Bezbrojne žene prije nas doista su pretrpjele mukotrpno, vrlo često smrtonosno rađanje, često opterećeno neprimjerenim higijenskim uvjetima ili nespretnim, teškim medicinskim intervencijama koje su im trebale pomoći. Moderna tehnologija i današnje znanje liječnika sve navedeno je promijenila, ali su svejedno ostali neizbrisivi tragovi metoda rađanja kroz povijest. Mi vam u nastavku donosimo djelić prošlih vremena u kojima je bilo normalno da žene rađaju klečeći na ciglama, izvan kreveta u nehigijenskim uvjetima, koristeći morfij za ublažavanje boli...
Od prapovijesti do Antičkog doba
Žene su u ovom razdoblju bile davateljice života, blisko povezane s majkom prirodom i božanstvom. Rođenje je uvijek bio događaj popraćen slavljem, a svugdje je bilo rasprostranjeno vjerovanje u duše predaka i magične moći. Uglavnom se vjerovalo da bebe započinju trudove, a da su kontrakcije samo reakcija na njih. Rađanje se olakšavalo ženama kako bi bilo lakše, kraće, a u tome su pomagale "mudre žene" (nešto kao današnje primalje) koje su često koristile ljekovite trave i amulete.
Rađalo se u više položaja, ovisno o stanju majke: stojeći, čučeći, klečeći i sjedeći, a trudnice su se pridržavale za stablo, stup ili uže. U starom Egiptu žene su čučale ili klečale na ciglama za rađanje, a kod starih Grka i Rimljana često su sjedile na stolicama za rađanje. Od rimskih supruga očekivalo se da rađaju djecu, no pripadnice elite, naviknute na određeni stupanj samostalnosti, nisu se u potpunosti htjele posvetiti tradicionalnom majčinstvu. Do prvog stoljeća prije nove ere pripadnice elita uglavnom su izbjegavale dojiti bebe i unajmljivale su dojilje. Aristotel i Hipokrat, pripadnici grčke medicinske škole, nikada u svojim bilješkama nisu spominjali komplicirane porode ili bol te su zagovarali prirodno liječenje je su smatrali da je "priroda najbolji liječnik."
Rano kršćanstvo
Velika moć Crkve gurnula je žene u zapećak i stavila ih u podređene uloge, i u društvu i u religiji. Iscjeliteljicama i babicama pridavane su vještičje moći, a svećenici i redovnici bili su glavni autoriteti u medicini. Zakon je propisivao da se žene moraju izolirati za vrijeme trudnoće i rađanja jer su počinile "grijeh puti". Ukinuto je primateljstvo, a žene su ostavljene da rađaju bez pomoći, što je konačno urodilo strahom od rađanja. U ranom kršćanstvu, zbog pogrešnih prijevoda i tumačenja Biblije, uvriježilo se mišljenje da je rađanje kazna za Evin iskonski grijeh, poznat i kao "Evino prokletstvo".
Od srednjeg vijeka do sedamnaestog stoljeća
Primateljstvo se opet vratilo u praksu i većina poroda obavljala se uz prisutnost primalja, odnosno starijih, iskusnijih žena. Kuće bi se za porod pripremale zatvaranjem ključanica, prozora, a na prozore bi se navlačile teške zavjese i palile svijeće. Smatralo se da tamna, topla atmosfera štiti od zlih duhova te sprječava prehladu. Koristili su se različiti položaji prilikom porođaja, najčešće se rađalo ispred ognjišta, a ne u krevetu, a spori trudovi ubrzavali bi se pomoću uvaraka od trave. Tradicija i moral u to vrijeme nisu dopuštali da žene pregledava muškarac, pa su se stoga muškarci, liječnici bavili samo hitnim slučajevima.
Osamnaesto stoljeće
U 18. stoljeću znanost postaje sve popularnija, naročito među višim društvenim slojevima. Oko 1740-ih u široku upotrebu ulazi forceps, tzv. porodnička kliješta kojeg su mnogi koristili bez prethodne obuke i iskustva. Rađanje je postalo sve opasnije zbog učestalih smrti rodilja, uzrokovanih nehigijenskim, infektivnim uvjetima rađanja. Sredinom stoljeća, među višim slojevima, promijenili su se običaji prilikom poroda, liječnici su sve prisutniji, a primalje su izgubile važnost i ugled. Liječnici su zahtijevali svijetle, zračne prostorije umjesto mračnih i pregrijanih prostorija jer su vjerovali da će to spriječiti groznicu i infekcije rodilja. Majkama je savjetovano da doje te da mjesec dana provedu u krevetu.
Devetnaesto stoljeće
Kampanja protiv "neobrazovanih" primalja se u 19. stoljeću nastavila, a žena je "izgurana" u kuću gdje je bila svedena strogo na ulogu kućanice. Nadmoć muških liječnika pri porodu prihvaćena je u cijeloj Europi i među srednjim američkim slojem, a puerperalna sepsa poprimila je kastrofalne razmjere. Krajem 1840-ih otkriveno je da bolest šire liječnici koji su vaginalne preglede obavljali nečistih ruku.
Sredinom stoljeća, žene su rađale u ležećem položaju, uz pomoć anestetika i različitih instrumenata. Ublažavanje boli postalo je moda i rodilje su često tražile kloroform ili eter, što je uzrokovalo rađanje bolesne djece zbog majki koje su se tijekom poroda predozirale. Počelo se rađati i u bolnicama gdje je bila dostupna anestezija. Carski rez uspješno je obavljen 1882. godine zahvaljujući antiseptičkim mjerama.
Dvadeseto stoljeće
Godine 1900. većinom se još uvijek rađalo kod kuće, liječnici su prisustvovali gotovo svim porodima, a primalje su brinule o rodiljama koje nisu mogle platiti liječnika. Liječnici u Njemačkoj počeli su 1914. primjenjivati Twilight sleep (Spavanje u suton) koja je u početku prihvaćena kao metoda za ublažavanje boli, no trebala su proći desetljeća kako bi se shvatila ogromna štetnost mješavine morfija i skopolamina (vrsta droge) koja se koristila u te svrhe. Narkotici su mnoge doveli u stanje halucinogenog mahnitanja, rodilje bi se divljački otimale ili udarale glavom o krevet.
Nekim rodiljama su raširene noge satima bile učvršćene u stremene prije dolaska liječnika koji bi pomoću instrumenata izvukao bebu iz porodnog kanala. Do 1960. godine već su se svi porodi obavljali u bolnicama, uz stalno praćenje stanja fetusa. Francuz Michel Odent uveo je metodu rađanja u bazenu i u posebnim kućama (poput doma) za rađanje. Sredinom 1970-ih godina u bolnicama se počela primjenjivati epiduralna anestezija što je ženama pružalo mogućnost "bezbolnog" rađanja.
Industrijsko, elektroničko doba
Danas se većina poroda odvija u medicinskim centrima s visoko tehnološkim okruženjem. Pri tome važnu ulogu imaju vrijeme i novac. Bolničke ustanove moraju se pridržavati krutih protokola i poštivati stroge mjere opreza, a bolničko osoblje oslanja se na skupe instrumente, aparate i lijekove. Osim toga, postoji sve veći strah od sudskih tužbi, što dodatno potiče potrebu da se porod kontrolira i usmjerava u najvećoj mogućoj mjeri. Zahvaljujući boljoj zdravstvenoj zaštiti, čistoći i metodama za suzbijanje postojećih bolesti i patoloških stanja, rađanje nije nikada bilo tako sigurno kao danas.