Postroll

Preroll

<para>
 U početku su se njihova druženja odvijala manje-više redovito, ali uvijek utroje, na preporuku CZSSs. Kada je mučna rastava finalizirana, sin je imao 5 godina i od tada sa svojim ocem više nije u nikakvom kontaktu, jer otac to odbija. U to vrijeme sam započela vezu s ocem svoje djevojčice i sin ga je jako dobro prihvatio. Na žalost, nakon nekoliko godina suživota i rođenja naše curice i ta je veza pukla. S njenim tatom sam u kakvim-takvim odnosima i redovito se viđaju.
</para>
<para>
 Moj sin je jedno vrlo drago i pametno dijete, vrlo empatično. Isto tako je i vrlo zatvoren. O njegovim ocu smo uvijek otvoreno razgovarali i nikada o njemu nisam pred sinom jednu ružnu riječ rekla. Čini mi se da je on tu situaciju relativno dobro prihvatio, tj. saživio se s njom. Međutim, u zadnje vrijeme povremeno primijetim njegov tužan pogled kad pita gdje mu je sestra, a ja kažem da je otišla kod tate za vikend.
</para>
<para>
 S ocem svoje polusestre nema zapravo više nikakav poseban odnos. Kad se vide, pozdrave se i to je to.
</para>
<para>
 On je sada već veliki dečko - upisuje srednju školu. Više ne mogu doprijeti do njega kao nekada i ne znam što mu se mota po glavi. Ako spomenem njegovog tatu, povlači se iz razgovora. Na moje pitanje kako bi reagirao da ga negdje sretne, kaže da to ne želi. Bojim se da ga činjenica da ga otac ne želi, tek sada navodi na dublja razmišljanja o tome i da je nesretan. Također je tu i činjenica da je tatu svoje polusestre prihvaćao kao svog tatu, a zapravo ga je i on 'napustio'. Bojim se dirati u njegove rane, a opet ne želim da pati u sebi. Kako da mu pomognem? Zabrinuta
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>adolescencija predstavlja period godina između djetinjstva i zrelosti te je njeno glavno obilježje izraženo emocionalno previranje iz kojeg u konačnici dijete izlazi kao emocionalno stabilna i zrela mlada odrasla osoba. U tom periodu mladići i djevojke počnu propitivati međuodnose, svoje i tuđe, te počinju stvarati svoje stavove i mišljenja o njima.</para>
<para>Prema Vašem opisu, dobivam dojam kako je Vaš sin upravo u tom periodu propitkivanja i donošenja raznoraznih sudova o obiteljskim odnosima, što neminovno sa sobom donosi i emocionalnu reakciju. Kako i sami navodite, on je pametno i drago dijete, senzibilno i empatično prema drugima, ali i dečko koji odrasta u mladog muškarca. Prilikom stvaranja svoje „odrasle“ slike o sebi, djeca se velikim dijelom ugledaju na svoje roditelje (iako nam se ponekad to čini nemogućim, pogotovo u trenucima adolescentnog prkosa koje je također sastavni dio odrastanja). Stoga ne iznenađuje kako je Vaš sin u posljednje vrijeme počeo izražavati (barem neverbalno, ako već ne riječima) tugu zbog nedostatka očinske figure u svojem životu.</para>
<para>Vjerujem kako mu nije lako prihvatiti doživljaj napuštenosti koji je doživio od muških figura u svojem životu. Pritom mi se čini kako ste Vi ostvarili odličan odnos s njim, što se i očituje u njegovoj dragosti, empatičnosti i zrelosti. Upravo zbog toga, Vi mu možete biti sigurni oslonac u ovom periodu njegovog života u kojem doživljava razna emocionalna previranja (ponavljam, sasvim normalna i očekivanja s obzirom na njegovu dob). To ćete ostvariti kroz strpljenje i na način da mu dajete prostora. Bilo kakvo inzistiranje na razgovoru, dovest će do jačeg povlačenja i zatvaranja u sebe. To naravno ne znači da ga trebate prepustiti samom sebi, već samo dati do znanja da ste tu za njega ako ikad osjeti potrebu za razgovorom.</para>
<para>Općenito, u interakciji s adolescentima, jedan trik uvijek upali – odnošenje prema njima kao prema odraslijima nego što kronološki jesu. Primjerice, ako želite da Vam sin više govori o svojim mislima i (neugodnim) osjećajima o ocu, pokušajte prvo Vi izraziti svoje misli i osjećaje koje doživljavate vezano uz cijelu situaciju. Roditelji često „štite“ djecu od svojih neugodnih senzacija, ali očekuju da oni svoje podijele bez ustručavanja. Dijeljenje negativnih iskustava također je vještina koja se uči, a ovo može predstavljati savršen teren za njeno usvajanje. Jednom kad podijele neki negativni događaj, roditelji se često iznenade koliko lakše i djeca počnu iskazivati svoje negativne događaje, a iznenade se i odličnim savjetima koje im djeca daju!</para>
<para>Konačno, ako ipak primijetite da se Vaš sin počeo sve više osamljivati te da su periodi tuge i neraspoloženja sve duži i primjetniji, svakako potražite podršku i savjetovanje psihologa. Još jednom moram pohvaliti Vaš odnos prema sinu i nadam se da se zabrinutost barem malo umanjila.</para>
<para> </para>

Kako da utješim sina koji je tužan jer ga je otac prije puno godina odbacio? Poštovani, majka sam dvoje djece - dečka od 14 godina i curice od 5. S ocem svog sina razišla sam se kad je on imao 3 godine. 
    U početku su se njihova druženja odvijala manje-više redovito, ali uvijek utroje, na preporuku CZSSs. Kada je mučna rastava finalizirana, sin je imao 5 godina i od tada sa svojim ocem više nije u nikakvom kontaktu, jer otac to odbija. U to vrijeme sam započela vezu s ocem svoje djevojčice i sin ga je jako dobro prihvatio. Na žalost, nakon nekoliko godina suživota i rođenja naše curice i ta je veza pukla. S njenim tatom sam u kakvim-takvim odnosima i redovito se viđaju.


   Moj sin je jedno vrlo drago i pametno dijete, vrlo empatično. Isto tako je i vrlo zatvoren. O njegovim ocu smo uvijek otvoreno razgovarali i nikada o njemu nisam pred sinom jednu ružnu riječ rekla. Čini mi se da je on tu situaciju relativno dobro prihvatio, tj. saživio se s njom. Međutim, u zadnje vrijeme povremeno primijetim njegov tužan pogled kad pita gdje mu je sestra, a ja kažem da je otišla kod tate za vikend.


   S ocem svoje polusestre nema zapravo više nikakav poseban odnos. Kad se vide, pozdrave se i to je to.


   On je sada već veliki dečko - upisuje srednju školu. Više ne mogu doprijeti do njega kao nekada i ne znam što mu se mota po glavi. Ako spomenem njegovog tatu, povlači se iz razgovora. Na moje pitanje kako bi reagirao da ga negdje sretne, kaže da to ne želi. Bojim se da ga činjenica da ga otac ne želi, tek sada navodi na dublja razmišljanja o tome i da je nesretan. Također je tu i činjenica da je tatu svoje polusestre prihvaćao kao svog tatu, a zapravo ga je i on 'napustio'. Bojim se dirati u njegove rane, a opet ne želim da pati u sebi. Kako da mu pomognem? Zabrinuta

Poštovana,
adolescencija predstavlja period godina između djetinjstva i zrelosti te je njeno glavno obilježje izraženo emocionalno previranje iz kojeg u konačnici dijete izlazi kao emocionalno stabilna i zrela mlada odrasla osoba. U tom periodu mladići i djevojke počnu propitivati međuodnose, svoje i tuđe, te počinju stvarati svoje stavove i mišljenja o njima.
Prema Vašem opisu, dobivam dojam kako je Vaš sin upravo u tom periodu propitkivanja i donošenja raznoraznih sudova o obiteljskim odnosima, što neminovno sa sobom donosi i emocionalnu reakciju. Kako i sami navodite, on je pametno i drago dijete, senzibilno i empatično prema drugima, ali i dečko koji odrasta u mladog muškarca. Prilikom stvaranja svoje „odrasle“ slike o sebi, djeca se velikim dijelom ugledaju na svoje roditelje (iako nam se ponekad to čini nemogućim, pogotovo u trenucima adolescentnog prkosa koje je također sastavni dio odrastanja). Stoga ne iznenađuje kako je Vaš sin u posljednje vrijeme počeo izražavati (barem neverbalno, ako već ne riječima) tugu zbog nedostatka očinske figure u svojem životu.
Vjerujem kako mu nije lako prihvatiti doživljaj napuštenosti koji je doživio od muških figura u svojem životu. Pritom mi se čini kako ste Vi ostvarili odličan odnos s njim, što se i očituje u njegovoj dragosti, empatičnosti i zrelosti. Upravo zbog toga, Vi mu možete biti sigurni oslonac u ovom periodu njegovog života u kojem doživljava razna emocionalna previranja (ponavljam, sasvim normalna i očekivanja s obzirom na njegovu dob). To ćete ostvariti kroz strpljenje i na način da mu dajete prostora. Bilo kakvo inzistiranje na razgovoru, dovest će do jačeg povlačenja i zatvaranja u sebe. To naravno ne znači da ga trebate prepustiti samom sebi, već samo dati do znanja da ste tu za njega ako ikad osjeti potrebu za razgovorom.
Općenito, u interakciji s adolescentima, jedan trik uvijek upali – odnošenje prema njima kao prema odraslijima nego što kronološki jesu. Primjerice, ako želite da Vam sin više govori o svojim mislima i (neugodnim) osjećajima o ocu, pokušajte prvo Vi izraziti svoje misli i osjećaje koje doživljavate vezano uz cijelu situaciju. Roditelji često „štite“ djecu od svojih neugodnih senzacija, ali očekuju da oni svoje podijele bez ustručavanja. Dijeljenje negativnih iskustava također je vještina koja se uči, a ovo može predstavljati savršen teren za njeno usvajanje. Jednom kad podijele neki negativni događaj, roditelji se često iznenade koliko lakše i djeca počnu iskazivati svoje negativne događaje, a iznenade se i odličnim savjetima koje im djeca daju!
Konačno, ako ipak primijetite da se Vaš sin počeo sve više osamljivati te da su periodi tuge i neraspoloženja sve duži i primjetniji, svakako potražite podršku i savjetovanje psihologa. Još jednom moram pohvaliti Vaš odnos prema sinu i nadam se da se zabrinutost barem malo umanjila.
  Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

Tanja Babić Franjkić

Bolja ja

Kako da utješim sina koji je tužan jer ga je otac prije puno godina odbacio?

<para>
 . S njom radimo baš strpljivo, i suprug i ja, u kući nikada nismo govorili bebastim jezikom, uvijek jasno i pravilno, pjesmice pjevamo, kratke riječi ili rečenice ponavljamo, ali nema učinka. U vrtić još ne ide, kreće od rujna, pa ne znam da li to možda utječe na izgovor što nije među vršnjacima. Da li imate neki savjet kako da ispravimo taj ili takav govor? Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaša djevojčica ulazi u razvojni period kada bi se rječnik trebao lagano povećavati. Kada se u receptivnom i ekspresivnom rječniku postigne određena kritična razina riječi, dijete počinje spajati riječi u dvočlane izraze što smatramo prvim rečenicama.</para>
<para>Da bi se to dogodilo dijete treba imati uredan psihomotorni razvoj (samostalno posjedanje oko 6. mjeseca, prohodavanje oko 12 mjeseci, pojava prve riječi sa značenjem oko 12 mjeseci, urednu potrebu za komunikacijom s okolinom u vidu uspostavljanja adekvatnog kontakta očima, upotreba pokazne geste, potreba za imitacijom ljudi iz svoje okoline i sl.). Ukoliko djevojčica ima urednu anamnezu (uredna majčina trudnoća bez evidentiranih poteškoća na razini krvnog tlaka, eliminacija trudničkog dijabetesa, adekvatnog psihičkog stanja majke kao i životnih navika) mogu pretpostaviti kako će socijalni aspekt vrtića dodatno pozitivno djelovati na jezično-govorni razvoj Vaše djevojčice. Niste naveli kakvo joj je razumijevanje, da li izvršava jednostavne naloge bez kontekstualne podrške?</para>
<para>Prema opisu Vaših svakodnevnih aktivnosti s djevojčicom, vidim da ste divni roditelji koji se veoma trude. Ukoliko ne postoje rizični faktori u anamnezi i psihomotornom razvoju, savjetujem Vam da se strpite do njezinog rođendana. Ukoliko do tada ekspresivni vokabular bude i dalje u stagnaciji, preporučam da učinite detaljnu logopedsku dijagnostiku kako bi utvrdili moguće razloge potencijalnog kašnjenja u jezično-govornom razvoju.</para>

Puno radimo s našom djevojčicom (2), ali ona ne govori više od nekoliko riječi Poštovani, kćerkica ima 20 mjeseci, brblja kao navijena na nekom njenom jeziku od kad se probudi pa sve do spavanja, ali osim mama, tata, mau mau, av av i koka baš ništa ne zna reći ili barem da liči na neku riječ 
   . S njom radimo baš strpljivo, i suprug i ja, u kući nikada nismo govorili bebastim jezikom, uvijek jasno i pravilno, pjesmice pjevamo, kratke riječi ili rečenice ponavljamo, ali nema učinka. U vrtić još ne ide, kreće od rujna, pa ne znam da li to možda utječe na izgovor što nije među vršnjacima. Da li imate neki savjet kako da ispravimo taj ili takav govor? Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru.

Poštovana,
vaša djevojčica ulazi u razvojni period kada bi se rječnik trebao lagano povećavati. Kada se u receptivnom i ekspresivnom rječniku postigne određena kritična razina riječi, dijete počinje spajati riječi u dvočlane izraze što smatramo prvim rečenicama.
Da bi se to dogodilo dijete treba imati uredan psihomotorni razvoj (samostalno posjedanje oko 6. mjeseca, prohodavanje oko 12 mjeseci, pojava prve riječi sa značenjem oko 12 mjeseci, urednu potrebu za komunikacijom s okolinom u vidu uspostavljanja adekvatnog kontakta očima, upotreba pokazne geste, potreba za imitacijom ljudi iz svoje okoline i sl.). Ukoliko djevojčica ima urednu anamnezu (uredna majčina trudnoća bez evidentiranih poteškoća na razini krvnog tlaka, eliminacija trudničkog dijabetesa, adekvatnog psihičkog stanja majke kao i životnih navika) mogu pretpostaviti kako će socijalni aspekt vrtića dodatno pozitivno djelovati na jezično-govorni razvoj Vaše djevojčice. Niste naveli kakvo joj je razumijevanje, da li izvršava jednostavne naloge bez kontekstualne podrške?
Prema opisu Vaših svakodnevnih aktivnosti s djevojčicom, vidim da ste divni roditelji koji se veoma trude. Ukoliko ne postoje rizični faktori u anamnezi i psihomotornom razvoju, savjetujem Vam da se strpite do njezinog rođendana. Ukoliko do tada ekspresivni vokabular bude i dalje u stagnaciji, preporučam da učinite detaljnu logopedsku dijagnostiku kako bi utvrdili moguće razloge potencijalnog kašnjenja u jezično-govornom razvoju. Klinfo.hr 

Diana Plantak

Puno radimo s našom djevojčicom (2), ali ona ne govori više od nekoliko riječi

<para>
 Kako se suočiti s njim, zastrašiti ga ili posramiti. Što napraviti? Da li bi trebao ići psihologu, psihijatru s njim? Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>za početak moram naglasiti da uzmete moj odgovor s rezervom zbog manjka informacija o vrlo delikatnoj temi. Spolno sazrijevanje predstavlja veoma kompleksan dio odrastanja te se njemu treba pristupiti s velikom dozom opreza, ali i razumijevanja. Budući da ne znam u kojem su odnosu dvoje djece (jesu li brat i sestra, poznanici ili potpuni stranci), pokušat ću odgovoriti čim općenitije, a da ipak dobijete (barem donekle) odgovore na brojna pitanja za koja sam sigurna da Vam prolaze kroz glavu.</para>
<para>Nije neobično da se kod dječaka u pubertetu javlja pojačano zanimanje za vlastitu, ali i tuđu spolnost. Međutim, to ne opravdava sam postupak dječaka, jer je jedna od glavnih pouka koju roditelj treba prenijeti djetetu vezano uz spolnost jest ta da je svačija spolnost vrlo intimna stvar. Prilikom razmišljanja kako postupiti prema dječaku, treba uzeti u obzir koliko je on svjestan da je njegov postupak neprimjeren. Često se iznenadimo kad saznamo da je dijete neke stvari učinilo nehotice, naivno i bez zlih namjera koje nama odraslima (koji razumijemo širi kontekst cijene situacije) odmah postanu očite. Ukoliko dječak nije bio sasvim svjestan svoje neprimjerenosti, potrebno je s njim na smiren i neosuđujuć način popričati o temi spolnosti. Tada bilo kakav vid osuđivanja, posramljivanja i zastrašivanja neće postići željeni učinak, već sasvim suprotno, može postići vrlo neželjene posljedice. S druge strane, ako je dječak vrlo svjestan koliko je njegov postupak neprihvatljiv, tada Vam ponovno savjetujem da se s njim popriča, ali ovoga puta, uz razgovor o samoj spolnosti potrebno je utvrditi i što je bio cilj njegovog ponašanja. Također, i u ovoj situaciji pokušajte pristupiti bez osuđivanja, jer u biti ne znamo što se događa u njegovoj glavici dok god to ne provjerimo. Pokušajte se voditi premisom sudstva “Nevin dok se ne dokaže krivnja”. Međutim, sve i ako se utvrdi “krivnja”, dječaku je potrebno pojasniti sve ono što mu je možebitno nejasno oko spolnosti i vezanih (ne)primjerenih ponašanja. U toj situaciji pomoć psihologa Vam svakako može biti od koristi. Ukoliko dječak nije Vaše dijete, tada svakako savjetujem da s njegovim roditeljima otvoreno pričate o navedenom događaju.</para>
<para>Također, savjetujem da se s djevojčicom svakako popriča, čak i ako ona uopće ne spominje navedeni incident. Za nju je to svakako bilo neobično I zbunjujuće iskustvo te je od iznimne važnosti pružiti joj pomoć da to iskustvo shvati na njoj primjeren način. Ponovno, tu Vam može dječji psiholog biti stručnjak kojem ćete se obratiti.</para>
<para>Još jednom naglašavam da zbog manjka informacija nisam mogla biti konkretnija, ali u svakom slučaju vrijedi savjet da ostanete čim više pribrani, “hladne glave” te sa što manje osuđivanja i što više tolerancije pristupite djeci za koju vjerujem da su sigurno trenutno zbunjena i nesigurna u sferi spolnosti.</para>

Kako razgovarati s 13-godišnjakom o primjerenom ponašanju vezano za spolno sazrijevanje? Molim Vas kako reagirati i što učiniti kad saznate da je trinaestogodišnjak objašnjavao sedmogodišnjakinji,  vjerojatno i pokazao, kako dodiri spolnog organa čine nevjerojatnu ugodu. 
    Kako se suočiti s njim, zastrašiti ga ili posramiti. Što napraviti? Da li bi trebao ići psihologu, psihijatru s njim? Unaprijed hvala.

Poštovana,
za početak moram naglasiti da uzmete moj odgovor s rezervom zbog manjka informacija o vrlo delikatnoj temi. Spolno sazrijevanje predstavlja veoma kompleksan dio odrastanja te se njemu treba pristupiti s velikom dozom opreza, ali i razumijevanja. Budući da ne znam u kojem su odnosu dvoje djece (jesu li brat i sestra, poznanici ili potpuni stranci), pokušat ću odgovoriti čim općenitije, a da ipak dobijete (barem donekle) odgovore na brojna pitanja za koja sam sigurna da Vam prolaze kroz glavu.
Nije neobično da se kod dječaka u pubertetu javlja pojačano zanimanje za vlastitu, ali i tuđu spolnost. Međutim, to ne opravdava sam postupak dječaka, jer je jedna od glavnih pouka koju roditelj treba prenijeti djetetu vezano uz spolnost jest ta da je svačija spolnost vrlo intimna stvar. Prilikom razmišljanja kako postupiti prema dječaku, treba uzeti u obzir koliko je on svjestan da je njegov postupak neprimjeren. Često se iznenadimo kad saznamo da je dijete neke stvari učinilo nehotice, naivno i bez zlih namjera koje nama odraslima (koji razumijemo širi kontekst cijene situacije) odmah postanu očite. Ukoliko dječak nije bio sasvim svjestan svoje neprimjerenosti, potrebno je s njim na smiren i neosuđujuć način popričati o temi spolnosti. Tada bilo kakav vid osuđivanja, posramljivanja i zastrašivanja neće postići željeni učinak, već sasvim suprotno, može postići vrlo neželjene posljedice. S druge strane, ako je dječak vrlo svjestan koliko je njegov postupak neprihvatljiv, tada Vam ponovno savjetujem da se s njim popriča, ali ovoga puta, uz razgovor o samoj spolnosti potrebno je utvrditi i što je bio cilj njegovog ponašanja. Također, i u ovoj situaciji pokušajte pristupiti bez osuđivanja, jer u biti ne znamo što se događa u njegovoj glavici dok god to ne provjerimo. Pokušajte se voditi premisom sudstva “Nevin dok se ne dokaže krivnja”. Međutim, sve i ako se utvrdi “krivnja”, dječaku je potrebno pojasniti sve ono što mu je možebitno nejasno oko spolnosti i vezanih (ne)primjerenih ponašanja. U toj situaciji pomoć psihologa Vam svakako može biti od koristi. Ukoliko dječak nije Vaše dijete, tada svakako savjetujem da s njegovim roditeljima otvoreno pričate o navedenom događaju.
Također, savjetujem da se s djevojčicom svakako popriča, čak i ako ona uopće ne spominje navedeni incident. Za nju je to svakako bilo neobično I zbunjujuće iskustvo te je od iznimne važnosti pružiti joj pomoć da to iskustvo shvati na njoj primjeren način. Ponovno, tu Vam može dječji psiholog biti stručnjak kojem ćete se obratiti.
Još jednom naglašavam da zbog manjka informacija nisam mogla biti konkretnija, ali u svakom slučaju vrijedi savjet da ostanete čim više pribrani, “hladne glave” te sa što manje osuđivanja i što više tolerancije pristupite djeci za koju vjerujem da su sigurno trenutno zbunjena i nesigurna u sferi spolnosti. Klinfo.hr 

Kako razgovarati s 13-godišnjakom o primjerenom ponašanju vezano za spolno sazrijevanje?

<para>
 Imam bliske prijatelje, ali smatram da bi oni imali jako subjektivno mišljenje po tom pitanju. Bila sam u vezi s dečkom otprilike pola godine kada sam nenadano zatrudnjela. Živim u malenom mjestu gdje se još forsira ono što se radilo prije i gdje parovi kad dobiju dijete odmah se vjenčaju i kakva god situacija bila ostanu zajedno. Nitko tko ovdje ima djecu se nije rastao. Međutim, kakav god običaj bio, ja više ne mogu glumiti.
</para>
<para>
 Mlada sam, imam 20 godina i sedmomjesečnu bebu. Živim s mužem i njegovom obitelji, a u toj kući se ne osjećam kao član obitelji, nego kao sluškinja koja u tuđoj kući odgaja vlastito dijete. Muž i ja se rijetko viđamo jer puno radi, ali i kad se vidimo tu nema strasti, nema pažnje, ne pričamo ni o kakvim temama. Nekad i izgledamo kao rastavljeni roditelji pošto i pričamo samo o djetetu i najčešće se izmjenjujemo u druženju s djetetom. Ne znam jesmo li ikad se nas troje igrali i družili. Općenito smo dva svijeta različita, drugačiji pogledi na život i u potpunosti drugačija mišljenja. On se ponaša kao slijepac, kao da ne vidi da nam ne ide. On je sa mnom zato jer mora biti, zato jer mu je to mišljenje nametnuto, ali nikada to nije priznao.
</para>
<para>
 Njegovi su ok prema meni, ali iza leđa komentiraju svaki moj pokret i pale vatru protiv mene. Što se djeteta tiče, muž je stvarno odličan otac, ali prema meni je nikakav. I to je nešto trajno. Jer jednostavno nismo jedno za drugo.
</para>
<para>
 Nemam hrabrosti reći kako se osjećam. Strah me osuda od drugih, strah me da će on sve krivo shvatiti, strah me ako se i rastanemo da nećemo biti ok, nego da će okretati dijete protiv mene, strah me da uopće neću moći dobiti skrb za dijete pošto nemam posao nego još moram fakultet završiti, a on radi i ima dobru plaću. Strah me svih mogućih ishoda moje odluke.
</para>
<para>
 Trenutno sam u fazi da šutim i trpim zbog dobrobiti djeteta jer znam kako je to imati rastavljene roditelje i trpim zbog drugih jer znam da bi bila osuđivana pošto bi to bio prvi slučaj u dugom nizu godina da netko tko ima djecu se rastao (što se tiče ovog našeg mjesta). Osjećam se kao da sam u kavezu. I ne znam kako da skupim hrabrosti. Na koji način da to obznanim (jer nitko nema ni trunku sumnje da razmišljam tako), jako sam zbunjena i u velikom sam strahu ako to učinim kakav će biti ishod situacije.
</para>
<para>
 Unaprijed jedno veliko hvala na pomoći. Jer bilo kakva riječ podrške će meni značiti puno.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>u praksi često čujemo priče slične Vašoj u smislu dvojenja između onog što osobe osjećaju da trebaju i žele i onog što im društvo nameće. Iako su mnogi društveni napretci postignuti, moramo biti realni i priznati kako u velikom broju sredina, rastava braka i dalje predstavlja tabu temu i nešto što je apsolutno neprihvatljivo.</para>
<para>Po Vašim riječima, dobila sam dojam kako u vašem bračnom odnosu zapravo više uopće nema emocija niti ste na ikoji način Vi I Vaš suprug našli zajedničke interese i teme (izuzev djeteta). Zbog toga, naravno, ne uživate u zajedničkim trenucima i druženjima. Ono što nisam mogla iščitati iz Vaše poruke jest to jeste li Vi sa suprugom probali nasamo porazgovarati o temi rastave braka? Ako maknemo sav utjecaj okoline, u tom odnosu ste ipak vas dvoje i neminovno utječete jedno na drugo (na dobar ili loš način). I sami primjećujete kako ste apsolutno različiti I kako, citiram, “jednostavno niste jedno za drugo”, što mi postavlja pitanje primjećuje li to i Vaš suprug? Vrlo rijetko se događa situacija da jedna strana smatra da je sve idilično i kako su sasvim kompatibilni, dok druga strana vidi samo različitosti. Stoga mi se čini kako bi razgovor s njim mogao malo rasvijetliti situaciju što bi posljedično moglo dovesti do nekog rješenja. Moguće je kako on zapravo razmišlja vrlo slično Vama te da ćete (pomalo paradoksalno) upravo u njemu naći podršku za razrješenjem te situacije. Društvo vam je oboma na neki način “nametnulo” taj brak, ali zajedno se možete lakše oduprijeti tom pritisku. Ponekad se dogodi da ljudi počnu značajno bolje funkcionirati upravo nakon rastave braka, kao prijatelji koji se poštuju, dok sam brak nikako nije funkcionirao. U prilog tome svakako ide i činjenica da je dotični gospodin jako dobar i brižan otac te to smatram jako pozitivnom stvari u cijeloj priči.</para>
<para>Konačno, imam potrebu komentirati što navodite da ostajete u tom odnosu “zbog dobrobiti djeteta”, što se također često čuje iz raznih priča. Ako se Vi ne osjećate dobro u tom odnosu i proživljavate svakodnevni stres i nezadovoljstvo zbog te situacije, a jednako tako ni Vaš suprug ne osjeća toplinu ni vezanost s Vama, tada možete biti sigurni da će i dijete to osjetiti na neki način. Dijete neće sasvim razumjeti što se događa, ali će osjećati posljedice Vašeg nezadovoljstva. Ostajanje u odnosu koji nije funkcionalan i emocionalno stabilan jest medvjeđa usluga djetetu. Stoga, moj savjet Vam je da otvoreno i iskreno popričate sa suprugom o cijeloj situaciji te da zajedno donesete odluku koja će biti optimalna za Vas oboje, a svakako za Vaše dijete. Ukoliko vas dvoje nađete zajedničko rješenje, tada okolina gubi na svojoj važnosti, a prioritet postane dobrobit Vaše tročlane obitelji.</para>

Želim se razvesti, ali nemam hrabrosti i bojim se osude okoline Lijep pozdrav. Došla sam do faze kada više ne mogu sve držati u sebi te sam odlučila pitati za savjet. 
    Imam bliske prijatelje, ali smatram da bi oni imali jako subjektivno mišljenje po tom pitanju. Bila sam u vezi s dečkom otprilike pola godine kada sam nenadano zatrudnjela. Živim u malenom mjestu gdje se još forsira ono što se radilo prije i gdje parovi kad dobiju dijete odmah se vjenčaju i kakva god situacija bila ostanu zajedno. Nitko tko ovdje ima djecu se nije rastao. Međutim, kakav god običaj bio, ja više ne mogu glumiti.


   Mlada sam, imam 20 godina i sedmomjesečnu bebu. Živim s mužem i njegovom obitelji, a u toj kući se ne osjećam kao član obitelji, nego kao sluškinja koja u tuđoj kući odgaja vlastito dijete. Muž i ja se rijetko viđamo jer puno radi, ali i kad se vidimo tu nema strasti, nema pažnje, ne pričamo ni o kakvim temama. Nekad i izgledamo kao rastavljeni roditelji pošto i pričamo samo o djetetu i najčešće se izmjenjujemo u druženju s djetetom. Ne znam jesmo li ikad se nas troje igrali i družili. Općenito smo dva svijeta različita, drugačiji pogledi na život i u potpunosti drugačija mišljenja. On se ponaša kao slijepac, kao da ne vidi da nam ne ide. On je sa mnom zato jer mora biti, zato jer mu je to mišljenje nametnuto, ali nikada to nije priznao.


   Njegovi su ok prema meni, ali iza leđa komentiraju svaki moj pokret i pale vatru protiv mene. Što se djeteta tiče, muž je stvarno odličan otac, ali prema meni je nikakav. I to je nešto trajno. Jer jednostavno nismo jedno za drugo.


   Nemam hrabrosti reći kako se osjećam. Strah me osuda od drugih, strah me da će on sve krivo shvatiti, strah me ako se i rastanemo da nećemo biti ok, nego da će okretati dijete protiv mene, strah me da uopće neću moći dobiti skrb za dijete pošto nemam posao nego još moram fakultet završiti, a on radi i ima dobru plaću. Strah me svih mogućih ishoda moje odluke.


   Trenutno sam u fazi da šutim i trpim zbog dobrobiti djeteta jer znam kako je to imati rastavljene roditelje i trpim zbog drugih jer znam da bi bila osuđivana pošto bi to bio prvi slučaj u dugom nizu godina da netko tko ima djecu se rastao (što se tiče ovog našeg mjesta). Osjećam se kao da sam u kavezu. I ne znam kako da skupim hrabrosti. Na koji način da to obznanim (jer nitko nema ni trunku sumnje da razmišljam tako), jako sam zbunjena i u velikom sam strahu ako to učinim kakav će biti ishod situacije.


   Unaprijed jedno veliko hvala na pomoći. Jer bilo kakva riječ podrške će meni značiti puno.

Poštovana,
u praksi često čujemo priče slične Vašoj u smislu dvojenja između onog što osobe osjećaju da trebaju i žele i onog što im društvo nameće. Iako su mnogi društveni napretci postignuti, moramo biti realni i priznati kako u velikom broju sredina, rastava braka i dalje predstavlja tabu temu i nešto što je apsolutno neprihvatljivo.
Po Vašim riječima, dobila sam dojam kako u vašem bračnom odnosu zapravo više uopće nema emocija niti ste na ikoji način Vi I Vaš suprug našli zajedničke interese i teme (izuzev djeteta). Zbog toga, naravno, ne uživate u zajedničkim trenucima i druženjima. Ono što nisam mogla iščitati iz Vaše poruke jest to jeste li Vi sa suprugom probali nasamo porazgovarati o temi rastave braka? Ako maknemo sav utjecaj okoline, u tom odnosu ste ipak vas dvoje i neminovno utječete jedno na drugo (na dobar ili loš način). I sami primjećujete kako ste apsolutno različiti I kako, citiram, “jednostavno niste jedno za drugo”, što mi postavlja pitanje primjećuje li to i Vaš suprug? Vrlo rijetko se događa situacija da jedna strana smatra da je sve idilično i kako su sasvim kompatibilni, dok druga strana vidi samo različitosti. Stoga mi se čini kako bi razgovor s njim mogao malo rasvijetliti situaciju što bi posljedično moglo dovesti do nekog rješenja. Moguće je kako on zapravo razmišlja vrlo slično Vama te da ćete (pomalo paradoksalno) upravo u njemu naći podršku za razrješenjem te situacije. Društvo vam je oboma na neki način “nametnulo” taj brak, ali zajedno se možete lakše oduprijeti  tom pritisku. Ponekad se dogodi da ljudi počnu značajno bolje funkcionirati upravo nakon rastave braka, kao prijatelji koji se poštuju, dok sam brak nikako nije funkcionirao. U prilog tome svakako ide i činjenica da je dotični gospodin jako dobar i brižan otac te to smatram jako pozitivnom stvari u cijeloj priči.
Konačno, imam potrebu komentirati što navodite da ostajete u tom odnosu “zbog dobrobiti djeteta”, što se također često čuje iz raznih priča. Ako se Vi ne osjećate dobro u tom odnosu i proživljavate svakodnevni stres i nezadovoljstvo zbog te situacije, a jednako tako ni Vaš suprug ne osjeća toplinu ni vezanost s Vama, tada možete biti sigurni da će i dijete to osjetiti na neki način. Dijete neće sasvim razumjeti što se događa, ali će osjećati posljedice Vašeg nezadovoljstva. Ostajanje u odnosu koji nije funkcionalan i emocionalno stabilan jest medvjeđa usluga djetetu. Stoga, moj savjet Vam je da otvoreno i iskreno popričate sa suprugom o cijeloj situaciji te da zajedno donesete odluku koja će biti optimalna za Vas oboje, a svakako za Vaše dijete. Ukoliko vas dvoje nađete zajedničko rješenje, tada okolina gubi na svojoj važnosti, a prioritet postane dobrobit Vaše tročlane obitelji. Klinfo.hr 

Želim se razvesti, ali nemam hrabrosti i bojim se osude okoline

<para>
 Mislila sam da ću mu moći pomoći da ne upadne još dublje u ovisnost, jer je prošao nedavni razvod roditelja. Međutim postajao je sve distanciraniji, nije komunicirao i imao je užasne promjene raspoloženja. Svaki pokušaj dopiranja do njega završavao je šakama o zid, bijegom od mene, nejavljanjem po nekoliko dana. Nisam više mogla i napustila sam ga.
</para>
<para>
 Za četiri mjeseca kune se i kleči i plače da je čist i da se promijenio. Ja mu opraštam, idila je trajala 15-ak dana kada ponovno odlazi raditi na otok, a ja ostajem kod kuće. Dolazi svaki drugi vikend da se vidimo, ali sve više vidim ponovljeni obrazac ponašanja. U međuvremenu, saznajem da sam trudna. Sretna i uplašena u isto vrijeme. Ispočetka se veselio bebi i mislila sam da će ga beba prizemljiti i da će se ostaviti opijata. Ali kako odmiče vrijeme i vidim ga svaki drugi vikend, naši susreti postaju nepodnošljivi. Ja sam kriva za sve što se njemu događa, bilo je šaka u zid pokraj moje glave, jer čim bi pokušala bilo kakav civiliziran razgovor nastaje bunt, ne pušta me blizu, a ja ne znam kako doprijeti do njega. Izdržavam ponovne promjene raspoloženja, brze vožnje u kojima ja plačem i molim ga da zaustavi auto, on šakom razbija CD player, razbija tanjure jer mu se ne sviđa večera, viče psovke kojih se nikad ne bih sjetila, grublji je u seksu zbog kojeg sam dva puta prokrvarila, ima negativne kritike na moj izgled, kritizira svaku moju manu čak i kako ležim na kauču. Smetalo mi je to užasno ali sam šutjela da ne izazove svađu.
</para>
<para>
 Ipak nije se uvijek tako ponašao. Kad bi izašli bio bi dobar i pažljiv i ljubio me i grlio i mazio trbuh. To me ispunjavalo. Najgori je bio kad smo bili sami i za većinu svađa sam ja bila krivac i zato sam se počela povlačiti. Obitelj i prijatelji su me počeli pitati jesam li dobro, da ne izgledam sretna, a ja bih lagala da mi nedostaje on, a iskreno jedva bih dočekala da vikend završi pa da ode raditi.
</para>
<para>
 Mislila sam bit će bolje, sad imamo bebu. Svađe su se nastavljale i preko mobitela, većinom sam se ja javljala njemu jer on je radio i nije imalo vremena, prazna baterija svako malo, pa se ne javi dan, dva, ni na pozive ni na poruke. Ako mu prigovorim počne paljba da izazivam svađe, da sumnjam u njega, da ga ne volim, da smirim hormone, da nisam normalna, da škodim djetetu, da se ponašam histerično, da ću ga izludjeti. Naši razgovori su se nakon toga sveli na moje zvanje i pitanje kako je proveo dan. Kad je pričao o poslu i svom danu i problemima sve je bilo dobro, dok nisam primijetila da me ni ne upita kako sam, ni kako je beba. Bila sam skoro pet mjeseci trudna kad mi se jednostavno prestao javljati i odgovarati na poruke. Četvrti dan mama me više nije mogla gledati kako plačem i vučem se po kući i bez mog znanja ga je nazvala. Kad je vidio njen broj uredno se javio. Mojoj mami je rekao da radi, da mu je istekla tarifa (laž), da nema WiFi u kući gdje spava (laž) da sam hormonalna i da ga maltretiram, i kako će me smiriti kad dođe, neka se ona ne sekira. Mama je ostala u šoku, razgovarala je sa mnom dugo, plakala sam i vikala da ga volim ali da ne mogu više biti s njim. Šaljem mu poruku u kojoj pišem "Ako je istina da smo ti beba i ja na prvom mistu, doći ćeš i porazgovarati ćemo o svemu, ja ne mogu više ovako." Odgovorio je da dolazi prekosutra. Došli smo kod njega i prvo što sam ga molila je da sjednemo mirno i pričamo. On je uzeo travu i zapalio. Molila sam ga da je ugasi, da želim da je trijezan prilikom razgovora, on me samo pogledao potegao dim i puhnuo u mene. Ja sam se ustala i počela kupiti stvari koje su bile kod njega. On se smijao da šta izvodim. Plakala sam i skupljala stvari i govorila da mi je dosta, ne mogu više, neka me vozi kući. On je lupnuo šakom o stol i rekao je li to stvarno tako, rekla sam je, rekao je da sjednem u auto odmah iz ovih stopa me vozi da pobacim jer neće tuđi k***c gojit njegovo dite. Ja sam istrčala iz kuće do njegovog tate, samo sam se došla s njim pozdraviti na ljudski način i pružiti mu ruku, malo sjela i došla sebi. Onda sam skupila hrabrosti i vratila se ponovno i našla ga kako plače na krevetu. Samo sam rekla vozi me kući.
</para>
<para>
 Cijelu vožnju sam šutjela, on je govorio: "doći će maca na vratanca, i ti me napuštaš, svi ste vi izdajice, svi ste vi stoke koje ne zaslužuju disati..." Molila sam Boga samo da dođem do kuće jer je vozio prebrzo. Nakon toga se ne javlja, sve do mog sedmog mjeseca trudnoće. Čuvala sam nećaka, u zaključanoj kući, svi su radili. Bilo je 8.30, tek smo ustali nalazim ga u kući, otključao je i ušao jer zna gdje nam ključ stoji. Ja sam se tresla kao prut, dok sam držala nećaka počeo me pipati i stiskati za stražnjicu, ja sam se odmakla i rekla da izlazi ili zovem policiju, okrenuo se i na izlazu rekao: krvi ću vam se svima napit, znat ćete vi dobro tko sam ja. Javlja se opet kada sam ušla u 9. mjesec trudnoće. Pita me kada ću s ludostima prestati, opsjeo me "đava", da li vidim kako mu život uništavam, uništavam dite... Ja sam tada već bila stabilnija koliko toliko, isplakala sam sve suze svita u tih 9 mjeseci trudnoće, bilo je dosta. Ja sam glupača odgovarala na poruke i uvlačila se u nove konflikte, dok nije vidio da neće biti po njegovom pa se opet prestao javljati.
</para>
<para>
 Došao je dan poslije rođenja djeteta, nenajavljeno, bez pitanja ikakvih, uzeo je dijete i izjavio da mu se čitav svijet okrenuo i da će od sad sve biti u redu. Pitala sam ga hoće li priznati dijete da sudjeluje u odgoju, da dijete zna da ima tatu, a on me tražio da odem s njim kod javnog bilježnika i potpišem izjavu da ga neću tražiti alimentaciju. Objasnila sam mu da to nije moje pravo, već pravo djeteta. Puno smo se prepirali i nismo našli rješenje, čak ni dok je dolazio prvih mjesec dana skoro svaku večer da vidi bebu. Na kraju sam ga molila jer će mi isteći prvi mjesec dana i želim da ode sa mnom prijaviti bebu. Dolazio je sve rjeđe, uvijek mu se nešto događalo pa nije mogao, onda je nestao opet na otok raditi, vratio bi se i banuo kao da ništa nije bilo. Bebi je bilo 2,5 mjeseca kada me, dok je beba bila na presvlačioni, uhvatio za stražnjicu stiskao ramena i gurnuo me na krevet da me nasilno poljubi. Ja sam mu instinktivno opalila šamar i povikala izlazi van! Nakon toga se ne javlja uopće, dok ga na nisam pozvala na krštenje bebe. Došao je i pri izlasku iz crkve rekao a on ide a za sve što treba bebi, da se javim njegovim sestrama (s kojima ne razgovaram zbog svakakvih priča na temu mog psihičkog zdravlja). Naravno nisam im se nikako javljala, nije se ni on javljao. Disala sam napokon punim plućima, beba je rasla, sve je bilo predivno do jučer. Stiže mi poziv na socijalno, jer otac traži skrbništvo nad bebom. Javlja se putem plave koverte nakon 5 mjeseci.
</para>
<para>
 Ispričavam se na ovako dugom tekstu ali htjela sam da što detaljnije opišem slučaj. Za 10 dana smo na saslušanju u centru. Da li da spominjem drogu? Agresiju? Ja mu ne branim viđenje ali on nestaje i ne zanima se za dijete niti pridonosi ikako u njegovu razvoju, a sada ja moram biti na optuženičkoj klupi. Molim vas pomozite, dajte mi bilo koji savjet. Beba je već u fazi separacijske anksioznosti i ne može dulje od pola sata bez mene i još doji. Iskreno prestravljena sam jer me "udara gdje najviše boli". Stalno mi se pojavljuje njegova faca i rečenica "krvi ću vam se svima napit". Što da radim? Hvala vam puno na izdvojenom vremenu i odgovoru i nadam se da će stići prije odlaska u centar. 
 Srdačan pozdrav. mama90
</para>
<para>Poštovana Mama90,</para>
<para>čitajući Vašu poruku zaista dobivam dojam da Vam je posljednjih par godina bilo iznimno stresno i teško te vrlo emocionalno iscrpljujuće.</para>
<para>Po Vašem opisu oca djeteta, dobila sam sliku muškarca koji je veoma emocionalno nestabilan, sklon agresivnom (psihičkom i fizičkom) ponašanju prvenstveno, ali ne isključivo, prema Vama. Vjerujem kako je među vama postojala ljubav i privlačnost te da su sigurno postojali vaši divni zajednički trenuci zbog kojih i jeste u toliko navrata pokušali “izgladiti” situaciju i poboljšati taj odnos.</para>
<para>Međutim, čini mi se kako je svaki put pokušaj završio neuspješno upravo zbog te emocionalne nestabilnosti i nepoželjnih načina nošenja sa stresom (primjerice, korištenje lakših i težih droga). Vjerujem kako ste i sami primijetili koliko ste lakše živjeli i funkcionirali (kako i sami kažete, “disali punim plućima”) kad ste odlučili odustati od popravljanja tog odnosa i posvetili se svojem sinu kojem je mirna, stabilna i emocionalno topla okolina nužna za zdrav razvoj i svakako pohvaljujem tu odluku.</para>
<para>Njegov postupak traženja skrbništva nad djetetom na neki način ponovno predstavlja vid agresije prema Vama, a posljedično i prema dječaku. Stoga svakako smatram da je Vaša dužnost i obaveza iskreno progovoriti o svim neugodnim situacijama koje ste doživjeli s dotičnim gospodinom i svim informacijama koje imate o njemu (a smatrate da su važne) kako bi Centar dobio kompletan uvid u cijeli slučaj. Osim što je to i zakonska dužnost, smatram da na taj način Vi ispunjavate pravo Vašeg djeteta koje ne može samo za sebe govoriti, a kojem odrastanje pored nasilne i nestabilne osobe apsolutno nije poželjno. Budući da se skrbništvo nad djetetom ne smatra banalnim i olakim postupkom, vjerujem kako će se cijeli slučaj podrobno istražiti, a ukoliko Vi ispričate situacije koje ste naveli u ovoj poruci, uvjerena sam kako dječak neće biti prepušten na skrb ocu.</para>
<para>U svakom slučaju, želim Vam sreću u nimalo laganoj borbi za svoja i djetetova prava. Uvijek imajte u glavi napomenu kako su Vaša prava i prava Vašeg djeteta glavni prioritet te da njih nitko i ništa ne smije ugroziti.</para>

Otac mog djeteta je ovisnik, ali traži skrbništvo i ne znam kako da se postavim pred socijalnim radnicima Poštovana, prije dvije godine sam bila u vezi sa sadašnjim ocem našeg sina. Prekinula sam nakon što više nisam mogla podnijeti njegove ovisnosti o težim i lakšim drogama. 
    Mislila sam da ću mu moći pomoći da ne upadne još dublje u ovisnost, jer je prošao nedavni razvod roditelja. Međutim postajao je sve distanciraniji, nije komunicirao i imao je užasne promjene raspoloženja. Svaki pokušaj dopiranja do njega završavao je šakama o zid, bijegom od mene, nejavljanjem po nekoliko dana. Nisam više mogla i napustila sam ga.


   Za četiri mjeseca kune se i kleči i plače da je čist i da se promijenio. Ja mu opraštam, idila je trajala 15-ak dana kada ponovno odlazi raditi na otok, a ja ostajem kod kuće. Dolazi svaki drugi vikend da se vidimo, ali sve više vidim ponovljeni obrazac ponašanja. U međuvremenu, saznajem da sam trudna. Sretna i uplašena u isto vrijeme. Ispočetka se veselio bebi i mislila sam da će ga beba prizemljiti i da će se ostaviti opijata. Ali kako odmiče vrijeme i vidim ga svaki drugi vikend, naši susreti postaju nepodnošljivi. Ja sam kriva za sve što se njemu događa, bilo je šaka u zid pokraj moje glave, jer čim bi pokušala bilo kakav civiliziran razgovor nastaje bunt, ne pušta me blizu, a ja ne znam kako doprijeti do njega. Izdržavam ponovne promjene raspoloženja, brze vožnje u kojima ja plačem i molim ga da zaustavi auto, on šakom razbija CD player, razbija tanjure jer mu se ne sviđa večera, viče psovke kojih se nikad ne bih sjetila, grublji je u seksu zbog kojeg sam dva puta prokrvarila, ima negativne kritike na moj izgled, kritizira svaku moju manu čak i kako ležim na kauču. Smetalo mi je to užasno ali sam šutjela da ne izazove svađu.


   Ipak nije se uvijek tako ponašao. Kad bi izašli bio bi dobar i pažljiv i ljubio me i grlio i mazio trbuh. To me ispunjavalo. Najgori je bio kad smo bili sami i za većinu svađa sam ja bila krivac i zato sam se počela povlačiti. Obitelj i prijatelji su me počeli pitati jesam li dobro, da ne izgledam sretna, a ja bih lagala da mi nedostaje on, a iskreno jedva bih dočekala da vikend završi pa da ode raditi.


   Mislila sam bit će bolje, sad imamo bebu. Svađe su se nastavljale i preko mobitela, većinom sam se ja javljala njemu jer on je radio i nije imalo vremena, prazna baterija svako malo, pa se ne javi dan, dva, ni na pozive ni na poruke. Ako mu prigovorim počne paljba da izazivam svađe, da sumnjam u njega, da ga ne volim, da smirim hormone, da nisam normalna, da škodim djetetu, da se ponašam histerično, da ću ga izludjeti. Naši razgovori su se nakon toga sveli na moje zvanje i pitanje kako je proveo dan. Kad je pričao o poslu i svom danu i problemima sve je bilo dobro, dok nisam primijetila da me ni ne upita kako sam, ni kako je beba. Bila sam skoro pet mjeseci trudna kad mi se jednostavno prestao javljati i odgovarati na poruke. Četvrti dan mama me više nije mogla gledati kako plačem i vučem se po kući i bez mog znanja ga je nazvala. Kad je vidio njen broj uredno se javio. Mojoj mami je rekao da radi, da mu je istekla tarifa (laž), da nema WiFi u kući gdje spava (laž) da sam hormonalna i da ga maltretiram, i kako će me smiriti kad dođe, neka se ona ne sekira. Mama je ostala u šoku, razgovarala je sa mnom dugo, plakala sam i vikala da ga volim ali da ne mogu više biti s njim. Šaljem mu poruku u kojoj pišem "Ako je istina da smo ti beba i ja na prvom mistu, doći ćeš i porazgovarati ćemo o svemu, ja ne mogu više ovako." Odgovorio je da dolazi prekosutra. Došli smo kod njega i prvo što sam ga molila je da sjednemo mirno i pričamo. On je uzeo travu i zapalio. Molila sam ga da je ugasi, da želim da je trijezan prilikom razgovora, on me samo pogledao potegao dim i puhnuo u mene. Ja sam se ustala i počela kupiti stvari koje su bile kod njega. On se smijao da šta izvodim. Plakala sam i skupljala stvari i govorila da mi je dosta, ne mogu više, neka me vozi kući. On je lupnuo šakom o stol i rekao je li to stvarno tako, rekla sam je, rekao je da sjednem u auto odmah iz ovih stopa me vozi da pobacim jer neće tuđi k***c gojit njegovo dite. Ja sam istrčala iz kuće do njegovog tate, samo sam se došla s njim pozdraviti na ljudski način i pružiti mu ruku, malo sjela i došla sebi. Onda sam skupila hrabrosti i vratila se ponovno i našla ga kako plače na krevetu. Samo sam rekla vozi me kući.


   Cijelu vožnju sam šutjela, on je govorio: "doći će maca na vratanca, i ti me napuštaš, svi ste vi izdajice, svi ste vi stoke koje ne zaslužuju disati..." Molila sam Boga samo da dođem do kuće jer je vozio prebrzo. Nakon toga se ne javlja, sve do mog sedmog mjeseca trudnoće. Čuvala sam nećaka, u zaključanoj kući, svi su radili. Bilo je 8.30, tek smo ustali nalazim ga u kući, otključao je i ušao jer zna gdje nam ključ stoji. Ja sam se tresla kao prut, dok sam držala nećaka počeo me  pipati i stiskati za stražnjicu, ja sam se odmakla i rekla da izlazi ili zovem policiju, okrenuo se i na izlazu rekao: krvi ću vam se svima napit, znat ćete vi dobro tko sam ja. Javlja se opet kada sam ušla u 9. mjesec trudnoće. Pita me kada ću s ludostima prestati, opsjeo me "đava", da li vidim kako mu život uništavam, uništavam dite... Ja sam tada već bila stabilnija koliko toliko, isplakala sam sve suze svita u tih 9 mjeseci trudnoće, bilo je dosta. Ja sam glupača odgovarala na poruke i uvlačila se u nove konflikte, dok nije vidio da neće biti po njegovom pa se opet prestao javljati.


   Došao je dan poslije rođenja djeteta, nenajavljeno, bez pitanja ikakvih, uzeo je dijete i izjavio da mu se čitav svijet okrenuo i da će od sad sve biti u redu. Pitala sam ga hoće li priznati dijete da sudjeluje u odgoju, da dijete zna da ima tatu, a on me tražio da odem s njim kod javnog bilježnika i potpišem izjavu da ga neću tražiti alimentaciju. Objasnila sam mu da to nije moje pravo, već pravo djeteta. Puno smo se prepirali i nismo našli rješenje, čak ni dok je dolazio prvih mjesec dana skoro svaku večer da vidi bebu. Na kraju sam ga molila jer će mi isteći prvi mjesec dana i želim da ode sa mnom prijaviti bebu. Dolazio je sve rjeđe, uvijek mu se nešto događalo pa nije mogao, onda je nestao opet na otok raditi, vratio bi se i banuo kao da ništa nije bilo. Bebi je bilo 2,5 mjeseca kada me, dok je beba bila na presvlačioni, uhvatio za stražnjicu stiskao ramena i gurnuo me na krevet da me nasilno poljubi. Ja sam mu instinktivno opalila šamar i povikala izlazi van! Nakon toga se ne javlja uopće, dok ga na nisam pozvala na krštenje bebe. Došao je i pri izlasku iz crkve rekao a on ide a za sve što treba bebi, da se javim njegovim sestrama (s kojima ne razgovaram zbog svakakvih priča na temu mog psihičkog zdravlja). Naravno nisam im se nikako javljala, nije se ni on javljao. Disala sam napokon punim plućima, beba je rasla, sve je bilo predivno do jučer. Stiže mi poziv na socijalno, jer otac traži skrbništvo nad bebom. Javlja se putem plave koverte nakon 5 mjeseci.


   Ispričavam se na ovako dugom tekstu ali htjela sam da što detaljnije opišem slučaj. Za 10 dana smo na saslušanju u centru. Da li da spominjem drogu? Agresiju? Ja mu ne branim viđenje ali on nestaje i ne zanima se za dijete niti pridonosi ikako u njegovu razvoju, a sada ja moram biti na optuženičkoj klupi. Molim vas pomozite, dajte mi bilo koji savjet. Beba je već u fazi separacijske anksioznosti i ne može dulje od pola sata bez mene i još doji. Iskreno prestravljena sam jer me "udara gdje najviše boli". Stalno mi se pojavljuje njegova faca i rečenica "krvi ću vam se svima napit". Što da radim? Hvala vam puno na izdvojenom vremenu i odgovoru i nadam se da će stići prije odlaska u centar. 
   Srdačan pozdrav. mama90

Poštovana Mama90,
čitajući Vašu poruku zaista dobivam dojam da Vam je posljednjih par godina bilo iznimno stresno i teško te vrlo emocionalno iscrpljujuće.
Po Vašem opisu oca djeteta, dobila sam sliku muškarca koji je veoma emocionalno nestabilan, sklon agresivnom (psihičkom i fizičkom) ponašanju prvenstveno, ali ne isključivo, prema Vama. Vjerujem kako je među vama postojala ljubav i privlačnost te da su sigurno postojali vaši divni zajednički trenuci zbog kojih i jeste u toliko navrata pokušali “izgladiti” situaciju i poboljšati taj odnos.
Međutim, čini mi se kako je svaki put pokušaj završio neuspješno upravo zbog te emocionalne nestabilnosti i nepoželjnih načina nošenja sa stresom (primjerice, korištenje lakših i težih droga).  Vjerujem kako ste i sami primijetili koliko ste lakše živjeli i funkcionirali (kako i sami kažete, “disali punim plućima”) kad ste odlučili odustati od popravljanja tog odnosa i posvetili se svojem sinu kojem je mirna, stabilna i emocionalno topla okolina nužna za zdrav razvoj i svakako pohvaljujem tu odluku.
Njegov postupak traženja skrbništva nad djetetom na neki način ponovno predstavlja vid agresije prema Vama, a posljedično i prema dječaku. Stoga svakako smatram da je Vaša dužnost i obaveza iskreno progovoriti o svim neugodnim situacijama koje ste doživjeli s dotičnim gospodinom i svim informacijama koje imate o njemu (a smatrate da su važne) kako bi Centar dobio kompletan uvid u cijeli slučaj. Osim što je to i zakonska dužnost, smatram da na taj način Vi ispunjavate pravo Vašeg djeteta koje ne može samo za sebe govoriti, a kojem odrastanje pored nasilne i nestabilne osobe apsolutno nije poželjno. Budući da se skrbništvo nad djetetom ne smatra banalnim  i olakim postupkom, vjerujem kako će se cijeli slučaj podrobno istražiti, a ukoliko Vi ispričate  situacije koje ste naveli u ovoj poruci, uvjerena sam kako dječak neće biti prepušten na skrb ocu.
U svakom slučaju, želim Vam sreću u nimalo laganoj borbi za svoja i djetetova prava. Uvijek imajte u glavi napomenu kako su Vaša prava i prava Vašeg djeteta glavni prioritet te da njih nitko i ništa ne smije ugroziti. Klinfo.hr 

Otac mog djeteta je ovisnik, ali traži skrbništvo i ne znam kako da se postavim pred socijalnim radnicima

<para>
 I da li se moramo nekako posebno pripremiti za let 
 Hvala Marko
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>možete letjeti s dvomjesečnim djetetom, samo je bitno da imate sve što Vam je potrebno za bebu - mlijeko, vodu, pelene, zvečkice ili igračke za umirivanje.</para>

Smije li beba od dva mjeseca letjeti avionom? Poštovani, da li preporučujete putovanje dvomjesečne bebe s avionom iz Njemačke u Hrvatsku. Let traje oko 1,5 sat.
I da li se moramo nekako posebno pripremiti za let? Hvala! 
   I da li se moramo nekako posebno pripremiti za let 
   Hvala Marko

Poštovani,
možete letjeti s dvomjesečnim djetetom, samo je bitno da imate sve što Vam je potrebno za bebu - mlijeko, vodu, pelene, zvečkice ili igračke za umirivanje. Klinfo.hr 

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Smije li beba od dva mjeseca letjeti avionom?

<para>
 Rođena je carskim rezom, 3440 g i 49 cm, Apgar 10/10. Bila je samo dojena i težina u prvom mjesecu bila je 4550 g, u drugom mjesecu 5400 g, u četvrtom 6200 g, a sada u petom mjesecu je 6700 g. Preboljela je bronhiolitis s 3 mjeseca i od tada je lijena jest. Ja je svako malo stavljam na dojku i pokušavam animirati. Krv uredna, hemoglobin 104, par puta u urinu nešto leukocita, a urinokulture uredne. Adaptirano mlijeko na bočicu probala sam joj dati ali odmah je dobila crvenilo oko usta, pa nisam forsirala. Moje mlijeko na bočicu ne prihvaća. Doji po par minuta, 5-6 puta u 24 h. Pelena ima 5-6 mokrih dnevno, stolicu jedan put tjedno, više tekuću. Gura si ručice u usta i zna bljuckati i štucati dosta nakon obroka, zna mirisati na kiselinu. Pedijatrica kaže da je sve u redu i da se ne brinemo. Inače ima i problema s tonusom i slabije motorički napreduje, vježbamo s fizioterapeutom. Što vi mislite? Treba li raditi neke dodatne pretrage? Namjeravamo krenuti s kašicama s šest mjeseci. Inače, uspostavlja lijep kontakt očima, smješka se i guguće. Po danu spava u par navrata po pola sata, po noći spava sa mnom i koji put doji, a ponekad samo drži dojku u ustima.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>sugerirala bih da krenete s dohranom ranije. Uvedite neku od žitarica – rižu ili palentu kako bi beba dobila više kalorija. Možete kombinirati žitarice i s majčinim mlijekom ako se možete izdojiti. Nemojte kombinirati s adaptiranim niti uzimati one koje već u sebi sadrže mlijeko u prahu jer je moguće da je alergična na proteine kravljeg mlijeka, te da je zato dobila crvenilo oku ustiju.</para>
<para>Inače, za uvođenje kašice ne trebate čekati 6 mjeseci. Dohrana se preporučuje početi između navršenog 4. mjeseca i 6. mjeseca života, što je sada. Uz to bih savjetovala da se s obzirom na sve konzultirate i s dječjim gastroenterologom te da učinite pregled djeteta kako bi se raščistila situacija s alergijom i jelovnik što bolje isplanirao.</para>

Beba od pet mjeseci u zadnjih je mjesec dana dobila samo 500 g. Pedijatrica kaže da je to u redu Poštovani, radi se od djevojčici od 5 mjeseci s problemima dobivanja težine. Rođena je iz trudnoće s gastacijskim dijabetesom, uz terapiju inzulinom zadnjih mjesec dana. 
    Rođena je carskim rezom, 3440 g i 49 cm, Apgar 10/10. Bila je samo dojena i težina u prvom mjesecu bila je 4550 g, u drugom mjesecu 5400 g, u četvrtom 6200 g, a sada u petom mjesecu je 6700 g. Preboljela je bronhiolitis s 3 mjeseca i od tada je lijena jest. Ja je svako malo stavljam na dojku  i pokušavam animirati. Krv uredna, hemoglobin 104, par puta u urinu nešto leukocita, a urinokulture uredne. Adaptirano mlijeko na bočicu probala sam joj dati ali odmah je dobila crvenilo oko usta, pa  nisam forsirala. Moje mlijeko na bočicu ne prihvaća. Doji po par minuta, 5-6 puta u 24 h. Pelena ima 5-6 mokrih dnevno, stolicu  jedan put tjedno, više tekuću. Gura si ručice u usta i zna bljuckati i štucati dosta nakon obroka, zna mirisati na kiselinu. Pedijatrica kaže da je sve u redu i da se ne brinemo. Inače ima i problema s tonusom i slabije motorički napreduje, vježbamo s fizioterapeutom. Što vi mislite? Treba li raditi neke dodatne pretrage? Namjeravamo krenuti s kašicama s šest mjeseci. Inače, uspostavlja lijep kontakt očima, smješka se i guguće. Po danu spava u par navrata po pola sata, po noći spava sa mnom i koji put doji, a ponekad samo drži dojku u ustima.

Poštovana,
sugerirala bih da krenete s dohranom ranije. Uvedite neku od žitarica – rižu ili palentu kako bi beba dobila više kalorija. Možete kombinirati žitarice i s majčinim mlijekom ako se možete izdojiti. Nemojte kombinirati s adaptiranim niti uzimati one koje već u sebi sadrže mlijeko u prahu jer je moguće da je alergična na proteine kravljeg mlijeka, te da je zato dobila crvenilo oku ustiju.
Inače, za uvođenje kašice ne trebate čekati 6 mjeseci. Dohrana se preporučuje početi između navršenog 4. mjeseca i 6. mjeseca života, što je sada. Uz to bih savjetovala da se s obzirom na sve konzultirate i s dječjim gastroenterologom te da učinite pregled djeteta kako bi se raščistila situacija s alergijom i jelovnik što bolje isplanirao. Klinfo.hr 

Beba od pet mjeseci u zadnjih je mjesec dana dobila samo 500 g. Pedijatrica kaže da je to u redu

<para>
 S obzirom da se još nije cijepila cjepivom protiv ospica, zanima me koliko dugo se sada preporučuje pauzirati od cijepljenja s obzirom na vodene kozice i zašto? Hvala
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vodene kozice često spuste imunitet pa je dijete sklonije drugim bolestima. No ako je prošlo mjesec dana i vaša kćer je dobro, preporučujem s obzirom na epidemiološku situaciju da je što prije cijepite protiv ospica.</para>
<para> </para>

Cijepljenje protiv ospica nakon preboljenih vodenih kozica Poštovani, moja curica ima godinu i 7 mjeseci. Prije mjesec dana dobila je vodene kozice i uspješno ih preboljela. 
    S obzirom da se još nije cijepila cjepivom protiv ospica, zanima me koliko dugo se sada preporučuje pauzirati od cijepljenja s obzirom na vodene kozice i zašto? Hvala

Poštovana,
vodene kozice često spuste imunitet pa je dijete sklonije drugim bolestima. No ako je prošlo mjesec dana i vaša kćer je dobro, preporučujem s obzirom na epidemiološku situaciju da je što prije cijepite protiv ospica.
  Klinfo.hr 

IVA PALČIĆ

Cijepljenje protiv ospica nakon preboljenih vodenih kozica

<para>
 Naime, imam bebu staru 5 mjeseci, uredno napreduje, okreće se s leđa na trbuh, hvata igračke ispred sebe na trbuhu i na leđima, jednom rukom hvata igračke koje vise kada je na trbuhu, stavlja noge u usta. Međutim vidim da dok sjedi u njihaljci da si prekriži noge u gležnjevima, nekad i dok leži, također dok ju nosimo zna prekrižit nožice ali ih odmah pusti. 
 Molim za pomoć, jer više nemam snage pratit svaki pokret i da li je taj pokret ispravan. Hvala. Tom
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>ako je sve drugo uredno, a kako opisujete čini se da se beba uredno razvija, onda to što vi vidite nije nikakva patologija zbog koje bi trebali biti zabrinuti.</para>

Križanje nožica kod bebe od pet mjeseci Poštovani, imam pitanje vezano za križanje nogu kod malih beba. Da li je svako križanje nogu patološko križanje? I kako da to raspoznamo? 
   Naime, imam bebu staru 5 mjeseci, uredno napreduje, okreće se s leđa na trbuh, hvata igračke ispred sebe na trbuhu i na leđima, jednom rukom hvata igračke koje vise kada je na trbuhu, stavlja noge u usta. Međutim vidim da dok sjedi u njihaljci da si prekriži noge u gležnjevima, nekad i dok leži, također dok ju nosimo zna prekrižit nožice ali ih odmah pusti. 
   Molim za pomoć, jer više nemam snage pratit svaki pokret i da li je taj pokret ispravan. Hvala. Tom

Poštovani,
ako je sve drugo uredno, a kako opisujete čini se da se beba uredno razvija, onda to što vi vidite nije nikakva patologija zbog koje bi trebali biti zabrinuti. Klinfo.hr 

Križanje nožica kod bebe od pet mjeseci

<para>
 Zanima me kako djeluje to cjepivo i da li je 100 posto sigurno da neće ta bakterija prijeći u krv. Koliko doza cjepiva beba treba dobiti? Tihana
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>cijepljenje protiv Pneumokoka pomaže da dijete ne dobije tešku bolest uzrokovanu tom bakterijom, tipa upale pluća, sepse (prodor u krv) ili meningitisa. Doze ovise kojim se cjepivom cijepi. Ako je to 13-valentno cijepivo i sada se počne cijepiti, onda dobije 3 doze u prvoj godini života i jednu u drugoj.</para>

Bakterija u nosu i cijepljenje Prevenar cjepivom Imam bebu od 4 mjeseca. Doktor joj je otkrio u nosu bakteriju kliconošu  i preporučio da je cijepimo s Prevenar cjepivom da ne bi došla bakterija  u krv  i postalo još opasnije. 
    Zanima me kako djeluje to cjepivo  i da li je 100 posto sigurno da neće ta bakterija prijeći u krv. Koliko doza cjepiva beba treba dobiti? Tihana

Poštovani,
cijepljenje protiv Pneumokoka pomaže da dijete ne dobije tešku bolest uzrokovanu tom bakterijom, tipa upale pluća, sepse (prodor u krv) ili meningitisa. Doze ovise kojim se cjepivom cijepi. Ako je to 13-valentno cijepivo i sada se počne cijepiti, onda dobije 3 doze u prvoj godini života i jednu u drugoj. Klinfo.hr 

Bakterija u nosu i cijepljenje Prevenar cjepivom

<para>
 Voli ići u vrtić, obožava se igrati s drugom djecom, iako je prije godinu dana imao neku agresivnu fazu, kada je bez vidljivog i očitog razloga udarao drugu djecu. U suradnji s tetama u vrtiću i vrtićkom psihologicom, ta faza uspješno je riješena. Progovorio je nešto kasnije od "prosjeka", s 2,5 godine. Sada priča, voli pričati, vrlo je komunikativan i otvoren. Međutim, govor je još dosta nerazumljiv. Često izostavlja ili zamjenjuje glasove, npr. umjesto: "Ja ću sada spremiti stvari", on kaže: "Ja ću ćada ćpremiti ćtvari". Kada ga upozorim na to i ispravim ga, on uglavnom točno ponovi za mnom i to radi veselo, raduje ga ta naša "igra". Ne izgovara glasove r, l (umjesto riba kaže jiba, umjesto lav kaže jav). Neke višesložne glagole izgovara potpuno nerazumljivo, npr. umjesto Ja sam napravio, on kaže: Ja sam japio. I tako dalje. Ja sam svjesna da ćemo vjerojatno morati pohađati logopedske vježbe i to me kao takvo ne brine. Rekli su mi čak da djeca koja imaju nekakve teškoće u izgovoru a idu kod logopeda, kasnije uglavnom odlično govore. Ono što je mene naživciralo i užasno zabrinulo je istup naše vrtićke logopedinje. U razgovoru sa mnom prikazala je moje dijete maltene kao dijete s nepremostivim zaprekama. Rekla je da je on jezično "koma", da vrlo malo toga razumije i da ne razlikuje padeže. Čak mi je počela govoriti i kada jednog dana krene u školu da će to najvjerojatnije biti po individualiziranom programu. Ja sam se šokirala. Sa svojim djetetom dosta radim i pričam. Niti u jednom trenutku nisam dobila dojam da on mene nešto ne razumije, a padeže koristi pravilno. Neki dan mi je rekao: "Mama, dajem ti ovu žutu pozijnicu (pozivnicu). Ako to nije korištenje padeža, ne znam što jest... Moje pitanje ja zapravo: ako logopedinja i je u pravu, je li to "razumijevanje ili nerazumijevanje" ispravljivo i može li se zaista već s četiri godine odrediti hoće li dijete morati imati nekakav program u školi? Znači, ne bježim od problema, ali ljuta sam ako ih se izmišlja jer ne znam zašto bi to netko radio... Oprostite na dužem "pismu" ali već sam vam se obraćala jednom ili dvaput u vezi nekih razvojnih faza i ponašanja i uvijek sam dobila odlične odgovore i savjete koji su mi iznimno pomogli u rješavanju problema. Zapravo, jedan vaš savjet odmah je riješio konkretan problem, zato Vam se obraćam s povjerenjem.
 Unaprijed Vam zahvaljujem, jako zabrinuta mama.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>razumijem Vašu zabrinutost i zbunjenost oko trenutnog jezično-govornog statusa djeteta. Osobno, kada planiram terapiju, uvijek uzimam u obzir anamnezu djeteta, stanje artikulatora (usne, zubi, jezik, nepce, velum) te razvijenost slušne pažnje. Nezahvalno je predviđati mogući ishod same terapije jer ona ne ovisi samo o prethodno navedenim elementima već i o roditelju (da li redovito provodi logopedske savijete u kućnom okruženju) te karakteru djeteta.</para>
<para>Koliko sam uspjela saznati iz vašeg upita, radi se o dječaku od 3 godine i 11 mjeseci koji je kasnije progovorio (s 2,5 godine), sada se uspješnije izražava, no izgovor je i dalje dosta nerazumljiv (zamjenjuje ili ispušta pojedine glasove, pojednostavljuje ili izmjenjuje strukturu riječi, sustavno zamjenjuje glasove R i L s glasom J). Navedeno ukazuje na moguću prisutnost lošije slušne pažnje pa bi svakako bilo dobro da se dječak što ranije uključi u tretman kako bi se na vrijeme prevenirale moguće teškoće u daljnjem jezično-govornom razvoju, a koje mogu uključivati i predvještine čitanja i pisanja (percepcija ritma, uočavanje rime, povezivanje slogova u riječ, rastavljanje riječi na slogove, produkcija rime i sl.).</para>
<para>Bilo bi dobro provjeriti i opće stanje pažnje kod dječaka, a to možete provjeriti ako obavite pregled kod dječjeg psihologa. Svakako preporučam da za početak napravite detaljnu logopedsku dijagnostiku te da dalje postupite po preporuci logopeda.</para>

Logopedinja me uplašila da moj sin (4) ima katastrofalne i nepopravljive govorne probleme Poštovani! Imam dječaka koji za mjesec dana puni 4 godine. Veselo je, živahno i zaigrano dijete. Već dvije godine ide u vrtić i jako se dobro adaptirao. 
    Voli ići u vrtić, obožava se igrati s drugom djecom, iako je prije godinu dana imao neku agresivnu fazu, kada je bez vidljivog i očitog razloga udarao drugu djecu. U suradnji s tetama u vrtiću i vrtićkom psihologicom, ta faza uspješno je riješena. Progovorio je nešto kasnije od "prosjeka", s 2,5 godine. Sada priča, voli pričati, vrlo je komunikativan i otvoren. Međutim, govor je još dosta nerazumljiv. Često izostavlja ili zamjenjuje glasove, npr. umjesto: "Ja ću sada spremiti stvari", on kaže: "Ja ću ćada ćpremiti ćtvari". Kada ga upozorim na to i ispravim ga, on uglavnom točno ponovi za mnom i to radi veselo, raduje ga ta naša "igra". Ne izgovara glasove r, l (umjesto riba kaže jiba, umjesto lav kaže jav). Neke višesložne glagole izgovara potpuno nerazumljivo, npr. umjesto Ja sam napravio, on kaže: Ja sam japio. I tako dalje. Ja sam svjesna da ćemo vjerojatno morati pohađati logopedske vježbe i to me kao takvo ne brine. Rekli su mi čak da djeca koja imaju nekakve teškoće u izgovoru a idu kod logopeda, kasnije uglavnom odlično govore. Ono što je mene naživciralo i užasno zabrinulo je istup naše vrtićke logopedinje. U razgovoru sa mnom prikazala je moje dijete maltene kao dijete s nepremostivim zaprekama. Rekla je da je on jezično "koma", da vrlo malo toga razumije i da ne razlikuje padeže. Čak mi je počela govoriti i kada jednog dana krene u školu da će to najvjerojatnije biti po individualiziranom programu. Ja sam se šokirala. Sa svojim djetetom dosta radim i pričam. Niti u jednom trenutku nisam dobila dojam da on mene nešto ne razumije, a padeže koristi pravilno. Neki dan mi je rekao: "Mama, dajem ti ovu žutu pozijnicu (pozivnicu). Ako to nije korištenje padeža, ne znam što jest... Moje pitanje ja zapravo: ako logopedinja i je u pravu, je li to "razumijevanje ili nerazumijevanje" ispravljivo i može li se zaista već s četiri godine odrediti hoće li dijete morati imati nekakav program u školi? Znači, ne bježim od problema, ali ljuta sam ako ih se izmišlja jer ne znam zašto bi to netko radio... Oprostite na dužem "pismu" ali već sam vam se obraćala jednom ili dvaput u vezi nekih razvojnih faza i ponašanja i uvijek sam dobila odlične odgovore i savjete koji su mi iznimno pomogli u rješavanju problema. Zapravo, jedan vaš savjet odmah je riješio konkretan problem, zato Vam se obraćam s povjerenjem.
   Unaprijed Vam zahvaljujem, jako zabrinuta mama.

Poštovana,
razumijem Vašu zabrinutost i zbunjenost oko trenutnog jezično-govornog statusa djeteta. Osobno, kada planiram terapiju, uvijek uzimam u obzir anamnezu djeteta, stanje artikulatora (usne, zubi, jezik, nepce, velum) te razvijenost slušne pažnje. Nezahvalno je predviđati mogući ishod same terapije jer ona ne ovisi samo o prethodno navedenim elementima već i o roditelju (da li redovito provodi logopedske savijete u kućnom okruženju) te karakteru djeteta.
Koliko sam uspjela saznati iz vašeg upita, radi se o dječaku od 3 godine i 11 mjeseci koji je kasnije progovorio (s 2,5 godine), sada se uspješnije izražava, no izgovor je i dalje dosta nerazumljiv (zamjenjuje ili ispušta pojedine glasove, pojednostavljuje ili izmjenjuje strukturu riječi, sustavno zamjenjuje glasove R i L s glasom J). Navedeno ukazuje na moguću prisutnost lošije slušne pažnje pa bi svakako bilo dobro da se dječak što ranije uključi u tretman kako bi se na vrijeme prevenirale moguće teškoće u daljnjem jezično-govornom razvoju, a koje mogu uključivati i predvještine čitanja i pisanja (percepcija ritma, uočavanje rime, povezivanje slogova u riječ, rastavljanje riječi na slogove, produkcija rime i sl.).
Bilo bi dobro provjeriti i opće stanje pažnje kod dječaka, a to možete provjeriti ako obavite pregled kod dječjeg psihologa. Svakako preporučam da za početak napravite detaljnu logopedsku dijagnostiku te da dalje postupite po preporuci logopeda. Klinfo.hr 

Logopedinja me uplašila da moj sin (4) ima katastrofalne i nepopravljive govorne probleme

<para>
 Sad idemo na put koji traje 4 i pol sata. Probat ćemo da prvih sat i pol ili dva spava, ali kad se probudi sigurno će povraćati. Koji joj lijek mogu dati jer je relativno mala? Kakve su narukvice protiv povraćanja, što mislite o njima i što mi općenito savjetujete?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>najbolje je po meni da putujete noću kada dijete spava. Praktički niti jedan preparat nije registriran (niti Dramine, niti Antimetil, niti narukvice) za dob ispod dvije godine.</para>
<para> </para>

Lijekovi i narukvice protiv povraćanja u vožnji za malu djecu Imam djevojčicu od 15 mjeseci. S 11 mjeseci je počela povraćati u vožnji. Probali smo joj i ne davati ništa prije puta za jesti, putujemo kad joj je vrijeme za spavanje. 
    Sad idemo na put koji traje 4 i pol sata. Probat ćemo da prvih sat i pol ili dva spava, ali kad se probudi sigurno će povraćati. Koji joj lijek mogu dati jer je relativno mala? Kakve su narukvice protiv povraćanja, što mislite o njima i što mi općenito savjetujete?

Poštovana,
najbolje je po meni da putujete noću kada dijete spava. Praktički niti jedan preparat nije registriran (niti Dramine, niti Antimetil, niti narukvice) za dob ispod dvije godine.
  Klinfo.hr 

Lijekovi i narukvice protiv povraćanja u vožnji za malu djecu

<para>
 Mjerena je težina i uočeno je da je za mjesec dana napredovala 500 grama. Na Aptamilu je od rođenja, bljucka dosta, ali zadnja dva tjedna manje napreduje u težini. Doktorica je savjetovala da joj promijenimo formulu. Beba ima 5600 g. Je li to normalno za njezinu dob? Molim Vas, što da dalje radimo?
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>pokušajte s Aptamil AR (anti refluks formulom). Ona bi trebala smanjiti bljucanje.</para>
<para>Dalje pratite napredak na tjelesnoj masi na dvotjednoj bazi.</para>
<para>Ukoliko vaša beba ne dobiva kako treba (manje od 250 gr u dva tjedna) tada treba razmišljati ima li neki drugi razlog tomu, tipa alergije i slično. No, za početak pokušajte davati zagušćenu formulu.</para>

Beba u zadnje vrijeme slabije napreduje. Je li rješenje promijeniti formulu? Poštovana, imam bebu od 3 mjeseca koja je odlično napredovala. Na dan kad je napunila tri mjeseca išli smo kod pedijatra kako bi primila cjepivo. 
    Mjerena je težina i uočeno je da je za mjesec dana napredovala 500 grama. Na Aptamilu je od rođenja, bljucka dosta, ali zadnja dva tjedna manje napreduje u težini. Doktorica je savjetovala da joj promijenimo formulu. Beba ima 5600 g. Je li to normalno za njezinu dob? Molim Vas, što da dalje radimo?

Poštovani,
pokušajte s Aptamil AR (anti refluks formulom). Ona bi trebala smanjiti bljucanje.
Dalje pratite napredak na tjelesnoj masi na dvotjednoj bazi.
Ukoliko vaša beba ne dobiva kako treba (manje od 250 gr u dva tjedna) tada treba razmišljati ima li neki drugi razlog tomu, tipa alergije i slično. No, za početak pokušajte davati zagušćenu formulu. Klinfo.hr 

Beba u zadnje vrijeme slabije napreduje. Je li rješenje promijeniti formulu?

<para>
 Djeca su zvala tetu, a ona kad je vidjela tetu, krenula je prema njoj, otvorila usta, poplavila, ostala bez zraka i klonula kao da pada u nesvijest na nekoliko sekundi. Tetu ju je malo protresla, ona je povratila i prestala je plakati. Bilo je sve normalno, normalno je ručala i igrala se. Teta se u tom trenutku uplašila kad ju je vidjela tako plavu i bez zraka, a ja još više kad sam to sve čula. Iskreno nije mi svejedno jer se do sada to nije događalo. Teta misli da se udarila negdje oko uha. Ja je pratim, ne volim odmah trčati doktoru jer je sad stvarno sve ok, vesela je, jede, ne žali se da je nešto boli tj. samo to malo iza uha. Što to može biti, od udarca, šoka? Trebam li što poduzimati ili ne? Hvala vam!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>po opisu se najvjerojatnije radi o respiratornoj afektivnoj krizi. Respiratorne afektivne krize su neepileptički napadaji koji su isprovocirani određenom situacijom koju dijete doživljava stresnom. Javljaju se u 3-5% djece i obilježeni su najčešće plačem, kratkotrajnim prestankom disanja uz gubitak tonusa i svijesti te kompletnim oporavkom nakon 30-ak sekundi.
Ako će se takve atake učestalo ponavljati, preporučam da se javite na pregled neuropedijatru.</para>

Nakon pada dijete je na trenutak poplavilo i ostalo bez zraka. Imam li razloga za brigu? Pozdrav, imam pitanje u vezi svoje petogodišnje kćeri. Jučer u vrtiću je trčala i sudarila se s jednim prijateljem u glavu. Pala je na pod i počela plakati. 
    Djeca su zvala tetu, a ona kad je vidjela tetu, krenula je prema njoj, otvorila usta, poplavila, ostala bez zraka i klonula kao da pada u nesvijest na nekoliko sekundi. Tetu ju je malo protresla, ona je povratila i prestala je plakati. Bilo je sve normalno, normalno je ručala i igrala se. Teta se u tom trenutku uplašila kad ju je vidjela tako plavu i bez zraka, a ja još više kad sam to sve čula. Iskreno nije mi svejedno jer se do sada to nije događalo. Teta misli da se udarila negdje oko uha. Ja je pratim, ne volim odmah trčati doktoru jer je sad stvarno sve ok, vesela je, jede, ne žali se da je nešto boli tj. samo to malo iza uha. Što to može biti, od udarca, šoka? Trebam li što poduzimati ili ne? Hvala vam!

Poštovana,
po opisu se najvjerojatnije radi o respiratornoj afektivnoj krizi. Respiratorne afektivne krize su neepileptički napadaji koji su isprovocirani određenom situacijom koju dijete doživljava stresnom. Javljaju se u 3-5% djece i obilježeni su najčešće plačem, kratkotrajnim prestankom disanja uz gubitak tonusa i svijesti te kompletnim oporavkom nakon 30-ak sekundi.
Ako će se takve atake učestalo ponavljati, preporučam da se javite na pregled neuropedijatru. Klinfo.hr 

Nakon pada dijete je na trenutak poplavilo i ostalo bez zraka. Imam li razloga za brigu?

<para>
 Danas nakon kakanja sam primijetila da joj je iskočio vanjski hemeroid. Jede svaki dan kuhanu hranu i pazimo da ne jede hranu koja ju štopa jer smo još prije primijetili da ima problema sa stolicom. Kako da joj olakšamo kakanje, samo da ne bude tako bolno i mukotrpno? Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Lijep pozdrav! Višnja
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>samo prehranom ne možete riješiti navedeni problem. Djetetu je potrebno dodati omekšivač stolice, primjerice laktulozu (Portalak, Duphalac ili Regulino) koji možete nabaviti u sirupu i u prahu, u bilo kojoj ljekarni. To neće ulijeniti crijeva, već samo navući više vode u crijevo kako bi stolica bila mekana.</para>
<para>Ponekad djeca zapravo ne tiskaju nego zadržavaju stolicu (zbog iskustva boli kod prethodnih stolica). Roditelji to ponekad zamijene za tiskanje, nesvjesni da dijete zapravo radi kontramanevar. Na taj način djeca pogoršavaju situaciju i jedino je rješenje da se djeca ponovno opuste i opet normalno defeciraju taj da im se omekša stolica. Sugeriram da se javite svom pedijatru ili dječjem gastroenterologu da pregleda dijete i kako bi se prema kilaži dobro propisala doza lijeka za omekšavanje stolice.</para>

Tvrda stolica i bolno istiskivanje uz krvarenje kod bebe od 18 mjeseci Poštovana, imamo bebicu od 18 mjeseci i problem s kakanjem. Stolicu ima svaka dva do tri dana i jako je tvrda (kuglice kaka). Kakanje nam završava plačem, jakim tiskanjem i tragovima krvi. 
    Danas nakon kakanja sam primijetila da joj je iskočio vanjski hemeroid. Jede svaki dan kuhanu hranu i pazimo da ne jede hranu koja ju štopa jer smo još prije primijetili da ima problema sa stolicom. Kako da joj olakšamo kakanje, samo da ne bude tako bolno i mukotrpno? Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Lijep pozdrav! Višnja

Poštovana,
samo prehranom ne možete riješiti navedeni problem. Djetetu je potrebno dodati omekšivač stolice, primjerice laktulozu (Portalak, Duphalac ili Regulino) koji možete nabaviti u sirupu i u prahu, u bilo kojoj ljekarni.  To neće ulijeniti crijeva, već samo navući više vode u crijevo kako bi stolica bila mekana.
Ponekad djeca zapravo ne tiskaju nego zadržavaju stolicu (zbog iskustva boli kod prethodnih stolica). Roditelji to ponekad zamijene za tiskanje, nesvjesni da dijete zapravo radi kontramanevar. Na taj način djeca pogoršavaju situaciju i jedino je rješenje da se djeca ponovno opuste i opet normalno defeciraju taj da im se omekša stolica. Sugeriram da se javite svom pedijatru ili dječjem gastroenterologu da pregleda dijete i kako bi se prema kilaži dobro propisala doza lijeka za omekšavanje stolice. Klinfo.hr 

Tvrda stolica i bolno istiskivanje uz krvarenje kod bebe od 18 mjeseci

<para>
 Ne znam jesu li od rođenja ili su se naknadno pojavile jer su jedva primjetne. Inače rođen CR u terminu. Težina s 4 mjeseca je 7400 g i duljina 66 cm. Zanima me trebam li se brinuti jer mi je pedijatar rekao da uzrok mogu biti moji hormoni jer je dijete isključivo dojeno? Hvala na odgovoru! Ana
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ako su dlačice svijetle i mekane nema razloga za paniku. Najvjerojatnije će nestati, baš kao što je rekao i Vaš pedijatar.</para>

Sitne svijetle dlačice na skrotumu bebe stare pet mjeseci Poštovani, imam pitanje u vezi svog 5-mjesečnog dječaka. Naime, u zadnjih mjesec dana sam primijetila sitne, skroz svijetle dlačice na skrotumu i oko spolovila. 
    Ne znam jesu li od rođenja ili su se naknadno pojavile jer su jedva primjetne. Inače rođen CR u terminu. Težina s 4 mjeseca je 7400 g i duljina 66 cm. Zanima me trebam li se brinuti jer mi je pedijatar rekao da uzrok mogu biti moji hormoni jer je dijete isključivo dojeno? Hvala na odgovoru! Ana

Poštovana,
ako su dlačice svijetle i mekane nema razloga za paniku. Najvjerojatnije će nestati, baš kao što je rekao i Vaš pedijatar. Klinfo.hr 

Sitne svijetle dlačice na skrotumu bebe stare pet mjeseci

<para>
 Češće je desna od lijeve ali obje relativno često. Događa se to i kada ga presvlačim, nosim, kada plače ali o kada je miran. Nema nekog određenog vremena niti uvjeta koji prate trešnju nožica. Kada ih ja primim, trešnja odmah prestane. Također se znala prilikom plakanja zatresti i donja čeljust ali to nije toliko često. Inače je dijete "kruće", s laganim hipertonusom, za što nam pedijatrica kaže da će proći jer je tako bilo i s prvim djetetom. Što se trešnje tiče, rekla nam je da pratimo do sljedeće kontrole ali meni se čini da se ono pojačava, a ne smanjuje. Koliko je to zabrinjavajuće? Hvala,lp
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>po ovom što opisujete najvjerojatnije se radi o tremoru koji nije patološka pojava kod dojenčadi, a javlja se jer još nisu u potpunosti mijelinizirani živčani putevi. Kod neke je djece on izraženiji.</para>
<para>Preporučujem da snimite dijete kamerom, pokažate svom pedijatru video i još se jednom posavjetujete s njim, a prema potrebi planirate i pregled neuropedijatra.</para>

Bebi od šest tjedana nekontrolirano se tresu nožice Poštovani, imam dijete staro šest tjedana, uredne trudnoće, rođeno carskim rezom (drugi carski, prenesno 10 dana), 3900 g, apgar 10/10. Ono što mene brine je trešnja nožicama. 
    Češće je desna od lijeve ali obje relativno često. Događa se to i kada ga presvlačim, nosim, kada plače ali o kada je miran. Nema nekog određenog vremena niti uvjeta koji prate trešnju nožica. Kada ih ja primim, trešnja odmah prestane. Također se znala prilikom plakanja zatresti i donja čeljust ali to nije toliko često. Inače je dijete "kruće", s laganim hipertonusom, za što nam pedijatrica kaže da će proći jer je tako bilo i s prvim djetetom. Što se trešnje tiče, rekla nam je da pratimo do sljedeće kontrole ali meni se čini da se ono pojačava, a ne smanjuje. Koliko je to zabrinjavajuće? Hvala,lp

Poštovana,
po ovom što opisujete najvjerojatnije se radi o tremoru koji nije patološka pojava kod dojenčadi, a javlja se jer još nisu u potpunosti mijelinizirani živčani putevi. Kod neke je djece on izraženiji.
Preporučujem da snimite dijete kamerom, pokažate svom pedijatru video i još se jednom posavjetujete s njim, a prema potrebi planirate i pregled neuropedijatra. Klinfo.hr 

Bebi od šest tjedana nekontrolirano se tresu nožice

<para>
 Dijete sada ima 6 mjeseci i ima hipotoniju 
 Zanima me da li ovu nalazi upućuju na krvarenje u mozgu ili nedostatak kisika i da li može hipitonija biti s tim povezana?
 Ako mi možete pojasniti te pojmove i zbog čega nastaju? 
 Hvala!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>hipotonija može i ne mora biti povezana s promjenama na mozgu. Na temelju napisanog više vam ne mogu reći, ali savjetujem da se svakako o svemu posavjetujte s neuropedijatrom koji prati dijete.</para>

Povezanost hipotonije s nalazima MR mozga kod bebe od šest mjeseci Poštovani, bebi od 4 mjeseca rađena je MR i EEG. Uočena je beningna prevertikularna ehogenost, a EEG nalaz je u smislu encefalopatije.
Dijete sada ima 6 mjeseci i ima hipotoniju. 
   Dijete sada ima 6 mjeseci i ima hipotoniju 
   Zanima me da li ovu nalazi upućuju na krvarenje u mozgu ili nedostatak kisika i da li može hipitonija biti s tim povezana?
   Ako mi možete pojasniti te pojmove i zbog čega nastaju? 
   Hvala!

Poštovana,
hipotonija može i ne mora biti povezana s promjenama na mozgu. Na temelju napisanog više vam ne mogu reći, ali savjetujem da se svakako o svemu posavjetujte s neuropedijatrom koji prati dijete. Klinfo.hr 

Povezanost hipotonije s nalazima MR mozga kod bebe od šest mjeseci

<para>
 Simptomi odmah nestanu nakon dan ili dva kapanja, mi nastavimo s terapijom i bude ok. Ipak stalno se i ponovno javlja. Na svaki naš upit pedijatru, uvjerava nas da je to normalno za vrtićku djecu. No trenutačno je u zadnjih mjesec dana već treći put dobila konjuktivitis. U ponedjeljak smo završili sa sedmodnevnom terapijom i već danas joj se pojavio zeleno-žuti iscjedak u oku. S obzirom da je ovo stvarno već treći put u tako kratkom periodu, malo sam se zapitala da li zaista činimo sve što možemo? Da li bi trebali na neku dodatnu pretragu, pregled itd? Da li je to zaista normalno? Što možemo još učiniti? Hvala vam unaprijed na odgovoru. Inače, do sada je bila svega par puta bolesna i nemamo problema s bolestima. Da li je moguće da se radi o alergijskom konjuktivitisu? Hvala vam unaprijed na odgovoru. Martina
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>preporučujem da se prije sljedeće terapije svakako uzme bris oka, te s obzirom na česte recidive (ponavljajuća oboljenja), ipak učini pregled dječjeg oftalmologa.</para>

Od kad je krenula u vrtić, djevojčica ima ponavljajuće konjuktivitise Moja curica ima dvije godine. Ove godine u prvom mjesecu krenula je u vrtić. Od tada do sada imala je šest ili više puta konjuktivitis. Svaki put smo po uputi doktora liječili Tobrex kapima. 
    Simptomi odmah nestanu nakon dan ili dva kapanja, mi nastavimo s terapijom i bude ok. Ipak stalno se i ponovno javlja. Na svaki naš upit pedijatru, uvjerava nas da je to normalno za vrtićku djecu. No trenutačno je u zadnjih mjesec dana već treći put dobila konjuktivitis. U ponedjeljak smo završili sa sedmodnevnom terapijom i već danas joj se pojavio zeleno-žuti iscjedak u oku. S obzirom da je ovo stvarno već treći put u tako kratkom periodu, malo sam se zapitala da li zaista činimo sve što možemo? Da li bi trebali na neku dodatnu pretragu, pregled itd? Da li je to zaista normalno? Što možemo još učiniti? Hvala vam unaprijed na odgovoru. Inače, do sada je bila svega par puta bolesna i nemamo problema s bolestima. Da li je moguće da se radi o alergijskom konjuktivitisu? Hvala vam unaprijed na odgovoru. Martina

Poštovana,
preporučujem da se prije sljedeće terapije svakako uzme bris oka, te s obzirom na česte recidive (ponavljajuća oboljenja), ipak učini pregled dječjeg oftalmologa. Klinfo.hr 

Od kad je krenula u vrtić, djevojčica ima ponavljajuće konjuktivitise

<para>
 Majka sam djevojčice od 7 mjeseci i s obzirom da trenutačno živimo u inozemstvu gdje se BMR cjepivo prima s 14 mjeseci doktorica nam je savjetovala da bi, budući da uskoro krećemo na odmor u Hrvatsku, u slučaju epidemije bilo pametno cijepiti ju i sada protiv ospica i isto cjepivo ponoviti po planu s 14 mjeseci.
 Vjerujem da postoji razlog zašto se to cjepivo prima tek nakon godinu dana i strah me da ne bi bilo nekih posljedica od duplog cjepiva. 
 Ujedno nam je rečeno da bi u slučaju cijepljena, kako bi bila potpuno zaštićena i u slučaju kakvih nuspojava, to trebalo obaviti 2 tjedna prije odlaska što u našem slučaju nije moguće budući da na put krećemo kroz nekoliko dana.
 Danas sam pročitala da se sumnja na slučaj ospica u Dubrovniku pa me zanima i kolika je mogućnost zaraze s obzirom da mi živimo u Primorju i ne namjeravamo putovati po Hrvatskoj. Nisam čula da je netko od poznanika u Hrvatskoj, unatoč pojavi ospica, cijepio dijete prije termina namijenjenog cijepljenju pa Vas molim za mišljenje i savjet.
 Srdačan pozdrav, Ana
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>protiv ospica se u Hrvatskoj cijepi sa navršenih godinu dana, a u situacijama epidemije može ranije, ali u dobi od 9 mjeseci nadalje.</para>

Smije li moja beba od 7 mjeseci primiti cjepivo protiv ospica? Poštovana, bila bih Vam zahvalna kada biste mi odgovorili na sljedeće pitanje. 
    Majka sam djevojčice od 7 mjeseci i s obzirom da trenutačno živimo u inozemstvu gdje se BMR cjepivo prima s 14 mjeseci doktorica nam je savjetovala da bi, budući da uskoro krećemo na odmor u Hrvatsku, u slučaju epidemije bilo pametno cijepiti ju i sada protiv ospica i isto cjepivo ponoviti po planu s 14 mjeseci.
   Vjerujem da postoji razlog zašto se to cjepivo prima tek nakon godinu dana i strah me da ne bi bilo nekih posljedica od duplog cjepiva. 
   Ujedno nam je rečeno da bi u slučaju cijepljena, kako bi bila potpuno zaštićena i u slučaju kakvih nuspojava, to trebalo obaviti 2 tjedna prije odlaska što u našem slučaju nije moguće budući da na put krećemo kroz nekoliko dana.
   Danas sam pročitala da se sumnja na slučaj ospica u Dubrovniku pa me zanima i kolika je mogućnost zaraze s obzirom da mi živimo u Primorju i ne namjeravamo putovati po Hrvatskoj. Nisam čula da je netko od poznanika u Hrvatskoj, unatoč pojavi ospica, cijepio dijete prije termina namijenjenog cijepljenju pa Vas molim za mišljenje i savjet.
   Srdačan pozdrav, Ana

Poštovana,
protiv ospica se u Hrvatskoj cijepi sa navršenih godinu dana, a u situacijama epidemije može ranije, ali u dobi od 9 mjeseci nadalje. Klinfo.hr 

Smije li moja beba od 7 mjeseci primiti cjepivo protiv ospica?

<para>
 Može li dijete normalno živjeti s takvim neaktivnim bubregom bez vađenja? Ako se izvadi, jel' mora piti neke lijekove kao potporu ovom koji funkcionira ili nešto slično? Koliko sam ju shvatila, iako je rekla da ne želi nagađati s obzirom da preko dvije kože pregledava taj bubreg, ona sada na temelju viđenog smatra da je taj bubreg skroz prekriven cistama i da neće imati funkciju. Znam da ću više detalja znati kad se dijete rodi i kad ga pregledaju, ali nas zanima kako izgleda život s jednim bubregom? A svaki put kad pitam nekog doktora pored sebe, govore mi "ništa se nemojte brinuti, vidjet ćemo kad se rodi" i sl. Gušterica
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>bubrezi su parni organ no za život je dovoljan jedan uredno funkcionirajući bubreg. Ako je jedan bubreg skroz uredan, nema razloga za paniku.</para>
<para>Nakon što rodite preporučujem da se što prije naručite na pregled i ultrazvuk kod dječjeg nefrologa kada ćete se o svemu detaljno porazgovarati i vidjeti točno o čemu se radi i koja je dodatna obrada osim ultrazvuka potrebna, te kako će se dijete dalje kroz odrastanje pratiti.</para>

Na UZV-u je otkriveno da moja beba ima multicistični bubreg. Kakav će joj biti život s jednim bubregom? Poštovani, trudnica sam i preko uzv-a je primjećen multicističan bubreg kod bebe. Ginekologica je rekla da je drugi potpuno ispravan i da nema mjesta panici. Al mene svejedno zanima što nas čeka? 
    Može li dijete normalno živjeti s takvim neaktivnim bubregom bez vađenja? Ako se izvadi, jel' mora piti neke lijekove kao potporu ovom koji funkcionira ili nešto slično? Koliko sam ju shvatila, iako je rekla da ne želi nagađati s obzirom da preko dvije kože pregledava taj bubreg, ona sada na temelju viđenog smatra da je taj bubreg skroz prekriven cistama i da neće imati funkciju. Znam da ću više detalja znati kad se dijete rodi i kad ga pregledaju, ali nas zanima kako izgleda život s jednim bubregom? A svaki put kad pitam nekog doktora pored sebe, govore mi "ništa se nemojte brinuti, vidjet ćemo kad se rodi" i sl. Gušterica

Poštovana,
bubrezi su parni organ no za život je dovoljan jedan uredno funkcionirajući bubreg. Ako je jedan bubreg skroz uredan, nema razloga za paniku.
Nakon što rodite preporučujem da se što prije naručite na pregled i ultrazvuk kod dječjeg nefrologa kada ćete se o svemu detaljno porazgovarati i vidjeti točno o čemu se radi i koja je dodatna obrada osim ultrazvuka potrebna, te kako će se dijete dalje kroz odrastanje pratiti. Klinfo.hr 

Na UZV-u je otkriveno da moja beba ima multicistični bubreg. Kakav će joj biti život s jednim bubregom?

<para>
 Fraktura
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>dohranu možete započeti sa žitaricama, povrćem ili voćem, stvar je vašeg izbora. U slučaju kaloričnijeg početka savjetujem žitarice (npr. riža, kukuruz), od voća bananu, a od povrća krumpir. Vodite računa o tome da je početak dohrane samo upoznavanje s novim okusima i teksturama, energetski još uvijek manje značajan od mlijeka.</para>

Molim preporuku kaloričnijeg početka dohrane za svoju bebu Molim vas preporuku kaloričnijeg početka dohrane za bebu. Naime beba je rođena s 3440 g, sada s pet mjeseci ima 6700 g, te je samo dojena. Namjeravamo krenuti s dohranom od navršenih 6. mjeseci. 
    Fraktura

Poštovana,
dohranu možete započeti sa žitaricama, povrćem ili voćem, stvar je vašeg izbora. U slučaju kaloričnijeg početka savjetujem žitarice (npr. riža, kukuruz), od voća bananu, a od povrća krumpir. Vodite računa o tome da je početak dohrane samo upoznavanje s novim okusima i teksturama, energetski još uvijek manje značajan od mlijeka. Klinfo.hr 

Ivana Purić

Molim preporuku kaloričnijeg početka dohrane za svoju bebu

<para>
 No, mene brine njegova prehrana tijekom dana. Još uvijek doji i do 5 puta na dan (to je kratko dojenje), a tijekom noći se budi 3 puta, ovisno ako mu je vruće i češće doji noću. Mene brinu dnevni obroci krute hrane, doručak jede čim se probudimo zajedno kruh i maslac, pekmez, griz, kiselo mlijeko i kruh. Pojede jako malo, možda ukupno 4 žlice male griza ili možda pola šnite kruha zatim se uspavljuje na dojci i spava 2 sata. Nakon buđenja jedemo ručak (čušpajz, meso i krumpiri, uglavnom sve što jedem ja dajem i njemu, ali on opet jede maksimalno 5 žlica i počne okretati glavu da ne želi više). Sljedeći obrok je ponovo za 2-4 h i tada jede voćku, ponovo pojede npr. bananu samo vršak, onda traži dojku. Opet spava cca 1.30 h i za večeru jedemo kruha i špeka, batat skuham, mliječno žitnu kašicu zamutim s vodom, griz. Vidim da mu dojka nije dovoljna jer je i nakon nje gladan i nervozan, ali opet ne pojede skoro ništa kad se sve zbroji. Većinu dana je veseo i ne izgleda mi ni mršavo ni bolesno. Da mu ne dajem dojku kad ju traži, a traži ju jako često, je li sit od dojenja pa ne jede? Više ne znam na koji način riješiti problem. Općenito od početka uvođenja dohrane sa 6 mjeseci slabo jede krutu hranu. Jednom je samo pojeo nekih 100 ml prosa kuhanog s maslacom.. i nakon toga opet po 3-5 žličica. Nadam se da vi imate rješenje. :)
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>uvedite red u obroke što bi značilo pet obroka krute hrane na dan i prorijedite podoje. Dijete u dobi od 13 mjeseci i s navedenom težinom ne treba više noćne podoje. Težina vašeg dječaka je u zdravom rasponu za navedenu dob, nemate razloga za brigu.</para>

Dječak od 13 mjeseci slabo jede krutu hranu i doji do pet puta na dan Poštovani, imam dječaka starog 13 mjeseci. Od 9. mjeseca do pregleda s 12 mjeseci dobio je samo 1 kg (8400 g - 9400 g), pedijatrica tvrdi da je to u redu. 
    No, mene brine njegova prehrana tijekom dana. Još uvijek doji i do 5 puta na dan (to je kratko dojenje), a tijekom noći se budi 3 puta, ovisno ako mu je vruće i češće doji noću. Mene brinu dnevni obroci krute hrane, doručak jede čim se probudimo zajedno kruh i maslac, pekmez, griz, kiselo mlijeko i kruh. Pojede jako malo, možda ukupno 4 žlice male griza ili možda pola šnite kruha zatim se uspavljuje na dojci i spava 2 sata. Nakon buđenja jedemo ručak (čušpajz, meso i krumpiri, uglavnom sve što jedem ja dajem i njemu, ali on opet jede maksimalno 5 žlica i počne okretati glavu da ne želi više). Sljedeći obrok je ponovo za 2-4 h i tada jede voćku, ponovo pojede npr. bananu samo vršak, onda traži dojku. Opet spava cca 1.30 h i za večeru jedemo kruha i špeka, batat skuham, mliječno žitnu kašicu zamutim s vodom, griz. Vidim da mu dojka nije dovoljna jer je i nakon nje gladan i nervozan, ali opet ne pojede skoro ništa kad se sve zbroji. Većinu dana je veseo i ne izgleda mi ni mršavo ni bolesno. Da mu ne dajem dojku kad ju traži, a traži ju jako često, je li sit od dojenja pa ne jede? Više ne znam na koji način riješiti problem. Općenito od početka uvođenja dohrane sa 6 mjeseci slabo jede krutu hranu. Jednom je samo pojeo nekih 100 ml prosa kuhanog s maslacom.. i nakon toga opet po 3-5 žličica. Nadam se da vi imate rješenje. :)

Poštovana,
uvedite red u obroke što bi značilo pet obroka krute hrane na dan i prorijedite podoje. Dijete u dobi od 13 mjeseci i s navedenom težinom ne treba više noćne podoje. Težina vašeg dječaka je u zdravom rasponu za navedenu dob, nemate razloga za brigu. Klinfo.hr 

Dječak od 13 mjeseci slabo jede krutu hranu i doji do pet puta na dan

<para>
 Beba je rođena s 4130 g i 55 cm, prvi mjesec smo dojili i bili na ad-u a od drugog mjeseca samo ad. Bebi je sada dva i pol mjeseca te je na pregledu izvagana i ima 6870 g te 65 cm. Na pitanje koliko beba pojede rekla sam da je hranim na zahtjev isto kako je bilo i kod dojenja, uglavnom jede svaka 4 sata po 140 ml, a po noći se budi samo jednom i pojede 180. Rekli su mi da je 180 previše za bebu od dva i pol mjeseca te da joj dajem maksimalno 140, pošto je u pitanju ad, a ne majčino mlijeko. Je li Vama to u redu? Zanima me kada beba zatraži općenito veće obroke hoću li joj smjeti dati ili postoji određeno vrijeme kada bi joj smjela povećati obroke? Hvala! Antonia
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaše dijete ima veću težinu od prosjeka, ali ima i natprosječnu duljinu. Moj stav je da djetetu povećate obroke u skladu s njegovim potrebama. Dnevne potrebe vašeg djeteta, prema navedenoj dobi i težini su 1180 ml/dan.</para>

Prehrana 2,5-mjesečno bebe koja brzo napreduje Poštovani, danas smo bili kod pedijatra te je pedijatrica ostala malo šokirana s kilažom bebe i koliko beba mjesečno dobiva na kilaži. 
    Beba je rođena s 4130 g i 55 cm, prvi mjesec smo dojili i bili na ad-u a od drugog mjeseca samo ad. Bebi je sada dva i pol mjeseca te je na pregledu izvagana i ima 6870 g te 65 cm. Na pitanje koliko beba pojede rekla sam da je hranim na zahtjev isto kako je bilo i kod dojenja, uglavnom jede svaka 4 sata po 140 ml, a po noći se budi samo jednom i pojede 180. Rekli su mi da je 180 previše za bebu od dva i pol mjeseca te da joj dajem maksimalno 140, pošto je u pitanju ad, a ne majčino mlijeko. Je li Vama to u redu? Zanima me kada beba zatraži općenito veće obroke hoću li joj smjeti dati ili postoji određeno vrijeme kada bi joj smjela povećati obroke? Hvala! Antonia

Poštovana,
vaše dijete ima veću težinu od prosjeka, ali ima i natprosječnu duljinu. Moj stav je da djetetu povećate obroke u skladu s njegovim potrebama. Dnevne potrebe vašeg djeteta, prema navedenoj dobi i težini su 1180 ml/dan. Klinfo.hr 

Prehrana 2,5-mjesečno bebe koja brzo napreduje

<para>
 Uredna je i KKS, DKS i biokemijski nalazi. Međutim, pozitivan je nalaz okultnih krvarenja u jednoj od dvije stolice (treći nalaz će biti u ponedjeljak). U velikom sam strahu sada. Šta bi Vi preporučili od obrade u daljnjem tijeku? Chris
</para>
<para>Poštovana, to je nespecifičan nalaz i može biti samo zbog tvrđe stolice. Druga mogućnost je alergija na neku hranu, a puno je manja šansa da je nešto drugo obzirom na dob djeteta.</para>
<para>Mislim da ne trebate biti zabrinuti, to će se razriješiti, no potrebno je da sve pregleda i obrade napravi gastroenterolog koji prati vaše dijete.</para>

Koje daljnje obrade učiniti kod djeteta smanjenog rasta i težine? Poštovani, 16-mjesečni sin je u obradi zbog smanjenog rasta i male težine. Napravili smo kloride u znoju, HLA tipizaciju na celijakiju, hormone štitnjače i parazite u stolici. Sve je u redu. 
    Uredna je i KKS, DKS i biokemijski nalazi. Međutim, pozitivan je nalaz okultnih krvarenja u jednoj od dvije stolice (treći nalaz će biti u ponedjeljak). U velikom sam strahu sada. Šta bi Vi preporučili od obrade u daljnjem tijeku? Chris

Poštovana, to je nespecifičan nalaz i može biti samo zbog tvrđe stolice. Druga mogućnost je alergija na neku hranu, a puno je manja šansa da je nešto drugo obzirom na dob djeteta.
Mislim da ne trebate biti zabrinuti, to će se razriješiti, no potrebno je da sve pregleda i obrade napravi gastroenterolog koji prati vaše dijete. Klinfo.hr 

Koje daljnje obrade učiniti kod djeteta smanjenog rasta i težine?

<para>
 Rekao je nekoliko puta nakon toga da je sanjao velikog psa. Večeras se opet ponovilo i s rukama i nogama. Neki dan samo koju sekundu. Je li moguće da je to od lošeg sna ili? U odvikavanju smo od dojenja, a polako i od pelena. Anastazija
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>moguće je da dijete ima takozvane noćne more te da loše spava. No ukoliko se to nastavlja, a pogotovo ako se događa i tijekom dana, potreban je pregled neuropedijatra i potrebno je snimiti EEG.</para>

Trnci po rukama i nogama kod 2,5-godišnjeg dječaka tijekom sna Imam sina starog 2.5 godine. Prije otprilike 2.5 mj. kada je imao visoku temperaturu probudio se, plakao i grčio ručice kao da ima trnce po rukama. Od tada se to dogodilo otprilike šest puta. 
    Rekao je nekoliko puta nakon toga da je sanjao velikog psa. Večeras se opet ponovilo i s rukama i nogama. Neki dan samo koju sekundu. Je li moguće da je to od lošeg sna ili? U odvikavanju smo od dojenja, a polako i od pelena. Anastazija

Poštovana,
moguće je da dijete ima takozvane noćne more te da loše spava. No ukoliko se to nastavlja, a pogotovo ako se događa i tijekom dana, potreban je pregled neuropedijatra i potrebno je snimiti EEG. Klinfo.hr 

Trnci po rukama i nogama kod 2,5-godišnjeg dječaka tijekom sna

<para>
 Zanima me postoji li mliječna formula za povećanje tjelesne težine tj. debljanje? Alergije na km nema. Nisam pametna više. Hvala. Lora
</para>
<para>Poštovana, u dojenačkoj dobi postoji dojenačko mlijeko koje ima više kalorija od ostalih.</para>
<para>To je Infatrini (na 100 ml ima 100 kcal, dok ostala imaju oko 70 kcal) i možete ga koristiti uz svu ostalu prehranu.</para>

Postoji li adaptirano mlijeko koje ima više kalorija od "običnih"? Poštovana, imam bebu od 7 mjeseci i ima 5500 g. Rođena je s 2840 g i 47 cm. Bili smo na svim mogućim pregledima, obradi u Klaićevoj i svi nalazi su uredni. 
    Zanima me postoji li mliječna formula za povećanje tjelesne težine tj. debljanje? Alergije na km nema. Nisam pametna više. Hvala. Lora

Poštovana, u dojenačkoj dobi postoji dojenačko mlijeko koje ima više kalorija od ostalih.
To je Infatrini (na 100 ml ima 100 kcal, dok ostala imaju oko 70 kcal) i možete ga koristiti uz svu ostalu prehranu. Klinfo.hr 

Postoji li adaptirano mlijeko koje ima više kalorija od "običnih"?

<para>
 Hranim ga adaptiranim mlijekom (uz dojenje između adaptiranog, ali prilikom izdajanja uspjela bih svega 20 ml izdojiti) traži jesti već 2 sata nakon bočice, ponekad i ranije. Prvo smo koristili Bebimil, a zatim prema preporuci pedijatra prešli na Milumil 1 koji bi trebao biti zasitniji, no i dalje je sve isto. Popije 120 ml koliko na kutiji piše da bi sa svoja 3-4 tjedna trebao jesti. Niti jednom nije bljucnuo ili sam izbacio bočicu, stoga zaključujem da nema viška, a ne usudim se tako često davati bočicu jer znam da je adaptirano teže probavljivo i da bi trebalo između bočice proći 3 sata. Strah me i zbog količine hrane da mu ne raširim želudac jer je još malen. Računam da si ipak nešto iz prsa navuče. Inače mu dajemo Biogaju zbog grčeva i čaj od komorača kojim mu također prema preporuci pedijatra pokušavamo napraviti razmak između bočica. Zanima me koju količinu čaja smijem dati između obroka s obzirom na to da bi on popio puno više od 30 ml da mu ja to dopustim. Imate li još koji savjet za prehranu? Unaprijed hvala! Lijep pozdrav
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ono što piše na kutiji je samo orijentacijski. Neka djeca jedu više te mu slobodno možete dati veću količinu da bude sit.</para>
<para>Dobro je uvijek napraviti malo više mlijeka, a ne granično koliko dijete pojede. Neće mu se raširiti želudac i toga se nemojte bojati.</para>
<para>Uz to djetetu dajte vodu bolje nego čaj, jer će vode popiti samo koliko je žedan, a čaja djeca piju zbog okusa.</para>

Moja beba nije sita i želi piti veće količine adaptiranog mlijeka od propisanog na kutiji Poštovani, dijete od 4 tjedna, rođeno s 3900 g i 52 cm nakon tjedan dana iz bolnice je izašao s 3650 g. Dva tjedna nakon toga (tj. s navršenih 3 tjedna) imao je 4430 g. 
    Hranim ga adaptiranim mlijekom (uz dojenje između adaptiranog, ali prilikom izdajanja uspjela bih svega 20 ml izdojiti) traži jesti već 2 sata nakon bočice, ponekad i ranije. Prvo smo koristili Bebimil, a zatim prema preporuci pedijatra prešli na Milumil 1 koji bi trebao biti zasitniji, no i dalje je sve isto. Popije 120 ml koliko na kutiji piše da bi sa svoja 3-4 tjedna trebao jesti. Niti jednom nije bljucnuo ili sam izbacio bočicu, stoga zaključujem da nema viška, a ne usudim se tako često davati bočicu jer znam da je adaptirano teže probavljivo i da bi trebalo između bočice proći 3 sata. Strah me i zbog količine hrane da mu ne raširim želudac jer je još malen. Računam da si ipak nešto iz prsa navuče. Inače mu dajemo Biogaju zbog grčeva i čaj od komorača kojim mu također prema preporuci pedijatra pokušavamo napraviti razmak između bočica. Zanima me koju količinu čaja smijem dati između obroka s obzirom na to da bi on popio puno više od 30 ml da mu ja to dopustim. Imate li još koji savjet za prehranu? Unaprijed hvala! Lijep pozdrav

Poštovana,
ono što piše na kutiji je samo orijentacijski. Neka djeca jedu više te mu slobodno možete dati veću količinu da bude sit.
Dobro je uvijek napraviti malo više mlijeka, a ne granično koliko dijete pojede. Neće mu se raširiti želudac i toga se nemojte bojati.
Uz to djetetu dajte vodu bolje nego čaj, jer će vode popiti samo koliko je žedan, a čaja djeca piju zbog okusa. Klinfo.hr 

Moja beba nije sita i želi piti veće količine adaptiranog mlijeka od propisanog na kutiji

<para>
 Stolicu je inače imala svaki dan, a sad nam se zna dogoditi da nema po 2-3 dana. Ima nešto slabiji apetit nego inače. Najviše me brine navečer, kad legnemo spavati, zaspi pa se budi, žali se na bol, preznoji se i tako nekoliko puta tijekom noći, na kraju se smiri i spava. Budući da je tijekom dana uobičajeno raspoložena i tijekom popodnevnog spavanja nema nikakvih problema, ne znam imam li razloga za zabrinutost i koje biste pretrage savjetovali? Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru. Mama Vlatka
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>prvo pokušajte izregulirati stolicu, znači više voća, povrća, a ako treba uvedite i laktulozu (pr. Portalak ili Duphalac ili Regulino). Svakako se posavjetujte s pedijatrom oko doze (a s obzirom na djetetovu kilažu).</para>
<para>Uz to neka ju pedijatar pregleda, mislim prije svega na trbuh te sugeriram još i ultrazvuk abdomena. Ako se bol nastavi, a ne vidi se konkretni uzrok i ako nije problem neregulirane stolice, potrebna je kompletna obrada gastroenterologa.</para>

Djevojčica (2,5) se svakog dana žali na bol oko pupka Poštovana, djevojčica stara 2 godine i 4 mjeseca u zadnjih nekoliko tjedana se žali na bolove oko pupka nekoliko puta na dan. 
    Stolicu je inače imala svaki dan, a sad nam se zna dogoditi da nema po 2-3 dana. Ima nešto slabiji apetit nego inače. Najviše me brine navečer, kad legnemo spavati, zaspi pa se budi, žali se na bol, preznoji se i tako nekoliko puta tijekom noći, na kraju se smiri i spava. Budući da je tijekom dana uobičajeno raspoložena i tijekom popodnevnog spavanja nema nikakvih problema, ne znam imam li razloga za zabrinutost i koje biste pretrage savjetovali? Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru. Mama Vlatka

Poštovana,
prvo pokušajte izregulirati stolicu, znači više voća, povrća, a ako treba uvedite i laktulozu (pr. Portalak ili Duphalac ili Regulino). Svakako se posavjetujte s pedijatrom oko doze (a s obzirom na djetetovu kilažu).
Uz to neka ju pedijatar pregleda, mislim prije svega na trbuh te sugeriram još i ultrazvuk abdomena. Ako se bol nastavi, a ne vidi se konkretni uzrok i ako nije problem neregulirane stolice, potrebna je kompletna obrada gastroenterologa. Klinfo.hr 

Djevojčica (2,5) se svakog dana žali na bol oko pupka

<para>
 Mjesec dana kasnije dolazimo u školsku medicinu gdje dijete nije željelo razgovarati s doktorom, a inače ne voli ljude u kutama. Tamo nije obavljen cijeli pregled, a od strane doktora je odmah rečeno da će morati odgoditi polazak u školu. Za desetak dana moramo ponovno doći da se pregled obavi do kraja, a kako god da pričamo s djetetom, ono kada vidi doktora jednostavno ne želi s njime razgovarati. Dijete ide u vrtić i nema problema s rješavanjem bilo kakvih zadataka, druženjem s vršnjacima i razgovorom s bilo kojim ljudima koji nisu u kutama. Može li se kako sprječiti odgoda polaska u školu? Hvala!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>upisna komisija koja donosi odluku o upisu djeteta u školu sastoji se od tima stručnjaka koji timski donose odluku o upisu ili odgodi polaska u školu.</para>
<para>Stoga Vam predlažem da potaknete timsku suradnju vrtićkog psihologa i liječnice kako bi usaglasili stavove. Odbijanje razgovora djeteta s osobom u kuti može biti samo prolazna faza vezana uz neko neugodno iskustvo, a može ukazivati i na emocionalnu nezrelost koja je preduvijet za uspješan polazak u školu.</para>
<para>Stoga je dobra procjena sa strane više stručnjaka najbolja opcija za vaše dijete.</para>

Može li se spriječiti odgoda polaska u školu? Poštovani, dijete je bilo na testiranju u školi i školska psihologinja je bila zadovoljna u svim segmentima. 
    Mjesec dana kasnije dolazimo u školsku medicinu gdje dijete nije željelo razgovarati s doktorom, a inače ne voli ljude u kutama. Tamo nije obavljen cijeli pregled, a od strane doktora je odmah rečeno da će morati odgoditi polazak u školu. Za desetak dana moramo ponovno doći da se pregled obavi do kraja, a kako god da pričamo s djetetom, ono kada vidi doktora jednostavno ne želi s njime razgovarati. Dijete ide u vrtić i nema problema s rješavanjem bilo kakvih zadataka, druženjem s vršnjacima i razgovorom s bilo kojim ljudima koji nisu u kutama. Može li se kako sprječiti odgoda polaska u školu? Hvala!

Poštovana,
upisna komisija koja donosi odluku o upisu djeteta u školu sastoji se od tima stručnjaka koji timski donose odluku o upisu ili odgodi polaska u školu.
Stoga Vam predlažem da potaknete timsku suradnju vrtićkog psihologa i liječnice kako bi usaglasili stavove. Odbijanje razgovora djeteta s osobom u kuti može biti samo prolazna faza vezana uz neko neugodno iskustvo, a može ukazivati i na emocionalnu nezrelost koja je preduvijet za uspješan polazak u školu.
Stoga je dobra procjena sa strane više stručnjaka najbolja opcija za vaše dijete. Klinfo.hr 

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

Može li se spriječiti odgoda polaska u školu?

<para>
 <emphasis>
 Bilo je malo crveno i baš je jako plakala. Poslije se smirila i smijala se. Ne znam što da radim, da idem kod doktora na pregled? Hvala!
 </emphasis>
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>s obzirom na da je to mala visina s koje je pao mobitel, da nema otoka i da je beba dobro nije potrebno ići na pregled kod pedijatra.</para>
<para> </para>

Tromjesečnu bebu udario mobitel u čelo. Treba li otići na pregled? Poštovani, imam bebicu od 3 mjeseca. Sinoć smo ležali na krevetu, slikala sam svoju bebicu, ali nažalost telefon mi je ispao iz ruke i udario bebu u čelo iznad obrve. 
   
       Bilo je malo crveno i baš je jako plakala. Poslije se smirila i smijala se. Ne znam što da radim, da idem kod doktora na pregled? Hvala!
   

Poštovana,
s obzirom na da je to mala visina s koje je pao mobitel, da nema otoka i da je beba dobro nije potrebno ići na pregled kod pedijatra.
  Klinfo.hr 

Tromjesečnu bebu udario mobitel u čelo. Treba li otići na pregled?

<para>
 <emphasis>
 Naša pedijatrica nas je pozvala na cijepljenje, pa me zanima smije li se dijete sada cijepiti ako je kasnilo cijepljenje s godinu dana? Točan datum cijepljenja je 14.01., znači da nije prošlo 6 mjeseci od tog cjepiva! U kalendaru sam pročitala da mora proći bar 6 mjeseci od tog cijepljenja! Molim za savjet i unaprijed se zahvaljujem!!
 </emphasis>
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>razmak između cjepiva koje se dobiva u dobi godine dana, a to je protiv ospica, rubeole i parotitisa, i cjepiva koje se dobiva u dobi 1,6 godina mora biti ne manji od mjesec dana. Dakle nije ništa prerano. Ovo što se cijepi sa 1,6 godina je prva revakcinacija protiv difterije tetatusa, pertusisa, poliomijelitisa i hemofilusa tipa B čija je primovakcinacija bila u dobi godine dana i to u tri doze.</para>
<para> </para>

Cijepljenje 1,5-godišnjeg djeteta Poštovani, imam dijete koje je danas navršilo godinu i 6 mjeseci! 
   
       Naša pedijatrica nas je pozvala na cijepljenje, pa me zanima smije li se dijete sada cijepiti ako je kasnilo cijepljenje s godinu dana? Točan datum cijepljenja je 14.01., znači da nije prošlo 6 mjeseci od tog cjepiva! U kalendaru sam pročitala da mora proći bar 6 mjeseci od tog cijepljenja! Molim za savjet i unaprijed se zahvaljujem!!
   

Poštovani,
razmak između cjepiva koje se dobiva u dobi godine dana, a to je protiv ospica, rubeole i parotitisa, i cjepiva koje se dobiva u dobi 1,6 godina mora biti ne manji od mjesec dana. Dakle nije ništa prerano. Ovo što se cijepi sa 1,6 godina je prva revakcinacija protiv difterije tetatusa, pertusisa, poliomijelitisa i hemofilusa tipa B čija je primovakcinacija bila u dobi godine dana i to u tri doze.
  Klinfo.hr 

Cijepljenje 1,5-godišnjeg djeteta

<para>
 <emphasis>
 I umjesto adaptiranog mlijeka prebacili smo ga na kravlje mlijeko. Sa 2 mjeseca je imao dermatitis koji se sad počeo naglo širiti i baš ga svrbi. Prije 7 dana počeo je povraćati i dobio je proljevastu stolicu. Opća slika djeteta je stabilna, veseo je, ali stalno jeca i počeo je gubiti na težini. Svako jutro ima obilnu stolicu koja je više kašasta. Kupio sam Humanu bez laktoze i dajemo mu sirup za proljev i više ne povraća, ali stolica se ne mijenja i njegovo jecanje. Slabije spava i preko dana je teško s njim izaći na kraj jer stalno ječi, iako je prije gugutao i izgovarao neke slogove. Vodio sam ga pedijatru, ali nije mi pomogao, pa Vas molim ako ste u mogućnosti da mi pomognete. Jeca li možda zbog atopijskog dermatitisa ili možda u ovoj fazi počinju rasti zubići ili je nešto drugo u pitanju jer skroz slabo spava. Kako liječiti dermatitis (mi ga mažemo sa A-derma exomega), ima li nekih boljih terapija? I nisam iz Hrvatske. Unaprijed hvala na javljanju.
 </emphasis>
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>sugerirala bih da ga istestirate i na neke alergene iz hrane, budući da ima dermatitis i proljev. Najčešći alergen je kravlje mlijeko, a može biti i gluten, jaje (to vjerojatno još ne jede). Uz to mu dajte probiotik- za ovu svrhu predlažem onaj koji sadrži LGG. Očekuje se da se sve smiri u period od 10 do 14 dana, te da počne dobivati na tjelesnoj masi. Ako to nije tako javite se liječniku, jer treba dalja obrada. Što se dermatitisa tiče, svakako ga kupajte u uljnim kupkama namijenjenim atopijskoj koži, te mažite masnim- emolijentim kremama. Možete probati i od drugih proizvođača (pr. Mustela, Avene, La Roche) jer svakoj koži nešto drugo odgovara. Naravno pomoći će i testiranje, jer uzrok zaista može biti nešto od hrane.</para>

Kako liječiti atopijski dermatitis? Poštovani, imam bebu kojoj je sad 7 mjeseci i nekoliko dana. Sa 5,5 mjeseci smo počeli uvoditi kašastu hranu, od banana, juhe do mrkve, i super je to prihvatio. 
   
       I umjesto adaptiranog mlijeka prebacili smo ga na kravlje mlijeko. Sa 2 mjeseca je imao dermatitis koji se sad počeo naglo širiti i baš ga svrbi. Prije 7 dana počeo je povraćati i dobio je proljevastu stolicu. Opća slika djeteta je stabilna, veseo je, ali stalno jeca i počeo je gubiti na težini. Svako jutro ima obilnu stolicu koja je više kašasta. Kupio sam Humanu bez laktoze i dajemo mu sirup za proljev i više ne povraća, ali stolica se ne mijenja i njegovo jecanje. Slabije spava i preko dana je teško s njim izaći na kraj jer stalno ječi, iako je prije gugutao i izgovarao neke slogove. Vodio sam ga pedijatru, ali nije mi pomogao, pa Vas molim ako ste u mogućnosti da mi pomognete. Jeca li možda zbog atopijskog dermatitisa ili možda u ovoj fazi počinju rasti zubići ili je nešto drugo u pitanju jer skroz slabo spava. Kako liječiti dermatitis (mi ga mažemo sa A-derma exomega), ima li nekih boljih terapija? I nisam iz Hrvatske. Unaprijed hvala na javljanju.
   

Poštovani,
sugerirala bih da ga istestirate i na neke alergene iz hrane, budući da ima dermatitis i proljev. Najčešći alergen je kravlje mlijeko, a može biti i gluten, jaje (to vjerojatno još ne jede). Uz to mu dajte probiotik- za ovu svrhu predlažem onaj koji sadrži LGG. Očekuje se da se sve smiri u period od 10 do 14 dana, te da počne dobivati na tjelesnoj masi. Ako to nije tako javite se liječniku, jer treba dalja obrada. Što se dermatitisa tiče, svakako ga kupajte u uljnim kupkama namijenjenim atopijskoj koži, te mažite masnim- emolijentim kremama. Možete probati i od drugih proizvođača (pr. Mustela, Avene, La Roche) jer svakoj koži nešto drugo odgovara. Naravno pomoći će i testiranje, jer uzrok zaista može biti nešto od hrane. Klinfo.hr 

Kako liječiti atopijski dermatitis?

<para>
 <emphasis>
 Poštovani, imam bebu staru 4 mjeseca i isključivo ju dojim, zabrinjava me što nije kakala 14 dana, već se nekoliko dana nekoliko puta dnevno napreže, ali ne uspijeva, jedino što jako često pušta vjetrove. Ona je razigrana, vesela, ne mogu reći da ju nešto boli niti joj je trbuh tvrd. Zanima me može li još što biti, trebam li je nekako potaknuti na kakanje ili je najbolje da ju odvedem na pregled? Unaprijed hvala.
 </emphasis>
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>kod dojene djece tolerira se period do 14 dana da nema stolice, jer je moguće da se iz hrane sve probavi. No može biti i da nije dovoljan kalorijski unos (niste naveli kakav je prirast na tjelesnoj masi) ili da je neki drugi razlog budući da se napreže. Obzirom da je dijete navršilo već 4 mjeseca kada se može početi dohrana, možda biste mogli probati uvesti krušku ili šljivu ili tikvicu ili palentu dakle nešto što će stimulirati stolicu i dodati kalorija te vidjeti hoće li se uspostaviti bolji ritam. Ukoliko se i dalje napreže i ima problema sa stolicom, nužan je pregle dječjeg gastroenterologa.</para>

4-mjesečna beba nije kakala već 14 dana Dobar dan! 
   
       Poštovani, imam bebu staru 4 mjeseca i isključivo ju dojim, zabrinjava me što nije kakala 14 dana, već se nekoliko dana nekoliko puta dnevno napreže, ali ne uspijeva, jedino što jako često pušta vjetrove. Ona je razigrana, vesela, ne mogu reći da ju nešto boli niti joj je trbuh tvrd. Zanima me može li još što biti, trebam li je nekako potaknuti na kakanje ili je najbolje da ju odvedem na pregled? Unaprijed hvala.
   

Poštovana,
kod dojene djece tolerira se period do 14 dana da nema stolice, jer je moguće da se iz hrane sve probavi. No može biti i da nije dovoljan kalorijski unos (niste naveli kakav je prirast na tjelesnoj masi) ili da je neki drugi razlog budući da se napreže. Obzirom da je dijete navršilo već 4 mjeseca kada se može početi dohrana, možda biste mogli probati uvesti krušku ili šljivu ili tikvicu ili palentu dakle nešto što će stimulirati stolicu i dodati kalorija te vidjeti hoće li se uspostaviti bolji ritam. Ukoliko se i dalje napreže i ima problema sa stolicom, nužan je pregle dječjeg gastroenterologa. Klinfo.hr 

4-mjesečna beba nije kakala već 14 dana

<para>
 <emphasis>
 Sutradan navečer smo se ponovno vratili zbog proljeva i ostavili su nas u bolnici. Jučer je imao kašastu stolicu i danas je imao dvije u roku od tri sata. Zanima me je li normalno da ima dvije stolice? Inače, danas je jeo Petit keks Plazmu, pio je čaj i dojila sam ga dva puta. Je li moguće da ga protjera od mlijeka? Inače, danas je bio aktivan i jako veseo.
 </emphasis>
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>očito se radi o crijevnom infektu , koji uglavnom traje više dana, tako da je proljev koji se ponavlja očekivan. U toj situaciji najvažnije je da se održi dobra hidracija. Majčino mlijeko je korisno jer je hranjivo, daje tekućinu i imunološke tvari, ali zbog laktoze istovremeno može pridonijeti i mekoći stolice. Svaki ulazak hrane u probavni trakt potiče kretanje crijeva, ali je važno hraniti dijete jer se crijevo na temelju i hrane istovremeno i oporavlja. Korisno je dati i probiotik te oralnu rehidracijsku otopinu kako biste ubrzali ozdravljenje i dalje mogli bez infuzije.</para>

Problemi sa stolicom kod 22-mjesečnog dječaka Poštovanje! Dječak od 22 mjeseca je imao proljev i povraćao je. Upućeni smo na “zaraznu” u kojoj su mu u petak navečer dali dvije infuzije i otpustili nas iz bolnice navečer. 
   
       Sutradan navečer smo se ponovno vratili zbog proljeva i ostavili su nas u bolnici. Jučer je imao kašastu stolicu i danas je imao dvije u roku od tri sata. Zanima me je li normalno da ima dvije stolice? Inače, danas je jeo Petit keks Plazmu, pio je čaj i dojila sam ga dva puta. Je li moguće da ga protjera od mlijeka? Inače, danas je bio aktivan i jako veseo.
   

Poštovana,
očito se radi o crijevnom infektu , koji uglavnom traje više dana, tako da je proljev koji se ponavlja očekivan. U toj situaciji najvažnije je da se održi dobra hidracija. Majčino mlijeko je korisno jer je hranjivo, daje tekućinu i imunološke tvari, ali zbog laktoze istovremeno može pridonijeti i mekoći stolice. Svaki ulazak hrane u probavni trakt potiče kretanje crijeva, ali je važno hraniti dijete jer se crijevo na temelju i hrane istovremeno i oporavlja. Korisno je dati i probiotik te oralnu rehidracijsku otopinu kako biste ubrzali ozdravljenje i dalje mogli bez infuzije. Klinfo.hr 

Problemi sa stolicom kod 22-mjesečnog dječaka

<para>
 <emphasis>
 Hranjenje vodim prema tablici na kojoj piše da u njegovoj dobi treba primati 210 ml što i dobiva, kako koji dan. Inače je odličnog razvoja i motorički i sve dr., nema nikakvih problema. No, zanima me je li kilaža za tu dob uredna i je li količina mlijeka koju dobiva u redu? Trebam li ostati pri istoj količini, smanjiti je i ako je treba smanjiti na koji način da to napravim? Je li u redu da ga hranim na njegov zahtjev tj. kada primijetim da je gladan ili da napravim neki raspored prema satima? Unaprijed hvala na odgovoru i lijep pozdrav!
 </emphasis>
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>Vaše dijete ima težinu veću od prosjeka za navedenu dob, ali je njegova težina u skladu s njegovom duljinom, koja je također natprosječna. Ne morate smanjivati količinu mlijeka, pratite upute na pakiranju, pet obroka po 210 ml.</para>

Pravilna prehrana 4,5-mjesečnog dječaka Poštovana, imam dječaka od 4 i pol mjeseca, 9100 g i 69 cm (na dan 7.5.2018.). Isključivo hranjen adaptiranim mlijekom u zadnjih mjesec dana. Koristimo Nan 1. 
   
       Hranjenje vodim prema tablici na kojoj piše da u njegovoj dobi treba primati 210 ml što i dobiva, kako koji dan. Inače je odličnog razvoja i motorički i sve dr., nema nikakvih problema. No, zanima me je li kilaža za tu dob uredna i je li količina mlijeka koju dobiva u redu? Trebam li ostati pri istoj količini, smanjiti je i ako je treba smanjiti na koji način da to napravim? Je li u redu da ga hranim na njegov zahtjev tj. kada primijetim da je gladan ili da napravim neki raspored prema satima? Unaprijed hvala na odgovoru i lijep pozdrav!
   

Poštovana,
Vaše dijete ima težinu veću od prosjeka za navedenu dob, ali je njegova težina u skladu s njegovom duljinom, koja je također natprosječna. Ne morate smanjivati količinu mlijeka, pratite upute na pakiranju, pet obroka po 210 ml. Klinfo.hr 

Pravilna prehrana 4,5-mjesečnog dječaka

<para>
 <emphasis>
 Do bebinog 25-og dana života bila je isključivo dojena. Nakon toga smo završili na pedijatriji zbog žutice koja nije nikako padala te su bebu maknuli s dojke na 48 sati da vide ima li laktacijsku žuticu. Nakon što se ustanovilo da ima laktacijsku žuticu, tih 48 sati beba je bila hranjena PreNanom, međutim nije imala stolicu te smo odlučili prijeći na Bebimil po izlasku iz bolnice. Pila je Bebimil 10-ak dana, no cjelodnevni grčevi su presudili da prijeđemo s Bebimila na Novalac AC. Trenutno čekamo pregled s dva mjeseca da vidimo koliko je napredovala, ali sigurno ima 4 kg, a vjerojatno i više. Do prije 5-6 dana davala sam joj 100 ml svako 3 sata, ali cura se jako bunila nakon obroka, plakala je i željela još. Prije 5-6 dana sam povećala dozu na 120 ml i hranim je svaka 4 sata (po noći nekad nakon 5), a nekad traži već i nakon 3 sata. Sad se cura već navikla na 120 ml i plače i nakon toga. Zanima me smijem li joj povećati dozu s obzirom na to da je ona dosta sitna za bebu od 2 mjeseca? Ona dosta i bljucka, ponekad i dva sata nakon obroka bljucne. Hvala!
 </emphasis>
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>možete povećati dozu mlijeka. Vaše dijete, ukoliko ima 4 kg trenutno treba oko 690 ml mlijeka na dan raspoređeno na 5 ili 6 obroka. Ako vidite da je dijete gladno, vodite se njezinim apetitom, slobodno joj dajte više. Upute na pakiranju su samo smjernice.</para>
<para> </para>

Smijem li povećati količinu adaptiranog mlijeka bebi od 2 mjeseca? Imam bebu koja će za 6 dana navršiti dva mjeseca. Već 15-20 dana je isključivo na adaptiranom mlijeku. Curica je rođena u 37. tjednu trudnoće s 2330 g i 46 cm. 
   
       Do bebinog 25-og dana života bila je isključivo dojena. Nakon toga smo završili na pedijatriji zbog žutice koja nije nikako padala te su bebu maknuli s dojke na 48 sati da vide ima li laktacijsku žuticu. Nakon što se ustanovilo da ima laktacijsku žuticu, tih 48 sati beba je bila hranjena PreNanom, međutim nije imala stolicu te smo odlučili prijeći na Bebimil po izlasku iz bolnice. Pila je Bebimil 10-ak dana, no cjelodnevni grčevi su presudili da prijeđemo s Bebimila na Novalac AC. Trenutno čekamo pregled s dva mjeseca da vidimo koliko je napredovala, ali sigurno ima 4 kg, a vjerojatno i više. Do prije 5-6 dana davala sam joj 100 ml svako 3 sata, ali cura se jako bunila nakon obroka, plakala je i željela još. Prije 5-6 dana sam povećala dozu na 120 ml i hranim je svaka 4 sata (po noći nekad nakon 5), a nekad traži već i nakon 3 sata. Sad se cura već navikla na 120 ml i plače i nakon toga. Zanima me smijem li joj povećati dozu s obzirom na to da je ona dosta sitna za bebu od 2 mjeseca? Ona dosta i bljucka, ponekad i dva sata nakon obroka bljucne. Hvala!
   

Poštovana,
možete povećati dozu mlijeka. Vaše dijete, ukoliko ima 4 kg trenutno treba oko 690 ml mlijeka na dan raspoređeno na 5 ili 6 obroka. Ako vidite da je dijete gladno, vodite se njezinim apetitom, slobodno joj dajte više. Upute na pakiranju su samo smjernice.
  Klinfo.hr 

Smijem li povećati količinu adaptiranog mlijeka bebi od 2 mjeseca?

<para>
 <emphasis>
 Zanima me smijem li mu dati kašice jer on svaka 2,5-3 h traži flašicu, a već mu pripremam hranu od 270 ml?
 </emphasis>
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>teško mi je odgovoriti na vaše pitanje bez podatka o duljini. Težina je iznad prosjeka što ne znači nužno da je prekomjerna, jer to ovisi i o duljini.</para>
<para> </para>

Smije li beba od 3 mjeseca jesti kašice? Poštovani, moj dječak ima 3 mjeseca i 5 dana. Dajem mu AD Aptamil1 od početka. Ima 8 kg, a ne znam koliko je dug. 
   
       Zanima me smijem li mu dati kašice jer on svaka 2,5-3 h traži flašicu, a već mu pripremam hranu od 270 ml?
   

Poštovana,
teško mi je odgovoriti na vaše pitanje bez podatka o duljini. Težina je iznad prosjeka što ne znači nužno da je prekomjerna, jer to ovisi i o duljini.
  Klinfo.hr 

Smije li beba od 3 mjeseca jesti kašice?

<para>
 <emphasis>
 Ujutro oko 9 pojede mliječno-žitnu kašicu, između ima dojenje za ručak, pojede mesno povrtnu kašicu, poslije kašice jede lino keksiće, zatim podoj, pa oko 17 h opet mliječno-žitnu kašicu, poslije pojede cijelu sredinu kajzerice pa podoj i za večeru čokolino. Ne znam gdje griješim i zašto sisa cijelu noć iako puno jede tijekom dana. Ima 10 mjeseci, 8 kg i 74 cm.
 </emphasis>
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>nema konkretnog razloga za buđenja noću, barem što se tiče prehrambenih potreba vaše bebe. Moguće je i da se radi samo o navici ili potrebi za bliskošću. Možete slobodno postepeno ukidati noćne podoje. Započnite sa skraćivanjem trajanja, a zatim ih u potpunosti ukinite.</para>

Zašto beba sisa cijelu noć iako preko dana puno pojede? Poštovani! Mene isto muči pitanje buđenja bebe tijekom noći. 
   
       Ujutro oko 9 pojede mliječno-žitnu kašicu, između ima dojenje za ručak, pojede mesno povrtnu kašicu, poslije kašice jede lino keksiće, zatim podoj, pa oko 17 h opet mliječno-žitnu kašicu, poslije pojede cijelu sredinu kajzerice pa podoj i za večeru čokolino. Ne znam gdje griješim i zašto sisa cijelu noć iako puno jede tijekom dana. Ima 10 mjeseci, 8 kg i 74 cm.
   

Poštovana,
nema konkretnog razloga za buđenja noću, barem što se tiče prehrambenih potreba vaše bebe. Moguće je i da se radi samo o navici ili potrebi za bliskošću. Možete slobodno postepeno ukidati noćne podoje. Započnite sa skraćivanjem trajanja, a zatim ih u potpunosti ukinite. Klinfo.hr 

Zašto beba sisa cijelu noć iako preko dana puno pojede?

<para/>
<para>Poštovana,</para>
<para>Vaša djevojčica je unutar zdravog raspona težine. Često se smanjeni apetit javlja kod djece ove dobi kao prolazna faza. Za poboljšanje apetita možete ponuditi vitaminsko mineralne pripravke ili ulje crnog kima. Ako neke namirnice ne voli jesti možete ih ukomponirati u umake ili frapee te shakeove. Uključivanje djeteta u jednostavnije faze pripreme jela, primjerene dobi, također pomažu prihvaćanju istih. Kao i davanje naziva jelu i aranžiranje jela na tanjuru.</para>

Kako poboljšati apetit 4-godišnje djevojčice Poštovani, djevojčica od 4 godine i 4 mjeseca visoka 104 cm i teška 14,7 kg slabo jede pa me zanima je li premršava? Molila bi neki savjet za poboljšanje apetita. 
Poštovana,
Vaša djevojčica je unutar zdravog raspona težine. Često se smanjeni apetit javlja kod djece ove dobi kao prolazna faza. Za poboljšanje apetita možete ponuditi vitaminsko mineralne pripravke ili ulje crnog kima. Ako neke namirnice ne voli jesti možete ih ukomponirati u umake ili frapee te shakeove. Uključivanje djeteta u jednostavnije faze pripreme jela, primjerene dobi, također pomažu prihvaćanju istih. Kao i davanje naziva jelu i aranžiranje jela na tanjuru. Klinfo.hr 

Kako poboljšati apetit 4-godišnje djevojčice

<para>
 <emphasis>
 S
 </emphasis>
 <emphasis>
 Protein Choco Nuts, 250 g
 </emphasis>
 <emphasis>
 Protein Choco Nuts meki je i ukusni namaz koji sadrži 30% proteina, 13% lješnjaka i nizak udio šećera.
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 Sadrži 30 % whey proteina
 </emphasis>
 <emphasis>
 Nizak udio šećera - 92 kcal po serviranju
 </emphasis>
 <emphasis>
 Jednostavan za mazanje
 </emphasis>
 <emphasis>
 Bez glutena
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 Sastav:
 </emphasis>
 <emphasis>
 Tablica hranjivih vrijednosti 100 g 15 g
 </emphasis>
 <emphasis>
 Energetska vrijednost 2535 kJ / 612 kcal 380 kJ / 92 kcal
 </emphasis>
 <emphasis>
 Masti 50 g 7,5 g
 </emphasis>
 <emphasis>
 - od toga zasićene 11 g 1,7 g
 </emphasis>
 <emphasis>
 Ugljikohidrati 11 g 1,7 g
 </emphasis>
 <emphasis>
 - od toga šećeri 4,6 g 0,7 g
 </emphasis>
 <emphasis>
 Polioli 5,1 g 0,8 g
 </emphasis>
 <emphasis>
 Proteini 30 g 4,5 g
 </emphasis>
 <emphasis>
 Sol 0,18 g 0,03 g
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 Sastojci: Biljna ulja (ulje uljane repice, palmino ulje), koncentrat proteina sirutke (sadrži mlijeko), lješnjaci 13%, kakao u prahu smanjene masti 8%, sladila (E968, steviolglikozidi 0,03%), obrano mlijeko u prahu, emulgator: E322 (sadrži soju).
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 Informacije o alergenima: Sadrži mlijeko, lješnjake i soju. Može sadržati i tragove badema i pistacija. 
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 Drugi proizvod ima ovaj sastav:
 </emphasis>
 <emphasis>
 Prosječne hranjive vrijednosti na
 </emphasis>
 <emphasis>
 100 g
 </emphasis>
 <emphasis>
 20 g
 </emphasis>
 <emphasis>
 Energetska vrijednost
 </emphasis>
 <emphasis>
 2057 kJ/ 496 kcal
 </emphasis>
 <emphasis>
 411,4 kJ/ 99,2 kcal
 </emphasis>
 <emphasis>
 Masti
 </emphasis>
 <emphasis>
 35,2 g
 </emphasis>
 <emphasis>
 7,04 g
 </emphasis>
 <emphasis>
 od kojih zasićene masne kiseline
 </emphasis>
 <emphasis>
 7,7 g
 </emphasis>
 <emphasis>
 1,54 g
 </emphasis>
 <emphasis>
 Ugljikohidrati
 </emphasis>
 <emphasis>
 44,9 g
 </emphasis>
 <emphasis>
 8,98 g
 </emphasis>
 <emphasis>
 - od kojih šećeri
 </emphasis>
 <emphasis>
 6,6 g
 </emphasis>
 <emphasis>
 1,32 g
 </emphasis>
 <emphasis>
 - od kojih polioli
 </emphasis>
 <emphasis>
 35,7 g
 </emphasis>
 <emphasis>
 7,1 g
 </emphasis>
 <emphasis>
 Vlakna
 </emphasis>
 <emphasis>
 2,5 g
 </emphasis>
 <emphasis>
 0,5 g
 </emphasis>
 <emphasis>
 Proteini
 </emphasis>
 <emphasis>
 13,2 g
 </emphasis>
 <emphasis>
 2,64 g
 </emphasis>
 <emphasis>
 Sol
 </emphasis>
 <emphasis>
 0,18 g
 </emphasis>
 <emphasis>
 0,036 g
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 Sastojci: suncokretovo ulje, koncentrat proteina sirutke (iz mlijeka) (12%), lješnjaci (10%), slatki protein sirutke u prahu (iz mlijeka), kakao prah smanjenog udjela masti (6,5%), kakao maslac, kokosovo ulje, emulgator: lecitini (suncokret), prirodna aroma vanilije sladilo: maltitol. Prekomjerna konzumacija može imati laksativne učinke.
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 Informacije o alergenima: Sadrži mlijeko i lješnjake. Može sadržavati bademe u tragovima.
 </emphasis>
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>S obzirom na sastav mislim da navedeni proizvodi nisu najbolji izbor za vas i vaše dijete. Predlažem da pokušate s domaćim namazom od lješnjaka, možete ga brzo izraditi sa samo nekoliko sastojaka.</para>

Pravilna prehrana dojilja i djece mlađe od 4 godine Poštovanje! Zanima me smiju li odnosno mogu li dojilje i djeca mlađa od 4 godine konzumirati dolje navedene proizvode? Unaprijed zahvaljujem na odgovoru.
 S.G. 
   
       S
   
   
       Protein Choco Nuts, 250 g
   
   
       Protein Choco Nuts meki je i ukusni namaz koji sadrži 30% proteina, 13% lješnjaka i nizak udio šećera.
   


   
       Sadrži 30 % whey proteina
   
   
       Nizak udio šećera - 92 kcal po serviranju
   
   
       Jednostavan za mazanje
   
   
       Bez glutena
   


   
       Sastav:
   
   
       Tablica hranjivih vrijednosti    100 g    15 g
   
   
       Energetska vrijednost    2535 kJ / 612 kcal    380 kJ / 92 kcal
   
   
       Masti    50 g    7,5 g
   
   
       - od toga zasićene    11 g    1,7 g
   
   
       Ugljikohidrati    11 g    1,7 g
   
   
       - od toga šećeri    4,6 g    0,7 g
   
   
       Polioli    5,1 g    0,8 g
   
   
       Proteini    30 g    4,5 g
   
   
       Sol    0,18 g    0,03 g
   


   
      Sastojci: Biljna ulja (ulje uljane repice, palmino ulje), koncentrat proteina sirutke (sadrži mlijeko), lješnjaci 13%, kakao u prahu smanjene masti 8%, sladila (E968, steviolglikozidi 0,03%), obrano mlijeko u prahu, emulgator: E322 (sadrži soju).
   


   
       Informacije o alergenima: Sadrži mlijeko, lješnjake i soju. Može sadržati i tragove badema i pistacija. 
   


   
       Drugi proizvod ima ovaj sastav:
   
   
       Prosječne hranjive vrijednosti na
   
   
       100 g
   
   
       20 g
   
   
       Energetska vrijednost
   
   
       2057 kJ/ 496 kcal
   
   
       411,4 kJ/ 99,2 kcal
   
   
       Masti
   
   
       35,2 g
   
   
       7,04 g
   
   
       od kojih zasićene masne kiseline
   
   
       7,7 g
   
   
       1,54 g
   
   
       Ugljikohidrati
   
   
       44,9 g
   
   
       8,98 g
   
   
       - od kojih šećeri
   
   
       6,6 g
   
   
       1,32 g
   
   
       - od kojih polioli
   
   
       35,7 g
   
   
       7,1 g
   
   
       Vlakna
   
   
       2,5 g
   
   
       0,5 g
   
   
       Proteini
   
   
       13,2 g
   
   
       2,64 g
   
   
       Sol
   
   
       0,18 g
   
   
       0,036 g
   


   
      Sastojci: suncokretovo ulje, koncentrat proteina sirutke (iz mlijeka) (12%), lješnjaci (10%), slatki protein sirutke u prahu (iz mlijeka), kakao prah smanjenog udjela masti (6,5%), kakao maslac, kokosovo ulje, emulgator: lecitini (suncokret), prirodna aroma vanilije sladilo: maltitol. Prekomjerna konzumacija može imati laksativne učinke.
   


   
       Informacije o alergenima: Sadrži mlijeko i lješnjake. Može sadržavati bademe u tragovima.
   

Poštovana,
S obzirom na sastav mislim da navedeni proizvodi nisu najbolji izbor za vas i vaše dijete. Predlažem da pokušate s domaćim namazom od lješnjaka, možete ga brzo izraditi sa samo nekoliko sastojaka. Klinfo.hr 

Pravilna prehrana dojilja i djece mlađe od 4 godine

<para>
 
 <emphasis> Alergičan je na mlijeko i jaja te moguće na još neke namirnice. Problem je taj što smo prije mjesec dana počeli s dohranom, no on ne želi uopće jesti krutu hranu. Još uvijek je dojen i ima dva obroka na bočicu s posebnim adaptiranim koji on smije piti. Ne želi jesti ni voće ni povrće ni juhe i želi samo dojiti. U 7 h ujutro doji, u 10 h pojede 180 ml adaptiranog s rižinim pahuljicama, u 2 h mu ponudim povrtnu ili voćnu kašicu koju sam ja spremila i pojede dvije žlice ili ništa i traži dojku. Oko 5-6 h opet želi samo dojiti, a u 9 h navečer popije 80 ml bočice i doji. Po noći se budi jedan do dva puta i doji. Prošlo je mjesec dana i on još uvijek ne želi nikakve kašice jesti, a ne želim mu davati kupovne jer još ne znamo na što je sve alergičan osim na mlijeko i jaja pa ne želim riskirati. Inače sam se ja u svojoj prehrani odrekla svih alergenih namirnica. Lijep pozdrav.</emphasis>
 
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>samo nastavite pripremati kašice, nekoj djeci treba i više od 15 puta da prihvate nove namirnice. Budite uporni i trud će vam se isplatiti. Važno je da vaše dijete od samog početka usvoji pravilne prehrambene navike. Bez prisile, bez kažnjavanja, ali uporno nastavite nuditi krute obroke.</para>

Dječak alergičan na mlijeko i jaja ne želi jesti krutu hranu Poštovana, imam dečka koji će za nekoliko dana napuniti 7 mjeseci, odlično napreduje te je prije mjesec dana imao 71 cm i blizu 8 kg. 
   
       Alergičan je na mlijeko i jaja te moguće na još neke namirnice. Problem je taj što smo prije mjesec dana počeli s dohranom, no on ne želi uopće jesti krutu hranu. Još uvijek je dojen i ima dva obroka na bočicu s posebnim adaptiranim koji on smije piti. Ne želi jesti ni voće ni povrće ni juhe i želi samo dojiti. U 7 h ujutro doji, u 10 h pojede 180 ml adaptiranog s rižinim pahuljicama, u 2 h mu ponudim povrtnu ili voćnu kašicu koju sam ja spremila i pojede dvije žlice ili ništa i traži dojku. Oko 5-6 h opet želi samo dojiti, a u 9 h navečer popije 80 ml bočice i doji. Po noći se budi jedan do dva puta i doji. Prošlo je mjesec dana i on još uvijek ne želi nikakve kašice jesti, a ne želim mu davati kupovne jer još ne znamo na što je sve alergičan osim na mlijeko i jaja pa ne želim riskirati. Inače sam se ja u svojoj prehrani odrekla svih alergenih namirnica. Lijep pozdrav.
   

Poštovana,
samo nastavite pripremati kašice, nekoj djeci treba i više od 15 puta da prihvate nove namirnice. Budite uporni i trud će vam se isplatiti. Važno je da vaše dijete od samog početka usvoji pravilne prehrambene navike. Bez prisile, bez kažnjavanja, ali uporno nastavite nuditi krute obroke. Klinfo.hr 

Dječak alergičan na mlijeko i jaja ne želi jesti krutu hranu

<para>
 <emphasis>
 Otprije tri natjecanja počelo joj se događati da prije nastupa ima tako veliku mučninu da povraća te ne može plivati. Svi oko nje smo joj velika podrška te od nje ne tražimo da mora postizati odlične rezultate. Puno o tome s njom razgovaramo, ali nažalost svaki put se događa isto. Molim Vas za koristan savjet što učiniti. Hvala!
 </emphasis>
</para>
<para>Poštovani tata,</para>
<para>vjerujem da su Vas zabrinule promjene koje se događaju vašoj djevojčici i stoga je dobro da razmišljate o tome što još, uz svu podršku koju joj sada dajete, možete učiniti da joj se pomogne.</para>
<para>S obzirom na to da je prošlo već neko vrijeme od Vašeg upita, pitamo se kakva je sada situacija. Ukoliko je i dalje stres prije nastupa tako velik važno je provjeriti s trenerima postoji li pristisak s te strane te ukoliko i dalje bude nejasan razlog mučnine da se potraži pomoć stručnjaka. Kažete da se mučnine i povraćanje pojavljuju prije nastupa, a kako to izgleda kada ide na treninge? Jeste li uočili nelagodu kod djevojčice i prilikom drugih važnih situacija ili samo u ovom kontekstu? Kako je u ispitnim situacijama u školi? Situacije kao što je nastup su situacije pojačanog osjećaja odgovornosti i pritiska pa su mogući pojačani stres, trema ili strah. Takve nelagodne emocije i unutarnja napetost mogu se manifestirati kroz tjelesne smetnje poput boli u trbuhu, glavi, mučnine i povraćanja. Neka djeca su sklona perfekcionizmu i imaju od sebe velika očekivanja pa čak i kad roditelji naglašavaju da nije važan odličan rezultat dijete može biti pod pritiskom da ga ostvari jer ono samo od sebe to očekuje. Moguće je da dijete ima strah od neuspjeha, brigu da će se osramotiti ili biti ismijano. Možda su se pojavila neka ograničavajuća uvjerenja poput “Ja to ne mogu” ili “Nisam dovoljno vješta/sposobna”. Ako već niste, ispitajte koje joj misli prolaze glavom prije nastupa, ta Vam informacija može pomoći u otkrivanju uzroka. Ponekad je uzrok u načinu na koji dijete doživljava situaciju pred kojom se nalazi ili u nedavnom iskustvu vezanom za tu situaciju (npr. poraz na natjecanju, nedavna ozljeda), a ponekad je moguće da se uzrok nalazi u nekom drugom području života (odnosi s vršnjacima, spolno sazrijevanje, obiteljska događanja i sl.), ali manifestira u ovoj specifičnoj situaciji.</para>
<para>U trenucima kada uočite nelagodu ili napetost kod djevojčice, možete koristiti empatičko reflektiranje, izreći na glas osjećaje koje na njoj primijetite, primjerice “Djeluješ zabrinuto”, “Ovo te uplašilo”,“Čini mi se da te ovo rastužilo”, a isto možete činiti i pri ugodnim emocijama “Uzbuđena si”, “Jako te razveselio ovaj susret” i slično. Time dijete dobiva bolje razumijevanje svojih emocija i onda ih i sama može verbalizirati, umjesto da se javlja psihosomatska reakcija – dijete pokušava kontrolirati iskazivanje emocija te se onda one manifestiraju kroz tjelesne simptome. U nastavku su još neke ideje kako joj se može pomoći da se smanji vjerojatnost neugodnih osjećaja i mučnine.</para>
<para>Možete joj pomoći da prije samog nastupa vizualizira uspješan nastup, da zamisli kako bi se voljela osjećati za vrijeme nastupa i nakon njega. Dodatno, možete istražiti čega se zapravo boji i što je najstrašnije što se može dogoditi? Ako se to i dogodi, što tada može učiniti? Što je najbolje što se može dogoditi? Prije samog nastupa joj možete pomoći da zamisli nešto što ju opušta, time se mogu pobuditi ugodne emocije te umiriti tjelesne reakcije.</para>
<para>Vjerujem da joj je Vaša podrška kroz razgovor jako važna i prekrasno je da njegujete komunikaciju i međusobno dijeljenje u teškim trenucima. Ipak, djeca neke svoje misli ili osjećaje nisu spremna podijeliti s roditeljima, čak ni kada inače jako puno dijele s njima. Ukoliko Vam se učini da je tako slobodno se obratite stručnjaku jer za neke se teme i brige djeca lakše otvore osobi s kojom nisu bliska na način na koji su s roditeljima. Osim razgovora dobar način povezivanja s djetetom je kroz igru. Igranjem društvenih igara možemo dobiti uvid u osjećaje i ponašanja djeteta prilikom uspjeha ili poraza. Također je korisno uključiti se s djetetom u igru za vrijeme slobodne igre, jednostavno sjesti uz nju na pod i igrati se. Prilikom igre također možete koristiti empatičko reflektiranje.</para>
<para>Želim Vam puno sreće!</para>

Trema, mučnine i povraćanje 9-godišnje djevojčice prije sportskog natjecanja Poštovana! Moja kćer ima devet godina i bavi se plivanjem. Postiže odlične rezultate. 
   
       Otprije tri natjecanja počelo joj se događati da prije nastupa ima tako veliku mučninu da povraća te ne može plivati. Svi oko nje smo joj velika podrška te od nje ne tražimo da mora postizati odlične rezultate. Puno o tome s njom razgovaramo, ali nažalost svaki put se događa isto. Molim Vas za koristan savjet što učiniti. Hvala!
   

Poštovani tata,
vjerujem da su Vas zabrinule promjene koje se događaju vašoj djevojčici i stoga je dobro da razmišljate o tome što još, uz svu podršku koju joj sada dajete, možete učiniti da joj se pomogne.
S obzirom na to da je prošlo već neko vrijeme od Vašeg upita, pitamo se kakva je sada situacija. Ukoliko je i dalje stres prije nastupa tako velik važno je provjeriti s trenerima postoji li pristisak s te strane te ukoliko i dalje bude nejasan razlog mučnine da se potraži pomoć stručnjaka. Kažete da se mučnine i povraćanje pojavljuju prije nastupa, a kako to izgleda kada ide na treninge? Jeste li uočili nelagodu kod djevojčice i prilikom drugih važnih situacija ili samo u ovom kontekstu? Kako je u ispitnim situacijama u školi? Situacije kao što je nastup su situacije pojačanog osjećaja odgovornosti i pritiska pa su mogući pojačani stres, trema ili strah. Takve nelagodne emocije i unutarnja napetost mogu se manifestirati kroz tjelesne smetnje poput boli u trbuhu, glavi, mučnine i povraćanja. Neka djeca su sklona perfekcionizmu i imaju od sebe velika očekivanja pa čak i kad roditelji naglašavaju da nije važan odličan rezultat dijete može biti pod pritiskom da ga ostvari jer ono samo od sebe to očekuje. Moguće je da dijete ima strah od neuspjeha, brigu da će se osramotiti ili biti ismijano. Možda su se pojavila neka ograničavajuća uvjerenja poput “Ja to ne mogu” ili “Nisam dovoljno vješta/sposobna”. Ako već niste, ispitajte koje joj misli prolaze glavom prije nastupa, ta Vam informacija može pomoći u otkrivanju uzroka. Ponekad je uzrok u načinu na koji dijete doživljava situaciju pred kojom se nalazi ili u nedavnom iskustvu vezanom za tu situaciju (npr. poraz na natjecanju, nedavna ozljeda), a ponekad je moguće da se uzrok nalazi u nekom drugom području života (odnosi s vršnjacima, spolno sazrijevanje, obiteljska događanja i sl.), ali manifestira u ovoj specifičnoj situaciji.
U trenucima kada uočite nelagodu ili napetost kod djevojčice, možete koristiti empatičko reflektiranje, izreći na glas osjećaje koje na njoj primijetite, primjerice “Djeluješ zabrinuto”, “Ovo te uplašilo”,“Čini mi se da te ovo rastužilo”, a isto možete činiti i pri ugodnim emocijama “Uzbuđena si”, “Jako te razveselio ovaj susret” i slično. Time dijete dobiva bolje razumijevanje svojih emocija i onda ih i sama može verbalizirati, umjesto da se javlja psihosomatska reakcija – dijete pokušava kontrolirati iskazivanje emocija te se onda one manifestiraju kroz tjelesne simptome. U nastavku su još neke ideje kako joj se može pomoći da se smanji vjerojatnost neugodnih osjećaja i mučnine.
Možete joj pomoći da prije samog nastupa vizualizira uspješan nastup, da zamisli kako bi se voljela osjećati za vrijeme nastupa i nakon njega. Dodatno, možete istražiti čega se zapravo boji i što je najstrašnije što se može dogoditi? Ako se to i dogodi, što tada može učiniti? Što je najbolje što se može dogoditi? Prije samog nastupa joj možete pomoći da zamisli nešto što ju opušta, time se mogu pobuditi ugodne emocije te umiriti tjelesne reakcije.
Vjerujem da joj je Vaša podrška kroz razgovor jako važna i prekrasno je da njegujete komunikaciju i međusobno dijeljenje u teškim trenucima. Ipak, djeca neke svoje misli ili osjećaje nisu spremna podijeliti s roditeljima, čak ni kada inače jako puno dijele s njima. Ukoliko Vam se učini da je tako slobodno se obratite stručnjaku jer za neke se teme i brige djeca lakše otvore osobi s kojom nisu bliska na način na koji su s roditeljima. Osim razgovora dobar način povezivanja s djetetom je kroz igru. Igranjem društvenih igara možemo dobiti uvid u osjećaje i ponašanja djeteta prilikom uspjeha ili poraza. Također je korisno uključiti se s djetetom u igru za vrijeme slobodne igre, jednostavno sjesti uz nju na pod i igrati se. Prilikom igre također možete koristiti empatičko reflektiranje.
Želim Vam puno sreće! Klinfo.hr 

Renata Debartoli

Trema, mučnine i povraćanje 9-godišnje djevojčice prije sportskog natjecanja

<para>
 <emphasis>
 Kad smo krenuli u rujnu u vrtić, plakao je nekih tjedan dana nakon čega je prihvatio vrtić (iako nije djelovao previše zadovoljno). Ne želi se s nikim igrati, kaže da samo gleda druge i šeta jer ga je strah da ga udare. Ima strah i od odraslih i općenito izbjegava komunikaciju s njima. Inače je kasnije progovorio (tek oko 3 godine) pa malo zaostaje u govoru za vršnjacima. Sad kada smo nakon duže pauze (godišnjeg i bolovanja) opet krenuli u vrtić, počeo je i s tikovima, stišće očima u nekim situacijama. Slabo i jede. Ako nije na meniju hrana koju voli, zna doći iz vrtića, a da ništa nije pojeo cijeli dan. Inače je tvrdoglav i težak karakter pa ga ni tete previše ne forsiraju. U poznatoj je sredini veseo, razigran i voli se družiti s vršnjacima, ali mu isto treba malo vremena da se prilagodi. Ja mu često znam pomoći ulazeći u početku u igru s njima. Jako je povezan samnom i mužem i ne voli da ga nitko drugi ljubi niti previše dira osim nas. To često nailazi na nerazumijevanje od strane bake i djedova. I njih zna odbacivati ili ignorirati, osim ako mu ne pristupe u nekoj njegovoj igri. Molila bi vas za savjet kako mu pomoći da se otvori i da pobijedi te strahove od ljudi te da uspostavi kvalitetniju komunikaciju s odraslima? Bojim se da će ga to značajno usporavati u daljnjem razvoju.
 </emphasis>
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da nije lako gledati svoje dijete u strahu, razmišljati kako mu pomoći, a pritom još i objašnjavati drugima što se događa i zašto Vam je važno njihovo razumijevanje i suradnja.</para>
<para>Kao što i sami znate, neka djeca se otvaraju lakše, a nekima treba više vremena, to ovisi o temperamentu djeteta. Iz onoga što ste naveli čini se da Vaše dijete štiti svoj osobni prostor i da mu stvara nelagodu ukoliko netko u njega ulazi. U situacijama kada primijetite nelagodu kod djeteta možete to reći, primjerice „joj, vidim da ti sada nije do pusica i zagrljaja“, ili kasnije o tome porazgovarati s djetetom. Na taj način šaljemo djetetu poruku da ga razumijemo, a to mu može olakšati da se otvori prema drugima. Ukoliko djetetu nikako nije ugodno da ga odrasli ljudi grle ili ljube – to je u redu. Tada možete osmisliti neki zamjenski pozdrav poput mahanja ili “daj 5”. Baka i djed mogu s djetetom osmisliti poseban pozdrav koji će biti nešto samo njihovo, samo će se oni s njime tako pozdravljati. Posebni pozdravi često imaju snažnu emocionalnu poruku bliskosti i prihvaćanja, a mogu potaknuti kreativnost kod djeteta i njegov način povezivanja s drugima.</para>
<para>Kako ja Vama čuti da ga je u vrtiću strah da će biti udaren? Kakve emocije Vama pobuđuju takve situacije? Sljedeći članak može biti koristan i pomoći da djetetu olakšate prilagodbu na novu sredinu, ali i da sebi olakšate u tim situacijama koje su za roditelja stresne: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/povratak-u-vrtice-i-skole-separacijska-anksioznost-ili-strah-od-odvajanja/">https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/povratak-u-vrtice-i-skole-separacijska-anksioznost-ili-strah-od-odvajanja/</ulink> .</para>
<para>Vaše glavno pitanje je kako pomoći djetetu da se otvori i uspostavi kvalitetniju komunikaciju s odraslima. Moguće je da je Vaše dijete temperamentom takvo da će u prisutnosti drugih biti povučeniji i zatvoreniji, no važno je znati da se socijalne vještine mogu uvježbavati. Kako biste pomogli svome djetetu u razvoju socijalnih vještina možete mu pomagati u izražavanju i prepoznavanju osjećaja ili briga koje možda ima. To možete učiniti kroz pružanje dovoljno vremena, empatije i podrške kada primijetite da je dijete obuzeto nekom emocijom. U predškolskoj dobi djeca tek ovladavaju verbalnim izražavanjem svojih osjećaja i još ne mogu opisivati složene osjećaje kao što su zabrinutost ili tjeskoba jer ne mogu pronaći odgovarajuće riječi za njih. Isto tako, vaše poruke suosjećanja i podrške bolje će razumjeti na neverbalnoj razini. Zato je gestikuliranje primarni način da shvatimo i umirimo dijete u trenucima stresa ili zbunjenosti. Dijete će osjetiti da je njegova emocija prepoznata na osnovu Vašeg zabrinutog pogleda, a Vaš suosjećajni topli pogled će ga umiriti. Da biste pomogli djetetu jasnije prepoznavati i imenovati emocije možete češće sažeti ili parafrazirati njegove riječi (ponoviti vlastitim riječima ono što ste čuli), pitati što osjeća i pomoći mu da to izgovori. Možete reflektirati njegove emocije, npr. “Čini mi se da si ljut”, “Ovo te rastužilo”, “Razveselio si se ovoj igrački” i slično. Spomenuli ste kako se kada je djetetu potrebna podrška uključite s njime u igru i odlično je da to činite jer koristite najbolji način za povezivanje s djetetom – kroz igru. Navedeno empatičko reflektiranje možete koristiti i u vašoj zajedničkoj igri. Korisne su i igre prepoznavanja emocija te igre pretvaranja u kojima se služimo bogatim govorom i gestama. Primjerice, ako dijete sruši kocke možemo reći “Stvari padaju… ovo je strašno”, “Strašne stvari se događaju.” ili “Uf… ovdje se puno toga prevrnulo.” i sl. Takvim jednostavnim isticanjem onoga što vidimo možemo umiriti dijete te mu zatim pokazati kako izgraditi ponovno ono što je srušeno. Možete koristiti slikovnice i jednostavne priče u kojima glavni lik doživljava neku emociju pa komentirati to s djetetom, pitati ga što misli kako se lik u priči osjeća te ponoviti “da, tužan je” ili “I meni se čini da ga je strah. To i je strašno.”. Neke od slikovnica sa sličnom tematikom su 'Medo koji ne želi u vrtić' i 'Hrčak koji je otkrio smirenu sreću', a više o njima možete pročitati ovdje: <ulink url="https://www.evenio.hr/kategorija/slikovnice/">https://www.evenio.hr/kategorija/slikovnice/</ulink>. Kada je dijete napeto ili uplašeno od pomoći mogu biti opuštajuće aktivnosti kao što je igra s pijeskom, plastelinom, vodom ili meditacija u kojoj dijete može biti vođeno Vašim uputama nježnog i umirujućeg tona.</para>
<para>Spomenuli ste kašnjenje u razvoju govora i tikove. Tikovi se mogu pojaviti u stresnim situacijama kao način da dijete lakše podnese napetost. Više o tikovima i kako pomoći djetetu kada se pojave možete pročitati ovdje <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/tikovi-kod-djece/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/tikovi-kod-djece/</ulink> .</para>
<para>Vezano za govorni razvoj, ukoliko dijete nije bilo uključeno u tretman, možete se posavjetovati s odgojiteljicama i stručnim suradnicima u vrtiću oko procjene ima li potrebe za dodatnim radom na razvoju govora. Pokušajte se dosjetiti koliki je bio apgar, a ukoliko je dijete tijekom trudnoće, porođaja ili kao novorođenče bilo izloženo rizičnim čimbenicima svakako bih preporučila posjet neuropedijatru.</para>
<para>Nadam se da će vam predložene aktivnosti biti korisne i zabavne. Sretno!</para>

Kako pomoći djetetu da se otvori i pobijedi strah od ljudi? Poštovani, moje dijete od četiri godine nije se dobro prilagodilo u vrtiću. Naime, inače je introvertirano dijete i teško se uklapa u nove sredine i s novim ljudima. 
   
       Kad smo krenuli u rujnu u vrtić, plakao je nekih tjedan dana nakon čega je prihvatio vrtić (iako nije djelovao previše zadovoljno). Ne želi se s nikim igrati, kaže da samo gleda druge i šeta jer ga je strah da ga udare. Ima strah i od odraslih i općenito izbjegava komunikaciju s njima. Inače je kasnije progovorio (tek oko 3 godine) pa malo zaostaje u govoru za vršnjacima. Sad kada smo nakon duže pauze (godišnjeg i bolovanja) opet krenuli u vrtić, počeo je i s tikovima, stišće očima u nekim situacijama. Slabo i jede. Ako nije na meniju hrana koju voli, zna doći iz vrtića, a da ništa nije pojeo cijeli dan. Inače je tvrdoglav i težak karakter pa ga ni tete previše ne forsiraju. U poznatoj je sredini veseo, razigran i voli se družiti s vršnjacima, ali mu isto treba malo vremena da se prilagodi. Ja mu često znam pomoći ulazeći u početku u igru s njima. Jako je povezan samnom i mužem i ne voli da ga nitko drugi ljubi niti previše dira osim nas. To često nailazi na nerazumijevanje od strane bake i djedova. I njih zna odbacivati ili ignorirati, osim ako mu ne pristupe u nekoj njegovoj igri. Molila bi vas za savjet kako mu pomoći da se otvori i da pobijedi te strahove od ljudi te da uspostavi kvalitetniju komunikaciju s odraslima? Bojim se da će ga to značajno usporavati u daljnjem razvoju.
   

Draga mama,
vjerujem da nije lako gledati svoje dijete u strahu, razmišljati kako mu pomoći, a pritom još i objašnjavati drugima što se događa i zašto Vam je važno njihovo razumijevanje i suradnja.
Kao što i sami znate, neka djeca se otvaraju lakše, a nekima treba više vremena, to ovisi o temperamentu djeteta. Iz onoga što ste naveli čini se da Vaše dijete štiti svoj osobni prostor i da mu stvara nelagodu ukoliko netko u njega ulazi. U situacijama kada primijetite nelagodu kod djeteta možete to reći, primjerice „joj, vidim da ti sada nije do pusica i zagrljaja“, ili kasnije o tome porazgovarati s djetetom. Na taj način šaljemo djetetu poruku da ga razumijemo, a to mu može olakšati da se otvori prema drugima. Ukoliko djetetu nikako nije ugodno da ga odrasli ljudi grle ili ljube – to je u redu. Tada možete osmisliti neki zamjenski pozdrav poput mahanja ili “daj 5”. Baka i djed mogu s djetetom osmisliti poseban pozdrav koji će biti nešto samo njihovo, samo će se oni s njime tako pozdravljati. Posebni pozdravi često imaju snažnu emocionalnu poruku bliskosti i prihvaćanja, a mogu potaknuti kreativnost kod djeteta i njegov način povezivanja s drugima.
Kako ja Vama čuti da ga je u vrtiću strah da će biti udaren? Kakve emocije Vama pobuđuju takve situacije? Sljedeći članak može biti koristan i pomoći da djetetu olakšate prilagodbu na novu sredinu, ali i da sebi olakšate u tim situacijama koje su za roditelja stresne: https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/povratak-u-vrtice-i-skole-separacijska-anksioznost-ili-strah-od-odvajanja/ .
Vaše glavno pitanje je kako pomoći djetetu da se otvori i uspostavi kvalitetniju komunikaciju s odraslima. Moguće je da je Vaše dijete temperamentom takvo da će u prisutnosti drugih biti povučeniji i zatvoreniji, no važno je znati da se socijalne vještine mogu uvježbavati. Kako biste pomogli svome djetetu u razvoju socijalnih vještina možete mu pomagati u izražavanju i prepoznavanju osjećaja ili briga koje možda ima. To možete učiniti kroz pružanje dovoljno vremena, empatije i podrške kada primijetite da je dijete obuzeto nekom emocijom. U predškolskoj dobi djeca tek ovladavaju verbalnim izražavanjem svojih osjećaja i još ne mogu opisivati složene osjećaje kao što su zabrinutost ili tjeskoba jer ne mogu pronaći odgovarajuće riječi za njih. Isto tako, vaše poruke suosjećanja i podrške bolje će razumjeti na neverbalnoj razini. Zato je gestikuliranje primarni način da shvatimo i umirimo dijete u trenucima stresa ili zbunjenosti. Dijete će osjetiti da je njegova emocija prepoznata na osnovu Vašeg zabrinutog pogleda, a Vaš suosjećajni topli pogled će ga umiriti. Da biste pomogli djetetu jasnije prepoznavati i imenovati emocije možete češće sažeti ili parafrazirati njegove riječi (ponoviti vlastitim riječima ono što ste čuli), pitati što osjeća i pomoći mu da to izgovori. Možete reflektirati njegove emocije, npr. “Čini mi se da si ljut”, “Ovo te rastužilo”, “Razveselio si se ovoj igrački” i slično. Spomenuli ste kako se kada je djetetu potrebna podrška uključite s njime u igru i odlično je da to činite jer koristite najbolji način za povezivanje s djetetom – kroz igru. Navedeno empatičko reflektiranje možete koristiti i u vašoj zajedničkoj igri. Korisne su i igre prepoznavanja emocija te igre pretvaranja u kojima se služimo bogatim govorom i gestama. Primjerice, ako dijete sruši kocke možemo reći “Stvari padaju… ovo je strašno”, “Strašne stvari se događaju.” ili “Uf… ovdje se puno toga prevrnulo.” i sl. Takvim jednostavnim isticanjem onoga što vidimo možemo umiriti dijete te mu zatim pokazati kako izgraditi ponovno ono što je srušeno. Možete koristiti slikovnice i jednostavne priče u kojima glavni lik doživljava neku emociju pa komentirati to s djetetom, pitati ga što misli kako se lik u priči osjeća te ponoviti “da, tužan je” ili “I meni se čini da ga je strah. To i je strašno.”. Neke od slikovnica sa sličnom tematikom su 'Medo koji ne želi u vrtić' i 'Hrčak koji je otkrio smirenu sreću', a više o njima možete pročitati ovdje: https://www.evenio.hr/kategorija/slikovnice/. Kada je dijete napeto ili uplašeno od pomoći mogu biti opuštajuće aktivnosti kao što je igra s pijeskom, plastelinom, vodom ili meditacija u kojoj dijete može biti vođeno Vašim uputama nježnog i umirujućeg tona.
Spomenuli ste kašnjenje u razvoju govora i tikove. Tikovi se mogu pojaviti u stresnim situacijama kao način da dijete lakše podnese napetost. Više o tikovima i kako pomoći djetetu kada se pojave možete pročitati ovdje https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/tikovi-kod-djece/ .
Vezano za govorni razvoj, ukoliko dijete nije bilo uključeno u tretman, možete se posavjetovati s odgojiteljicama i stručnim suradnicima u vrtiću oko procjene ima li potrebe za dodatnim radom na razvoju govora. Pokušajte se dosjetiti koliki je bio apgar, a ukoliko je dijete tijekom trudnoće, porođaja ili kao novorođenče bilo izloženo rizičnim čimbenicima svakako bih preporučila posjet neuropedijatru.
Nadam se da će vam predložene aktivnosti biti korisne i zabavne. Sretno! Klinfo.hr 

Kako pomoći djetetu da se otvori i pobijedi strah od ljudi?

<para>
 <emphasis>
 Vrlo je zaigran i bistar, s dobrim ocjenama te vrlo pristojan prema učiteljicama. Oduvijek je malo temperamentniji, ali u zadnje vrijeme stalno čujem neke komentare od učiteljice i mama s kojim se družim, Šefuje drugima, uzima im stvari i gračke, isključuje druge iz igre. Vrlo je dominantantan prema vršnjacima. Stalno se s nekim svađa, ali meni to ne priča, već saznam od drugih. Da napomenem, kod kuće je fantastičan, čak mi je i teško vjerovati da je riječ o mojem djetetu. 
 </emphasis>
 <emphasis>
 Imate li kakav savjet što mi je činiti? Bi li to moglo upućivati na problem ili je to normalno ponašanje kod sedmogodišnjeg djeteta? Inače, živimo sami ja i on, ne kažnjavam ga često jer nisam ni imala potrebu. 
 </emphasis>
 <emphasis>
 I još jedna napomena, kad smo u društvu i kad sam ja blizu njega on se prema drugoj djeci ponaša zaista u redu, bez pretjeranih konflikata. Unaprijed zahvalna!
 </emphasis>
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>vidim da ste iznenađeni onime što ste čuli o ponašanju svog dječaka i da Vas brine što Vama isto ponašanje nije vidljivo, jer kada ste u blizini dječak ne pokazuje opisana ponašanja.</para>
<para>Svi imamo pomalo različite uloge u različitim okruženjima (posao, obitelj, prijatelji, društvo s hobija i sl.) pa tako i djeca. Moguće je da pokazuju različita ponašanja u različitim sredinama, pa tako Vaš dječak može pokazivati određena ponašanja kada je s Vama, a neka druga kada je s vršnjacima. Važno je provjeriti što može biti u podlozi takvog ponašanja kako bismo na vrijeme pomogli djetetu u snalaženju pred novim izazovima i ulogama, a Vi ste upravo učinili taj korak.</para>
<para>Za dob u kojoj je Vaš dječak karakteristično je da djeca tada traže svoje mjesto u društvu vršnjaka. Aktivno sudjelovanje u društvu i stvaranje uzajamnih prijateljstava povećava vjerojatnost agresivnog ponašanja jer novi zahtjevi pred kojima se dijete tada nalazi mogu biti izvor stresa. Iz onoga što ste opisali vidim da se Vaš dječak pokušava nositi s izazovima vršnjačkih odnosa i trudi se pronaći svoje mjesto i ulogu u društvu vršnjaka i čini to najbolje što zna u ovom trenutku.</para>
<para>Možete li se prisjetiti kako je to uspijevao u vrtiću i što je ono što se sada razlikuje u odnosu na to razdoblje. Tada većina djece po prvi put ima priliku učiti dijeljenje i suradnju s vršnjacima. Ako Vaš dječak nije išao u vrtić onda je za njega ovo potpuno nova situacija što zadatak čini još izazovnijim.</para>
<para>Kažete kako za opisana ponašanja saznajete od drugih majki i učiteljice te da Vam sin o njima ne priča. Zapravo, djeca rijetko samoinicijativno dijele s roditeljima događanja i osjećaje iz vršnjačkog života, a ponekad ih izbjegavaju podijeliti čak i na roditeljski upit. Ipak, uz toplu komunikaciju u podržavajućem i poticajnom okruženju, razgovor roditelja i djeteta može dovesti do otvaranja djeteta i dijeljenja onoga što se događa i što ga muči.</para>
<para>Ljubomora, posesivnost i natjecateljstvo česta su obilježja vršnjačkih odnosa. Kroz vršnjačke odnose djeca se uče suradnji i dijeljenju, ali se i natječu za dominaciju. U kontekstu dijeljenja, djeca uče prilagođavanje. Kod kuće mogu na sebe gledati kao na jedinstvene i posebne, a u odnosu s drugom djecom počinju učiti kako se prilagoditi drugima i kako se s njima slagati. Suradnja, poštivanje imovine i prilagodljivost temelji su prihvaćenosti u društvu. Dijete koje je agresivno, svadljivo ili diktatorsko, koje se odbija igrati s drugom djecom ili je ovisno o pažnji i ljubavi odraslih osoba bit će slabije prihvaćeno. Zato djeci treba pomoć odraslih koji služe kao modeli za regulaciju ponašanja i komunikaciju s drugima.</para>
<para>Sva su djeca više ili manje sebična, barem neko vrijeme. Usmjerenošću na sebe pokušavaju sama sebe uvjeriti da su u redu i smanjiti osjećaj ranjivosti koji je nelagodan. Tako neka djeca inzistiraju da se sve radi po njihovom ili postaju neosjetljiva na potrebe ostale djece (npr. uzimaju njihove igračke). Kada se takvo ponašanje, zbog stresa, pogoršava ili pretvara u stabilni obrazac ponašanja, važno je uspostavljati čvrste, jasne, ali nježne granice i osigurati što više interakcija. Takvom je djetetu potrebno mnogo tople komunikacije kako bi počelo bolje reagirati na naznake drugih ljudi. To će mu pomoći u boljem prosuđivanju.</para>
<para>Kada želimo da dijete promijeni ponašanje važno je reći što želimo da čini, umjesto što da ne čini. Primjerice, ako kažemo djetetu „Ne viči“, ono zna da ne smije vikati, ali ne zna što da čini pa bi moglo početi lupati, skakati ili bilo što čega se dosjeti. Ako djetetu koje viče kažemo „Pričaj tiho“ ono točno zna što mu je činiti i može uspješnije poslušati naš zahtjev.</para>
<para>Od pomoći su i takozvane “igre regulacije” u kojima dijete uvježbava samokontrolu ponašanja. Primjer takve igre je da dijete trči brzo, pa sporo, a zatim vrlo sporo ili da bubnja glasno, tiho i veoma tiho. Moduliranjem i mijenjanjem ponašanja na taj način, dijete uči sve više i više regulirati samoga sebe. Uloga roditelja i ostalih odraslih u djetetovoj okolini je osigurati uvjete za uvježbavanje samokontrole, podučiti dijete kako zadovoljavati potrebe na prikladan način te pomoći djetetu u shvaćanju posljedica vlastitih aktivnosti.</para>
<para>Predlažem da dogovorite sastanak s učiteljicom kako biste lakše otkrili u kakvim situacijama dolazi do opisanih ponašanja te zajednički pronašli rješenje kako olakšati Vašem dječaku.</para>

Inače dobar i poslušan 7-godišnjak počeo je šefovati, svađati se i otimati igračke Poštovana! U zadnje vrijeme imam problem sa svojim dječakom. Ima 7 godina i prvi je razred osnovne škole. Inače je jako dobar, poslušan i lijepo se slažemo. 
   
       Vrlo je zaigran i bistar, s dobrim ocjenama te vrlo pristojan prema učiteljicama. Oduvijek je malo temperamentniji, ali u zadnje vrijeme stalno čujem neke komentare od učiteljice i mama s kojim se družim, Šefuje drugima, uzima im stvari i gračke, isključuje druge iz igre. Vrlo je dominantantan prema vršnjacima. Stalno se s nekim svađa, ali meni to ne priča, već saznam od drugih. Da napomenem, kod kuće je fantastičan, čak mi je i teško vjerovati da je riječ o mojem djetetu. 
   
   
      Imate li kakav savjet što mi je činiti? Bi li to moglo upućivati na problem ili je to normalno ponašanje kod sedmogodišnjeg djeteta? Inače, živimo sami ja i on, ne kažnjavam ga često jer nisam ni imala potrebu. 
   
   
      I još jedna napomena, kad smo u društvu i kad sam ja blizu njega on se prema drugoj djeci ponaša zaista u redu, bez pretjeranih konflikata. Unaprijed zahvalna!
   

Poštovana mama,
vidim da ste iznenađeni onime što ste čuli o ponašanju svog dječaka i da Vas brine što Vama isto ponašanje nije vidljivo, jer kada ste u blizini dječak ne pokazuje opisana ponašanja.
Svi imamo pomalo različite uloge u različitim okruženjima (posao, obitelj, prijatelji, društvo s hobija i sl.) pa tako i djeca. Moguće je da pokazuju različita ponašanja u različitim sredinama, pa tako Vaš dječak može pokazivati određena ponašanja kada je s Vama, a neka druga kada je s vršnjacima. Važno je provjeriti što može biti u podlozi takvog ponašanja kako bismo na vrijeme pomogli djetetu u snalaženju pred novim izazovima i ulogama, a Vi ste upravo učinili taj korak.
Za dob u kojoj je Vaš dječak karakteristično je da djeca tada traže svoje mjesto u društvu vršnjaka. Aktivno sudjelovanje u društvu i stvaranje uzajamnih prijateljstava povećava vjerojatnost agresivnog ponašanja jer novi zahtjevi pred kojima se dijete tada nalazi mogu biti izvor stresa. Iz onoga što ste opisali vidim da se Vaš dječak pokušava nositi s izazovima vršnjačkih odnosa i trudi se pronaći svoje mjesto i ulogu u društvu vršnjaka i čini to najbolje što zna u ovom trenutku.
Možete li se prisjetiti kako je to uspijevao u vrtiću i što je ono što se sada razlikuje u odnosu na to razdoblje. Tada većina djece po prvi put ima priliku učiti dijeljenje i suradnju s vršnjacima. Ako Vaš dječak nije išao u vrtić onda je za njega ovo potpuno nova situacija što zadatak čini još izazovnijim.
Kažete kako za opisana ponašanja saznajete od drugih majki i učiteljice te da Vam sin o njima ne priča. Zapravo, djeca rijetko samoinicijativno dijele s roditeljima događanja i osjećaje iz vršnjačkog života, a ponekad ih izbjegavaju podijeliti čak i na roditeljski upit. Ipak, uz toplu komunikaciju u podržavajućem i poticajnom okruženju, razgovor roditelja i djeteta može dovesti do otvaranja djeteta i dijeljenja onoga što se događa i što ga muči.
Ljubomora, posesivnost i natjecateljstvo česta su obilježja vršnjačkih odnosa. Kroz vršnjačke odnose djeca se uče suradnji i dijeljenju, ali se i natječu za dominaciju. U kontekstu dijeljenja, djeca uče prilagođavanje. Kod kuće mogu na sebe gledati kao na jedinstvene i posebne, a u odnosu s drugom djecom počinju učiti kako se prilagoditi drugima i kako se s njima slagati. Suradnja, poštivanje imovine i prilagodljivost temelji su prihvaćenosti u društvu. Dijete koje je agresivno, svadljivo ili diktatorsko, koje se odbija igrati s drugom djecom ili je ovisno o pažnji i ljubavi odraslih osoba bit će slabije prihvaćeno. Zato djeci treba pomoć odraslih koji služe kao modeli za regulaciju ponašanja i komunikaciju s drugima.
Sva su djeca više ili manje sebična, barem neko vrijeme. Usmjerenošću na sebe pokušavaju sama sebe uvjeriti da su u redu i smanjiti osjećaj ranjivosti koji je nelagodan. Tako neka djeca inzistiraju da se sve radi po njihovom ili postaju neosjetljiva na potrebe ostale djece (npr. uzimaju njihove igračke). Kada se takvo ponašanje, zbog stresa, pogoršava ili pretvara u stabilni obrazac ponašanja, važno je uspostavljati čvrste, jasne, ali nježne granice i osigurati što više interakcija. Takvom je djetetu potrebno mnogo tople komunikacije kako bi počelo bolje reagirati na naznake drugih ljudi. To će mu pomoći u boljem prosuđivanju.
Kada želimo da dijete promijeni ponašanje važno je reći što želimo da čini, umjesto što da ne čini. Primjerice, ako kažemo djetetu „Ne viči“, ono zna da ne smije vikati, ali ne zna što da čini pa bi moglo početi lupati, skakati ili bilo što čega se dosjeti. Ako djetetu koje viče kažemo „Pričaj tiho“ ono točno zna što mu je činiti i može uspješnije poslušati naš zahtjev.
Od pomoći su i takozvane “igre regulacije” u kojima dijete uvježbava samokontrolu ponašanja. Primjer takve igre je da dijete trči brzo, pa sporo, a zatim vrlo sporo ili da bubnja glasno, tiho i veoma tiho. Moduliranjem i mijenjanjem ponašanja na taj način, dijete uči sve više i više regulirati samoga sebe. Uloga roditelja i ostalih odraslih u djetetovoj okolini je osigurati uvjete za uvježbavanje samokontrole, podučiti dijete kako zadovoljavati potrebe na prikladan način te pomoći djetetu u shvaćanju posljedica vlastitih aktivnosti.
Predlažem da dogovorite sastanak s učiteljicom kako biste lakše otkrili u kakvim situacijama dolazi do opisanih ponašanja te zajednički pronašli rješenje kako olakšati Vašem dječaku. Klinfo.hr 

Inače dobar i poslušan 7-godišnjak počeo je šefovati, svađati se i otimati igračke

<para>
 <emphasis>
 Već gotovo 5 godina nemamo nikakav odnos osim prepirki jer još uvijek živimo u istom kućanstvu, a iluzije da će se nešto promijeniti ili da je to dobro za djecu više ne postoje. Iskreno, bojala sam se ranije išta poduzeti, zbog njegove osvetoljubive prirode i pomisli odvajanja djece od oca i zbog osude društva i još milijun nebitnih razloga. Ali, shvatila sam da vrijeme ide, ništa se ne mijenja, samo smo djeca i ja i dalje ti koji pate i koji ne mogu normalno živjeti. Iako sam se riješila i ljutnje i ogorčenosti svjesna sam ukoliko ovo krene nizbrdo da neću imati snage sve to iznijeti. Razlozi za pokretanje razvoda su brojni i jednostavno se više s tim ne mogu nositi. Došla sam do granice kada više ne ide. Imam u životu ljude koji me vole i podržavaju, ali u ovim trenutcima želim nekog hladne glave tko mi može dati suvisli i objektivni savjet, a ne podizati tenzije još više. Mislim da sam previše emocionalno iscrpljena da se sama mogu nositi s tim i jednostavno tražim jednu prizemnu, realnu podršku. Moj je cilj da proces prođe što bezbolnije za moju djecu, a smatram da jednom emocionalnom stabilnošću može se pridonijeti tome. 
 </emphasis>
 <emphasis>
 Zanima me postoji li mogućnost online savjetovanja? Ili možda imate kakav savjet kome se obratiti (s područja Splita sam)? Unaprijed zahvaljujem!
 </emphasis>
</para>
<para>Poštovana čitateljice,</para>
<para>čitajući Vašu poruku, dobivam dojam kako ste zaista čvrsto odlučili prekinuti odnos za koji već dugo vremena vidite kako nema mogućnosti za popravak ili promjenu na bolje. Vrlo često žene ostaju u nefunkcionalnim brakovima upravo iz ovih razloga koje Vi sami spominjete – zbog dobrobiti djece ili ogromnog pritiska okoline te je potrebna ogromna hrabrost i samouvjerenost da se zaista donese takva odluka. Jednom kad je donesena, treba u njoj i ustrajati što ponovno može biti iznimno teško. Osim što okolina s jedne strane stalno “pritišće” i uvijek ima svoje mišljenje (najčešće protivno našem), s druge strane i naše misli “pritišću” i stalno dovode u pitanje je li naša odluka bila valjana. U takvim trenucima, poželjno je napraviti listu pozitivnih i negativnih stvari vezanih uz Vaš brak, kako biste tu listu mogli pročitati u trenucima kada Vas okolina pokoleba u odluci. Iako sam sigurna da ste Vi sasvim svjesni svih razloga zbog kojih je razvod nužan, često nam je teško sjetiti ih se u trenucima kada nas drugi uvjeravaju u suprotno. Stoga je jedan pisani dokaz vrlo jednostavno, a efikasno sredstvo za smirivanje vlastitih sumnji u takvim situacijama. Sličan zadatak bi bio i da navedete listu svih pozitivnih stvari koje razvod donosi sa sobom.</para>
<para>Ono što svakako smatram dobrim jest što navodite i mnoge ljude koji su Vam podrška, što je zaista vrlo važno i svakako se oslonite na njih u teškim trenucima. Vaš cilj da proces prođe što bezbolnije za djecu je hvalevrijedan, a kako biste ga postigli, potrebno je da Vi prođete kroz taj proces što bezbolnije. Iako nemam uvid u cijelu situaciju, iz Vaše poruke ipak iščitavam kako imate dobre temelje za razrješavanje tog odnosa upravo na takav način – donijeli ste čvrstu odluku i imate jasne razloge za provođenje iste, a imate i podršku iz okoline. Ono što Vam mogu još dati kao “brzinski” savjet jest da se potrudite u cijeloj toj mučnoj situaciji naći svaki dan malo vremena za sebe (30 minuta ili sat vremena, ovisno o mogućnostima) koje ćete provesti u Vama ugodnim aktivnostima, bez ometanja (šetnja, čitanje knjige, jutarnja kava bez ometanja). Takve aktivnosti dat će Vam osjećaj kontrole i smanjit će razinu stresa kojoj ste svakodnevno izloženi.</para>
<para>Za kraj, puštam Vam jedan citat mudre Eleanor Roosevelt: “Dobivaš snagu, hrabrost i samopouzdanje svakim iskustvom u kojem zaista staneš i pogledaš strahu u lice. Možeš onda reći sebi, ‘preživio sam ovaj horor, mogu prebroditi i sljedeću stvar koja naiđe’… Moraš uraditi stvar koju misliš da ne možeš.”</para>

Kako se nositi s razvodom i životom nakon njega? Poštovana, nakon dugo prelamanja odlučila sam pokrenuti razvod. 
   
       Već gotovo 5 godina nemamo nikakav odnos osim prepirki jer još uvijek živimo u istom kućanstvu, a iluzije da će se nešto promijeniti ili da je to dobro za djecu više ne postoje. Iskreno, bojala sam se ranije išta poduzeti, zbog njegove osvetoljubive prirode i pomisli odvajanja djece od oca i zbog osude društva i još milijun nebitnih razloga. Ali, shvatila sam da vrijeme ide, ništa se ne mijenja, samo smo djeca i ja i dalje ti koji pate i koji ne mogu normalno živjeti. Iako sam se riješila i ljutnje i ogorčenosti svjesna sam ukoliko ovo krene nizbrdo da neću imati snage sve to iznijeti. Razlozi  za pokretanje razvoda su brojni i jednostavno se više s tim ne mogu nositi. Došla sam do granice kada više ne ide. Imam u životu ljude koji me vole i podržavaju, ali u ovim trenutcima želim nekog hladne glave tko mi može dati suvisli i objektivni savjet, a ne podizati tenzije još više. Mislim da sam previše emocionalno iscrpljena da se sama mogu nositi s tim i jednostavno tražim jednu prizemnu, realnu podršku. Moj je cilj da proces prođe što bezbolnije za moju djecu, a smatram da jednom emocionalnom stabilnošću može se pridonijeti tome. 
   
   
      Zanima me postoji li mogućnost online savjetovanja? Ili možda imate kakav savjet kome se obratiti (s područja Splita sam)? Unaprijed zahvaljujem!
   

Poštovana čitateljice,
čitajući Vašu poruku, dobivam dojam kako ste zaista čvrsto odlučili prekinuti odnos za koji već dugo vremena vidite kako nema mogućnosti za popravak ili promjenu na bolje. Vrlo često žene ostaju u nefunkcionalnim brakovima upravo iz ovih razloga koje Vi sami spominjete – zbog dobrobiti djece ili ogromnog pritiska okoline te je potrebna ogromna hrabrost i samouvjerenost da se zaista donese takva odluka. Jednom kad je donesena, treba u njoj i ustrajati što ponovno može biti iznimno teško. Osim što okolina s jedne strane stalno “pritišće” i uvijek ima svoje mišljenje (najčešće protivno našem), s druge strane i naše misli “pritišću” i stalno dovode u pitanje je li naša odluka bila valjana. U takvim trenucima, poželjno je napraviti listu pozitivnih i negativnih stvari vezanih uz Vaš brak, kako biste tu listu mogli pročitati u trenucima kada Vas okolina pokoleba u odluci. Iako sam sigurna da ste Vi sasvim svjesni svih razloga zbog kojih je razvod nužan, često nam je teško sjetiti ih se u trenucima kada nas drugi uvjeravaju u suprotno. Stoga je jedan pisani dokaz vrlo jednostavno, a efikasno sredstvo za smirivanje vlastitih sumnji u takvim situacijama. Sličan zadatak bi bio i da navedete listu svih pozitivnih stvari koje razvod donosi sa sobom.
Ono što svakako smatram dobrim jest što navodite i mnoge ljude koji su Vam podrška, što je zaista vrlo važno i svakako se oslonite na njih u teškim trenucima. Vaš cilj da proces prođe što bezbolnije za djecu je hvalevrijedan, a kako biste ga postigli, potrebno je da Vi prođete kroz taj proces što bezbolnije. Iako nemam uvid u cijelu situaciju, iz Vaše poruke ipak iščitavam kako imate dobre temelje za razrješavanje tog odnosa upravo na takav način – donijeli ste čvrstu odluku i imate jasne razloge za provođenje iste, a imate i podršku iz okoline. Ono što Vam mogu još dati kao “brzinski” savjet jest da se potrudite u cijeloj toj mučnoj situaciji naći svaki dan malo vremena za sebe (30 minuta ili sat vremena, ovisno o mogućnostima) koje ćete provesti u Vama ugodnim aktivnostima, bez ometanja (šetnja, čitanje knjige, jutarnja kava bez ometanja). Takve aktivnosti dat će Vam osjećaj kontrole i smanjit će razinu stresa kojoj ste svakodnevno izloženi.
Za kraj, puštam Vam jedan citat mudre Eleanor Roosevelt: “Dobivaš snagu, hrabrost i samopouzdanje svakim iskustvom u kojem zaista staneš i pogledaš strahu u lice. Možeš onda reći sebi, ‘preživio sam ovaj horor, mogu prebroditi i sljedeću stvar koja naiđe’… Moraš uraditi stvar koju misliš da ne možeš.” Klinfo.hr 

Kako se nositi s razvodom i životom nakon njega?

<para>
 <emphasis>
 U bolnici smo bili od ponedjeljka do subote s obzirom na to da zadnja tri dana nije imala povišenu temperaturu. Sinoć je opet imala 39,4 °C. Je li moguće da je to opet povezano sa salmonelom? Uspješno joj skidam temperaturu, stolica je bila normalna, smećkasta, a zadnja je bila kašasta, ali u maloj količini. Dijete inače jede i pije, vesela je i razigrana osim kad ima tempraturu višu od 39 °C.
 </emphasis>
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>moguće je kako je dobrog stanja da je skupila neki virusni bolnički infekt. Pratite simptome i javite se svom liječniku ako ne bi bila dobro</para>
<para> </para>

Salmonela i visoka temperatura Poštovani, imam curicu staru 13 mjeseci. Prije 5 dana tj. u subotu izašli smo iz zarazne bolnice jer je imala salmonelu i visoku temperaturu tri dana. 
   
       U bolnici smo bili od ponedjeljka do subote s obzirom na to da zadnja tri dana nije imala povišenu temperaturu. Sinoć je opet imala 39,4 °C. Je li moguće da je to opet povezano sa salmonelom? Uspješno joj skidam temperaturu, stolica je bila normalna, smećkasta, a zadnja je bila kašasta, ali u maloj količini. Dijete inače jede i pije, vesela je i razigrana osim kad ima tempraturu višu od 39 °C.
   

Poštovana,
moguće je kako je dobrog stanja da je skupila neki virusni bolnički infekt. Pratite simptome i javite se svom liječniku ako ne bi bila dobro
  Klinfo.hr 

Salmonela i visoka temperatura

<para>Nisam sigurna jesam li biseksualka, <emphasis>be curious</emphasis> ili <emphasis>straight</emphasis> U jednom trenutku mi se to gadi, a u jednom bih to htjela probati. Danas mi je frendica dala pusu u obraze i nije bilo loše, ali bi radije da me neki dečko poljubio. Mislim da sam <emphasis>straight</emphasis>, ali pitam za svaki slučaj.</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>U ovom trenutku ti ni sama ne mogu odgovoriti jesi li <emphasis>straight</emphasis>, biseksualka ili be curious. Zapravo je to nešto čime se ni ti ne trebaš opterećivati jer će ti tijekom vremena stvari biti jasnije. Vrijeme ne možeš ubrzati a tako ni svoje “konačno” opredijeljenje.</para>
<para>U razdoblju u kojem se nalaziš normalno je da želiš isprobati nešto drugačije i novo – isto kao što je normalno i da ima mladih koji nemaju takvu potrebu. Što ćeš u konačnici htjeti, ne možemo znati ni ti ni ja. Moj savjet jest da samo osluškuješ sebe jer najviše odgovora o sebi možeš dobiti upravo od osobe koja te najbolje poznaje – a to si ti sama.</para>

Imam 13 godina i ponekad mi dođe da poljubim curu Nisam sigurna jesam li biseksualka, be curious ili straight. Imam 13 godina. Inače, uvijek se palim na dečke, uvijek zavodim dečke, ali nekad mi dođe da probam poljubiti curu. Nisam sigurna jesam li biseksualka, be curious ili straight U jednom trenutku mi se to gadi, a u jednom bih to htjela probati. Danas mi je frendica dala pusu u obraze i nije bilo loše, ali bi radije da me neki dečko poljubio. Mislim da sam straight, ali pitam za svaki slučaj.
Draga čitateljice,
U ovom trenutku ti ni sama ne mogu odgovoriti jesi li straight, biseksualka ili be curious. Zapravo je to nešto čime se ni ti ne trebaš opterećivati jer će ti tijekom vremena stvari biti jasnije. Vrijeme ne možeš ubrzati a tako ni svoje “konačno” opredijeljenje.
U razdoblju u kojem se nalaziš normalno je da želiš isprobati nešto drugačije i novo – isto kao što je normalno i da ima mladih koji nemaju takvu potrebu. Što ćeš u konačnici htjeti, ne možemo znati ni ti ni ja. Moj savjet jest da samo osluškuješ sebe jer najviše odgovora o sebi možeš dobiti upravo od osobe koja te najbolje poznaje – a to si ti sama. Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Imam 13 godina i ponekad mi dođe da poljubim curu

<para/>
<para>Poštovani tata,</para>
<para>budući da nisam liječnik, moj savjet jest da se po pitanju rasta trepavica javite pedijatru kod kojega ide Vaš sin – pedijatar će Vas dalje uputiti specijalisti.</para>
<para>Liječnici možda mogu djelomično sanirati posljedice čupanja trepavica, no moj stav jest da prije svega treba raditi na uzroku kako se takve radnje ne bi ponavljale. Naime, svojim postupcima Vaše dijete na neki način šteti samo sebi i to zaista može biti poziv u pomoć. Moj savjet je da taj poziv ne ignorirate i da se što prije javite dječjem psihologu za pomoć.</para>
<para> </para>

Moj 14-godišnji sin čupa trepavice Poštovana Kristina, moj sin od 14 godina počeo je čupati trepavice. Skoro da ih nema. Moje pitanje je koliko će mu ricinusovo ulje ubrzati rast trepavica? 
Poštovani tata,
budući da nisam liječnik, moj savjet jest da se po pitanju rasta trepavica javite pedijatru kod kojega ide Vaš sin – pedijatar će Vas dalje uputiti specijalisti.
Liječnici možda mogu djelomično sanirati posljedice čupanja trepavica, no moj stav jest da prije svega treba raditi na uzroku kako se takve radnje ne bi ponavljale. Naime, svojim postupcima Vaše dijete na neki način šteti samo sebi i to zaista može biti poziv u pomoć. Moj savjet je da taj poziv ne ignorirate i da se što prije javite dječjem psihologu za pomoć.
  Klinfo.hr 

Moj 14-godišnji sin čupa trepavice

<para>P<emphasis>
 oštovana, moja kćer će uskoro imati 12 godina, visoka je 145 cm, a teška 30 kg Sad s 15 godina ima 173 cm. Znam da prema krivulji rasta nije ispod 5 centile, ali brine me što godišnje naraste samo 3,5-4 cm i među najnižima je u odnosu na svoje vršnjakinje. Trebamo li potražiti mišljenje dječjeg endokrinologa s obzirom na to da suprug, ja i starija kćer nismo niskog rasta?
 </emphasis>
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>rast se prati u kontinuitetu, tj. ako dijete prati svoju krivulju koja je iznad 5c, onda to nije patologija. Trenutno je na 25c za dob, lošija joj je tjelesna masa koja je na 5 centili, tako da bih savjetovala prije da posjetite dječjeg gastroenterologa.</para>

Moja djevojčica je među najnižima u razredu. Trebam li potražiti mišljenje endokrinologa? Poštovana, moja kćer će uskoro imati 12 godina,  visoka je 145 cm, a teška 30 kg. Suprug je visok 186 cm, ja 172 cm, a starija kćer je oduvijek bila među najvišima u generaciji. P
      oštovana, moja kćer će uskoro imati 12 godina,  visoka je 145 cm, a teška 30 kg Sad s 15 godina ima 173 cm. Znam da prema krivulji rasta nije ispod 5 centile, ali brine me što godišnje naraste samo 3,5-4 cm i među najnižima je u odnosu na svoje vršnjakinje. Trebamo li potražiti mišljenje dječjeg endokrinologa s obzirom na to da suprug, ja i starija kćer nismo niskog rasta?
   

Poštovana,
rast se prati u kontinuitetu, tj. ako dijete prati svoju krivulju koja je iznad 5c, onda to nije patologija. Trenutno je na 25c za dob, lošija joj je tjelesna masa koja je na 5 centili, tako da bih savjetovala prije da posjetite dječjeg gastroenterologa. Klinfo.hr 