Voli ići u vrtić, obožava se igrati s drugom djecom, iako je prije godinu dana imao neku agresivnu fazu, kada je bez vidljivog i očitog razloga udarao drugu djecu. U suradnji s tetama u vrtiću i vrtićkom psihologicom, ta faza uspješno je riješena. Progovorio je nešto kasnije od "prosjeka", s 2,5 godine. Sada priča, voli pričati, vrlo je komunikativan i otvoren. Međutim, govor je još dosta nerazumljiv. Često izostavlja ili zamjenjuje glasove, npr. umjesto: "Ja ću sada spremiti stvari", on kaže: "Ja ću ćada ćpremiti ćtvari". Kada ga upozorim na to i ispravim ga, on uglavnom točno ponovi za mnom i to radi veselo, raduje ga ta naša "igra". Ne izgovara glasove r, l (umjesto riba kaže jiba, umjesto lav kaže jav). Neke višesložne glagole izgovara potpuno nerazumljivo, npr. umjesto Ja sam napravio, on kaže: Ja sam japio. I tako dalje. Ja sam svjesna da ćemo vjerojatno morati pohađati logopedske vježbe i to me kao takvo ne brine. Rekli su mi čak da djeca koja imaju nekakve teškoće u izgovoru a idu kod logopeda, kasnije uglavnom odlično govore. Ono što je mene naživciralo i užasno zabrinulo je istup naše vrtićke logopedinje. U razgovoru sa mnom prikazala je moje dijete maltene kao dijete s nepremostivim zaprekama. Rekla je da je on jezično "koma", da vrlo malo toga razumije i da ne razlikuje padeže. Čak mi je počela govoriti i kada jednog dana krene u školu da će to najvjerojatnije biti po individualiziranom programu. Ja sam se šokirala. Sa svojim djetetom dosta radim i pričam. Niti u jednom trenutku nisam dobila dojam da on mene nešto ne razumije, a padeže koristi pravilno. Neki dan mi je rekao: "Mama, dajem ti ovu žutu pozijnicu (pozivnicu). Ako to nije korištenje padeža, ne znam što jest... Moje pitanje ja zapravo: ako logopedinja i je u pravu, je li to "razumijevanje ili nerazumijevanje" ispravljivo i može li se zaista već s četiri godine odrediti hoće li dijete morati imati nekakav program u školi? Znači, ne bježim od problema, ali ljuta sam ako ih se izmišlja jer ne znam zašto bi to netko radio... Oprostite na dužem "pismu" ali već sam vam se obraćala jednom ili dvaput u vezi nekih razvojnih faza i ponašanja i uvijek sam dobila odlične odgovore i savjete koji su mi iznimno pomogli u rješavanju problema. Zapravo, jedan vaš savjet odmah je riješio konkretan problem, zato Vam se obraćam s povjerenjem.Unaprijed Vam zahvaljujem, jako zabrinuta mama.
Poštovana,
razumijem Vašu zabrinutost i zbunjenost oko trenutnog jezično-govornog statusa djeteta. Osobno, kada planiram terapiju, uvijek uzimam u obzir anamnezu djeteta, stanje artikulatora (usne, zubi, jezik, nepce, velum) te razvijenost slušne pažnje. Nezahvalno je predviđati mogući ishod same terapije jer ona ne ovisi samo o prethodno navedenim elementima već i o roditelju (da li redovito provodi logopedske savijete u kućnom okruženju) te karakteru djeteta.
Koliko sam uspjela saznati iz vašeg upita, radi se o dječaku od 3 godine i 11 mjeseci koji je kasnije progovorio (s 2,5 godine), sada se uspješnije izražava, no izgovor je i dalje dosta nerazumljiv (zamjenjuje ili ispušta pojedine glasove, pojednostavljuje ili izmjenjuje strukturu riječi, sustavno zamjenjuje glasove R i L s glasom J). Navedeno ukazuje na moguću prisutnost lošije slušne pažnje pa bi svakako bilo dobro da se dječak što ranije uključi u tretman kako bi se na vrijeme prevenirale moguće teškoće u daljnjem jezično-govornom razvoju, a koje mogu uključivati i predvještine čitanja i pisanja (percepcija ritma, uočavanje rime, povezivanje slogova u riječ, rastavljanje riječi na slogove, produkcija rime i sl.).
Bilo bi dobro provjeriti i opće stanje pažnje kod dječaka, a to možete provjeriti ako obavite pregled kod dječjeg psihologa. Svakako preporučam da za početak napravite detaljnu logopedsku dijagnostiku te da dalje postupite po preporuci logopeda.