Postroll

Preroll

<para> Nasilje među vršnjacima i pravilno suočavanje s njim, pitanje je s kojim se nažalost susreću mnoga djeca, a rješenja su rijetko konstruktivna i djelotvorna. Desetogodišnji Viktor nadišao je ovaj problem ničim drugim doli vlastitom mudrošću.</para>
<para>Maleno dansko mjesto obiluje neobičnim životnim pričama, a jedina konstanta priglupi je i zločesti nasilnik Žaboglavi Živko koji dane provode maltretirajući svoje vršnjake i pritom nikada ne biva kažnjen za svoja nedjela. Na tapeti se našao i simpatični Viktor koji, unatoč stalnom zlostavljanju, uvijek iznova uspijeva nadmudriti nasilnog Živka.</para>
<para>U grad ubrzo stiže i svjetski poznati cirkus Bardini koji okuplja najtalentiranije cirkusante u zemlji, a priliku za sudjelovanje dobiva i Viktor koji marljivo priprema točku sa svojim psom. Živko mu pokušava poremetiti planove, ali igrom slučaja, cirkus na njega djeluje sasvim neočekivano.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Pomalo drukčiji crtić s hvale vrijednim odabirom teme i zanimljivim likovima nasmijat će vas s nekoliko smiješnih situacija, ali nedovoljno s obzirom na potencijal koji je imao. Animacija je osrednja, likovi pomalo nedorečeni, a ritam spor i dosadnjikav. Crtić je to koji više odgovara nedjeljnom gledanju televizije nakon ručka nego samom ugođaju kina.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ipak, preporuka za gledanje ostaje zbog snažne poruke o nasilju među djecom te ponuđenih odgovora i kvalitetnih rješenja koje crtić nudi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Dob: 6+</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Naša ocjena: 4/5</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Trajanje filma: 78 min.</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>Sinkronizacija: Ronald Žlabur, Marko Movre, Mia Krajcar, Mitja Smiljanić, Dražen Bratulić</emphasis>
</para>

Žaboglavi Živko - drugačiji crtić s hvalevrijednim odabirom teme, ali s neiskorištenim potencijalom Iz Danske u kina nam je stigla animirana poslastica čija je tematika često zanemarena na velikom platnu.  Nasilje među vršnjacima i pravilno suočavanje s njim, pitanje je s kojim se nažalost susreću mnoga djeca, a rješenja su rijetko konstruktivna i djelotvorna. Desetogodišnji Viktor nadišao je ovaj problem ničim drugim doli vlastitom mudrošću.
Maleno dansko mjesto obiluje neobičnim životnim pričama, a jedina konstanta priglupi je i zločesti nasilnik Žaboglavi Živko koji dane provode maltretirajući svoje vršnjake i pritom nikada ne biva kažnjen za svoja nedjela. Na tapeti se našao i simpatični Viktor koji, unatoč stalnom zlostavljanju, uvijek iznova uspijeva nadmudriti nasilnog Živka.
U grad ubrzo stiže i svjetski poznati cirkus Bardini koji okuplja najtalentiranije cirkusante u zemlji, a priliku za sudjelovanje dobiva i Viktor koji marljivo priprema točku sa svojim psom. Živko mu pokušava poremetiti planove, ali igrom slučaja, cirkus na njega djeluje sasvim neočekivano.
   Pomalo drukčiji crtić s hvale vrijednim odabirom teme i zanimljivim likovima nasmijat će vas s nekoliko smiješnih situacija, ali nedovoljno s obzirom na potencijal koji je imao. Animacija je osrednja, likovi pomalo nedorečeni, a ritam spor i dosadnjikav. Crtić je to koji više odgovara nedjeljnom gledanju televizije nakon ručka nego samom ugođaju kina.
   Ipak, preporuka za gledanje ostaje zbog snažne poruke o nasilju među djecom te ponuđenih odgovora i kvalitetnih rješenja koje crtić nudi.
   
   Dob: 6+
   
   Naša ocjena: 4/5
   
   Trajanje filma: 78 min.


   Sinkronizacija: Ronald Žlabur, Marko Movre, Mia Krajcar, Mitja Smiljanić, Dražen Bratulić
 Jelena Pervan 

51503ef9ad2c7

Trudnoća i majčinstvo

Članak

Bolja ja

Žaboglavi Živko - drugačiji crtić s hvalevrijednim odabirom teme, ali s neiskorištenim potencijalom

<para>Bebama je najvažnije da se u prvoj godini vežu uz barem jednu odraslu osobu koja im osigurava ljubav i brigu. Ova prva temeljna emocionalna privrženost je osnova za sve kasnije odnose s ljudima, temelj je njihove sreće i uspješnosti u ljubavnim, prijateljskim, obiteljskim i poslovnim odnosima. A da biste ste to postigli trebate samo svoje ruke i puno ljubavi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Evo i nekoliko savjeta kako ćete to postići:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Navečer prije spavanja uvijek pjevajte istu pjesmu vašoj bebi, ljuljati je lagano, nježno joj mazite trbuščić.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Uzmite odmah bebu kad zaplače, pokušajte otkriti uzrok. Je li gladna? Mokra? Je li joj vruće? Dosadno? Ako je utješite kad plače, beba shvaća da ima smisla komunicirati i glasati se i da je uz nju netko kome je stalo o tko je shvaća.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Nježno pomičite bebine ruke i noge. Nježno je škakljajte ispod brade ili po trbuščiću. Kad počne micati glavu, lezite na pod, stavite je na svoje grudi. Dopustite joj da vas uhvati za nos i kosu. Pričajte se bebom, imenujte ono što dodiruje.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Mazite bebu i pjevajte s njom. Držite je u naručju ili krilu s glavom na koljenima. Vodite računa o tome da je bebina glava dobro pridržana i zaštićena.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Plešite lagano po sobi s bebom u naručju.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Sve ove aktivnosti – dok beba osjeća vaš dodir, čuje vaš glas , i uživa u ugodnoj tjelesnoj bliskosti – pomažu joj da razvija osjećaj povjerenja i privrženosti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Najvažnije je pružanje ljubavi u ranom djetinjstvu
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Rano djetinjstvo je najkritičnije i najranjivije razdoblje u razvoju svakog djeteta. Istraživanja su pokazala da se u prvih nekoliko godina života stvaraju temelji za djetetov emocionalni i intelektualni razvoj. Djeca koja ne dobiju ljubav i njegu, vjerojatno će u razvoju, kao i u odrasloj dobi imati emocionalne poteškoće, ma koliko se trudili da kasnije nadoknadite izgubljeno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Uloga roditelja u ovom razdoblju neizmjerno je važna. Svako je dijete rođeno s jedinstvenim biološkim naslijeđem, ali to ne znači da je njegova budućnost predodređena. Način na koji roditelj brine o djetetu ima značajan utjecaj na razvoj djeteta. Djeca nisu samo proizvod genetskog nasljeđa, već se i mnoge biološki određene osobine iskazuju ovisno o nizu događaja i utjecaja iz djetetove okoline, uključujući one u stanicama, tijelu i socijalnom okruženju. Priroda s jedne strane i odgoj s druge strane tako djeluju zajedno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Unatoč dokazima o važnosti ranih godina, neka istraživanja upućuju na to da su kasnija iskustva jednako važna u oblikovanju djetetove ličnosti te da vršnjaci, a ne roditelji, imaju najveći utjecaj. No, iako su odnosi s vršnjacima važni, oni se grade na temelju odnosa koji je dijete izgradilo s roditeljima. Djeca koja nisu imala njegujuće odrasle koji su se adekvatno brinuli o njima, imaju problema već i sa stvaranjem prijateljstava, a kamoli s razrješavanjem poteškoća i sukoba.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Usklađenost majke i djeteta
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Već u dobi od 6 mjeseci majčina usklađenost s dojenčetom počinje ga učiti koja su emocionalna stanja prihvatljiva za druge ljude. Majčini strahovi, želje, osjećaj srama i vlastite fantazije postaju važne te određuju koji aspekti djetetove ličnosti će se poticati i razvijati, a koji će se potiskivati i nestati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Majka koja odobrava i potiče samo određeni dio djetetovog unutarnjeg života – koja vrednuje, primjerice, samo njegovu pobuđenost, angažman i aktiviranost, a ne i pasivnost, ili koja obraća pažnju na dijete samo kad se ono osjeća loše, a ne i kad se osjeća dobro – pokazuje djetetu koji dio sebe „treba“ pokazivati u međuljudskim odnosima. Svojim ponašanjem i reakcijama mu također pokazuje da ga razumije ili ne razumije te je li sigurno svoje osjećaje dijeliti s drugima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Usklađenost majke i djeteta odnosno stupanj u kojem majka zadovoljava dječje potrebe smatra se osnovama za sve aspekte psihološkog razvoja djeteta te utječe na vrstu privrženosti koju dijete razvija prema majci.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Zapamtite:
 Sve što činite ostat će zapisano duboko u dječjem mozgu i ono će po tome definirati svijet i ljude koji ga okružuju.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Iz knjige „Odgajam li dobro svoje dijete“ Gordana Buljan Flander, Ana Karlović<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.gordana-buljan-flander.com">www.gordana-buljan-flander.com</ulink>
</para>

Kako bebe učimo ljubavi? Sve što činite ostat će zapisano duboko u dječjem mozgu Bebama je najvažnije da se u prvoj godini vežu uz barem jednu odraslu osobu koja im osigurava ljubav i brigu. Ova prva temeljna emocionalna privrženost je osnova za sve kasnije odnose s ljudima, temelj je njihove sreće i uspješnosti u ljubavnim, prijateljskim, obiteljskim i poslovnim odnosima. A da biste ste to postigli trebate samo svoje ruke i puno ljubavi.
   
Evo i nekoliko savjeta kako ćete to postići:


   
      Navečer prije spavanja uvijek pjevajte istu pjesmu vašoj bebi, ljuljati je lagano, nježno joj mazite trbuščić.
   


   
      Uzmite odmah bebu kad zaplače, pokušajte otkriti uzrok. Je li gladna? Mokra? Je li joj vruće? Dosadno? Ako je utješite kad plače, beba shvaća da ima smisla komunicirati i glasati se i da je uz nju netko kome je stalo o tko je shvaća.
   


   
      Nježno pomičite bebine ruke i noge. Nježno je škakljajte ispod brade ili po trbuščiću. Kad počne micati glavu, lezite na pod, stavite je na svoje grudi. Dopustite joj da vas uhvati za nos i kosu. Pričajte se bebom, imenujte ono što dodiruje.
   


   
      Mazite bebu i pjevajte s njom. Držite je u naručju ili krilu s glavom na koljenima. Vodite računa o tome da je bebina glava dobro pridržana i zaštićena.
   


   
      Plešite lagano po sobi s bebom u naručju.
   


Sve ove aktivnosti – dok beba osjeća vaš dodir, čuje vaš glas , i uživa u ugodnoj tjelesnoj bliskosti – pomažu joj da razvija osjećaj povjerenja i privrženosti.
   
   Najvažnije je pružanje ljubavi u ranom djetinjstvu
   
   
   Rano djetinjstvo je najkritičnije i najranjivije razdoblje u razvoju svakog djeteta. Istraživanja su pokazala da se u prvih nekoliko godina života stvaraju temelji za djetetov emocionalni i intelektualni razvoj. Djeca koja ne dobiju ljubav i njegu, vjerojatno će u razvoju, kao i u odrasloj dobi imati emocionalne poteškoće, ma koliko se trudili da kasnije nadoknadite izgubljeno.
   
Uloga roditelja u ovom razdoblju neizmjerno je važna. Svako je dijete rođeno s jedinstvenim biološkim naslijeđem, ali to ne znači da je njegova budućnost predodređena. Način na koji roditelj brine o djetetu ima značajan utjecaj na razvoj djeteta. Djeca nisu samo proizvod genetskog nasljeđa, već se i mnoge biološki određene osobine iskazuju ovisno o nizu događaja i utjecaja iz djetetove okoline, uključujući one u stanicama, tijelu i socijalnom okruženju. Priroda s jedne strane i odgoj s druge strane tako djeluju zajedno.
   
Unatoč dokazima o važnosti ranih godina, neka istraživanja upućuju na to da su kasnija iskustva jednako važna u oblikovanju djetetove ličnosti te da vršnjaci, a ne roditelji, imaju najveći utjecaj. No, iako su odnosi s vršnjacima važni, oni se grade na temelju odnosa koji je dijete izgradilo s roditeljima. Djeca koja nisu imala njegujuće odrasle koji su se adekvatno brinuli o njima, imaju problema već i sa stvaranjem prijateljstava, a kamoli s razrješavanjem poteškoća i sukoba.
   
   Usklađenost majke i djeteta
   
   
Već u dobi od 6 mjeseci majčina usklađenost s dojenčetom počinje ga učiti koja su emocionalna stanja prihvatljiva za druge ljude. Majčini strahovi, želje, osjećaj srama i vlastite fantazije postaju važne te određuju koji aspekti djetetove ličnosti će se poticati i razvijati, a koji će se potiskivati i nestati.
   
Majka koja odobrava i potiče samo određeni dio djetetovog unutarnjeg života – koja vrednuje, primjerice, samo njegovu pobuđenost, angažman i aktiviranost, a ne i pasivnost, ili koja obraća pažnju na dijete samo kad se ono osjeća loše, a ne i kad se osjeća dobro – pokazuje djetetu koji dio sebe „treba“ pokazivati u međuljudskim odnosima. Svojim ponašanjem i reakcijama mu također pokazuje da ga razumije ili ne razumije te je li sigurno svoje osjećaje dijeliti s drugima.
   
Usklađenost majke i djeteta odnosno stupanj u kojem majka zadovoljava dječje potrebe smatra se osnovama za sve aspekte psihološkog razvoja djeteta te utječe na vrstu privrženosti koju dijete razvija prema majci.
   
   Zapamtite:
   Sve što činite ostat će zapisano duboko u dječjem mozgu i ono će po tome definirati svijet i ljude koji ga okružuju.
   
 

Iz knjige „Odgajam li dobro svoje dijete“ Gordana Buljan Flander, Ana Karlović
   www.gordana-buljan-flander.com
 žena.hr 

Kako bebe učimo ljubavi?

<para>
 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>SESTRA MARA: Možda si je uzgubila u letu il'na nekom mirisnom cvijetu!?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>BUBAMARA: Možda dok sam letjela ispod duge ili one željezničke pruge?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>SESTRA MARA: Zabrinuta ne budi; znaš li što kažu ljudi!? Točkice kad se broje, otkrivaju godine tvoje! <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>BUBAMARA: Jednu sam godinu mlađa, ta mi je pomisao sve slađa.
</para>
<para>
 <emphasis>PIŠE: Sandra Sabljak</emphasis>
</para>

BUBAMARA U posjet gradu, s otoka Hvara, stigla jutros Bubamara. Svoj kofer otvara i zabrinuta progovara: BUBAMARA: Kad si mi rekla da mi je nestala točkica sa krila jako sam nesretna bila. 
   
      SESTRA MARA: Možda si je uzgubila u letu il'na nekom mirisnom cvijetu!?BUBAMARA: Možda dok sam letjela ispod duge ili one željezničke pruge?SESTRA MARA: Zabrinuta ne budi; znaš li što kažu ljudi!? Točkice kad se broje, otkrivaju godine tvoje! BUBAMARA: Jednu sam  godinu mlađa, ta mi je pomisao sve slađa.


   PIŠE: Sandra Sabljak
 Klinfo.hr 

BUBAMARA

<para>Velika smo obitelj i svaki dan nam je ispunjen 24 sata. Na udomiteljstvo smo se odlučili zato što smo se zavjetovali da ćemo  dok smo živi pomagati djeci, jer smo sretni što je naše dijete jedva preživjelo porod (ostao je bez kisika, reanimiran).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Svako dijete je individua, potrebno mu je adekvatno pristupiti i razumjeti ga. Kada smo postali udomitelji nismo znali što nas čeka. Ponekad je čovjeku teško s vlastitom djecom, a kamoli još i sa tuđom, osobito kada ih je više a svi su iz različitih obitelji i drugačijih mentaliteta. Sigurno se pitate, kako se nosimo s time? <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ima dana kada ne znamo što bi, jer jedno od udomljene djece je invalidno dijete koje ne govori i razumije samo najosnovnije. O njemu ću vam i pisati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dječak je imao prošle godine četiri godine kada je došao iz jednog našeg doma kod nas na smještaj. Imao je jedva deset kilograma, mršav, neuhranjen, autističan, hiperaktivan, hranjen pretežno Pediasurom na bočicu, krutu hranu nije konzumirao, inkontinentan itd. Dijagnoze su se redale, mi smo krenuli od početka. Gastroenterolog nam je bio prva stanica, a zatim su uslijedili pregledi logopeda, psihologa, nutricioniste, neuropedijatra...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Danas,nakon godinu dana, moramo se pohvaliti da taj mali anđelak jede polukrutu hranu, vozi romobil, ne koristi više flašicu, na upite pokazuje dijelove tijela, zna koliko ima godina, voli kada se od njega traži da nešto pomogne, makar su to stvari "donesi mi maramice ili odnesi nešto u smeće". I to nas veseli. Jedino nas žalosti što su nas uvjerili da nikada neće progovoriti, jer mu je mozak oštećen.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nama se nije bilo teško odlučiti uzeti ga iz doma kada smo ga prvi put ugledali. Bio je poseban na svoj način. Nevin i neiskvaren, željan ljubavi i pažnje. Ovo je dokaz da se radom i strpljenjem može puno, ne treba se predati. Ponosni smo jer je u godini dana savladao puno toga. Biti će još puno dana kada ćemo nailaziti na prepreke i porušene mostove, ali mi se nećemo predati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vjerujte mi, ponekad se čovjek mora žrtvovati da bi otkrio što su prave vrijednosti te koliko nam vrijedi zdravlje nas samih i naših najmilijih. Djeci nastojimo pružiti sve, putovanja, igru, ali najviše od svega nastojimo im uvijek biti oslonac i najbolji prijatelji kojima se uvijek mogu povjeriti i reći što ih smeta i žalosti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Svatko od njih je poseban na svoj način i ima svoju životnu priču. Moj savjet je svakome tko može, želi i ima dovoljno ljubavi i strpljenja, neka uzme u svoj dom jedno malo biće i pruži mu bolji i sretniji život kako bi i to dijete pronašlo sreću i svoje mjesto pod suncem. Radosni smo jer smo ovaj tjedan posjetili jednu petogodišnju djevojčicu koja boravi u domu za nezbrinutu djecu i jedva čekamo da slatkica idući tjedan dođe u naš dom. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nema ništa ljepše nego kad dječji smijeh ispuni obiteljski dom. Život je jedan i želimo ga iskoristiti na najbolji način, a to je pomoći ostavljenoj djeci.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>mama Elizabeta<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(FOTO: Ilustracija)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Život ćemo iskoristiti na najbolji način i pomagati ostavljenoj djeci Moje ime je Elizabeta. Imam 31 godinu, a suprug Denis 39 godina. U braku smo već deset godina. Imamo dvoje vlastite djece od 7 i 9 godina, te dvoje prekrasne udomljene djece starosti 5 i 14 godina. Velika smo obitelj i svaki dan nam je ispunjen 24 sata. Na udomiteljstvo smo se odlučili zato što smo se zavjetovali da ćemo  dok smo živi pomagati djeci, jer smo sretni što je naše dijete jedva preživjelo porod (ostao je bez kisika, reanimiran).
   Svako dijete je individua, potrebno mu je adekvatno pristupiti i razumjeti ga. Kada smo postali udomitelji nismo znali što nas čeka. Ponekad je čovjeku teško s vlastitom djecom, a kamoli još i sa tuđom, osobito kada ih je više a svi su iz različitih obitelji i drugačijih mentaliteta. Sigurno se pitate, kako se nosimo s time? 
   Ima dana kada ne znamo što bi, jer jedno od udomljene djece je invalidno dijete koje ne govori i razumije samo najosnovnije. O njemu ću vam i pisati.
   Dječak je imao prošle godine četiri godine kada je došao iz jednog našeg doma kod nas na smještaj. Imao je jedva deset kilograma, mršav, neuhranjen, autističan, hiperaktivan, hranjen pretežno Pediasurom na bočicu, krutu hranu nije konzumirao, inkontinentan itd. Dijagnoze su se redale, mi smo krenuli od početka. Gastroenterolog nam je bio prva stanica, a zatim su uslijedili pregledi logopeda, psihologa, nutricioniste, neuropedijatra...
   Danas,nakon godinu dana, moramo se pohvaliti da taj mali anđelak jede polukrutu hranu, vozi romobil, ne koristi više flašicu, na upite pokazuje dijelove tijela, zna koliko ima godina, voli kada se od njega traži da nešto pomogne, makar su to stvari "donesi mi maramice ili odnesi nešto u smeće". I to nas veseli. Jedino nas žalosti što su nas uvjerili da nikada neće progovoriti, jer mu je mozak oštećen.
   Nama se nije bilo teško odlučiti uzeti ga iz doma kada smo ga prvi put ugledali. Bio je poseban na svoj način. Nevin i neiskvaren, željan ljubavi i pažnje. Ovo je dokaz da se radom i strpljenjem može puno, ne treba se predati. Ponosni smo jer je u godini dana savladao puno toga. Biti će još puno dana kada ćemo nailaziti na prepreke i porušene mostove, ali mi se nećemo predati.
   Vjerujte mi, ponekad se čovjek mora žrtvovati da bi otkrio što su prave vrijednosti te koliko nam vrijedi zdravlje nas samih i naših najmilijih. Djeci nastojimo pružiti sve, putovanja, igru, ali najviše od svega nastojimo im uvijek biti oslonac i najbolji prijatelji kojima se uvijek mogu povjeriti i reći što ih smeta i žalosti.
   Svatko od njih je poseban na svoj način i ima svoju životnu priču. Moj savjet je svakome tko može, želi i ima dovoljno ljubavi i strpljenja, neka uzme u svoj dom jedno malo biće i pruži mu bolji i sretniji život kako bi i to dijete pronašlo sreću i svoje mjesto pod suncem. Radosni smo jer smo ovaj tjedan posjetili jednu petogodišnju djevojčicu koja boravi u domu za nezbrinutu djecu i jedva čekamo da slatkica idući tjedan dođe u naš dom. 
   Nema ništa ljepše nego kad dječji smijeh ispuni obiteljski dom. Život je jedan i želimo ga iskoristiti na najbolji način, a to je pomoći ostavljenoj djeci.
   mama Elizabeta
   (FOTO: Ilustracija)
 Klinfo.hr 

Život ćemo iskoristiti na najbolji način i pomagati ostavljenoj djeci

<para>Jedva čekaš maskenbal kako bi se maskirala u princezu. To si ti - moja djevojčice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ljubav<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Od prvog trenutka (a to je zapravo bilo već onda kad sam naslutila da bih mogla biti trudna) novi je osjećaj obuzeo moje srce. Ispočetka je bio blag i pomalo nestvaran, ali od kad su mi te stavili prvi put u naručje, pretvorio se u nešto čvrsto i stvarno. I od tada je stalno prisutan. Mora da si i ti postala toga svjesna jer si mi s negdje oko dvije godine prvi put rekla da me voliš. Oh, kako da se ne raznježim na takvu rečenicu. Jutros si mi rekla: <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Mama, tako sam jako sretna kad si ti sa mnom!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Strpljenje<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Uz tebe sam naučila graditi strpljenje. Što si starija trebam ga sve više. Prvi test bila su nošenja dok ne bi usnula. Tata i ja skakutali bi po sobi i smišljali pjesmice. Zatim je došlo vrijeme hranjenja na žličicu pa je trebalo pogoditi što ti se sviđa da cijeli ručak ne završi na podu. Sada po cijele dane slušam 'mama, mama...' čak i ako mi nemaš ništa za reći. Valjda provjeravaš jesam li blizu. Neprestano tražiš da se idemo zajedno igrati. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Gledam prljavo suđe i nedovršenu večeru. Ma, petnaestak minuta ne čini razliku.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Strah<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Uvijek je tu. Kad trčiš i padneš. Kad si bolesna pa moramo kod doktora. Kad idemo s automobilom na daleki put. Kad gledam slike bolesne i napuštene djece. Naizgled sam hrabra i ne paničarim. Znam da ogrebana koljena zacijele i modrice nestanu. Ali ti si sada centar mog života i ne mogu zamisliti neki drugi smisao. Tu je zatim strah je li ti je dobro dok mene nema, slažeš li se s djecom u vrtiću, hoćeš li biti dobar đak, biti sretna u ljubavi... Pretjerujem, znam. Kad se samo sjetim koliko me to nerviralo (i još uvijek) kod moje mame. Trudim se ne ponavljati iste greške, ali bit ću ti dosadna, to sam sigurna. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Ne možeš ići sama po pokretnim stepenicama. – Ali, ja sam već veeelika.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Odgoj<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kad si tek prohodala voljela si se uvući u kupaonicu i dirati wc školjku. Jednom sam te zbog toga udarila po prstima kako bih ti pokazala da se to ne smije raditi. Čim sam to napravila znala sam da to nije dobar način. Razmišljala sam danima i nisam si mogla oprostiti. Čak i kad bih vikala na tebe znala sam da je to samo rezultat mog umora i lošeg raspoloženja, a ne dobar način da te uvjerim u nešto. Naučila sam da moram duboko udahnuti i sjetiti se da si ti samo malo nerazumno biće.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>-  Peti put ti govorim, ne možeš ići van u pidžami, moraš obući hlačice!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Odrastanje<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nedavno si prestala nositi pelene. Pola godine prije prestale smo s dojenjem. Oboje se desilo relativno iznenada. I tada mi je sinulo – pa ti rasteš! Nisi više moja beba, koja ne može ništa sama, koju treba hraniti, prati... Sama jedeš, uskoro ćeš se sama oblačiti, dovučeš stolicu i popneš se ako želiš upaliti svjetlo. Ovo je tek početak, koliko nas još promjena čeka. Lijepo je gledati kako si iz bebe postala curica, a vjerojatno će još ljepše biti promatrati kako iz djevojčice postaješ djevojka. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Mama, ovo nije strašna vještica jer nema veliki nos.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Lara<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(FOTO: Ilustracija, sxc.hu)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Novo, nepoznato i... prekrasno Sad već imaš skoro tri godine. Vrckava si i živahna, a mi roditelji volimo misliti da si pametna. Voliš puzzle, voliš muziku i stalno nešto pjevušiš po stanu. Jedva čekaš maskenbal kako bi se maskirala u princezu. To si ti - moja djevojčice.
   LjubavOd prvog trenutka (a to je zapravo bilo već onda kad sam naslutila da bih mogla biti trudna) novi je osjećaj obuzeo moje srce. Ispočetka je bio blag i pomalo nestvaran, ali od kad su mi te stavili prvi put u naručje, pretvorio se u nešto čvrsto i stvarno. I od tada je stalno prisutan. Mora da si i ti postala toga svjesna jer si mi s negdje oko dvije godine prvi put rekla da me voliš. Oh, kako da se ne raznježim na takvu rečenicu. Jutros si mi rekla: - Mama, tako sam jako sretna kad si ti sa mnom!
   StrpljenjeUz tebe sam naučila graditi strpljenje. Što si starija trebam ga sve više. Prvi test bila su nošenja dok ne bi usnula. Tata i ja skakutali bi po sobi i smišljali pjesmice. Zatim je došlo vrijeme hranjenja na žličicu pa je trebalo pogoditi što ti se sviđa da cijeli ručak ne završi na podu. Sada po cijele dane slušam 'mama, mama...' čak i ako mi nemaš ništa za reći. Valjda provjeravaš jesam li blizu. Neprestano tražiš da se idemo zajedno igrati. - Gledam prljavo suđe i nedovršenu večeru. Ma, petnaestak minuta ne čini razliku.
   StrahUvijek je tu. Kad trčiš i padneš. Kad si bolesna pa moramo kod doktora. Kad idemo s automobilom na daleki put. Kad gledam slike bolesne i napuštene djece. Naizgled sam hrabra i ne paničarim. Znam da ogrebana koljena zacijele i modrice nestanu. Ali ti si sada centar mog života i ne mogu zamisliti neki drugi smisao. Tu je zatim strah je li ti je dobro dok mene nema, slažeš li se s djecom u vrtiću, hoćeš li biti dobar đak, biti sretna u ljubavi... Pretjerujem, znam. Kad se samo sjetim koliko me to nerviralo (i još uvijek) kod moje mame. Trudim se ne ponavljati iste greške, ali bit ću ti dosadna, to sam sigurna. - Ne možeš ići sama po pokretnim stepenicama. – Ali, ja sam već veeelika.
   OdgojKad si tek prohodala voljela si se uvući u kupaonicu i dirati wc školjku. Jednom sam te zbog toga udarila po prstima kako bih ti pokazala da se to ne smije raditi. Čim sam to napravila znala sam da to nije dobar način. Razmišljala sam danima i nisam si mogla oprostiti. Čak i kad bih vikala na tebe znala sam da je to samo rezultat mog umora i lošeg raspoloženja, a ne dobar način da te uvjerim u nešto. Naučila sam da moram duboko udahnuti i sjetiti se da si ti samo malo nerazumno biće.-  Peti put ti govorim, ne možeš ići van u pidžami, moraš obući hlačice!
   OdrastanjeNedavno si prestala nositi pelene. Pola godine prije prestale smo s dojenjem. Oboje se desilo relativno iznenada. I tada mi je sinulo – pa ti rasteš! Nisi više moja beba, koja ne može ništa sama, koju treba hraniti, prati... Sama jedeš, uskoro ćeš se sama oblačiti, dovučeš stolicu i popneš se ako želiš upaliti svjetlo. Ovo je tek početak, koliko nas još promjena čeka. Lijepo je gledati kako si iz bebe postala curica, a vjerojatno će još ljepše biti promatrati kako iz djevojčice postaješ djevojka. - Mama, ovo nije strašna vještica jer nema veliki nos.
   Mama Lara
   (FOTO: Ilustracija, sxc.hu)
   
 Klinfo.hr 

Novo, nepoznato i... prekrasno

<mediaobject>
 <imageobject>
 <imagedata fileref="https://klinfortlhr/modules/mod_chit_chat/data/mom-huggingjpg"/>
 </imageobject>
</mediaobject>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ja imam djecu od 15 i 13 godina... Stalno bolesni, ali ne obične dječje bolesti. Sin je imao epilepsiju, a kćer upalu zglobova i još 3 popratne bolesti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Hvala bogu, to smo sve sanirali, pa su sada "zdravi". Sada me najviše brine nasilje među djecom. Sin je u đačkom domu u Zagrebu, pa se za njega više bojim, mada ni u Vrbovcu gdje mi kćer ide u osnovnu školu, nije sve sjajno. Velika je prisutnost raznih vrsta droge, a to me najviše brine. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Još mi smeta što ja sa svojom plaćom (koja je još uvijek na vrijeme) ne mogu priuštiti djeci sve što bi htjela. To mi je najteže. A najljepše mi je što to moja djeca shvaćaju i nikad ne traže više. Da imam mogućnosti (prvenstveno financijske) imala bih još djece. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ali...moja djeca su moje blago, radost, nekad briga. A to što kažu: "mala djeca, mala briga, a velika djeca, velika briga" - to uopće nije istina. Ja imam veliku djecu i uvjek su mi briga, ali sada su ipak manja briga. Sada oni brinu za mene. Velika su mi pomoć, podrška i prijatelji. Kada mi je teško, uvijek su tu. Kada sam sretna, tu su da podijelim sreću s njima. U životu nisam imala takve prijatelje. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ponosna sam na njih, jer najteži posao na svijetu je odgoj djece, a ja mislim da sam stvorila pristojne, lijepo odgojene mlade ljude, koji nemaju predrasuda. Hvala svima koji će ovo pročitati. Hvala na mogućnosti da se mogu pohvaliti svojom djecom. Mogla bi još pisati o njima, o mojim anđelima, Matiji i Nikolini, ali za to bi trebala knjiga.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Renata<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(FOTO: Ilustracija)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Najteži posao je odgoj djece, no mislim da sam stvorila lijepo odgojene mlade ljude   Ja imam djecu od 15 i 13 godina. Svaki trenutak s njima mi je poseban. Pogotovo kada su sada "veliki". Obadvoje su me prerasli, pa su veliki. Bilo mi je jako teško kada su bili mali. 
   
      
   


   


   Ja imam djecu od 15 i 13 godina... Stalno bolesni, ali ne obične dječje bolesti. Sin je imao epilepsiju, a kćer upalu zglobova i još 3 popratne bolesti. 
   Hvala bogu, to smo sve sanirali, pa su sada "zdravi". Sada me najviše brine nasilje među djecom. Sin je u đačkom domu u Zagrebu, pa se za njega više bojim, mada ni u Vrbovcu gdje mi kćer ide u osnovnu školu, nije sve sjajno. Velika je prisutnost raznih vrsta droge, a to me najviše brine. 
   Još mi smeta što ja sa svojom plaćom (koja je još uvijek na vrijeme) ne mogu priuštiti djeci sve što bi htjela. To mi je najteže. A najljepše mi je što to moja djeca shvaćaju i nikad ne traže više. Da imam mogućnosti (prvenstveno financijske) imala bih još djece. 
   Ali...moja djeca su moje blago, radost, nekad briga. A to što kažu: "mala djeca, mala briga, a velika djeca, velika briga" - to uopće nije istina. Ja imam veliku djecu i uvjek su mi briga, ali sada su ipak manja briga. Sada oni brinu za mene. Velika su mi pomoć, podrška i prijatelji. Kada mi je teško, uvijek su tu. Kada sam sretna, tu su da podijelim sreću s njima. U životu nisam imala takve prijatelje. 
   Ponosna sam na njih, jer najteži posao na svijetu je odgoj djece, a ja mislim da sam stvorila pristojne, lijepo odgojene mlade ljude, koji nemaju predrasuda. Hvala svima koji će ovo pročitati. Hvala na mogućnosti da se mogu pohvaliti svojom djecom. Mogla bi još pisati o njima, o mojim anđelima, Matiji i Nikolini, ali za to bi trebala knjiga.
   Mama Renata
   (FOTO: Ilustracija)
 Klinfo.hr 

Najteži posao je odgoj djece, no mislim da sam stvorila lijepo odgojene mlade ljude

<para>Patka Zlatka pristaje pomoći no uskoro kornjača na svojim leđima primjećuje nepoželjnog gosta, malenog mrava. Počinje vikati na mrava kako će joj uprljati oklop, a patka Zlatka se neugodno iznenadi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U drugoj priči malena krijesnica jedne noći hoda po šumi. Silno je umorna i oči joj se sklapaju, a i počelo je kišiti. Naiđe na malenu kolibicu te pokuca na vrata. Vrata joj otvara pečurkica koja je pušta u kuću i nudi joj prenoćište i topli obrok. No, krijesnica je toliko umorna da odmah utone u san. Topla i zanimljiva priča o dobroti i prijateljstvu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ilustracije su lijepe i zanimljive, tekst odličan. Uz poznate autore teksta (Vesna Parun) i ilustracija (Sanja Rešček) nisam niti očekivala ništa manje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Svakako se isplati pročitati svojoj djeci ovu slikovnicu. Mi smo je posudili u gradskoj knjižnici u Čakovcu, a koliko sam uspjela pronaći na Internetu, cijena ove slikovnice je 55,00 kuna.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Šteta što slikovnice hrvatskih autora nisu više zastupljene na hrvatskom tržištu. Moje mišljenje je da bi trebali što više upoznati djecu s djelima hrvatskih autora. Iz tog razloga sam u posljednje vrijeme malo obratiti pozornost na to i posuđivati djeci slikovnice koje su napisali naši, hrvatski pisci. Uz čitanje prekrasnih pjesama i priča, uvijek napomenem i tko je napisao tekst koji čitamo. Ivonu ta činjenica već uvelike zanima pa često pita da li znam još neka djela tog istog autora.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Evo nekoliko slikica koje bi vas mogle potaknuti na posudbu ili čak i kupnju ove slikovnice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Po mom mišljenju će tekst biti najzanimljiviji djeci do 5 godina, no interesi su različiti…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Karolina<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Više recenzija dječjih knjiga potražite kod <ulink url="http://3mame.com/?cat=1">3mame</ulink>.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Dječja čitaonica: Patka Zlatka by Vesna Parun Ova slikovnica sadrži dvije priče: Patka Zlatka i Kiša u šumi. Glavna junakinja prve priče je patka Zlatka koju jednog dana kornjača zamoli da ju na leđima prenese do druge obale. Patka Zlatka pristaje pomoći no uskoro kornjača na svojim leđima primjećuje nepoželjnog gosta, malenog mrava. Počinje vikati na mrava kako će joj uprljati oklop, a patka Zlatka se neugodno iznenadi.
   U drugoj priči malena krijesnica jedne noći hoda po šumi. Silno je umorna i oči joj se sklapaju, a i počelo je kišiti. Naiđe na malenu kolibicu te pokuca na vrata. Vrata joj otvara pečurkica koja je pušta u kuću i nudi joj prenoćište i topli obrok. No, krijesnica je toliko umorna da odmah utone u san. Topla i zanimljiva priča o dobroti i prijateljstvu.
   Ilustracije su lijepe i zanimljive, tekst odličan. Uz poznate autore teksta (Vesna Parun) i ilustracija (Sanja Rešček) nisam niti očekivala ništa manje.
   Svakako se isplati pročitati svojoj djeci ovu slikovnicu. Mi smo je posudili u gradskoj knjižnici u Čakovcu, a koliko sam uspjela pronaći na Internetu, cijena ove slikovnice je 55,00 kuna.
   Šteta što slikovnice hrvatskih autora nisu više zastupljene na hrvatskom tržištu. Moje mišljenje je da bi trebali što više upoznati djecu s djelima hrvatskih autora. Iz tog razloga sam u posljednje vrijeme malo obratiti pozornost na to i posuđivati djeci slikovnice koje su napisali naši, hrvatski pisci. Uz čitanje prekrasnih pjesama i priča, uvijek napomenem i tko je napisao tekst koji čitamo. Ivonu ta činjenica već uvelike zanima pa često pita da li znam još neka djela tog istog autora.
   Evo nekoliko slikica koje bi vas mogle potaknuti na posudbu ili čak i kupnju ove slikovnice.
   Po mom mišljenju će tekst biti najzanimljiviji djeci do 5 godina, no interesi su različiti…
   Mama Karolina
   Više recenzija dječjih knjiga potražite kod 3mame.
   
 Klinfo.hr 

Dječja čitaonica: Patka Zlatka by Vesna Parun

<para>. Izrada ovih kolačića brza je i jednostavna jer se oni samo režu nožem i nije potrebno nikakvo oblikovanje kao kod npr. klipića. Tijesto za ove prstiće možete umijesiti i po vašem omiljenom receptu za klipiće.  Posipate li ih sezamom ili makom dobiti će još bolji okus. Obično ovakve prstiće spremam za nedjeljni doručak i rijetko kad ostane koji komad do ručka. No imate li najavljene goste, ovo tijesto može se sasvim dobro držati u hladioniku koji dan dva. Prema potrebi samo ga izvadite na toplo i spremite ih za tren.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prstići:<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>    * 500 g brašna<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>    * 1dcl ulja<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>    * 3 dcl mlijeka<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>    * 1 kvasac<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>    * malo soli<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>    * 2 žlice kiselog vrhnja<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>    * kumin, sezam, mak za posipanje<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Brašno prosijemo i posolimo. U malo mlakog mlijeka stavimo kvasac i sasvim malo šećera. U posudu s brašnom dodamo ostale sastojke i uzdignuti kvasac. Zamijesimo tijesto i pustimo da se  malo digne.  Tijesto podijelimo na manje dijelove te ih oblikujemo u obliku valjka. Nožem režemo trakice u obliku prstića koje poslažemo na lim. Pečemo na 200 stupnjeva. Kad su pečeni preko njih odmah stavimo vlažnu kuhinjsku krpu kako bi bili čim mekši. Dobar tek!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>mama Željka<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Više recepata potražite na <ulink url="http://3mame.com/?cat=3">3mame.com</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>
<mediaobject>
 <imageobject>
 <imagedata fileref="https://klinfortl.hr/modules/mod_chit_chat/data/prstici.jpg"/>
 </imageobject>
</mediaobject>

Kuhamo s 3mame: Prstići Fini mekani kolačići od slanog dizanog tijesta koje će sa svakog stola sigurno nestati u tren. . Izrada ovih kolačića brza je i jednostavna jer se oni samo režu nožem i nije potrebno nikakvo oblikovanje kao kod npr. klipića. Tijesto za ove prstiće možete umijesiti i po vašem omiljenom receptu za klipiće.  Posipate li ih sezamom ili makom dobiti će još bolji okus. Obično ovakve prstiće spremam za nedjeljni doručak i rijetko kad ostane koji komad do ručka. No imate li najavljene goste, ovo tijesto može se sasvim dobro držati u hladioniku koji dan dva. Prema potrebi samo ga izvadite na toplo i spremite ih za tren.
   Prstići:
       * 500 g brašna    * 1dcl ulja    * 3 dcl mlijeka    * 1 kvasac    * malo soli    * 2 žlice kiselog vrhnja    * kumin, sezam, mak za posipanje
   Brašno prosijemo i posolimo. U malo mlakog mlijeka stavimo kvasac i sasvim malo šećera. U posudu s brašnom dodamo ostale sastojke i uzdignuti kvasac. Zamijesimo tijesto i pustimo da se  malo digne.  Tijesto podijelimo na manje dijelove te ih oblikujemo u obliku valjka. Nožem režemo trakice u obliku prstića koje poslažemo na lim. Pečemo na 200 stupnjeva. Kad su pečeni preko njih odmah stavimo vlažnu kuhinjsku krpu kako bi bili čim mekši. Dobar tek!
   mama Željka
   Više recepata potražite na 3mame.com
   
   
   


   
      
   
 Klinfo.hr 

Kuhamo s 3mame: Prstići

<para>Radim kao odgojiteljica u dječjem vrtiću i mislim da imam najbolji posao. Ali ovo ljeto sam postala mama i to je ona prava istinska sreća...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nakon 7 godina veze 2007. godine, suprug i ja smo se vjenčali, nakon prve godišnjice braka smo ugledali plus na testu za trudnoću i tu vam sreću ne mogu opisati, ali nažalost kratko je trajala. Izgubili smo bebu. Kako su me samo tješili moji klinci u vrtiću...a i suprug je bio cijelo vrijeme uz mene. Nisam se bojala i nismo gubili vjeru da će ponovno sve biti u najboljem redu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U zimu 2009. sam ponovno ostala trudna, strah se pojavio, ali početak je bio odličan. Prvi put vidjeti malu točkicu na uzv, čuti otkucaje srca...neopisivo...Najljepši Božićni poklon! Trudnoća je bila rizična, provela sam u bolnici više od 50 dana, u 31. tjednu doktori su vidjeli da beba ne napreduje i poslali su me u bolnicu gdje su nas pratili. u 35. tjednu odlučeno je da idem na carski jer se smanjuje plodna voda i beba je mala. Bili smo u šoku...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/> <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>1.7.2010. rođen je Šimun, naša mrvica, a ipak jak kao stijena. Imao je 1680 grama i 41 cm.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mali borac je rođen, sve je bilo u redu, samo smo čekali da dobije na kilaži i nakon 20 dana smo stigli kući...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/> <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Šimun sada ima 7 mjeseci, velik je i zdrav dječak i uživamo, prošli smo grčeve, vrlo malo neprospavanih noći, jer Šimun voli spavati (na maminu i tatinu sreću), gugutanja i prve osmjehe. Sada čekamo i prvi zubić i svakim novim osmjehom veselimo se životu i zahvaljujemo Bogu na toj sreći i daru. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Za koju godinu od srca želimo Šimunu još brata ili sestru i nadamo se da će treća trudnoća stvarno biti kako se kažev- TREĆA SREĆA (bez problema).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Imam tu sreću da sam okružena mojim najdražima i da ću uvijek biti okružena djecom u mojoj obitelji, a i na poslu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Trudnicama od srca želim lijepu trudnoću, mamama i tatama dobru i zdravu djecu, i svima puno veselih i radosnih trenutaka!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>mama Ana<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(FOTO: Ilustracija, sxc.hu)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Veseli Šimun učinio nas je najsretnijom malom obitelji Mi smo jedna mlada obitelj, tata Željko, mama Ana i beba Šimun. Djeca su moj život, non-stop sam okružena njima i to mi je najveća radost. Radim kao odgojiteljica u dječjem vrtiću i mislim da imam najbolji posao. Ali ovo ljeto sam postala mama i to je ona prava istinska sreća...
   Nakon 7 godina veze 2007. godine, suprug i ja smo se vjenčali, nakon prve godišnjice braka smo ugledali plus na testu za trudnoću i tu vam sreću ne mogu opisati, ali nažalost kratko je trajala. Izgubili smo bebu. Kako su me samo tješili moji klinci u vrtiću...a i suprug je bio cijelo vrijeme uz mene. Nisam se bojala i nismo gubili vjeru da će ponovno sve biti u najboljem redu. 
   U zimu 2009. sam ponovno ostala trudna, strah se pojavio, ali početak je bio odličan. Prvi put vidjeti malu točkicu na uzv, čuti otkucaje srca...neopisivo...Najljepši Božićni poklon! Trudnoća je bila rizična, provela sam u bolnici više od 50 dana, u 31. tjednu doktori su vidjeli da beba ne napreduje i poslali su me u bolnicu gdje su nas pratili. u 35. tjednu odlučeno je da idem na carski jer se smanjuje plodna voda i beba je mala. Bili smo u šoku... 1.7.2010. rođen je Šimun, naša mrvica, a ipak jak kao stijena. Imao je 1680 grama i 41 cm.Mali borac je rođen, sve je bilo u redu, samo smo čekali da dobije na kilaži i nakon 20 dana smo stigli kući... Šimun sada ima 7 mjeseci, velik je i zdrav dječak i uživamo, prošli smo grčeve, vrlo malo neprospavanih noći, jer Šimun voli spavati (na maminu i tatinu sreću), gugutanja i prve osmjehe. Sada čekamo i prvi zubić i svakim novim osmjehom veselimo se životu i zahvaljujemo Bogu na toj sreći i daru. 
   Za koju godinu od srca želimo Šimunu još brata ili sestru i nadamo se da će treća trudnoća stvarno biti kako se kažev- TREĆA SREĆA (bez problema).
   Imam tu sreću da sam okružena mojim najdražima i da ću uvijek biti okružena djecom u mojoj obitelji, a i na poslu.
   Trudnicama od srca želim lijepu trudnoću, mamama i tatama dobru i zdravu djecu, i svima puno veselih i radosnih trenutaka!
   mama Ana
   (FOTO: Ilustracija, sxc.hu)
   
 Klinfo.hr 

Veseli Šimun učinio nas je najsretnijom malom obitelji

<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ja sam jedna mlada majka, mlada po godinama (28), ali ne i po iskustvu. Naime, rodila sam sa 18 i sada već imam velikog sina koji ove jeseni kreće u 4. razred OŠ.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Majčinstvo je jedan jako zahtjevan „posao“, ali onog trena kad sam rodila probudilo se u meni ono što nam je priroda svima usadila, neću sada pretjerivati pa reći da sam u svakom trenutku točno znala što raditi i kako postupiti, ali da, neki glas u meni uvijek me je vodio u pravom smjeru. I danas sam zahvalna sama sebi što nisam popuštala kad sam možda i mogla proći jednostavnije, jer ovaj mališan je „ispao“ odličan.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Majke, volite svoju djecu, ljubav nije jedino što trebaju, ali moraju vidjeti, osjetiti ljubav. Kad dijete na vašem licu prepozna ponos, vidi kako vam se osvijetli lice kada se pojavi u prostoriji, odmah mu je lakše, postaje samopouzdaniji, a samopouzdanje u ovom ludom današnjem svijetu je vrlo bitno. Ja se razvijam zajedno sa svojim djetetom, mislim da je to u redu, jer moramo ići u korak s vremenom i mogućnostima, razvijamo zajedno neke svoje crte. Uvijek ćemo biti povezani, ali da bi ta veza bila što čvršća, kažem vam ključ je u ljubavi, jer ona se jednima umnožava ako ju dijelite.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Čuvajmo i volimo svoje mališane i usmjerimo ih u „pravom“ smjeru za njihovu bolju budućnost.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Pozrav svima i radujem se i  Vašim pričama,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>mama Sabina iz Đurđenovca <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Ključ je u ljubavi i izgradnji samopouzdanja Pozdrav svim mamama, bakama i onima kojima će ovaj tekst možda doći pred oči.  Redovito posjećujem stranice i svidjela mi se ova rubrika u kojoj sam odlučila sudjelovati. 
   
   Ja sam jedna mlada majka, mlada po godinama (28), ali ne i po iskustvu. Naime, rodila sam sa 18 i sada već imam velikog sina koji ove jeseni kreće u 4. razred OŠ.
   Majčinstvo je jedan jako zahtjevan „posao“, ali onog trena kad sam rodila probudilo se u meni ono što nam je priroda svima usadila, neću sada pretjerivati pa reći da sam u svakom trenutku točno znala što raditi i kako postupiti, ali da, neki glas u meni uvijek me je vodio u pravom smjeru. I danas sam zahvalna sama sebi što nisam popuštala kad sam možda i mogla proći jednostavnije, jer ovaj mališan je „ispao“ odličan.
   Majke, volite svoju djecu, ljubav nije jedino što trebaju, ali moraju vidjeti, osjetiti ljubav. Kad dijete na vašem licu prepozna ponos, vidi kako vam se osvijetli lice kada se pojavi u prostoriji, odmah mu je lakše, postaje samopouzdaniji, a samopouzdanje u ovom ludom današnjem svijetu je vrlo bitno. Ja se razvijam zajedno sa svojim djetetom, mislim da je to u redu, jer moramo ići u korak s vremenom i mogućnostima, razvijamo zajedno neke svoje crte. Uvijek ćemo biti povezani, ali da bi ta veza bila što čvršća, kažem vam ključ je u ljubavi, jer ona se jednima umnožava ako ju dijelite.  
   Čuvajmo i volimo svoje mališane i usmjerimo ih u „pravom“ smjeru za njihovu bolju budućnost.
   Pozrav svima i radujem se i  Vašim pričama,
   mama Sabina iz Đurđenovca 
 Klinfo.hr 

Ključ je u ljubavi i izgradnji samopouzdanja

<para>Lepo mi je objasnila da jednom kad dobiš dete više nema spavanja u komadu dužem od dva, eventualno tri sata. Nisam verovala.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Evo ispalo je da ima praf. Kad bi delili titule u tom klubu, nebi me zapala baš neka visoka. Nebi, jer moji još kaktak dobro spiju. Iako smo ratovali kojh 18 meseci prda već pol godine odmara u vlastitoj sobi u svom krevetu. Taman kad smo se navikli na jedno buđenje noću, s dolaskom malog princa otvorila se nova fronta i sve krenulo ispočetka. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/> <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mali žabac spi s mamom i tatom i on je za sad glavni remetilac našeg mira. Znam da ova mjera nije popularna i da se ako i je tak, ne smije priznati, pogotovo ne javno. Svi su prepametni i puni savjeta kad je dečje spanje na tapeti. U našoj, „zapadnoj“ civilizaciji bebu treba čim prije maknuti iz roditeljskog kreveta zbog straha od gušenja i drobljenja pa neki već pri povratku iz bolnice dete smeste u kinderbet u drugu sobu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mislila sam da bum s drugim detetom pametnija. Ležernija jesam, neke sam si stvari pojednostavila, ali oko spanja se opet natežemo. Odlučna sam bila da bu noćil na svom madracu, ali ne ide pošto još uvek mora svakih par sati užinati, a ja od umora začorim i ponovo se sretnemo na istom mestu u neko kasnije vreme, kad je već red za novi obrok. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mali princ uvek prvo začori u našemu krevetu, pa ga obično premestimo u kinderbet. Onda se probudi oko 2-3 sata i počne se derati, pa ga uzmem k sebi u krevet, i on, ofkors, začori ko klada. Tak se mi svaku noć premeštamo. Jasno da mu tak paše jer se oseća sigurnim između mame i tate. Probali smo i s spavanjem u kimbaču, ali to je bila gnjavaža. Zato sad spimo skupa i baš nam je lepo. Jedino kaj sad znam je da se ne isplati živcirati jer to sve tak brzo prejde, a dečica odrastu i više im ne padne na pamet ušuškavati se kraj roditelja u krevetu.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sećam se kak mi je bilo teško dok sam prdu izbacila iz našeg kreveta u kimbač, svega par centimetri dalje od sebe. Uskoro je uslijedil i drugi korak, kinderbet je preseljen iza drugih vrata. Prvih par noći skakala sam na svaki šum i proveravala kakvo je stanje u sobi. Danas spi ko top, tu i tam se zbudi jer joj je usfalilo kakaa ili je grdo sanjala. Sve to, prošli smo u manje od dve godine.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prda se na vlastitu sobu odlučila skoro sama. Jedan smo dan nekaj tumbali po kući i moj stari krevet nam je smetal. Malu smo gazdaricu pitali jel bi ona spala u velikom krevetu i ona je pristala. I to je bilo to. Drugo smo popodne iz njene sobe izbacili kimbač, koji bu se pak za koji mesec uselil na staro mesto. Za braceka. Seka se već sad veseli njegovom useljenju, ali pristaje na to pod uvjetom da mali nebu vikal. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>- Al mama bu i dalje vikala laku noć moj zečiću ? – pita me i smije se od uha do uha. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama izgleda umorno, sivo, rasčupano i ne baš dotjerano i kronično je nenaspavana, no to je taj obavezni look koji valja njegovati kad si pripadnica kluba nespavača. Al kaj drugo, inače nebi znale da imamo decu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>mama Sonja</para>

Laku noć moj zečiću Dobrodošla u klub nespavača, tak mi je sećam se jedna poznanica poželjela sve najbolje na ulazak u svijet majčinstva. Lepo mi je objasnila da jednom kad dobiš dete više nema spavanja u komadu dužem od dva, eventualno tri sata. Nisam verovala.
   Evo ispalo je da ima praf. Kad bi delili titule u tom klubu, nebi me zapala baš neka visoka. Nebi, jer moji još kaktak dobro spiju. Iako smo ratovali kojh 18 meseci prda već pol godine odmara u vlastitoj sobi u svom krevetu. Taman kad smo se navikli na jedno buđenje noću, s dolaskom malog princa otvorila se nova fronta i sve krenulo ispočetka.  Mali žabac spi s mamom i tatom i on je za sad glavni remetilac našeg mira. Znam da ova mjera nije popularna i da se ako i je tak, ne smije priznati, pogotovo ne javno. Svi su prepametni i puni savjeta kad je dečje spanje na tapeti. U našoj, „zapadnoj“ civilizaciji bebu treba čim prije maknuti iz roditeljskog kreveta zbog straha od gušenja i drobljenja pa neki već pri povratku iz bolnice dete smeste u kinderbet u drugu sobu. 
   Mislila sam da bum s drugim detetom pametnija. Ležernija jesam, neke sam si stvari pojednostavila, ali oko spanja se opet natežemo. Odlučna sam bila da bu noćil na svom madracu, ali ne ide pošto još uvek mora svakih par sati užinati, a ja od umora začorim i ponovo se sretnemo na istom mestu u neko kasnije vreme, kad je već red za novi obrok. 
   Mali princ uvek prvo začori u našemu krevetu, pa ga obično premestimo u kinderbet. Onda se probudi oko 2-3 sata i počne se derati, pa ga uzmem k sebi u krevet, i on, ofkors, začori ko klada. Tak se mi svaku noć premeštamo. Jasno da mu tak paše jer se oseća sigurnim između mame i tate. Probali smo i s spavanjem u kimbaču, ali to je bila gnjavaža. Zato sad spimo skupa i baš nam je lepo. Jedino kaj sad znam je da se ne isplati živcirati jer to sve tak brzo prejde, a dečica odrastu i više im ne padne na pamet ušuškavati se kraj roditelja u krevetu.  
   Sećam se kak mi je bilo teško dok sam prdu izbacila iz našeg kreveta u kimbač, svega par centimetri dalje od sebe. Uskoro je uslijedil i drugi korak, kinderbet je preseljen iza drugih vrata. Prvih par noći skakala sam na svaki šum i proveravala kakvo je stanje u sobi. Danas spi ko top, tu i tam se zbudi jer joj je usfalilo kakaa ili je grdo sanjala. Sve to, prošli smo u manje od dve godine.  Prda se na vlastitu sobu odlučila skoro sama. Jedan smo dan nekaj tumbali po kući i moj stari krevet nam je smetal. Malu smo gazdaricu pitali jel bi ona spala u velikom krevetu i ona je pristala. I to je bilo to. Drugo smo popodne iz njene sobe izbacili kimbač, koji bu se pak za koji mesec uselil na staro mesto. Za braceka. Seka se već sad veseli njegovom useljenju, ali pristaje na to pod uvjetom da mali nebu vikal. - Al mama bu i dalje vikala laku noć moj zečiću ? – pita me i smije se od uha do uha. 
   Mama izgleda umorno, sivo, rasčupano i ne baš dotjerano i kronično je nenaspavana, no to je taj obavezni look koji valja njegovati kad si pripadnica kluba nespavača. Al kaj drugo, inače nebi znale da imamo decu. 
   mama Sonja Klinfo.hr 

Laku noć moj zečiću

<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prije 8 mjeseci nisam znala što me očekuje u roditeljstvu, čemu se nadati, što iščekivati, a najbitnije kako biti mama??? Nevjerojatno je da cijelu trudnoću i mama i tata strahuju i iščekuju i postavljaju raznorazna pitanja, prevaljuju dileme i opet nakon devet mjeseci u strahu odlaze u rodilište, a po samom porodu sve je jasno, više nema nedoumica mama i tata postaju roditelji.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Tako je bilo i mome slučaju, moj porod i trudnoća su mi bili prekrasna iskustva, upoznala sam sebe, svoje granice i strpljenje ili nestrpljenje točnije, svoju sposobnost da volim do neviđenih granica.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Rođenje moje curice je nešto najljepše što se je dogodilo u mome životu i presretna sam što to mogu reći. A roditeljstvo...roditeljstvo je jedan prekrasan, iscrpljujući, naporan, lijep, veseo i odgovoran posao bez vikenda i ograničenog radnog vremena, a ipak ga nitko ko ga je iskusio ne želi mjenjati za drugi možda manje naporan posao.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Možda je tomu tako jer je plaća svakodnevna, a sastoji se od jutarnjeg osmijeha, zapackanog ručka razmazanog po podu, nekoliko popodnevnih zagrljaja, gdje koje suzice i flasterčića, malo pelena, večernjeg maženja i pusica prije nananja, a naravno i noćnih buđenja, a sve to s puno LJUBAVI.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ma gdje se može dobiti takva plaća?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ovo je moje iskustvo - PREKRASNO JE BITI RODITELJ!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>mama Margita<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(FOTO: Ilustracija, sxc.hu)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Prekrasno je biti roditelj Kako drugačije započeti priču o svojem iskustvu s djetetom nego riječju PREKRASNO. 
   Prije 8 mjeseci nisam znala što me očekuje u roditeljstvu, čemu se nadati, što iščekivati, a najbitnije kako biti mama??? Nevjerojatno je da cijelu trudnoću i mama i tata strahuju i iščekuju i postavljaju raznorazna pitanja, prevaljuju dileme i opet nakon devet mjeseci u strahu odlaze u rodilište, a po samom porodu sve je jasno, više nema nedoumica mama i tata postaju roditelji.
   Tako je bilo i mome slučaju, moj porod i trudnoća su mi bili prekrasna iskustva, upoznala sam sebe, svoje granice i strpljenje ili nestrpljenje točnije, svoju sposobnost da volim do neviđenih granica.
   Rođenje moje curice je nešto najljepše što se je dogodilo u mome životu i presretna sam što to mogu reći. A roditeljstvo...roditeljstvo je jedan prekrasan, iscrpljujući, naporan, lijep, veseo i odgovoran posao bez vikenda i ograničenog radnog vremena, a ipak ga nitko ko ga je iskusio ne želi mjenjati za drugi možda manje naporan posao.
   Možda je tomu tako jer je plaća svakodnevna, a sastoji se od jutarnjeg osmijeha, zapackanog ručka razmazanog po podu, nekoliko popodnevnih zagrljaja, gdje koje suzice i flasterčića, malo pelena, večernjeg maženja i pusica prije nananja, a naravno i noćnih buđenja, a sve to s puno LJUBAVI.Ma gdje se može dobiti takva plaća?
   Ovo je moje iskustvo - PREKRASNO JE BITI RODITELJ!
   mama Margita
   (FOTO: Ilustracija, sxc.hu)
 Klinfo.hr 

Prekrasno je biti roditelj

<para>Nažalost, često se osjećam kao da nedovoljno sudjelujem u njezinom odrastanju i druženju općenito. Najveći problem stvara mi posao, obzirom da svakodnevno radim deset sati. Iz dana u dan sve više razmišljam i postajem svjesna da moram nešto promijeniti i naći više vremena za svoju curicu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Slušam iskustava drugih majki, koje uživaju sa svojom djecom gotovo pola dana, vode ih u vrtić i iz vrtića, no ja sam to nažalost rijetko kada u mogućnosti. Puno mi pomažu suprug, moja mama i moj tata, no ja se kao majka često puta osjećam...loše...jer po cijele dane nisam kod kuće uz moju malenu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Moja je djevojčica rođena kao nedonošće, gotovo mjeseci i pol prije termina i težila je 2360 g, bila je pravi mali borac, kakav bi i ja trebala sada biti za nju, no da li je riješenje ostavit sadašnji posao koji je koliko-toliko siguran, i upustiti se u novi, a ne znam što zaista mogu očekivati?!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Da li to zaista učiniti, bez obzira na sve, i time imati više vremena za svoje dijete?! - još uvijek razmišljam i nadam se da ću odlučiti ispravno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>I to malo vremena koje mi preostaje maksimalno posvećujem malenoj, igramo se, smijemo se, crtamo i tada obje zaboravimo bar na trenutak koliko malo vremena provodimo zajedno. Nadam se da barem malo razumije da mama radi, da kupi...čokicu...kako joj to i sama govorim. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nadam se da ću i ja uskoro voditi svoje dijete u vrtić, šetati svojim ulicom držeći je za ruku, ali svakodnevno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Lijepo vas pozdravlja mama Monika<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(FOTO: Ilustracija; sxc.hu)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Raditi moram, a zbog posla ne mogu biti sa svojom djevojčicom Dragi svi, odlučila sam napisati par riječi. Majka sam djevojčice koja će uskoro napuniti dvije godine. Nažalost, često se osjećam kao da nedovoljno sudjelujem u njezinom odrastanju i druženju općenito. Najveći problem stvara mi posao, obzirom da svakodnevno radim deset sati. Iz dana u dan sve više razmišljam i postajem svjesna da moram nešto promijeniti i naći više vremena za svoju curicu. 
   Slušam iskustava drugih majki, koje uživaju sa svojom djecom gotovo pola dana, vode ih u vrtić i iz vrtića, no ja sam to nažalost rijetko kada u mogućnosti. Puno mi pomažu suprug, moja mama i moj tata, no ja se kao majka često puta osjećam...loše...jer po cijele dane nisam kod kuće uz moju malenu.
   Moja je djevojčica rođena kao nedonošće, gotovo mjeseci i pol prije termina i težila je 2360 g, bila je pravi mali borac, kakav bi i ja trebala sada biti za nju, no da li je riješenje ostavit sadašnji posao koji je koliko-toliko siguran, i upustiti se u novi, a ne znam što zaista mogu očekivati?!
   Da li to zaista učiniti, bez obzira na sve, i time imati više vremena za svoje dijete?! - još uvijek razmišljam i nadam se da ću odlučiti ispravno.
   I to malo vremena koje mi preostaje maksimalno posvećujem malenoj, igramo se, smijemo se, crtamo i tada obje zaboravimo bar na trenutak koliko malo vremena provodimo zajedno. Nadam se da barem malo razumije da mama radi, da kupi...čokicu...kako joj to i sama govorim. 
   Nadam se da ću i ja uskoro voditi svoje dijete u vrtić, šetati svojim ulicom držeći je za ruku, ali svakodnevno.
   Lijepo vas pozdravlja mama Monika
   (FOTO: Ilustracija; sxc.hu)
   
 Klinfo.hr 

Raditi moram, a zbog posla ne mogu biti sa svojom djevojčicom

<para>Mučimo se da svaki njezin obrok bude uz igru i gradimo kule od pire-krumpira pa da onda nešto  pojede, ali to radimo sa veseljem i ljubavi jer nas veseli kada se najede i spremno  je za daljnje učenje i igru. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Obožavamo se igrati i s tatom koji nam radi i malo je s nama. Svaki trenutak  iskoristimo da se zajedno poigramo i mazimo. Odgajam je zajedno sa mužom na takav način kakav smo i mi odgojeni, želimo da nam je curica puna ljubavi, dobrote i da će znati cijeniti ono što ima i ono što dobije. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Život je drukčiji otkad je moje dijete došlo na svijet. Kada pogledam u njezine oči, u sretan osmijeh kada se pojavim, raširene ručice koje trče u zagrljaj, ne postoji niti jedan osjećaj koji to može zamijeniti, ništa na svijetu nije važno i ničemu se ne radujem koliko njezinoj sreći. Svaki njezin osmijeh me rastapa, svaka njezina suza me boli.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Osjećam je u dubini duše, zato jer je to neobjašnjiva povezanost između mene i moje Neli koja nikada, nikada neće nestati. A meni je dovoljan jedan zagrljaj i večernji dodiri prije spavanja da me usreće... i nikada mi  ništa drugo neće trebati. Moji dani otkad sam majka su prekrasni i ne bi ih mijenjala za ništa na svijetu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>mama Stanka<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(FOTO: Ilustracija, sxc.hu)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Ne postoji ni jedan osjećaj koji može zamijeniti sreću koju mi pruža moja Neli Majka sam prekrasne dvogodišnje djevojčice Neli, nezaposlena, ali sa svojom curicom sam 24 sata na dan. Još uvijek se po noći budi, ne želi baš papati. Mučimo se da svaki njezin obrok bude uz igru i gradimo kule od pire-krumpira pa da onda nešto  pojede, ali to radimo sa veseljem i ljubavi jer nas veseli kada se najede i spremno  je za daljnje učenje i igru. 
   Obožavamo se igrati i s tatom koji nam radi i malo je s nama. Svaki trenutak  iskoristimo da se zajedno poigramo i mazimo. Odgajam je zajedno sa mužom na takav način kakav smo i mi odgojeni, želimo da nam je curica puna ljubavi, dobrote i da će znati cijeniti ono što ima i ono što dobije. 
   Život je drukčiji otkad je moje dijete došlo na svijet. Kada pogledam u njezine oči, u sretan osmijeh kada se pojavim, raširene ručice koje trče u zagrljaj, ne postoji niti jedan osjećaj koji to može zamijeniti, ništa na svijetu nije važno i ničemu se ne radujem koliko njezinoj sreći. Svaki njezin osmijeh me rastapa, svaka njezina suza me boli.
   Osjećam je u dubini duše, zato jer je to neobjašnjiva povezanost između mene i moje Neli koja nikada, nikada neće nestati. A meni je dovoljan jedan zagrljaj i večernji dodiri prije spavanja da me usreće... i nikada mi  ništa drugo neće trebati. Moji dani otkad sam majka su prekrasni i ne bi ih mijenjala za ništa na svijetu.
   mama Stanka
   (FOTO: Ilustracija, sxc.hu)
   
 Klinfo.hr 

Ne postoji ni jedan osjećaj koji može zamijeniti sreću koju mi pruža moja Neli

<para>Na žalost, život me odveo na neku drugu stranu i moji snovi tu su prestali. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ovaj vaš natječaj probudio je u meni želju da ponovo napišem poneki tekst. Ovaj put puno modernije, preko interneta i tipkovnice. Moram priznati, olovka i papir su mi draži, ali ovo su, ipak, neka nova vremena.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Majka sam šestero djece. Odavno sam već svoje snove zamijenila njihovim. Živim za njihove osmijehe, njihove želje, njihovu sreću. Nikad nisam bila zaposlena, ali sam istovremeno imala najzahtjevniji i najljepši posao na svijetu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Biti majka veliki je izazov, pogotovo u ovako velikoj obitelji kao što je moja. Nije bilo lako. Bilo je tu puno smijeha, suza, neprospavanih noći, radosti i tuga. Ljubav je ta koja me pokretala i davala mi snagu. Ona je početak i kraj svega. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Pokažite svojoj djeci da ih volite. Mazite ih, pazite, ne bojte se da ćete pretjerati s poljupcima i zagrljajima. Budite svojoj djeci roditelj i prijatelj. Rastite zajedno s njima i učite od njih. Pružite im sigurnost i pažnju. Pružite im ljubav i ljubav će vam se vratiti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>JEDNA MAMA<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(FOTO: Ilustracija)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Živim za osmjehe, želje i sreću moje šestero djece Dragi moji, dugo već razmišljam o čemu da vam pišem. Kao djevojčica maštala sam da budem pisac ili bar novinar. Oduvijek sam voljela piskarati i zapisivati svoje osjećaje. Na žalost, život me odveo na neku drugu stranu i moji snovi tu su prestali. 
   Ovaj vaš natječaj probudio je u meni želju da ponovo napišem poneki tekst. Ovaj put puno modernije, preko interneta i tipkovnice. Moram priznati, olovka i papir su mi draži, ali ovo su, ipak, neka nova vremena.
   Majka sam šestero djece. Odavno sam već svoje snove zamijenila njihovim. Živim za njihove osmijehe, njihove želje, njihovu sreću. Nikad nisam bila zaposlena, ali sam istovremeno imala najzahtjevniji i najljepši posao na svijetu.
   Biti majka veliki je izazov, pogotovo u ovako velikoj obitelji kao što je moja. Nije bilo lako. Bilo je tu puno smijeha, suza, neprospavanih noći, radosti i tuga. Ljubav je ta koja me pokretala i davala mi snagu. Ona je početak i kraj svega. 
   Pokažite svojoj djeci da ih volite. Mazite ih, pazite, ne bojte se da ćete pretjerati s poljupcima i zagrljajima. Budite svojoj djeci roditelj i prijatelj. Rastite zajedno s njima i učite od njih. Pružite im sigurnost i pažnju. Pružite im ljubav i ljubav će vam se vratiti.
   JEDNA MAMA
   (FOTO: Ilustracija)
 Klinfo.hr 

Živim za osmjehe, želje i sreću moje šestero djece

<para>Od trenutka odluke da smo mi kao par spremni donijeti na svijet jedan novi život, podrediti mu svoje živote u potpunosti i odreći se svoje svakodnevnice za to novo biće.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>No, koliko god mi bili spremni, na dosta toga ništa nas ne može pripremiti. Nakon dugog iščekivanja pozitivnog testa na trudnoću, taj dan je došao s proljećem. Koliko god puta zamišljala taj trenutak i predviđala emocije - ništa me nije moglo pripremiti na to i na neku reakciju. Vrištanje, radost do neba, suze radosnice, nevjerica  i duuuugi grčeviti zagrljaj, samo su dio reakcija mog supruga i mene nakon pozitivnog testa. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Je li to zaista to? Pitali smo se zajedno i bojali se razočaranja. Vađenje krvi potvrdilo je da smo upravo postali najsretniji par na svijetu. Uslijedilo je čuvanje trudnoće, mirovanje i strepnja od pregleda do pregleda. Te strahove umanjili su pokreti u trbuhu koji su se već počeli sve intenzivnije javljati. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Je li  moguće da je to naše dijete? Jako puno pitanja, razmišljanja, strahova obilježilo je čekanje poroda. Kako se taj dan bližio, strpljenja je bilo sve manje, iščekivanje sve veće, a straha od poroda gotovo je i nestalo. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Bebo, dođi svojim roditeljima, željno te iščekujemo. I iako nije bilo dovoljno to što je to bilo najdužih 9 mjeseci u našem životu, beba je odlučila još malo pričekati i produbiti to iščekivanje svojih roditelja. Postalo mi je jasno ono što me jako čudilo u vrijeme rane trudnoće...kako je moguće da buduće mame jedva čekaju "taj težak i bolan porod?". I ja ga nisam mogla dočekati. Ma nek bude kako mora bit, znam da mora boljeti, ali samo da se beba rodi živa i zdrava. Sve ostalo je nebitno. I koliko sam kilograma dobila i koliko ću strija imati nakon poroda. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nebitno postaje sve to u iščekivanju tog novog života koje je nas izabralo za roditelje. Porod kao iz snova, brz i lagan, bez pucanja, bez rezanja, bez umiruće jakih bolova. HVALA ti srećo moja što si tako brzo i lako došla mami i tati u zagrljaj. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Svi strahovi iz trudničkih dana su nestali, a upravo su se pojavili potpuno novi: hoće li uspjeti dojenje, samo da se ne prehladi, da napreduje dobro...I tada sam shvatila...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Od dana kada smo odlučili imati dijete počeli su naši strahovi i nikad više neće nestati sve dok ne umremo. Jer strahovi su krenuli s tim hoćemo li uspjeti ikad dobiti dijete, a nastavljaju se svakodnevno o tome je li moje dijete sretno, zdravo, sigurno? I znate što? Nisam zato "paničar" već roditelj koji želi svom djetetu sve najbolje, baš kao i svi ostali roditelji. I zato sam ponosna na svoje strahove! <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>A sad upravo gledam svoju bebicu koja nam je ispunila život i čiji osmijeh briše sve nedaće i probleme ovih naših života! Ljubavi, hvala ti!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Linda<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(FOTO: Ilustracija, www.sxc.hu)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Ponosna sam na svoje strahove. Oni postoje jer svome djetetu želim samo najbolje Svaki roditelj zna koliko je predivno iskustvo imati svoje dijete. Od trenutka odluke da smo mi kao par spremni donijeti na svijet jedan novi život, podrediti mu svoje živote u potpunosti i odreći se svoje svakodnevnice za to novo biće.
   No, koliko god mi bili spremni, na dosta toga ništa nas ne može pripremiti. Nakon dugog iščekivanja pozitivnog testa na trudnoću, taj dan je došao s proljećem. Koliko god puta zamišljala taj trenutak i predviđala emocije - ništa me nije moglo pripremiti na to i na neku reakciju. Vrištanje, radost do neba, suze radosnice, nevjerica  i duuuugi grčeviti zagrljaj, samo su dio reakcija mog supruga i mene nakon pozitivnog testa. 
   Je li to zaista to? Pitali smo se zajedno i bojali se razočaranja. Vađenje krvi potvrdilo je da smo upravo postali najsretniji par na svijetu. Uslijedilo je čuvanje trudnoće, mirovanje i strepnja od pregleda do pregleda. Te strahove umanjili su pokreti u trbuhu koji su se već počeli sve intenzivnije javljati. 
   Je li  moguće da je to naše dijete? Jako puno pitanja, razmišljanja, strahova obilježilo je čekanje poroda. Kako se taj dan bližio, strpljenja je bilo sve manje, iščekivanje sve veće, a straha od poroda gotovo je i nestalo. 
   Bebo, dođi svojim roditeljima, željno te iščekujemo. I iako nije bilo dovoljno to što je to bilo najdužih 9 mjeseci u našem životu, beba je odlučila još malo pričekati i produbiti to iščekivanje svojih roditelja. Postalo mi je jasno ono što me jako čudilo u vrijeme rane trudnoće...kako je moguće da buduće mame jedva čekaju "taj težak i bolan porod?". I ja ga nisam mogla dočekati. Ma nek bude kako mora bit, znam da mora boljeti, ali samo da se beba rodi živa i zdrava. Sve ostalo je nebitno. I koliko sam kilograma dobila i koliko ću strija imati nakon poroda. 
   Nebitno postaje sve to u iščekivanju tog novog života koje je nas izabralo za roditelje. Porod kao iz snova, brz i lagan, bez pucanja, bez rezanja, bez umiruće jakih bolova. HVALA ti srećo moja što si tako brzo i lako došla mami i tati u zagrljaj. 
   Svi strahovi iz trudničkih dana su nestali, a upravo su se pojavili potpuno novi: hoće li uspjeti dojenje, samo da se ne prehladi, da napreduje dobro...I tada sam shvatila...
   Od dana kada smo odlučili imati dijete počeli su naši strahovi i nikad više neće nestati sve dok ne umremo. Jer strahovi su krenuli s tim hoćemo li uspjeti ikad dobiti dijete, a nastavljaju se svakodnevno o tome je li moje dijete sretno, zdravo, sigurno? I znate što? Nisam zato "paničar" već roditelj koji želi svom djetetu sve najbolje, baš kao i svi ostali roditelji. I zato sam ponosna na svoje strahove! 
   A sad upravo gledam svoju bebicu koja nam je ispunila život i čiji osmijeh briše sve nedaće i probleme ovih naših života! Ljubavi, hvala ti!
   Mama Linda
   (FOTO: Ilustracija, www.sxc.hu)
 Klinfo.hr 

Ponosna sam na svoje strahove. Oni postoje jer svome djetetu želim samo najbolje

<para>Znam da je tema nezahvalna, pogotovo kada je svaka druga riječ u medijima kriza i kako izaći iz krize, jednostavno vrijeme je kada se svi hvatamo za džepove, ne vjerujemo više nikome i čekamo da kriza prođe..... No štedjeti se može i sa malo a može biti jako zabavno iskustvo, za djecu svakako a i za nas mame, i tate naravno :).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Naime sada ću i spomenuti dvije banke, nadam se da ne reklamiram previše.... Mi imamo dječju štednju u Hypo banci gdje imamo devize, pa nešto se sakupilo kada se Ines rodila, pa pokloni itd.... i kako bi novac ostao za nju odlučila sam ga staviti u banku. Raspitala sam se i gledala po internetu i odabrala Hypo. Ne samo zbog kamate nego i bonusnog programa kojeg ima. Naime za svakih 15 eura ili 100 kn (ako je štednja u kunama) dobije se 1 markica i kada se sakupi određen broj markica bira se poklon. Poklona ima ovisno o broju markica (popis je na internet stranici banke, a to su privjesci, plišane igračke, plahte, knjige, dvd, ruksak....). <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sada sam se "prisilila" da mjesečno odvojim jednu svotu za štednju i zajedno odnesemo do banke. Stvarno 15 eura mjesečno neće nas niti obogatiti a niti osiromašiti ali ovakvim se načinom dijete uči da štedi za nešto veće, a osim toga ona sada sama lijepi markice i kada sakupi dovoljno za ono što želi idemo po poklon. Usput znamo kako bi djeca konstantno nove igračke, ovo je super način da dobije nešto novo i zanimljivo a ima osjećaj da si je sama zaradila. Osim toga za svaki rođendan dođe čestitka sa pozivom da dođe po poklon... I kvartalno dobije kući časopis koje pročita i ispuni od korica do korica.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Rekla sam spomenuti dvije banke, pa spomenula bi i Erste banku koja ima isto odličan program nagrađivanja djece. Isto za određenu svotu novca dobije se poklon (ručnik, ruksak, plišana igračka, kišobran i sl). Naravno ima još banaka koje imaju dječju štednju, no spomenula sam ove sa kojima sam se susrela.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Na kraju bi savjetovala, znam da je teško u današnje vrijeme ali mjesečno sa malim iznosom stvaramo odličnu naviku za dijete, a kada dijete odraste biti će vam zahvalno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>No u slučaju i da novci zatrebaju dostupni su i možete ih podići.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ugodna štednja svima<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama od Ines <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(Foto: ILUSTRACIJA)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Štednja je dobar način učenja djece o raspolaganju novcem Htjela bi malo pisati o dječjoj štednji i podijeliti svoja iskustva. Znam da je tema nezahvalna, pogotovo kada je svaka druga riječ u medijima kriza i kako izaći iz krize, jednostavno vrijeme je kada se svi hvatamo za džepove, ne vjerujemo više nikome i čekamo da kriza prođe..... No štedjeti se može i sa malo a može biti jako zabavno iskustvo, za djecu svakako a i za nas mame, i tate naravno :).
   Naime sada ću i spomenuti dvije banke, nadam se da ne reklamiram previše.... Mi imamo dječju štednju u Hypo banci gdje imamo devize, pa nešto se sakupilo kada se Ines rodila, pa pokloni itd.... i kako bi novac ostao za nju odlučila sam ga staviti u banku. Raspitala sam se i gledala po internetu i odabrala Hypo. Ne samo zbog kamate nego i bonusnog programa kojeg ima. Naime za svakih 15 eura ili 100 kn (ako je štednja u kunama) dobije se 1 markica i kada se sakupi određen broj markica bira se poklon. Poklona ima ovisno o broju markica (popis je na internet stranici banke, a to su privjesci, plišane igračke, plahte, knjige, dvd, ruksak....). 
   Sada sam se "prisilila" da mjesečno odvojim jednu svotu za štednju i zajedno odnesemo do banke. Stvarno 15 eura mjesečno neće nas niti obogatiti a niti osiromašiti ali ovakvim se načinom dijete uči da štedi za nešto veće, a osim toga ona sada sama lijepi markice i kada sakupi dovoljno za ono što želi idemo po poklon. Usput znamo kako bi djeca konstantno nove igračke, ovo je super način da dobije nešto novo i zanimljivo a ima osjećaj da si je sama zaradila. Osim toga za svaki rođendan dođe čestitka sa pozivom da dođe po poklon... I kvartalno dobije kući časopis koje pročita i ispuni od korica do korica.
   Rekla sam spomenuti dvije banke, pa spomenula bi i Erste banku koja ima isto odličan program nagrađivanja djece. Isto za određenu svotu novca dobije se poklon (ručnik, ruksak, plišana igračka, kišobran i sl). Naravno ima još banaka koje imaju dječju štednju, no spomenula sam ove sa kojima sam se susrela.
   Na kraju bi savjetovala, znam da je teško u današnje vrijeme ali mjesečno sa malim iznosom stvaramo odličnu naviku za dijete, a kada dijete odraste biti će vam zahvalno.
   No u slučaju i da novci zatrebaju dostupni su i možete ih podići.
   Ugodna štednja svima
   Mama od Ines 
   (Foto: ILUSTRACIJA)
 Klinfo.hr 

Štednja je dobar način učenja djece o raspolaganju novcem

<para>Svaki dan vlak, tramvaj, bus, strašne gužve, a ja s Jelenom u kolicima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Čekajući svakodnevno u malenom hodničiću dok vježbe moje kćeri nisu bile gotove, nekih dva i pol sata, susrela  sam i upoznala puno divnih  i iskrenih ljudi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kad studiraš svi nekako gledaju kako da svoja znanja sačuvaju za sebe. Rijetko ti tko hoće pomoći, dati ti neku informaciju da ne bi ti možda bio bolji, uspješniji...Kada se zaposliš stvari ne postaju ništa bolje, naprotiv! Opet strka i trčanje za novcem, slavom i karijerom. Već sam zaboravila da život treba živjeti, mislim doista živjeti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Stani malo curo i pogledaj sve ove divne ljude što svakodnevno dolaze sa svojom djecom, kako su srdačni, kako mi sve ljubazno tumače gdje, kako, šta trebam napraviti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zdravim  ljudima koji nemaju takav životni problem i  najčešće ih muče trivijalne stvari teško je izmamiti osmijeh na lica, a ovi ljudi koji se doista nose sa velikim bremenom bolesti imaju zadivljujuću čvrstinu, optimizam i osmijeh na licu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Od njih svi možemo, a i trebali bismo, učiti kako ići kroz život i kako se nositi s onim teškim danima. Kako je i u njima moguće živjeti otvorena srca i punim plućima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Neki dan vidjela sam dimnjačara i kako ono uvijek, vjerujem više iz navike nego iz nekog praznovjerja, uhvatim se za gumb i poželim da, poželim da mali Josip od jedne divne mlade samohrane majke ozdravi. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zamislila sam se i doista iznenadila, mislim ugodno iznenadila. To je valjda bio prvi puta da sam poželjela nešto za nekog drugog. Uvijek mi je bilo normalno da prvo poželim nešto za sebe i svoju obitelj.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dobar osjećaj!!!!!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nadam se da će ovo pročitati veći broj ljudi, te da će i oni barem djelomično kroz ovaj moj iskustveni tekst doživjeti nešto slično.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Srdačan pozdrav!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Željka<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(FOTO: Ilustracija, sxc.hu)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Dobri ljudi Nedavno sam krenula s kćerkom Jelenom na vježbe kroz dnevnu bolnicu, gore na Zelengaju na Goljaku. Bilo  mi je sve novo i nepoznato i jako daleko. Svaki dan vlak, tramvaj, bus, strašne gužve, a ja s Jelenom u kolicima.
   Čekajući svakodnevno u malenom hodničiću dok vježbe moje kćeri nisu bile gotove, nekih dva i pol sata, susrela  sam i upoznala puno divnih  i iskrenih ljudi.
   Kad studiraš svi nekako gledaju kako da svoja znanja sačuvaju za sebe. Rijetko ti tko hoće pomoći, dati ti neku informaciju da ne bi ti možda bio bolji, uspješniji...Kada se zaposliš stvari ne postaju ništa bolje, naprotiv! Opet strka i trčanje za novcem, slavom i karijerom. Već sam zaboravila da život treba živjeti, mislim doista živjeti.
   Stani malo curo i pogledaj sve ove divne ljude što svakodnevno dolaze sa svojom djecom, kako su srdačni, kako mi sve ljubazno tumače gdje, kako, šta trebam napraviti. 
   Zdravim  ljudima koji nemaju takav životni problem i  najčešće ih muče trivijalne stvari teško je izmamiti osmijeh na lica, a ovi ljudi koji se doista nose sa velikim bremenom bolesti imaju zadivljujuću čvrstinu, optimizam i osmijeh na licu.
   Od njih svi možemo, a i trebali bismo, učiti kako ići kroz život i kako se nositi s onim teškim danima. Kako je i u njima moguće živjeti otvorena srca i punim plućima.
   Neki dan vidjela sam dimnjačara i kako ono uvijek, vjerujem više iz navike nego iz nekog praznovjerja, uhvatim se za gumb i poželim da, poželim da mali Josip od jedne divne mlade samohrane majke ozdravi. Zamislila sam se i doista iznenadila, mislim ugodno iznenadila. To je valjda bio prvi puta da sam poželjela nešto za nekog drugog. Uvijek mi je bilo normalno da prvo poželim nešto za sebe i svoju obitelj.
   Dobar osjećaj!!!!!
   Nadam se da će ovo pročitati veći broj ljudi, te da će i oni barem djelomično kroz ovaj moj iskustveni tekst doživjeti nešto slično.
   Srdačan pozdrav!
   Mama Željka
   (FOTO: Ilustracija, sxc.hu)
   
 Klinfo.hr 

Dobri ljudi

<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>IVONA: „Mama, moraš roditi još jednu curicu i jednog dečka i još jednu curicu i još jednog dečka…“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>MAMA: „I kam budemo onda sa svom tom djecom?“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>IVONA: „Budemo kupili jednu sjedalicu i još jednu sjedalicu i još jednu sjedalicu…“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>MAMA: „I misliš da budu sva ta djeca sjedila u sjedalicama po cijeli dan?“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>IVONA: „Da.“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>MAMA: „A ko bude svu tu djecu rodio?“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>IVONA: „Tata.“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>mama Karolina<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Više dječjih bisera potražite na <ulink url="http://3mame.com/?cat=758">3mame.com</ulink>
</para>

Dječji biseri – Kad tate počnu rađati… Kad je Ivonin brat Vid imao 2 mjeseca, Ivona je tad bila 2,5 godine. 
   
   IVONA: „Mama, moraš roditi još jednu curicu i jednog dečka i još jednu curicu i još jednog dečka…“
   MAMA: „I kam budemo onda sa svom tom djecom?“
   IVONA: „Budemo kupili jednu sjedalicu i još jednu sjedalicu i još jednu sjedalicu…“
   MAMA: „I misliš da budu sva ta djeca sjedila u sjedalicama po cijeli dan?“
   IVONA: „Da.“
   MAMA: „A ko bude svu tu djecu rodio?“
   IVONA: „Tata.“
   
   mama KarolinaViše dječjih bisera potražite na 3mame.com
 Klinfo.hr 

Dječji biseri – Kad tate počnu rađati…

<para>Prije toga bili smo u trgovini i kupili neke stvari da bi nakon trgovine ustanovio da nisam ponio dovoljno gotovine a i kartica mi je ostala kod kuće, a kuća je 30 km udaljena. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sad ja zbrajam sitniš i kažem Bojanu da možda neće biti dosta novaca za pizzu ili će biti dosta ako se odreknem pića. I tako u pizzeriji zaključim da će biti ipak i za piće ali je sin bio zabrinut i rekao - ali tata, ako nemaš dosta mogu ja bez coca cole. Kažem ja njemu neka ne brine. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Na kraju dođe konobar da naplati, ja brojim sitniš, konobar vadi novčanik, otvori ga - a sin kaže: E, tata ne trebaš brojiti evo on će platiti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>tata Mladen</para>

Zgoda iz pizzerije tate Mladena i malenog Bojana Nakon obavljenog pregleda kod ortopeda sin i ja otišli smo u našu pizzeriju jer znam da Bojan nikad ne odbija pizzu. Prije toga bili smo u trgovini i kupili neke stvari da bi nakon trgovine ustanovio da nisam ponio dovoljno gotovine a i kartica mi je ostala kod kuće, a kuća je 30 km udaljena. 
   Sad ja zbrajam sitniš i kažem Bojanu da možda neće biti dosta novaca za pizzu ili će biti dosta ako se odreknem pića. I tako u pizzeriji zaključim da će biti ipak i za piće ali je sin bio zabrinut i rekao - ali tata, ako nemaš dosta mogu ja bez coca cole. Kažem ja njemu neka ne brine. 
   Na kraju dođe konobar da naplati, ja brojim sitniš, konobar vadi novčanik, otvori ga - a sin kaže: E, tata ne trebaš brojiti evo on će platiti.
   tata Mladen Klinfo.hr 

Zgoda iz pizzerije tate Mladena i malenog Bojana

<para>Nekom mladenačkom zaluđenošću idejama kako je sve u životu lako.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Krenula sam, nisam se osvrtala oko sebe, nisam gledala unatrag, koliko god ponekad teško bilo. Zaboravljala sam bol, prešutila patnje, davala ljubav...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Radila sam, fizički i psihički, ponekad sam stvarno imala osjećaj da se mučim... al' trudila sam se i puno puta imala osjećaj da griješim. Ja se svojih pogrešaka nisam stidjela, nisam ih skrivala... Sama sam ih napravila, sama ispravila...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Odlučila sam se udati. Šest godina sam zbog toga prekinula svaki kontakt sa svojim roditeljima. Uz moje dijete nije bila baka da ga prvi put okupa, uz mene nitko nije bio dok sam rađala...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>I to je prošlo, najgori period života, razvod, bijeg, sudovi i navlačenja..<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>S roditeljima sam uspostavila lijep odnos, majka mi je postala prijateljica.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Rodila sam četvero djece. Svo četvero medicinski indicirano carskim rezom. Bilo je svega, od 48 sati poroda, do sepse, bila sam i u arestu.. slušala kako me vraćaju u život, mojoj djeci.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Uvijek sam se borila sama, priželjkujući uz sebe ruke duhom snažnog muškarca. Ruke koje će mojoj djeci pružiti sretno djetinjstvo a meni osjećaj sigurnosti. Željela sam uz sebe nekog tko me neće odbaciti ako pokažem svoje slabe točke, nekog tko će me podržati i kad se nerazumno borim za svoje ciljeve.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>I sad imam i to.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Imamo uz sebe snažnog i nježnog oca, razumnog i strastvenog partnera.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ja imam svijet pod nogama, kažem vam.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>I neka smo u podstanarima, neka muku mučimo s troškovima i primanjima, neka se borimo za svaki komadić zraka pod ovim suncem. Mi imamo jedni druge, najveće i najiskrenije osmjehe.  Mi imamo prošlost koju ne želimo zaboraviti jer nas je ona naučila koliko se vrijedi boriti. Mi imamo sreću koja pamti tužne dane, zagrljaje koji pamte samoću. Mi imamo svijet pod nogama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>I nije me sram pričati o svemu što sam u životu pogriješila, svemu što me mučilo i tištilo. Ponosna sam na moje klince. Uvjerena da će jednog dana shvatiti koliko sam dala za njih. Svaki njihov udah meni je nova snaga, svaki njihov osmjeh meni volja. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>I mnogi mi sude, ne znajući šta znači boriti se. ali ja, imam život pod nogama :-)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>mama Petra<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Imam svijet pod nogama! Imam svijet pod nogama! To sam sanjala, željela, borila se za to. Krenula sam mlada na to putovanje, neznajući kuda zapravo idem. Priznajem, bila sam ponesena osjećajima, ponosom, hrabrošću. Nekom mladenačkom zaluđenošću idejama kako je sve u životu lako.
   Krenula sam, nisam se osvrtala oko sebe, nisam gledala unatrag, koliko god ponekad teško bilo. Zaboravljala sam bol, prešutila patnje, davala ljubav...
   Radila sam, fizički i psihički, ponekad sam stvarno imala osjećaj da se mučim... al' trudila sam se i puno puta imala osjećaj da griješim. Ja se svojih pogrešaka nisam stidjela, nisam ih skrivala... Sama sam ih napravila, sama ispravila...
   Odlučila sam se udati. Šest godina sam zbog toga prekinula svaki kontakt sa svojim roditeljima. Uz moje dijete nije bila baka da ga prvi put okupa, uz mene nitko nije bio dok sam rađala...
   I to je prošlo, najgori period života, razvod, bijeg, sudovi i navlačenja..
   S roditeljima sam uspostavila lijep odnos, majka mi je postala prijateljica.
   Rodila sam četvero djece. Svo četvero medicinski indicirano carskim rezom. Bilo je svega, od 48 sati poroda, do sepse, bila sam i u arestu.. slušala kako me vraćaju u život, mojoj djeci.
   Uvijek sam se borila sama, priželjkujući uz sebe ruke duhom snažnog muškarca. Ruke koje će mojoj djeci pružiti sretno djetinjstvo a meni osjećaj sigurnosti. Željela sam uz sebe nekog tko me neće odbaciti ako pokažem svoje slabe točke, nekog tko će me podržati i kad se nerazumno borim za svoje ciljeve.
   I sad imam i to.
   Imamo uz sebe snažnog i nježnog oca, razumnog i strastvenog partnera.
   Ja imam svijet pod nogama, kažem vam.
   I neka smo u podstanarima, neka muku mučimo s troškovima i primanjima, neka se borimo za svaki komadić zraka pod ovim suncem. Mi imamo jedni druge, najveće i najiskrenije osmjehe.  Mi imamo prošlost koju ne želimo zaboraviti jer nas je ona naučila koliko se vrijedi boriti. Mi imamo sreću koja pamti tužne dane, zagrljaje koji pamte samoću. Mi imamo svijet pod nogama.
   I nije me sram pričati o svemu što sam u životu pogriješila, svemu što me mučilo i tištilo. Ponosna sam na moje klince. Uvjerena da će jednog dana shvatiti koliko sam dala za njih. Svaki njihov udah meni je nova snaga, svaki njihov osmjeh meni volja. 
   I mnogi mi sude, ne znajući šta znači boriti se. ali ja, imam život pod nogama :-)
   mama Petra
 Klinfo.hr 

Imam svijet pod nogama!

<para>Najprije je kći dobila temperaturu i polako započela dugu torturu i umjesto valjanja po pijesku ja po vrelom suncu ravno u apoteku. Čepići i sirupi zauzimaju policu u frižideru, a ja sam svakim satom sve više u bedu! <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nakon dva dana, napokon, veselim se na moru danu. Jutro je, 7 pokazuje sat na zidu, shvatim da je sad sin topao i razbije moju idilu. No dobro, mislim si, bar još ljekova na zalihi imam pa nemoram odmah u apoteku da hitam! Doći će i kupanju na moru red, a i dječica će uživati uz omiljeni im sladoled!!!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>mama Josipa, Obrovac<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Ljetne prehlade umjesto uživanja na plaži Prehlade moje dvoje djece često pričekaju ljetne mjesece, pa umjesto brčkanja u moru mi po vrućini trčimo doktoru. Najprije je kći dobila temperaturu i polako započela dugu torturu i umjesto valjanja po pijesku ja po vrelom suncu ravno u apoteku. Čepići i sirupi zauzimaju policu u frižideru, a ja sam svakim satom sve više u bedu! 
   Nakon dva dana, napokon, veselim se na moru danu. Jutro je, 7 pokazuje sat na zidu, shvatim da je sad sin topao i razbije moju idilu. No dobro, mislim si, bar još ljekova na zalihi imam pa nemoram odmah u apoteku da hitam! Doći će i kupanju na moru red, a i dječica će uživati uz omiljeni im sladoled!!!
   mama Josipa, Obrovac
 Klinfo.hr 

Ljetne prehlade umjesto uživanja na plaži

<para> Zabrinula sam se da će mama izgubiti sve suze ako ovako nastavi, a ona je i dalje plakala. </para>
<para>Bilo je tu previše suza, činilo mi se. Pitala sam je zašto toliko plače, a ona je rekla da je tužna i da joj je potrebno da se isplače. Poljubila sam je, zagrlila i rekla joj da će biti dobro, ali ona je i dalje plakala. </para>
<para>Nisam znala što da učinim, pa sam je dragala po ruci i kosi. Rekla sam joj da ju tješim kao što ona mene tješi i da će sigurno biti sretnija. Jedina stvar koja me zabrinula, kako će mama vratiti te sve suze!? One su otišle na jednu, a mama na drugu stranu, izgubila ih je! Što će učiniti kad joj ponovno zatrebaju!? Gdje će ih pronaći!? </para>
<para>Možda bi ih trebali skupiti i pospremiti da ih imamo kad nam zatrebaju? Kad sam to predložila mami, ona se razvedrila i rekla da će suza uvijek biti dovoljno i da ih nikad ne možemo izgubiti. Rekla je da su također i jako važne za nas i da ih ne trebamo čuvati, ali isto tako ne smijemo se zaboraviti smiješiti.</para>
<para>
 Piše: Sandra Sabljak<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>

Mala suzna priča s osmijehom na kraju Mama je plakala, a ja sam gledala kako se suze kotrljaju niz njezino lice. Padale su na maramicu, na odjeću, a neke su se otkotrljale na pod.  Zabrinula sam se da će mama izgubiti sve suze ako ovako nastavi, a ona je i dalje plakala. 
Bilo je tu previše suza, činilo mi se. Pitala sam je zašto toliko plače, a ona je rekla da je tužna i da joj je potrebno da se isplače. Poljubila sam je, zagrlila i rekla joj da će biti dobro, ali ona je i dalje plakala. 
Nisam znala što da učinim, pa sam je dragala po ruci i kosi. Rekla sam joj da ju tješim kao što ona mene tješi i da će sigurno biti sretnija. Jedina stvar koja me zabrinula, kako će mama vratiti te sve suze!? One su otišle na jednu, a mama na drugu stranu, izgubila ih je! Što će učiniti kad joj ponovno zatrebaju!? Gdje će ih pronaći!? 
Možda bi ih trebali skupiti i pospremiti da ih imamo kad nam zatrebaju? Kad sam to predložila mami, ona se razvedrila i rekla da će suza uvijek biti dovoljno i da ih nikad ne možemo izgubiti. Rekla je da su također i jako važne za nas i da ih ne trebamo čuvati, ali isto tako ne smijemo se zaboraviti smiješiti.

   Piše: Sandra Sabljak
   
 Klinfo.hr 

Mala suzna priča s osmijehom na kraju

<para>Sretnici je jednom davno netko rekao da može zamisliti želju kad ugleda zvijezdu padalicu, a ona se toga sjetila upravo te večeri!  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nitko ne zna koja je bila njezina želja, samo je poznato da joj se želja ostvarila. Sljedeće večeri, ponovno pod zvjezdanim nebom, zaželjela je dvije želje i one su se ostvarile. Jedne je večeri poželjela da padne veliki broj zvijezda, kako bi joj  mogle ostvariti što više želja. No to joj nije bilo dovoljno, te je uskoro nebo postalo siromašno od tolikih želja i s toliko malo zvijezda. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Velika i mala kola počela su dovoziti zvijezde iz dubokog i dalekog svemira, kako nebo ne bi bilo tužno i siromašno. Ni to nije bilo dovoljno Sretnici, sve dok jednog dana nebo nije posve ostalo bez zvijezda, a Sretnica je uz toliko ispunjenih želja bila najnesretnija djevojčica na svijetu. Plakala je i kajala se što je skinula sve zvijezde s neba i sve bi dala samo za još jednu želju. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>A onda, jedne večeri, Sretnica je opet sjedila pred svojom kućom i promatrala zvjezdano nebo. Kako? Odakle sad opet zvijezde na nebu? Posljednja zvijezda koja se dobro skrivala od Sretnice, čula je njenu posljednju želju. Bila je to želja da se sve zvijezde vrate na nebo.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Autorica: Sandra Sabljak<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Priča za laku noć: Sretnica i zvjezdano nebo Sretnica je sjedila ispred svoje kuće i promatrala nebo. Zvijezde su ga te večeri, kao i mnoge do tada, krasile nebrojenim zvijezdama. Sretnici je jednom davno netko rekao da može zamisliti želju kad ugleda zvijezdu padalicu, a ona se toga sjetila upravo te večeri!  
   Nitko ne zna koja je bila njezina želja, samo je poznato da joj se želja ostvarila. Sljedeće večeri, ponovno pod zvjezdanim nebom, zaželjela je dvije želje i one su se ostvarile. Jedne je večeri poželjela da padne veliki broj zvijezda, kako bi joj  mogle ostvariti što više želja. No to joj nije bilo dovoljno, te je uskoro nebo postalo siromašno od tolikih želja i s toliko malo zvijezda. 
   Velika i mala kola počela su dovoziti zvijezde iz dubokog i dalekog svemira, kako nebo ne bi bilo tužno i siromašno. Ni to nije bilo dovoljno Sretnici, sve dok jednog dana nebo nije posve ostalo bez zvijezda, a Sretnica je uz toliko ispunjenih želja bila najnesretnija djevojčica na svijetu. Plakala je i kajala se što je skinula sve zvijezde s neba i sve bi dala samo za još jednu želju. 
   A onda, jedne večeri, Sretnica je opet sjedila pred svojom kućom i promatrala zvjezdano nebo. Kako? Odakle sad opet zvijezde na nebu? Posljednja zvijezda koja se dobro skrivala od Sretnice, čula je njenu posljednju želju. Bila je to želja da se sve zvijezde vrate na nebo.
   Autorica: Sandra Sabljak
   
 Klinfo.hr 

Priča za laku noć: Sretnica i zvjezdano nebo

<para> Ipak, odlučili smo nagraditi tekst mame Marine Pavlić iz Zagreba koji će s obitelji provest vikend u Hotelu
Aurora**** ili Hotelu Vespera**** na Malom Lošinju, a nagradu joj
dodjeljuju Lošinj Hotels &amp; Villas.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Tekst mame Marine govori o najvažnijem poslu svakog djeteta - igri i jednom od najvažnijih poslova svakog roditelja - provođenju vremena s djecom u igri. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Igra se često uzima zdravo za gotovo i rijetko o njoj razmišljamo kao o urođenoj potrebi koja nam pomaže učiti i otkrivati svijet koji nas okružuje. Kad odrastemo, mnogi od nas prestanu se igrati. Igru zamjenjujemo poslom ili obavezama. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ipak, nepobitna je činjenica da kada se igramo osjećamo se živima bez obzira jesmo li djeca ili odrasli. U igri dijelimo veselje, smijeh i zabavu s drugima. Naši odnosi se kroz igru učvršćuju te učimo empatiju, suosjećanje, povjerenje i intimnost. Igranje je učenje. Igra stimulira našu maštu, uči nas kako rješavati probleme, potiče znatiželju, razvija kreativnost. Kroz igru učimo preuzimati rizike, učimo se snositi s pobjedama i porazima, učimo biti tolerantniji i surađivati s drugima. Igra nas udaljava od boli, strahova i drugih životnih tereta i preplavljuje naša srca osjećajem sreće, zadovoljstva i ugode. Igra stoji nasuprot nasilju, strahovima, očaju i brigama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Marina podsjetila nas je da u igri s djecom svi zajedno rastemo i učimo biti bolji ljudi. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>"Najveći je čovjek onaj koji u sebi zauvijek sačuva srce djeteta" (Mencius, kineski filozof)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Hm, sigurno ste čule za „Cult of Less“, a ako niste nadam se da vas nisam prepala jer od svih kultova ovaj se čini nekako najzdraviji. Nije to kult nikakve božice, nikakvog ovisništva, divljenja nekome ili nečemu...ovo je kult kojemu se klanja sve više mladih osvještenih ljudi. Kao što sam naziv kaže, radi se o kultu „manje je više“. Dakle, ljudi rasprodaju sve predmete iz svojih stanova koji im nisu neophodni.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Koliko puta je svaka od nas ponovila rečenicu „kamo s ovolikim igračkama?“. Čak ako ste izuzetno strpljive i dobrohotne, udomile ste stare igračke i obradovale neko drugo dijete, djecu u vrtiću ili domu za napuštenu djecu. Međutim, jeste li razmislile o tome koliko je zapravo vaše dijete profitiralo od bezbroj plastičnih komada, koliko su oni uopće koristili njegovom psiho-somatskom zdravlju a koliko ste potpomognuli neku multinacionalnu kompaniju, odnosno njenog vlasnika? Vraćamo se na sam početak ove priče...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prije desetak godina nisam čula za kult s kojim sam započela, ali zdrav razum nametao mi je slijedeće pitanje – „Što moje dijete očekuje od mene?“. Zaključila sam da očekuje moje vrijeme, ljubav, pažnju i strpljenje te sam se orijentirala na takvu vrstu zabave i igre s djecom, koja će ih zaokupiti duže vrijeme, u kojoj ćemo svi sudjelovati, igru koja će poticati njihovu kreativnost i činiti im dobro. Tako smo igre podijelili na one vani i one unutar kuće, ovisno o dobu dana, klimatskim prilikama i prije svega o tome kako smo se mi osjećali. Ukoliko su se djeca zaigrala u kući, nisam prekidala njihovu igru samo zato što mislim da je pogodno vrijeme za igru na svježem zraku (otvorila bih u tom slučaju prozore) dok bi se neki drugi put rado šetali ili igrali vani iako je padala kiša.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zaokupljali bi nas različiti materijali i različite teme, tako da smo od starih kartonskih kutija znali izraditi brod duži od jednog metra, skupa s veslima pa su se moji dječaci znali igrati gusara i ribara, mornara na brodu i tko zna čega sve ne a da vam ne govorim koliko smo uživali dok smo ga izrađivali. Od istog smo materijala izrađivali kućice u kojima su se igrali, od kartona smo izrađivali štitove i mačeve koje smo znali oblijepiti srebrnom samoljepivom tapetom s crvenim oznakama Križara. Šili smo zajedno viteške plašteve, izrađivali zlatne kraljevske krune, smišljali „viteške“ menije za ručak i iz čaša na stalak umjesto crnog vina pili sirup od kupine. Od slanog tijesta mijesili smo ukrase za sve blagdane a mali stolić u dnevnom boravku često je bio prekriven hamer papirom na kojem smo risali. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>TV nismo gledali, tek poneki birani dječji film i humane crtiće. Često smo radili lutkarske predstave i prodavali (za 50 lipa do kunu vrijednosti) karte za nju bakama i djedovima te organizirali prodajne izložbe dječjih radova (u istoj vrijednosti, naravno).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vani smo pak bili orjentirani na travnjak, pokazivala sam djeci pčele i krtičnjake, bježali smo u šumi kad god je bila prilika i tamo se igrali kauboja i indijanaca, izbjegavali smo dječja igrališta a više koristili parkove...ludovali smo kad smo naišli na kakav potok...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kako god, za naše divne igre uglavnom nismo trošili velike novce a poklone koje bi dobili za rođendane često smo samo prosljeđivali dalje jer nas nisu zanimali.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sve u svemu, danas kad su moji sinovi tinejđeri i kad mi u školi kažu da su najbolji u likovnom, spretni u tehničkom odgoju i na satovima tjelesnog odgoja, da se jako lijepo izražavaju, ne psuju i najspristojniji su u razredu, uvijek pomislim na njihovo odrastanje u ranom djetinjstvu. Na pamet mi nije padalo da s prijateljicom sjednem u kafić a da se djeca dosađuju pored mene, da im ne selektivno upalim TV i posjednem ih na kauč ili da ih zasipam skupom plastikom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ako vam mlade mame, ikako mogu pomoći, onda moj savjet stane u jednu rečenicu „Vaše dijete treba vašu ljubav i vaše vrijeme“. I kao što sam početak priče kaže, danas se duboko klanjam navedenom kultu. Manje je zaista više.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Marina</para>

Manje je više ili što djeca zapravo od nas trebaju? - NAGRAĐENI TEKST I ovog mjeseca bilo je teško izdvojiti pismo od svih predivnih koja su pristigla i na kojima svima zahvaljujemo.  Ipak, odlučili smo nagraditi tekst mame Marine Pavlić iz Zagreba koji će s obitelji provest vikend u Hotelu
Aurora**** ili Hotelu Vespera**** na Malom Lošinju, a nagradu joj
dodjeljuju Lošinj Hotels &amp; Villas.
   Tekst mame Marine govori o najvažnijem poslu svakog djeteta - igri i jednom od najvažnijih poslova svakog roditelja - provođenju vremena s djecom u igri. 
   Igra se često uzima zdravo za gotovo i rijetko o njoj razmišljamo kao o urođenoj potrebi koja nam pomaže učiti i otkrivati svijet koji nas okružuje. Kad odrastemo, mnogi od nas prestanu se igrati. Igru zamjenjujemo poslom ili obavezama. 
   Ipak, nepobitna je činjenica da kada se igramo osjećamo se živima bez obzira jesmo li djeca ili odrasli. U igri dijelimo veselje, smijeh i zabavu s drugima. Naši odnosi se kroz igru učvršćuju te učimo empatiju, suosjećanje, povjerenje i intimnost. Igranje je učenje. Igra stimulira našu maštu, uči nas kako rješavati probleme, potiče znatiželju, razvija kreativnost. Kroz igru učimo preuzimati rizike, učimo se snositi s pobjedama i porazima, učimo biti tolerantniji i surađivati s drugima. Igra nas udaljava od boli, strahova i drugih životnih tereta i preplavljuje naša srca osjećajem sreće, zadovoljstva i ugode. Igra stoji nasuprot nasilju, strahovima, očaju i brigama.
   Mama Marina podsjetila nas je da u igri s djecom svi zajedno rastemo i učimo biti bolji ljudi. 
   "Najveći je čovjek onaj koji u sebi zauvijek sačuva srce djeteta" (Mencius, kineski filozof)
   
   Hm, sigurno ste čule za „Cult of Less“, a ako niste nadam se da vas nisam prepala jer od svih kultova ovaj se čini nekako najzdraviji. Nije to kult nikakve božice, nikakvog ovisništva, divljenja nekome ili nečemu...ovo je kult kojemu se klanja sve više mladih osvještenih ljudi. Kao što sam naziv kaže, radi se o kultu „manje je više“. Dakle, ljudi rasprodaju sve predmete iz svojih stanova koji im nisu neophodni.
   Koliko puta je svaka od nas ponovila rečenicu „kamo s ovolikim igračkama?“. Čak ako ste izuzetno strpljive i dobrohotne, udomile ste stare igračke i obradovale neko drugo dijete, djecu u vrtiću ili domu za napuštenu djecu. Međutim, jeste li razmislile o tome koliko je zapravo vaše dijete profitiralo od bezbroj plastičnih komada, koliko su oni uopće koristili njegovom psiho-somatskom zdravlju a koliko ste potpomognuli neku multinacionalnu kompaniju, odnosno njenog vlasnika? Vraćamo se na sam početak ove priče...
   Prije desetak godina nisam čula za kult s kojim sam započela, ali zdrav razum nametao mi je slijedeće pitanje – „Što moje dijete očekuje od mene?“. Zaključila sam da očekuje moje vrijeme, ljubav, pažnju i strpljenje te sam se orijentirala na takvu vrstu zabave i igre s djecom, koja će ih zaokupiti duže vrijeme, u kojoj ćemo svi sudjelovati, igru koja će poticati njihovu kreativnost i činiti im dobro. Tako smo igre podijelili na one vani i one unutar kuće, ovisno o dobu dana, klimatskim prilikama i prije svega o tome kako smo se mi osjećali. Ukoliko su se djeca zaigrala u kući, nisam prekidala njihovu igru samo zato što mislim da je pogodno vrijeme za igru na svježem zraku (otvorila bih u tom slučaju prozore) dok bi se neki drugi put rado šetali ili igrali vani iako je padala kiša.
   Zaokupljali bi nas različiti materijali i različite teme, tako da smo od starih kartonskih kutija znali izraditi brod duži od jednog metra, skupa s veslima pa su se moji dječaci znali igrati gusara i ribara, mornara na brodu i tko zna čega sve ne a da vam ne govorim koliko smo uživali dok smo ga izrađivali. Od istog smo materijala izrađivali kućice u kojima su se igrali, od kartona smo izrađivali štitove i mačeve koje smo znali oblijepiti srebrnom samoljepivom tapetom s crvenim oznakama Križara. Šili smo zajedno viteške plašteve, izrađivali zlatne kraljevske krune, smišljali „viteške“ menije za ručak i iz čaša na stalak umjesto crnog vina pili sirup od kupine. Od slanog tijesta mijesili smo ukrase za sve blagdane a mali stolić u dnevnom boravku često je bio prekriven hamer papirom na kojem smo risali. 
   TV nismo gledali, tek poneki birani dječji film i humane crtiće. Često smo radili lutkarske predstave i prodavali (za 50 lipa do kunu vrijednosti) karte za nju bakama i djedovima te organizirali prodajne izložbe dječjih radova (u istoj vrijednosti, naravno).
   Vani smo pak bili orjentirani na travnjak, pokazivala sam djeci pčele i krtičnjake, bježali smo u šumi kad god je bila prilika i tamo se igrali kauboja i indijanaca, izbjegavali smo dječja igrališta a više koristili parkove...ludovali smo kad smo naišli na kakav potok...
   Kako god, za naše divne igre uglavnom nismo trošili velike novce a poklone koje bi dobili za rođendane često smo samo prosljeđivali dalje jer nas nisu zanimali.
   Sve u svemu, danas kad su moji sinovi tinejđeri i kad mi u školi kažu da su najbolji u likovnom, spretni u tehničkom odgoju i na satovima tjelesnog odgoja, da se jako lijepo izražavaju, ne psuju i najspristojniji su u razredu, uvijek pomislim na njihovo odrastanje u ranom djetinjstvu. Na pamet mi nije padalo da s prijateljicom sjednem u kafić a da se djeca dosađuju pored mene, da im ne selektivno upalim TV i posjednem ih na kauč ili da ih zasipam skupom plastikom.
   Ako vam mlade mame, ikako mogu pomoći, onda moj savjet stane u jednu rečenicu „Vaše dijete treba vašu ljubav i vaše vrijeme“. I kao što sam početak priče kaže, danas se duboko klanjam navedenom kultu. Manje je zaista više.
   Mama Marina Klinfo.hr 

Manje je više ili što djeca zapravo od nas trebaju? - NAGRAĐENI TEKST

<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prijateljica i ja smo imale 11 godina kad smo odlučile da ćemo preko časopisa naći njenom tati ženu jer je ona ostala rano bez mame, no njoj je bilo nugodno da sama to radi pa smo odlučile da i mom tati tražimo još jednu ženu, tako da smo dale oglas u nekom našem časopisu (tad nije bilo telefona, pa smo to radile poštom).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>No nije prošlo dugo vremena i počele su žene slati pisma, no budući da smo mi bile još malene i nismo znale točno na što je žensko srce slabo, mi smo platile njenom bratu da za nas odgovora na pisma. I funkcioniralo je to jedno vrijeme tako dugo dok se nismo odlučile za dvije, tri ženske koje dolaze u obzir za njenog tatu i mog tatu, eh ne misleći ništa loše. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mi njima damo i naše adrese pa da nas nekad mogu posjetiti, jer tete su rekle da vole žensku djecu i da bi nam donijele čak i po koji poklončić i nama se to odmah svidjelo.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dosadilo nam više plaćati njenom bratu i pisati, i mi prestanemo... Došlo ljeto pa smo radije provodile vrijeme na bazenu, no pisale su one i dalje al' mi smo ih ignorirale. Do jednog dana. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dolazim ja kući sa bazena i gledam s roditeljima TV, kad zvoni netko...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Moja mama otvori kad TETA  pred vratima traži mog tatu, mama je pusti u kuću i pita tatu kakva je ovo žena i o kakvim se pismima radi? Mene su otjerali na spavanje da ne slušam što odrasli pričaju.. Žena je valjda sve ispričala, a tata se branio, dok nije izvadila pisma i mama vidjela da uopće to nije njegov rukopis. Onda im je došao klik u glavu da su meni silna pisma dolazila, dobila sam po guzi tad i nisam smjela cijelo ljeto više na bazen..<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Eto sad kad sam mama dvije djevojčice, uvijek kad naprave neku ludost, tješim se da ni ja nisam bila bolja u njihovim godinama...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Lijep pozdrav od mame Mirjane</para>

Dječje nepodopštine ili kako sam tati tražila još jednu ženu Eto jedno roditeljsko iskustvo mojih roditelja ili moje iskustvo kad sam ja bila dijete...  Uglavnom, bilo je to prije 20 i nešto godina... 
   
   Prijateljica i ja smo imale 11 godina kad smo odlučile da ćemo preko časopisa naći njenom tati ženu jer je ona ostala rano bez mame, no njoj je bilo nugodno da sama to radi pa smo odlučile da i mom tati tražimo još jednu ženu, tako da smo dale oglas u nekom našem časopisu (tad nije bilo telefona, pa smo to radile poštom).
   No nije prošlo dugo vremena i počele su žene slati pisma, no budući da smo mi bile još malene i nismo znale točno na što je žensko srce slabo, mi smo platile njenom bratu da za nas odgovora na pisma. I funkcioniralo je to jedno vrijeme tako dugo dok se nismo odlučile za dvije, tri ženske koje dolaze u obzir za njenog tatu i mog tatu, eh ne misleći ništa loše. 
   Mi njima damo i naše adrese pa da nas nekad mogu posjetiti, jer tete su rekle da vole žensku djecu i da bi nam donijele čak i po koji poklončić i nama se to odmah svidjelo.Dosadilo nam više plaćati njenom bratu i pisati, i mi prestanemo... Došlo ljeto pa smo radije provodile vrijeme na bazenu, no pisale su one i dalje al' mi smo ih ignorirale. Do jednog dana. 
   Dolazim ja kući sa bazena i gledam s roditeljima TV, kad zvoni netko...Moja mama otvori kad TETA  pred vratima traži mog tatu, mama je pusti u kuću i pita tatu kakva je ovo žena i o kakvim se pismima radi? Mene su otjerali na spavanje da ne slušam što odrasli pričaju.. Žena je valjda sve ispričala, a tata se branio, dok nije izvadila pisma i mama vidjela da uopće to nije njegov rukopis. Onda im je došao klik u glavu da su meni silna pisma dolazila, dobila sam po guzi tad i nisam smjela cijelo ljeto više na bazen..
   Eto sad kad sam mama dvije djevojčice, uvijek kad naprave neku ludost, tješim se da ni ja nisam bila bolja u njihovim godinama...
   Lijep pozdrav od mame Mirjane Klinfo.hr 

Dječje nepodopštine ili kako sam tati tražila još jednu ženu

<para>. Mi smo ovaj put pronašli stari božićni ukrasni papir. Zapravo ostatke ukrasnog papira, ali ja i te ostatke uvijek brižno čuvam za klince jer stvarno ponekad dobro dođu. Pitala sam ih što bi mogli raditi iz tog papira, a Ivona je predložila da radimo ukrase za bor. Bio je to sasvim logičan prijedlog jer je papir bio otisnut mnoštvom narančastih kuglica.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ivona i ja smo rezale kuglice, a onda su ona i Vid lijepili te kuglice na izrezanu kartonsku kutiju od čokoladnih pahuljica.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kartonske kutije od cornflakesa, čokoladnih pahuljica i ostalih sličnih namirnica uvijek čuvamo jer je debljina kartona idealna djeci za rezanje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Lijepili su pomoću ljepila u kantici pa su im bili potrebni i kistovi. Ja sam im pomagala držeći jednim prstom „kuglice“ kako ne bi bježale po stolu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nakon toga smo malo pričekali da se ljepilo osuši i ponovo izrezivali ukrase koji su sada bili puno čvršći. Ivona je škaricama rezala vunu koju sam ja lijepila pištoljem za vruće ljepilo na ukrase.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Jedva čekamo kad ćemo naše kuglice objesiti na bor!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Karolina s portala <ulink url="http://3mame.com">3mame.com</ulink>!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>
<mediaobject>
 <imageobject>
 <imagedata fileref="https://klinfortl.hr/modules/mod_chit_chat/data/ukrasi_3mame.jpg"/>
 </imageobject>
</mediaobject>

Dječji ukrasi za bor Ponekad je za zaposliti male, razigrane prstiće potrebno samo zaviriti u ormar i pronaći nešto što smo davno trebali baciti, ali eto – bilo nam je žao. . Mi smo ovaj put pronašli stari božićni ukrasni papir. Zapravo ostatke ukrasnog papira, ali ja i te ostatke uvijek brižno čuvam za klince jer stvarno ponekad dobro dođu. Pitala sam ih što bi mogli raditi iz tog papira, a Ivona je predložila da radimo ukrase za bor. Bio je to sasvim logičan prijedlog jer je papir bio otisnut mnoštvom narančastih kuglica.
   Ivona i ja smo rezale kuglice, a onda su ona i Vid lijepili te kuglice na izrezanu kartonsku kutiju od čokoladnih pahuljica.
   Kartonske kutije od cornflakesa, čokoladnih pahuljica i ostalih sličnih namirnica uvijek čuvamo jer je debljina kartona idealna djeci za rezanje.
   Lijepili su pomoću ljepila u kantici pa su im bili potrebni i kistovi. Ja sam im pomagala držeći jednim prstom „kuglice“ kako ne bi bježale po stolu.
   Nakon toga smo malo pričekali da se ljepilo osuši i ponovo izrezivali ukrase koji su sada bili puno čvršći. Ivona je škaricama rezala vunu koju sam ja lijepila pištoljem za vruće ljepilo na ukrase.
   Jedva čekamo kad ćemo naše kuglice objesiti na bor!
   Mama Karolina s portala 3mame.com!


   
      
   
 Klinfo.hr 

Dječji ukrasi za bor

<para>Ponekad mi se činilo da ne mogu s njim na kraj...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ali kada dođe i poljubi me onim svojim nježnim usnama sve što je ružno odmah se zaboravlja.On je moja najveća radost..Teško je to opisati ali niti u jednom trenutku nisam osjećala da mi to djete može dan učiniti ružnim. Kao da sam u nekom drugom svijetu..Sve brige nestaju,samo osmijeh ostaje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Inače obožavam djecu i radujem se danu kada ću i ja postati mama. Mislim da je to nešto neprocjenivo.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Moja prijateljica sada je trudna i ne mogu vam opisati koliko jedva čekam da rodi. Majčinstvo je velika odgovornost ali i velika sreća. Sve što u životu napravili, karijera, dobrota, brak...Ništa ne ostavlja tako dubok trag kao djete. Na kraju krajeva samo to ostaje..Samo je to motiv da i dalje živimo i volimo. Baš se radujem danu svog majčinstva...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sa sigurnošću tvrdim da ću biti najsretnija i najponosnija mama na svijetu!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Teta Dijana iz Virovitice<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(Foto: ilustracija)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Uživam s nećakom i radujem se danu kada ću postati mama Ja nisam mama ali sam okružena djecom i nekako sam u doticaju sa iskustvom raznih mama,raznih odgoja i raznih karaktera djece.Nedavno sam čuvala nečaka koji je dosta razigran i veseo. Ima 3 godine. Ponekad mi se činilo da ne mogu s njim na kraj...
   Ali kada dođe i poljubi me onim svojim nježnim usnama sve što je ružno odmah se zaboravlja.On je moja najveća radost..Teško je to opisati ali niti u jednom trenutku nisam osjećala da mi to djete može dan učiniti ružnim. Kao da sam u nekom drugom svijetu..Sve brige nestaju,samo osmijeh ostaje.
   Inače obožavam djecu i radujem se danu kada ću i ja postati mama. Mislim da je to nešto neprocjenivo.
   Moja prijateljica sada je trudna i ne mogu vam opisati koliko jedva čekam da rodi. Majčinstvo je velika odgovornost ali i velika sreća. Sve što u životu napravili, karijera, dobrota, brak...Ništa ne ostavlja tako dubok trag kao djete. Na kraju krajeva samo to ostaje..Samo je to motiv da i dalje živimo i volimo. Baš se radujem danu svog majčinstva...
   Sa sigurnošću tvrdim da ću biti najsretnija i najponosnija mama na svijetu!
   Teta Dijana iz Virovitice
   (Foto: ilustracija)
 Klinfo.hr 

Uživam s nećakom i radujem se danu kada ću postati mama

<para>. Želimo čuti i objaviti svaki vaš tekst, a autoricu najzanimljivijeg, darovat ćemo vrhunskom bežičnom Logitech tipkovnicom i mišem za još lakše i udobnije iskustvo tipkanja.  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>        <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zašto su Logitech tipkovnica i miš superkuuul?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Logitech Desktop MK710 idealan je za vaše stolno ili prijenosno računalo. Radi se o kombinaciji bežične tipkovnice i miša, s baterijama u trajanju od tri godine. Nakon što prestanete koristiti tipkovnicu i miša, oni se sami gase i čuvaju energiju za vrijeme vašeg odsustva od računala. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Uz Desktop dolazi jedan USB prijamnik koji strši svega 8 mm od ruba laptopa pa ćete ga moći zajedno s računalom nositi uokolo bez potrebe vađenja, a tipkovnica i miš u svakom će trenutku biti spremni za rad.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Tipkovnica ima zaobljene rubove tipki te mekano, presvučeno odmorište za dlanove i zglobove. Tipke su prikladne za lagani pritisak vršcima prstiju, mekane su i prsti će vam jednostavno kliziti dok pišete nove priče. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Na tipkovnici se nalazi LCD zaslon koji prikazuje status nekih od opcija kao što su Caps Lock, Scroll Lock, Num Lock te stanje baterija. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Laserski miš pak možete koristiti na gotovo svim podlogama, a ima i opciju hiperbrzog listanja dokumenata, prezentacija ili foto albuma. Stabilan i prilagođen veličini desne šake ovaj miš stvara prirodnu pozicija rukama za udoban rad.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Gdje ću poslati svoj tekst?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Svoja iskustva podijelite s čitateljicama Klinfo.hr portala na način da nam tekst pošaljete na info@klinfo.hr. Najsretniju mamu darovat ćemo 15. kolovoza, nakon čega nastavljamo s novim darivanjima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Isto tako vas pozivamo da se pridružite komentiranju i budete nam drage gošće u rubrici "Mame pišu za mame".</para>

PIŠITE NAM SVOJA ISKUSTVA, A MI VAS DARUJEMO LOGITECH TIPKOVNICOM I MIŠEM! Drage naše mame, tete, bake, sestre i sve čitateljice okružene mališanima, nedavno smo predstavili ovu našu novu rubriku u kojoj vas pozivamo da svoja roditeljska iskustva, razmišljanja ili crtice o zdravlju, odgoju, uspjesima, savjetima i drugim temama, podijelite s drugim mamama . Želimo čuti i objaviti svaki vaš tekst, a autoricu najzanimljivijeg, darovat ćemo vrhunskom bežičnom Logitech tipkovnicom i mišem za još lakše i udobnije iskustvo tipkanja.          
   Zašto su Logitech tipkovnica i miš superkuuul?
   Logitech Desktop MK710 idealan je za vaše stolno ili prijenosno računalo. Radi se o kombinaciji bežične tipkovnice i miša, s baterijama u trajanju od tri godine. Nakon što prestanete koristiti tipkovnicu i miša, oni se sami gase i čuvaju energiju za vrijeme vašeg odsustva od računala. 
   Uz Desktop dolazi jedan USB prijamnik koji strši svega 8 mm od ruba laptopa pa ćete ga moći zajedno s računalom nositi uokolo bez potrebe vađenja, a tipkovnica i miš u svakom će trenutku biti spremni za rad.
   Tipkovnica ima zaobljene rubove tipki te mekano, presvučeno odmorište za dlanove i zglobove. Tipke su prikladne za lagani pritisak vršcima prstiju, mekane su i prsti će vam jednostavno kliziti dok pišete nove priče. 
   Na tipkovnici se nalazi LCD zaslon koji prikazuje status nekih od opcija kao što su Caps Lock, Scroll Lock, Num Lock te stanje baterija. 
   Laserski miš pak možete koristiti na gotovo svim podlogama, a ima i opciju hiperbrzog listanja dokumenata, prezentacija ili foto albuma. Stabilan i prilagođen veličini desne šake ovaj miš stvara prirodnu pozicija rukama za udoban rad.
   


   


   
   Gdje ću poslati svoj tekst?
   Svoja iskustva podijelite s čitateljicama Klinfo.hr portala na način da nam tekst pošaljete na info@klinfo.hr. Najsretniju mamu darovat ćemo 15. kolovoza, nakon čega nastavljamo s novim darivanjima.
   Isto tako vas pozivamo da se pridružite komentiranju i budete nam drage gošće u rubrici "Mame pišu za mame". Klinfo.hr 

PIŠITE NAM SVOJA ISKUSTVA, A MI VAS DARUJEMO LOGITECH TIPKOVNICOM I MIŠEM!

<para>  Naravno da dijete nikad nece ići spavati kad se mami spava i da je to njima kao da ih kažnjavaš. Koje spavanje!? Da bi Karla išla bez problema u krevetić na spavanje, uredila sam joj kutak baš kao za prave princeze. Čak smo i zidove u spavaćoj sobi obojali u ljubičasto i zeleno. Na strop smo zalijepili zvijezde i mjesec koji svjetle u mraku da bi klinci dobili dojam noćnog zvjezdanog neba.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sada svake večeri Karla jedva čeka leći u svoj krevetić. Kraj krevetića ima svoj pano na koji stavlja postere iz časopisa Princeze i Moj mali pony, ali i svoje crteže ili crteže koje dobije od prijatelja za uspomenu. Nađe se tu i pokoja fotografija, a iznad glave je čuvaju dobri anđeli koji joj čuvaj san. Naravno, tu je i ritual čitanja slikovnice prije spavanja koji je već postao tradicija od prve godine Karlina života i doista se nadam da će to trajati još dugo.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Pano sam izradila od velikog starog okvira u kojem je bila neka reprodukcija. Iza sam zalijepila veliki karton radi čvrstoće, a s gornje strane šarene kolaž papire na koje Karla patafixom ili sejlotepom lijepi uspomene, kako ih ona voli nazivati. Kad je to bilo gotovo, Karla je bila oduševljena, a i Krsti se sviđa proučavati čega sve ima na panou.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Jelena<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Više o uređenju doma potražite na blogu mame Jelene - <ulink url="http://3mame.com/?cat=1742">3mame.com
</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Dječji kutak u spavaćoj sobi Kod nas pada kiša i baš je zahladilo. Idealno bi bilo kad bi se čovjek mogao zavući u krevet, ugrijati se i spavati. Ovo vrijeme mami nas na san.   Naravno da dijete nikad nece ići spavati kad se mami spava i da je to njima kao da ih kažnjavaš. Koje spavanje!? Da bi Karla išla bez problema u krevetić na spavanje, uredila sam joj kutak baš kao za prave princeze. Čak smo i zidove u spavaćoj sobi obojali u ljubičasto i zeleno. Na strop smo zalijepili zvijezde i mjesec koji svjetle u mraku da bi klinci dobili dojam noćnog zvjezdanog neba.
   Sada svake večeri Karla jedva čeka leći u svoj krevetić. Kraj krevetića ima svoj pano na koji stavlja postere iz časopisa Princeze i Moj mali pony, ali i svoje crteže ili crteže koje dobije od prijatelja za uspomenu. Nađe se tu i pokoja fotografija, a iznad glave je čuvaju dobri anđeli koji joj čuvaj san. Naravno, tu je i ritual čitanja slikovnice prije spavanja koji je već postao tradicija od prve godine Karlina života i doista se nadam da će to trajati još dugo.
   Pano sam izradila od velikog starog okvira u kojem je bila neka reprodukcija. Iza sam zalijepila veliki karton radi čvrstoće, a s gornje strane šarene kolaž papire na koje Karla patafixom ili sejlotepom lijepi uspomene, kako ih ona voli nazivati. Kad je to bilo gotovo, Karla je bila oduševljena, a i Krsti se sviđa proučavati čega sve ima na panou.
   Mama Jelena
   Više o uređenju doma potražite na blogu mame Jelene - 3mame.com

   
 Klinfo.hr 

Dječji kutak u spavaćoj sobi

<para>Slijedilo je mnogo novih godina sa pravim, velikim jelkama, koje sam sretna poput djeteta, svake godine kitila skupa sa svojom obitelji.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>A onda, jednoga jutra život je stao u smrti. I ja sam ostala u smrti, iako živa. Nestala je netragom sva radost, ostala su samo sjećanja koja bole. Godinama nisam mogla gledati čak niti tuđe okićene jelke, jer radost nije stanovala u mojem domu. Tko bi uopće poželio dočekati Novu godinu u kući tuge? I nije.....sve do ove posljednje, Nove 2011.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dolazi moja mala unučica, koja želi kititi jelku! Strašno! Što ću sad? Pa to je Bogohuljenje, jer ovdje stanuje smrt, odzvanja mojim mislima. Koliko god je voljela, ne mogu glumiti sreću koje nema, ali popuštam, djelomično, jer dijete ima pravo na radost.  Nisam kupila jelku, to ne, nikad više, mislila sam. Otišla sam u staru kuću i pronašla onu malu, plastičnu jelku. Kad već moram, neka to bude dosta, mislila sam.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Na Badnju večer bile smo same i okitile jelkicu starim, čak i polomljenim ukrasima. Sa svakim ukrasom stavljenim na jelku, lomila sam se, skrivala suze, a moja mala unučica, ushićeno je klicala „prekrasno, krasno, prekrasno, krasno...“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nikad nisam imala skromniju jelku, ali ona je klicala „prekrasno, krasno, prekrasno, krasno.....“. Tako je malo trebalo da malenu preplavi sreća, jer je skromna, draga, dobra...baš kao i onaj na koga je nalik, a kojega više nema. Ili se samo ne možemo više vidjeti? Kako god bilo, nenadano, dogodilo se čudo, jer njena sreća kao da je nadjačala moju tugu, njena sreća otvorila je moje srce, moju dušu i moje oči, vratila me među žive. I ne želim više umrijeti, želim živjeti i gledati život, dragi život kako se nastavlja s njom. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Hvala Bogu na ovom daru ....krasnom, prekrasnom. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Baka Batanona<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(FOTO: Ilustracija, www.sxc.hu)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Badnjak: sreća moje unučice vratila me među žive Davno, desetljećima unazad, kupila sam malu plastičnu jelku, koja mi se nije dopala, pa je  dobro umotana i gotovo zaboravljena, završila na tavanu stare kuće na selu. Slijedilo je mnogo novih godina sa pravim, velikim jelkama, koje sam sretna poput djeteta, svake godine kitila skupa sa svojom obitelji.
   A onda, jednoga jutra život je stao u smrti. I ja sam ostala u smrti, iako živa. Nestala je netragom sva radost, ostala su samo sjećanja koja bole. Godinama nisam mogla gledati čak niti tuđe okićene jelke, jer radost nije stanovala u mojem domu. Tko bi uopće poželio dočekati Novu godinu u kući tuge? I nije.....sve do ove posljednje, Nove 2011.
   Dolazi moja mala unučica, koja želi kititi jelku! Strašno! Što ću sad? Pa to je Bogohuljenje, jer ovdje stanuje smrt, odzvanja mojim mislima. Koliko god je voljela, ne mogu glumiti sreću koje nema, ali popuštam, djelomično, jer dijete ima pravo na radost.  Nisam kupila jelku, to ne, nikad više, mislila sam. Otišla sam u staru kuću i pronašla onu malu, plastičnu jelku. Kad već moram, neka to bude dosta, mislila sam.
   Na Badnju večer bile smo same i okitile jelkicu starim, čak i polomljenim ukrasima. Sa svakim ukrasom stavljenim na jelku, lomila sam se, skrivala suze, a moja mala unučica, ushićeno je klicala „prekrasno, krasno, prekrasno, krasno...“
   Nikad nisam imala skromniju jelku, ali ona je klicala „prekrasno, krasno, prekrasno, krasno.....“. Tako je malo trebalo da malenu preplavi sreća, jer je skromna, draga, dobra...baš kao i onaj na koga je nalik, a kojega više nema. Ili se samo ne možemo više vidjeti? Kako god bilo, nenadano, dogodilo se čudo, jer njena sreća kao da je nadjačala moju tugu, njena sreća otvorila je moje srce, moju dušu i moje oči, vratila me među žive. I ne želim više umrijeti, želim živjeti i gledati život, dragi život kako se nastavlja s njom. Hvala Bogu na ovom daru ....krasnom, prekrasnom. 
   Baka Batanona
   
   (FOTO: Ilustracija, www.sxc.hu)
 Klinfo.hr 

Badnjak: sreća moje unučice vratila me među žive

<para>Nadajući se da je nešto prolazno, nismo odmah odlazili pedijatrici.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kako točkice nisu prestajale, nakon tjedan dana smo ipak otišli po stručno mišljenje. Pedijatrica  nam je propisala neku kremu od koje bi alergija trebala prestati. Kad smo kremu koristili, sve bi bilo ok. Kako se krema smjela koristiti svega 8 dana, a nakon toga napraviti pauza, u toj pauzi točkice bi se odmah pojavile. Uskoro su točkice prekrile cijelo tijelo.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dugo sam mislila kako je stvar u nečemu što svakodnevno koristimo i cijelo proljeće sam provela izbjegavajući pojedinu hranu ili mijenjajući razne deterdžente za pranje rublja. Sve sam rublje prala s duplim ispiranjem bez ikakvog omekšivača. Također sam iz prehrane izbacila sve što sam smatrala da je nezdravo.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ispalo je da ništa od toga nije uzrok alergije. U razgovoru s pedijatricom, saznala sam da alergija vjerojatno nije uzrokovana nečim određenim nego je vjerojatno riječ o sklonosti alergijama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dugo smo se mučili s alergijama i često hodali pedijatrici. Jednom nam je predložila da kravlje mlijeko zamijenimo kozjim. Rekla je kako ne misli da je Ivona alergična na kravlje mlijeko, ali da bi kozje moglo pročistiti organizam. Upravo to se i dogodilo.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Na našu veliku sreću, točkicu se nestale već nakon nekoliko dana korištenja kozjeg mlijeka. Na žalost, nismo nikako uspjeli pronaći domaće kozje mlijeko. Svi proizvođači koje smo zvali rekli su da nemaju dovoljne količine za prodaju. Povremeno smo uspjeli u Koprivnici doći do domaćeg kozjeg mlijeka, ali većinom smo kupovali Vindijino kozje mlijeko. Cijena je malo veća od kravljeg mlijeka (malo manje od 5 kuna za pola litre), ali definitivno se isplati. Ipak je zdravlje na prvom mjestu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nakon par mjeseci smo za vikend zaboravili kupiti kozje mlijeko pa smo taj vikend koristili kravlje. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kako se ništa nije dogodilo, dalje smo počeli koristiti kravlje. No već nakon tjedan dana, alergije su se počele javljati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Postepeno smo nakon njene treće godine prešli na kravlje mlijeko. Sve je bilo ok i alergije se više nisu javljale.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kad je Vid pred par mjeseci dobio identične točkice po trbuhu, recept smo već dobro znali. Kozje mlijeko i ovaj se put pokazalo kao učinkovito rješenje protiv alergija.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ovaj put smo muž i ja odlučili da klincima stalno dajemo kozje mlijeko. Tako s kozjim mlijekom kuhamo i njihov omiljeni gris. Pahuljice i cornflakesi se također jedu s kozjim mlijekom. Ivoni je odlično i uvijek pita da li i ona pije kozje mlijeko. Vid se također ne buni tako da dječju prehranu baziramo na kozjem mlijeku.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Neke stručnije informacije o sastavu i ljekovitosti kozjeg mlijeka možete potražiti na Internetu jer ipak ja ovdje iznosim samo osobno iskustvo. Dovoljno stručna za te informacije ipak nisam. Neke osnovne informacije koje ja znam su da obiluje vitaminima i mineralima – kalcijem, fosforom, kalijem, vitaminom B i proteinima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ovo mlijeko smanjuje neugodne alergijske reakcije, želučane tegobe, ekceme… Stručnjaci tvrde da kozje mlijeko sadrži i oligosaharide, a oni  potiču metabolizam.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Na svu sreću, alergije koje su naši klinci imali, njima osobno nisu radile velike probleme. Nikad ih nije ništa svrbjelo i nisu se češkali. Ipak je lakše imati takve alergije nego se još nositi sa dosadnim simptom  kao što je neugodan svrbež.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Budući da su alergije kod djece sve češća pojava, možda bi bilo dobro isprobati neke alternative svim onim kremicama za koje svi znamo da nisu zdrave.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Pružite prirodi šansu da na zdrav način izliječi alergije koje nas i našu djecu sve češće muče. Kako su alergije bolest novog doba, tako je možda povratak prirodi najbolji način da se borimo s njima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Karolina<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Više o vlastitim iskustvima mama s alergijama djece pročitajte na  <ulink url="http://3mame.com">3mame.com</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Prirodni lijek protiv alergije - kozje mlijeko Kako sam uvijek pazila što i kako kuham djeci, tako sam se uvelike iznenadila kad sam prvi puta primijetila neobične točkice na Ivoninim rukama. Tada je bila stara otprilike 18 mjeseci. Nadajući se da je nešto prolazno, nismo odmah odlazili pedijatrici.
   Kako točkice nisu prestajale, nakon tjedan dana smo ipak otišli po stručno mišljenje. Pedijatrica  nam je propisala neku kremu od koje bi alergija trebala prestati. Kad smo kremu koristili, sve bi bilo ok. Kako se krema smjela koristiti svega 8 dana, a nakon toga napraviti pauza, u toj pauzi točkice bi se odmah pojavile. Uskoro su točkice prekrile cijelo tijelo.
   Dugo sam mislila kako je stvar u nečemu što svakodnevno koristimo i cijelo proljeće sam provela izbjegavajući pojedinu hranu ili mijenjajući razne deterdžente za pranje rublja. Sve sam rublje prala s duplim ispiranjem bez ikakvog omekšivača. Također sam iz prehrane izbacila sve što sam smatrala da je nezdravo.
   Ispalo je da ništa od toga nije uzrok alergije. U razgovoru s pedijatricom, saznala sam da alergija vjerojatno nije uzrokovana nečim određenim nego je vjerojatno riječ o sklonosti alergijama.
   Dugo smo se mučili s alergijama i često hodali pedijatrici. Jednom nam je predložila da kravlje mlijeko zamijenimo kozjim. Rekla je kako ne misli da je Ivona alergična na kravlje mlijeko, ali da bi kozje moglo pročistiti organizam. Upravo to se i dogodilo.
   Na našu veliku sreću, točkicu se nestale već nakon nekoliko dana korištenja kozjeg mlijeka. Na žalost, nismo nikako uspjeli pronaći domaće kozje mlijeko. Svi proizvođači koje smo zvali rekli su da nemaju dovoljne količine za prodaju. Povremeno smo uspjeli u Koprivnici doći do domaćeg kozjeg mlijeka, ali većinom smo kupovali Vindijino kozje mlijeko. Cijena je malo veća od kravljeg mlijeka (malo manje od 5 kuna za pola litre), ali definitivno se isplati. Ipak je zdravlje na prvom mjestu.
   Nakon par mjeseci smo za vikend zaboravili kupiti kozje mlijeko pa smo taj vikend koristili kravlje. 
   Kako se ništa nije dogodilo, dalje smo počeli koristiti kravlje. No već nakon tjedan dana, alergije su se počele javljati.
   Postepeno smo nakon njene treće godine prešli na kravlje mlijeko. Sve je bilo ok i alergije se više nisu javljale.
   Kad je Vid pred par mjeseci dobio identične točkice po trbuhu, recept smo već dobro znali. Kozje mlijeko i ovaj se put pokazalo kao učinkovito rješenje protiv alergija.
   Ovaj put smo muž i ja odlučili da klincima stalno dajemo kozje mlijeko. Tako s kozjim mlijekom kuhamo i njihov omiljeni gris. Pahuljice i cornflakesi se također jedu s kozjim mlijekom. Ivoni je odlično i uvijek pita da li i ona pije kozje mlijeko. Vid se također ne buni tako da dječju prehranu baziramo na kozjem mlijeku.
   Neke stručnije informacije o sastavu i ljekovitosti kozjeg mlijeka možete potražiti na Internetu jer ipak ja ovdje iznosim samo osobno iskustvo. Dovoljno stručna za te informacije ipak nisam. Neke osnovne informacije koje ja znam su da obiluje vitaminima i mineralima – kalcijem, fosforom, kalijem, vitaminom B i proteinima.
   Ovo mlijeko smanjuje neugodne alergijske reakcije, želučane tegobe, ekceme… Stručnjaci tvrde da kozje mlijeko sadrži i oligosaharide, a oni  potiču metabolizam.
   Na svu sreću, alergije koje su naši klinci imali, njima osobno nisu radile velike probleme. Nikad ih nije ništa svrbjelo i nisu se češkali. Ipak je lakše imati takve alergije nego se još nositi sa dosadnim simptom  kao što je neugodan svrbež.
   Budući da su alergije kod djece sve češća pojava, možda bi bilo dobro isprobati neke alternative svim onim kremicama za koje svi znamo da nisu zdrave.
   Pružite prirodi šansu da na zdrav način izliječi alergije koje nas i našu djecu sve češće muče. Kako su alergije bolest novog doba, tako je možda povratak prirodi najbolji način da se borimo s njima.
   Mama Karolina
   Više o vlastitim iskustvima mama s alergijama djece pročitajte na  3mame.com
   
   
   
   
 Klinfo.hr 

Prirodni lijek protiv alergije - kozje mlijeko

<para>Trudila sam se uvijek da mu pružim prema svojim mogućnostima, pored roditeljske ljubavi i pažnje koje sam mu neprestano poklanjala. Otac ga je napustio u ranim godinama, kada mu je bila najpotrebnija ljubav i otišao zauvijek sa drugom ženom. Naravno, uvijek mu je nedostajao, dok sam ja nekako uspjela da ga prebolim i zaboravim na veliku ljubav koju sam nekad dijelila s njim. Od dana njegovog odlaska živio je samo za sebe i nije poželio da Danijela vidi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Željela sam da Danijel bude sretan u životu, da razvije svoju osobnost, postane moralan i uspješan čovjek. I vjerovala sam da su moje želje razumne i ostvarive.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Bila sam prezadovoljna sinom. Često me znao iznenaditi pažnjom, ubranim cvijetom ili riječima koje su bile znak nježne dječačke duše.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Jednog dana, dogodilo se nešto strašno, što mi je djelovalo na najveću noćnu moru. Sudbina je izgleda htjela da se to dogodi. Danijel je doživio automobilsku nesreću nakon sjedenja u automobilu sa prijateljima koji su bili u alkoholiziranom stanju. Vozilom je neoprezno upravljao jedan od njegovih prijatelja, prijatelj Lovro je u nezgodi poginuo, a moj Danijel i Siniša iz istog auta bili su teško povrijeđeni i život im je bio u opasnosti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Bol koji sam osjetila nakon tog potresnog i užasnog događaja bila je nezamisliva i neizmjerna.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Bila sam strašno potresena, što zbog smrti Danijelovog prijatelja, koji mi je bio vrlo poznat, a s druge strane zarobljena u boli zbog teškog stanja u kojem je bio moj jedini sin.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Bila sam neutješna, neraspoložena za bilo kakve razgovore, beskrajno sam tugovala i molila se dragom Bogu. Poželjela sam da nestanem sa ovog Svijeta prije nego što primim bilo koju tešku vijest o svom Danijelu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nisam mogla ni da naslutim kakav će biti rezultat njegovog liječenja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U tom bolnom razdoblju nesvjesno sam krivila sebe, jer sam imala osjećaj da nisam dovoljno pazila na Danijela, s kim se kreće i što radi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Noćima nisam spavala. Oči su mi bile pune podočnjaka od nesanice i tugovanja. Srce mi je kidao strah od najgoreg mogućeg rezultata. Neprestano sam sjedila ili u bolnici ili u tišini svoje sobe, nestrpljivo čekajući rezultat trajnih i teških operacija nad mojim sinom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nakon tri dana provedena u strahu, dogodilo se što sam željela svom silom, i za što sam se neprestano obraćala Bogu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Moj Danijel je, na veliku sreću, bio van životne opasnosti, zahvaljujući savjesnim doktorima i Bogu. Odjednom je neizreciva bol u mojoj duši prerasla u neopisivu sreću!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ponovo sam gledala u svog sina, uz osjećaj da sam najsretnija žena na svijetu, jer je on u stabilnom stanju. Mnogo me je radovala i vijest da su Danijelovog prijatelja Sinišu, također spasili doktori i obojica su bila u stabilnom stanju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/> <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nekoliko tjedana Danijel je proveo ležeći u bolnici radi oporavka. Bila sam smirena, jer sam bila svjesna da je on sve bolje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nakon dva mjeseca Danijel se totalno oporavio. Oboje smo bili neizmjerno sretni i nastojali smo da ne razmišljamo o užasnim i neponovljivim trenucima prošlosti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Znala sam da bolne dane prošlosti neću lako poslati u zaborav, ali sam svom silinom željela da se tako nešto nikada ne ponovi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ne bih imala snage da se ponovo nosim sa sličnim okolnostima. Sigurna sam da  bi mi srce prepuklo od bola.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vječno ću biti zahvalna dragom Bogu i sudbini što su spasili Danijela, i vratili mu osmijeh na lice i njegovu mladost, a meni vratili ponos i osjećanje sreće. Danijel je sada odrastao, obiteljski čovjek. Već je 7 godina u braku sa Marinom, imaju dvoje slatke dječice od 2 i 5 godina, i ja se ponosim sa svojom unučadi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Da bih ja bila sretna, dovoljno mi je da samo da vidim njegovu obitelj sretnu i ispunjenu. Moje želje su se ispunile.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ništa više mi ne treba, osim nekih nevažnih sitnica koje će meni pružiti osjećaj  zadovoljstva.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ponosna baka i mama Snježana<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Strepila sam nad životom sina koji je stradao u nesreći Strepila sam nad životom sina koji je stradao u nesreći  Moj sin Danijel rastao je samo uz mene i moje roditelje dok su bili živi. Trudila sam se uvijek da mu pružim prema svojim mogućnostima, pored roditeljske ljubavi i pažnje koje sam mu neprestano poklanjala. Otac ga je napustio u ranim godinama, kada mu je bila najpotrebnija ljubav i otišao zauvijek sa drugom ženom. Naravno, uvijek mu je nedostajao, dok sam ja nekako uspjela da ga prebolim i zaboravim na veliku ljubav koju sam nekad dijelila s njim. Od dana njegovog odlaska živio je samo za sebe i nije poželio da Danijela vidi.
   Željela sam da Danijel bude sretan u životu, da razvije svoju osobnost, postane moralan i uspješan čovjek. I vjerovala sam da su moje želje razumne i ostvarive.Bila sam prezadovoljna sinom. Često me znao iznenaditi pažnjom, ubranim cvijetom ili riječima koje su bile znak nježne dječačke duše.
   Jednog dana, dogodilo se nešto strašno, što mi je djelovalo na najveću noćnu moru. Sudbina je izgleda htjela da se to dogodi. Danijel je doživio automobilsku nesreću nakon sjedenja u automobilu sa prijateljima koji su bili u alkoholiziranom stanju. Vozilom je neoprezno upravljao jedan od njegovih prijatelja, prijatelj Lovro je u nezgodi poginuo, a moj Danijel i Siniša iz istog auta bili su teško povrijeđeni i život im je bio u opasnosti.
   Bol koji sam osjetila nakon tog potresnog i užasnog događaja bila je nezamisliva i neizmjerna.
   Bila sam strašno potresena, što zbog smrti Danijelovog prijatelja, koji mi je bio vrlo poznat, a s druge strane zarobljena u boli zbog teškog stanja u kojem je bio moj jedini sin.
   Bila sam neutješna, neraspoložena za bilo kakve razgovore, beskrajno sam tugovala i molila se dragom Bogu. Poželjela sam da nestanem sa ovog Svijeta prije nego što primim bilo koju tešku vijest o svom Danijelu.
   Nisam mogla ni da naslutim kakav će biti rezultat njegovog liječenja.
   U tom bolnom razdoblju nesvjesno sam krivila sebe, jer sam imala osjećaj da nisam dovoljno pazila na Danijela, s kim se kreće i što radi.
   Noćima nisam spavala. Oči su mi bile pune podočnjaka od nesanice i tugovanja. Srce mi je kidao strah od najgoreg mogućeg rezultata. Neprestano sam sjedila ili u bolnici ili u tišini svoje sobe, nestrpljivo čekajući rezultat trajnih i teških operacija nad mojim sinom.
   Nakon tri dana provedena u strahu, dogodilo se što sam željela svom silom, i za što sam se neprestano obraćala Bogu.
   Moj Danijel je, na veliku sreću, bio van životne opasnosti, zahvaljujući savjesnim doktorima i Bogu. Odjednom je neizreciva bol u mojoj duši prerasla u neopisivu sreću!
   Ponovo sam gledala u svog sina, uz osjećaj da sam najsretnija žena na svijetu, jer je on u stabilnom stanju. Mnogo me je radovala i vijest da su Danijelovog prijatelja Sinišu, također spasili doktori i obojica su bila u stabilnom stanju. Nekoliko tjedana Danijel je proveo ležeći u bolnici radi oporavka. Bila sam smirena, jer sam bila svjesna da je on sve bolje.
   Nakon dva mjeseca Danijel se totalno oporavio. Oboje smo bili neizmjerno sretni i nastojali smo da ne razmišljamo o užasnim i neponovljivim trenucima prošlosti.
   Znala sam da bolne dane prošlosti neću lako poslati u zaborav, ali sam svom silinom željela da se tako nešto nikada ne ponovi.
   Ne bih imala snage da se ponovo nosim sa sličnim okolnostima. Sigurna sam da  bi mi srce prepuklo od bola.
   Vječno ću biti zahvalna dragom Bogu i sudbini što su spasili Danijela, i vratili mu osmijeh na lice i njegovu mladost, a meni vratili ponos i osjećanje sreće. Danijel je sada odrastao, obiteljski čovjek. Već je 7 godina u braku sa Marinom, imaju dvoje slatke dječice od 2 i 5 godina, i ja se ponosim sa svojom unučadi.
   Da bih ja bila sretna, dovoljno mi je da samo da vidim njegovu obitelj sretnu i ispunjenu. Moje želje su se ispunile.
   Ništa više mi ne treba, osim nekih nevažnih sitnica koje će meni pružiti osjećaj  zadovoljstva.
   Ponosna baka i mama Snježana
 Klinfo.hr 

Strepila sam nad životom sina koji je stradao u nesreći

<para> Cijelo jutro raspravljamo o tome kojoj mami pokloniti vikend u Spa&amp;Golf Resortu Sveti Martin za njezinu cijelu obitelj, a kao nagradu za poslani tekst. Svi su tekstovi divni na svoj način i sve ćemo ih zauvijek čuvati u svojoj arhivi i na portalu, a vikend odmor odlučili smo pokloniti mami Mihaeli Petrović iz Osijeka i njezinoj obitelji. Zašto?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Možda je na prvu loptu neobično da se Mihaela odlučila na simpatičan način napisati nam iskustvo u ime svog sinčića Petra, no nakon prvotne dragosti koja nas je obuzela kod čitanja teksta, shvatili smo da su rečenice u njemu puno više od samo pokušaja da se pogode misli voljenog djeteta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kroz priču o začeću, trudnoći i porodu, mama Mihaela otkriva nam s koliko ljubavi i nježnosti njezin suprug i ona pristupaju svome sinu i koliko mu pažnje i zaštite pružaju, dok ga istovremeno tretiraju kao individuu, kao osobnost za sebe koja zna izraziti svoje osjećaje i čija će se mišljenja i emocije uvažavati. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Drugim riječima, ono što smo iščitali iz pisma malog Petra, jako puno govori o njegovoj mami i načinu na koji ga ona doživljava od prvog dana kada je saznala da će ga roditi, o načinu na koji ga odgaja i o vrijednostima i vještinama koje mu želi usaditi, a to su: suosjećanje za druge, briga za članove obitelji, zdravo iskazivanje misli i emocija te samostalnost u svladavanju životnih izazova.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Obitelji Petrović želimo ugodan vikend u Medimurju, a ostalima se zahvaljujemo od srca na sudjelovanju u ovoj našoj akciji te vas pozivamo da nam i dalje pišete.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>"Pa dobro jutro mama!?". Pametna je ta moja mama (ima čak i fakultet završen) ali joj je trebalo više od mjesec dana da skuži da sam tu...Napravila je nekakav test i sad tata skače po stanu i gladi me. Ljubi mamin stomak...mmm..fino, baš mi godi. Već je on mene puno puta zaglio ali toga nije bio ni svjestan. I mama je sretna i uzbuđena, ali pomalo zabrinuta i zbunjena...Ne brini mama...bit će sve u redu...Tu sam!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Moja mama ide danas na nekakvu kontrolu, kaže da će kada bude 100% sigurna da je sve u redu javiti bakama i didama. Ne brini mama, sve je u redu...tu sam ti ja!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama je danas posebno sretna, svi joj nešto čestitaju i grle je a ona ponosno pokazuje nekakvu slikicu. Nisam siguran ali mislim da sam ja na njoj! Nadam se da sam dobro ispao!!!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ovih dana mama jede puno voća...mmm fino...i često me šeta! Baš mi godi svježi zrak!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>...joj mami je jutros ponovno muka. Vjerojatno zato što previše skakućem, probat ću se suzdržati...no možda joj ni ona kobinacija sinoć kobasice i čokoladna torta nije baš bila dobitna!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama mi je danas zabrinuta, pokušava to skriti ali primjetim ja sve! Stalno se pogledava u stomak i govori "nadam se da ovi na poslu neće još skužiti dok mi ne produže ugovor!".<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama je danas tužna. Ne znam još točno zašto, nije mi baš jasno. Šef na poslu joj je čestitao što je trudna a nije se ni veselila, vjerojatno što joj je dao nekakvu knjižicu! Ne brini tu sam ja...sve će biti u redu!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Moji mama i tata su baš super! Stalno me miluju i maze..Puno ih volim!!!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ovih dana mama ponosno pokazuje svoju bušu. Smišljaju nekakvo ime. Pokušavam im reći da se ja već zovem PETAR, ali nema veze ovako mi je zanimljivije, nek se igraju pogađanja!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Moj djed je pravi genijalac!!!Napokon je bar on shvatio kako se zovem! On mi je baš fora i stavarno to mislim, ne kažem samo zbog čokolade i keksa što mi redovito ostavlja tamo gore u regalu!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Moja mama ovih dana cvijeta. Sva je uzbuđena i kupuje robicu...ne znam baš za onaj plavi bodić bit će na „knap“!!! Nisam siguran, skrivaju to od mene, ali mislim da sam već i krevetić dobio!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Danas je nekakav tužan dan. Mama mi objašnjava da mi je umro djed. Tata je jako tužan. Žali što me djed nije niti vidio...Ne brini tata...tu je ...čuva me...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ovih dana sam posebno uzbuđen, jako sam narastao ali mogu reći da sam poprilično zgođušan! Imam i kosu samo frizura mi trenutno nije baš nešto...morat ću mamu kad izađem nagovoriti da me pod hitno vodi na šišanje!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>No ima još nešto, nemam više mjesta kod mame u pupi...ne znam kako ćemo riješiti taj problem ali morat ćemo i to pod hitno! Nožni prst mi je skoro u ustima...nije baš najugodnije! Mami redovito udarcima objašnjavam, joj valjda će shvatiti!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Jutros sam odlučio!!! IDEM  VAN! Probio sam čep i sad lupkam mamu da me brzo vodi najbolje kod doktora! Ako neće, ja ću sam izaći! Hoću napokon vidjeti onaj svoj, već spomenuti krevetić! Noćas želim spavati „KO ČOVJEK!!!".<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/> <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama je moja pravi heroj, rodila me bez pol muke...čujem da se tako u narodu kaže, sad me mazi ljubi i gladi...miriše mi glavicu...uff baš je fino...NAPOKON BITI U TVOME NARUČJU!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Idem sad upoznati tatu, nekakve sestre (ne znam čije su ali moje nisu!!!) nose me tati!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Moj dragi tata je upravo onakav kakvim sam ga zamišljao...K'o od stijene odvaljen, odvažan, hrabar, neustrašiv! Pravi macho tip! Gledam ga i on mene gleda. U krajičku oka kotrlja mu se suza...Porazio  sam ga! Ne brini tata napokon sam tu, volim  i ja tebe!!!!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sada kada ovo pišem već sam veliki!!! Imam godinu i pol dana. Znam puno stvari: naprimjer koliko toliko samostalno jesti, hodati pjevati...za ples isto imam talenta! Uff kad se samo sjetim kad sam se tek rodio kako su me svi nosali i nunkali a zamislite šoka...sada MORAM SAM HODATI! (nisam im trebao tako rano pokazati da znam...I mama me svaki dan uči puno stvari, da tražim vode kad sam žedan, da pozdravim sa papa, da pokupim igračke u kutiju...taj mi posao baš i ne ide ali trudim se! <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ali mogu vam reći da sam na kraju krajeva vrlo zadovoljan njome, ništa ne brinem, jer ona je uvijek bila i bit će tu kraj mene i za mene!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/> <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Petar<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(FOTO: Petar i njegova mama Mihaela)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Pismo mojoj dragoj mami! - NAGRAĐENI TEKST Drage, mame, tete, bake i čitateljice... i ovog puta stavili ste nas na sto muka.  Cijelo jutro raspravljamo o tome kojoj mami pokloniti vikend u Spa&amp;Golf Resortu Sveti Martin za njezinu cijelu obitelj, a kao nagradu za poslani tekst. Svi su tekstovi divni na svoj način i sve ćemo ih zauvijek čuvati u svojoj arhivi i na portalu, a vikend odmor odlučili smo pokloniti mami Mihaeli Petrović iz Osijeka i njezinoj obitelji. Zašto?
   Možda je na prvu loptu neobično da se Mihaela odlučila na simpatičan način napisati nam iskustvo u ime svog sinčića Petra, no nakon prvotne dragosti koja nas je obuzela kod čitanja teksta, shvatili smo da su rečenice u njemu puno više od samo pokušaja da se pogode misli voljenog djeteta.
   Kroz priču o začeću, trudnoći i porodu, mama Mihaela otkriva nam s koliko ljubavi i nježnosti njezin suprug i ona pristupaju svome sinu i koliko mu pažnje i zaštite pružaju, dok ga istovremeno tretiraju kao individuu, kao osobnost za sebe koja zna izraziti svoje osjećaje i čija će se mišljenja i emocije uvažavati. 
   Drugim riječima, ono što smo iščitali iz pisma malog Petra, jako puno govori o njegovoj mami i načinu na koji ga ona doživljava od prvog dana kada je saznala da će ga roditi, o načinu na koji ga odgaja i o vrijednostima i vještinama koje mu želi usaditi, a to su: suosjećanje za druge, briga za članove obitelji, zdravo iskazivanje misli i emocija te samostalnost u svladavanju životnih izazova.
   Obitelji Petrović želimo ugodan vikend u Medimurju, a ostalima se zahvaljujemo od srca na sudjelovanju u ovoj našoj akciji te vas pozivamo da nam i dalje pišete.
   
   "Pa dobro jutro mama!?". Pametna je ta moja mama (ima čak i fakultet završen) ali joj je trebalo više od mjesec dana da skuži da sam tu...Napravila je nekakav test i sad tata skače po stanu i gladi me. Ljubi mamin stomak...mmm..fino, baš mi godi. Već je on mene puno puta zaglio ali toga nije bio ni svjestan. I mama je sretna i uzbuđena, ali pomalo zabrinuta i zbunjena...Ne brini mama...bit će sve u redu...Tu sam!
   Moja mama ide danas na nekakvu kontrolu, kaže da će kada bude 100% sigurna da je sve u redu javiti bakama i didama. Ne brini mama, sve je u redu...tu sam ti ja!
   Mama je danas posebno sretna, svi joj nešto čestitaju i grle je a ona ponosno pokazuje nekakvu slikicu. Nisam siguran ali mislim da sam ja na njoj! Nadam se da sam dobro ispao!!!
   Ovih dana mama jede puno voća...mmm fino...i često me šeta! Baš mi godi svježi zrak!
   ...joj mami je jutros ponovno muka. Vjerojatno zato što previše skakućem, probat ću se suzdržati...no možda joj ni ona kobinacija sinoć kobasice i čokoladna torta nije baš bila dobitna!
   Mama mi je danas zabrinuta, pokušava to skriti ali primjetim ja sve! Stalno se pogledava u stomak i govori "nadam se da ovi na poslu neće još skužiti dok mi ne produže ugovor!".
   Mama je danas tužna. Ne znam još točno zašto, nije mi baš jasno. Šef na poslu joj je čestitao što je trudna a nije se ni veselila, vjerojatno što joj je dao nekakvu knjižicu! Ne brini tu sam ja...sve će biti u redu!
   Moji mama i tata su baš super! Stalno me miluju i maze..Puno ih volim!!!
   Ovih dana mama ponosno pokazuje svoju bušu. Smišljaju nekakvo ime. Pokušavam im reći da se ja već zovem PETAR, ali nema veze ovako mi je zanimljivije, nek se igraju pogađanja!
   Moj djed je pravi genijalac!!!Napokon je bar on shvatio kako se zovem! On mi je baš fora i stavarno to mislim, ne kažem samo zbog čokolade i keksa što mi redovito ostavlja tamo gore u regalu!
   Moja mama ovih dana cvijeta. Sva je uzbuđena i kupuje robicu...ne znam baš za onaj plavi bodić bit će na „knap“!!! Nisam siguran, skrivaju to od mene, ali mislim da sam već i krevetić dobio!
   Danas je nekakav tužan dan. Mama mi objašnjava da mi je umro djed. Tata je jako tužan. Žali što me djed nije niti vidio...Ne brini tata...tu je ...čuva me...
   Ovih dana sam posebno uzbuđen, jako sam narastao ali mogu reći da sam poprilično zgođušan! Imam i kosu samo frizura mi trenutno nije baš nešto...morat ću mamu kad izađem nagovoriti da me pod hitno vodi na šišanje!
   No ima još nešto, nemam više mjesta kod mame u pupi...ne znam kako ćemo riješiti taj problem ali morat ćemo i to pod hitno! Nožni prst mi je skoro u ustima...nije baš najugodnije! Mami redovito udarcima objašnjavam, joj valjda će shvatiti!
   Jutros sam odlučio!!! IDEM  VAN! Probio sam čep i sad lupkam mamu da me brzo vodi najbolje kod doktora! Ako neće, ja ću sam izaći! Hoću napokon vidjeti onaj svoj, već spomenuti krevetić! Noćas želim spavati „KO ČOVJEK!!!". Mama je moja pravi heroj, rodila me bez pol muke...čujem da se tako u narodu kaže, sad me mazi ljubi i gladi...miriše mi glavicu...uff baš je fino...NAPOKON BITI U TVOME NARUČJU!
   Idem sad upoznati tatu, nekakve sestre (ne znam čije su ali moje nisu!!!) nose me tati!
   Moj dragi tata je upravo onakav kakvim sam ga zamišljao...K'o od stijene odvaljen, odvažan, hrabar, neustrašiv! Pravi macho tip! Gledam ga i on mene gleda. U krajičku oka kotrlja mu se suza...Porazio  sam ga! Ne brini tata napokon sam tu, volim  i ja tebe!!!!
   Sada kada ovo pišem već sam veliki!!! Imam godinu i pol dana. Znam puno stvari: naprimjer koliko toliko samostalno jesti, hodati pjevati...za ples isto imam talenta! Uff kad se samo sjetim kad sam se tek rodio kako su me svi nosali i nunkali a zamislite šoka...sada MORAM SAM HODATI! (nisam im trebao tako rano pokazati da znam...I mama me svaki dan uči puno stvari, da tražim vode kad sam žedan, da pozdravim sa papa, da pokupim igračke u kutiju...taj mi posao baš i ne ide ali trudim se! 
   Ali mogu vam reći da sam na kraju krajeva vrlo zadovoljan njome, ništa ne brinem, jer ona je uvijek bila i bit će tu kraj mene i za mene! Petar
   (FOTO: Petar i njegova mama Mihaela)
   
 Klinfo.hr 

Pismo mojoj dragoj mami! - NAGRAĐENI TEKST

<para>Izgubljena između mijenjanja pelena, dešifriranja različitih vrsta plača, izabiranja organski uzgojene hrane i hvatanja tu i tamo kojeg sata sna, moram priznati da još uvijek nisam svjesna da sam Mama. Moram to napisati s velikim početnim M jer tko nema djecu, nema pojma, blage veze, pikomilimetar saznanja što to znači.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Imam ih 3..., a još hvatam one osnove za roditelje u panici! Stvaram ravnotežu između brige za ta 3 čuda i mene i supruga i cijelog svijeta. Jedan od mojih postulata je da samo mama koja je sretna sa sobom može tu sreću pružiti i svojoj djeci. Moj savjet je, drage mame, da njegujete sebe, da izbacite na vidjelo sve svoje brige jer smo sve tu negdje s istim nedoumicama, strahovima, pitanjima koji vrebaju na nas iz tog dječjeg svijeta. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>A oni, mislim na djecu, rađaju se super pametni, pametniji od nas. Znatiželjnim očima kopaju po svijetu i istražuju obrasce ponašanja, upijaju informacije kao najsofisticiranije računalo i izbacuju pred nama naše vlastite riječi i zaključke. Rađaju se tako pametni i snalažljivi, a mi smo tu da ih usmjerimo i oblikujemo u toj njihovoj krhkosti koja se rađa kada ih svijet dodirne.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>A sada, komadić mojeg iskustva kada sam bila trudna sa svojim trećim čudom (od milja tajfun!). Rekli su mi, prijatelji naravno, da nisam normalna. Kako ću sada imati vremena za sebe. I ne samo to. Zaboravili su me. Nisam više postojala za njih. Etiketirali su me kao Mamu alias Ona koja nema vremena već se bavi samo djecom. Pa kada sam se to ja promijenila u neku drugu osobu da me prijatelji (ne svi!) izostave iz svojih druženja i sa mnom pričaju malo rezervirano...kao, ona je sada mama. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Rekla sam im: Mama da, ali nisam Marsovac!!! Promijenila se jesam, ali na bolje (bar to ja mislim!!!) Imam više saznanja, iskustva, gledam neki širi svijet, dužu budućnost, cvjetiće, leptiriće, zvečke i more crtića (koje sam i prije voljela, ali sada ih aktivno pratim u društvu svoje djece), kao relikvije čuvam sve svoje stare stripove koje ću im jednog dana predati kao dotu od mene. Hej, ljudi, pa ja mogu sve svoje misli i ideje pretočiti njima (ako hoće dobro, ako ne, hajmo diskutirati o tome), naučit ih da vole putovati, pjevati, skakati na jednoj nozi, da poštuju svakoga i da uvijek nastoje biti sretni jer u svemu ima nečeg lijepog.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U razdoblju kada sam mama, tj. od rođenja mog prvog tsunamija pa do zraka (kako bi moja djeca rekla) odnosno u beskonačnost, mogu si dopustiti pokoji emocionalniji ispad. Inače sarkastična po prirodi postala sam osoba s nešto sladunjavog humora...ah, ali i to je dio odrastanja...Zato, prijatelji, vratite se, možete od Mame puuuuuno toga naučiti kada skinete veo predrasuda i shvatite da imati jedno, dvoje, troje ili hrpu djece ne predstavlja kočnicu u životu već poticaj i da sve granice koje stvaramo nastaju i ruše se samo u našim glavama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mame, nedajte se! Naprijed zajedno za bolje sutra, za djecu koja su već velika i koja ne prestaju biti djeca i ne zaboravljaju da su bili djeca!!!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>mama Monika<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(FOTO: Ilustracija; sxc.hu)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

...iznenada troje!!! Ja sam mama...moram to nekoliko puta ponoviti jer mi još uvijek ne ide u glavu. Mama...mammmmaaa...maaaaaaaama... Izgubljena između mijenjanja pelena, dešifriranja različitih vrsta plača, izabiranja organski uzgojene hrane i hvatanja tu i tamo kojeg sata sna, moram priznati da još uvijek nisam svjesna da sam Mama. Moram to napisati s velikim početnim M jer tko nema djecu, nema pojma, blage veze, pikomilimetar saznanja što to znači.
   Imam ih 3..., a još hvatam one osnove za roditelje u panici! Stvaram ravnotežu između brige za ta 3 čuda i mene i supruga i cijelog svijeta. Jedan od mojih postulata je da samo mama koja je sretna sa sobom može tu sreću pružiti i svojoj djeci. Moj savjet je, drage mame, da njegujete sebe, da izbacite na vidjelo sve svoje brige jer smo sve tu negdje s istim nedoumicama, strahovima, pitanjima koji vrebaju na nas iz tog dječjeg svijeta. 
   A oni, mislim na djecu, rađaju se super pametni, pametniji od nas. Znatiželjnim očima kopaju po svijetu i istražuju obrasce ponašanja, upijaju informacije kao najsofisticiranije računalo i izbacuju pred nama naše vlastite riječi i zaključke. Rađaju se tako pametni i snalažljivi, a mi smo tu da ih usmjerimo i oblikujemo u toj njihovoj krhkosti koja se rađa kada ih svijet dodirne.
   A sada, komadić mojeg iskustva kada sam bila trudna sa svojim trećim čudom (od milja tajfun!). Rekli su mi, prijatelji naravno, da nisam normalna. Kako ću sada imati vremena za sebe. I ne samo to. Zaboravili su me. Nisam više postojala za njih. Etiketirali su me kao Mamu alias Ona koja nema vremena već se bavi samo djecom. Pa kada sam se to ja promijenila u neku drugu osobu da me prijatelji (ne svi!) izostave iz svojih druženja i sa mnom pričaju malo rezervirano...kao, ona je sada mama. 
   Rekla sam im: Mama da, ali nisam Marsovac!!! Promijenila se jesam, ali na bolje (bar to ja mislim!!!) Imam više saznanja, iskustva, gledam neki širi svijet, dužu budućnost, cvjetiće, leptiriće, zvečke i more crtića (koje sam i prije voljela, ali sada ih aktivno pratim u društvu svoje djece), kao relikvije čuvam sve svoje stare stripove koje ću im jednog dana predati kao dotu od mene. Hej, ljudi, pa ja mogu sve svoje misli i ideje pretočiti njima (ako hoće dobro, ako ne, hajmo diskutirati o tome), naučit ih da vole putovati, pjevati, skakati na jednoj nozi, da poštuju svakoga i da uvijek nastoje biti sretni jer u svemu ima nečeg lijepog.
   U razdoblju kada sam mama, tj. od rođenja mog prvog tsunamija pa do zraka (kako bi moja djeca rekla) odnosno u beskonačnost, mogu si dopustiti pokoji emocionalniji ispad. Inače sarkastična po prirodi postala sam osoba s nešto sladunjavog humora...ah, ali i to je dio odrastanja...Zato, prijatelji, vratite se, možete od Mame puuuuuno toga naučiti kada skinete veo predrasuda i shvatite da imati jedno, dvoje, troje ili hrpu djece ne predstavlja kočnicu u životu već poticaj i da sve granice koje stvaramo nastaju i ruše se samo u našim glavama.
   Mame, nedajte se! Naprijed zajedno za bolje sutra, za djecu koja su već velika i koja ne prestaju biti djeca i ne zaboravljaju da su bili djeca!!!
   mama Monika
   (FOTO: Ilustracija; sxc.hu)
 Klinfo.hr 

...iznenada troje!!!

<para>U samom početku izbijanja zubića, možete pomoći svome djetetu laganom masažom desni i zuba koji su već izbili, a masaža će pomoći upaljenim desnima kod izbijanja novih zuba. Masirati možete mokrom gazom ili maramicama namijenjenim za tu upotrebu, koje se mogu naći u gotovo svim ljekarnama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U dobi od 9-10 mjeseci u upotrebu možete uvesti i četkicu za zube i naravno pastu koja je namijenjena tom uzrastu. Bitan je trenutak kada će te nove aktivnosti početi prakticirati, kako bi ih dijete dobro prihvatilo. Najbolje je da za početak dijetetu obratiti pozornost dok vi perete zube, objašnjavajte mu i zainteresirajte ga, recimo riječima: „Vidi kako mama (tata) radi pjenicu sa četkicom.“ Djeca su sklona oponašanju roditelja i ako uz to radnju učinite zabavnom uspjeh je siguran. Nakon toga, kada se dijete u kadi igra sa patkicama i vodom, dajte mu četkicu potom uzmite vi svoju i iznenaditi ćete se kada vaše dijete počne prati svoje zubiće. Nakon što mu dopustite da to čini sam pitajte ga da mu pomognete i propisno pređite četkicom preko njegovih zuba.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Paste za zube namijenjene najmlađima nisu opasne ako ih progutaju, tako da ne trebate zahtijevati ispiranje zubića vodom, niti izbacivanje pjenice, no pridržavajte se uputstva koliko paste se treba nanijeti na samu četkicu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ritual ponavljajte redovito,a kako je dijete veće i samostalno hoda, učite ga da pranje zuba obavlja za lavandinom ispred ogledala uz pomoć male stolice, koja će ga učiniti velikim i važnim poput njegovih roditelja. Nakon nekoliko puta takvog pranja zubića, već na sam upit želi li ih oprati vjerojatno će se obradovati i sam otići po svoju stolicu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Neposredno prije spavanja nemojte svome djetetu nuditi sokove, zaslađene čajeve ni mlijeko. Za zube je loša navika da dijete ide u krevet sa bocom mlijeka. Sve što je djetetu potrebno da unese u organizam treba se obaviti prije odlaska na spavanje, a ako je žedno, najbolje mu je ponuditi vodu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kada redovito budete primjenjivali sve gore navedeno možete obaviti prvo upoznavanje sa stomatologom. Najbolji način je taj da pri vašem posjetu zubaru (po mogućnosti kada idete samo na kontrolu bez popravaka zuba) povedete dijete kako bi se upoznalo sa stomatologom i ordinacijom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Potom budite veseli i upitajte ga da l' želi da se i njemu pogledaju zubići, ako odbije nemojte ga forsirati jer već naredna posjeta će imati drugačiji završetak. Bitno je da se prvi posjet zubaru ne dogodi kada dojđe do zubobolje, jer je tada djete razdražljivo, nervozno zbog boli i radi toga bi lako zubarska stolica jako dugo mogla predstavljati nešto loše. Izaberite da budete prvi kod zubara, kako se djete ne bi prestrašilo zvukova, i mogućeg vikanja i plača ako prije vas u ordinaciji bude pacijent koji je plašljiv.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Piše Danijela Stijelja<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Oralna higijena kod najmlađih Od najranije dobi, točnije već od izbijanja prvih zubića, bitno je održavati adekvatnu higijenu usne šupljine. U samom početku izbijanja zubića, možete pomoći svome djetetu laganom masažom desni i zuba koji su već izbili, a masaža će pomoći upaljenim desnima kod izbijanja novih zuba. Masirati možete mokrom gazom ili maramicama namijenjenim za tu upotrebu, koje se mogu naći u gotovo svim ljekarnama.
   U dobi od 9-10 mjeseci u upotrebu možete uvesti i četkicu za zube i naravno pastu koja je namijenjena tom uzrastu. Bitan je trenutak kada će te nove aktivnosti početi prakticirati, kako bi ih dijete dobro prihvatilo. Najbolje je da za početak dijetetu obratiti pozornost dok vi perete zube, objašnjavajte mu i zainteresirajte ga, recimo riječima: „Vidi kako mama (tata) radi pjenicu sa četkicom.“ Djeca su sklona oponašanju roditelja i ako uz to radnju učinite zabavnom uspjeh je siguran. Nakon toga, kada se dijete u kadi igra sa patkicama i vodom, dajte mu četkicu potom uzmite vi svoju i iznenaditi ćete se kada vaše dijete počne prati svoje zubiće. Nakon što mu dopustite da to čini sam pitajte ga da mu pomognete i propisno pređite četkicom preko njegovih zuba.
   Paste za zube namijenjene najmlađima nisu opasne ako ih progutaju, tako da ne trebate zahtijevati ispiranje zubića vodom, niti izbacivanje pjenice, no pridržavajte se uputstva koliko paste se treba nanijeti na samu četkicu.
   Ritual ponavljajte redovito,a kako je dijete veće i samostalno hoda, učite ga da pranje zuba obavlja za lavandinom ispred ogledala uz pomoć male stolice, koja će ga učiniti velikim i važnim poput njegovih roditelja. Nakon nekoliko puta takvog pranja zubića, već na sam upit želi li ih oprati vjerojatno će se obradovati i sam otići po svoju stolicu.
   Neposredno prije spavanja nemojte svome djetetu nuditi sokove, zaslađene čajeve ni mlijeko. Za zube je loša navika da dijete ide u krevet sa bocom mlijeka. Sve što je djetetu potrebno da unese u organizam treba se obaviti prije odlaska na spavanje, a ako je žedno, najbolje mu je ponuditi vodu.
   Kada redovito budete primjenjivali sve gore navedeno možete obaviti prvo upoznavanje sa stomatologom. Najbolji način je taj da pri vašem posjetu zubaru (po mogućnosti kada idete samo na kontrolu bez popravaka zuba) povedete dijete kako bi se upoznalo sa stomatologom i ordinacijom.
   Potom budite veseli i upitajte ga da l' želi da se i njemu pogledaju zubići, ako odbije nemojte ga forsirati jer već naredna posjeta će imati drugačiji završetak. Bitno je da se prvi posjet zubaru ne dogodi kada dojđe do zubobolje, jer je tada djete razdražljivo, nervozno zbog boli i radi toga bi lako zubarska stolica jako dugo mogla predstavljati nešto loše. Izaberite da budete prvi kod zubara, kako se djete ne bi prestrašilo zvukova, i mogućeg vikanja i plača ako prije vas u ordinaciji bude pacijent koji je plašljiv.
   Piše Danijela Stijelja
   
 Klinfo.hr 

Oralna higijena kod najmlađih

<mediaobject>
 <imageobject>
 <imagedata fileref="https://klinfortl.hr/modules/mod_chit_chat/data/tata_ivo.jpg"/>
 </imageobject>
</mediaobject>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Jednog dana uoči Božića ja i moj Ivan dobili smo nenadani poklon - «dvije crtice» na jednom u nizu testova trudnoće. Sreća i nevjerica, šok i euforija, obuzelo nas je dvostruko predbožićno raspoloženje. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Odmah smo počeli razgovarati o svemu tako i o tečaju i tatinom sudjelovanju na porodu. Znala sam koliko se grozi od same pomisli na bolnicu i da mu je loše kad vidi kap krvi, i da će to biti malo teža tema. Ispočetka je bio sasvim siguran da nema nikakve šanse da on tu sudjeluje, rekao je da će napraviti sve za mene svih devet mjeseci isto tako za dijete, ali da ne tražim to od njega, jer on to jednostavno ne može. Razmislila sam što da radim i odlučila da ću bez obzira na sve to, ustrajati u tome da sudjeluje u porodu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Smatram da ako žena može nositi dijete 9 mjeseci i na kraju roditi u najboljem slučaju samo uz strašne bolove, i sve to izdržati, mislim da muškarac tj. otac djeteta može mamu barem držati za ruku i biti joj podrška. Pristao je ići sa mnom na tečajeve u klub trudnica i polako se počeo mekšati sa odlukom. Trebalo je malo vremena da sve to sjedne na svoje mjesto i kad su mu se neke stvari približile, krenuo je u drugu krajnost da je postao oduševljen činjenicom da će prisustvovati porodu svog sinčića, a najdraže bi mi bilo kad bi u društvu čula kako savjetuje svojim prijateljima da sudjeluju u porodu jer je to nešto najljepše što muškarac može doživjeti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Svo vrijeme trudnoće tata nas je mazio i pazio, mami je kupovao puno sladoleda (što i dan danas imam dokaze, i nikako da ih se riješim :-)), umoran nakon posla vozio nas je kilometrima daleko da bi se kupali u čistom moru, kupio klimu za u sobu kad je bilo neizdrživo za spavati od vrućine itd. itd... <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Došao je i termin isto tako i prošao, svaki dan kao godina u iščekivanju, i tako dan za danom. Devet dana nakon termina, ujutro u 4 h pukao je vodenjak, i oboje već iscrpljeni od čekanja skoro sa nevjericom smo krenuli u rodilište. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Tatu su poslali da ide šetati jer će to potrajati s obzirom da nisam imala ni trudove, a bila sam otvorena tek 2-3 prsta. Ja sam obavila protokol i moj «tata box» me čekao. Oko 7h ujutro dobila sam drip, i čekala, i čekala, tata je šetao oko bolnice i stalno nestrpljivo zvao kad će doći, a sestre su ga već jednom vratile i rekle da će ga zvati kad bude trebalo. On je došao po drugi put i odlučno rekao da će on biti uz svoju ženu, da joj ne treba zadnjih pet minuta nego da ga ona treba stalno. I tako su ga pustili do mene. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kad sam ga ugledala u onom zelenom odjelu rasplakala sam se od sreće, sve mi je izgledalo kao neki san. Kad je tata stigao u box bilo je oko 10:30 h. Pokušavao me je opustiti, zabaviti, držao me za ruku, i još tisuću čuda što su mu padala na pamet, davao mi je snagu koja mi je bila jako potrebna, jer su prolazili sati, a bol je postala neizdrživa a ja se nisam nikako otvarala. Do nas je bio stol za pregled od kojeg nas je dijelila samo zavjesa.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Negdje oko 13:00 h došla je žena i nisu je uspjeli niti pregledati počela je rađati i rodila u roku od nekoliko minuta nakon što je došla. Čuo se vrisak i bebin plač. Ivo me je čvrsto zagrlio i plakali smo skupa sa njenom bebom, a muke su bile izdržljivije nakon što smo čuli taj anđeoski glas. Bolovi su postajali sve jači i jači, moj Ivo me ohrabrivao i govorio kako sam jaka i da izdržim još samo malo, da će uskoro doći na svijet naš mali anđel.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Skoncentrirala sam se na disanje i to mi je jako pomoglo, kad bi prodisala trud, ne bi ni glasa pustila nego sam snagu čuvala za porod. Sati su opet odmicali, ali nikako dobre vijesti, u 19 h navečer tek sam bila otvorena 6 prstiju i na izmaku snaga. Moj Ivo me držao i tješio, cijelo vrijeme je bio sabran, i bio je moj najveći oslonac u tim trenucima, a isto tako tješio je moju mamu i ostale koji su zabrinuto zvali i stalno pitali «pa jeli više?».<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nismo željeli da rodim na carski, ali vidjeli smo da je to jedino preostalo rješenje. Tada je moj Ivo krenuo prema doktoru i rekao "vodite je na carski rez". Sestre su se malo uskomešale, i tada je došao još jedan doktor i kad me vidio rekao je «pa to je već trebao biti carski, beba je skoro na suho, šta se čeka?». <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U 20:00 hitno su me prevezli u operacionu salu, a u 20:10 rodio se mali Antonio 54 cm i 4 kg. Sve je završilo super, došli su ga pokazati hrabrom tati koji je čekao u hodniku i kad ga je ugledao, a sinčić mu uzvratio pogledom kao da sve razumije i zahvaljuje mu na svemu, tata nije izdržao, sve kao da je eksplodiralo u njemu i krenula je bujica suza radosnica i olakšanja. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nakon 5 dana izašli smo iz rodilišta, čekao nas je ponosni tata, koji je bio naš heroj jer da nije njega bilo, možda bi sve završilo u redu, ali sigurno puno teže. I zato, on će za nas uvijek biti «naj naj tata».<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Marija i tata Ivan<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(Na Fotografiji: Tata Ivan sa malenim Antoniom)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Najhrabriji tata   Jednog dana uoči Božića ja i moj Ivan dobili smo nenadani poklon - «dvije crtice» na jednom u nizu testova trudnoće. 
   
      
   


   


   Jednog dana uoči Božića ja i moj Ivan dobili smo nenadani poklon - «dvije crtice» na jednom u nizu testova trudnoće. Sreća i nevjerica, šok i euforija, obuzelo nas je dvostruko predbožićno raspoloženje. 
   Odmah smo počeli razgovarati o svemu tako i o tečaju i tatinom sudjelovanju na porodu. Znala sam koliko se grozi od same pomisli na bolnicu i da mu je loše kad vidi kap krvi, i da će to biti malo teža tema. Ispočetka je bio sasvim siguran da nema nikakve šanse da on tu sudjeluje, rekao je da će napraviti sve za mene svih devet mjeseci isto tako za dijete, ali da ne tražim to od njega, jer on to jednostavno ne može. Razmislila sam što da radim i odlučila da ću bez obzira na sve to, ustrajati u tome da sudjeluje u porodu. 
   Smatram da ako žena može nositi dijete 9 mjeseci i na kraju roditi u najboljem slučaju samo uz strašne bolove, i sve to izdržati, mislim da muškarac tj. otac djeteta može mamu barem držati za ruku i biti joj podrška. Pristao je ići sa mnom na tečajeve u klub trudnica i polako se počeo mekšati sa odlukom. Trebalo je malo vremena da sve to sjedne na svoje mjesto i kad su mu se neke stvari približile, krenuo je u drugu krajnost da je postao oduševljen činjenicom da će prisustvovati porodu svog sinčića, a najdraže bi mi bilo kad bi u društvu čula kako savjetuje svojim prijateljima da sudjeluju u porodu jer je to nešto najljepše što muškarac može doživjeti. 
   Svo vrijeme trudnoće tata nas je mazio i pazio, mami je kupovao puno sladoleda (što i dan danas imam dokaze, i nikako da ih se riješim :-)), umoran nakon posla vozio nas je kilometrima daleko da bi se kupali u čistom moru, kupio klimu za u sobu kad je bilo neizdrživo za spavati od vrućine itd. itd... 
   Došao je i termin isto tako i prošao, svaki dan kao godina u iščekivanju, i tako dan za danom. Devet dana nakon termina, ujutro u 4 h pukao je vodenjak, i oboje već iscrpljeni od čekanja skoro sa nevjericom smo krenuli u rodilište. 
   Tatu su poslali da ide šetati jer će to potrajati s obzirom da nisam imala ni trudove, a bila sam otvorena tek 2-3 prsta. Ja sam obavila protokol i moj «tata box» me čekao. Oko 7h ujutro dobila sam drip, i čekala, i čekala, tata je šetao oko bolnice i stalno nestrpljivo zvao kad će doći, a sestre su ga već jednom vratile i rekle da će ga zvati kad bude trebalo. On je došao po drugi put i odlučno rekao da će on biti uz svoju ženu, da joj ne treba zadnjih pet minuta nego da ga ona treba stalno. I tako su ga pustili do mene. 
   Kad sam ga ugledala u onom zelenom odjelu rasplakala sam se od sreće, sve mi je izgledalo kao neki san. Kad je tata stigao u box bilo je oko 10:30 h. Pokušavao me je opustiti, zabaviti, držao me za ruku, i još tisuću čuda što su mu padala na pamet, davao mi je snagu koja mi je bila jako potrebna, jer su prolazili sati, a bol je postala neizdrživa a ja se nisam nikako otvarala. Do nas je bio stol za pregled od kojeg nas je dijelila samo zavjesa.
   Negdje oko 13:00 h došla je žena i nisu je uspjeli niti pregledati počela je rađati i rodila u roku od nekoliko minuta nakon što je došla. Čuo se vrisak i bebin plač. Ivo me je čvrsto zagrlio i plakali smo skupa sa njenom bebom, a muke su bile izdržljivije nakon što smo čuli taj anđeoski glas. Bolovi su postajali sve jači i jači, moj Ivo me ohrabrivao i govorio kako sam jaka i da izdržim još samo malo, da će uskoro doći na svijet naš mali anđel.
   Skoncentrirala sam se na disanje i to mi je jako pomoglo, kad bi prodisala trud, ne bi ni glasa pustila nego sam snagu čuvala za porod. Sati su opet odmicali, ali nikako dobre vijesti, u 19 h navečer tek sam bila otvorena 6 prstiju i na izmaku snaga. Moj Ivo me držao i tješio, cijelo vrijeme je bio sabran, i bio je moj najveći oslonac u tim trenucima, a isto tako tješio je moju mamu i ostale koji su zabrinuto zvali i stalno pitali «pa jeli više?».
   Nismo željeli da rodim na carski, ali vidjeli smo da je to jedino preostalo rješenje. Tada je moj Ivo krenuo prema doktoru i rekao "vodite je na carski rez". Sestre su se malo uskomešale, i tada je došao još jedan doktor i kad me vidio rekao je «pa to je već trebao biti carski, beba je skoro na suho, šta se čeka?». 
   U 20:00 hitno su me prevezli u operacionu salu, a u 20:10 rodio se mali Antonio 54 cm i 4 kg. Sve je završilo super, došli su ga pokazati hrabrom tati koji je čekao u hodniku i kad ga je ugledao, a sinčić mu uzvratio pogledom kao da sve razumije i zahvaljuje mu na svemu, tata nije izdržao, sve kao da je eksplodiralo u njemu i krenula je bujica suza radosnica i olakšanja. 
   Nakon 5 dana izašli smo iz rodilišta, čekao nas je ponosni tata, koji je bio naš heroj jer da nije njega bilo, možda bi sve završilo u redu, ali sigurno puno teže. I zato, on će za nas uvijek biti «naj naj tata».
   Mama Marija i tata Ivan
   (Na Fotografiji: Tata Ivan sa malenim Antoniom)
   
   
 Klinfo.hr 

Najhrabriji tata

<para>Ali odlaskom na kontrolu tlo nam se srušilo pod nogama, kad smo čuli da se plod ne razvija i da je potrebno ga odstraniti. Usljedio je šok i nevjerica...Nakon pola godine odlučili smo ponovno pokušati jer smo zaista htjeli bebu i točno nakon godinu dana, na datum prvog čišćenja ja ostanem trudna. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Pitala sam se dali je to neki Božji znak?..ali ni tu muke ne prestaju. Moj ginekolog nije davao velike šanse da je trudnoća uspješna. Po njegovoj računici, plod je bio već devet tjedana, a jedva se vidio, a po mom računanju to je bilo puno manje. Rekao je da ako na sljedećoj kontroli srce ne zakuca moram opet na čišćenje. Suze nisu prestajale teći, samo sam se pitala zašto baš meni?..ali nisam se predala! Na sljedeću kontrolu došla sam tako samouvjerena da će to maleno srce zakucati i zaista je zakucalo. Naravno, plod je bio manji četiri tjedna od doktorova računanja. Pa valjda ja znam kad sam imala odnose, ali ipak i doktori su ljudi koji griješe.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ali ni to nije sve..počele su mučnine, povraćanje. Svi su rekli da je to dobar znak. A onda sam i prokrvarila. Dobila sam utrogestan tablete koje sam koristila do petog mjeseca trudnoće i nisam ih više mogla organski podnjeti...potom sam završila na infuzije od izmorenosti organizma i povraćanja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Moj maleni borac počeo je lupkati i nije se predavao!..a onda mjesec i pol dana prije termina morala sam ostati u bolnici. Dijagnoza: "beba zastoj rasta, posteljica zrela, manjak plodne vode". Morala sam raditi CTG tri puta na dan, da pratimo otkucaje tog malenog srca. Ali srećom,imala sam super cure u sobi,pa je taj mjesec dana brzo i prošao. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Jedno jutro me moj ginekolog pregledao i rekao "ako želiš, ja sam ujutro dežurni doktor, pa možeš ići roditi ili čekaj svoje trudove, a termin je tek za dvanaest dana". I naravno, ujutro u šest krenula sam niz dugi hodnik prema rodilištu. Već je tu bilo žena u trudovima koje su lupale šakama o zid, a ja sam se pitala što im je. Usljedilo je klistiranje, drip, bušenje plodove vode, trudovi, bol...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>...a onda u 13:05 sestra položi maleno čupavo biće na moja prsa..to je predivan osjećaj koji treba doživjeti jer se riječima jednostavno ne može opisati..<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Danas je moj Niko beba od devet mjeseci, koji je jako napredan i puno veći i žilaviji od svojih vršnjaka. Trči u hodalici, pjeva neke svoje nazovimo to pjesme, viče mama i baba, legne s osmijehom, a s osmijehom se i budi i naravno spava s mamom i tatom, jer se jednostavno ne možemo odvojiti od njega. On je naš centar svijeta i nešto najdivnije što nam se dogodilo u životu. Bio je to dug put od devet mjeseci,ali sve se zaboravi kad vidiš kako tvoje dijete napreduje i raste...i prošla bih to sve ponovno!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/> <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>I zato drage buduće mame, ne predajte se, uvijek postoji nada i bolje sutra. Nekom trudnoća prođe glatko, a neko se dobro namuči, ali za svoje dijete ništa ti nije teško..i na kraju kad vidiš taj osmijeh i pogled koji obara s nogu zar je šta drugo potrebno!!!! <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Čuvajte svoje mališane,ljubite ih i pružite im sretno djetinjsvo!!!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Moj Niko Vam svima šalje veliki osmijeh,a ja puno pozdrava i pusu!!!!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Marija i maleni Niko (na fotografiji) <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Niko je naš centar svijeta Kad sam prije dvije godine napravila test i doznala da sam trudna, moj dečko (današnji suprug) i ja bili smo najsretniji na svijetu, jer je to bila željena beba. Ali odlaskom na kontrolu tlo nam se srušilo pod nogama, kad smo čuli da se plod ne razvija i da je potrebno ga odstraniti. Usljedio je šok i nevjerica...Nakon pola godine odlučili smo ponovno pokušati jer smo zaista htjeli bebu i točno nakon godinu dana, na datum prvog čišćenja ja ostanem trudna. 
   Pitala sam se dali je to neki Božji znak?..ali ni tu muke ne prestaju. Moj ginekolog nije davao velike šanse da je trudnoća uspješna. Po njegovoj računici, plod je bio već devet tjedana, a jedva se vidio, a po mom računanju to je bilo puno manje. Rekao je da ako na sljedećoj kontroli srce ne zakuca moram opet na čišćenje. Suze nisu prestajale teći, samo sam se pitala zašto baš meni?..ali nisam se predala! Na sljedeću kontrolu došla sam tako samouvjerena da će to maleno srce zakucati i zaista je zakucalo. Naravno, plod je bio manji četiri tjedna od doktorova računanja. Pa valjda ja znam kad sam imala odnose, ali ipak i doktori su ljudi koji griješe.
   Ali ni to nije sve..počele su mučnine, povraćanje. Svi su rekli da je to dobar znak. A onda sam i prokrvarila. Dobila sam utrogestan tablete koje sam koristila do petog mjeseca trudnoće i nisam ih više mogla organski podnjeti...potom sam završila na infuzije od izmorenosti organizma i povraćanja.
   Moj maleni borac počeo je lupkati i nije se predavao!..a onda mjesec i pol dana prije termina morala sam ostati u bolnici. Dijagnoza: "beba zastoj rasta, posteljica zrela, manjak plodne vode". Morala sam raditi CTG tri puta na dan, da pratimo otkucaje tog malenog srca. Ali srećom,imala sam super cure u sobi,pa je taj mjesec dana brzo i prošao. 
   Jedno jutro me moj ginekolog pregledao i rekao "ako želiš, ja sam ujutro dežurni doktor, pa možeš ići roditi ili čekaj svoje trudove, a termin je tek za dvanaest dana". I naravno, ujutro u šest krenula sam niz dugi hodnik prema rodilištu. Već je tu bilo žena u trudovima koje su lupale šakama o zid, a ja sam se pitala što im je. Usljedilo je klistiranje, drip, bušenje plodove vode, trudovi, bol...
   ...a onda u 13:05 sestra položi maleno čupavo biće na moja prsa..to je predivan osjećaj koji treba doživjeti jer se riječima jednostavno ne može opisati..
   Danas je moj Niko beba od devet mjeseci, koji je jako napredan i puno veći i žilaviji od svojih vršnjaka. Trči u hodalici, pjeva neke svoje nazovimo to pjesme, viče mama i baba, legne s osmijehom, a s osmijehom se i budi i naravno spava s mamom i tatom, jer se jednostavno ne možemo odvojiti od njega. On je naš centar svijeta i nešto najdivnije što nam se dogodilo u životu. Bio je to dug put od devet mjeseci,ali sve se zaboravi kad vidiš kako tvoje dijete napreduje i raste...i prošla bih to sve ponovno! I zato drage buduće mame, ne predajte se, uvijek postoji nada i bolje sutra. Nekom trudnoća prođe glatko, a neko se dobro namuči, ali za svoje dijete ništa ti nije teško..i na kraju kad vidiš taj osmijeh i pogled koji obara s nogu zar je šta drugo potrebno!!!! 
   Čuvajte svoje mališane,ljubite ih i pružite im sretno djetinjsvo!!!
   Moj Niko Vam svima šalje veliki osmijeh,a ja puno pozdrava i pusu!!!!
   Mama Marija i maleni Niko (na fotografiji) 
 Klinfo.hr 

Niko je naš centar svijeta

<para>Djeca brzo rastu i potrebe za odjećom također rastu. Do godine dana njezine starosti smo se nekako krpali, čak smo joj i kupili nove bambi cipelice za prve korake koje su koštale na popustu oko 300 kn.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ali onda smo saznali za Rodine rasprodaje rabljene odjeće, obuće i dječje opreme u Zagrebu. One se održavaju četiri puta godišnje u subotu na Velesajmu. Od kako sam prvi put bila pa do danas, meni je to najomiljeniji shoping. Na stranicama udruge Roda možete pronaći sve potrebne informacije o tome kada se održava koja rasprodaje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Cijene su od 1 kn pa nadalje. Meni se osobno čini da najveći izbor ima za bebe do godinu dana, a i ta je robica najočuvanija. Iako kao što vidite može se pronaći lijepe odjeće i za veće princeze. Najbolje je doći odmah na otvaranje jer je tada najveći izbor svega. Mi smo kupovali po pet-šest pari cipelica, čizmica i papučica za 150-200 kn. Ne mogu ni zamisliti da moram ići u trgovinu i kupiti djetetu nove bambi čizmice za 400 kn koje će nositi tri mjeseca. Čak smo kupili i auto sjedalicu maxi cosi toby za 300 kn koja u trgovini košta 1700 kn i više.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nisu svi pobornici rabljene odjeće i obuće, ali tko voli nek izvoli. Ja svakako iz vlastitog iskustva podupirem tu Rodinu akciju i svaka čast članicama udruge Roda što se angažiraju i trude oko toga.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Naravno, tu su i aukcije putem kojih sam isto nakupovala brdo jeftine, očuvane dječje odjeće i obuće, ali i igračke koje su bile u odličnom stanju. Nisam imala nikakvih negativnih iskustava s ljudima s kojima sam surađivala jer jednostavno vjerujem, da ako ja ne želim nikome smjestiti, da neće nitko ni meni.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Bilo što da kupujete rabljeno, bilo na Rodinoj rasprodaji, bilo na aukcijama ili na nekom trećem mjestu, samo budite bez predrasuda i nemojte previše očekivati jer se tada ne možete razočarati. Za svakog ima ponešto i mislim da svako može ponešto naći za sebe.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Jelena<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Više o vlastitim iskustvima mame Jelene potražite na <ulink url="http://3mame.com/?cat=19">3mame.com</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Gdje nabaviti jeftinu odjeću i obuću za dijete Kad sam rodila prvo dijete, Karlu koja već sad ima četiri godine, dobila sam hrpu odjeće za nju od prijatelja i rođaka.  Ta mi je odjeća bila dostatna do njezine godine dana. Djeca brzo rastu i potrebe za odjećom također rastu. Do godine dana njezine starosti smo se nekako krpali, čak smo joj i kupili nove bambi cipelice za prve korake koje su koštale na popustu oko 300 kn.
   Ali onda smo saznali za Rodine rasprodaje rabljene odjeće, obuće i dječje opreme u Zagrebu. One se održavaju četiri puta godišnje u subotu na Velesajmu. Od kako sam prvi put bila pa do danas, meni je to najomiljeniji shoping. Na stranicama udruge Roda možete pronaći sve potrebne informacije o tome kada se održava koja rasprodaje.
   Cijene su od 1 kn pa nadalje. Meni se osobno čini da najveći izbor ima za bebe do godinu dana, a i ta je robica najočuvanija. Iako kao što vidite može se pronaći lijepe odjeće i za veće princeze. Najbolje je doći odmah na otvaranje jer je tada najveći izbor svega. Mi smo kupovali po pet-šest pari cipelica, čizmica i papučica za 150-200 kn. Ne mogu ni zamisliti da moram ići u trgovinu i kupiti djetetu nove bambi čizmice za 400 kn koje će nositi tri mjeseca. Čak smo kupili i auto sjedalicu maxi cosi toby za 300 kn koja u trgovini košta 1700 kn i više.
   Nisu svi pobornici rabljene odjeće i obuće, ali tko voli nek izvoli. Ja svakako iz vlastitog iskustva podupirem tu Rodinu akciju i svaka čast članicama udruge Roda što se angažiraju i trude oko toga.
   Naravno, tu su i aukcije putem kojih sam isto nakupovala brdo jeftine, očuvane dječje odjeće i obuće, ali i igračke koje su bile u odličnom stanju. Nisam imala nikakvih negativnih iskustava s ljudima s kojima sam surađivala jer jednostavno vjerujem, da ako ja ne želim nikome smjestiti, da neće nitko ni meni.
   Bilo što da kupujete rabljeno, bilo na Rodinoj rasprodaji, bilo na aukcijama ili na nekom trećem mjestu, samo budite bez predrasuda i nemojte previše očekivati jer se tada ne možete razočarati. Za svakog ima ponešto i mislim da svako može ponešto naći za sebe.
   Mama Jelena
   Više o vlastitim iskustvima mame Jelene potražite na 3mame.com
   
   
 Klinfo.hr 

Gdje nabaviti jeftinu odjeću i obuću za dijete

<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Odgađali smo i odgađali, a onda se odlučili i na taj korak. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U trudnoći sam uživala, bila je to prava "školska trudnoća" kako je rekao doktor i bilo mi je super iako sam izgledala kao Shrekov magarac iz one reklame za jednu benzinsku pumpu fuf... došlo je vrijeme poroda. Bio je težak, ali napokon je na svijet  stigao naš sin. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Bila sam fascinirana, nisam se prestala pitati:"Kako mogu funkcionirati tako maleni, maleni prstići na nogama?!". Došli smo kući uz pompu i onda: ostali smo sami, suprug, ja i naše maleno dijete... što sad... kako dalje... hvatala  me panika..., ali moje dijete, onako maleno, sudjelovalo je u svemu, presvlačenju, kupanju, bljuckanju... <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>S vremenom sam naučila kada je gladan, kada bi spavao, a kada bi se namrgodio jer mu nešto nije odgovaralo... a prstići, oni su polako rasli kao i moje dijete. Sad ima 16 mjeseci, ja nisam više kao magare, a prstići su narasli dovoljno za hodanje, trčanje i dohvaćanje stvari koje ne bi smio dirati, ali su prezanimljive..., a ja, znam da tako svaka majka misli, ponosna sam majka najslađeg djeteta na svijetu... Tako i treba biti... <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Daliborka <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Prvi put mama Bila sam mlada, bez obaveza, zarađivala sam dobro i uživala u životu. Imala sam stalnog dečka i odlučili smo ozakoniti našu vezu, ali pitanje djeteta ostavili smo za kasnije... 
   Odgađali smo i odgađali, a onda se odlučili i na taj korak. 
   U trudnoći sam uživala, bila je to prava "školska trudnoća" kako je rekao doktor i bilo mi je super iako sam izgledala kao Shrekov magarac iz one reklame za jednu benzinsku pumpu fuf... došlo je vrijeme poroda. Bio je težak, ali napokon je na svijet  stigao naš sin. 
   Bila sam fascinirana, nisam se prestala pitati:"Kako mogu funkcionirati tako maleni, maleni prstići na nogama?!". Došli smo kući uz pompu i onda: ostali smo sami, suprug, ja i naše maleno dijete... što sad... kako dalje... hvatala  me panika..., ali moje dijete, onako maleno, sudjelovalo je u svemu, presvlačenju, kupanju, bljuckanju... 
   S vremenom sam naučila kada je gladan, kada bi spavao, a kada bi se namrgodio jer mu nešto nije odgovaralo... a prstići, oni su polako rasli kao i moje dijete. Sad ima 16 mjeseci, ja nisam više kao magare, a prstići su narasli dovoljno za hodanje, trčanje i dohvaćanje stvari koje ne bi smio dirati, ali su prezanimljive..., a ja, znam da tako svaka majka misli, ponosna sam majka najslađeg djeteta na svijetu... Tako i treba biti... 
   Mama Daliborka 
 Klinfo.hr 

Prvi put mama

<para>2009<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Danas je naš d-day..Odmah...Ali šta kad ja tu ne mogu ništa, bebač neće van. Još...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Navečer sam pozvana na ženski rođendanski party, naravno da idem..I možda nakon toga sve krene svojim putem....<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>    <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>20.6.2009<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>S rođendana sam došla kasno, u 2 ujutro...Brzo  na spavanje da budem odmorna u slučaju da idem ...Ali ...U 8 me probudi Liza, mora na wc. Nekako se vratim u krevet i uspijem zaspati do 9 kada me ulovi proljev i brzo trčim na wc. Sjedim tamo i odjednom počinje lagano špikanje kao kod menstrualnih bolova. Uh, možda je to to, pomislim. A možda i nije. Tko bi znao. Vraćam se u krevet, ja bih još malo odspavala. Ali ne, idem opet trk na wc... <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Valjda je to to, ja sva sretna. Konačno. Idem probudit mm, da je možda krenulo, neka se polako digne. Moja mama je preuzela starije klince, koji su me sada već užasno živcirali (ma, svi su me živcirali i mm, i mama i klinci.. pa šta me stalno nešto pitate, ja ću roditi i sve me boli). <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U međuvremenu sam uz predisavanje trudova morala još pogledati kako je Lizina mala maca i 15 Arsenovih traktora...A mene boli sve više i više i sada znam da moram krenuti što prije ali mi je svejedno. Htjela bih da svi idu negdje, a ja ću se već nekako snaći. Ali nije bilo tako... sa zadnjim snagama sam navukla hlače, majicu i japanke te krenula prema autu. Bilo je 9.30, a po mom planu (da, da, napravila sam ja u svojoj glavi i plan, da ću ostat doma do negdje 12 sati i onda doći u rodilište u zadnji tren, da izbjegnem svu tu silnu birokraciju i postupke oko rađanja) bi trebali ostati doma još bar 2 sata...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Malo morgen, morali smo na put odmah, a ja ne mogu u auto. Stajala sam ispred njega, na kiši, koja mi je bila super i disala...i disala..trudovi su samo dolazili, ali nisu bili baš strašno jaki, mužu sam rekla da su na stupnju 3 od 10. Nekako me je muž ugurao u auto, i idemo... <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Bilo je 10 i nešto, do rodilišta imamo 20 min lagane vožnje...I naravno da nismo stigli. U autu sam cijelo vrijeme predisavala trudove, koji su bili sve jači i jači, a između dva truda sam razmišljala – ako beba dodje zamotaj je u nešto i stavi na trbuh i cicu... Bili smo jedno 3 km od rodilišta kad me je ulovio onaj prvi baš jaki trud, koji boli za 10. Nisam mogla više držati, počela sam tiskati ko luda jer sam imala osjećaj da ću puknuti. Viknem mužu, da ne mogu više, da beba dolazi, a on smireno vozi dalje i govori, da izdržim još malo, da beba još nije tu...I ja sam čekala do sljedećeg truda, onda sam osjetila i glavicu.. Opet kažem mužu da beba izlazi i da ću roditu tu i sada, u autu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U to vrijeme smo već bili kod portira koji je brzinom munje dizao rampu na ulazu u rodilište (a šta je drugo mogao kad sam ja držala noge na armaturki i hlače ispod koljena). Uletimo mi ispred ulaza, muž trči po osoblje i dođe jedna jedina sestra da me isprati u rađaonu. A meni beba među koljenima. Uvjerava me, da mogu na kolica, a ja nju da NE MOGU, DA ĆE BEBA IZAĆ, SADAAAA. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ide ona po pomoć, a ja vičem dolaziiii, muž se okrene i izvuče malog. Oton, rođen u autu, 52cm i 3740 g.. Odjednom je nestala sva bol, muž je držao malog, mali je zaplakao. Prva pomisao je bila, zar ja ovo sanjam? Ljudi oko mene plješću, ja sam rodila uz publiku i baš me briga. Imamo najljepšu bebu koja je došla na svijet uz pomoć najbolje primalje – svog tate. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nakon toga se vrate sestre i imale su šta za vidjeti. Beba vani, sve gotovo. I opet trk u rodilište po primalju, da me premjeste iz auta u sobu za rađanje. Tamo smo sredili pupak i porodili još i posteljicu, dobila sam dva šava... I prvo dojenje i maženje i paženje...Bila sam totalno odmorna kao da nisam ni rodila. Dok sam sjedila vani u autu i slušala lagano pljuštanje kiše mi je kroz glavu prošlo, pa šta ja radim ovdje...Idemo doma, sve je gotovo, ne treba mi rodilište. Ali sam ipak ostala, i sama neznam zašto. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Doktor se samo smijao i njegov jedini komentar je bilo: Pa mi vama ne trebamo, vi ste već sve sami napravili. Muž je bio glavna atrakcija (no, svo troje smo bili vauuu), čak su mu nudili i posao..he,he...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ovo mi je bio treći porod, na prvi i drugi imam lijepe uspomene, bili su brzi, bez previše miješanja osoblja, osim par sitnica mi nije ništa smetalo (epi na prvom, te amniotomija na prvom i drugom) ali sa ovim zadnjim se ne može usporediti baš ništa. Stvarno je bilo super i da idem još jednom bi opet tako. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Alenka</para>

Oton....iz automobila :-)) 19.6.2009  Danas je naš d-day...Čekam i čekam i čekam. Ništa... A ja jedva čekam, dosta mi je već tog ogromnog trbuha i svega što dolazi sa zadnjim mjesecem trudnoće..Ja bih išla rodit 2009
   Danas je naš d-day..Odmah...Ali šta kad ja tu ne mogu ništa, bebač neće van. Još...
   Navečer sam pozvana na ženski rođendanski party, naravno da idem..I možda nakon toga sve krene svojim putem....
       20.6.2009
   S rođendana sam došla kasno, u 2 ujutro...Brzo  na spavanje da budem odmorna u slučaju da idem ...Ali ...U 8 me probudi Liza, mora na wc. Nekako se vratim u krevet i uspijem zaspati do 9 kada me ulovi proljev i brzo trčim na wc. Sjedim tamo i odjednom počinje lagano špikanje kao kod menstrualnih bolova. Uh, možda je to to, pomislim. A možda i nije. Tko bi znao. Vraćam se u krevet, ja bih još malo odspavala. Ali ne, idem opet trk na wc... 
   Valjda je to to, ja sva sretna. Konačno. Idem probudit mm, da je možda krenulo, neka se polako digne. Moja mama je preuzela starije klince, koji su me sada već užasno živcirali (ma, svi su me živcirali i mm, i mama i klinci.. pa šta me stalno nešto pitate, ja ću roditi i sve me boli). 
   U međuvremenu sam uz predisavanje trudova morala još pogledati kako je Lizina mala maca i 15 Arsenovih traktora...A mene boli sve više i više i sada znam da moram krenuti što prije ali mi je svejedno. Htjela bih da svi idu negdje, a ja ću se već nekako snaći. Ali nije bilo tako... sa zadnjim snagama sam navukla hlače, majicu i japanke te krenula prema autu. Bilo je 9.30, a po mom planu (da, da, napravila sam ja u svojoj glavi i plan, da ću ostat doma do negdje 12 sati i onda doći u rodilište u zadnji tren, da izbjegnem svu tu silnu birokraciju i postupke oko rađanja) bi trebali ostati doma još bar 2 sata...
   Malo morgen, morali smo na put odmah, a ja ne mogu u auto. Stajala sam ispred njega, na kiši, koja mi je bila super i disala...i disala..trudovi su samo dolazili, ali nisu bili baš strašno jaki, mužu sam rekla da su na stupnju 3 od 10. Nekako me je muž ugurao u auto, i idemo... 
   Bilo je 10 i nešto, do rodilišta imamo 20 min lagane vožnje...I naravno da nismo stigli. U autu sam cijelo vrijeme predisavala trudove, koji su bili sve jači i jači, a između dva truda sam razmišljala – ako beba dodje zamotaj je u nešto i stavi na trbuh i cicu... Bili smo jedno 3 km od rodilišta kad me je ulovio onaj prvi baš jaki trud, koji boli za 10. Nisam mogla više držati, počela sam tiskati ko luda jer sam imala osjećaj da ću puknuti. Viknem mužu, da ne mogu više, da beba dolazi, a on smireno vozi dalje i govori, da izdržim još malo, da beba još nije tu...I ja sam čekala do sljedećeg truda, onda sam osjetila i glavicu.. Opet kažem mužu da beba izlazi i da ću roditu tu i sada, u autu. 
   U to vrijeme smo već bili kod portira koji je brzinom munje dizao rampu na ulazu u rodilište (a šta je drugo mogao kad sam ja držala noge na armaturki i hlače ispod koljena). Uletimo mi ispred ulaza, muž trči po osoblje i dođe jedna jedina sestra da me isprati u rađaonu. A meni beba među koljenima. Uvjerava me, da mogu na kolica, a ja nju da NE MOGU, DA ĆE BEBA IZAĆ, SADAAAA. 
   Ide ona po pomoć, a ja vičem dolaziiii, muž se okrene i izvuče malog. Oton, rođen u autu, 52cm i 3740 g.. Odjednom je nestala sva bol, muž je držao malog, mali je zaplakao. Prva pomisao je bila, zar ja ovo sanjam? Ljudi oko mene plješću, ja sam rodila uz publiku i baš me briga. Imamo najljepšu bebu koja je došla na svijet uz pomoć najbolje primalje – svog tate. 
   Nakon toga se vrate sestre i imale su šta za vidjeti. Beba vani, sve gotovo. I opet trk u rodilište po primalju, da me premjeste iz auta u sobu za rađanje. Tamo smo sredili pupak i porodili još i posteljicu, dobila sam dva šava... I prvo dojenje i maženje i paženje...Bila sam totalno odmorna kao da nisam ni rodila. Dok sam sjedila vani u autu i slušala lagano pljuštanje kiše mi je kroz glavu prošlo, pa šta ja radim ovdje...Idemo doma, sve je gotovo, ne treba mi rodilište. Ali sam ipak ostala, i sama neznam zašto. 
   Doktor se samo smijao i njegov jedini komentar je bilo: Pa mi vama ne trebamo, vi ste već sve sami napravili. Muž je bio glavna atrakcija (no, svo troje smo bili vauuu), čak su mu nudili i posao..he,he...
   Ovo mi je bio treći porod, na prvi i drugi imam lijepe uspomene, bili su brzi, bez previše miješanja osoblja, osim par sitnica mi nije ništa smetalo (epi na prvom, te amniotomija na prvom i drugom) ali sa ovim zadnjim se ne može usporediti baš ništa. Stvarno je bilo super i da idem još jednom bi opet tako. 
   Mama Alenka Klinfo.hr 

Oton....iz automobila :-))

<para> Bilo nam je doista teško odlučiti se za najbolji, jer svi su najbolji, no jedan bismo ipak izdvojili kao najdirljiviji i najinspirativniji. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Logitech bežičnu tipkovnicu i miša odlučili smo poslati mami male Ane, Draženki Kovačević kao mali znak pažnje za njezin trud i iskrenost. Njezina priča uvijek će nas iznova podsjetiti na činjenicu da ljubav, borba i vjera u vlastito dijete uvijek rezultiraju "neizmjernim zadovoljstvom, srećom, blagoslovom, uspjehom…". <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>„Trudnici je rađena rana amniocenteza zbog dobi. Nađen je patološki kariogram ploda 47, XX, +21, što odgovara Downovom sindromu. Trudnici protumačen nalaz…“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Bila sam u 21. mjesecu trudnoće, odavno sam već osjećala pokrete svojega trećeg, još nerođenog djeteta, cijela obitelj već se veselila novome članu… I onda je došao ovaj strašni nalaz: moje dijete imat će Downov sindrom! <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Odluku da ću roditi dijete donijela sam, kao praktična vjernica, prilično brzo i nepokolebljivo, a muž me je, bojažljivo i s puno strepnje, ipak podržao. Naše djevojčice bile su još premlade da bi posumnjale da nešto nije u redu. Samo najboljoj prijateljici mogla sam se povjeriti i s njom dnevno dijeliti svoje brige i osjećaje jer ostali prijatelji i znanci ne bi shvatili kako sam, kao zrela, inteligentna žena s uspješnom karijerom, sretnim brakom i dvjema prekrasnim djevojčicama, odlučila na svijet donijeti nesavršeno dijete. Ali, bilo je to željeno dijete, i moje treće dijete!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dani koji su slijedili do poroda bili su ispunjeni predanim radom i zalaganjem na poslu, potpunom predanošću obiteljskim obvezama i traženju utjehe i snage u molitvama. Što se termin poroda više približavao, povećavala se tjeskoba i strah… Sve sam se više trudila na poslu i u obavljanju kućanskih poslova, da zaboravim na strah… Radila sam do zadnjega dana trudnoće…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Djevojčicu dugu 49 cm i „tešku“ 3.700 grama rodila sam na predvidivi termin poroda. Sam porod protekao je u najboljem redu i, rekla bih, lagano, obzirom da sam bila već iskusna rodilja. Pokazali su mi je na trenutak, pedijatrica je utvrdila „…da ima kose oči…“ i odnijeli su je na intenzivnu. Mene su smjestili u sobu s prevelikim brojem kreveta s babinjačama. Najveća sreća bila mi je kada sam je smjela uzeti u ruke, provjeriti da ima sve prstiće na rukicama i nogicama i „igrati“ se dojenja jer zbog hipotonije nije mogla sisati. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>I bila mi je tako lijepa beba… Na dječjim vizitama dobivala sam vrlo šture i oprezne obavijesti i jedva sam čekala da odem doma i brinem se o svim djetetu kako znam… A najljepše što sam za devetodnevnoga boravka u rodilištu dobila bile su riječi glavne sestre: „Mama, onako kako svoje dijete sami prihvatite i kako ju budete doživljavali, tako će ju i drugi oko Vas doživljavati!“ Tada nisam mogla shvatiti koliko su to bile mudre i istinite riječi…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Preskačem u ovom trenutku veliki dio „priče“ jer ne želim pisati o tome kako sam se vrlo brzo vratila na posao, zbog odgovornosti radnoga mjesta a svoje djetešce povjerila najboljoj prijateljici na čuvanje… kako sam se borila da ispunim radne zadaće a ne zakinem ni u čemu niti jednog člana svoje obitelji, a posebno najmlađega… kako sam strepila na svakom pregledu kod kardiologa dok nisam saznala da je otvor između komora spontano srastao… kako sam odvodila svoju djevojčicu u dnevnu bolnicu na radnu, fizikalnu, logopedsku i defektološku obradu… kako sam se borila da u dobi od 3 godine bude integrirana u redoviti vrtić… kako ju i dan-danas odvodim, s puno radosti i nade i ponosa, redovito na logopedske vježbe…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Danas je naša Ančica, kako ju svi zovemo, djevojčica u dobi od 6,5 godina i mamina najveća ljubav i ponos. I ne samo mamina, ili tatina, ili starijih sestara… Ančica vrlo brzo „osvoji“ srca dobrih ljudi s kojima se susrećemo. Ančica je miljenica teta i djece u vrtiću, svih susjeda u našoj zgradi (a živimo u vrlo veeeelikoj zgradi!), a o rodbini i prijateljima da ni ne govorim! Svi vole Ančicu! Ančica je prihvaćena! Istina, ove školske godine morali smo tražiti odgodu od godinu dana za upis u školu, ali, uz puno ljubavi i truda i rada, ovladat ćemo i najvažnijim vještinama i sposobnostima, potrebnim malome đaku. Uz pomoć predivnih teta-logopedinja Ančica usvaja ili korigira pojedine glasove, a posebno smo ponosni što raspoznaje vrlo veliki broj slova, uključujući X i Y. Tako nas je sve ugodno iznenadila i razveselila kada je na plaži, gledajući čamac na kojem piše „Explorer 200“, počela slovkati: „E – IKS – P – L – O – R – E – R . Piše: čamac!“<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Napisala sam ovu priču o svom anđelu  u znak zahvalnosti svim ljudima koji su prepoznali moju veliku ljubav i borbu da iz Ane „izvučem maksimum“ i u tome mi dali podršku i pomoć. Ali još više, želim ovom pričom dati podršku roditeljima koji dobiju dijete s Downovim sindromom i potaknuti ih da svoje dijete prihvate sa što više ljubavi i strpljenja, a sav trud uložen u odgoj, skrb, edukaciju djeteta – rezultirat će neizmjernim zadovoljstvom, srećom, blagoslovom, uspjehom… <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>To vam jamčim… jer znam… iz vlastitog iskustva…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Anina mama<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Rodila sam anđela… - NAGRAĐENI TEKST Na našu je e-mail adresu stiglo niz predivnih tekstova na kojima zahvaljujemo svim mamama i tetama.  Bilo nam je doista teško odlučiti se za najbolji, jer svi su najbolji, no jedan bismo ipak izdvojili kao najdirljiviji i najinspirativniji. 
   Logitech bežičnu tipkovnicu i miša odlučili smo poslati mami male Ane, Draženki Kovačević kao mali znak pažnje za njezin trud i iskrenost. Njezina priča uvijek će nas iznova podsjetiti na činjenicu da ljubav, borba i vjera u vlastito dijete uvijek rezultiraju "neizmjernim zadovoljstvom, srećom, blagoslovom, uspjehom…". 
   
   „Trudnici je rađena rana amniocenteza zbog dobi. Nađen je patološki kariogram ploda 47, XX, +21, što odgovara Downovom sindromu. Trudnici protumačen nalaz…“
   Bila sam u 21. mjesecu trudnoće, odavno sam već osjećala pokrete svojega trećeg, još nerođenog djeteta, cijela obitelj već se veselila novome članu… I onda je došao ovaj strašni nalaz: moje dijete imat će Downov sindrom! 
   Odluku da ću roditi dijete donijela sam, kao praktična vjernica, prilično brzo i nepokolebljivo, a muž me je, bojažljivo i s puno strepnje, ipak podržao. Naše djevojčice bile su još premlade da bi posumnjale da nešto nije u redu. Samo najboljoj prijateljici mogla sam se povjeriti i s njom dnevno dijeliti svoje brige i osjećaje jer ostali prijatelji i znanci ne bi shvatili kako sam, kao zrela, inteligentna žena s uspješnom karijerom, sretnim brakom i dvjema prekrasnim djevojčicama, odlučila na svijet donijeti nesavršeno dijete. Ali, bilo je to željeno dijete, i moje treće dijete!
   Dani koji su slijedili do poroda bili su ispunjeni predanim radom i zalaganjem na poslu, potpunom predanošću obiteljskim obvezama i traženju utjehe i snage u molitvama. Što se termin poroda više približavao, povećavala se tjeskoba i strah… Sve sam se više trudila na poslu i u obavljanju kućanskih poslova, da zaboravim na strah… Radila sam do zadnjega dana trudnoće…
   Djevojčicu dugu 49 cm i „tešku“ 3.700 grama rodila sam na predvidivi termin poroda. Sam porod protekao je u najboljem redu i, rekla bih, lagano, obzirom da sam bila već iskusna rodilja. Pokazali su mi je na trenutak, pedijatrica je utvrdila „…da ima kose oči…“ i odnijeli su je na intenzivnu. Mene su smjestili u sobu s prevelikim brojem kreveta s babinjačama. Najveća sreća bila mi je kada sam je smjela uzeti u ruke, provjeriti da ima sve prstiće na rukicama i nogicama i „igrati“ se dojenja jer zbog hipotonije nije mogla sisati. I bila mi je tako lijepa beba… Na dječjim vizitama dobivala sam vrlo šture i oprezne obavijesti i jedva sam čekala da odem doma i brinem se o svim djetetu kako znam… A najljepše što sam za devetodnevnoga boravka u rodilištu dobila bile su riječi glavne sestre: „Mama, onako kako svoje dijete sami prihvatite i kako ju budete doživljavali, tako će ju i drugi oko Vas doživljavati!“ Tada nisam mogla shvatiti koliko su to bile mudre i istinite riječi…
   Preskačem u ovom trenutku veliki dio „priče“ jer ne želim pisati o tome kako sam se vrlo brzo vratila na posao, zbog odgovornosti radnoga mjesta a svoje djetešce povjerila najboljoj prijateljici na čuvanje… kako sam se borila da ispunim radne zadaće a ne zakinem ni u čemu niti jednog člana svoje obitelji, a posebno najmlađega… kako sam strepila na svakom pregledu kod kardiologa dok nisam saznala da je otvor između komora spontano srastao… kako sam odvodila svoju djevojčicu u dnevnu bolnicu na radnu, fizikalnu, logopedsku i defektološku obradu… kako sam se borila da u dobi od 3 godine bude integrirana u redoviti vrtić… kako ju i dan-danas odvodim, s puno radosti i nade i ponosa, redovito na logopedske vježbe…
   Danas je naša Ančica, kako ju svi zovemo, djevojčica u dobi od 6,5 godina i mamina najveća ljubav i ponos. I ne samo mamina, ili tatina, ili starijih sestara… Ančica vrlo brzo „osvoji“ srca dobrih ljudi s kojima se susrećemo. Ančica je miljenica teta i djece u vrtiću, svih susjeda u našoj zgradi (a živimo u vrlo veeeelikoj zgradi!), a o rodbini i prijateljima da ni ne govorim! Svi vole Ančicu! Ančica je prihvaćena! Istina, ove školske godine morali smo tražiti odgodu od godinu dana za upis u školu, ali, uz puno ljubavi i truda i rada, ovladat ćemo i najvažnijim vještinama i sposobnostima, potrebnim malome đaku. Uz pomoć predivnih teta-logopedinja Ančica usvaja ili korigira pojedine glasove, a posebno smo ponosni što raspoznaje vrlo veliki broj slova, uključujući X i Y. Tako nas je sve ugodno iznenadila i razveselila kada je na plaži, gledajući čamac na kojem piše „Explorer 200“, počela slovkati: „E – IKS – P – L – O – R – E – R . Piše: čamac!“
   Napisala sam ovu priču o svom anđelu  u znak zahvalnosti svim ljudima koji su prepoznali moju veliku ljubav i borbu da iz Ane „izvučem maksimum“ i u tome mi dali podršku i pomoć. Ali još više, želim ovom pričom dati podršku roditeljima koji dobiju dijete s Downovim sindromom i potaknuti ih da svoje dijete prihvate sa što više ljubavi i strpljenja, a sav trud uložen u odgoj, skrb, edukaciju djeteta – rezultirat će neizmjernim zadovoljstvom, srećom, blagoslovom, uspjehom… 
   To vam jamčim… jer znam… iz vlastitog iskustva…
   Anina mama
   
 Klinfo.hr 

Rodila sam anđela… - NAGRAĐENI TEKST

<para>To je vrijeme kada mogu u miru i tišini staviti na papir neke svoje misli, pod uvjetom da me prije toga ne savladaju umor i san. Nisam pisala dnevnik još od studenskih dana, a onda sam po savjetu jedne starije i mudre gospođe počela bilježiti svoje osjećaje, misli i zapažanja o ovom sasvim drugačijem životu od onoga kojeg sam opisivala nekada davno u starim dnevnicima. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Odlučila sam se na to jer u zadnje me vrijeme često uhvati tjeskoba zbog osjećaja prolaznosti i brzine kojom vrijeme nezaustavljivo odlazi u nepovrat. Moja će djevojčica sljedeće godine krenuti u školu. Čini mi se to gotovo nemogućim, jer kao da sam tek nedavno s nevjericom gledala u maleni plastični štapić na kojemu se ocrtavao plavi plusić. Ne može biti da je već toliko vremena od tada prošlo. Ali je, surovo i bez sumnje dokazuje to broj koji je komadićem crvene plastike označen na zidnom kalendaru. Sve te godine, prva trudnoća, prvi porod, prvi koraci, prvi poljupci, prve riječi, prve svađe, prve ljutnje... pa druga trudnoća, drugi porod... sve je nekako tako brzo prošlo...prebrzo.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Moja dva anđela spavaju u susjednoj sobi. Pogled na ta dva mala uspavana bića i njihovo ujednačeno disanje preplavljuje me osjećajem neopisive sreće. Njihovi nježni dodiri, poljupci i pogledi ne mogu se usporediti niti zamijeniti s ničim na ovome svijetu. Crtež koji mi moja djevojčica ostavi pokraj kreveta, priredba u vrtiću za koje mi čitavo vrijeme u grlu stoji knedla, malene ručice mojeg desetomjesečnog sina koje diže prema meni, njegovi nespretni pokušaji da uspije samostalno stajati... samo mama može znati kako izgleda vrtlog emocija koji takvi događaji izazovu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ali ima i onih drugih trenutaka, trenutaka kada se osjećam tužno i nemoćno jer ne znam kako zaustaviti dječji neposluh, ljubomoru, navalu bijesa i negativnih emocija. Ima dana kada mi dođe da pobjegnem negdje daleko od svih, na mjesto gdje ću naći neki svoj mir. I kad razmišljam o tome obično se posramim. Posramim se radi svih onih roditelja koji sada negdje na nekom Rebru bdiju uz postelju svog djeteta i mole samo za jedno... I onda pogledam visoko u nebo i zahvalim Nekome tamo gore za sve što imam...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>I tako prolaze dani, jedan za drugim. Živim život i trudim se dobro odraditi najteži, najodgovorniji ali ujedno i najljepši posao na svijetu – odgajati svoju djecu i pružiti im ono za što mislim da je za njih najbolje. Da li to činim na najbolji mogući način pokazati će vrijeme. Isto ono vrijeme koje tako neumoljivo i nepovratno prolazi i okrutno podsjeća na prolaznost i stvara u meni potrebu da sa svojom dječicom provodim što je moguće više vremena i da uživam u svakom trenutku i svakome danu...i da zapisujem u svoj dnevnik događaje, misli i osjećaje, kako bih se jednoga dana svega lakše prisjetila...  <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Tanja<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Biti mama (uz osjećaj nezaustavljive prolaznosti vremena) Večer je, vrijeme kada nakon svog obavljenog posla imam priliku ukrasti par trenutaka samo za sebe. To je vrijeme kada mogu u miru i tišini staviti na papir neke svoje misli, pod uvjetom da me prije toga ne savladaju umor i san. Nisam pisala dnevnik još od studenskih dana, a onda sam po savjetu jedne starije i mudre gospođe počela bilježiti svoje osjećaje, misli i zapažanja o ovom sasvim drugačijem životu od onoga kojeg sam opisivala nekada davno u starim dnevnicima. 
   Odlučila sam se na to jer u zadnje me vrijeme često uhvati tjeskoba zbog osjećaja prolaznosti i brzine kojom vrijeme nezaustavljivo odlazi u nepovrat. Moja će djevojčica sljedeće godine krenuti u školu. Čini mi se to gotovo nemogućim, jer kao da sam tek nedavno s nevjericom gledala u maleni plastični štapić na kojemu se ocrtavao plavi plusić. Ne može biti da je već toliko vremena od tada prošlo. Ali je, surovo i bez sumnje dokazuje to broj koji je komadićem crvene plastike označen na zidnom kalendaru. Sve te godine, prva trudnoća, prvi porod, prvi koraci, prvi poljupci, prve riječi, prve svađe, prve ljutnje... pa druga trudnoća, drugi porod... sve je nekako tako brzo prošlo...prebrzo.
   Moja dva anđela spavaju u susjednoj sobi. Pogled na ta dva mala uspavana bića i njihovo ujednačeno disanje preplavljuje me osjećajem neopisive sreće. Njihovi nježni dodiri, poljupci i pogledi ne mogu se usporediti niti zamijeniti s ničim na ovome svijetu. Crtež koji mi moja djevojčica ostavi pokraj kreveta, priredba u vrtiću za koje mi čitavo vrijeme u grlu stoji knedla, malene ručice mojeg desetomjesečnog sina koje diže prema meni, njegovi nespretni pokušaji da uspije samostalno stajati... samo mama može znati kako izgleda vrtlog emocija koji takvi događaji izazovu. 
   Ali ima i onih drugih trenutaka, trenutaka kada se osjećam tužno i nemoćno jer ne znam kako zaustaviti dječji neposluh, ljubomoru, navalu bijesa i negativnih emocija. Ima dana kada mi dođe da pobjegnem negdje daleko od svih, na mjesto gdje ću naći neki svoj mir. I kad razmišljam o tome obično se posramim. Posramim se radi svih onih roditelja koji sada negdje na nekom Rebru bdiju uz postelju svog djeteta i mole samo za jedno... I onda pogledam visoko u nebo i zahvalim Nekome tamo gore za sve što imam...
   I tako prolaze dani, jedan za drugim. Živim život i trudim se dobro odraditi najteži, najodgovorniji ali ujedno i najljepši posao na svijetu – odgajati svoju djecu i pružiti im ono za što mislim da je za njih najbolje. Da li to činim na najbolji mogući način pokazati će vrijeme. Isto ono vrijeme koje tako neumoljivo i nepovratno prolazi i okrutno podsjeća na prolaznost i stvara u meni potrebu da sa svojom dječicom provodim što je moguće više vremena i da uživam u svakom trenutku i svakome danu...i da zapisujem u svoj dnevnik događaje, misli i osjećaje, kako bih se jednoga dana svega lakše prisjetila...  
   Mama Tanja
   
 Klinfo.hr 

Biti mama (uz osjećaj nezaustavljive prolaznosti vremena)

<para>Sjedi na tuti već od osam mjeseci svog života i svaki dan redovito ujutro kaka na tutu. Rijetko nam se dogodi pokakana pelena, samo u slučaju da mu se nešto poremeti u probavi ili se zaigra pa ni ne primjetim da obavlja. Nije uvijek tako veselo kao na slikama, ali u tom slučaju dajemo nešto za igru ili, ako je pelena već mokra, ne forsiramo.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sada ima godinu i četiri mjeseca i već ponekad diže majcu i pokazuje na pelenu da, ili mora na tutu ili je već mokar pa želi da ga premotam. Obavezno ga stavljam na tutu prije i poslije spavanja da obavi pišanac i u 99% slučajeva smo uspješni. Sam još ne zove na tutu i kad će se to dogoditi ne znam, ali mislim da je i ovo napredak.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Je li to dobro ili nije, ne znam. Za nas je odlično i volim ta jutra kad on kao pravi dječak obavlja stvari na tuti. Možda ovo ljeto dođemo na nivo više, ali ako i ne, nema veze. Sve stignemo. Karlu smo također stavili na tutu dosta rano,ali na kao Krstu, od jedanaest mjeseci. Skinula se s pelene sa dvije i pol godine.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Jelena<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Više o malome Krsti i iskustvima mame Jelena potražite na <ulink url="http://3mame.com">3mame.com</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Kada stavljati dijete na tutu? Krsto je rođen u studenom pa je po ljeti već mogao sjediti na tuti. S obzirom na to da ima platnene pelene i osjeća kad je mokar i pokakani, nije se bunio kad sam ga prvi put stavila na tutu. Sjedi na tuti već od osam mjeseci svog života i svaki dan redovito ujutro kaka na tutu. Rijetko nam se dogodi pokakana pelena, samo u slučaju da mu se nešto poremeti u probavi ili se zaigra pa ni ne primjetim da obavlja. Nije uvijek tako veselo kao na slikama, ali u tom slučaju dajemo nešto za igru ili, ako je pelena već mokra, ne forsiramo.
   Sada ima godinu i četiri mjeseca i već ponekad diže majcu i pokazuje na pelenu da, ili mora na tutu ili je već mokar pa želi da ga premotam. Obavezno ga stavljam na tutu prije i poslije spavanja da obavi pišanac i u 99% slučajeva smo uspješni. Sam još ne zove na tutu i kad će se to dogoditi ne znam, ali mislim da je i ovo napredak.
   Je li to dobro ili nije, ne znam. Za nas je odlično i volim ta jutra kad on kao pravi dječak obavlja stvari na tuti. Možda ovo ljeto dođemo na nivo više, ali ako i ne, nema veze. Sve stignemo. Karlu smo također stavili na tutu dosta rano,ali na kao Krstu, od jedanaest mjeseci. Skinula se s pelene sa dvije i pol godine.
   Mama Jelena
   Više o malome Krsti i iskustvima mame Jelena potražite na 3mame.com
   
 Klinfo.hr 

Kada stavljati dijete na tutu?

<para>Ne mislim da sam loša osoba, niti da sam im učinila nešto loše. Jednostavno nemam sreće u životu. Prvi muž nije htio sa mnom imati djecu, nismo imali lijep odnos. Kasnije, kad je moj drugi, nevjenčani, suprug došao u moj život - oboje smo htjeli imati djecu. Ali onda su počeli moji zdravstveni problemi. Prirodnim putem nisam mogla ostati trudna, a "suprug" je radije kupio novi automobil nego meni pomogao platiti umjetnu oplodnju. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Moja mala plaća nije bila dostatna za taj način dobivanja djeteta, a o posvajanju nije htio ni čuti. I tako smo čekali i čekali, sve dok se nisam malo teže razbolila i završila na operaciji nakon koje više ne mogu imati djece. A djeca su mi sve u životu. Tuđa, nažalost ili nasreću. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ubrzo je suprugov brat dobio dijete. Provodila sam s malim Tinom puno svog vremena. Bila sam mu poput druge majke. Ali nije to to. Željela sam i dalje svoje dijete, svoje malo biće. I svaki put bih s nekom tugom gledala u tuđu djecu. Znala sam da imaju ono što sam ja jedino u životu željela. Ne treba mi ni muž, ni novac, ni putovanja, ni zabave, samo dodir tog malog bića, njegove male ručice, potrebna mi je bila samo ljubav mog malog djetešca. Jedino što sam ikad poželjela. A ni to nisam mogla dobiti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>I onda sam se pokušavala zadovoljiti onime što imam - svojim nevjenčanim suprugom i našim koliko-toliko skladnim životom. Ali onda je opet krenulo nagore. On je otišao mlađoj ženi, djevojci koja bi mu mogla biti kćer. Zadnje što sam čula o njemu je da je njegova nova djevojka ostala trudna. Koja sretnica. Zavidim joj. Ne zlobno, to nikako. Nekako mi je više drago zbog nje i njega, nego što im zavidim. Ali tužna sam. Rastužuje me sve to. Mada ne volim to javno pokazivati. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Našla sam si novu obitelj. Moje prijatelje. Malo ih je, ali su pravi. Voljela bih ih odvesti na ovaj vikend u Sveti Martin, svima bi nam dobro došlo malo odmora. Ali takav odmor si rijetko tko može priuštiti. Ne volim da se netko sažalijeva nadamnom, jer eto, živa sam i zdrava (manje-više). Samo bih voljela biti mrvicu sretnija. Samo to. :)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zlatica<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(FOTO: Ilustracija)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Jedino što sam željela je imati dijete, a sada bih voljela biti samo mrvicu sretnija Stiže me i peto desetljeće života, a ostala sam potpuno sama. Godinama sam ulazila u ozbiljne veze s  muškarcima moga života, a na kraju bi me svaki ostavio. Ne mislim da sam loša osoba, niti da sam im učinila nešto loše. Jednostavno nemam sreće u životu. Prvi muž nije htio sa mnom imati djecu, nismo imali lijep odnos. Kasnije, kad je moj drugi, nevjenčani, suprug došao u moj život - oboje smo htjeli imati djecu. Ali onda su počeli moji zdravstveni problemi. Prirodnim putem nisam mogla ostati trudna, a "suprug" je radije kupio novi automobil nego meni pomogao platiti umjetnu oplodnju. 
   Moja mala plaća nije bila dostatna za taj način dobivanja djeteta, a o posvajanju nije htio ni čuti. I tako smo čekali i čekali, sve dok se nisam malo teže razbolila i završila na operaciji nakon koje više ne mogu imati djece. A djeca su mi sve u životu. Tuđa, nažalost ili nasreću. 
   Ubrzo je suprugov brat dobio dijete. Provodila sam s malim Tinom puno svog vremena. Bila sam mu poput druge majke. Ali nije to to. Željela sam i dalje svoje dijete, svoje malo biće. I svaki put bih s nekom tugom gledala u tuđu djecu. Znala sam da imaju ono što sam ja jedino u životu željela. Ne treba mi ni muž, ni novac, ni putovanja, ni zabave, samo dodir tog malog bića, njegove male ručice, potrebna mi je bila samo ljubav mog malog djetešca. Jedino što sam ikad poželjela. A ni to nisam mogla dobiti. 
   I onda sam se pokušavala zadovoljiti onime što imam - svojim nevjenčanim suprugom i našim koliko-toliko skladnim životom. Ali onda je opet krenulo nagore. On je otišao mlađoj ženi, djevojci koja bi mu mogla biti kćer. Zadnje što sam čula o njemu je da je njegova nova djevojka ostala trudna. Koja sretnica. Zavidim joj. Ne zlobno, to nikako. Nekako mi je više drago zbog nje i njega, nego što im zavidim. Ali tužna sam. Rastužuje me sve to. Mada ne volim to javno pokazivati. 
   Našla sam si novu obitelj. Moje prijatelje. Malo ih je, ali su pravi. Voljela bih ih odvesti na ovaj vikend u Sveti Martin, svima bi nam dobro došlo malo odmora. Ali takav odmor si rijetko tko može priuštiti. Ne volim da se netko sažalijeva nadamnom, jer eto, živa sam i zdrava (manje-više). Samo bih voljela biti mrvicu sretnija. Samo to. :)
   Zlatica
   (FOTO: Ilustracija)
 Klinfo.hr 

Jedino što sam željela je imati dijete, a sada bih voljela biti samo mrvicu sretnija

<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zamislite tišinu, miris eteričnih ulja, prigušeno svjetlo svjećica i toplinusaune Opuštajuće pokrete masera koji prodiru duboko u vaše mišiće… a djeca se igraju u vašoj blizini, pod budnim okom animatora. Njihova su zabava društvene igre, crtanje i nova prijateljstva.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Upravo vas to i očekuje u <ulink url="http://www.toplicesvetimartin.hr/hr/">Spa &amp; Golf Resortu Sveti Martin</ulink>!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Veljača je mjesec posvećeni djeci i romantici. Za svakoga ponešto.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>      <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Za djecu su nezaboravan doživljaj svakodnevne igraonice na bazenima te vikendima u hotelu Spa Golfer. Tu je i sanjkanje na vrećama sa slamom na „tradicionalni međimurski način“. Posebno je atraktivno i  noćno sanjkanje i grudanje pod reflektorima prekrasnih, snijegom osutih golf terena Spa &amp; Golf terena Sveti Martin i vrući čaj. Za vas možda kuhano vino? Ako je dobra vremenska prognoza, utabane i pripremljene staze čekat će sve male i velike avanturiste…<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>A za sve goste, tu su i izleti upoznavanja s prekrasnom prirodom i tradicijom pitomog Međimurja malog. Svake subote vode vas u šetnju do farme jelena. Mališani će upoznati jelena Silvu koji jede jabuke iz ruke i vidjeti preko sto jelena na pašnjacima te u šumi ove prekrasne farme. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nedjeljom ujutro tu je i posjet jedinom plovećom riječnom mlinu u Hrvatskoj, mlinu na rijeci Muri. Tradicija, škripa velikog kola i zvuk Mure koja teče odvest će vas na početak prošlog stoljeća, kad je na Muri bilo više od 90 takvih mlinova. Nakon toga, seoski turizam Goričanec pruža mir seoske oaze, sa svojim konjima, ovcima, magarcima i zečićima koji slobodno trčkaraju po otočiću malog jezera. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Iskusite duboki odmor i doživite avanturu pravog zimskog ugođaja u Spa Golf Resortu Sveti Martin!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>*   *   *<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>ŽELITE PROVESTI VIKEND S OBITELJI U SVETOM MARTINU?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Drage mame...šaljite nam svoja iskustva, svoje priče i tekstove. Pišite nam što vas veseli, što vas rastužuje, na kakve probleme nailazite, kakva su vaša iskustva u odgoju i podizanju djece? Podijelite svoje priče s drugim mamama i tatama. Najbolji tekst nagradit ćemo vikend odmorom za jednu obitelj u apartmanima Spa &amp; Golf Resorta Sveti Martin u veljači. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kako sudjelovati?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Svoje tekstove s naznakom "Iskustva" šaljite nam na info@klinfo.hr do 7. veljače 2011. godine. Svaki pristigli tekst objavit ćemo u rubrici Mame pišu za mame te na Klinfo.hr stranici na Facebooku. Pobjedničku priču izabrat će žiri Klinfo.hr-a i Spa&amp;Golf Resorta Sveti Martin.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>SRETNO!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Pišite nam i doživite veljaču za pamćenje s obitelji u Spa & Golf Resortu Sveti Martin! Kako se duboko odmoriti, regenirati i osvježiti, a uz to pružiti i svojoj djeci novo iskustvo i zabavu?  Zamislite tišinu, miris eteričnih ulja, prigušeno svjetlo svjećica i toplinu saune. 
   Zamislite tišinu, miris eteričnih ulja, prigušeno svjetlo svjećica i toplinusaune Opuštajuće pokrete masera koji prodiru duboko u vaše mišiće… a djeca se igraju u vašoj blizini, pod budnim okom animatora. Njihova su zabava društvene igre, crtanje i nova prijateljstva.
   
   
   Upravo vas to i očekuje u Spa &amp; Golf Resortu Sveti Martin!
   Veljača je mjesec posvećeni djeci i romantici. Za svakoga ponešto.      Za djecu su nezaboravan doživljaj svakodnevne igraonice na bazenima te vikendima u hotelu Spa Golfer. Tu je i sanjkanje na vrećama sa slamom na „tradicionalni međimurski način“. Posebno je atraktivno i  noćno sanjkanje i grudanje pod reflektorima prekrasnih, snijegom osutih golf terena Spa &amp; Golf terena Sveti Martin i vrući čaj. Za vas možda kuhano vino? Ako je dobra vremenska prognoza, utabane i pripremljene staze čekat će sve male i velike avanturiste…
   
   
   A za sve goste, tu su i izleti upoznavanja s prekrasnom prirodom i tradicijom pitomog Međimurja malog. Svake subote vode vas u šetnju do farme jelena. Mališani će upoznati jelena Silvu koji jede jabuke iz ruke i vidjeti preko sto jelena na pašnjacima te u šumi ove prekrasne farme. 
   Nedjeljom ujutro tu je i posjet jedinom plovećom riječnom mlinu u Hrvatskoj, mlinu na rijeci Muri. Tradicija, škripa velikog kola i zvuk Mure koja teče odvest će vas na početak prošlog stoljeća, kad je na Muri bilo više od 90 takvih mlinova. Nakon toga, seoski turizam Goričanec pruža mir seoske oaze, sa svojim konjima, ovcima, magarcima i zečićima koji slobodno trčkaraju po otočiću malog jezera. 
   Iskusite duboki odmor i doživite avanturu pravog zimskog ugođaja u Spa Golf Resortu Sveti Martin!
   
   
   *   *   *
   ŽELITE PROVESTI VIKEND S OBITELJI U SVETOM MARTINU?
   Drage mame...šaljite nam svoja iskustva, svoje priče i tekstove. Pišite nam što vas veseli, što vas rastužuje, na kakve probleme nailazite, kakva su vaša iskustva u odgoju i podizanju djece? Podijelite svoje priče s drugim mamama i tatama. Najbolji tekst nagradit ćemo vikend odmorom za jednu obitelj u apartmanima Spa &amp; Golf Resorta Sveti Martin u veljači. 
   Kako sudjelovati?
   Svoje tekstove s naznakom "Iskustva" šaljite nam na info@klinfo.hr do 7. veljače 2011. godine. Svaki pristigli tekst objavit ćemo u rubrici Mame pišu za mame te na Klinfo.hr stranici na Facebooku. Pobjedničku priču izabrat će žiri Klinfo.hr-a i Spa&amp;Golf Resorta Sveti Martin.
   SRETNO!
   
 Klinfo.hr 

Pišite nam i doživite veljaču za pamćenje s obitelji u Spa & Golf Resortu Sveti Martin!

<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ja sam mlada mama i imam curicu Tinu koja mi omogućuje svaki dan da se nasmijem i kad sam najtužnija,najljuća i najveselija! Svaki trenutak me može oraspoložiti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Posebno me oduševljavaju njezini pomaci tj. napredak - svaki dan nešto novo!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kad se tek rodila ručice je držala skupljene, nakon toga me je uhvatila za prst, a ja sam bila sretna jer vidim da se razvija!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sad tek ima 4 mijeseca ali već gleda i drži igračke, sama drži bočicu smije se i veseli mami i tati...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>A njena abeceda je GA GI GE GO GU GRRR HHH i naravno skricanje i vika AAAAAAAA...preslatko zar ne? Možda to ne razumiju ljudi koji nisu roditelji ali ta njezina takozvana abeceda je mene oduševila kad sam je prvi put čula! Mama je snimila svoju unučicu s kamerom da joj pokaže prva njena slova!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Uglavnom želim reći da je dijete nešto neizmjerno i neusporedivo s ničim drugim! To je blago, blagoslov i poklon božiji!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dijete je svijetlost koja nas drži i u najvećoj tami!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>A dječiji osmjeh mi pruža baterije za dalje kroz život, kroz uspone i padove!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zato joj želim pružit sve na svijetu što mogu, pa tako i još jednog i bracu i seku hihhi .....<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Čuvajmo naše mališane i pozdrav svim mamama, pusa za mališane! <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Piše: buzydama, mama jedne malene Tine<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(Foto: Ilustracija)</para>

Oduševljava me kad gledam svoju bebu kako se razvija Najljepše je odrastanje i razvijanje mališana...Mislim da se svatko slaže s tom činjenicom! 
   Ja sam mlada mama i imam curicu Tinu koja mi omogućuje svaki dan da se nasmijem i kad sam najtužnija,najljuća i najveselija! Svaki trenutak me može oraspoložiti. 
   Posebno me oduševljavaju njezini pomaci tj. napredak - svaki dan nešto novo!Kad se tek rodila ručice je držala skupljene, nakon toga me je uhvatila za prst, a ja sam bila sretna jer vidim da se razvija!Sad tek ima 4 mijeseca ali već gleda i drži igračke, sama drži bočicu smije se i veseli mami i tati...
   A njena abeceda je GA GI GE GO GU GRRR HHH i naravno skricanje i vika AAAAAAAA...preslatko zar ne? Možda to ne razumiju ljudi koji nisu roditelji ali ta njezina takozvana abeceda je mene oduševila kad sam je prvi put čula! Mama je snimila svoju unučicu s kamerom da joj pokaže prva njena slova!
   Uglavnom želim reći da je dijete nešto neizmjerno i neusporedivo s ničim drugim! To je blago, blagoslov i poklon božiji!Dijete je svijetlost koja nas drži i u najvećoj tami!A dječiji osmjeh mi pruža baterije za dalje kroz život, kroz uspone i padove!Zato joj želim pružit sve na svijetu što mogu, pa tako i još jednog i bracu i seku hihhi .....
   Čuvajmo naše mališane i pozdrav svim mamama, pusa za mališane! 
   Piše: buzydama, mama jedne malene Tine
   (Foto: Ilustracija) Klinfo.hr 

Oduševljava me kad gledam svoju bebu kako se razvija

<para>Upravi su bili prošli oni blagdanski dani, kada se manje-više svi osjećamo i više nego sitima. Dora je oduševljeno pljesnula ručicama kad je čula da idemo u posjet. Tražila je da je „našminkam“ kremom za lice i obučem joj njezinu najdražu suknjicu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prije izlaska iz stana upitala sam je da li želi nešto pojesti, što je spremno prihvatila. Nakon sat vremena spremanja (uzimam najdražu igračke, neću ove čarape, nego hoću one druge, neću toplu jaknu, nego hoću onu tanku itd.) napokon smo krenuli. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Naš skromni Citroen Saxo juri po cesti. Dora se buni jer sam zaboravila dudu, a moj dragi suprug nervozno stišće komandne papučice i cijelim putem besprekidno „kvoca“ jer se čudi kako sam to mogla zaboraviti!? Smišljam nove načine kako bi mogla upamtiti toliko stvari odjednom i opet zaključujem da trebam početi zapisivati da bih upamtila sve želje i zahtijeve. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Stižemo prijateljima znojni i nervozni, ali s vremenom napetost popušta. Moja draga kćerkica, tek netom što smo ušli prijateljima u kuću izjavljuje da je jako gladna i da joj baš kod kuće ne dajem jesti. Svi me pogledaju i prasnu u smijeh. Sva sreća pa razumiju o čemu je rječ, ali šale na moj račun ostaju cijelu večer najdraža tema. Otac ostaje zaštićen i netaknut. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vraćamo se kući, u autu je napokon ugodna tišina. Dok liježemo u krevet Dora zahtijeva priču. Prije toga mora piškiti. Sjetim se kako je vrijeme brzo prošlo... Ona sad sama upali svijetlo na ulasku u kupaonicu. Stane na prstiće, ne treba me. Prije nego legne kraj nas ugasi i svijetlo u spavaćoj sobi. U krevet sa njom uđe i ona najdraža toplina koja se ne može rječima opisati. Sat vremena prije donijela mi je čašu vode. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sjećanje na pelene već je izblijedilo, ovdje je sad malena-velika djevojčica koja je svakoga dana sve starija i razumnija. Uz sve male i sitne cendrave epizode, savki dan je tu i dokaz njene malene zrelosti. Pohvale sa strane, od drugih ljudi, da je dobra i vrijedna, da je samostalna i da želi sve sama učiniti, u svakoj mjeri premašuju moja očekivanja i ponos mi je veličine zemaljske kugle. Jedan mali djelić pripišem sebi, a ostatak dragom bogu jer mi se čini da sve ide dobrim smjerom. Netko će reći nije još niti počela živjeti, ali meni se te četiri godine čine prilično duge. Kao da je oduvijek bila samnom, a ne od onog dana kada se rodila....<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>mama Sandra Sabljak<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Vrijeme prebrzo prolazi. Moja malena djevojčica već je tako velika i samostalna... Subota navečer. Što može biti zabavnije za obitelj nego zajedničko druženje s prijateljima. Uputili smo se u posjet prijateljima koje nismo dugo vidjeli. Upravi su bili prošli oni blagdanski dani, kada se manje-više svi osjećamo i više nego sitima. Dora je oduševljeno pljesnula ručicama kad je čula da idemo u posjet. Tražila je da je „našminkam“ kremom za lice i obučem joj njezinu najdražu suknjicu. 
   Prije izlaska iz stana upitala sam je da li želi nešto pojesti, što je spremno prihvatila. Nakon sat vremena spremanja (uzimam najdražu igračke, neću ove čarape, nego hoću one druge, neću toplu jaknu, nego hoću onu tanku itd.) napokon smo krenuli. 
   Naš skromni Citroen Saxo juri po cesti. Dora se buni jer sam zaboravila dudu, a moj dragi suprug nervozno stišće komandne papučice i cijelim putem besprekidno „kvoca“ jer se čudi kako sam to mogla zaboraviti!? Smišljam nove načine kako bi mogla upamtiti toliko stvari odjednom i opet zaključujem da trebam početi zapisivati da bih upamtila sve želje i zahtijeve. 
   Stižemo prijateljima znojni i nervozni, ali s vremenom napetost popušta. Moja draga kćerkica, tek netom što smo ušli prijateljima u kuću izjavljuje da je jako gladna i da joj baš kod kuće ne dajem jesti. Svi me pogledaju i prasnu u smijeh. Sva sreća pa razumiju o čemu je rječ, ali šale na moj račun ostaju cijelu večer najdraža tema. Otac ostaje zaštićen i netaknut. 
   Vraćamo se kući, u autu je napokon ugodna tišina. Dok liježemo u krevet Dora zahtijeva priču. Prije toga mora piškiti. Sjetim se kako je vrijeme brzo prošlo... Ona sad sama upali svijetlo na ulasku u kupaonicu. Stane na prstiće, ne treba me. Prije nego legne kraj nas ugasi i svijetlo u spavaćoj sobi. U krevet sa njom uđe i ona najdraža toplina koja se ne može rječima opisati. Sat vremena prije donijela mi je čašu vode. 
   Sjećanje na pelene već je izblijedilo, ovdje je sad malena-velika djevojčica koja je svakoga dana sve starija i razumnija. Uz sve male i sitne cendrave epizode, savki dan je tu i dokaz njene malene zrelosti. Pohvale sa strane, od drugih ljudi, da je dobra i vrijedna, da je samostalna i da želi sve sama učiniti, u svakoj mjeri premašuju moja očekivanja i ponos mi je veličine zemaljske kugle. Jedan mali djelić pripišem sebi, a ostatak dragom bogu jer mi se čini da sve ide dobrim smjerom. Netko će reći nije još niti počela živjeti, ali meni se te četiri godine čine prilično duge. Kao da je oduvijek bila samnom, a ne od onog dana kada se rodila....
   mama Sandra Sabljak
   
 Klinfo.hr 

Vrijeme prebrzo prolazi. Moja malena djevojčica već je tako velika i samostalna...

<para>ONI su me naučili da sam DIVNA, NEZAMJENJIVA I NAJDRAŽA. Kad te takve mrvice trebaju, zovu i traže i TI im uslišaš svaku želju i pomogneš da riješe svaku potrebu, znaš da imaš pravi zadatak na Zemlji. Da si tu ZAISTA s nekim razlogom. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>I onda, kada se ušuljaju u krilo, zagrle te onako iznenada, al' nježno, i kažu: "Volim te mama, onako jako, do neba"... duša se stiska...<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>I vole neizmjerno, jako i vole vječno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Znam da sam "Mama" i po drugim "sitnicama". Potrpamo se u mali clio, pun mrvica od čipsa, smokija i kiflica! Ne,ne, nemojte sjesti na suvozačevo mjesto a da ne provjerite ima li prolivenog soka. S unutrašnje strane stakla, sve je puno sitnih otisaka, packi,crteža i TATA VOLIM TE  :)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poslovne žene imaju torbe pune papira i kozmetike, a iz moje već godinama vire pelene i vlažne maramice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nemojte duboko gurnuti ruku - možda vam se zalijepi neka nepožvakana žvaka, ili lizalica, na kojoj je još samo malo ostalo "za kasnije". :))<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Imamo najljepši i najteži "posao" na svijetu, nema smjena. Nije rad od 7-15 sati, i ne idete u noćnu danas. Ovo je non-stop, a radi se i vikendom i praznikom. I prekovremene i noćne...Plaća je redovita. Vikend - možda i osvojimo, bilo bi to naše prvo putovanje. :)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Djeco, LUV JA !!!   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama&amp;Tata (Željka i Davor)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Mame su divna, jaka, ma najsnažnija bića! Mame su divna, jaka, ma najsnažnija bića! Rodila sam troje djece u četiri godine. Dva dečkića i djevojčicu. Pravi smo mali tim! Imali su veliku misiju svojim dolaskom. ONI su me naučili da sam DIVNA, NEZAMJENJIVA I NAJDRAŽA. Kad te takve mrvice trebaju, zovu i traže i TI im uslišaš svaku želju i pomogneš da riješe svaku potrebu, znaš da imaš pravi zadatak na Zemlji. Da si tu ZAISTA s nekim razlogom. 
   I onda, kada se ušuljaju u krilo, zagrle te onako iznenada, al' nježno, i kažu: "Volim te mama, onako jako, do neba"... duša se stiska...
   I vole neizmjerno, jako i vole vječno.
   Znam da sam "Mama" i po drugim "sitnicama". Potrpamo se u mali clio, pun mrvica od čipsa, smokija i kiflica! Ne,ne, nemojte sjesti na suvozačevo mjesto a da ne provjerite ima li prolivenog soka. S unutrašnje strane stakla, sve je puno sitnih otisaka, packi,crteža i TATA VOLIM TE  :)
   Poslovne žene imaju torbe pune papira i kozmetike, a iz moje već godinama vire pelene i vlažne maramice.Nemojte duboko gurnuti ruku - možda vam se zalijepi neka nepožvakana žvaka, ili lizalica, na kojoj je još samo malo ostalo "za kasnije". :))
   Imamo najljepši i najteži "posao" na svijetu, nema smjena. Nije rad od 7-15 sati, i ne idete u noćnu danas. Ovo je non-stop, a radi se i vikendom i praznikom. I prekovremene i noćne...Plaća je redovita. Vikend - možda i osvojimo, bilo bi to naše prvo putovanje. :)
   Djeco, LUV JA !!!   
   Mama&amp;Tata (Željka i Davor)
   
 Klinfo.hr 

Mame su divna, jaka, ma najsnažnija bića!

<para>Odnosi među ljudima su sve površniji, jednostavno se gube snažniji dodiri i čvršće veze među ljudima, čak i unutar obitelji. Ipak, neke vrijednosti ostaju. Pojedinac traži drugog pojedinca kako bi bili par, zajednica, obitelj... A kada težimo životu s partnerom, zajednici, obitelji, želimo i djecu jer obitelj bez djece nije potpuna... Kao televizor bez slike, slika bez okvira, okvir bez zida na kojem bi slika visjela ili, prikladno današnjem vremenu - kao novčanik bez novaca.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Draško i ja, moj partner i ja, naša mala obitelj od dvoje također je željela biti puna, prava obitelj. Nas dvoje i naša djeca, to je bio naš san koji se nikako nije uspijevao ostvariti. Pokušavali smo. I pokušavali. Nekoliko puta smo se približili snu, zatrudnjela sam nekoliko puta. Ali su trudnoće završavale spontanim pobačajima. San koji je završaavo bolnom noćnom morom. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ipak, nada nas nije ostavljala. Želju nismo gubili. Okrenuli smo se posvajanju, ušli u cijeli proces koji je kod nas, kao i mnoge stvari, izuzetno dugotrajan i kompliciran da dobijete dojam kako će dijete postati punoljetno, možda i samo otac/majka svom djetetu, dok se ne riješe sve pravne i birokratske prepreke tog kafkijanskog procesa. Ali, nismo gubili nadu niti smo bili manje odlučni u želji da postanemo veća, punija i ispunjenija obitelj. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Probali smo prirodnim putem, obratili smo se sustavu i pokušali udomiti ostavljeno dijete, siroče. Nakon prirode i društva, došlo je vrijeme i za znanost. Odlučili smo pokušati ostvariti našu prirodnu želju uz pomoć znanosti i umjetne oplodnje. Ponovno upornost i pokušaji, ponovno nade i hladna otrježnjenja. Ipak, nadu nismo gubili niti je želja umirala. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Uskoro, nanizalo se deset neuspješnih pokušaja. Deset medicinski potpomognutih pokušaja, deset nadi i - deset mučnih neuspjeha. Ipak, kako je našu nadu održavala iskrena želja, tako je i naša upornost dovela do njena ostvarenja. Napokon - trudnoća. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zahvaljajući bogu i dr.Strelecu iz Klinike za ginekologiju u Petrovoj, naši pokušaji su se pretvorili u trudnoću, a trudnoća, napokon, u - Auroru i Niku. Sestra i brat, naša kćer i naš sin danas imaju šest godina i sve su ono što smo sanjali, čemu smo se nadali... I puno, puno više od toga. Oni su naš život, a mi, nas četvero zajedno, smo - obitelj.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama Sandra<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>(FOTO: Ilustracija)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Pravi božji dar zvan Aurora i Niko Vremena se mijenjaju, običaji izumiru, sve oko nas je nestalno, promjenjivo poput vremena. Odnosi među ljudima su sve površniji, jednostavno se gube snažniji dodiri i čvršće veze među ljudima, čak i unutar obitelji. Ipak, neke vrijednosti ostaju. Pojedinac traži drugog pojedinca kako bi bili par, zajednica, obitelj... A kada težimo životu s partnerom, zajednici, obitelji, želimo i djecu jer obitelj bez djece nije potpuna... Kao televizor bez slike, slika bez okvira, okvir bez zida na kojem bi slika visjela ili, prikladno današnjem vremenu - kao novčanik bez novaca.
   Draško i ja, moj partner i ja, naša mala obitelj od dvoje također je željela biti puna, prava obitelj. Nas dvoje i naša djeca, to je bio naš san koji se nikako nije uspijevao ostvariti. Pokušavali smo. I pokušavali. Nekoliko puta smo se približili snu, zatrudnjela sam nekoliko puta. Ali su trudnoće završavale spontanim pobačajima. San koji je završaavo bolnom noćnom morom. 
   Ipak, nada nas nije ostavljala. Želju nismo gubili. Okrenuli smo se posvajanju, ušli u cijeli proces koji je kod nas, kao i mnoge stvari, izuzetno dugotrajan i kompliciran da dobijete dojam kako će dijete postati punoljetno, možda i samo otac/majka svom djetetu, dok se ne riješe sve pravne i birokratske prepreke tog kafkijanskog procesa. Ali, nismo gubili nadu niti smo bili manje odlučni u želji da postanemo veća, punija i ispunjenija obitelj. 
   Probali smo prirodnim putem, obratili smo se sustavu i pokušali udomiti ostavljeno dijete, siroče. Nakon prirode i društva, došlo je vrijeme i za znanost. Odlučili smo pokušati ostvariti našu prirodnu želju uz pomoć znanosti i umjetne oplodnje. Ponovno upornost i pokušaji, ponovno nade i hladna otrježnjenja. Ipak, nadu nismo gubili niti je želja umirala. 
   Uskoro, nanizalo se deset neuspješnih pokušaja. Deset medicinski potpomognutih pokušaja, deset nadi i - deset mučnih neuspjeha. Ipak, kako je našu nadu održavala iskrena želja, tako je i naša upornost dovela do njena ostvarenja. Napokon - trudnoća. 
   Zahvaljajući bogu i dr.Strelecu iz Klinike za ginekologiju u Petrovoj, naši pokušaji su se pretvorili u trudnoću, a trudnoća, napokon, u - Auroru i Niku. Sestra i brat, naša kćer i naš sin danas imaju šest godina i sve su ono što smo sanjali, čemu smo se nadali... I puno, puno više od toga. Oni su naš život, a mi, nas četvero zajedno, smo - obitelj.
   Mama Sandra
   (FOTO: Ilustracija)
   
 Klinfo.hr 