Prijateljica i ja smo imale 11 godina kad smo odlučile da ćemo preko časopisa naći njenom tati ženu jer je ona ostala rano bez mame, no njoj je bilo nugodno da sama to radi pa smo odlučile da i mom tati tražimo još jednu ženu, tako da smo dale oglas u nekom našem časopisu (tad nije bilo telefona, pa smo to radile poštom).
No nije prošlo dugo vremena i počele su žene slati pisma, no budući da smo mi bile još malene i nismo znale točno na što je žensko srce slabo, mi smo platile njenom bratu da za nas odgovora na pisma. I funkcioniralo je to jedno vrijeme tako dugo dok se nismo odlučile za dvije, tri ženske koje dolaze u obzir za njenog tatu i mog tatu, eh ne misleći ništa loše.
Mi njima damo i naše adrese pa da nas nekad mogu posjetiti, jer tete su rekle da vole žensku djecu i da bi nam donijele čak i po koji poklončić i nama se to odmah svidjelo.
Dosadilo nam više plaćati njenom bratu i pisati, i mi prestanemo... Došlo ljeto pa smo radije provodile vrijeme na bazenu, no pisale su one i dalje al' mi smo ih ignorirale. Do jednog dana.
Dolazim ja kući sa bazena i gledam s roditeljima TV, kad zvoni netko...
Moja mama otvori kad TETA pred vratima traži mog tatu, mama je pusti u kuću i pita tatu kakva je ovo žena i o kakvim se pismima radi? Mene su otjerali na spavanje da ne slušam što odrasli pričaju.. Žena je valjda sve ispričala, a tata se branio, dok nije izvadila pisma i mama vidjela da uopće to nije njegov rukopis. Onda im je došao klik u glavu da su meni silna pisma dolazila, dobila sam po guzi tad i nisam smjela cijelo ljeto više na bazen..
Eto sad kad sam mama dvije djevojčice, uvijek kad naprave neku ludost, tješim se da ni ja nisam bila bolja u njihovim godinama...
Lijep pozdrav od mame Mirjane
Eto jedno roditeljsko iskustvo mojih roditelja ili moje iskustvo kad sam ja bila dijete... Uglavnom, bilo je to prije 20 i nešto godina...