Nažalost, često se osjećam kao da nedovoljno sudjelujem u njezinom odrastanju i druženju općenito. Najveći problem stvara mi posao, obzirom da svakodnevno radim deset sati. Iz dana u dan sve više razmišljam i postajem svjesna da moram nešto promijeniti i naći više vremena za svoju curicu.
Slušam iskustava drugih majki, koje uživaju sa svojom djecom gotovo pola dana, vode ih u vrtić i iz vrtića, no ja sam to nažalost rijetko kada u mogućnosti. Puno mi pomažu suprug, moja mama i moj tata, no ja se kao majka često puta osjećam...loše...jer po cijele dane nisam kod kuće uz moju malenu.
Moja je djevojčica rođena kao nedonošće, gotovo mjeseci i pol prije termina i težila je 2360 g, bila je pravi mali borac, kakav bi i ja trebala sada biti za nju, no da li je riješenje ostavit sadašnji posao koji je koliko-toliko siguran, i upustiti se u novi, a ne znam što zaista mogu očekivati?!
Da li to zaista učiniti, bez obzira na sve, i time imati više vremena za svoje dijete?! - još uvijek razmišljam i nadam se da ću odlučiti ispravno.
I to malo vremena koje mi preostaje maksimalno posvećujem malenoj, igramo se, smijemo se, crtamo i tada obje zaboravimo bar na trenutak koliko malo vremena provodimo zajedno. Nadam se da barem malo razumije da mama radi, da kupi...čokicu...kako joj to i sama govorim.
Nadam se da ću i ja uskoro voditi svoje dijete u vrtić, šetati svojim ulicom držeći je za ruku, ali svakodnevno.
Lijepo vas pozdravlja mama Monika
(FOTO: Ilustracija; sxc.hu)
Dragi svi, odlučila sam napisati par riječi. Majka sam djevojčice koja će uskoro napuniti dvije godine.