Jedva čekaš maskenbal kako bi se maskirala u princezu. To si ti - moja djevojčice.
Ljubav
Od prvog trenutka (a to je zapravo bilo već onda kad sam naslutila da bih mogla biti trudna) novi je osjećaj obuzeo moje srce. Ispočetka je bio blag i pomalo nestvaran, ali od kad su mi te stavili prvi put u naručje, pretvorio se u nešto čvrsto i stvarno. I od tada je stalno prisutan. Mora da si i ti postala toga svjesna jer si mi s negdje oko dvije godine prvi put rekla da me voliš. Oh, kako da se ne raznježim na takvu rečenicu. Jutros si mi rekla:
- Mama, tako sam jako sretna kad si ti sa mnom!
Strpljenje
Uz tebe sam naučila graditi strpljenje. Što si starija trebam ga sve više. Prvi test bila su nošenja dok ne bi usnula. Tata i ja skakutali bi po sobi i smišljali pjesmice. Zatim je došlo vrijeme hranjenja na žličicu pa je trebalo pogoditi što ti se sviđa da cijeli ručak ne završi na podu. Sada po cijele dane slušam 'mama, mama...' čak i ako mi nemaš ništa za reći. Valjda provjeravaš jesam li blizu. Neprestano tražiš da se idemo zajedno igrati.
- Gledam prljavo suđe i nedovršenu večeru. Ma, petnaestak minuta ne čini razliku.
Strah
Uvijek je tu. Kad trčiš i padneš. Kad si bolesna pa moramo kod doktora. Kad idemo s automobilom na daleki put. Kad gledam slike bolesne i napuštene djece. Naizgled sam hrabra i ne paničarim. Znam da ogrebana koljena zacijele i modrice nestanu. Ali ti si sada centar mog života i ne mogu zamisliti neki drugi smisao. Tu je zatim strah je li ti je dobro dok mene nema, slažeš li se s djecom u vrtiću, hoćeš li biti dobar đak, biti sretna u ljubavi... Pretjerujem, znam. Kad se samo sjetim koliko me to nerviralo (i još uvijek) kod moje mame. Trudim se ne ponavljati iste greške, ali bit ću ti dosadna, to sam sigurna.
- Ne možeš ići sama po pokretnim stepenicama. – Ali, ja sam već veeelika.
Odgoj
Kad si tek prohodala voljela si se uvući u kupaonicu i dirati wc školjku. Jednom sam te zbog toga udarila po prstima kako bih ti pokazala da se to ne smije raditi. Čim sam to napravila znala sam da to nije dobar način. Razmišljala sam danima i nisam si mogla oprostiti. Čak i kad bih vikala na tebe znala sam da je to samo rezultat mog umora i lošeg raspoloženja, a ne dobar način da te uvjerim u nešto. Naučila sam da moram duboko udahnuti i sjetiti se da si ti samo malo nerazumno biće.
- Peti put ti govorim, ne možeš ići van u pidžami, moraš obući hlačice!
Odrastanje
Nedavno si prestala nositi pelene. Pola godine prije prestale smo s dojenjem. Oboje se desilo relativno iznenada. I tada mi je sinulo – pa ti rasteš! Nisi više moja beba, koja ne može ništa sama, koju treba hraniti, prati... Sama jedeš, uskoro ćeš se sama oblačiti, dovučeš stolicu i popneš se ako želiš upaliti svjetlo. Ovo je tek početak, koliko nas još promjena čeka. Lijepo je gledati kako si iz bebe postala curica, a vjerojatno će još ljepše biti promatrati kako iz djevojčice postaješ djevojka.
- Mama, ovo nije strašna vještica jer nema veliki nos.
Mama Lara
(FOTO: Ilustracija, sxc.hu)
Sad već imaš skoro tri godine. Vrckava si i živahna, a mi roditelji volimo misliti da si pametna. Voliš puzzle, voliš muziku i stalno nešto pjevušiš po stanu.