Ne postoji ni jedan osjećaj koji može zamijeniti sreću koju mi pruža moja Neli

Majka sam prekrasne dvogodišnje djevojčice Neli, nezaposlena, ali sa svojom curicom sam 24 sata na dan. Još uvijek se po noći budi, ne želi baš papati.

109

Mučimo se da svaki njezin obrok bude uz igru i gradimo kule od pire-krumpira pa da onda nešto  pojede, ali to radimo sa veseljem i ljubavi jer nas veseli kada se najede i spremno  je za daljnje učenje i igru.

Obožavamo se igrati i s tatom koji nam radi i malo je s nama. Svaki trenutak  iskoristimo da se zajedno poigramo i mazimo. Odgajam je zajedno sa mužom na takav način kakav smo i mi odgojeni, želimo da nam je curica puna ljubavi, dobrote i da će znati cijeniti ono što ima i ono što dobije.

Život je drukčiji otkad je moje dijete došlo na svijet. Kada pogledam u njezine oči, u sretan osmijeh kada se pojavim, raširene ručice koje trče u zagrljaj, ne postoji niti jedan osjećaj koji to može zamijeniti, ništa na svijetu nije važno i ničemu se ne radujem koliko njezinoj sreći. Svaki njezin osmijeh me rastapa, svaka njezina suza me boli.

Osjećam je u dubini duše, zato jer je to neobjašnjiva povezanost između mene i moje Neli koja nikada, nikada neće nestati. A meni je dovoljan jedan zagrljaj i večernji dodiri prije spavanja da me usreće... i nikada mi  ništa drugo neće trebati. Moji dani otkad sam majka su prekrasni i ne bi ih mijenjala za ništa na svijetu.

mama Stanka

(FOTO: Ilustracija, sxc.hu)