Čitala sam Vaše odgovore i u svakom sam pronašla dijelić odgovora. Ali ne u cjelosti. Prije svega mali uvod.
Iz Osijeka sam, po struci učiteljica ali radim u gradskoj upravi kao viši stručni suradnik. Samohrana majka dječaka Evana starog 2 godine i 5 mjeseci. Koristila sam porodiljni dopust od 6 mjeseci i nakon toga počela sam raditi. Dojila sam ga do 13 mjeseci, čvrstu hranu uvela sa 6 mjeseci. Dok sam na poslu, za sada ga čuva moja majka. Imam u planu upisati ga u vrtić na na jesen 2013. kada će navršiti 3 godine. Pelene smo ostavili bez problema prije dvije navršene godine, vokabular mu je bogat i vrlo brzo „kopča“ situaciju. Ima vrlo čvrstu volju i ne odstupa od svojeg stava. Potrebno je puno mašte kako bi ga „nadmudrili“. Međutim, imam problem s hranom. Vrlo je nepovjerljiv prema novim namirnicama. Mislila sam da ima problem sa žvakanjem, ali hranu u minimalnim količinama: kifle, perece, hrenovke, slanine, kruha u jajetu i tosta sa sirom lijepo žvače. Jednom se prihvatio faširanog mesa. I to bi bilo sve od namirnica koje pristaje jesti odnosno žvakati. Ostala hrana svodi se na guste juhe (od svega i svačega) i rijetkih variva. Ovdje govorimo o špinatu, blitvi, grah i leća. Ostala variva su čista lutrija. Mlijeko voli i čisto, kao kakao i čokoladno mlijeko. Ne pije sokove, samo vodu. Jaja voli samo vidjeti. A voće je zabranjena riječ. Niti u kašici, niti u prirodnom obliku. Potražila sam savjet od njegove doktorice, odgovor je bio: Učite ga! Vjerojatno, kada stavim na papir njegov jelovnik ne izgleda oskudno. Međutim, za uvođenje novoga okusa, nema šanse. Niti estetskim, niti šaljivim, niti primjerom druge djece ne uspjevamo ga privoliti da nešto kuša. Hranu niti slučajno ne želi dirati rukama. A kada vidi neko jelo koje mu se ne sviđa, pribjegava voljnom povraćanju. Tako izgubimo i prijašnji obrok. Ne zanima ga hrana. Pokušala sam i ostaviti ga malo gladnog, ali to rezultira nervozom, plačem i tada isključivo traži kakao napitak.Svjesna sam da se dio problema nalazi i u frustriranoj baki, koja ne prihvaća činjenicu da nije „gurman“, te ga na sve načine pokušava privoliti na jelo. Mene krivi za nemar što dijete neće jesti i sa strahom čeka novi dan i nove probleme s jelom. Ovaj problem, na žalost, mora riješiti baka sama sa sobom. Međutim, može li to biti izvor problema?Kada smo doma, pokušavam ga maksimalno uključiti u pripremu jela. Od mazanja kruha, lupanja jaja, miješanja. Ali to jelo uglavnom mora pojesti mama. Ne želi niti probati. Je li suviše nadati se da će u vrtiću promijeniti svoj stav prema jelu? Možda pak iskrsnu neki drugi problemi pa se situacija pogorša? Željela bih nekako riješiti problem stava prema jelu prije vrtića. Je li to moguće postići, ako je kako? S.G.
Poštovana,
opis situacije koju imate vrlo je česta pojava u djece dobi od 1 do 3 godine, a djeca se opisuju kao izbirljivi jelci, odn. eng. „fussy eaters“. Ovaj problem postepeno će postjati sve manji, a često nestane kada dijete postane dio kolektiva, tj. vrtića. Za panikom nema potrebe dok god dijete rastom i razvojem dobro napreduje.
Nutricionistički gledano, s obzirom na problem, jelovnik Vašeg djeteta nije izrazito loš. Vidim da ste većinu savjeta iskoristili: uključivanje u izradu jela i izrada jela zanimljivih oblika, no postoji još par načina koji bi Vam mogli pomoći u postizanju širenja jelovnika i uvođenja novih namirnica u djetetovu prehranu.
Prvo, čini se da Vaš sin voli sam odlučivati što će jesti, zato mu ponudite dvije verzije (A i B) jela koje može izabrati (npr. A) kruh i sirni namaz ili B) kruh i pureću salamu ili AB) oboje. Sve verzije trebaju biti takve da se mogu kombinirati tako da dijete može izabrati verziju: OBOJE, ovako postižete da on ima osjećaj kontrole, a zapravo ste Vi ti koji servirate što će jesti, odnosno Vi dajete ponudu. Drugo, postoje tanjuri koji se mogu nabaviti putem interneta. Ovi tanjuri namjenjeni su upravo za ovakve probleme, a na sebi imaju nacrtano lice čovjeka kojem se onda od raznih namirnica slaže slika, mnogoj djeci je ovo zanimiljivo zbog čega se lakše zbliže s hranom (pretražiti: funny face plate).
Dobro je da imate na umu da je djetetu u ovoj dobi sve zanimljivije od hrane i jedenja, zbog čega nije čudno da odbija jesti ili da pojede relativno malo, a ako se cijeli dan svede na grickanje i nutkanje hrane problem može samo biti dugotrajniji. Uvijek je dobro da se dijetetovi obroci strukturiraju te da se držite što je moguće više, istog ritma obroka, da dijete ne jeducka cijeli dan, da ne hodate za njim sa žlicom i da ga ne „gnjavite“ s hranom. Neka postoji vrijeme kad su obroci, neka postoji ritual koji će se poštivati: pranje rukica, sjedenje za stolom, imenovanje namirnica i samostalno jedenje.
Između obroka dijete neka pije samo vodu i neka ga se ne nutka koječime, a kao nadoknadu vitamina koje ne uspijeva dobiti u dovoljnoj količini budući da uopće ne jede voće, može mu se jednom dnevno dati multivitaminski sirup adekvatan dobi. Voće će s vremenom početi jesti..., a neka ga djeca često prihvate u obliku smoothiea različitih boja: crveni od jagode ili nekog drugog bobičastog voća, zeleni od kiwija, žuti do banane i ananasa, narančasti od naranče i breskve,....ulijte ih u jednu čašu tako da se boje poredaju jedna iznad druge, neka ih pije sa slamkom i gleda kako se boje mješaju. Voće se također može zakamuflirati u obliku kolača!
Nadam se da ste malo smireniji i da sam Vam uspjela dati koju ideju.
Tena Niseteo dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarkaDefinicija hrane d.o.o.