Dva slična problema poslale su Kristina i Iva KRISTINA:Imam veliki problem sa svojom šestogodišnjom djevojčicom - problem nejedenja Od kad zna za sebe ne jede ništa zdravo, točnije jede tri vrste (ne)hrane, te mislim da je na životu drži jedino mlijeko kojeg pije u velikim količinama! Do sad smo davali kazne pa odustajali, pa molili ovako, onako, popuštali, kupovali razne stvari za jedan griz nečeg, a sad smo shvatili da to više tako ne ide. Dijete je svaki mjesec na antibiotiku, organizam joj je oslabio, pokupi sve viruse, bolesti, gripe i jednostavno ne možemo više psihički to trpjeti, a ne pomaže ništa jer njoj ko knedla da dođe u grlo kad stavi nešto u usta. Ne može progutati bez vode, a o okusima da i ne govorim. Boji se kušati novi okus. U životu nije kušala crveno meso, nikakvo povrće ni voće, ništa. Od hrane jede čokolino, kruh, tjesteninu i povremeno malo bijelog mesa i naravno neizostavni dio prehrane FAMOZNI SLATKIŠI koje joj dam iz razloga da pojede bar nešto pa makar i nezdravo da se ne sruši. Uz nikakva obećanja i nikakav nagovor ne želi kušati variva, saftiće, ništa. Išla je u vrtić ali smo je morali ispisati zbog svakotjednih viroza. Nikad nije ni tamo jela, nijedan obrok, jedino petkom užinu kad je bio eurokrem. Kad su je stavili u stariju grupu doslovno su je prisilili da kuša zalogaj da osjeti okus, ali je onda dobila seku koja je sa mjesec dana starosti oboljela od njezinih virusa koje je nosila kući i stanje se skompliciralo pa smo je ispisali za dobrobit obiju. Kako joj pomoći? Možda nekakav savjet da je negdje vodimo? Možda kakav lijek, vitamini nešto, bilo što? Molim pomognite jer vidim da smo pogriješili u odgoju i sa stavovima, a sad je više nemoguće gledati je kako pobolijeva čim je pustimo iz izolacije, a na jesen ide u školu pa se bojimo kakva će joj biti koncentracija i kako će ona sve to. Molim savjet...Inače dijete je tvrdoglavo do bola, kao da živi u svojoj teoriji i to je to...veli svjesna je svega i zna da mora jesti, i zna da joj škodi, ali neće, čak se i odrekne većine stvari samo da ne jede.... MOLIM BILO KAKVU POMOĆ, unaprijed zahvalna mama Kristina.IVA: Poštovanje! Imam pitanje u vezi hrane i odbijanja jela. Znam da mnogi roditelji čupaju kosu kad je u pitanju ručak i povrće i meso... Moj sinko ima 21 mjesec, a do prije nekih mjesec dana jeo je sve osim mesa. Živio je na juhicama i povrću i to je za ručak znao smazati podosta. Meso je prestao jesti kad se sam počeo hraniti i nisam ga ni prisiljavala na tako nešto jer je povrća jeo u izobilju. E al' izgleda da je tome došao kraj. Sad neće jesti ni juhe ni povrće. Neće ručak, pojede kruh, kiflice, keksi su mu naravno omiljeni. Pokušala sam i s tim da mu ne dam ništa za jesti pa kao bit će gladan i pojest će ručak. Ni to nije upalilo. Ima dva mliječna obroka i to flašicu mlijeka ujutro i navečer. Čokolino i ostale takve pripravke izbacio je sa nekih 7 mjeseci kad to više nikako nije prolazilo. Nismo se brinuli previše jer jeo je ostalo sve... od ribica, tikvica, mesa, mahuna doslovce svega, svaki dan friško kuhano i zbilja na tome nismo ni štedili ni vremena ni truda. Kad je sam naučio držti žlicu jeo je sve što se sa žlicom moglo jesti. Kada je otkrio vilicu onda samo ono što se dalo nabosti na vilicu, e sad je i tome došao kraj. Upomoć... pa ne može živjeti samo na kruhu. Što da radim??? Čak smo pokušali (po savjetu kako su djeca vizualni tipovi, slagati povrće u neke kockice, krugove, zečeke... to je shvatio kao igru i sad bi se i on igrao s hranom... al' u usta ne ide) Ima li kakav savjet? Da li je to faza ili? ufff... * * *

Draga mama Kristina,

Prema svemu što ste napisali veliki problem predstavljaju „famozni slatkiši“ kao i mlijeko koje pije kako kažete u velikim količinama. Naime, dijete nema potrebu jesti zdravu hranu, ukoliko zna da će ako bude dovoljno uporno dobiti nešto slatko, a tekućina koju popije, bilo to mlijeko, sok ili neko drugo piće daje lažan osjećaj sitosti. Vaša kćerkica je na nesvjesnoj razini zaključila da će ukoliko bude dovoljno uporna dobiti ono što želi i to se pokazalo kao točna pretpostavka. Na taj, za vas, neželjeni način ona traži vašu pažnju.

Zato bi bilo dobro da polako počnete mijenjati njene prehrambene navike i pri tome budete dosljedni. Metode koje ste primjenjivali – kupovanje sitnica, kažnjavanje... - nisu se pokazale učinkovitima. Najučinkovitije je biti dosljedan i pridržavati se odluka koje donesete.

Nemojte joj nuditi slatkiše kao zamjenu za zdravi obrok, ali isto tako niti kao nagradu zato što je nešto pojela. Ukoliko ne želi pojesti ručak, možete reći da je to u redu ukoliko nije gladna. Ukoliko nakon toga traži da pojede nešto slatko, nježno, ali odlučno odbijte i ponovo joj ponudite ručak. To se može ponoviti jako puno puta, jer djeca su vrlo uporna mala bića, ali odgovornost je na vama pa vi budite uporniji. Sami kažete da je tvrdoglava, ja bih bila slobodna reći da je uporna i da je to osobina koja će joj jednog dana u životu biti jako korisna u ostvarivanju ciljeva.

Uvođenje zdravih prehrambenih navika najbolje je provoditi s puno humora (dakle na šaljiv način) i kroz igru. Za takvo što potrebno je da se vi opustite i da čvrsto odlučite biti dosljedni. Ukoliko vam je potrebna dodatna sigurnost kako bi se opustili i ne „ludjeli“ od brige što će se dogoditi ako taj dan ništa ne pojede savjetujem vam da posjetite pedijatra da vas ohrabri u provođenju plana. Naime ništa se neće dogoditi ako vaša djevojčica jedan dan ništa ne pojede, neće se dogoditi ništa niti ako se obrazac ponovi i slijedeći dan. Vjerujem da će vam pedijatar svojim medicinskim savjetima uliti sigurnost. Kao što sam već rekla, ali ponovo ću naglasiti, za takvo što potrebno je da se vi opustite. Slobodno vrijeme koje provodite s njom neka bude u igri, maknite fokus s prehrane.

Vjerojatno i njoj dodatni pritisak stvara vaša briga koliko će i čega pojesti. Obroci mogu postati zabavni rituali kada je cijela obitelj na okupu. Ukoliko to nije moguće neka barem jedna osoba jede i pri tom se zabavlja s djetetom. Nadalje, bilo bi super kada biste ju uključili u proces kupovanja i pripremanja zdrave prehrane. Neka na tržnici sama odabere povrće koje ćete kupiti.

Ukoliko imate mogućnosti, pa makar na balkonu, u teglici uzgojite neko vlastito povrće, koje svaki dan možete promatrati kako napreduje pa onda kada bude zrelo od toga zajedno napravite slasnu juhicu. Dajte joj da rezucka, gnječi, da osjeti pripremu hrane. Želim samo još naglasiti da će to biti dugotrajan proces, odnosno da se neće dogoditi preko noći. Zato je dobro da se oboružate strpljenjem, postavite cilj i idete prema njemu bez odstupanja. Kada Vam bude teško, nađite neku samo svoju aktivnost (pa makar da traje i pola sata) kako biste napunili baterije.

* * *

Draga mama Iva,

Samo budite strpljivi i nastavite s pripremanjem zdrave hrane. Slaganje hrane u različite oblike može biti jako zanimljivo stoga nije čudno da se Vaš sinčić igra s hranom. Po mom mišljenju sasvim je u redu da ga pustite da se igra. Dobro je također da mu pružite dosta vremena da pojede obrok. Koliko god se nama to činilo dugo, djeci treba više vremena. Bilo bi dobro da mu nudite samo povrće, meso, juhe itd, ali bez kruha kako se ne bi zasitio. Osim toga nemojte mu davati kekse između obroka, ako za obrok nije ništa pojeo. Ukoliko budete uporni i dosljedni Vaš će sinčić ponovo početi jesti kao i prije, samo ostanite na tračnicama na kojima ste bili do sada.

* * *

S obzirom da se radi o sličnim problemima evo nekoliko zajedničkih prijedloga za mamu Ivu i mamu Kristinu:

- Dobro je maknuti fokus s hrane, nemojte cijelo vrijeme razmišljati je li dijete pojelo, koliko je pojelo, hvaliti ga zato što je nešto pojelo. Prehrana je nešto prirodno. - Roditelji su najbolji primjer svojoj djeci. Evolucija je davno u dječji mozak ugradila oponašanje roditelja u jedenju - žene su još u doba lovaca i sakupljača (pa i prije, dok naši preci još nisu bili ljudi) tražile bobice koje su jestive i na taj način su djeca znala što se jede, a što ne. Drugim riječima, ne možemo dijete naučiti da jede voće i povrće, ako roditelji ne jedu isto. Posebno pomaže ako dijete vidi roditelja koji uživa u takvoj vrsti hrane.

Dakle, da rezimiramo: - Treba dopustiti djetetu da se igra za vrijeme objeda. Objed ne mora biti najozbiljnija stvar na svijetu. Kroz igru se najbolje uči. - Kada je god moguće okupite cijelu obitelj, da svi zajedno jedu i da to vrijeme bude rezervirano za ugodno čavrljanje. - Uključite dijete u proces kupovanja i pripremanja hrane. Na taj način oni jako dobivaju na važnosti. Ponosni su što sudjeluju u „odraslim“ poslovima. - Ukoliko imate mogućnosti, pa makar na balkonu, u teglici uzgojite neko vlastito povrće, koje svaki dan možete promatrati kako napreduje pa onda kada bude zrelo od toga zajedno napravite slasnu juhicu. - Za desert ponudite voće. I sebi i djetetu. - Većoj djeci dopustite da sami stavljaju hranu u tanjur. - Ukoliko dijete odbija jesti ponuđeno jelo, nemojte mu odmah pripremiti i ponuditi nešto drugo. Na taj način ga učite da može zapovijedati što će i kada će jesti. Od jednog preskočenog obroka sigurno mu ništa neće biti.

Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, NLP trener, soc. radnik

Centar Proventus