S jedne strane to je meni i njegovom tati drago, s druge strane svakodnevno se suočavamo s pitanjem: Da li mu treba dozvoliti da baš sve što poželi dobije u ruke da vidi, od sušila za kosu i bušilica pa do maminih lonaca? Da li je u redu djetetu dati da se igra npr. s loncima? Kasnije se javlja problem kada se lonac koristi na štednjaku i mama ne dozvoljava da ga se dira – dijete počinje plakati i izbezumljeno je jer ga ne može taj tren dobiti. Inače, kada mu se nešto da u ruke, vrlo studiozno i mirno proučava predmet, vrti ga u ručicama i istražuje, ima dodatnih pitanja i nema potrebu taj predmet uništiti. Više djeluje kao da uči i proučava, ali ako ga ne dobije odmah, uznemiren je, plače...Pokušavamo mu objasniti da postoji vrijeme za igru, vrijeme za proučavanje, vrijeme za spavanje i slično, ali ne funkcionira. Kako da dijete u toj dobi pridobijem na suradnju? Molim pomoć i hvala! Vlatka
Poštovana Vlatka,
Vaše dijete zvuči vrlo znatiželjno i to je jako dobro. Tu volju za istraživanjem treba njegovati, ali ga treba naučiti i granicama. Može dobiti sve u ruke ukoliko to nije opasno. Ali ako je riječ o loncu na štednjaku, pa čak možda i bušilici, tada treba jasno i glasno podvući granicu i reći da se time ne može igrati. Možete mu dati zamjensku zanimaciju npr.da Vama pomaže raditi nešto u kuhinji što nije za njega opasno ili kupiti dječju bušilicu. Dakle, s jedne strane važno je da podržavate njegovu veliku prirodnu znatiželju, da podržavate njegovu potrebu za znanjem, ali sve dok sebe ne izlaže opasnosti. On je premali da razumije što znači vatra osim ako se ne opeče jer djeca uče iz iskustva. Zbog toga neće prihvatiti objašnjenje zašto se ne može igrati s primjerice vatrom. Vi ste ti koji znate što mu se može dogoditi zbog čega morate podvući jasnu granicu. Kao što ste i sami naveli, kada mu nešto ne date tada je frustrirano. Premda Vam je zasigurno teško u tim trenucima, Vaš sin mora imati situacije u kojima će biti frustrirano. To je zdravo, prirodno i normalno. Štoviše, to je prilika da nauči kako se nositi s frustracijom – hoće li biti ljut, pa će vikati par minuta ili udarati u jastuk, hoće li sjediti i plakati zbog toga ili će pronaći neku novu zanimaciju. Koji god odabir da bude, neka izrazi do kraja svoj osjećaj (a da pri tome ne ozljeđuje sebe, druge ili namjerno uništava igračke) i kada se takve situacije ponove nekoliko puta, Vaš sin će naučiti da se sa loncima na štednjaku ne igra, ali će imati i iskustvo što učiniti u situacijama frustracije da je OK za njega i njegovu okolinu.
Nadam se da sam Vam pomogla ovim odgovorom.
Tatjana Gjurković,
dipl psiholog, certificirani terapeut igrom