. Ne voli ni odrasle, ali barem odnedavno ne plače u njihovom prisustvu. Također, voli sve sam učiti, ne voli da ga se tjera na nešto, primjerice sam želi učiti brojeve ako ih čuje na televiziji (i na engleskom i našem jeziku), ili pak slova. Ako ga ja pitam odmah se rasplače, a tako je i sa svim ostalim stvarima - crtanjem, recitiranjem, ponavljanjem nečega. Sve će potajno probati sam, ali ako ga ja pitam da to uradi, odmah je nervozan ili se rasplače. Ne voli čak ni da ga se nagovara da proba neku novu hranu (svaki dan jede šest različitih i raznovrsnih obroka koji se iz dana u dan ponavljaju). Inače je jako vezan za roditelje, posebno za mene kao majku, jedinac je. Unaprijed se zahvaljujem. s.
Iz svega što ste napisali teško je donijeti neki zaključak o tome što uzrokuje ponašanja Vašeg djeteta. Možemo samo pokušati pogoditi... Napisali ste kako je dijete jako vezano za roditelje, a posebno za Vas kao majku. S druge strane, rasplače se kada ga nešto pitate ili pokušate naučiti. Postavit ćemo Vama nekoliko pitanja a Vi ćete se prepoznati ukoliko nešto od toga vrijedi za Vaš odnos s djetetom.
Jeste li prezaštitinički postavljeni prema njemu? Radite li i inače stvari umjesto njega (a koje bi on već mogao i sam napraviti)? Iskustvo u radu s roditeljima pokazalo je da mnogi roditelji, u želji da ne opterećuju svoje dijete, čine mnoge stvari umjesto njega. Kakva je inače njegova reakcija na frustraciju, neuspjeh? Jeste li ga do sada pretjerano štitili od frustrirajućih situacija? Ima li osjećaj da imate prevelika očekivanja od njega? Na koji način reagirate ukoliko nešto napravi „krivo“?
A vezano za njegovo bježanje od druge djece... Ide li u vrtić? Vodite li ga na mjesta gdje ima puno djece? Ima li dovoljno iskustava u interakciji s djecom? Dolaze li njemu djeca na igranje? Jeste li ga previše vezali uz sebe?
S druge strane, neka djeca su otvorenija za druženja dok druga nisu. Kao što vidite, puno je pitanja na koja bi morali dobiti odgovor kako bismo stekli bolji uvid u Vaš problem.
U svakom slučaju, pružite sinčiću što više mogućnosti za druženje s drugom djecom. Ako ne ide u vrtić uključite ga čim prije. Ne izbjegavajte situacije koje su mu frustrirajuće jer dijete mora doživjeti frustraciju i naučiti se nositi s njom.
Jasno je da je sva Vaša pažnja usmjerena na njega. No, za njegov razvoj važno je da mu date prostora i ne nadzirete svaki njegov korak u život. Nadamo se da smo Vam pomogli da sami pokušate doći do odgovora na Vaša pitanja.
Stela Horvat, prof. rehabilitator