Probali smo razgovarati, i napokon je priznao da je u strahu jer ga djeca u školi maltretiraju, tuku... a on je po sebi vrlo emotivno i miroljubivo djete. Počeo je predlagati da ga prebacim u drugi razred ili drugu školu jer ne želi viđati sadašnje prijatelje iz razreda zbog njihovog ružnog ponašanja. Kako rješiti problem, kako njemu pomoći da prevlada sve to?
Probala sam razgovarati s učiteljicom o djetetu koji je najveći agresivac...a ona mi nije mogla pomoći, jer razgovara svaki tjedan s njegovim roditeljima i oni su svjesni njegove agresije ali ne znaju što da rade. Kako ne mogu utjecati na izvor strahova mog djeteta, zanima me kako da mu pomognem da ima malo više samopouzdanja i da nije u strahu od određene djeca. Hvala. Zabrinuta mama
Poštovana,
Jako mi je žao čuti što se događa Vašem dječaku. Bilo bi jako dobro da potaknete svog dječaka da izbaci tu frustraciju i napetost iz sebe. S obzirom da ima problema s velikom nuždom, moglo bi mu pomoći modeliranje s glinom. Ukoliko sam nema ideje što bi mogao raditi, započnite zajedno s njim jednostavno valjati, mijesiti, trgati, bacati, udarati ili raditi bilo što slično s glinom.
Kako će se on opuštati, tako ga Vi možete puštati da sam istražuje glinu na način koji njemu najviše odgovara. Bilo bi izvrsno kada biste osigurali neki komad zida ili nešto slično tome što bi on mogao gađati. Potaknite ga da gađa glinom o zid i da pri tome verbalizira ono što ga muči – što misli o djeci koja ga maltretiraju.
Budući da je to siguran i zaštićen prostor, neka izgovori što god mu padne na pamet, a Vi mu služite kao podrška i dajte mu dozvolu da se uvijek može poslužiti glinom i tim prostorom kada osjeti potrebu za izbacivanjem frustracije. Bez obzira koje riječi će reći ili koje asocijacije će mu pasti na pamet, svakako izbjegavajte upućivati ga da to „nije pristojno govoriti ili činiti“.
Premda je važno da to ne čini u društvu, jednako je važno i da se opusti i da dozvoli sebi da bude ljut na tu djecu te da svoju frustraciju izbaci na OK način, a upravo je ova vježba takva. Tek kada uspije to izbaciti na neki način iz sebe, imat će manje problema sa obavljanjem nužde te će biti otvoreniji i spremniji da ga naučite kako da se obrani od novih maltretiranja. Dok ne proradi svoje misli i osjećaje koji ga vežu za dosadašnja iskustva, vrlo teško može naučiti kako da se prema vršnjacima postavi na OK način.
Nakon ovoga, mogu uslijediti razgovori koji neka budu usmjereni na to što on misli zašto se to događa tj. zašto njega maltretiraju, što on misli o tome, što misli o sebi, drugima, svijetu zbog svega toga. Potaknite ga da pronađe prijatelja u školi ili izvan škole (ako ga dosada nema) koji mu to isto neće činiti.
Ukoliko pronađe prijatelja, njegovo samopouzdanje će biti nešto bolje jer će imati iskustvo da s nekim može ostvariti adekvatan socijalan odnos. I naposljetku, ukoliko u toj školi zaista rješenja nema, dobro je razmisliti o prebacivanju u drugu školu iduće pedagoške godine. Također, ako primijetite da se njegova raspoloženja počinju ozbiljno mijenjati zbog takvih iskustava sa drugom djecom (postaje depresivniji, slabije jede, spava, počne se sve manje truditi u školi, nastave se problemi zadržavanja stolice i sl.), svakako potražite pomoć kod dječjeg psihologa.
Nadam se da će ovaj odgovor pomoći Vašem dječaku i Vama da prebrodite ovo teško razdoblje. Tatjana Gjurković,
dipl psiholog, certificirani terapeut igrom