Postroll

Preroll

<para>
 Uglavnom se razboli pa nikako da ide u jaslice redovno, nego stalno na prekide. Čak je i bilo dosta solidno, osim malo plača kad je ostavim teti. Sad sam je konačno odlučio ostaviti da spava, ali to je jako loše prihvatila. Dvaput sam je ostavio i nije htjela zaspati u vrtiću i jako je plakala, a inače uvjek spava popodne. Čak je i doma bila jako ljuta i nije se dala u krevetić iz ruku, a inače stalno spava u njemu. Moje je pitanje: Da li da je i dalje ostavljam u jaslicama iako plače i ne želi tamo spavati i je li to normalna rekacija? Joka
</para>
<para>Dragi tata,</para>
<para>To je najnormalnija reakcija u fazi adaptacije na jaslice. Period prilagodbe na vrtić potreban je zbog separacijske anksioznosti koja je sasvim normalna, uobičajena i poželjna pojava. Poželjna stoga jer nam ukazuje da dijete prolazi normalne razvojne faze bez odstupanja.
Često se događa da dijete plače dok roditelj odlazi, a onda se, za samo 5 minuta, smiri i zadovoljno se igra. Kada roditelj dođe po njega, dijete se može ponovno uzrujati i početi plakati jer se sjetio da je bio "ostavljen". Takvim reakcijama, dijete ne manipulira s vama – već je to normalno dječje ponašanje. Na taj način, ono vam govori da mu se još uvijek ne sviđa u potpunosti kada niste prisutni, ali uči nositi se s tim.</para>
<para>Period adaptacije kod vaše kćerkice najvjerojatnije je produžen zbog stalnog izbivanja (zbog bolesti) i što je tek sada ostala na spavanju, što za nju predstavlja veliki problem i šok (kako ste je sada ostavili?).</para>
<para>Stoga predlažem samo puno strpljenja, razumijevanja, upornosti. Ako vaš stav bude da su jaslice super za nju i da nije nikakav problem što malo plače, taj će stav ubrzo prijeći i na nju.</para>
<para>Ujutro kada idete možete se vi veseliti jaslicama i pitati ju tko će danas biti tamo. Možete nabrajati imena ostale djece iz grupe, primjerice „Hajdemo vidjeti je li Jan danas u jaslicama?. Na taj način i nju ćete dovesti u stanje znatiželje što će joj olakšati adaptaciju.</para>
<para>Nakon nekog vremena stvari će se stabilizirati i ona će sasvim u redu odlaziti na spavanje i u jaslicama.</para>
<para>Što možete još učiniti da separacijska anksioznost kraće traje?
• igrajte se skrivača u poznatom okruženju – potrudite se da vas je lako pronaći, dijete će tako lakše naučiti da ćete se uvijek vratiti
• neka dijete uvijek bude naspavano i sito kada ga ostavljate u nepoznatom okruženju
• razvijte ritual pozdravljanja – rituali zbog svojih ponavljanja mogu olakšati djetetu razdvajanje jer baš kao što se rituali ponavljaju, tako se ponavlja i vaše vraćanje po njega; imajte na umu da to bude kratak pozdrav
• otiđite bez mnogo priče oko toga – recite mu da će on ostati u vrtiću i da ćete se vratiti po njega nakon (ručka, spavanja..) i onda otiđite bez zastajkivanja i okretanja
• razgovarajte s djetetom kod kuće što će raditi dok vas nema; ukratko mu opišite dan; govorite mu o tetama koje će ga čuvati, da će mu dati piti kada je žedan i jesti kada će biti vrijeme za to
• trudite se imati uvijek isti ritam tokom dana kako bi dijete moglo predvidjeti što će se dogoditi
• ako se dogodi da jedan dan nećete doći u isto vrijeme kao i sve ostale dane, obavezno javite odgajateljicama da ćete zakasnite i zamolite ih da to prenesu vašem djetetu
• pokažite djetetu da razumijete kako se osjeća, primjerice "Znam da želiš da ostanem. I ja bi voljela da mogu ostati, ali moram ići na posao."
• čitajte mu priče o razdvajanju; razgovarajte o liku iz priče i što bi on učinio u djetetovoj situaciji
• ponekad djeca kada su tokom dana u vrtiću, žele ostati duže budnim i odbijaju ići na spavanje – dajte im malo više vremena da provedu s vama
• kada se vratite, dajte vrlo jasno na znanje djetetu da ste sretni što ga ponovno vidite; nemojte ga nikada kritizirati ili opominjati čim se vratite po dijete pred svom ostalom djecom i pred odgajateljem bez obzira što vam je odgajatelj rekao da je dijete učinilo tijekom dana. O takvim stvarima, razgovarajte kada dođete doma na samo s njim. U suprotnom se može pojačati strah od odvajanja kod djeteta.</para>
<para>Srdačno,</para>
<para>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
</para>

Prilagodba na jaslice, odbijanje popodnevnog spavanja i suzice Poštovani, otac sam 15-mjesečne curice koja je krenula u jaslice prije 50 dana. Nažalost, jedva je sastavila desetak odlazaka po 4 sata. 
    Uglavnom se razboli pa nikako da ide u jaslice redovno, nego stalno na prekide. Čak je i bilo dosta solidno, osim malo plača kad je ostavim teti. Sad sam je konačno odlučio ostaviti da spava, ali to je jako loše prihvatila. Dvaput sam je ostavio i nije htjela zaspati u vrtiću i jako je plakala, a inače uvjek spava popodne. Čak je i doma bila jako ljuta i nije se dala u krevetić iz ruku, a inače stalno spava u njemu. Moje je pitanje: Da li da je i dalje ostavljam u jaslicama iako plače i ne želi tamo spavati i je li to normalna rekacija? Joka

Dragi tata,
To je najnormalnija reakcija u fazi adaptacije na jaslice. Period prilagodbe na vrtić potreban je zbog separacijske anksioznosti koja je sasvim normalna, uobičajena i poželjna pojava. Poželjna stoga jer nam ukazuje da dijete prolazi normalne razvojne faze bez odstupanja.
Često se događa da dijete plače dok roditelj odlazi, a onda se, za samo 5 minuta, smiri i zadovoljno se igra. Kada roditelj dođe po njega, dijete se može ponovno uzrujati i početi plakati jer se sjetio da je bio "ostavljen". Takvim reakcijama, dijete ne manipulira s vama – već je to normalno dječje ponašanje. Na taj način, ono vam govori da mu se još uvijek ne sviđa u potpunosti kada niste prisutni, ali uči nositi se s tim.
Period adaptacije kod vaše kćerkice najvjerojatnije je produžen zbog stalnog izbivanja (zbog bolesti) i što je tek sada ostala na spavanju, što za nju predstavlja veliki problem i šok (kako ste je sada ostavili?).
Stoga predlažem samo puno strpljenja, razumijevanja, upornosti. Ako vaš stav bude da su jaslice super za nju i da nije nikakav problem što malo plače, taj će stav ubrzo prijeći i na nju.
Ujutro kada idete možete se vi veseliti jaslicama i pitati ju tko će danas biti tamo. Možete nabrajati imena ostale djece iz grupe, primjerice „Hajdemo vidjeti je li Jan danas u jaslicama?.  Na taj način i nju ćete dovesti u stanje znatiželje što će joj olakšati adaptaciju.
Nakon nekog vremena stvari će se stabilizirati i ona će sasvim u redu odlaziti na spavanje i u jaslicama.
Što možete još učiniti da separacijska anksioznost kraće traje?
• igrajte se skrivača u poznatom okruženju – potrudite se da vas je lako pronaći, dijete će tako lakše naučiti da ćete se uvijek vratiti
• neka dijete uvijek bude naspavano i sito kada ga ostavljate u nepoznatom okruženju
• razvijte ritual pozdravljanja – rituali zbog svojih ponavljanja mogu olakšati djetetu razdvajanje jer baš kao što se rituali ponavljaju, tako se ponavlja i vaše vraćanje po njega; imajte na umu da to bude kratak pozdrav
• otiđite bez mnogo priče oko toga – recite mu da će on ostati u vrtiću i da ćete se vratiti po njega nakon (ručka, spavanja..) i onda otiđite bez zastajkivanja i okretanja
• razgovarajte s djetetom kod kuće što će raditi dok vas nema; ukratko mu opišite dan; govorite mu o tetama koje će ga čuvati, da će mu dati piti kada je žedan i jesti kada će biti vrijeme za to
• trudite se imati uvijek isti ritam tokom dana kako bi dijete moglo predvidjeti što će se dogoditi
• ako se dogodi da jedan dan nećete doći u isto vrijeme kao i sve ostale dane, obavezno javite odgajateljicama da ćete zakasnite i zamolite ih da to prenesu vašem djetetu
• pokažite djetetu da razumijete kako se osjeća, primjerice "Znam da želiš da ostanem. I ja bi voljela da mogu ostati, ali moram ići na posao."
• čitajte mu priče o razdvajanju; razgovarajte o liku iz priče i što bi on učinio u djetetovoj situaciji
• ponekad djeca kada su tokom dana u vrtiću, žele ostati duže budnim i odbijaju ići na spavanje – dajte im malo više vremena da provedu s vama
• kada se vratite, dajte vrlo jasno na znanje djetetu da ste sretni što ga ponovno vidite; nemojte ga nikada kritizirati ili opominjati čim se vratite po dijete pred svom ostalom djecom i pred odgajateljem bez obzira što vam je odgajatelj rekao da je dijete učinilo tijekom dana. O takvim stvarima, razgovarajte kada dođete doma na samo s njim. U suprotnom se može pojačati strah od odvajanja kod djeteta.
Srdačno,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus
 Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

JELENA VRSALJKO

Bolja ja

Prilagodba na jaslice, odbijanje popodnevnog spavanja i suzice

<para>
 Poštovani, imam djevojčicu u dobi od 6 i pol i primjetila sam stidnu dlačicu, samo je jedna. Inače je djevojčica punija, oko 33 kg. Imam li razloga za zabrinutost? Unaprijed hvala. m30
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana, naš narod kaže – jedna ko nijedna. Jedna lasta (dlačica) ne čini proljeće (pubertet). Pojava pubične dlakavosti je znak pubertetskog razvoja. Njena pojava u djevojčice od 6,5 godina bi mogla upućivati na prijevremeni pubertetski razvoj. Ali s obzirom da se radi o jednoj dlačici, možete biti mirni. Nije za sada potreban endokrinološki pregled. Klinički pratite što će se dalje događati, ali ne paničarite. Sretno. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Prim dr.sc. Zlatko Sabol, dr. med.</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Djevojčica od 6,5 godina dobiva stidne dlačice Poštovani, imam djevojčicu u dobi od 6 i pol i primjetila sam stidnu dlačicu, samo je jedna. Inače je djevojčica punija, oko 33 kg. Imam li razloga za zabrinutost? 
   Poštovani, imam djevojčicu u dobi od 6 i pol i primjetila sam stidnu dlačicu, samo je jedna. Inače je djevojčica punija, oko 33 kg. Imam li razloga za zabrinutost? Unaprijed hvala. m30
   
   Poštovana, naš narod kaže – jedna ko nijedna. Jedna lasta (dlačica) ne čini proljeće (pubertet). Pojava pubične dlakavosti je znak pubertetskog razvoja. Njena pojava u djevojčice od 6,5  godina bi mogla upućivati na prijevremeni pubertetski razvoj. Ali s obzirom da se radi o jednoj dlačici,  možete  biti  mirni.  Nije  za  sada  potreban endokrinološki  pregled.  Klinički pratite što će se dalje događati, ali ne paničarite. Sretno.  
   
   Prim dr.sc. Zlatko Sabol, dr. med.
   
   spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije
   
   
      Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica od 6,5 godina dobiva stidne dlačice

<para>
 Bili smo na gastroenterološkom pregledu kad je imala 1,5 god i pregledom je ustanovljeno da je sve u redu. Kako to i dalje radi, odlučili smo ići k psihologu. To nam baš i nije puno pomoglo jer nam je rekla da je stavljamo svaki dan na WC i naučimo je da je to nešto što se mora obaviti svaki dan. Da je ne tjeramo i ne stavljamo na wc, u stanju je trpjeti i više od tjedan dana. Na portalak sirupu za protjerivanje je već 1,5 godinu, ni to baš ne pomaže ako je ne tjeramo da to mora obaviti. Kada i dođe do kakanja to je zato što sijedi i po 2 do 3 sata na školjci. I sami smo nervozni, nekad vičemo, nekad je poplašimo, nekad nagradimo, nekad tješimo i više ne znamo što da radimo. Očajni smo i cijeli dan nam se vrti oko njene stolice. Znamo da je problem u njenoj glavici i molimo vas da nam odgovorite kako se postaviti prema djetetu?
 lali
</para>
<para>Dragi roditelji,</para>
<para>Znam da je naporno cijelo vrijeme razmišljati je li kakala ili nije. Slijedom navedenog dogodilo se ono što nije baš najsretnije, a to je da vam se život počeo vrtjeti oko njene stolice.</para>
<para>Situacija je kompleksna i vaša zabrinutost je normalna, ali i kontraproduktivna. Znam da bi bilo najlakše reći da polako mičete fokus s toga na neke druge stvari. Nemam dovoljno informacija kako provodite vrijeme, koliko ga provodite u igri s njom, kakva je ona djevojčica u svim ostalim kontekstima, kakav joj je temperament i sl. Stoga bi bilo preopširno i s puno pucanja u prazno (vjerojatno neke stvari i radite) da se sada raspisujem o različitim pristupima i odgojnim stilovima, a sve to može biti u međusobnoj korelaciji.</para>
<para>Ono što bih ipak preporučila je da uvedete nekakve zajedničke rituale koje ćete zajednički obavljati, primjerice da idete zajedno u nabavku ili na tržnicu te da joj dopustite da traži i stavlja u kolica namirnice (uz vašu asistenciju), a na tržnici da sama bira primjerice šljive. Onda od tih šljiva možete napraviti neki kolač ili slično. Zajednički. Dopustite joj da sudjeluje u procesu pripreme hrane. Na kraju sve to zajedno u društvu pojedite.</para>
<para>Birajte one namirnice koje utječu na mekoću stolice.</para>
<para>Postoji mogućnost da se kod vaše djevojčice zbog tvrdoće stolice pojavio strah od vršenja nužde. Takva vrtnja i smutnja oko njene stolice moglo je rezultirati njenim nesvjesnim traženjem pažnje upravo na taj način. Događa se slijedeće: djeca su vrlo inteligentna bića i svako dijete nalazi strategiju kako će dobiti pažnju ili doći do nekog cilja. Neka djeca dokuče da su roditelji slabi na tugu, pa su tužna. Nije bitno da li je dobivena pažnja pozitivna ili negativna bitno je da je pažnja. U vašem slučaju moglo se dogoditi da je vaša djevojčica, naglašavam: NA DUBOKO NESVJESNOJ RAZINI, zaključila da će na taj način dobivati pažnju, što u realnosti i jest tako.</para>
<para>Slijedom toga, vaš je zadatak zaista micati fokus sa stolice, pokušati se opustiti i prebacivati fokus na neke druge stvari, a stolicu ne nagrađivati i ne kažnjavati, jer to je najnormalnija i najprirodnija prirodna potreba. Emocionalne reakcije roditelja samo hrane problem. Stoga su najdobrodošlije vaše normalne reakcije.</para>
<para>U nekim drugim prilikama eventualno joj možete kroz igru objasniti kako hrana prolazi kroz naše tijelo, što se s njom događa, i kako na kraju izlaze iz našeg tijela ostaci koji nam ne trebaju.</para>
<para>Ukoliko promjene ne dovedu do rezultata, toplo bih preporučila da se javite mojoj kolegici Tatjani Gjurković te da kćerkicu uključite u Terapiju igrom (u Centru Proventus) koja je pomogla kod druge djece sa sličnim problemima.</para>
<para>Želim vam sreću u ostvarivanju cilja.</para>
<para>Topli pozdravi,</para>
<para>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
</para>

Zadržavanje stolice kod 3-godišnjakinje Naša djevojčica će u 7. mjesecu napuniti 3 godine,a naš problem je to što zadržava stolicu već 1,5 godinu. 
    Bili smo na gastroenterološkom pregledu kad je imala 1,5 god i pregledom je ustanovljeno da je sve u redu. Kako to i dalje radi, odlučili smo ići k psihologu. To nam baš i nije puno pomoglo jer nam je rekla da je stavljamo svaki dan na WC i naučimo je da je to nešto što se mora obaviti svaki dan. Da je ne tjeramo i ne stavljamo na wc, u stanju je trpjeti i više od tjedan dana. Na portalak sirupu za protjerivanje je već 1,5 godinu, ni to baš ne pomaže ako je ne tjeramo da to mora obaviti. Kada i dođe do kakanja to je zato što sijedi i po 2 do 3 sata na školjci. I sami smo nervozni, nekad vičemo, nekad je poplašimo, nekad nagradimo, nekad tješimo i više ne znamo što da radimo. Očajni smo i cijeli dan nam se vrti oko njene stolice. Znamo da je problem u njenoj glavici i molimo vas da nam odgovorite kako se postaviti prema djetetu?
   lali

Dragi roditelji,
Znam da je naporno cijelo vrijeme razmišljati je li kakala ili nije. Slijedom navedenog dogodilo se ono što nije baš najsretnije, a to je da vam se život počeo vrtjeti oko njene stolice.
Situacija je kompleksna i vaša zabrinutost je normalna, ali i kontraproduktivna. Znam da bi bilo najlakše reći da polako mičete fokus s toga na neke druge stvari. Nemam dovoljno informacija kako provodite vrijeme, koliko ga provodite u igri s njom, kakva je ona djevojčica u svim ostalim kontekstima, kakav joj je temperament i sl. Stoga bi bilo preopširno i s puno pucanja u prazno (vjerojatno neke stvari i radite) da se sada raspisujem o različitim pristupima i odgojnim stilovima, a sve to može biti u međusobnoj korelaciji.
Ono što bih ipak preporučila je da uvedete nekakve zajedničke rituale koje ćete zajednički obavljati, primjerice da idete zajedno u nabavku ili na tržnicu te da joj dopustite da traži i stavlja u kolica namirnice (uz vašu asistenciju), a na tržnici da sama bira primjerice šljive. Onda od tih šljiva možete napraviti neki kolač ili slično. Zajednički. Dopustite joj da sudjeluje u procesu pripreme hrane. Na kraju sve to zajedno u društvu pojedite.
Birajte  one namirnice koje utječu na mekoću stolice.
Postoji mogućnost da se kod vaše djevojčice zbog tvrdoće stolice pojavio strah od vršenja nužde. Takva vrtnja i smutnja oko njene stolice moglo je rezultirati njenim nesvjesnim traženjem pažnje upravo na taj način. Događa se slijedeće: djeca su vrlo inteligentna bića i svako dijete nalazi strategiju kako će dobiti pažnju ili doći do nekog cilja. Neka djeca dokuče da su roditelji slabi na tugu, pa su tužna. Nije bitno da li je dobivena pažnja pozitivna ili negativna bitno je da je pažnja. U vašem slučaju moglo se dogoditi da je vaša djevojčica, naglašavam: NA DUBOKO NESVJESNOJ RAZINI, zaključila da će na taj način dobivati pažnju, što u realnosti i jest tako.
Slijedom toga, vaš je zadatak zaista micati fokus sa stolice, pokušati se opustiti i prebacivati fokus na neke druge stvari, a stolicu ne nagrađivati i ne kažnjavati, jer to je najnormalnija i najprirodnija prirodna potreba. Emocionalne reakcije roditelja samo hrane problem. Stoga su najdobrodošlije vaše normalne reakcije.
U nekim drugim prilikama eventualno joj možete kroz igru objasniti kako hrana prolazi kroz naše tijelo, što se s njom događa, i kako na kraju izlaze iz našeg tijela ostaci koji nam ne trebaju.
Ukoliko promjene ne dovedu do rezultata, toplo bih preporučila da se javite mojoj kolegici Tatjani Gjurković te da kćerkicu uključite u Terapiju igrom (u Centru Proventus) koja je pomogla kod druge djece sa sličnim problemima.
Želim vam sreću u ostvarivanju cilja.
Topli pozdravi,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus
 Klinfo.hr 

Zadržavanje stolice kod 3-godišnjakinje

<para>. Išla sam kod fizijatra na što je ona samo "bacila</para>
<para>
 Veliki pozdrav! Imam bebu staru 4 mjeseca. Kad je bio još manji imao je glavicu na desnoj strani što sam pokazala svojoj pedijatrici, nakon toga sam vježbala s njim i sada je bolje, ali još malo daje na tu starnu. Išla sam kod fizijatra na što je ona samo "bacila" pogled i jednostavno rekla da treba ići na ultrazvuk vratića. Naručili smo se ali tek za dva mjeseca, pa bih vas zamolila da mi date savjet ili mi kažete koju vježbu još da radim s njim. Hvala puno! mama A.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Krivi vrat (toticollis) u dojenačkoj dobi liječi se konzervativno: fizikalnom terapijom, rjeđe i asimetričnim ovratnikom, ako je potrebno kirurško liječenje provodi se nakon šestog mjeseca.</para>
<para>Sve bi trebalo provoditi uz kontrolu i po savjetu DJEČJEG ORTOPEDA. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zdravka Gjergja dr. med., spec. pedijatar, <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Krivi vrat kod beba Imam bebu staru 4 mjeseca. Kad je bio još manji imao je glavicu na desnoj strani što sam pokazala svojoj pedijatrici, nakon toga sam vježbala s njim i sada je bolje, ali još malo daje na tu starnu . Išla sam kod fizijatra na što je ona samo "bacila

   Veliki pozdrav! Imam bebu staru 4 mjeseca. Kad je bio još manji imao je glavicu na desnoj strani što sam pokazala svojoj pedijatrici, nakon toga sam vježbala s njim i sada je bolje, ali još malo daje na tu starnu. Išla sam kod fizijatra na što je ona samo "bacila" pogled i jednostavno rekla da treba ići na ultrazvuk vratića. Naručili smo se ali tek za dva mjeseca, pa bih vas zamolila da mi date savjet ili mi kažete koju vježbu još da radim s njim. Hvala puno! mama A.
   
   
   Krivi vrat (toticollis) u dojenačkoj dobi liječi se konzervativno: fizikalnom terapijom, rjeđe i asimetričnim ovratnikom, ako je potrebno kirurško liječenje provodi se nakon šestog mjeseca.
Sve bi trebalo provoditi uz kontrolu i po savjetu DJEČJEG ORTOPEDA. 
   
   Zdravka Gjergja  dr. med., spec. pedijatar, 
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Krivi vrat kod beba

<para>
 Ove godine je krenula u vrtić i s obzirom na godine kada se upis vršio (imala je 2,5 god), upisana je u jasličku grupu. Po ljeti smo joj pričali o vrtiću te je pripremali. Naravno, imali smo problema kao svi roditelji prvih 2 tjedna za privikavanje, ali sve je prošlo super. U toj grupi bila je najstarija, a mogu reći i najnaprednija. Sama se oblači, jede, nuždu obavlja sama u toaletu (odviknuli smo je od pelena ovog ljeta). Tete u njenoj grupi su njome bile oduševljene, uvijek im je pomagala oko male djece dodavajući im pelene, maramice i stvari, igrala se sa svima te sudjelovala u svim aktivnostima. Do sada N. nije niti jednom izostala iz vrtića, što su i same tete spomenule da nije bila bolesna niti jedan dan. Inače N. već razgovjetno priča i sve što je pitate odgovori. 
</para>
<para>
 U zadnja dva tjedna više nije toliko oduševljenja odlaskom u vrtić. Kažu nam tete da se lijepo igra, sudjeluje u aktivnostima, ali da se zadnjih 7 dana dosta povlači u sebe te da se igra sama i da s nikim ne priča (niti jedno dijete u njenoj grupi još ne priča!). I tu nam nastaje problem. N. je počela mokriti zadnjih 5 dana u gaće kada krene u krevet, te je zadnja dva dana pokakala opet u gaće. Supruga i ja smo ostali zatečeni time, te su nam tete rekle da je to normalno, ali da malo popričamo s kćerkom. U nekim trenucima doma se je počela ponašati kao mala beba, ponovo hoće piti iz boce i traži dudu, na što supruga i ja kažemo da je ona velika curica i da joj boca i duda ne trebaju. Pričali smo s N. kroz igru oko tih problema i došli smo do „laičkog“ zaključka da joj je možda dosadno u toj grupi jer se nema s kime igrati. Kada se N. igra sa svojim vršnjacima i starijom djecom od sebe u parku ili u stanu, to je sretno razigrano dijete s puno energije koje priča da je ne možete zaustaviti. U kratkim crtama to bi bio naš problem, te Vas molim za pomoć. Roditelji I. i L.
</para>
<para>Dragi tata L.,</para>
<para>Predlažem Vam da se dogovorite za razgovor kod članova stručnog tima vrtića (pedagog, psiholog) i da zajedno utvrdite što se to događa s vašom djevojčicom. Prema ovome kako ste opisali, zaista bi moglo biti da joj je dosadno i nepoticajna sredina je čini nesretnom, zbog čega se javljaju svi navedeni problemi.</para>
<para>Budući da niste naveli, prepostavljam da u zadnjih 6 mjeseci nije bilo nikakvih traumatskih iskustava za N., poput nečije iznenadne smrti/bolesti ili nešto tome slično što bi moglo Vas potresti, a posredno i nju te biti uzrokom promjena u ponašanju i navikama?</para>
<para>Dakle, u razgovoru sa stručnim timom vrtića trebate razložiti navedeno i pitati za mogućnost prebacivanja Nike u stariju vrtićku skupinu.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Djevojčica je nesretna u jasličkoj vrtićkoj skupini? Poštovani, Javljam Vam se jer supruga i ja imamo jedan problem s našom trogodišnjom kćerkom N. 
    Ove godine je krenula u vrtić i s obzirom na godine kada se upis vršio (imala je 2,5 god), upisana je u jasličku grupu. Po ljeti smo joj pričali o vrtiću te je pripremali. Naravno, imali smo problema kao svi roditelji prvih 2 tjedna za privikavanje, ali sve je prošlo super. U toj grupi bila je najstarija, a mogu reći i najnaprednija. Sama se oblači, jede, nuždu obavlja sama u toaletu (odviknuli smo je od pelena ovog ljeta). Tete u njenoj grupi su njome bile oduševljene, uvijek im je pomagala oko male djece dodavajući im pelene, maramice i stvari, igrala se sa svima te sudjelovala u svim aktivnostima. Do sada N. nije niti jednom izostala iz vrtića, što su i same tete spomenule da nije bila bolesna niti jedan dan. Inače N. već razgovjetno priča i sve što je pitate odgovori. 


   U zadnja dva tjedna više nije toliko oduševljenja odlaskom u vrtić. Kažu nam tete da se lijepo igra, sudjeluje u aktivnostima, ali da se zadnjih 7 dana dosta povlači u sebe te da se igra sama i da s nikim ne priča (niti jedno dijete u njenoj grupi još ne priča!). I tu nam nastaje problem. N. je počela mokriti zadnjih 5 dana u gaće kada krene u krevet, te je zadnja dva dana pokakala opet u gaće. Supruga i ja smo ostali zatečeni time, te su nam tete rekle da je to normalno, ali da malo popričamo s kćerkom. U nekim trenucima doma se je počela ponašati kao mala beba, ponovo hoće piti iz boce i traži dudu, na što supruga i ja kažemo da je ona velika curica i da joj boca i duda ne trebaju. Pričali smo s N. kroz igru oko tih problema i došli smo do „laičkog“ zaključka da joj je možda dosadno u toj grupi jer se nema s kime igrati. Kada se N. igra sa svojim vršnjacima i starijom djecom od sebe u parku ili u stanu, to je sretno razigrano dijete s puno energije koje priča da je ne možete zaustaviti. U kratkim crtama to bi bio naš problem, te Vas molim za pomoć. Roditelji I. i L.

Dragi tata L.,
Predlažem Vam da se dogovorite za razgovor kod članova stručnog tima vrtića (pedagog, psiholog) i da zajedno utvrdite što se to događa s vašom djevojčicom. Prema ovome kako ste opisali, zaista bi moglo biti da joj je dosadno i nepoticajna sredina je čini nesretnom, zbog čega se javljaju svi navedeni problemi.
Budući da niste naveli, prepostavljam da u zadnjih 6 mjeseci nije bilo nikakvih traumatskih iskustava za N., poput nečije iznenadne smrti/bolesti ili nešto tome slično što bi moglo Vas potresti, a posredno i nju te biti uzrokom promjena u ponašanju i navikama?
Dakle, u razgovoru sa stručnim timom vrtića trebate razložiti navedeno i pitati za mogućnost prebacivanja Nike u stariju vrtićku skupinu.
Sretno!

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

TATJANA GJURKOVIĆ

Djevojčica je nesretna u jasličkoj vrtićkoj skupini?

<para>
 Znači, sin mi se tamo rodio, tako da smo se nakon 4 godine zajedničkog života preselili u vlastitu kuću. Nakon toga moj sin ne želi ići kod bake i dide, ne samo da ne želi nego nervozno protestira, čak je rekao da ne voli baku i didu. Budući da znam da to ne može biti istina, molim Vas za objašnjenje što se to sad događa u njegovoj glavici jer iskreno žao mi je bake i dide koji sad to malo teško proživljavaju što smo se odvojili. Hvala unaprijed! daniva
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Najvjerojatnije se događa to da Vaš sinčić prolazi kroz proces tugovanja. Naime, kako ste cijeli njegov život živjeli s njegovim bakom i didom te se nakon tri godine odvojili njemu je sada potrebno vrijeme da se adaptira na novonastalu situaciju.</para>
<para>Tugovanje je proces kroz koji čovjek prolazi kada izgubi nekoga ili nešto što mu je važno i predstavlja značajan dio njegova života. Često se misli da se tugovanje događa samo u slučaju smrti, ali tome nije tako. Gubitak može biti i preseljenje, promjena vrtića, škole, kada se izgubi neki dragi predmet.
Kada se to dogodi čovjek počinje živjeti u novim okolnostima, na novi način i život mu je u većoj ili manjoj mjeri promijenjen. Zbog toga je potrebno vrijeme da se nauči živjeti na novi način u novim okolnostima.</para>
<para>Zbog toga su emocionalne reakcije sasvim normalne, a i poželjne, a mogu se pojaviti i tuga i strah i ljutnja te mnoge druge.</para>
<para>Stoga dajte svom sinu malo vremena. U međuvremenu organizirajte posjete (vjerojatno se ne ljuti prilikom cijele posjete), razgovarajte s njim, igrajte se te mu kroz igru približite zašto ste se odselili. Možete koristiti lutke i kroz igru približiti mu cijelu situaciju u kojoj se našao uključujući sve ono pozitivno što je iz toga proizašlo.</para>
<para>Faza tugovanja će proći i sve će se opet vratiti u normalu.</para>
<para>Pozdrav,</para>
<para>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
</para>

Preseljenje i tugovanje za bakom i didom Imam pitanje u vezi preseljenja. Naime, muž, ja i moj sada 3-godišnji sin smo živjeli sa bakom i didom. 
    Znači, sin mi se tamo rodio, tako da smo se nakon 4 godine zajedničkog života preselili u vlastitu kuću. Nakon toga moj sin ne želi ići kod bake i dide, ne samo da ne želi nego nervozno protestira, čak je rekao da ne voli baku i didu. Budući da znam da to ne može biti istina, molim Vas za objašnjenje što se to sad događa u njegovoj glavici jer iskreno žao mi je bake i dide koji sad to malo teško proživljavaju što smo se odvojili. Hvala unaprijed! daniva

Draga mama,
Najvjerojatnije se događa to da Vaš sinčić prolazi kroz proces tugovanja. Naime, kako ste cijeli njegov život živjeli s njegovim bakom i didom te se nakon tri godine odvojili njemu je sada potrebno vrijeme da se adaptira na novonastalu situaciju.
Tugovanje je proces kroz koji čovjek prolazi kada izgubi nekoga ili nešto što mu je važno i predstavlja značajan dio njegova života. Često se misli da se tugovanje događa samo u slučaju smrti, ali tome nije tako. Gubitak može biti i preseljenje, promjena vrtića, škole, kada se izgubi neki dragi predmet.
Kada se to dogodi čovjek počinje živjeti u novim okolnostima, na novi način i život mu je u većoj ili manjoj mjeri promijenjen. Zbog toga je potrebno vrijeme da se nauči živjeti na novi način u novim okolnostima.
Zbog toga su emocionalne reakcije sasvim normalne, a i poželjne, a mogu se pojaviti i tuga i strah i ljutnja te mnoge druge.
Stoga dajte svom sinu malo vremena. U međuvremenu organizirajte posjete (vjerojatno se ne ljuti prilikom cijele posjete), razgovarajte s njim, igrajte se te mu kroz igru približite zašto ste se odselili. Možete koristiti lutke i kroz igru približiti mu cijelu situaciju u kojoj se našao uključujući sve ono pozitivno što je iz toga proizašlo.
Faza tugovanja će proći i sve će se opet vratiti u normalu.
Pozdrav,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus
 Klinfo.hr 

Preseljenje i tugovanje za bakom i didom

<para> Ali svaki put kad bi se pojavile, postajale bi sve veće - kao lišajevi kod psorijaze. Išla sam kod dermatologa,</para>
<para>
 Pozdrav! Moj sin ima 3,5 godine. Već su mu se kao bebi počele pojavljivati nekakve crvene točkice po rukicama i nogicama. Kako dođe, tako prođe. Ali svaki put kad bi se pojavile, postajale bi sve veće - kao lišajevi kod psorijaze. Išla sam kod dermatologa, ništa specijalno nije odredio kao uzrok. Dobivamo kremu na recept - betametazon u belobazi 20%, rinolan. Preporučeno mi je i da uzmem balmadol kupku i isi losion. Nije djelotvornije ništa manje ni više od običnih baby proizvoda. Dok mažem, dobro je. Čim prestanem, opet sve po starom, svrbi ga i nervozan je. No, onda sam dobila savjet da mu počnem davati kozje mlijeko. Zadovoljna sam. Ali opet, čim prestane pit kozje mlijeko, opet se pojave lišajevi. P.S. u mojoj obitelji ima psorijaze. Znam da je to genetski nasljedno. Da li je moguće da je riječ o psorijazi? hvala na odgovoru! AK
</para>
<para>Poštovana, prema opisu vjerovatno se radi o atopijskom dermatitisu koji se pojavljuje u 3-5% sve djece do pete godine. Nastaje na temelju naslijeđene dispozicije za pojavu atopijskih bolesti. Osnovni simptom je jak i uporan svrbež nakon kojeg se javljaju crvenilo, mjehurići koji vlaže i krastice, kao i ogrebotine od češanja.</para>
<para>U dojenčadi se promjene javljaju na obrazima, čelu i vanjskim stranama okrajina, dok su kod starije djece zahvaćene unutarnje strane velikih zglobova. Bolest je sklona kroničnom tijeku sa fazama poboljšanja i pogoršanja.</para>
<para>Liječenje počinje izbjegavanjem svih neprimjerenih fizičkih i kemijskih podražaja kao što su dodir s pretjeranom hladnoćom, toplinom, suhoćom zraka, alkalnim sapunom, detergentima, sintetičnom i vunenom odjećom, a iz dobre anamneze i praćenja tijeka bolesti valja izdvojiti i nutritivne čimbenike koji izazivaju pogoršanje, no restriktivne dijete nisu poželjne.</para>
<para>Savjetujem da se javite alergologu zbog obrade i preporuke o liječenju.</para>
<para>Dr. Matilda Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Nasljedna psorijaza ili dermatitis? Moj sin ima 3,5 godine. Već su mu se kao bebi počele pojavljivati nekakve crvene točkice po rukicama i nogicama. Kako dođe, tako prođe.  Ali svaki put kad bi se pojavile, postajale bi sve veće - kao lišajevi kod psorijaze. Išla sam kod dermatologa,

   Pozdrav! Moj sin ima 3,5 godine. Već su mu se kao bebi počele pojavljivati nekakve crvene točkice po rukicama i nogicama. Kako dođe, tako prođe. Ali svaki put kad bi se pojavile, postajale bi sve veće - kao lišajevi kod psorijaze. Išla sam kod dermatologa, ništa specijalno nije odredio kao uzrok. Dobivamo kremu na recept - betametazon u belobazi 20%, rinolan. Preporučeno mi je i da uzmem balmadol kupku i isi losion. Nije djelotvornije ništa manje ni više od običnih baby proizvoda. Dok mažem, dobro je. Čim prestanem, opet sve po starom, svrbi ga i nervozan je. No, onda sam dobila savjet da mu počnem davati kozje mlijeko. Zadovoljna sam. Ali opet, čim prestane pit kozje mlijeko, opet se pojave lišajevi. P.S. u mojoj obitelji ima psorijaze. Znam da je to genetski nasljedno. Da li je moguće da je riječ o psorijazi? hvala na odgovoru! AK

Poštovana, prema opisu vjerovatno se radi o atopijskom dermatitisu koji se pojavljuje u 3-5% sve djece do pete godine. Nastaje na temelju naslijeđene dispozicije za pojavu atopijskih bolesti. Osnovni simptom je jak i uporan svrbež nakon kojeg se javljaju crvenilo, mjehurići koji  vlaže i krastice, kao i ogrebotine od češanja.
U dojenčadi se promjene javljaju na obrazima, čelu i vanjskim stranama okrajina, dok su kod starije djece zahvaćene unutarnje strane velikih zglobova. Bolest je sklona kroničnom tijeku sa fazama poboljšanja i pogoršanja.
Liječenje počinje izbjegavanjem svih neprimjerenih fizičkih i kemijskih podražaja kao što su dodir s pretjeranom hladnoćom, toplinom, suhoćom zraka, alkalnim sapunom, detergentima, sintetičnom i vunenom odjećom, a iz dobre anamneze i praćenja  tijeka bolesti valja izdvojiti i nutritivne čimbenike koji izazivaju pogoršanje, no restriktivne dijete nisu poželjne.
Savjetujem da se javite alergologu zbog obrade i preporuke o liječenju.
Dr. Matilda Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije
   Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Nasljedna psorijaza ili dermatitis?

<para> Samo još da napomenem da smo i ja i suprug kao djeca operirali man</para>
<para>
 Poštovani, djetetu od 18 mjeseci i 10 kg, doktor opće prakse je pregledom dijagnosticirao gnojnu upalu grla (nije rađen bris, niti je vađena krv). Imala je temperaturu 38,6 dva dana za redom te smo nakon posjete jednom doktoru otiši drugom (nismo išli našem pedijatru jer smo na godišnjem odmoru). Doktor joj je pripisao Silapen sirup 3 x na dan po 5 ml. Da li je ova doza u redu s obzirom na to da u uputama uopće nije navedena dob za djecu manju od 3 godine ili koja imaju manje od 15 kg. Danas je 3. dan da pije antibiotik i nema temperaturu, no i dalje ne jede, ima nemiran san i prava je borba natjerati ju da popije antibiotik (uspijeva nam jedino sa špricom uz snažno držanje). Inače joj je treća upala grla od rođenja (1. s 9. mjeseci, a druga s godinu dana) te me zanima da li je normalno da se u sva tri slučaja dijete nije poslalo na bris ili vađenje krvi? Samo još da napomenem da smo i ja i suprug kao djeca operirali mandule. Molim Vaš savjet kako i što dalje i kako pokušati spriječiti novu upalu i da li sam u pravu ako slijedeći put inzistiram da se radi bris grla i/ili vadi krv? Unaprijed hvala na odgovoru. S poštovanjem. TGK
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Obzirom da su oba liječnika smatrala da se kod djeteta radi o upali grla, moramo prihvatiti dijagnozu. Naravno da bi bilo bolje da se u slučaju temperature učini krvna slika, te obrisak ždrijela, ali za to uvijek nema mogućnosti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Doza lijeka je u redu, a lijek djeluje obzirom da je dijete bez vrućice. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Iz pitanja nije razvidno ide li dijete u vrtić. Djeca koja pohađaju kolektiv obično su češće bolesna i teško je spriječiti nove infekcije. Preporuča se kod febrilnog djeteta učiniti krvnu sliku i ev.bakteriološke pretrage (ovisno o simptomima) prije započinjanja terapije.</para>
<para>
 <emphasis>dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">www.poliklinika-sabol.hr</ulink>
 </emphasis>
</para>

Ponavljajuće upale grla, potrebne pretrage i lijekovi Inače joj je treća upala grla od rođenja (1. s 9. mjeseci, a druga s godinu dana) te me zanima da li je normalno da se u sva tri slučaja dijete nije poslalo na bris ili vađenje krvi?  Samo još da napomenem da smo i ja i suprug kao djeca operirali man

   Poštovani, djetetu od 18 mjeseci i 10 kg, doktor opće prakse je pregledom dijagnosticirao gnojnu upalu grla (nije rađen bris, niti je vađena krv). Imala je temperaturu 38,6 dva dana za redom te smo nakon posjete jednom doktoru otiši drugom (nismo išli našem pedijatru jer smo na godišnjem odmoru). Doktor joj je pripisao Silapen sirup 3 x na dan po 5 ml. Da li je ova doza u redu s obzirom na to da u uputama uopće nije navedena dob za djecu manju od 3 godine ili koja imaju manje od 15 kg. Danas je 3. dan da pije antibiotik i nema temperaturu, no i dalje ne jede, ima nemiran san i prava je borba natjerati ju da popije antibiotik (uspijeva nam jedino sa špricom uz snažno držanje). Inače joj je treća upala grla od rođenja (1. s 9. mjeseci, a druga s godinu dana) te me zanima da li je normalno da se u sva tri slučaja dijete nije poslalo na bris ili vađenje krvi? Samo još da napomenem da smo i ja i suprug kao djeca operirali mandule. Molim Vaš savjet kako i što dalje i kako pokušati spriječiti novu upalu i da li sam u pravu ako slijedeći put inzistiram da se radi bris grla i/ili vadi krv? Unaprijed hvala na odgovoru. S poštovanjem. TGK
   
   Obzirom da su oba liječnika smatrala da se kod djeteta radi o upali grla, moramo prihvatiti dijagnozu. Naravno da bi bilo bolje da se u slučaju temperature učini krvna slika, te obrisak ždrijela, ali za to uvijek nema mogućnosti.
   Doza lijeka je u redu, a lijek djeluje obzirom da je dijete bez vrućice. 
   Iz pitanja nije razvidno ide li dijete u vrtić. Djeca koja pohađaju kolektiv obično su češće bolesna i teško je spriječiti nove infekcije. Preporuča se kod febrilnog djeteta učiniti krvnu sliku i ev.bakteriološke pretrage (ovisno o simptomima) prije započinjanja terapije.

   dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol, www.poliklinika-sabol.hr
   
 Klinfo.hr 

Ponavljajuće upale grla, potrebne pretrage i lijekovi

<para> Moju pedijatricu jako zabrinjava što je tako sitan.</para>
<para>
 Imam sina od 6 mjeseci. Psihomotorički je ok, samo je nešto sitniji, ima 6 kg. Jede kašice od povrća i voća, gris, bebimil 2, pije dosta tekućine, ima 2 puta stolicu normalne boje, dobro spava. Moju pedijatricu jako zabrinjava što je tako sitan. Radili smo pretrage i čekamo nalaze. Prema vašem iskustvu, je li u skladu s razvojem za svoju dob? Da li je sa mojom bebom sve ok? Hvala. Mama I.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vaše dijete je po težini ispod 3. centile – dakle slabije tjelesno napreduje u odnosu na dob. Međutim podatke treba uzeti s rezervom, jer niste naveli da li je rođeno kao nedonošće ili donošeno dijete, koja je bila njegova težina na porodu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ne znam o kojim je “pretragama” bilo riječ, ali ako ste zabrinuti zamolite pedijatricu Vašeg djeteta da ga uputi na pregled i mišljenje gastroenterologu.</para>
<para>
 <emphasis>Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr. med.</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Beba slabije tjelesno napreduje? Imam sina od 6 mjeseci. Psihomotorički je ok, samo je nešto sitniji, ima 6 kg. Jede kašice od povrća i voća, gris, bebimil 2, pije dosta tekućine, ima 2 puta stolicu normalne boje, dobro spava.  Moju pedijatricu jako zabrinjava što je tako sitan.

   Imam sina od 6 mjeseci. Psihomotorički je ok, samo je nešto sitniji, ima 6 kg. Jede kašice od povrća i voća, gris, bebimil 2, pije dosta tekućine, ima 2 puta stolicu normalne boje, dobro spava. Moju pedijatricu jako zabrinjava što je tako sitan. Radili smo pretrage i čekamo nalaze. Prema vašem iskustvu, je li u skladu s razvojem za svoju dob? Da li je sa mojom bebom sve ok? Hvala. Mama I.
   
   Vaše dijete je po težini ispod 3. centile – dakle slabije tjelesno napreduje u odnosu na dob. Međutim podatke treba uzeti s rezervom, jer niste naveli da li je  rođeno  kao  nedonošće ili donošeno dijete, koja je bila njegova težina na porodu. 
   Ne znam o kojim je “pretragama” bilo riječ, ali ako ste zabrinuti zamolite pedijatricu Vašeg djeteta da ga uputi na pregled i mišljenje gastroenterologu.

   Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr. med.
   
   spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije, Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Beba slabije tjelesno napreduje?

<para> Napominjem da je djevojčica do sada imala 'izvrstan' apetit, i spada u skupinu djece koje vršnjaci u vrtiću nazivaju debel</para>
<para>
 Poštovani, djevojčica od pet godina se nedavno počela gušiti jer joj je bombon "otišao na stranu". Od tada odbija hranu. Napominjem da je djevojčica do sada imala 'izvrstan' apetit, i spada u skupinu djece koje vršnjaci u vrtiću nazivaju debelima. Da li se tu radi samo o strahu od ponovnog gušenja, ili je u pitanju i odbijanje hrane kao odgovor na njeno negativno doživljavanje sebe, a ovo je bio samo okidač? Kako se postaviti? Što učiniti? Trebam li napraviti neke pretrage? Lijepo Vas pozdravljam i želim ugodan ostatak dana. mama H.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana, <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kako su u djevojčice bili prisutni i znakovi gušenja nadam se da je pregledana od strane pedijatra koji je isključio moguću aspiraciju s dijelom bombona.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Također bi trebalo obaviti pregled kod specijaliste za uho grlo i nos te isključiti lokalnu ozljedu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ako se nalazi pokažu urednima, a djevojčica nastavi s odbijanjem hrane, treba se posvjetovati s dječjim psihologom. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zdravka Gjergja dr. med., spec. pedijatar, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinka za dječje bolesti Sabol</ulink>
</para>

Nakon "gušenja" bombonom djevojčica odbija hranu Poštovani, djevojčica od pet godina se nedavno počela gušiti jer joj je bombon "otišao na stranu". Od tada odbija hranu.  Napominjem da je djevojčica do sada imala 'izvrstan' apetit, i spada u skupinu djece koje vršnjaci u vrtiću nazivaju debel

   Poštovani, djevojčica od pet godina se nedavno počela gušiti jer joj je bombon "otišao na stranu". Od tada odbija hranu. Napominjem da je djevojčica do sada imala 'izvrstan' apetit, i spada u skupinu djece koje vršnjaci u vrtiću nazivaju debelima. Da li se tu radi samo o strahu od ponovnog gušenja, ili je u pitanju i odbijanje hrane kao odgovor na njeno negativno doživljavanje sebe, a ovo je bio samo okidač? Kako se postaviti? Što učiniti? Trebam li napraviti neke pretrage? Lijepo Vas pozdravljam i želim ugodan ostatak dana. mama H.
   
   Poštovana, 
   Kako su u djevojčice bili prisutni i znakovi gušenja nadam se da je pregledana od strane pedijatra koji je isključio moguću aspiraciju s dijelom bombona.
   Također bi trebalo obaviti pregled kod specijaliste za uho grlo i nos te isključiti lokalnu ozljedu.
   Ako se nalazi pokažu urednima, a djevojčica nastavi s odbijanjem hrane, treba se posvjetovati s dječjim psihologom.  
   
   Zdravka Gjergja  dr. med., spec. pedijatar, Poliklinka za dječje bolesti Sabol
 Klinfo.hr 

Nakon "gušenja" bombonom djevojčica odbija hranu

<para> Zanima me koliko bi dnevno trebao popiti mljeka i da li je dobio premalo na kilaži?</para>
<para>
 Moj sin rođen je sa 3300 g, a iz bolnice smo izašli sa 3000 g. Na zadnjem pregledu s navršenih 3 mjeseca je imao 5230 g. Zanima me koliko bi dnevno trebao popiti mljeka i da li je dobio premalo na kilaži? Koliko bebe mjesečno trebaju dobivati na kilaži? Hvala! MS
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Količina potrebne energije (kcal), koju dijete treba dobiti putem mlijeka, izračunava se prema tjelesnoj težini djeteta tako da je kod: 0-3 mj. života potrebno 100-l20 kcal/kg TT; 3-12 mj. života potrebno 100 kcal/kg TT. Energetska vrijednost 100 ml mlijeka - bilo majčinog, bilo adaptiranog , bilo kravljeg - je cca 70 kcal, tako da je jednostavno izračunati potrebu. Dijete u dobi od 3 mjeseca, rođeno s 3300 g trebalo bi po prilici imati 5.0 -5.5 kg.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Potreba djeteta teškog 5.2 kg i starog 3 mjeseca moguće je izračunati na sljedeći način: 5.2x 120= 624 kcal, 624: 0,7=891. Dnevnu količinu od 890 ml podijelimo na 5-6 jednakih obroka, tako da po obroku dojenče popije oko 150-180 ml mlijeka. Izračunata količina predstavlja optimum s kojim dijete napreduje, no naravno da je količinu mlijeka potrebno prilagoditi teku pojedinog djeteta te njegovoj individualnoj brzini rasta. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dojenčad bi u prva tri mjeseca života trebala dobiti oko 750 g mjesečno, slijedeća tri mjesca oko 600 g, zatim od šestog do devetog mjeseca 450 g, a od devetog do dvanaestog mjeseca 400 g mjesečno. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vaše dijete nije dobilo premalo na kilaži. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>dr.Svjetlana Bela Klancir</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec.pedijatar</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti dr Sabol</ulink>
</para>

Bebica dobiva premalo na kilaži? Moj sin rođen je sa 3300 g, a iz bolnice smo izašli sa 3000 g. Na zadnjem pregledu s navršenih 3 mjeseca je imao 5230 g.  Zanima me koliko bi dnevno trebao popiti mljeka i da li je dobio premalo na kilaži?

   Moj sin rođen je sa 3300 g, a iz bolnice smo izašli sa 3000 g. Na zadnjem pregledu s navršenih 3 mjeseca je imao 5230 g. Zanima me koliko bi dnevno trebao popiti mljeka i da li je dobio premalo na kilaži? Koliko bebe mjesečno trebaju dobivati na kilaži? Hvala! MS
   
   Količina potrebne energije (kcal), koju dijete treba dobiti putem mlijeka, izračunava se prema tjelesnoj težini djeteta tako da je kod: 0-3 mj. života potrebno 100-l20 kcal/kg TT; 3-12 mj. života potrebno 100 kcal/kg TT. Energetska vrijednost 100 ml mlijeka - bilo majčinog, bilo adaptiranog , bilo kravljeg - je cca 70 kcal, tako da je jednostavno izračunati potrebu. Dijete u dobi od 3 mjeseca, rođeno s 3300 g trebalo bi po prilici imati 5.0 -5.5 kg.
   Potreba djeteta teškog 5.2 kg i starog 3 mjeseca moguće je izračunati na sljedeći način: 5.2x 120= 624 kcal, 624: 0,7=891. Dnevnu količinu od 890 ml podijelimo na 5-6 jednakih obroka, tako da po obroku dojenče popije oko 150-180 ml mlijeka. Izračunata količina predstavlja optimum s kojim dijete napreduje, no naravno da je količinu mlijeka potrebno prilagoditi teku pojedinog djeteta te njegovoj individualnoj brzini rasta. 
   Dojenčad bi u prva tri mjeseca života trebala dobiti oko 750 g mjesečno, slijedeća tri mjesca oko 600 g, zatim od šestog do devetog mjeseca 450 g, a od devetog do dvanaestog mjeseca 400 g mjesečno. 
   Vaše dijete nije dobilo premalo na kilaži. 
   
   
   dr.Svjetlana Bela Klancir
   
   spec.pedijatar
   
   
   Poliklinika za dječje bolesti dr Sabol
 Klinfo.hr 

Bebica dobiva premalo na kilaži?

<para> Dosta je teška na jelu, treba uvijek neku zanimaciju. Ali jede sve: voće, povrće, meso, mlijeko, </para>
<para>
 Poštovani, da li postoji način kako mogu znati da mi dijete dovoljno jede? Naime,imam curicu od 16 mjeseci,ima 82 cm i 10kg (rođena je s 51 cm,3450 g). Dosta je teška na jelu, treba uvijek neku zanimaciju. Ali jede sve: voće, povrće, meso, mlijeko, žitarice, samo mi se čini da obroci nisu veliki. Kako da to procjenim? Da li ima dovoljno kila za svoju dob i visinu? Pedijatrica je na zadnjem pregledu, s 13 mj,80 cm i 9,3 kg rekla da je sve u redu. Unaprijed hvala! Lijep pozdrav! P.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana, znak da dijete uzima dovoljnu količinu hrane je uredan razvoj uz dobivanje na tjelesnoj težini. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vaše se dijete s tjelesnom težinom za dob nalazi ispod pedesete centile tj. nešto više od 50% vršnjaka je teže, isto tako dužinom je na pedesetoj centili, dakle težina i dužina su primjereni dobi. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zdravka Gjergja dr. med., Spec. pedijatar<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Postoji li način da saznam da li mi dijete dovoljno jede? Poštovani, da li postoji način kako mogu znati da mi dijete dovoljno jede? Naime,imam curicu od 16 mjeseci,ima 82 cm i 10kg (rođena je s 51 cm,3450 g).  Dosta je teška na jelu, treba uvijek neku zanimaciju. Ali jede sve: voće, povrće, meso, mlijeko, 

   Poštovani, da li postoji način kako mogu znati da mi dijete dovoljno jede? Naime,imam curicu od 16 mjeseci,ima 82 cm i 10kg (rođena je s 51 cm,3450 g). Dosta je teška na jelu, treba uvijek neku zanimaciju. Ali jede sve: voće, povrće, meso, mlijeko, žitarice, samo mi se čini da obroci nisu veliki. Kako da to procjenim? Da li ima dovoljno kila za svoju dob i visinu? Pedijatrica je na zadnjem pregledu, s 13 mj,80 cm i 9,3 kg rekla da je sve u redu. Unaprijed hvala! Lijep pozdrav! P.
   
   
   Poštovana, znak da dijete uzima dovoljnu količinu hrane je uredan razvoj uz dobivanje na tjelesnoj težini.   
   Vaše se dijete s tjelesnom težinom za dob nalazi ispod pedesete centile tj. nešto više od 50% vršnjaka je teže, isto tako dužinom je na pedesetoj centili, dakle težina i dužina su primjereni dobi.    
   Zdravka Gjergja  dr. med., Spec. pedijatar
   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Postoji li način da saznam da li mi dijete dovoljno jede?

<para> Do tog razdoblja sam ga dojila, a od tada koristim adaptirano mlijeko Bebimil Junior. Točan datum kad sam ga prestala dojiti je 16.04.201</para>
<para>
 Moje dijete ima 19 mjeseci i već duže od mjesec dana ima problema sa tvrdom i teškom stolicom koja je tamne boje. Do tog razdoblja sam ga dojila, a od tada koristim adaptirano mlijeko Bebimil Junior. Točan datum kad sam ga prestala dojiti je 16.04.2012. Mlijeko sam mu postepeno prekidati i kad sam dojenje svela samo na jutarnje, uvela sam adaptirano mlijeko Bebimil Junior no od tada su počeli problemi s stolicom. Ima pet obroka dnevno. Ujutro mu napravim Bebimil Junior sa nekim od Lino proizvoda (čokolino, vanilino,karamelino i sl.). Do ručka mu naribam jabuku ili krušku i kuham 10 minuta na pari i taj sadržaj pomiješam sa pola Lino keksa. Tijekom dana mu dajem da pije kompot u kombinaciji kruška - šljiva, marelica-jabuka i obrnuto. Za ručak je obavezno pileća juha ili teleće juha s povrćem, riblja juha. Znala sam mu dosta davati riže i mrkve, ali kad je nastao taj problem sa stolicom prestala sam prije nekih 12 dana. Bananu mu uopće ne dajem. Znam mu kuhati puru sa špinatom. I taj obrok nekad bude ručak ili obrok između ručka i večere. Zatim kuham mu i griz sa juhom. navečer mu opet dajem Bebimil Junior sa nekim od Lino proizvoda. Rijetko, ali dajem mu i džem namazan na kruh. Dajem mu dječije voćne jogurte za jesti u međuobroku kad nisam kod kuće, a i kod kuće.Tijekom dana osim tog kompota dajem mu piti vodu i navečer prije spavanja kamilicu. On ima apetita i voli jesti,ali kad je u pitanju stolica i kad mu dođe da radi stolicu napreže se, ispušta razne zvukove i plače. stomak mu nije tvrd. Razmaci od stolice do stolice znaju biti tri do četiri dana i jedva bude oblik jedne male kuglice poput franje, a sada je prošlo 7 dana i uz pijenje kamilice tijekom cijelog dana ne reagira ništa. Šta da radim? Unaprijed hvala!
 donna
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>O zatvoru ili opstipaciji govorimo kada dijete otežano izbacuje malu količinu tvrde stolice (fecesa) uz naprezanje ili bol, a uz to ponekad prođe i nekoliko dana bez stolice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Opstipacija može biti simptom različitih bolesti, ali može imati i psihičku podlogu bez organskog poremećaja, kod idiopatske opstipacije uzrok u poremećaju redovitog pražnjenja crijeva nije poznat. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U drugoj godini života uzrok tvrdih i neredovitih stolica može biti neadekvatan način prehrane uz nedovoljno uzimanje tekućine i s malo vlaknastih, balastnih namirnica koje pomažu formiranju fecesa i potiču izbacivanje stolice.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nekada je to vrijeme odvikavanja od pelene kod djeteta koje još nije sazrelo za usvajanje navike kontroliranog pražnjena stolice, sve može rezultirati zatvorom. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Najvažnije je voditi brigu o odgovarajućoj prehrani, pa ne davati jabuku, bananu, rižu, što dijelom već primjenjujete. Ostale voćke slobodno dajte u obliku voćnog soka ili voćne kašice koji potiču pražnjenje stolice. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Također je bitno ne davati povećanu količinu mlijeka jer se time stvaraju kalcijevi sapuni, a rezultat je tvrda stolica. Mliječni se obrok može nadoknaditi lakše probavljivim jogurtom ili svježim kravljim sirom. Umjesto griza juhu je bolje zagustiti povrćem (brokula karfiol, grašak… ) ili usitnjenim mesom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Djetetu često treba nuditi tekućinu, najbolje je vodu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Za ravnotežu crijevne flore dobro je uzimati probiotik - kod nas ih ima u svim oblicima: kapi, tablete za žvakanje, ili prašak koji se pripravi kao napitak.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ako način prehrane ne poluči učinak, može se pokušati s preparatom koji sadrži sintetički šećer koji neresorbiran prolazi kroz probavni trakt te u debelom crijevu djeluje kao laksativ.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ovi se preparati mogu davati i mjesecima sve do normalne uspostave pražnjenja crijeva.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ako navedene mjere ne poluče uspjeh ili uz to postoje bilo kakovi simptomi pridružene bolesti, svakako se treba provesti širu obradu i poremećaj liječiti etiološki.</para>
<para>
 <emphasis>Zdravka Gjergja dr. med., spec. pedijatar</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">
 <emphasis>Poliklinika za dječje bolesti Sabol</emphasis>
 </ulink>
</para>

Tvrda stolica kod 2-godišnjaka Moje dijete ima 19 mjeseci i već duže od mjesec dana ima problema sa tvrdom i teškom stolicom koja je tamne boje.  Do tog razdoblja sam ga dojila, a od tada koristim adaptirano mlijeko Bebimil Junior. Točan datum kad sam ga prestala dojiti je 16.04.201

   Moje dijete ima 19 mjeseci i već duže od mjesec dana ima problema sa tvrdom i teškom stolicom koja je tamne boje. Do tog razdoblja sam ga dojila, a od tada koristim adaptirano mlijeko Bebimil Junior. Točan datum kad sam ga prestala dojiti je 16.04.2012. Mlijeko sam mu postepeno prekidati i kad sam dojenje svela samo na jutarnje, uvela sam adaptirano mlijeko Bebimil Junior no od tada su počeli problemi s stolicom. Ima pet obroka dnevno. Ujutro mu napravim Bebimil Junior sa nekim od Lino proizvoda (čokolino, vanilino,karamelino i sl.). Do ručka mu naribam jabuku ili krušku i kuham 10 minuta na pari i taj sadržaj pomiješam sa pola Lino keksa. Tijekom dana mu dajem da pije kompot u kombinaciji kruška - šljiva, marelica-jabuka i obrnuto. Za ručak je obavezno pileća juha ili teleće juha s povrćem, riblja juha. Znala sam mu dosta davati riže i mrkve, ali kad je nastao taj problem sa stolicom prestala sam prije nekih 12 dana. Bananu mu uopće ne dajem. Znam mu kuhati puru sa špinatom. I taj obrok nekad bude ručak ili obrok između ručka i večere. Zatim kuham mu i griz sa juhom. navečer mu opet dajem Bebimil Junior sa nekim od Lino proizvoda. Rijetko, ali dajem mu i džem namazan na kruh. Dajem mu dječije voćne jogurte za jesti u međuobroku kad nisam kod kuće, a i kod kuće.Tijekom dana osim tog kompota dajem mu piti vodu i navečer prije spavanja kamilicu. On ima apetita i voli jesti,ali kad je u pitanju stolica i kad mu dođe da radi stolicu napreže se, ispušta razne zvukove i plače. stomak mu nije tvrd. Razmaci od stolice do stolice znaju biti tri do četiri dana i jedva bude oblik jedne male kuglice poput franje, a sada je prošlo 7 dana i uz pijenje kamilice tijekom cijelog dana ne reagira ništa. Šta da radim? Unaprijed hvala!
   donna
   
   
   
   O zatvoru ili opstipaciji govorimo kada dijete otežano izbacuje malu količinu tvrde stolice (fecesa) uz naprezanje ili bol, a uz to ponekad prođe i nekoliko dana bez stolice.
   Opstipacija može biti simptom različitih bolesti, ali može imati i psihičku podlogu bez organskog poremećaja, kod idiopatske opstipacije uzrok u poremećaju redovitog pražnjenja crijeva nije poznat. 
   U drugoj godini života uzrok tvrdih i neredovitih stolica može biti neadekvatan način prehrane uz nedovoljno uzimanje tekućine i s malo vlaknastih, balastnih namirnica koje pomažu formiranju fecesa i potiču izbacivanje stolice.
   Nekada je to vrijeme odvikavanja od pelene kod djeteta koje još nije sazrelo za usvajanje navike kontroliranog pražnjena stolice, sve može rezultirati zatvorom. 
   Najvažnije je voditi brigu o odgovarajućoj prehrani, pa ne davati jabuku, bananu, rižu, što dijelom već primjenjujete. Ostale voćke slobodno dajte u obliku voćnog soka ili voćne kašice koji potiču pražnjenje stolice. 
   Također je bitno ne davati povećanu količinu  mlijeka jer se time stvaraju kalcijevi sapuni, a rezultat je tvrda stolica. Mliječni se obrok može nadoknaditi lakše probavljivim jogurtom ili svježim kravljim sirom. Umjesto griza juhu je bolje zagustiti povrćem  (brokula karfiol, grašak… ) ili usitnjenim  mesom.
   Djetetu često treba nuditi tekućinu, najbolje je vodu.  
   Za ravnotežu crijevne flore dobro je uzimati probiotik - kod nas ih ima u svim oblicima: kapi, tablete za žvakanje, ili prašak koji se pripravi kao napitak.
   Ako način prehrane ne poluči učinak, može se pokušati s preparatom koji sadrži sintetički šećer koji neresorbiran prolazi kroz probavni trakt te u debelom crijevu djeluje kao laksativ.Ovi se preparati mogu davati i mjesecima sve do normalne uspostave pražnjenja crijeva.
   Ako navedene mjere ne poluče uspjeh ili uz to postoje bilo kakovi simptomi pridružene bolesti, svakako se treba provesti širu obradu i  poremećaj liječiti etiološki.

   Zdravka Gjergja dr. med., spec. pedijatar
   
   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Tvrda stolica kod 2-godišnjaka

<para> S obzirom da živimo u Belgiji i baš ne razumijem najbolje francuski jezik, </para>
<para>
 Veliko poštovanje. Ja sam majka troje dece, dvoje već odrasle (sin 25 godina i kćerka 21 godinu) i njmlađe je napunilo 7 godina početkom svibnja. Kao roditelj brinem se za svoju najmlađu curicu, jer se kod nje pojavio jedan problem sa kojim se do sada nisam susrela. Njoj se na lijevoj dojci pojavila grudvica, oteklina. Odmah sama reagirala i povela dijete kod liječnika, uradila je ultrazvuk i rekli su mi da je uvećana mliječna žlijezda. S obzirom da živimo u Belgiji i baš ne razumijem najbolje francuski jezik, molila bih vas da mi pomognete i savjetujete što da radim. U utorak imamo sastanak sa pedijatrom i naš kućni liječnik nam preporučuje da se uradi ultrazvuk jajnika, materice i da se provjere hormoni. Dijete nikad nije bilo nešto boležljivo. Samo je imala obične prehlade i ništa više. Od većih bolesti preboljela je variole. Molim vas pomozite mi i posavjetujte me što treba da uradim. Unaprijed zahvalana zabrinuta majka A. J.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana gospođo, vjerojatno ste do sad već riješili dilemu oko povećanja dojke kod Vaše djevojčice nakon posjete pedijatru. U većini slučajeva radi se o dobroćudnoj pojavi, ali bi je trebalo sagledati u sklopu moguće pojave prijevremenog puberteta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U pitanju ne navodite da li ste primijetili i razvoj drugih sekundarnih spolnih oznaka - primjerice, pubičnu ili pazušnu dlakavost. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>
<para>
 <emphasis>Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr. med.</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Oteklina na dojci kod 7-godišnjakinje Njoj se na lijevoj dojci pojavila grudvica, oteklina. Odmah sama reagirala i povela dijete kod liječnika, uradila je ultrazvuk i rekli su mi da je uvećana mliječna žlijezda.  S obzirom da živimo u Belgiji i baš ne razumijem najbolje francuski jezik, 

   Veliko poštovanje. Ja sam majka troje dece, dvoje već odrasle (sin 25 godina i kćerka 21 godinu) i njmlađe je napunilo 7 godina početkom svibnja. Kao roditelj brinem se za svoju najmlađu curicu, jer se kod nje pojavio jedan problem sa kojim se do sada nisam susrela. Njoj se na lijevoj dojci pojavila grudvica, oteklina. Odmah sama reagirala i povela dijete kod liječnika, uradila je ultrazvuk i rekli su mi da je uvećana mliječna žlijezda. S obzirom da živimo u Belgiji i baš ne razumijem najbolje francuski jezik, molila bih vas da mi pomognete i savjetujete što da radim. U utorak imamo sastanak sa pedijatrom i naš kućni liječnik nam preporučuje da se uradi ultrazvuk jajnika, materice i da se provjere hormoni. Dijete nikad nije bilo nešto boležljivo. Samo je imala obične prehlade i ništa više. Od većih bolesti preboljela je variole. Molim vas pomozite mi i posavjetujte me što treba da uradim. Unaprijed zahvalana zabrinuta majka A. J.
   
   
   Poštovana gospođo, vjerojatno ste do sad već riješili dilemu oko povećanja dojke kod Vaše djevojčice nakon posjete pedijatru. U većini slučajeva radi se o  dobroćudnoj pojavi, ali bi je trebalo sagledati u sklopu moguće pojave prijevremenog puberteta.
   U pitanju ne navodite da li ste primijetili i razvoj drugih sekundarnih spolnih oznaka - primjerice, pubičnu ili pazušnu dlakavost. 
   


   Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr. med.
   
   spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije, Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Oteklina na dojci kod 7-godišnjakinje

<para>
 Nakupovala sam već svakakve slikovnice i slovarice gdje se uče brojevi i slova, ali njegova zainteresiranost traje svega 5 min. Ponovim mu 3 puta neko slovo i odmah nakon ga pitam koje je to slovo i on ne zna. Ko da me uopće ne sluša, a uredno ponavlja za mnom. Do sada je jedva naučio brojiti do 5. Malo me to sve brine. Molim Vas pomozite mi barem sa savjetom kako da ga zainteresiram? Manči
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Da sam na vašem mjestu ne bih brinula. Naime, vaš dječak ima 4 godine i još nije niti vrijeme da nauči slova i brojeve, osim ako sam ne pokaže interes za to. U prosjeku dijete s pet godina počinje crtati prva velika jednostavnija tiskana slova. S šest godina je sklono zrcalnom izvrtanju slova. No kao što sam rekla radi se o prosjeku.</para>
<para>Jako je važan individualan pristup. Valja imati na umu da nisu sva djeca spremna učiti pisati u isto vrijeme i da ne moraju sva djeca znati pisati u dobi od pet godina, odnosno prije odlaska u predškolske vrtićke programe. Pravi znak da je vrijeme da nauči pisati jest kada pokaže interes za to.</para>
<para>Forsiranje bi po mom mišljenju moglo uroditi kontraefektom; da razvije otpor prema čitanju i pisanju. Najbolje je da se ove aktivnosti organiziraju što više kao igra, a ne kao teški i dosadni dril. Vježbe čitanja i pisanja trebaju biti raznovrsne i zanimljive. Ako dijete pokaže znakove umora i pad koncentracije, vježbe treba prekinuti i dopustiti da izabere drugu aktivnost.</para>
<para>Jer ako ćete vi biti grozničavo orijentirani samo na cilj da on usvoji neko slovo izgubiti će se žar zajednički provedenog vremena i igre, što bi bilo stvarno šteta.
S obzirom da pokazuje interes u vrlo kratkom periodu zaključujem da vaš sin prema temperamentu lako gubi interes. Radi se o karakteristici temperamenta: USMJERENOST PAŽNJE - odnosi se na to hoće li se dijete nastaviti baviti nečim, pa čak i u situacijama kada je frustrirano zbog trenutnog neuspjeha ili će pak brzo izgubiti interes i prijeći na slijedeću aktivnost. Neka djeca odustaju lako, dok se neka mogu zabavljati s jednom te istom aktivnošću satima.
Ono što možete učiniti:</para>
<para>- Puno razgovarati o onome što ga okružuje pa tako bogatiti djetetov rječnik. Upućivati ga na najrazličitije zanimljivosti</para>
<para>- Upisati ga u knjižnicu, zajednički birati knjige koje ćete mu vi kod kuće čitati (knjige/ slikovnice neka sam bira i nosi kući)</para>
<para>- Igrati igre riječima, glasovima, slovima</para>
<para>- Igrati se opušteno, bez obzira na cilj da nauči neko slovo, neka cilj bude zabava i zajedničko provedeno vrijeme pa ako nešto usput nauči; super</para>
<para>- Poticati znatiželju kod njega koristeći se znakovima, imenima ulica kada šećete gradom (primjerice dok šećete možete ga pitati zna li što piše na nekoj tabli, pa mu onda vi pročitajte)</para>
<para>- Sve što ste kupili (slovarice, knjige…) držati u njegovoj sobi</para>
<para>- Kupiti nekakav dječji časopis s likovima koji ga zanimaju</para>
<para>- Ne tražiti brz uspjeh i rezultate, ne kritizirati dijete, nego ga poticati i pohvaljivati napredovanje.</para>
<para>Više o igri možete naći:
Čudina - Obradović: "Igrom do čitanja". Školska knjiga, Zagreb, 1996.</para>
<para>Kao što sam rekla, još nije niti vrijeme. Najbolje je igrati se, razgovarati, šaliti se i kroz takve aktivnosti poticati interes. Nikako ga ne „drilati“ pisanjem i čitanjem. Ukoliko interes neće pokazivati prilikom procesa pripreme za školu (koji traje cijelu predškolsku godinu) tada ćete se savjetovati sa vrtićkim psihologom ili eventualno potražiti pomoć stručnjaka.</para>
<para>Sretno i uživajte u igri,</para>
<para>
 <emphasis>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kako zainteresirati 4-godišnjaka za učenje slova i brojeva? Moj sin je navršio 4 godine u listopadu 2011. Naš problem je taj da još uvijek ne pokazuje nikakav interes za učenje slova. 
    Nakupovala sam već svakakve slikovnice i slovarice gdje se uče brojevi i slova, ali njegova zainteresiranost traje svega 5 min. Ponovim mu 3 puta neko slovo i odmah nakon ga pitam koje je to slovo i on ne zna. Ko da me uopće ne sluša, a uredno ponavlja za mnom. Do sada je jedva naučio brojiti do 5. Malo me to sve brine. Molim Vas pomozite mi barem sa savjetom kako da ga zainteresiram? Manči

Draga mama,
Da sam na vašem mjestu ne bih brinula. Naime, vaš dječak ima 4 godine i još nije niti vrijeme da nauči slova i brojeve, osim ako sam ne pokaže interes za to. U prosjeku dijete s pet godina počinje crtati prva velika jednostavnija tiskana slova. S šest godina je sklono zrcalnom izvrtanju slova. No kao što sam rekla radi se o prosjeku.
Jako je važan individualan pristup. Valja imati na umu da nisu sva djeca spremna učiti pisati u isto vrijeme i da ne moraju sva djeca znati pisati u dobi od pet godina, odnosno prije odlaska u predškolske vrtićke programe. Pravi znak da je vrijeme da nauči pisati jest kada pokaže interes za to.
Forsiranje bi po mom mišljenju moglo uroditi kontraefektom;  da razvije otpor prema čitanju i pisanju. Najbolje je da se ove aktivnosti organiziraju što više kao igra, a ne kao teški i dosadni dril. Vježbe čitanja i pisanja trebaju biti raznovrsne i zanimljive. Ako dijete pokaže znakove umora i pad koncentracije, vježbe treba prekinuti i dopustiti da izabere drugu aktivnost.
Jer ako ćete vi biti grozničavo orijentirani samo na cilj da on usvoji neko slovo izgubiti će se žar zajednički provedenog vremena i igre, što bi bilo stvarno šteta.
S obzirom da pokazuje interes u vrlo kratkom periodu zaključujem da vaš sin prema temperamentu lako gubi interes. Radi se o karakteristici temperamenta: USMJERENOST PAŽNJE - odnosi se na to hoće li se dijete nastaviti baviti nečim, pa čak i u situacijama kada je frustrirano zbog trenutnog neuspjeha ili će pak brzo izgubiti interes i prijeći na slijedeću aktivnost. Neka djeca odustaju lako, dok se neka mogu zabavljati s jednom te istom aktivnošću satima.
Ono što možete učiniti:
- Puno razgovarati o onome što ga okružuje pa tako bogatiti djetetov rječnik. Upućivati ga na najrazličitije zanimljivosti
- Upisati ga u knjižnicu, zajednički birati knjige koje ćete mu vi kod kuće čitati (knjige/ slikovnice neka sam bira i nosi kući)
- Igrati igre riječima, glasovima, slovima
- Igrati se opušteno, bez obzira na cilj da nauči neko slovo, neka cilj bude zabava i zajedničko provedeno vrijeme pa ako nešto usput nauči; super
- Poticati znatiželju kod njega koristeći se znakovima, imenima ulica kada šećete gradom (primjerice dok šećete možete ga pitati zna li što piše na nekoj tabli, pa mu onda vi pročitajte)
- Sve što ste kupili (slovarice, knjige…) držati u njegovoj sobi
- Kupiti nekakav dječji časopis s likovima koji ga zanimaju
- Ne tražiti brz uspjeh i rezultate, ne kritizirati dijete, nego ga poticati i pohvaljivati napredovanje.
Više o igri možete naći:
Čudina - Obradović: "Igrom do čitanja". Školska knjiga, Zagreb, 1996.
Kao što sam rekla, još nije niti vrijeme. Najbolje je igrati se, razgovarati, šaliti se i kroz takve aktivnosti poticati interes. Nikako ga ne „drilati“ pisanjem i čitanjem. Ukoliko interes neće pokazivati prilikom procesa pripreme za školu (koji traje cijelu predškolsku godinu) tada ćete se savjetovati sa vrtićkim psihologom ili eventualno potražiti pomoć stručnjaka.
Sretno i uživajte u igri,

   Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Kako zainteresirati 4-godišnjaka za učenje slova i brojeva?

<para>
 Poštovani, Imam bebu od 13 mjeseci. Dal joj mogu dati jesti špek? Također bi me zanimalo koliko dnevno vode smije popiti, jer sada pije oko 300 ml i vjerojatno bi pila još da joj ponudim. Unaprijed hvala na odgovoru! P.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Djeca nakon navršenih 12 mjeseci mogu jesti svu hranu kao i odrasli, znači i Vaše dijete može jesti špek. Savjetujem jedino da izbjegavate prezačinjenu hranu, a ako postoji podatak o alergijama na hranu u obitelji Vas ili Vašeg supruga pokušajte postepeno uvoditi potencijalno visoko alergene namirnice, npr. orašaste proizvode, rajčicu, jagode i sl.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dnevne potrebe za tekućinom su za dijete do godine dana 100-150 ml/kg tjelesne težine na dan, odnosno za predškolsko dijete između 10 i 20 kg težine oko 1000 do 1500 ml.</para>
<para>
 <emphasis>Dr. Matilda Kovač Šižgorić, spec. pedijatar - spec. dječje neurologije</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">
 <emphasis>Poliklinika za dječje bolesti Sabol</emphasis>
 </ulink>
</para>

Smiju li 1-godišnjaci jesti špek? Poštovani, Imam bebu od 13 mjeseci. Dal joj mogu dati jesti špek? Također bi me zanimalo koliko dnevno vode smije popiti, jer sada pije oko 300 ml i vjerojatno bi pila još da joj ponudim. 
   Poštovani, Imam bebu od 13 mjeseci. Dal joj mogu dati jesti špek? Također bi me zanimalo koliko dnevno vode smije popiti, jer sada pije oko 300 ml i vjerojatno bi pila još da joj ponudim. Unaprijed hvala na odgovoru! P.
   
   Djeca nakon navršenih 12 mjeseci mogu jesti svu hranu kao i odrasli, znači i Vaše dijete može jesti špek. Savjetujem jedino da izbjegavate prezačinjenu hranu, a ako postoji podatak o alergijama na hranu u obitelji Vas ili Vašeg supruga pokušajte postepeno uvoditi potencijalno visoko alergene namirnice, npr. orašaste proizvode, rajčicu, jagode i sl.
   Dnevne potrebe za tekućinom su za dijete do godine dana 100-150 ml/kg tjelesne težine na dan, odnosno za predškolsko dijete između 10 i 20 kg težine oko 1000 do 1500 ml.

   Dr. Matilda Kovač Šižgorić, spec. pedijatar - spec. dječje neurologije
   
   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Smiju li 1-godišnjaci jesti špek?

<para> Beba povremeno ima grčeve, a uz to stalno mlatara rukama i nogama dok je budna, savija rukice i nogice normalno, no kad joj se pokuša savinuti nogica ona pruža otpor, zbog čega mi je p</para>
<para>
 Poštovanje, imam pitanje vezano uz mušku bebu staru mjesec dana. Beba povremeno ima grčeve, a uz to stalno mlatara rukama i nogama dok je budna, savija rukice i nogice normalno, no kad joj se pokuša savinuti nogica ona pruža otpor, zbog čega mi je pedijatrica rekla da je beba prekruta i da bi trebala ići na vježbe. Da li postoji razlog za brigu ili imam samo jako živahno djete koje je opušteno samo dok spava? Da li su "prekrute" rukice uobičajene kod tako malih beba? J.
</para>
<para>Kod novorođenčeta i u prvom mjesecu starosti djeteta prevladava hipertonus (krutost) u mišićima fleksorima svih ekstremiteta. Izražen je Moorov refleks gdje dijete reagira na podražaje refleksnim pokretanjem svih ekstremiteta.</para>
<para>Prisutan je i primitivan grasp refleks, dijete ima pretežno stisnute šakice, leži na trbuhu u fetus položaju sa odignutom zdjelicom, koljena su ispod kukova, a glava na jednoj strani. Ovi refleksi se kasnije gube.</para>
<para>Teško je temeljem vašeg opisa, a bez pregleda procijeniti ima li odstupanja u neuromotornom funkcioniranju. Ako ste zabrinuti, preporučujem da zatražite mišljenje neuropedijatra.</para>
<para>
 <emphasis>dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">www.poliklinika-sabol.hr</ulink>
 </emphasis>
</para>

Krutost mišića kod novorođenčeta Poštovanje, imam pitanje vezano uz mušku bebu staru mjesec dana.  Beba povremeno ima grčeve, a uz to stalno mlatara rukama i nogama dok je budna, savija rukice i nogice normalno, no kad joj se pokuša savinuti nogica ona pruža otpor, zbog čega mi je p

   Poštovanje, imam pitanje vezano uz mušku bebu staru mjesec dana. Beba povremeno ima grčeve, a uz to stalno mlatara rukama i nogama dok je budna, savija rukice i nogice normalno, no kad joj se pokuša savinuti nogica ona pruža otpor, zbog čega mi je pedijatrica rekla da je beba prekruta i da bi trebala ići na vježbe. Da li postoji razlog za brigu ili imam samo jako živahno djete koje je opušteno samo dok spava? Da li su "prekrute" rukice uobičajene kod tako malih beba? J.

Kod novorođenčeta i u prvom mjesecu starosti djeteta prevladava hipertonus (krutost) u mišićima fleksorima svih ekstremiteta. Izražen je Moorov refleks gdje dijete reagira na podražaje refleksnim pokretanjem svih ekstremiteta.
Prisutan je i primitivan grasp refleks, dijete ima pretežno stisnute šakice, leži na trbuhu u fetus položaju sa odignutom zdjelicom, koljena su ispod kukova, a glava na jednoj strani. Ovi  refleksi se kasnije gube.
Teško je temeljem vašeg opisa, a bez pregleda procijeniti ima li odstupanja u neuromotornom funkcioniranju. Ako ste zabrinuti, preporučujem da zatražite mišljenje neuropedijatra.

   dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol, www.poliklinika-sabol.hr
   
 Klinfo.hr 

Krutost mišića kod novorođenčeta

<para> Hvala puno</para>
<para>
 Moj sin ima jednu godinu Hvala puno
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Apsolutno ništa, jer kao što neke žene imaju jednu dojku veću od druge i muškarci mogu imati jedan testis položen više u odnosu na drugi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>dr. M.Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspec.pedijatrijske neurologije </emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">
 <emphasis>Poliklinika za dječje bolesti Sabol</emphasis>
 </ulink>
</para>

Jedan testis položen niže od drugog Moj sin ima jednu godinu. Desni testis mu je niži od prvoga, ali ne puno. Što mi je činiti? Hvala punoMoj sin ima jednu godinu. Desni testis mu je niži od prvoga, ali ne puno. Što mi je činiti?  Hvala puno

   Moj sin ima jednu godinu Hvala puno
   
   Apsolutno ništa, jer kao što neke žene imaju jednu dojku veću od druge i muškarci mogu imati jedan testis položen više u odnosu na  drugi.
   
   dr. M.Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspec.pedijatrijske neurologije 
   
   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Jedan testis položen niže od drugog

<para>
 Molim vas pomozite! :( mama V.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>rast tijela uglavnom traje do 25. godine. U pubertetu djevojčice „najbrže rastu“ između 12 i 13 godina. No to su samo prosječne vrijednosti, većina djece odstupa od prosjeka.</para>
<para>Ukoliko postoje bilo kakve indikacije zbog čega mislite da će Vaša djevojčica prestati rasti (uzimanje određenih lijekova, nedovoljna/loša prehrana, bolesti) savjetujem da se konzultirate s liječnikom.</para>
<para>Pozdrav,</para>
<para>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus </ulink>
</para>

Ulazak u pubertet i rast Imam jedno pitanje. Moja kćerka ima 10 godina i ušla je u pubertet. Da li će prestati rasti? Molim vas da mi odgovorite. Vrlo sam zabrinuta za nju i plašim se da će ostati mala. 
    Molim vas pomozite! :( mama V.

Draga mama,
rast tijela uglavnom traje do 25. godine. U pubertetu djevojčice „najbrže rastu“ između 12 i 13 godina. No to su samo prosječne vrijednosti, većina djece odstupa od prosjeka.
Ukoliko postoje bilo kakve indikacije zbog čega mislite da će Vaša djevojčica prestati rasti (uzimanje određenih lijekova, nedovoljna/loša prehrana, bolesti) savjetujem da se konzultirate s liječnikom.
Pozdrav,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus 
 Klinfo.hr 

Ulazak u pubertet i rast

<para>
 Prošle godine je umrla baka koja je živjela s nama, ove godine je umrla druga baka koja nije živjela s nama. Vjerovatno je to sve dijete pogodilo i dijete već dva dana ispituje o smrti, plače i kaže da se boji smrti, pa što se radi u raju, pa zašto moramo umrijeti itd. Pitanje je kako i što mu odgovoriti na ta njegova pitanja i kako ga navesti na to da o tome ne razmišlja? Molim vas ako ikako možete svojim odgovorom pomoći. Unaprijed hvala. M.
Dragi M.,</para>
<para>Divno je kako razmišljate kako da pomognete bratu. Djeca u dobi od 8 godina ne razumiju pojam smrti kao adolescenti i odrasli. Zbog toga mu možete objasniti ciklus života koristeći život biljke ili životinja kako biste mu približili taj pojam. Ono što je važno da shvati da je to normalan, prirodan ciklus života.</para>
<para>Međutim, budući da je riječ o nedavnim smrtima bliskih osoba, tu nije samo poanta da on razumije što je to smrt općenito. Ono što je važnije jest da pronađe novi način kako će se odnositi prema svojem doživljaju baka. U tome mu Vi možete uvelike olakšati – možete razgovarati o njima, gledati njihove slike, razgovarati o njegovim osjećajima, raditi ono što bi radili da su bake tu, odnosno reći: „znaš kako si s bakom radio to i to, hajmo sada nas dvoje to raditi, a baka će nam biti u mislima; tako će biti kao da je baka i dalje s nama, ali na drugačiji način“. Također, možete mu reći da dio bake će uvijek živjeti toliko dugo dok on misli na nju, dok je se sjeća te da smo jako tužni kada osoba umre ako tu osobu jako volimo te da je to normalno i prirodno.</para>
<para>Važno je i dozvoliti mu da oplakuje bake. Dakle, umjesto da mu se kaže „prestani plakati, ajmo se igrati“, može mu se reći „zbilja si tužan jer bake više nema - ili - zbilja mnogo misliš na baku, što kažeš da radimo ono što je baka najviše voljela, tako će biti kao da je baka još uvijek tu“. Umjesto negacije njegovih osjećaja, na ovaj način ih se prihvaća, razumije, ali i dalje neka druga opcija što će s njima.</para>
<para>I još je jedna stvar jako važna, a to je da proces tugovanja traje godinu do dvije. Budući da su u kratkom vremenu dvije njemu važne osobe umrle, možda će proces tugovanja trajati i duže. To znači, da ako se u tom periodu rastuži pri pomisli na baku ili rasplače, da je to normalno i da se još uvijek nije u potpunosti pomirio s tim.</para>
<para>Nadam se da Vam je moj odgovor pomogao.</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Tugovanje za umrlim bakama i pitanja o smrti Dobar dan. Imam jedno pitanje. Imam brata od 8 godina, ide u 1. razred osnovne škole. Živimo s roditeljima i sestrom. 
    Prošle godine je umrla baka koja je živjela s nama, ove godine je umrla druga baka koja nije živjela s nama. Vjerovatno je to sve dijete pogodilo i dijete već dva dana ispituje o smrti, plače i kaže da se boji smrti, pa što se radi u raju, pa zašto moramo umrijeti itd. Pitanje je kako i što mu odgovoriti na ta njegova pitanja i kako ga navesti na to da o tome ne razmišlja? Molim vas ako ikako možete svojim odgovorom pomoći. Unaprijed hvala. M.
Dragi M.,
Divno je kako razmišljate kako da pomognete bratu. Djeca u dobi od 8 godina ne razumiju pojam smrti kao adolescenti i odrasli. Zbog toga mu možete objasniti ciklus života koristeći život biljke ili životinja kako biste mu približili taj pojam. Ono što je važno da shvati da je to normalan, prirodan ciklus života.
Međutim, budući da je riječ o nedavnim smrtima bliskih osoba, tu nije samo poanta da on razumije što je to smrt općenito. Ono što je važnije jest da pronađe novi način kako će se odnositi prema svojem doživljaju baka. U tome mu Vi možete uvelike olakšati – možete razgovarati o njima, gledati njihove slike, razgovarati o njegovim osjećajima, raditi ono što bi radili da su bake tu, odnosno reći: „znaš kako si s bakom radio to i to, hajmo sada nas dvoje to raditi, a baka će nam biti u mislima; tako će biti kao da je baka i dalje s nama, ali na drugačiji način“. Također, možete mu reći da dio bake će uvijek živjeti toliko dugo dok on misli na nju, dok je se sjeća te da smo jako tužni kada osoba umre ako tu osobu jako volimo te da je to normalno i prirodno.
Važno je i dozvoliti mu da oplakuje bake. Dakle, umjesto da mu se kaže „prestani plakati, ajmo se igrati“, može mu se reći „zbilja si tužan jer bake više nema - ili - zbilja mnogo misliš na baku, što kažeš da radimo ono što je baka najviše voljela, tako će biti kao da je baka još uvijek tu“. Umjesto negacije njegovih osjećaja, na ovaj način ih se prihvaća, razumije, ali i dalje neka druga opcija što će s njima.
I još je jedna stvar jako važna, a to je da proces tugovanja traje godinu do dvije. Budući da su u kratkom vremenu dvije njemu važne osobe umrle, možda će proces tugovanja trajati i duže. To znači, da ako se u tom periodu rastuži pri pomisli na baku ili rasplače, da je to normalno i da se još uvijek nije u potpunosti pomirio s tim.
Nadam se da Vam je moj odgovor pomogao.

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Tugovanje za umrlim bakama i pitanja o smrti

<para>
 Kad se naljuti, ima poriv razbijanja. Valjda tako ispoljava tu svoju ljutnju. Ja to razumijem al' sve više mi to smeta i stalno se svađamo u zadnje vrijeme zbog toga. Znam da je tu pubertet i smeta me samo to što ne znam kako da mu objasnim da ne može razbijati stvari kad se naljuti jer me to jako smeta. Inače je dobro i milo dijete. Ja sam ga malo više razmazila jer je rođen kao nedonošče, ali sam i stroga kad to treba. Kad kažem da razbija, mislim na to da slomi olovku, podere list od bilježnice, prepolovi gumicu i te neke banalne stvari, al' bojim se kad bude veći, što je biti onda? Molim vas za savjet očajnoj majci... Unaprijed zahvaljujem. mama S.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Ukoliko on nema drugih simptoma osim trganja lista iz bilježnice, olovke, gumice, da sam na vašem mjestu ne bih se pretjerano brinula, ali bih se ozbiljno pozabavila time. Porazgovarajte sa svojim sinom o tome što ga muči. Ako će vam davati općenite odgovore poput „Muči me škola“ inzistirajte što ga točno muči u vezi škole. Njegovo ponašanje zasigurno ima nekakav konkretan uzrok te zajednički radite na tome da se taj uzrok riješi. Vi naravno nećete preuzeti rješavanje, ali mu možete pomoći da dokuči kako i na koji način će svoj problem riješiti. Konkretnije; kada dođete do toga što ga muči pitajte ga kako će to riješiti, što će napraviti. Možete reći: Ja ovu situaciju vidim ovako; Što ti misliš o tome?; Koje izbore imaš?</para>
<para>Na taj način ćete odgovornost prebaciti na njega (s obzirom na godine to je sasvim u redu), a vi mu možete biti pomoć i podrška ako zatreba. To mu jasno stavite do znanja. Ako pak ne želi o tome razgovarati, dajte mu vremena i jasno mu naglasite da je za vas njegovo ponašanje brine i smeta te da nećete tolerirati njegovo uništavanje imovine.</para>
<para>Recite mu da ga razumijete, podučiti ga kako se traže rješenja, ponuditi mu pomoć u traženju rješenja, ohrabrite ga, pomognite mu u traženju izbora.
Ukoliko odbija razgovarati s vama (ponekada je djeci najteže razgovarati s roditeljima) uputite ga na nekog drugog kome bi se mogao otvoriti, primjerice neki rođak, obiteljski prijatelj, a na kraju krajeva možete mu organizirati i susret s nekim stručnjakom.</para>
<para>On tako ispoljava svoju ljutnju. Upozorite ga da to nije adekvatan način te ga naučite kako da to čini, a da je socijalno prihvatljivo.
Može:
- Zapisivati to što ga ljuti
- Prošetati
- Trčati
- Udarati u boksačku vreću (ako je nabavite)
- Komad gline udarati u dio zida koji dogovorite
- Umjesto bilježnice neka trga stare novine…
Na kraju malo o ljutnji...</para>
<para>Ljutnja je sasvim prihvatljivi dio odnosa ljubavi.
Kao roditelji učite dijete razvijanju emocija i potrebno je da ju i vi izražavate, a pri tome je bitno zadovoljiti uvjete:
- svrha ljutnje je da utječe na promjenu ponašanja druge osobe, a ne da bude samo izražena
- verbalna poruka mora biti adresirana na ponašanje druge osobe, a ne na njeno biće (kada se ljutite na dijete, pokušavate promijeniti njegovo ponašanje…pa ćete i riječi usmjeriti prema tome, ako napravi nešto, zato što se zaigralo i razbije vašu najdražu vazu, i vi se naljutite nećete mu reći " nespretnjakoviću glupi", uz grimasu kao da ćete ga zdrobiti, već ćete mu reći "vidiš upozoravala sam te da paziš i jako sam ljuta zato što si razbio moju najdražu vazu"
- poruka mora biti jasno određena i specifična
- preusmjeriti dijete na ono što sada želimo od njega
- princip subjektivnosti (to nisu činjenice o ponašanju druge osobe, već naš subjektivni doživljaj)
- poruka mora biti dovoljno snažna da kod djeteta izazove lagani osjećaj neugode potrebne za promjenu ponašanja. ako je poruka jako snažna neće vas shvatiti ozbiljno i naljutiti će se zato što ste nepravedni i malo je vjerojatno da će promijeniti ponašanje.
- poruka treba vremenski biti što bliža događaju koji vas je naljutio, nećete se vraćati tjedan dana unatrag</para>
<para>Sretno,</para>
<para>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, NLP trener, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus </ulink>
</para>

Dječak ulazi u pubertet i ima ispade ljutnje Dobar dan. Moj sin ima 11 godina. Moj problem s njim je da se ne razumijemo. On je dobro dijete, nemam s njim nekih većih problema osim što je jako ljut i frustriran pogotovo zbog škole. 
    Kad se naljuti, ima poriv razbijanja. Valjda tako ispoljava tu svoju ljutnju. Ja to razumijem al' sve više mi to smeta i stalno se svađamo u zadnje vrijeme zbog toga. Znam da je tu pubertet i smeta me samo to što ne znam kako da mu objasnim da ne može razbijati stvari kad se naljuti jer me to jako smeta. Inače je dobro i milo dijete. Ja sam ga malo više razmazila jer je rođen kao nedonošče, ali sam i stroga kad to treba. Kad kažem da razbija, mislim na to da slomi olovku, podere list od bilježnice, prepolovi gumicu i te neke banalne stvari, al' bojim se kad bude veći, što je biti onda? Molim vas za savjet očajnoj majci... Unaprijed zahvaljujem. mama S.

Draga mama,
Ukoliko on nema drugih simptoma osim trganja lista iz bilježnice, olovke, gumice, da sam na vašem mjestu ne bih se pretjerano brinula, ali bih se ozbiljno pozabavila time. Porazgovarajte sa svojim sinom o tome što ga muči. Ako će vam davati općenite odgovore poput „Muči me škola“ inzistirajte što ga točno muči u vezi škole. Njegovo ponašanje zasigurno ima nekakav konkretan uzrok te zajednički radite na tome da se taj uzrok riješi. Vi naravno nećete preuzeti rješavanje, ali mu možete pomoći da dokuči kako i na koji način će svoj problem riješiti. Konkretnije; kada dođete do toga što ga muči pitajte ga kako će to riješiti, što će napraviti. Možete reći: Ja ovu situaciju vidim ovako; Što ti misliš o tome?;  Koje izbore imaš?
Na taj način ćete odgovornost prebaciti na njega (s obzirom na godine to je sasvim u redu), a vi mu možete biti pomoć i podrška ako zatreba. To mu jasno stavite do znanja. Ako pak ne želi o tome razgovarati, dajte mu vremena i jasno mu naglasite da je za vas njegovo ponašanje brine i smeta te da nećete tolerirati njegovo uništavanje imovine.
Recite mu da ga razumijete, podučiti ga kako se traže rješenja, ponuditi mu pomoć u traženju rješenja, ohrabrite ga, pomognite mu u traženju izbora.
Ukoliko odbija razgovarati s vama (ponekada je djeci najteže razgovarati s roditeljima) uputite ga na nekog drugog kome bi se mogao otvoriti, primjerice neki rođak, obiteljski prijatelj, a na kraju krajeva možete mu organizirati i susret s nekim stručnjakom.
On tako ispoljava svoju ljutnju. Upozorite ga da to nije adekvatan način te ga naučite kako da to čini, a da je socijalno prihvatljivo.
Može:
- Zapisivati to što ga ljuti
- Prošetati
- Trčati
- Udarati u boksačku vreću (ako je nabavite)
- Komad gline udarati u dio zida koji dogovorite
- Umjesto bilježnice neka trga stare novine…
Na kraju malo o ljutnji...
Ljutnja je sasvim prihvatljivi dio odnosa ljubavi.
Kao roditelji učite dijete razvijanju emocija i potrebno je da ju i vi izražavate, a pri tome je bitno zadovoljiti uvjete:
- svrha ljutnje je da utječe na promjenu ponašanja druge osobe, a ne da bude samo izražena
- verbalna poruka mora biti adresirana na ponašanje druge osobe, a ne na njeno biće (kada se ljutite na dijete, pokušavate promijeniti njegovo ponašanje…pa ćete i riječi usmjeriti prema tome, ako napravi nešto, zato što se zaigralo i razbije vašu najdražu vazu, i vi se naljutite nećete mu reći " nespretnjakoviću glupi", uz grimasu kao da ćete ga  zdrobiti, već ćete mu reći "vidiš upozoravala sam te da paziš i jako sam ljuta zato što si razbio moju najdražu vazu"
- poruka mora biti jasno određena i specifična
- preusmjeriti dijete na ono što sada želimo od njega
- princip subjektivnosti (to nisu činjenice o ponašanju druge osobe, već naš subjektivni doživljaj)
- poruka mora biti dovoljno snažna da kod djeteta izazove lagani osjećaj neugode potrebne za promjenu ponašanja. ako je poruka jako snažna neće vas  shvatiti ozbiljno i naljutiti će se zato što ste nepravedni i malo je vjerojatno da će promijeniti ponašanje.
- poruka treba vremenski biti što bliža događaju koji vas je naljutio, nećete se vraćati tjedan dana unatrag
Sretno,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, NLP trener, Centar Proventus 
 Klinfo.hr 

Dječak ulazi u pubertet i ima ispade ljutnje

<para>
 "Kad je on meni to, ja ću njemu to." i tako u krug. Vidljivo je da smatraju da će ako kažu odrasloj osobi ta ista kazniti ga/nju i problem će biti riješen, a svi znamo da neće. Što treba učenik, što roditelj, i što učitelji u školi učiniti da se takvo ponašanje prekine? I.
</para>
<para>Draga I.,</para>
<para>Nisam sigurna iz kojeg kuta ste postavili ovo pitanje – da li kao roditelj ili učitelj, no pokušat ću Vam dati odgovor. Prvo i osnovno pitanje je – zašto se previše ogovaraju? Da li je u pozadini ljubomora? Da li je osjećaj nepravde? Da li zbog dosade? Da li zbog nedovoljne empatije za drugog? Zbog čega?</para>
<para>Ako djeca previše ogovaraju, vrlo vjerojatno su imala prilike od nekog to naučiti. Od koga su to imala prilike naučiti? Ako krenemo iz vrtića, u vrtiću djeca imaju uputu da, ako imaju neki problem, da se obrate odgajatelju. Isto bi trebalo ići i u školi. No, problem koji osobno vidim je u slijedećem – umjesto da se djeci već u vrtiću pomogne da razviju socijalne vještine, odgajatelj je taj koji služi kao sudac koji će reći „reci mu ovo ili ono ili ću ja doći i to riješiti“. Umjesto toga, odgajatelj bi trebao dati kratku uputu što može dijete učiniti – npr. jesi li ga pitao što treba/zašto je to učinio? i sl. Dakle, tim pitanjima djeca uče kako komunicirati jedni sa drugima, kako saznati što je onaj drugi želio, trebao ili osjećao da je učinio što je učinio. Također, djeca trebaju naučiti da izražavaju svoju potrebu, želju, osjećaj. Ako nakon što je i jedan i drugi rekao što je trebao i osjećao, a konflikt i dalje nije riješen, odrasla osoba treba im pomoći u daljnjem koraku kako će riješiti taj konflikt. I tako se razvijaju socijalne vještine. Međutim, ako odrasla osoba ostane na svom mjestu i samo da uputu „reci mu da je teta/mama/tata rekla ovo ili ono“, tada dijete ne uči kako riješiti konflikt već kako, ako ona prva dođe do odrasle osobe i tuži onog drugog, tada će drugi nadrapati. Jer, da stvar bude gora, često se niti ne ispita što se dogodilo i zašto se nešto dogodilo, a donese se sud i ponudi rješenje.</para>
<para>Stoga, bez obzira da li ste roditelj, učitelj ili oboje, razvijajte socijalne vještine djeci na gore navedeni način. Budete li „tužakanje“ preveli kao „djeca ne znaju kako riješiti konflikt sama“, Vaša uloga će Vam biti mnogo jasnija. To ne znači da ćete rješavati konflikt umjesto njih, već da ćete im pomoći da same nauče dok ne usvoje vještinu. Nakon što im par puta ponovite da pitaju jedne druge što taj drugi treba/osjeća/misli, odnosno da sami razmisle zbog čega je do konflikta došlo, kada će ponovno doći po Vašu pomoć, umjesto da im ponavljate rečenice, pitajte njih što mogu učiniti da to riješe. Ako ste učiteljica, tada možete ubaciti u nastavu o tome što su to socijalne vještine, što je to empatija i prosocijalno ponašanje te poticati međusobno pomaganje, bliskost, otvorenost i iskrenost jedni prema drugima.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kad se djeca previše tuže i ogovaraju Što napraviti kad se djeca međusobno previše ogovaraju? Tuže se odraslima, iako i njih same smeta takav način ponašanja, ali i nastavljaju i dalje sudjelovati u tom istom ogovaranju druge djece. 
    "Kad je on meni to, ja ću njemu to." i tako u krug. Vidljivo je da smatraju da će ako kažu odrasloj osobi ta ista kazniti ga/nju i problem će biti riješen, a svi znamo da neće. Što treba učenik, što roditelj, i što učitelji u školi učiniti da se takvo ponašanje prekine? I.

Draga I.,
Nisam sigurna iz kojeg kuta ste postavili ovo pitanje – da li kao roditelj ili učitelj, no pokušat ću Vam dati odgovor. Prvo i osnovno pitanje je – zašto se previše ogovaraju? Da li je u pozadini ljubomora? Da li je osjećaj nepravde? Da li zbog dosade? Da li zbog nedovoljne empatije za drugog? Zbog čega?
Ako djeca previše ogovaraju, vrlo vjerojatno su imala prilike od nekog to naučiti. Od koga su to imala prilike naučiti? Ako krenemo iz vrtića, u vrtiću djeca imaju uputu da, ako imaju neki problem, da se obrate odgajatelju. Isto bi trebalo ići i u školi. No, problem koji osobno vidim je u slijedećem – umjesto da se djeci već u vrtiću pomogne da razviju socijalne vještine, odgajatelj je taj koji služi kao sudac koji će reći „reci mu ovo ili ono ili ću ja doći i to riješiti“. Umjesto toga, odgajatelj bi trebao dati kratku uputu što može dijete učiniti – npr. jesi li ga pitao što treba/zašto je to učinio? i sl. Dakle, tim pitanjima djeca uče kako komunicirati jedni sa drugima, kako saznati što je onaj drugi želio, trebao ili osjećao da je učinio što je učinio. Također, djeca trebaju naučiti da izražavaju svoju potrebu, želju, osjećaj. Ako nakon što je i jedan i drugi rekao što je trebao i osjećao, a konflikt i dalje nije riješen, odrasla osoba treba im pomoći u daljnjem koraku kako će riješiti taj konflikt. I tako se razvijaju socijalne vještine. Međutim, ako odrasla osoba ostane na svom mjestu i samo da uputu „reci mu da je teta/mama/tata rekla ovo ili ono“, tada dijete ne uči kako riješiti konflikt već kako, ako ona prva dođe do odrasle osobe i tuži onog drugog, tada će drugi nadrapati. Jer, da stvar bude gora, često se niti ne ispita što se dogodilo i zašto se nešto dogodilo, a donese se sud i ponudi rješenje.
Stoga, bez obzira da li ste roditelj, učitelj ili oboje, razvijajte socijalne vještine djeci na gore navedeni način. Budete li „tužakanje“ preveli kao „djeca ne znaju kako riješiti konflikt sama“, Vaša uloga će Vam biti mnogo jasnija. To ne znači da ćete rješavati konflikt umjesto njih, već da ćete im pomoći da same nauče dok ne usvoje vještinu. Nakon što im par puta ponovite da pitaju jedne druge što taj drugi treba/osjeća/misli, odnosno da sami razmisle zbog čega je do konflikta došlo, kada će ponovno doći po Vašu pomoć, umjesto da im ponavljate rečenice, pitajte njih što mogu učiniti da to riješe. Ako ste učiteljica, tada možete ubaciti u nastavu o tome što su to socijalne vještine, što je to empatija i prosocijalno ponašanje te poticati međusobno pomaganje, bliskost, otvorenost i iskrenost jedni prema drugima.
Sretno,

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Kad se djeca previše tuže i ogovaraju

<para> Radili smo mu pretrage i jedino što ima je manjak željeza.</para>
<para>
 Dobar dan. Imam sina od 7 mjeseci. Psihofizički je ok, samo je za svoju dob malen. Rođen je carskim rezom i imao je 3750 g i 52 cm. Sada ima 6200 g, a dug je 68 cm. Radili smo mu pretrage i jedino što ima je manjak željeza. Jede kašice, ima 2 stoloce dnevno, pije tekućinu, nije alergičan. Koji su mogući uzroci zaostajanja u rastu? Zašto ne napreduje? hvala. mama I.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Odgovor: Poštovana, prema težini Vaš sinčić je prema krivuljama rasta i razvoja i za težinu i za visinu ispod 3. centile što je odstupanje u stopama rasta i razvoja s obzirom na dob. </para>
<para>Radi se o proporcionalno smanjenom rastu i razvoju čiji uzroci mogu biti višestruki.</para>
<para>Ne navodite koju vrstu mlijeka uzima (anemija sigurno nije uzrok). </para>
<para>Najčešće se u takvim slučajevima radi o nekoj od brojnih malapsorpcija (poremećaju probave). Ne navodite vrste pretraga koje ste napravili. Ako niste posjetili dječjeg gastroenterologa, svakako bih savjetovao da to bude vaš sljedeći korak.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr.med.</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec. pedijatar – subspec. dječje neurologije</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Mogući uzroci zaostajanja u rastu kod bebe od 7 mjeseci Dobar dan. Imam sina od 7 mjeseci. Psihofizički je ok, samo je za svoju dob malen. Rođen je carskim rezom i imao je 3750 g i 52 cm. Sada ima 6200 g, a dug je 68 cm.  Radili smo mu pretrage i jedino što ima je manjak željeza.

   Dobar dan. Imam sina od 7 mjeseci. Psihofizički je ok, samo je za svoju dob malen. Rođen je carskim rezom i imao je 3750 g i 52 cm. Sada ima 6200 g, a dug je 68 cm. Radili smo mu pretrage i jedino što ima je manjak željeza. Jede kašice, ima 2 stoloce dnevno, pije tekućinu, nije alergičan. Koji su mogući uzroci zaostajanja u rastu? Zašto ne napreduje? hvala. mama I.
   
   Odgovor: Poštovana,  prema težini  Vaš  sinčić  je  prema krivuljama  rasta i razvoja i  za  težinu i za visinu ispod 3. centile  što   je  odstupanje  u  stopama rasta i razvoja s  obzirom na dob. 
Radi se  o proporcionalno smanjenom rastu i razvoju  čiji  uzroci  mogu  biti  višestruki.
Ne  navodite  koju  vrstu mlijeka  uzima (anemija  sigurno nije  uzrok). 
Najčešće  se  u  takvim  slučajevima radi o  nekoj od  brojnih  malapsorpcija  (poremećaju  probave). Ne navodite  vrste pretraga  koje ste napravili.  Ako niste  posjetili  dječjeg  gastroenterologa, svakako bih savjetovao da to bude vaš sljedeći korak.
   
   Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr.med.
   
   spec. pedijatar – subspec. dječje neurologije
   
   
 Klinfo.hr 

Mogući uzroci zaostajanja u rastu kod bebe od 7 mjeseci

<para>
 Studentica sam predškolskog odgoja i počela sam uviđat neke stvari i gdje se krije problem, ali to ne mogu objasnit roditeljima. Naime, tata kada se naljuti ili nešto nije po njegovom počne se inatit i ne želi surađivat. Koji put mu se bojim predložit nešto da ne bi krivo shvatio i počeo se inatit. Inati se na način da ga postane briga za bilo šta npr. svađa je bila oko telefona i interneta. On je počeo govorit da ga boli k**** za telefon i internet te da neće plačat račune niti da neće ići na kompjuter ili telefonirat. Mama želi surađivat, ali na način da popušta, pa tako mlađoj sestri većinu stvari npr. njena soba smije bit u neredu, rezultati u školi su posljedica puberteta i njezine posvađanosti sa svijetom, ona će napraviti sve umjesto nas. Često bih htjela biti poput sestre, da me te sve stvari unutar kuće ne dotiču, ali svaki razgovor sve nas više udaljava. već sam polako umorna od toga i priznajem da ne volim biti doma jer je situacija napeta. Ne radi se o nikakvom fizičkom nasilju, već psihičkom i to me sve žalosti i ubija. Mama zna tati prigovarat za to inačenje i način na koji se razgovara s nama, na što on uvijek ostane uvrijeđen te su se počeli često svađati i ne pričat. Imam osjećaj kao da to ide prema rastavi. Mama zna napomenut kako se svađaju zbog nas. Mislim da mi nismo krive za to te da oni imaju krivi pristup prema obje i ne znam kako da im objasnim, pa vas molim za pomoć. Inače nemam običaj pisat na internet takva pitanja, al više ne znam kome da se obratim. Postoji li možda kakvo obiteljsko savjetovalište ili nešto slično? hvala. S.
Draga S.,
Slažem se da se tvoji roditelji ne svađaju zbog vas. Naime, da vas nema oni bi sigurno našli druge razloge za svađu. Znam da ti je teško, posebice zato što neke stvari (ljude) ne možeš promijeniti pogotovo ako se oni sami ne žele mijenjati. Ti na svom fakultetu učiš i upoznaješ se s novim i „zdravim“ pristupima i na temelju toga u oči ti upadaju nelogičnosti koje primjerice tvoja sestra ne vidi.</para>
<para>Nažalost moram napisati istinu koja može biti bolna, ali… tvoji roditelji se najvjerojatnije neće promijeniti. Oni žive u svojim obrascima ponašanja, na taj način dobivaju pažnju, na taj način komuniciraju.</para>
<para>Jedino koga možeš mijenjati si ti sama, a onda će eventualno tvoja promjena utjecati na promjenu njihova ponašanja prema tebi.</para>
<para>Teško je u jednom odgovoru napisati ti kako da se zaštitiš i na koji način da promijeniš svoju reakciju na njihove odnose. Za početak razluči da je njihov međusobni odnos nešto za što su odgovorni njih dvoje i da zapravo nema veze s tobom, prvenstveno zbog toga što na njega ne možeš utjecati. Isto tako su tvoji roditelji odgovorni za odnos s tvojom sestrom i ako mama dozvoljava da sestra ima sobu u neredu, prihvati to. To je njihov odnos, njihovi dogovori, njihovo poimanje stvari.</para>
<para>Najfleksibilnija osoba kontrolira sustav. Pod fleksibilnošću ne mislim na popustljivost, već na kontinuum između popustljivosti i rigidnosti. Za one stvari koje su ti bitne i važne - inzistiraj, pregovaraj, a za one koje ti nisu toliko bitne jednostavno popusti. Čemu trošiti energiju na nešto što je od početka osuđeno na neuspjeh? Na taj način dati ćeš si priliku da se koncentriraš na one stvari koje će ti pomoći da i dalje rasteš i razvijaš se, što će imati višestruke koristi u budućnosti.</para>
<para>Zabavi se sama sa sobom. U tu svrhu možeš se malo poigrati s pisanjem dnevnika u koji možeš zapisivati svoje osvrte na događaje, ali i sve što si iz toga naučila (o ljudima, reakcijama, komunikaciji, odnosima…) i što ti može pomoći u budućnosti. Možeš zapisivati i svoje ciljeve, želje, liste pozitivnih osobina, uspjeha, planova za budućnost.</para>
<para>Imaš sve kapacitete i resurse za uspjeh. Imaš 20 godina i još malo pa ćeš krenuti svojim putem. Do tada, postoje obiteljska savjetovališta kojima se možeš obratiti za pomoć kako bi se osnažila da ti bude lakše i jednostavnije prolaziti kroz sve situacije koje te opterećuju. Primjerice Obiteljski centar grada Zagreba pruža besplatne usluge savjetovanja.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
</para>

Zamršeni i mučni obiteljski odnosi Bok. Imam 20 godina i još uvijek živim sa roditeljima i 5 godina mlađom sestrom. Već tri mjeseca naš odnos u obitelji je na distanci. Ne znam kako to riješiti jer su svi tvrdoglavi. 
    Studentica sam predškolskog odgoja i počela sam uviđat neke stvari i gdje se krije problem, ali to ne mogu objasnit roditeljima. Naime, tata kada se naljuti ili nešto nije po njegovom počne se inatit i ne želi surađivat. Koji put mu se bojim predložit nešto da ne bi krivo shvatio i počeo se inatit. Inati se na način da ga postane briga za bilo šta npr. svađa je bila oko telefona i interneta. On je počeo govorit da ga boli k**** za telefon i internet te da neće plačat račune niti da neće ići na kompjuter ili telefonirat. Mama želi surađivat, ali na način da popušta, pa tako mlađoj sestri većinu stvari npr. njena soba smije bit u neredu, rezultati u školi su posljedica puberteta i njezine posvađanosti sa svijetom, ona će napraviti sve umjesto nas. Često bih htjela biti poput sestre, da me te sve stvari unutar kuće ne dotiču, ali svaki razgovor sve nas više udaljava. već sam polako umorna od toga i priznajem da ne volim biti doma jer je situacija napeta. Ne radi se o nikakvom fizičkom nasilju, već psihičkom i to me sve žalosti i ubija. Mama zna tati prigovarat za to inačenje i način na koji se razgovara s nama, na što on uvijek ostane uvrijeđen te su se počeli često svađati i ne pričat. Imam osjećaj kao da to ide prema rastavi. Mama zna napomenut kako se svađaju zbog nas. Mislim da mi nismo krive za to te da oni imaju krivi pristup prema obje i ne znam kako da im objasnim, pa vas molim za pomoć. Inače nemam običaj pisat na internet takva pitanja, al više ne znam kome da se obratim. Postoji li možda kakvo obiteljsko savjetovalište ili nešto slično? hvala. S.
Draga S.,
Slažem se da se tvoji roditelji ne svađaju zbog vas. Naime, da vas nema oni bi sigurno našli druge razloge za svađu. Znam da ti je teško, posebice zato što neke stvari (ljude) ne možeš promijeniti pogotovo ako se oni sami ne žele mijenjati. Ti na svom fakultetu učiš i upoznaješ se s novim i „zdravim“ pristupima i na temelju toga u oči ti upadaju nelogičnosti koje primjerice tvoja sestra ne vidi.
Nažalost moram napisati istinu koja može biti bolna, ali… tvoji roditelji se najvjerojatnije neće promijeniti. Oni žive u svojim obrascima ponašanja, na taj način dobivaju pažnju, na taj način komuniciraju.
Jedino koga možeš mijenjati si ti sama, a onda će eventualno tvoja promjena utjecati na promjenu njihova ponašanja prema tebi.
Teško je u jednom odgovoru napisati ti kako da se zaštitiš i na koji način da promijeniš svoju reakciju na njihove odnose. Za početak razluči da je njihov međusobni odnos nešto za što su odgovorni njih dvoje i da zapravo nema veze s tobom, prvenstveno zbog toga što na njega ne možeš utjecati. Isto tako su tvoji roditelji odgovorni za odnos s tvojom sestrom i ako mama dozvoljava da sestra ima sobu u neredu, prihvati to. To je njihov odnos, njihovi dogovori, njihovo poimanje stvari.
Najfleksibilnija osoba kontrolira sustav. Pod fleksibilnošću ne mislim na popustljivost, već na kontinuum između popustljivosti i rigidnosti. Za one stvari koje su ti bitne i važne - inzistiraj, pregovaraj, a za one koje ti nisu toliko bitne jednostavno popusti. Čemu trošiti energiju na nešto što je od početka osuđeno na neuspjeh? Na taj način dati ćeš si priliku da se koncentriraš na one stvari koje će ti pomoći da i dalje rasteš i razvijaš se, što će imati višestruke koristi u budućnosti.
Zabavi se sama sa sobom. U tu svrhu možeš se malo poigrati s pisanjem dnevnika u koji možeš zapisivati svoje osvrte na događaje, ali i sve što si iz toga naučila (o ljudima, reakcijama, komunikaciji, odnosima…)  i što ti može pomoći u budućnosti. Možeš zapisivati i svoje ciljeve, želje, liste pozitivnih osobina, uspjeha, planova za budućnost.
Imaš sve kapacitete i  resurse za uspjeh. Imaš 20 godina i još malo pa ćeš krenuti svojim putem. Do tada, postoje obiteljska savjetovališta kojima se možeš obratiti za pomoć kako bi se osnažila da ti bude lakše i jednostavnije prolaziti kroz sve situacije koje te opterećuju. Primjerice Obiteljski centar grada Zagreba pruža besplatne usluge savjetovanja.
Sretno,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus
 Klinfo.hr 

Zamršeni i mučni obiteljski odnosi

<para>
 Prve dvije godine je bio u grupi gdje je bilo 14 dječaka i tri djevojčice, a tete su se konstantno mijenjale, odlazile, dolazile... Moj dječak je bio prilično miran u početku. Kasnije su se počele dešavati situacije koje su loše djelovale na ponašanje našeg djeteta. Drugog dječaka je neko gurnuo i udario se u vrat o rub stola. Tete su odmah reagirale, dijete odveženo kod doktora, srećom je sve prošlo bez posljedica. Djeca su tvrdila da je moj sin tome kriv. Bilo nam je strašno šta se to desilo. Cijeli dan smo ispitivali dijete, zašto mu je to uradio, a ono je uporno nijekalo. Tete su nam isto ukazale na to, da je naš sin nestašan pa gotovo po njihovom hiperaktivan, da bi trebali kod psihologa. Nakon tri, četiri dana slučajno kroz priču sa tetom otkrijemo da to nije uradio naš sin, šta se otkrilo odmah drugi dan dok nas nitko nije obavijestio. Tu smo se našli uvrijeđeni i poniženi. Ove godine je u drugoj grupi, tete su super, ali je ostao isti problem. Često i svakodnevno dobije batine od svojih malih kolega. Tete kažu da koji put izazove i on tuču. Par dječaka je priznalo da ga tuku, ali kad ih se pita razlog zašto, "zato što je netko krenuo pa počeli i oni". Ne znam kako na to sve reagirati i naučiti dijete da se brani, a da ne započinje tuču. Zabrinuta mama
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Predlažem Vam da u cijelu priču uključite psihologicu iz vrtića. Ona svojom opservacijom ponašanja Vašeg dječaka može dati konkretne smjernice. Naime, iz Vašeg opisa teško mi je reći što trebate Vi učiniti jer niste opisali konkretne situacije u kojima se to događa. Normalno je da ne možete opisati konkretne situacije kada niste niti sami bili prisutni. Zbog toga Vam sugeriram da zamolite psihologicu Vrtića da Vam u svemu tome pomogne jer ona može biti na licu mjesta te Vam dati konkretnu povratnu informaciju što se stvarno događa.</para>
<para>Ono što Vi inače možete činiti jest učiti ga prema vlastitim stavovima u situacijama kada ste Vi s njima (primjerice u parkiću, igraonicama i sl.). Tada možete reagirati u konkretnoj situaciji i pomoći mu da pronađe svoje opcije. Kada će se to ponoviti dovoljan broj puta, tada će moći to iskustvo prenijeti na situacije u vrtić.</para>
<para>Mnogim roditeljima se često nameće od strane odgajatelja da bi oni trebali ovako ili onako što se direktno tiče situacija koje se odvijaju u vrtiću. No, to nije moguće. Premda i same odgajateljice imaju dobru namjeru, pri tome zaboravljaju da je nemoguće da roditelj nagrađuje/kažnjava/upućuje dijete vezano za konkretne situacije u vrtiću jer dijete uči iz konkretne situacije. Odgajatelji trebaju reagirati u tim situacijama i trebaju pomoći djetetu da pronađe opcije koje ima u tim situacijama:
1. da se zauzme za sebe i jasno kaže što želi/treba
2. da se obrati odgajatelju za pomoć
3. da se fizički obrani</para>
<para>Roditelj može pomoći djetetu da shvati neke situacije kroz priče o djetetovom, o vlastitom ponašanju, ponašanju drugog djeteta ili lika iz priče, no to djetetu treba biti dovoljno blisko da se ono uživi u priču što se najčešće postiže kroz igru. Naposljetku, niti to u mnogim situacijama neće biti dovoljno, ako se ista ponašanja ne potiču u svakodnevnici.
Dakle, to znači da, ako želite da Vaš dječak nauči nešto, morate to činiti kroz svakodnevne situacije u kojima se nađete (kao što sam gore dala primjer). Također je važno biti svjestan kako se mi sami zauzimamo za sebe – kako Vi sami reagirate kada Vas netko napadne? Da li se branite ili se zauzimate za sebe na asertivan način? Ako želite da se dijete nauči asertivno zauzimati za sebe, možete i sami to početi raditi (naravno, ako to već ne radite). Vi i Vaš suprug ste mu primarni model kroz koji uči zbog čega je jako važno biti svjestan kako se sami zauzimamo za sebe, kako želimo da se dijete zauzima za sebe i što možemo promijeniti.</para>
<para>Pozdrav,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako spriječiti tuče dječaka u vrtiću? Dobra večer. Ja sam mama dječaka koji ima skoro 6 godina. Već je treću godinu u vrtiću. 
    Prve dvije godine je bio u grupi gdje je bilo 14 dječaka i tri djevojčice, a tete su se konstantno mijenjale, odlazile, dolazile... Moj dječak je bio prilično miran u početku. Kasnije su se počele dešavati situacije koje su loše djelovale na ponašanje našeg djeteta. Drugog dječaka je neko gurnuo i udario se u vrat o rub stola. Tete su odmah reagirale, dijete odveženo kod doktora, srećom je sve prošlo bez posljedica. Djeca su tvrdila da je moj sin tome kriv. Bilo nam je strašno šta se to desilo. Cijeli dan smo ispitivali dijete, zašto mu je to uradio, a ono je uporno nijekalo. Tete su nam isto ukazale na to, da je naš sin nestašan pa gotovo po njihovom hiperaktivan, da bi trebali kod psihologa. Nakon tri, četiri dana slučajno kroz priču sa tetom otkrijemo da to nije uradio naš sin, šta se otkrilo odmah drugi dan dok nas nitko nije obavijestio. Tu smo se našli uvrijeđeni i poniženi. Ove godine je u drugoj grupi, tete su super, ali je ostao isti problem. Često i svakodnevno dobije batine od svojih malih kolega. Tete kažu da koji put izazove i on tuču. Par dječaka je priznalo da ga tuku, ali kad ih se pita razlog zašto, "zato što je netko krenuo pa počeli i oni". Ne znam kako na to sve reagirati i naučiti dijete da se brani, a da ne započinje tuču. Zabrinuta mama

Draga mama,
Predlažem Vam da u cijelu priču uključite psihologicu iz vrtića. Ona svojom opservacijom ponašanja Vašeg dječaka može dati konkretne smjernice. Naime, iz Vašeg opisa teško mi je reći što trebate Vi učiniti jer niste opisali konkretne situacije u kojima se to događa. Normalno je da ne možete opisati konkretne situacije kada niste niti sami bili prisutni. Zbog toga Vam sugeriram da zamolite psihologicu Vrtića da Vam u svemu tome pomogne jer ona može biti na licu mjesta te Vam dati konkretnu povratnu informaciju što se stvarno događa.
Ono što Vi inače možete činiti jest učiti ga prema vlastitim stavovima u situacijama kada ste Vi s njima (primjerice u parkiću, igraonicama i sl.). Tada možete reagirati u konkretnoj situaciji i pomoći mu da pronađe svoje opcije. Kada će se to ponoviti dovoljan broj puta, tada će moći to iskustvo prenijeti na situacije u vrtić.
Mnogim roditeljima se često nameće od strane odgajatelja da bi oni trebali ovako ili onako što se direktno tiče situacija koje se odvijaju u vrtiću. No, to nije moguće. Premda i same odgajateljice imaju dobru namjeru, pri tome zaboravljaju da je nemoguće da roditelj nagrađuje/kažnjava/upućuje dijete vezano za konkretne situacije u vrtiću jer dijete uči iz konkretne situacije. Odgajatelji trebaju reagirati u tim situacijama i trebaju pomoći djetetu da pronađe opcije koje ima u tim situacijama:
1. da se zauzme za sebe i jasno kaže što želi/treba
2. da se obrati odgajatelju za pomoć
3. da se fizički obrani
Roditelj može pomoći djetetu da shvati neke situacije kroz priče o djetetovom, o vlastitom ponašanju, ponašanju drugog djeteta ili lika iz priče, no to djetetu treba biti dovoljno blisko da se ono uživi u priču što se najčešće postiže kroz igru. Naposljetku, niti to u mnogim situacijama neće biti dovoljno, ako se ista ponašanja ne potiču u svakodnevnici.
Dakle, to znači da, ako želite da Vaš dječak nauči nešto, morate to činiti kroz svakodnevne situacije u kojima se nađete (kao što sam gore dala primjer). Također je važno biti svjestan kako se mi sami zauzimamo za sebe – kako Vi sami reagirate kada Vas netko napadne? Da li se branite ili se zauzimate za sebe na asertivan način? Ako želite da se dijete nauči asertivno zauzimati za sebe, možete i sami to početi raditi (naravno, ako to već ne radite). Vi i Vaš suprug ste mu primarni model kroz koji uči zbog čega je jako važno biti svjestan kako se sami zauzimamo za sebe, kako želimo da se dijete zauzima za sebe i što možemo promijeniti.
Pozdrav,

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Kako spriječiti tuče dječaka u vrtiću?

<para>
 Poštovani, moja curica od 14 mjeseci se počela buditi po noći dva puta i traži bočicu. Do prije cca dva tjedna je spavala od 19.30-6.00 bez ijednog buđenja. Dal je razlog što možda preko dana ne jede dovoljno, jer od kad je počela hodati više "nema vremena" za jesti? Ili je možda stvar u tome što sam počela raditi pa se želi što više "družiti" sa mnom? Zubi nisu krivac, jer kad oni krenu imamo drugačije simptome, Unaprijed hvala na odgovoru. L.
</para>
<para>Poštovana,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vjerovatno se samo želi malo više „družiti“ s Vama, a onda se sjeti i da je gladna.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ne brinite se, to je prolazna faza. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sretno!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Dr. Matilda Kovač Šižgorić, pedijatar-subspecijalist dječje neurologije, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">
 <emphasis>Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol </emphasis>
 </ulink>
 </emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Beba se počela buditi tijekom noći i traži bočicu Poštovani, moja curica od 14 mjeseci se počela buditi po noći dva puta i traži bočicu. Do prije cca dva tjedna je spavala od 19.30-6.00 bez ijednog buđenja. 
   Poštovani, moja curica od 14 mjeseci se počela buditi po noći dva puta i traži bočicu. Do prije cca dva tjedna je spavala od 19.30-6.00 bez ijednog buđenja. Dal je razlog što možda preko dana ne jede dovoljno, jer od kad je počela hodati više "nema vremena" za jesti? Ili je možda stvar u tome što sam počela raditi pa se želi što više "družiti" sa mnom? Zubi nisu krivac, jer kad oni krenu imamo drugačije simptome, Unaprijed hvala na odgovoru. L.

Poštovana,
   Vjerovatno se samo želi malo više „družiti“ s Vama, a onda se sjeti i da je gladna.
   Ne brinite se, to je prolazna faza. 
   Sretno!
   
   Dr. Matilda Kovač Šižgorić, pedijatar-subspecijalist dječje neurologije, 
         Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol 
      
   
   
   
 Klinfo.hr 

Beba se počela buditi tijekom noći i traži bočicu

<para> Bez obzira radi li se o običnim zahtjevom za čašom vode ili odabirom gledanja crtića, hrenjenju, odnosno što se svega ali doslovno svega </para>
<para>
 Moje dijete ima 2 godine i zadnjih mjesec dana, a pogotovo zadnjih 15-ak dana stalno sve kroz plač zahtijeva... Bez obzira radi li se o običnim zahtjevom za čašom vode ili odabirom gledanja crtića, hrenjenju, odnosno što se svega ali doslovno svega tiče. Stalno i to sekundarno. Taj plač zna toliko dugo trajati da mislim da ona više ni ne zna zašto plače. Probali smo metodu ignoriranja ali tolika je količina tog njenog groznog ponašanja da se ne može stalno ignorirati. Znamo je udariti po guzi (tj. po peleni) ali imam dojam da nema baš nekog učinka....
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Odbija povremeno ljude oko sebe, trenutno sam to ja (mama). Ne znam ima li to možda veze sa rastom zubiju, jer kaze da je ništa ne boli? I sad da vam budem iskrena do kraja, mi smo u fazi preseljenja. Tata će na jednu stranu, nas dvije na drugu. Ja nas pakiram dok je ona u vrtiću i sve stavljam u jednu sobu gdje ona ne ide. Što se tiče odnosa nas kao roditelja - ne svađamo se ispred nje jer znamo da to ona osjeti... ne znam što ću više, ne želim da mi vrijeme provedeno s njom bude živa muka. Sammy
</para>
<para>Vaše djevojčica se apsolutno primjereno ponaša abnormalnoj i za nju stresnoj situaciji kao što je rastava njenih roditelja odnosno “fazi preseljenja” kako je vi nazivate. Vaša djevojčica jako dobro zna zašto plače. Ne zavaravajte se da ona ne razumije i ne vidi da su njeni mama i tata tužni, nervozni, očajni, zabrinuti, uplašeni.</para>
<para>Njen plač je zov u pomoć. Svaki par s djetetom u fazi prestanka zajedničkog života zahtijeva psihološku pomoć i potporu te savjetujem obiteljsko savjetovanje kod dječjeg psihologa. Ne bih savjetovao da djetetu dajete “po peleni” tj. guzi jer bi moglo shvatiti da je ono krivo za nastalu situaciju. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Prim dr. sc. Zlatko Sabol, dr. med</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije </emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">
 <emphasis>Poliklinika za dječje bolesti Sabol</emphasis>
 </ulink>
</para>

Dijete (2) neutješno plače Moje dijete ima 2 godine i zadnjih mjesec dana, a pogotovo zadnjih 15-ak dana stalno sve kroz plač zahtijeva...  Bez obzira radi li se o običnim zahtjevom za čašom vode ili odabirom gledanja crtića, hrenjenju, odnosno što se svega ali doslovno svega 

   Moje dijete ima 2 godine i zadnjih mjesec dana, a pogotovo zadnjih 15-ak dana stalno sve kroz plač zahtijeva... Bez obzira radi li se o običnim zahtjevom za čašom vode ili odabirom gledanja crtića, hrenjenju, odnosno što se svega ali doslovno svega tiče. Stalno i to sekundarno. Taj plač zna toliko dugo trajati da mislim da ona više ni ne zna zašto plače. Probali smo metodu ignoriranja ali tolika je količina tog njenog groznog ponašanja da se ne može stalno ignorirati. Znamo je udariti po guzi (tj. po peleni) ali imam dojam da nema baš nekog učinka....
   
   Odbija povremeno ljude oko sebe, trenutno sam to ja (mama). Ne znam ima li to možda veze sa rastom zubiju, jer kaze da je ništa ne boli? I sad da vam budem iskrena do kraja, mi smo u fazi preseljenja. Tata će na jednu stranu, nas dvije na drugu. Ja nas pakiram dok je ona u vrtiću i sve stavljam u jednu sobu gdje ona ne ide. Što se tiče odnosa nas kao roditelja - ne svađamo se ispred nje jer znamo da to ona osjeti... ne znam što ću više, ne želim da mi vrijeme provedeno s njom bude živa muka. Sammy

Vaše djevojčica se apsolutno primjereno ponaša abnormalnoj i za nju stresnoj situaciji kao što je rastava njenih roditelja odnosno “fazi preseljenja” kako je vi nazivate. Vaša djevojčica jako dobro zna zašto plače. Ne zavaravajte se da ona ne razumije i ne vidi da su njeni mama i tata  tužni, nervozni, očajni, zabrinuti, uplašeni.
Njen plač je zov u pomoć. Svaki par s djetetom u  fazi  prestanka  zajedničkog života zahtijeva psihološku pomoć i potporu te savjetujem obiteljsko savjetovanje kod dječjeg  psihologa. Ne bih savjetovao da djetetu dajete “po peleni” tj. guzi jer bi moglo shvatiti da je ono krivo za nastalu situaciju. 
   
   Prim dr. sc. Zlatko Sabol, dr. med
   
   spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije 
   
   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Dijete (2) neutješno plače

<para>
 Uspijeli smo saznati da je prespor zbog smijeha i pričanja druge djece pod satom i da mu se u takvim uvjetima teško koncentrirati na nastavu, pod dnevnim boravkom kod druge učiteljice je tišina i on sve napravi, nekad i više nego što treba. Kod kuće isto radi bez puno problema. Kako reći učiteljici da utiša učenike i da ne izlazi iz učionice pričati na mobitel? Ona kaže da je on jednostavno prespor i da mu sve odvlači pažnju, što je istina, ali na dnevnom boravku sve super radi. Ili kako njega naučiti da ne obraća pažnju na drugu djecu, jer ipak druga djeca sve napišu, ne smeta im smjeh, šuškanje, pričanje... zahvalna mama
Draga mama,</para>
<para>drago mi je čuti da Vam je moj prethodni odgovor pomogao i da ste došli do odgovora zašto Vas sin ima problema koje ima. Prema ovome što ste napisali, on ima problema sa zadržavanjem pažnje u ometajućim situacijama. To može biti genetski faktor. Ako je tome tako, onda on mora naučiti kako će se nositi sa tim situacijama. Premda bi za njega bilo od velike pomoći da učiteljica utiša učenike, to bi bila svojevrsna umjetna situacija za Vašeg sina i napravila bi mu medvjeđu uslugu. Naime, ako to uspije napraviti (što je vjerojatnije da se neće dogoditi), u višim razredima osnovne, a kasnije i srednje škole, žamora će sigurno opet biti. Dakle, ono što Vi i on možete učiniti jest naučiti kako se nositi s tom situacijom. To bi moglo izgledati nešto poput sljedećeg:</para>
<para>1. priznavanje ometajućih faktora – kada ste kod kuće i kada primijetite da ga je nešto omelo, recite to na glas npr. sirena je prošla blizu naše kuće pa si dignuo pogled ili čuo si mlađu sestru kako je zaplakala - to funkcionira kao i kod osjećaja – ok, to sam ja, omelo me
2. drugi korak bi bio da nakon prihvaćanja da si takav kakav si, da nastaviš raditi – ok, omelo me, ali ja to želim završiti
3. kada ga ponovno prekinu, ostati miran i ponovno si reći nešto poput (tj. prvo to Vi činite za njega, kako biste ga naučili) – mene ometaju zvukovi sa strane, ali ja ću unatoč tome uspjet završiti zadatak
4. kada završi, unatoč ometajućim faktorima, osvijestite njegov uspjeh – djeci koja imaju poteškoće u pažnji, završavanje zadataka u takvim uvjetima veliki je uspjeh i to im treba priznati i reći nešto poput: „uspio si unatoč svim ometajućim faktorim“ sa tonom ponosa i zadovoljstva zbog toga</para>
<para>Neće biti lako i moguće je da će biti jako puno prekida. Vjerojatno i frustracija. Znam iz osobnog iskustva koliko je teško zadržati pažnju ponekad, osobito u predmetima koji nisu toliko zanimljivi, no treba biti uporan. S godinama postaje sve lakše.</para>
<para>Možete mu dodatno pomoći tako što ćete zajedno napisati ovakve rečenice podrške koje može imati sa sobom u školi kada Vas neće biti u blizini. Mogu mu olakšati da se sjeti da on može nastaviti i fokusirati se.</para>
<para>Također, možete ga potaknuti da nacrta te faze i te sličice da drži na radnom stolu ili u pernici:
1. on rješava zadatke
2. netko/nešto ga omete, on pogleda što je to, ostaje miran
3. vraća se natrag na zadatak
4. završava zadatak
5. osjećaj uspjeha i ponosa</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kao naučiti dijete da se snosi s ometajućim situacijama u školi? Poštovana, zahvaljujem na Vašem odgovoru i pomoći (problem objavljen pod naslovom - Dječak (7) je (pre)spor u rješavanju školskih i drugih obaveza). 
    Uspijeli smo saznati da je prespor zbog smijeha i pričanja druge djece pod satom i da mu se u takvim uvjetima teško koncentrirati na nastavu, pod dnevnim boravkom kod druge učiteljice je tišina i on sve napravi, nekad i više nego što treba. Kod kuće isto radi bez puno problema. Kako reći učiteljici da utiša učenike i da ne izlazi iz učionice pričati na mobitel? Ona kaže da je on jednostavno prespor i da mu sve odvlači pažnju, što je istina, ali na dnevnom boravku sve super radi. Ili kako njega naučiti da ne obraća pažnju na drugu djecu, jer ipak druga djeca sve napišu, ne smeta im smjeh, šuškanje, pričanje... zahvalna mama
Draga mama,
drago mi je čuti da Vam je moj prethodni odgovor pomogao i da ste došli do odgovora zašto Vas sin ima problema koje ima. Prema ovome što ste napisali, on ima problema sa zadržavanjem pažnje u ometajućim situacijama. To može biti genetski faktor. Ako je tome tako, onda on mora naučiti kako će se nositi sa tim situacijama. Premda bi za njega bilo od velike pomoći da učiteljica utiša učenike, to bi bila svojevrsna umjetna situacija za Vašeg sina i napravila bi mu medvjeđu uslugu. Naime, ako to uspije napraviti (što je vjerojatnije da se neće dogoditi), u višim razredima osnovne, a kasnije i srednje škole, žamora će sigurno opet biti. Dakle, ono što Vi i on možete učiniti jest naučiti kako se nositi s tom situacijom. To bi moglo izgledati nešto poput sljedećeg:
1. priznavanje ometajućih faktora – kada ste kod kuće i kada primijetite da ga je nešto omelo, recite to na glas npr. sirena je prošla blizu naše kuće pa si dignuo pogled ili čuo si mlađu sestru kako je zaplakala - to funkcionira kao i kod osjećaja – ok, to sam ja, omelo me
2. drugi korak bi bio da nakon prihvaćanja da si takav kakav si, da nastaviš raditi – ok, omelo me, ali ja to želim završiti
3. kada ga ponovno prekinu, ostati miran i ponovno si reći nešto poput (tj. prvo to Vi činite za njega, kako biste ga naučili) – mene ometaju zvukovi sa strane, ali ja ću unatoč tome uspjet završiti zadatak
4. kada završi, unatoč ometajućim faktorima, osvijestite njegov uspjeh – djeci koja imaju poteškoće u pažnji, završavanje zadataka u takvim uvjetima veliki je uspjeh i to im treba priznati i reći nešto poput: „uspio si unatoč svim ometajućim faktorim“ sa tonom ponosa i zadovoljstva zbog toga
Neće biti lako i moguće je da će biti jako puno prekida. Vjerojatno i frustracija. Znam iz osobnog iskustva koliko je teško zadržati pažnju ponekad, osobito u predmetima koji nisu toliko zanimljivi, no treba biti uporan. S godinama postaje sve lakše.
Možete mu dodatno pomoći tako što ćete zajedno napisati ovakve rečenice podrške koje može imati sa sobom u školi kada Vas neće biti u blizini. Mogu mu olakšati da se sjeti da on može nastaviti i fokusirati se.
Također, možete ga potaknuti da nacrta te faze i te sličice da drži na radnom stolu ili u pernici:
1. on rješava zadatke
2. netko/nešto ga omete, on pogleda što je to, ostaje miran
3. vraća se natrag na zadatak
4. završava zadatak
5. osjećaj uspjeha i ponosa

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Kao naučiti dijete da se snosi s ometajućim situacijama u školi?

<para>
 Ta "ljubomorna" djevojčica šuška druge prijateljice da ih razdvajaju, tužakaju učiteljici da se moja curica i prijateljica ne igraju s drugima. I da se moraju igrati i s drugima. Da ne smiju sjediti zajedno, razdvajaju ih curice pod odmorom... 
</para>
<para>
 Učiteljica na to ne reagira, a ja već drugu godinu to slušam, počevši od vrtića. Naime, teta u vrtiću im je utuvila u glavu da se njih dvije ne smiju samo družiti već da se moraju družiti i s drugima. Tako da ih je jednom stavila i u kaznu što se nisu htjele družiti s drugim curicama. Moja kćerka je na to jako osjetljiva i plače kada se tako drugi curice ponašaju prema njoj. 
 Ona se želi družiti s tom svojom prijateljicom i one dvije se slažu. Ali se drugima to ne sviđa. Drugi moment je opet ona ista curica koja ih tužaka. Ona ne voli moju curicu i stalno ju želi potcijeniti da bi ispala važna i tzv. šefica. 
 Da li da se upuštam u diskusiju i kojim riječima da objasnim da se druženje, odnosno prijateljstvo bira i da se svatko druži s kim se želi družiti, a ne s kim se mora družiti. One su prvi razred pa ne znam na kojem nivou i s kojim riječima da se služim da me shvate. Isto tako ovo potcjenjivanje odnosi se na npr. moment kada se nešto ne želi podijeliti s drugim. Ova druga curica to odmah uočava kod moje curice i to naglas objavljuje pred cijelim razredom. Sve u želji poniženja i ruganja. Moje dijete odmah tada zaplače. što da radim? mama I.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Znam da je već prošlo jer Vaša djevojčica više nije u vrtiću, ali moram se osvrnuti na ponašanje odgajateljice koja je stavila djecu u kaznu jer se druže. Takvo što je vrlo neprofesionalno i van svih pravila struke.</para>
<para>No kao što sam rekla, to vrijeme je prošlo, pa nema smisla reagirati. Sada je Vaša djevojčica u prvom razredu i ima sličnih problema.</para>
<para>Ja bih Vam savjetovala dvije stvari: da razgovarate s učiteljicom i čujete njeno viđenje situacije te razloge zašto ne reagira. Naime ukoliko djeca na silu razdvajaju dvije djevojčice takvo ponašanje se može opisati kao nasilno. U razgovoru možete upozoriti učiteljicu na takva ponašanja te ju zamoliti njeno stručno mišljenje što učiniti u takvoj situaciji. Tako ju nećete napadati, već ćete započeti suradnju s učiteljicom što može biti vrlo korisno.</para>
<para>Drugi savjet jest da razgovarate sa svojom djevojčicom. Kada joj je teško utješite ju i potičite ju da sama razmisli kako može riješiti taj problem, što ne znači da ju ne možete savjetovati u svezi istog. Možete joj reći svoje mišljenje, kao i načine kako da riješi problem. Ukoliko biste se odmah umiješali možda biste riješili situaciju, ali ćete ju time naučiti da će netko drugi rješavati njene probleme, a takvih problema će sigurno u budućnosti još imati. U takvim (ne doslovno) situacijama nalaze se ljudi u svojim radnim okruženjima. Stoga je vrlo korisno podučiti ju kako da se snađe. Na taj ćete način potaknuti razvoj njenog samopouzdanja i samopoštovanja.</para>
<para>Ukoliko ona ne pronađe izlaz, a ponašanja se intenziviraju te procijenite da se nad Vašom djevojčicom vrši nasilje, podignite sve na višu razinu i zaštitite svoje dijete (razgovor s učiteljicom, ravnateljem, psihologom…).</para>
<para>Sretno,</para>
<para>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut i dipl. soc. radnik, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
</para>

Vršnjakinje djevojčici brane da se druži s najboljom prijateljicom Štovani! što da radim tj. kako da se postavim kada mi moja curica kaže da joj druga curica ne dozvoljava da se druži sa svojom prijateljicom jer je ona ljubomorna na njihov odnos. 
    Ta "ljubomorna" djevojčica šuška druge prijateljice da ih razdvajaju, tužakaju učiteljici da se moja curica i prijateljica ne igraju s drugima. I da se moraju igrati i s drugima. Da ne smiju sjediti zajedno, razdvajaju ih curice pod odmorom... 


   Učiteljica na to ne reagira, a ja već drugu godinu to slušam, počevši od vrtića. Naime, teta u vrtiću im je utuvila u glavu da se njih dvije ne smiju samo družiti već da se moraju družiti i s drugima. Tako da ih je jednom stavila i u kaznu što se nisu htjele družiti s drugim curicama. Moja kćerka je na to jako osjetljiva i plače kada se tako drugi curice ponašaju prema njoj. 
   Ona se želi družiti s tom svojom prijateljicom i one dvije se slažu. Ali se drugima to ne sviđa. Drugi moment je opet ona ista curica koja ih tužaka. Ona ne voli moju curicu i stalno ju želi potcijeniti da bi ispala važna i tzv. šefica. 
   Da li da se upuštam u diskusiju i kojim riječima da objasnim da se druženje, odnosno prijateljstvo bira i da se svatko druži s kim se želi družiti, a ne s kim se mora družiti. One su prvi razred pa ne znam na kojem nivou i s kojim riječima da se služim da me shvate. Isto tako ovo potcjenjivanje odnosi se na npr. moment kada se nešto ne želi podijeliti s drugim. Ova druga curica to odmah uočava kod moje curice i to naglas objavljuje pred cijelim razredom. Sve u želji poniženja i ruganja. Moje dijete odmah tada zaplače. što da radim? mama I.

Draga mama,
Znam da je već prošlo jer Vaša djevojčica više nije u vrtiću, ali moram se osvrnuti na ponašanje odgajateljice koja je stavila djecu u kaznu jer se druže. Takvo što je vrlo neprofesionalno i van svih pravila struke.
No kao što sam rekla, to vrijeme je prošlo, pa nema smisla reagirati. Sada je Vaša djevojčica u prvom razredu i ima sličnih problema.
Ja bih Vam savjetovala dvije stvari: da razgovarate s učiteljicom i čujete njeno viđenje situacije te razloge zašto ne reagira. Naime ukoliko djeca na silu razdvajaju dvije djevojčice takvo ponašanje se može opisati kao nasilno. U razgovoru možete upozoriti učiteljicu na takva ponašanja te ju zamoliti njeno stručno mišljenje što učiniti u takvoj situaciji. Tako ju nećete napadati, već ćete započeti suradnju s učiteljicom što može biti vrlo korisno.
Drugi savjet jest da razgovarate sa svojom djevojčicom. Kada joj je teško utješite ju i potičite ju da sama razmisli kako može riješiti taj problem, što ne znači da ju ne možete savjetovati u svezi istog. Možete joj reći svoje mišljenje, kao i načine kako da riješi problem. Ukoliko biste se odmah umiješali možda biste riješili situaciju, ali ćete ju time naučiti da će netko drugi rješavati njene probleme, a takvih problema će sigurno u budućnosti još imati. U takvim (ne doslovno) situacijama nalaze se ljudi u svojim radnim okruženjima. Stoga je vrlo korisno podučiti ju kako da se snađe. Na taj ćete način potaknuti razvoj njenog samopouzdanja i samopoštovanja.
Ukoliko ona ne pronađe izlaz, a ponašanja se intenziviraju te procijenite da se nad Vašom djevojčicom vrši nasilje, podignite sve na višu razinu i zaštitite svoje dijete (razgovor s učiteljicom, ravnateljem, psihologom…).
Sretno,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut i dipl. soc. radnik, Centar Proventus
 Klinfo.hr 

Vršnjakinje djevojčici brane da se druži s najboljom prijateljicom

<para> Iznenada, nakon doručka igrao se sa sestricom, i odjednom se sav počeo tresti, izgubio je svijest, okrenuo okice u stranu. Poplavio je nakon nekog vre</para>
<para>
 Poštovani, moj sin star je točno 3 godine. Prije desetak dana preživio je nešto u vidu grand mala. Iznenada, nakon doručka igrao se sa sestricom, i odjednom se sav počeo tresti, izgubio je svijest, okrenuo okice u stranu. Poplavio je nakon nekog vremena i imao nešto pljuvačke oko usnica. Napadaj je trajao sve dok ga u hitnoj nisu zaustavili, oko 15 do 20 minuta. U hitnoj smatraju da se napadaj vratio u blažem obliku u 2-3 navrata neposredno nakon prvog. Izmjerili su mu temperaturu koja je bila 39 stupnjeva, no doma je uopće nismo ni primijetili. Ni suprug ni ja nismo imali takve napadaje, ali djeca od suprugove sestre i brata jesu kao mali. Krvni nalaz pokazuje 23000 bijelih krv. zrnaca, CT i EEG nalazi su mu normalni i u redu. Da li se tu radi o febrilnim konvulzijama i kakvim, ili je prema vašem iskustvu riječ o epilepsiji? Hoće li se napadaji vratiti? Nona
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vaše dijete je pretpjelo napadaj febrilnih konvulzija. Siguran sam da su Vam kolege pedijatri koji su skrbili za Vaše dijete nakon napadaja objasnili prirodu bolesti. Više informacija možete o febrilnim konvulzijama saznati na www.poliklinika-sabol.hr , odnosno <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/febrilne-konvulzije.php">OVDJE</ulink>. (Teme za roditelje – Febrilne konvulzije)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Prim dr. sc. Zlatko Sabol, dr. med.</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Febrilne konvulzije Poštovani, moj sin star je točno 3 godine. Prije desetak dana preživio je nešto u vidu grand mala.  Iznenada, nakon doručka igrao se sa sestricom, i odjednom se sav počeo tresti, izgubio je svijest, okrenuo okice u stranu. Poplavio je nakon nekog vre

   Poštovani, moj sin star je točno 3 godine. Prije desetak dana preživio je nešto u vidu grand mala. Iznenada, nakon doručka igrao se sa sestricom, i odjednom se sav počeo tresti, izgubio je svijest, okrenuo okice u stranu. Poplavio je nakon nekog vremena i imao nešto pljuvačke oko usnica. Napadaj je trajao sve dok ga u hitnoj nisu zaustavili, oko 15 do 20 minuta. U hitnoj smatraju da se napadaj vratio u blažem obliku u 2-3 navrata neposredno nakon prvog. Izmjerili su mu temperaturu koja je bila 39 stupnjeva, no doma je uopće nismo ni primijetili. Ni suprug ni ja nismo imali takve napadaje, ali djeca od suprugove sestre i brata jesu kao mali. Krvni nalaz pokazuje 23000 bijelih krv. zrnaca, CT i EEG nalazi su mu normalni i u redu. Da li se tu radi o febrilnim konvulzijama i kakvim, ili je prema vašem iskustvu riječ o epilepsiji? Hoće li se napadaji vratiti? Nona


   Vaše dijete je  pretpjelo napadaj  febrilnih konvulzija. Siguran sam da su Vam kolege pedijatri koji su skrbili za Vaše dijete nakon napadaja objasnili prirodu bolesti.  Više informacija možete o febrilnim konvulzijama saznati na www.poliklinika-sabol.hr , odnosno OVDJE. (Teme za roditelje – Febrilne konvulzije)
   
   Prim dr. sc. Zlatko Sabol, dr. med.
   
   spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije, Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Febrilne konvulzije

<para> U zadnjih godinu dana mlađi sin je u fazi agresivnog ponašanja (udara brata kada ne dobije što želi, tete u vrtiću također kažu da to isto radi i u vrtiću). Prije nekoliko dana počeo je udarati i mene (mamu) kada ne može biti po njegovom. Želim Vas pitati za savjet kako mu mogu najbolje pomoći? Inače, zna se lijepo zaigrati, voli se maziti, obožava životinje... Kao da imam dva djeteta, dobrog i "zločestog". Molim Vas za odgovor. minek</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>najbolje ćete mu pomoći svojom dosljednošću.</para>
<para>Pohvalite ga svaki puta kada se igra, mazi, kada je nježan prema bratu, Vama i okolini.
Ukorite ga i spriječite svaki puta kada nekoga udari. Za takvo ponašanje pokažite mu svojim stavom da je apsolutno neprihvatljivo.
Za uspješno roditeljstvo jako je važno kombinirati njegovanje i kritiziranje. Pod njegovanjem podrazumijevam situacije u kojima postupamo podržavajuće, ohrabrujuće, ali isto tako i situacije u kojima blago i lijepo objašnjavamo da neko ponašanje nije lijepo, tj. da nije u redu.</para>
<para>Pod kritiziranjem podrazumijevam postavljanje granica. Kada postupamo kao pozitivni kritički roditelj mi kritiziramo, ograničavamo i sprječavamo ponašanja koja su stvarno nezdrava i nisu u redu. Udaranje drugih nije u redu po kriterijima većine ljudi.</para>
<para>Ponašanje vašeg sina nije u redu u trenucima kada tuče brata. U tim trenucima biste trebali postupiti kao pozitivni kritički roditelj. Strogo ga ukoriti, a ukoliko je potrebno i fizički ga udaljiti. Ukoliko i dalje nastavi s takvim ponašanjem možete ga upozoriti da će biti u kazni ako nastavi. Ukoliko i dalje nastavi s udaranjem možete ga kazniti. S obzirom da on ima četiri godine, kazna može biti da četiri minute sjedi na nekom mirnom mjestu. Kada ste jednom „izrekli“ kaznu budite dosljedni. Tada više ne pregovarajte s djetetom.</para>
<para>Na taj način mu poručujete da je njegovo ponašanje neprihvatljivo i da ga nećete tolerirati.
Po mom mišljenju djeci je potrebno jasno, glasno, uvjerljivo dati poruku da nije u redu ugrožavati druge, sebe niti imovinu.</para>
<para>Postavljanje granica na ovaj način, vašem će sinu pružiti i sigurnost te će on na taj način naučiti kako da postavlja granice sebi i drugima što će mu naravno jako koristiti u budućnosti.</para>
<para>Sretno i pozdrav,</para>
<para>
 <emphasis>Jelena Vrsaljko, </emphasis>
 <emphasis>TA psihoterapeut, NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak (4 god.) udara ukućane i djecu u vrtiću Poštovani, imam sina od 4 godine. Krenuo je u jaslice sa 11 mjeseci, a sada ide u vrtić. Ima starijeg brata od 9 godina.  U zadnjih godinu dana mlađi sin je u fazi agresivnog ponašanja (udara brata kada ne dobije što želi, tete u vrtiću također kažu da to isto radi i u vrtiću). Prije nekoliko dana počeo je udarati i mene (mamu) kada ne može biti po njegovom. Želim Vas pitati za savjet kako mu mogu najbolje pomoći? Inače, zna se lijepo zaigrati, voli se maziti, obožava životinje... Kao da imam dva djeteta, dobrog i "zločestog". Molim Vas za odgovor. minek
Draga mama,
najbolje ćete mu pomoći svojom dosljednošću.
Pohvalite ga svaki puta kada se igra, mazi, kada je nježan prema bratu, Vama i okolini.
Ukorite ga i spriječite svaki puta kada nekoga udari. Za takvo ponašanje pokažite mu svojim stavom da je apsolutno neprihvatljivo.
Za uspješno roditeljstvo jako je važno kombinirati njegovanje i kritiziranje. Pod njegovanjem podrazumijevam situacije u kojima postupamo podržavajuće, ohrabrujuće, ali isto tako i situacije u kojima blago i lijepo objašnjavamo da neko ponašanje nije lijepo, tj. da nije u redu.
Pod kritiziranjem podrazumijevam postavljanje granica. Kada postupamo kao pozitivni kritički roditelj mi kritiziramo, ograničavamo i sprječavamo ponašanja koja su stvarno nezdrava i nisu u redu. Udaranje drugih nije u redu po kriterijima većine ljudi.
Ponašanje vašeg sina nije u redu u trenucima kada tuče brata. U tim trenucima biste trebali postupiti kao pozitivni kritički roditelj. Strogo ga ukoriti, a ukoliko je potrebno i fizički ga udaljiti. Ukoliko i dalje nastavi s takvim ponašanjem možete ga upozoriti da će biti u kazni ako nastavi. Ukoliko i dalje nastavi s udaranjem možete ga kazniti. S obzirom da on ima četiri godine, kazna može biti da četiri minute sjedi na nekom mirnom mjestu. Kada ste jednom „izrekli“ kaznu budite dosljedni. Tada više ne pregovarajte s djetetom.
Na taj način mu poručujete da je njegovo ponašanje neprihvatljivo i da ga nećete tolerirati.
Po mom mišljenju djeci je potrebno jasno, glasno, uvjerljivo dati poruku da nije u redu ugrožavati druge, sebe niti imovinu.
Postavljanje granica na ovaj način, vašem će sinu pružiti i sigurnost te će on na taj način naučiti kako da postavlja granice sebi i drugima što će mu naravno jako koristiti u budućnosti.
Sretno i pozdrav,

   Jelena Vrsaljko, 
   TA psihoterapeut, NLP trener


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Dječak (4 god.) udara ukućane i djecu u vrtiću

<para> Najčešći nam je problem što svaki put kod jače prehlade, upale grla i temperature do 38, pedijatrica nam prepiše 2 bočice Clavocin</para>
<para>
 Poštovani, imam curicu od 5 godina koja od kad je krenula u vrtić prije dvije godine svakih dva mjeseca je bolesna. Najčešći nam je problem što svaki put kod jače prehlade, upale grla i temperature do 38, pedijatrica nam prepiše 2 bočice Clavocina. Ali nažalost, isto tako kad popije te dvije bočice, nakon tjedan dana prehlada joj se vrati sa još višom temperaturom do 39 koju jako teško skidamo (koristimo Lupocet čepiće), i temperatura se po 3 dana ne spušta ispod 37,5, i pedijatrica nam samo opet prepiše drugi antibiotik u većini slučajeva Sumamed ili neki drugi. 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Do sada nam je u te dvije godine samo jednom dala da napravimo bris grla na streptokoke, i nalaz je bio uredan. A puno puta nam je prepisala samo Rinolan i ako se pogorša da se opet vratimo na kontrolu, kao da je vjerovatno neka alergija. I tako u nedogled. Sada je opet bolesna, u 12. mjesecu je bila bolesna, dobila Clavocin, te nakon tjedan dana opet drugi antibiotik. Prije toga je tjedan i pol imala upalu grla i temperaturu, opet dobila Clavocin, i ovaj vikend nastupila je opet visoka temperatura, te puno kašlje.... ja više neznam kako bi joj pomogla. Kad god pitam pedijatricu zašto joj odmah ne prepiše neki drugi antibiotik, kaže da će joj od Clavocina prije proći, a šta mi vrijedi kad svaki put nakon tjedan dana joj se sve vrati. I još jedno pitanje, koji su najbolji preparati za temperaturu, jer ona sad ima preko 20 kila (23 kg), a Lupocet čepiće što koristimo (250 mg) nekako mi izgleda da sporo djeluju, jer nekad su mi brže skidali temperaturu... Molim za savijet, Unaprijed hvala. mama M.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Za početak svakako promijenite pedijatra. Oko 90% infekcija gornjih dišnih putova u djece su virusnog uzroka i ne zahtijevaju antibiotsko liječenje. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zloupotreba antibiotika, ne samo među odraslima nego, na žalost, i među djecom je svakodnevnica i mogla bi se tumačiti nizom razloga. Antibitok nije antipiretik. Ne treba se svako febrilno stanje uz šmrcanje liječiti antibiotikom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Lijek izbora za snižavanje temperature su paracetamol i ibuprofen. Postoje i fizikalne antipiretske mjere koje vjerojatno i vi primijenjujete. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Prim dr.sc. Zlatko Sabol, dr. med., spec. pedijatar, subspec. dječje neurologije</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">
 <emphasis>Poliklinika za dječje bolesti Sabol</emphasis>
 </ulink>
</para>

Zlouporaba antibiotika kod virusnih oboljenja Poštovani, imam curicu od 5 godina koja od kad je krenula u vrtić prije dvije godine svakih dva mjeseca je bolesna.  Najčešći nam je problem što svaki put kod jače prehlade, upale grla i temperature do 38, pedijatrica nam prepiše 2 bočice Clavocin

   Poštovani, imam curicu od 5 godina koja od kad je krenula u vrtić prije dvije godine svakih dva mjeseca je bolesna. Najčešći nam je problem što svaki put kod jače prehlade, upale grla i temperature do 38, pedijatrica nam prepiše 2 bočice Clavocina. Ali nažalost, isto tako kad popije te dvije bočice, nakon tjedan dana prehlada joj se vrati sa još višom temperaturom do 39 koju jako teško skidamo (koristimo Lupocet čepiće), i temperatura se po 3 dana ne spušta ispod 37,5, i pedijatrica nam samo opet prepiše drugi antibiotik u većini slučajeva Sumamed ili neki drugi. 
   
   Do sada nam je u te dvije godine samo jednom dala da napravimo bris grla na streptokoke, i nalaz je bio uredan. A puno puta nam je prepisala samo Rinolan i ako se pogorša da se opet vratimo na kontrolu, kao da je vjerovatno neka alergija. I tako u nedogled. Sada je opet bolesna, u 12. mjesecu je bila bolesna, dobila Clavocin, te nakon tjedan dana opet drugi antibiotik. Prije toga je tjedan i pol imala upalu grla i temperaturu, opet dobila Clavocin, i ovaj vikend nastupila je opet visoka temperatura, te puno kašlje.... ja više neznam kako bi joj pomogla. Kad god pitam pedijatricu zašto joj odmah ne prepiše neki drugi antibiotik, kaže da će joj od Clavocina prije proći, a šta mi vrijedi kad svaki put nakon tjedan dana joj se sve vrati. I još jedno pitanje, koji su najbolji preparati za temperaturu, jer ona sad ima preko 20 kila (23 kg), a Lupocet čepiće što koristimo (250 mg) nekako mi izgleda da sporo djeluju, jer nekad su mi brže skidali temperaturu... Molim za savijet, Unaprijed hvala. mama M.
   
   Za početak svakako promijenite pedijatra. Oko 90% infekcija gornjih dišnih putova u djece su virusnog uzroka i ne zahtijevaju antibiotsko liječenje. 
   Zloupotreba antibiotika, ne samo među odraslima nego, na žalost, i među djecom je svakodnevnica i mogla bi se tumačiti nizom razloga. Antibitok nije antipiretik. Ne treba se svako febrilno stanje uz šmrcanje liječiti antibiotikom.
   Lijek izbora za snižavanje temperature su paracetamol i ibuprofen. Postoje i fizikalne antipiretske mjere koje vjerojatno i vi primijenjujete.    
   
   Prim dr.sc. Zlatko Sabol, dr. med., spec. pedijatar, subspec. dječje neurologije
   
   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Zlouporaba antibiotika kod virusnih oboljenja

<para>
 Obratili smo se za pomoć našoj liječnici opće prakse, koja nam je uručila letak o istome, pa neka sve lijepo proučimo. Obavijestili smo je da smo, vezano za isti problem, posjetili pedijatricu koja se na nas izvikala što smo došli s nečim tako lako rješivim, a zatim je rekla da je mali inatljiv i da ga odvedemo psihijatru uz napomenu da moramo i mi, kao roditelji, promijeniti pristup prema djetetu (vjerojatno je mislila da bi trebali biti stroži i kažnjavati dijete). Ponovno smo bili kod naše liječnice i tražili bilo kakav lijek ili neka nas uputi kod nekog drugog specijalista međutim ništa od toga. Ljubazno Vas molimo za savjet i pomoć kako bi pomogli našem sinu da prebrodi ovaj problem koji i njega, kao i nas jako opterećuje. Moram reći da želi u školu, ali ja kao majka bojim ga se upisati baš iz toga razloga što mu se može desiti da se pomokri u razredu. Unaprijed hvala na pomoći, Srdačan pozdrav, Zabrinuta mama
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Iz Vašeg opisa nije mi posve jasno zašto su Vas uputili na psihijatra. Psihijatru se upućuje onda kada je nužna farmakoterapija. Inzistarajte od pedijatrice da Vas uputi na pretrage koje će utvrditi da li je uzročnik kakva upala ili nešto drugo fiziolškog karaktera. Dok god se ne ukloni mogućnost utjecaja bakterije ili nečeg sličnog što bi moglo biti uzrok nekontroliranog mokrenja, toliko dugo se ne može tvrditi da je uzrok psihološke naravi.</para>
<para>Ako se utvrdi da je psihološke naravi (tj. ukloni da je uzročnik bakterija ili nešto slično), tada Vam savjetujem da se obratite psihologu.</para>
<para>Naime, iz Vašeg opisa ne mogu odgonetnuti što bi moglo biti psihološki uzročnik, već Vam mogu postaviti pitanja na koje ćete sami sebi dati odgovor:
- Da li je Vaš dječak ikada uspostavio kontrolu nad mokrenjem (tj. da li je bilo perioda dužeg od 6 mjeseci da je uspostavio kontrolu)? Ukoliko nikada nije uspostavio kontrolu, tada to može upućivati na fiziološki uzročnik.
- Ukoliko je bilo uspostave, pa je ponovno počeo nekontrolirano mokriti – što se tada događalo u Vašoj obitelji? Vrlo često roditelji niti ne primjećuju u prvom momentu što se sve događa djetetu, a ono s druge strane može imati ovakve manifestacije u ponašanju. Da li je možda bilo nekih stresnih događaja kojih se jako uplašio? Možda nakon samog događaja i nije reagirao, možda je tek nekoliko mjeseci naknadno počeo ovako reagirati. Kako inače u stresnim situacijama reagira – da li odmah izreagira ili tek nakon nekoliko dana?
- Kako se nosite Vi sa svojim stresom, kao i Vaš suprug (ali i drugi članovi obitelji ako su aktivno uključeni u njegovu svakodnevnicu)? Da li se je nekom od Vas nešto dogodilo s čime Vam je bilo teško nositi? Ukoliko je Vaš dječak izrazito senzbilan, moguće je da ovako reagira na Vaš stres (zbog čega je jako važno da se roditelji nauče nositi sa vlastitim stresom, osjećajima i potrebama, kako bi ih znali regulirati)</para>
<para>Nadam se da će Vam ova pitanja pomoći da dođete barem donekle do traga uzročnika problema Vašeg dječaka, a kad otkrijete uzrok, moći ćete potražiti konkretniju pomoć i za rješenje.</para>
<para>Srdačan pozdrav,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Nekontrolirano mokrenje kod 6-godišnjaka Poštovane, naš šestogodišnjak ima problema sa zadržavanjem mokraće, ponekad po danu, ali i po noći. 
    Obratili smo se za pomoć našoj liječnici opće prakse, koja nam je uručila letak o istome, pa neka sve lijepo proučimo. Obavijestili smo je da smo, vezano za isti problem, posjetili pedijatricu koja se na nas izvikala što smo došli s nečim tako lako rješivim, a zatim je rekla da je mali inatljiv i da ga odvedemo psihijatru uz napomenu da moramo i mi, kao roditelji, promijeniti pristup prema djetetu (vjerojatno je mislila da bi trebali biti stroži i kažnjavati dijete). Ponovno smo bili kod naše liječnice i tražili bilo kakav lijek ili neka nas uputi kod nekog drugog specijalista međutim ništa od toga. Ljubazno Vas molimo za savjet i pomoć kako bi pomogli našem sinu da prebrodi ovaj problem koji i njega, kao i nas jako opterećuje. Moram reći da želi u školu, ali ja kao majka bojim ga se upisati baš iz toga razloga što mu se može desiti da se pomokri u razredu. Unaprijed hvala na pomoći, Srdačan pozdrav, Zabrinuta mama

Draga mama,
Iz Vašeg opisa nije mi posve jasno zašto su Vas uputili na psihijatra. Psihijatru se upućuje onda kada je nužna farmakoterapija. Inzistarajte od pedijatrice da Vas uputi na pretrage koje će utvrditi da li je uzročnik kakva upala ili nešto drugo fiziolškog karaktera. Dok god se ne ukloni mogućnost utjecaja bakterije ili nečeg sličnog što bi moglo biti uzrok nekontroliranog mokrenja, toliko dugo se ne može tvrditi da je uzrok psihološke naravi.
Ako se utvrdi da je psihološke naravi (tj. ukloni da je uzročnik bakterija ili nešto slično), tada Vam savjetujem da se obratite psihologu.
Naime, iz Vašeg opisa ne mogu odgonetnuti što bi moglo biti psihološki uzročnik, već Vam mogu postaviti pitanja na koje ćete sami sebi dati odgovor:
- Da li je Vaš dječak ikada uspostavio kontrolu nad mokrenjem (tj. da li je bilo perioda dužeg od 6 mjeseci da je uspostavio kontrolu)? Ukoliko nikada nije uspostavio kontrolu, tada  to može upućivati na fiziološki uzročnik.
- Ukoliko je bilo uspostave, pa je ponovno počeo nekontrolirano mokriti – što se tada događalo u Vašoj obitelji? Vrlo često roditelji niti ne primjećuju u prvom momentu što se sve događa djetetu, a ono s druge strane može imati ovakve manifestacije u ponašanju. Da li je možda bilo nekih stresnih događaja kojih se jako uplašio? Možda nakon samog događaja i nije reagirao, možda je tek nekoliko mjeseci naknadno počeo ovako reagirati. Kako inače u stresnim situacijama reagira – da li odmah izreagira ili tek nakon nekoliko dana?
- Kako se nosite Vi sa svojim stresom, kao i Vaš suprug (ali i drugi članovi obitelji ako su aktivno uključeni u njegovu svakodnevnicu)? Da li se je nekom od Vas nešto dogodilo s čime Vam je bilo teško nositi? Ukoliko je Vaš dječak izrazito senzbilan, moguće je da ovako reagira na Vaš stres (zbog čega je jako važno da se roditelji nauče nositi sa vlastitim stresom, osjećajima i potrebama, kako bi ih znali regulirati)
Nadam se da će Vam ova pitanja pomoći da dođete barem donekle do traga uzročnika problema Vašeg dječaka, a kad otkrijete uzrok, moći ćete potražiti konkretniju pomoć i za rješenje.
Srdačan pozdrav,

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Nekontrolirano mokrenje kod 6-godišnjaka

<para>
 Mogu reći da su si dobri i da nekih većih problema (koji se ne mogu riješiti razgovorom) do sada nije bilo. No, prvi veliki problem počeo se javljati prije tri tjedna kada se ja nakon gotovo tri godine vraćam na posao, a stariji sin kreće u vrtić. Mlađi ostaje doma s bakom i djedom. Iako se čini da mu odlazak u vrtić i nije prevelik problem, pa čak i tete kažu da se lijepo i brzo uklopio, primijetila sam da je izgubio svoj bioritam. Više ne želi (ili ne može) spavati po danu. Navečer sav iscrpljen zaspi, ali probudi se nakon dva-tri sata i onda počinje vikanje, vriskanje, bacanje (bez suza) koje traje dva, tri sata. I tako već dva tjedna. Nikad prije nismo imali problema sa spavanjem. Ne znam kome bih se obratila za pomoć, je li to normalno i na koji način da ga smirim (šta god sam pokušala, razgovor, nošenje ne uspijeva). Hvala! </para>
<para>Draga mama,</para>
<para>polaskom djeteta u vrtić vrlo često se javljaju neki prolazni problemi poput poremećaja biološkog ritma i noćnih strahova. Da bi dijete zaspalo u vrtiću, ono se treba osjećati sigurno. Osjećaj sigurnosti i povjerenje u odgajateljice se razvija s vremenom, tako da je nekoj djeci osobito teško zaspati u vrtiću. Razgovarajte s odgajateljicom, saznajte koliko se Vaš dječak uklopio u skupinu, kako se igra, da li dobro jede u vrtiću, koliko je prihvatio tete.</para>
<para>O noćnim strahovima i kako se odnositi kada se oni pojave možete pročitati u ovom članku:<ulink url="https://zena.rtl.hr/detaljnije/hr/nocni-strahovi/17/8001/1/"> https://klinfo.rtl.hr/detaljnije/hr/nocni-strahovi/17/8001/1/ </ulink>
</para>
<para>Kao što je i u članku opisano, noćni strahovi mogu biti odraz dječje napetosti. U slučaju Vašeg dječaka, moguće je da uzrok napetosti prvo odvajanje od Vas, odnosno separacijska anksioznost o čemu više možete pročitati u ovom članku: <ulink url="https://zena.rtl.hr/detaljnije/hr/strah-od-odvajanja-ili-zasto-je-nekoj-djeci-vrtic-prava-nocna-mora/17/7962/1/">https://klinfo.rtl.hr/detaljnije/hr/strah-od-odvajanja-ili-zasto-je-nekoj-djeci-vrtic-prava-nocna-mora/17/7962/1/</ulink>
</para>
<para>Ono što je, također, moguće da se kod starijeg javlja jest ili ljubomora ili barem pitanje zašto on mora ići u vrtić, dok mlađi brat može ostati s bakom. Predlažem da o svim navedenim faktorima razmislite i pokušate pronaći uzrok poremećaja spavanja kod Vašeg sina, premda mogu biti svi navedeni i isprepleteni. Tek kada ćete znati uzrok, znati ćete u kojem smjeru treba djelovati.
Sretno!</para>

Odlazak u vrtić i problemi sa spavanjem kod 2-godišnjaka Poštovani, imam jedan meni velik problem. Imam dva sina, stariji ima dvije, a mlađi jednu godinu. 
    Mogu reći da su si dobri i da nekih većih problema (koji se ne mogu riješiti razgovorom) do sada nije bilo. No, prvi veliki problem počeo se javljati prije tri tjedna kada se ja nakon gotovo tri godine vraćam na posao, a stariji sin kreće u vrtić. Mlađi ostaje doma s bakom i djedom. Iako se čini da mu odlazak u vrtić i nije prevelik problem, pa čak i tete kažu da se lijepo i brzo uklopio, primijetila sam da je izgubio svoj bioritam. Više ne želi (ili ne može) spavati po danu. Navečer sav iscrpljen zaspi, ali probudi se nakon dva-tri sata i onda počinje vikanje, vriskanje, bacanje (bez suza) koje traje dva, tri sata. I tako već dva tjedna. Nikad prije nismo imali problema sa spavanjem. Ne znam kome bih se obratila za pomoć, je li to normalno i na koji način da ga smirim (šta god sam pokušala, razgovor, nošenje ne uspijeva). Hvala! 
Draga mama,
polaskom djeteta u vrtić vrlo često se javljaju neki prolazni problemi poput poremećaja biološkog ritma i noćnih strahova. Da bi dijete zaspalo u vrtiću, ono se treba osjećati sigurno. Osjećaj sigurnosti i povjerenje u odgajateljice se razvija s vremenom, tako da je nekoj djeci osobito teško zaspati u vrtiću. Razgovarajte s odgajateljicom, saznajte koliko se Vaš dječak uklopio u skupinu, kako se igra, da li dobro jede u vrtiću, koliko je prihvatio tete.
O noćnim strahovima i kako se odnositi kada se oni pojave možete pročitati u ovom članku: https://klinfo.rtl.hr/detaljnije/hr/nocni-strahovi/17/8001/1/ 

Kao što je i u članku opisano, noćni strahovi mogu biti odraz dječje napetosti. U slučaju Vašeg dječaka, moguće je da uzrok napetosti prvo odvajanje od Vas, odnosno separacijska anksioznost o čemu više možete pročitati u ovom članku:  https://klinfo.rtl.hr/detaljnije/hr/strah-od-odvajanja-ili-zasto-je-nekoj-djeci-vrtic-prava-nocna-mora/17/7962/1/

Ono što je, također, moguće da se kod starijeg javlja jest ili ljubomora ili barem pitanje zašto on mora ići u vrtić, dok mlađi brat može ostati s bakom. Predlažem da o svim navedenim faktorima razmislite i pokušate pronaći uzrok poremećaja spavanja kod Vašeg sina, premda mogu biti svi navedeni i isprepleteni. Tek kada ćete znati uzrok, znati ćete u kojem smjeru treba djelovati.
Sretno! Klinfo.hr 

Odlazak u vrtić i problemi sa spavanjem kod 2-godišnjaka

<para>
 Imam dijete staro 17 mjeseci i jedan pedijatar mi savjetuje da prekinem s dojenjem, a drugi da je dojim do 2. godine. Beba puno plače i ponekad je nitko ne može smiriti. Ako je počnem dojiti samo navečer prije spavanja, hoće li beba shvatiti da ima samo jedno dojenje? Kada tako radim, ona se budi barem tri puta po noći, pa je uspavljujemo nošenjem i ljuljanjem. Da li je to dobar način i kada da skroz prestanem s dojenjem (za sad imam dosta puno mlijeka)? Mama Ljubica
</para>
<para>3. Isključivo dojenje preporuča se tijekom prvih šest mjeseci, nastavak barem do dvanaest mjeseci, a kasnije prema želji djeteta i majke. Nema objektivnih pokazatelja nastanka razvojnih problema zbog produženja dojenja do treće godine života.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Na pitanje kada prestati dojiti nema točnog odgovora. Možemo reći da prestanak dojenja nastupa onda kada to želi barem jedna strana - majka ili dijete.</para>
<para>Postoje različiti načini kako prestati dojiti. U svakom slučaju preporuča se da to bude postupno. Ukida se jedan dnevni podoj svaka tri dana. Metoda "ne nudi-ne odbij" je najmanje traumatična za dijete. Znači majka ne nudi dojku, ali niti ne odbija kada dijete traži sisati.</para>
<para>Skretanje pozornosti također je jedan od načina prestanka dojenja. Majka pokuša predvidjeti kada će dijete tražiti dojku i zaokupi mu pažnju nečim drugim - odlaskom u šetnju, novom igrom/igračkom, također možemo ponuditi omiljeno piće ili međuobrok.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Pokušati promijeniti rutinu, izbjegavati situacije i mjesta na kojima se obično doji. Kada dijete traži dojku, probati odgoditi dojenje nekom drugom radnjom.</para>
<para>Kod izbacivanja noćnih obroka, treba paziti da se ne izbacuju istovremeno s dnevnim. Prije toga potrebno je odvojiti ritual uspavljivanja od dojenja.</para>
<para>Svakako treba obratiti pažnju na znakove koji pokazuju na prebrzo ili prerano odvikavanje od dojenja. Dijete može biti neuobičajeno plačljivo, pokaziviti strahove kojih do tada nije bilo, pojačan strah odvajanja od majke, često se buditi noću. U tom slučaju preporuča se učiniti korak unatrag i na kratko vrijeme odgoditi odvikavanje, dok dijete za to ne bude spremno.</para>
<para>
 <emphasis>dr.Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </ulink>
 </emphasis>
</para>

Kada i na koji način je najbolje prestati dojiti? Imam dijete staro 17 mjeseci i jedan pedijatar mi savjetuje da prekinem s dojenjem, a drugi da je dojim do 2. godine. 
   Imam dijete staro 17 mjeseci i jedan pedijatar mi savjetuje da prekinem s dojenjem, a drugi da je dojim do 2. godine.  Beba puno plače i ponekad je nitko ne može smiriti. Ako je počnem dojiti samo navečer prije spavanja, hoće li beba shvatiti da ima samo jedno dojenje? Kada tako radim, ona se budi barem tri puta po noći, pa je uspavljujemo nošenjem i ljuljanjem. Da li je to dobar način i kada da skroz prestanem s dojenjem (za sad imam dosta puno mlijeka)? Mama Ljubica

3. Isključivo dojenje preporuča se tijekom prvih šest mjeseci, nastavak barem do dvanaest mjeseci, a kasnije prema želji djeteta i majke. Nema objektivnih pokazatelja nastanka razvojnih problema zbog produženja dojenja do treće godine života.Na pitanje kada prestati dojiti nema točnog odgovora. Možemo reći da prestanak dojenja nastupa onda kada to želi barem jedna strana - majka ili dijete.
Postoje različiti načini kako prestati dojiti. U svakom slučaju preporuča se da to bude postupno. Ukida se jedan dnevni podoj svaka tri dana. Metoda "ne nudi-ne odbij" je najmanje traumatična za dijete. Znači majka ne nudi dojku, ali niti ne odbija kada dijete traži sisati.
Skretanje pozornosti također je jedan od načina prestanka dojenja. Majka pokuša predvidjeti kada će dijete tražiti dojku i zaokupi mu pažnju nečim drugim - odlaskom u šetnju, novom igrom/igračkom, također možemo ponuditi omiljeno piće ili međuobrok.Pokušati promijeniti rutinu, izbjegavati situacije i mjesta na kojima se obično doji. Kada dijete traži dojku, probati odgoditi dojenje nekom drugom radnjom.
Kod izbacivanja noćnih obroka, treba paziti da se ne izbacuju istovremeno s dnevnim. Prije toga potrebno je odvojiti ritual uspavljivanja od dojenja.
Svakako treba obratiti pažnju na znakove koji pokazuju na prebrzo ili prerano odvikavanje od dojenja. Dijete može biti neuobičajeno  plačljivo, pokaziviti strahove kojih do tada nije bilo, pojačan strah odvajanja od majke, često se buditi noću. U tom slučaju preporuča se učiniti korak unatrag i na kratko vrijeme odgoditi odvikavanje, dok dijete za to ne bude spremno.

   dr.Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol
      
   
 Klinfo.hr 

Kada i na koji način je najbolje prestati dojiti?

<para>
 Dosta toga razumije i učini kad je u njegovom interesu, ali se oglušuje na moja upozorenja npr. o opasnosti i što smije, a što ne smije. Ne voli se maziti ni dirati i ono što naumi mora napraviti. 
</para>
<para>Igra se s drugom djecom, rekla bih normalno, ali njegove stvari se nesmiju dirati. Ne zna sam riješiti problem s drugom djecom i tu poziva mene u pomoć, naravno plačem i potezanjem za ruku. Puno priča i gestikulira svojim jezikom i jako se trudi ukazati mi na nešto što ga interesira, ali od svih tih riječi jedino mama je razumno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Molim vas ako mi možete pomoći savjetom - da li je potrebna lijecnička pomoć (logoped, psiholog) ili da pričekam još neko vrijeme, ali ja sam jako zabrinuta. Hvala unaprijed na vašem odgovoru.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mama K.
Ukoliko dijete ne progovori do 30. mjeseca života, preporuča se logopedski pregled. Budući da je Vaš dječak vrlo blizu 30-tom mjesecu života, svakako bih Vam preporučila da zakažete pregled kod logopeda.</para>
<para>Glede rješavanja sukoba s drugom djecom, budući da Vaš dječak nema razvijenu verbalnu komunikaciju te još nije usvojio socijalne vještine jer ima tek dvije godine, Vaša pomoć mu je bitna i nužna pri rješavanju konflikta. No ono što možete učiniti jest da ga učite kako riješiti sukob.</para>
<para>Dakle, ako je primjerice riječ o tome da drugo dijete želi uzeti njegovu igračku, ukoliko se i Vaš dječak igrao s igračkom drugog djeteta, tada dajte tom drugom djetetu njegovu igračku na par minuta. Vrlo lako je moguće da će se Vaš dječak tome oštro buniti, ali Vi ste ti koji će mu svojim primjerom pokazati kako se dijeli igračka, ali i da se igračka uvijek vrati.</para>
<para>Kada je riječ o opasnim stvarima, ukoliko Vas ne posluša na verbalnu naredbu, tada ga fizički odmaknite od tog opasnog predmeta ili mjesta. Npr. ako dira utičnicu, tada ga uzmite i odmaknite od nje uz jasno ponavljanje da se to ne smije dirati. Moguće je da će se vraćati do utičnice mnogo puta i Vi svaki puta učinite isto – odmaknite ga fizički od nje uz jasnu izjavu „To se ne smije dirati“.</para>
<para>Budući da djeca uče putem iskustva, a Vaš dječak je još u fazi istraživanja svijeta oko sebe, tada on neće samo tako lako odustati od svog nauma. Neka Vas to ne brine. To je prirodan nagon svakog od nas. Baš kao što će dijete prirodno rasti, tako će i postepeno učiti različite vještine istraživajući svijet oko sebe. Pri tome je važno da Vi ostanete mirni znajući da ono nije zločesto već da je prirodno da istražuje te da je prirodno da će mnogo puta ponoviti istu stvar dok je ne prihvati.</para>
<para>Budući da se ne voli maziti i dirati, kako ste naveli, pokušajte taj fizički kontakt ostvariti na jedan drugi, posredan način putem igračaka. Npr. ako se voli igrati autićima, uzmite jedan autić Vi, dok se on igra s drugim, i neka Vaš autić lagano dotakne njegov autić. Djeca uče mnogo putem igre i igračaka pa ukoliko se on identificirao s autićem (što je moguće), tada može doživjeti taj dodir kao da je dobio on na koži, a s druge strane je „zaštićen“ jer nije bilo pravog fizičkog kontakta s Vama. Osim toga, na taj način ćete mu dati neverbalnu poruku da poštujete to što se ne voli maziti.</para>
<para>Kao što sam već dala primjer s diranjem utičnice, svako dijete je vrlo uporno. To je prirodan nagon koji je u svakom djetetu i koji ga tjera da nastavi učiti hodati iako je pao već mnogo puta i slično. Naveli ste da ono što naumi da to mora napraviti. Vaša riječ mora biti zadnja oko stvari koje su opasne ili oko stvari koje su Vama važne (npr. da sjedi za stolom dok jede). Dakle, Vi morate biti uporniji i na taj način Vaša riječ će biti važna. Zašto? Zato što dijete ima mnogo želja, ali Vi ste ti koji ste odgovorniji u tom odnosu.</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moj 2-godišnjak još ne govori i vrlo je tvrdoglav i nervozan Poštovanje, Imam dječaka od 2,4 godine koji ne priča ništa osim mama i neke nerazumljive riječi. Jako je nervozan i tuče sam sebe po glavi kad mu nije nešto po volji. 
    Dosta toga razumije i učini kad je u njegovom interesu, ali se oglušuje na moja upozorenja npr. o opasnosti i što smije, a što ne smije. Ne voli se maziti ni dirati i ono što naumi mora napraviti. 

Igra se s drugom djecom, rekla bih normalno, ali njegove stvari se nesmiju dirati. Ne zna sam riješiti problem s drugom djecom i tu poziva mene u pomoć, naravno plačem i potezanjem za ruku. Puno priča i gestikulira svojim jezikom i jako se trudi ukazati mi na nešto što ga interesira, ali od svih tih riječi jedino mama je razumno.
   Molim vas ako mi možete pomoći savjetom - da li je potrebna lijecnička pomoć (logoped, psiholog) ili da pričekam još neko vrijeme, ali ja sam jako zabrinuta. Hvala unaprijed na vašem odgovoru.
   Mama K.
Ukoliko dijete ne progovori do 30. mjeseca života, preporuča se logopedski pregled. Budući da je Vaš dječak vrlo blizu 30-tom mjesecu života, svakako bih Vam preporučila da zakažete pregled kod logopeda.
Glede rješavanja sukoba s drugom djecom, budući da Vaš dječak nema razvijenu verbalnu komunikaciju te još nije usvojio socijalne vještine jer ima tek dvije godine, Vaša pomoć mu je bitna i nužna pri rješavanju konflikta. No ono što možete učiniti jest da ga učite kako riješiti sukob.
Dakle, ako je primjerice riječ o tome da drugo dijete želi uzeti njegovu igračku, ukoliko se i Vaš dječak igrao s igračkom drugog djeteta, tada dajte tom drugom djetetu njegovu igračku na par minuta. Vrlo lako je moguće da će se Vaš dječak tome oštro buniti, ali Vi ste ti koji će mu svojim primjerom pokazati kako se dijeli igračka, ali i da se igračka uvijek vrati.
Kada je riječ o opasnim stvarima, ukoliko Vas ne posluša na verbalnu naredbu, tada ga fizički odmaknite od tog opasnog predmeta ili mjesta. Npr. ako dira utičnicu, tada ga uzmite i odmaknite od nje uz jasno ponavljanje da se to ne smije dirati. Moguće je da će se vraćati do utičnice mnogo puta i Vi svaki puta učinite isto – odmaknite ga fizički od nje uz jasnu izjavu „To se ne smije dirati“.
Budući da djeca uče putem iskustva, a Vaš dječak je još u fazi istraživanja svijeta oko sebe, tada on neće samo tako lako odustati od svog nauma. Neka Vas to ne brine. To je prirodan nagon svakog od nas. Baš kao što će dijete prirodno rasti, tako će i postepeno učiti različite vještine istraživajući svijet oko sebe. Pri tome je važno da Vi ostanete mirni znajući da ono nije zločesto već da je prirodno da istražuje te da je prirodno da će mnogo puta ponoviti istu stvar dok je ne prihvati.
Budući da se ne voli maziti i dirati, kako ste naveli, pokušajte taj fizički kontakt ostvariti na jedan drugi, posredan način putem igračaka. Npr. ako se voli igrati autićima, uzmite jedan autić Vi, dok se on igra s drugim, i neka Vaš autić lagano dotakne njegov autić. Djeca uče mnogo putem igre i igračaka pa ukoliko se on identificirao s autićem (što je moguće), tada može doživjeti taj dodir kao da je dobio on na koži, a s druge strane je „zaštićen“ jer nije bilo pravog fizičkog kontakta s Vama. Osim toga, na taj način ćete mu dati neverbalnu poruku da poštujete to što se ne voli maziti.
Kao što sam već dala primjer s diranjem utičnice, svako dijete je vrlo uporno. To je prirodan nagon koji je u svakom djetetu i koji ga tjera da nastavi učiti hodati iako je pao već mnogo puta i slično. Naveli ste da ono što naumi da to mora napraviti. Vaša riječ mora biti zadnja oko stvari koje su opasne ili oko stvari koje su Vama važne (npr. da sjedi za stolom dok jede). Dakle, Vi morate biti uporniji i na taj način Vaša riječ će biti važna. Zašto? Zato što dijete ima mnogo želja, ali Vi ste ti koji ste odgovorniji u tom odnosu.

   Tatjana Gjurković,


   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Moj 2-godišnjak još ne govori i vrlo je tvrdoglav i nervozan

<para> Neke smo pretrage obavili, a ostale su nam MR mozga sa anestezijom, vep i genetičar. Njegova pedijatrica smatra da su te pretrage</para>
<para>
 Poštovani,imam sina 6 godina starog koji kasni s govorom. Radi toga smo bili u Suvagu prošle godine u 9. mjesecu. Njihova dijagnoza je blaže zaostajanje u psihomotornom razvoju. Psiholog mi je preporučio da ga uključim u sustavni defektološki tretman što i jesam odmah nakon toga i to u vrtiću koji polazi. Tu ga nadzire i psilog, koji mi je nedavno rekao da moj sin super napreduje. Puno riječi sad pravilno izgovara, piše skoro sva slova, puno više stvari zna crtati, non stop nešto broji i riječnik mu se obogatio. Mene sad brinu pretrage na koje me uputio neuropedijatar iz Suvaga radi toga što moj sin ima od rođenja flekice po tijelu. Neke smo pretrage obavili, a ostale su nam MR mozga sa anestezijom, vep i genetičar. Njegova pedijatrica smatra da su te pretrage nepotrebne jer je on bistro dijete. Isto tako kažu tete u vrtiću i svi koji ga poznaju. Ja s tim djetetom nemam nikakvih većih problema, posluša me i razuman je i jako se veseli školi. Nije nikad bio teže bolestan. Osim sina imam i kćer koja ima 2 i pol godine, nema nikakvih flekica po tjelu ali isto kasni s govorom. Mene zanima vaše mišljenje... da li da odem na te pretrage sa sinom, da li su štetne i ako mi možete objasniti što radi genetičar? Hvala unaprijed. anni
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Odgovor: “Flekice” koje navodite mogu biti znak genetske bolesti - neurofibromatoze, pa Vas je stoga neuropedijatar iz Suvaga uputio na pregled genetičaru (poremećaj razvoja govora čest je u te bolesti). Upućujem Vas na stranice Hrvatske udruge za neurofibromatozu (<ulink url="http://www.hun.hr">www.hun.hr</ulink>) čije je sjedište u Poliklinici za dječje bolesti Dr Sabol (www.poliklinika-sabol.hr). Savjetujem da ne poduzimate nikakve pretrage dok Vaše dijete ne pregleda liječnik koji dobro poznaje prirodu neurofibromatoza.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr med<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
</para>

"Flekice" kao znak genetske bolesti Mene sad brinu pretrage na koje me uputio neuropedijatar iz Suvaga radi toga što moj sin ima od rođenja flekice po tijelu.  Neke smo pretrage obavili, a ostale su nam MR mozga sa anestezijom, vep i genetičar. Njegova pedijatrica smatra da su te pretrage

   Poštovani,imam sina 6 godina starog koji kasni s govorom. Radi toga smo bili u Suvagu prošle godine u 9. mjesecu. Njihova dijagnoza je blaže zaostajanje u psihomotornom razvoju. Psiholog mi je preporučio da ga uključim u sustavni defektološki tretman što i jesam odmah nakon toga i to u vrtiću koji polazi. Tu ga nadzire i psilog, koji mi je nedavno rekao da moj sin super napreduje. Puno riječi sad pravilno izgovara, piše skoro sva slova, puno više stvari zna crtati, non stop nešto broji i riječnik mu se obogatio. Mene sad brinu pretrage na koje me uputio neuropedijatar iz Suvaga radi toga što moj sin ima od rođenja flekice po tijelu. Neke smo pretrage obavili, a ostale su nam MR mozga sa anestezijom, vep i genetičar. Njegova pedijatrica smatra da su te pretrage nepotrebne jer je on bistro dijete. Isto tako kažu tete u vrtiću i svi koji ga poznaju. Ja s tim djetetom nemam nikakvih većih problema, posluša me i razuman je i jako se veseli školi. Nije nikad bio teže bolestan. Osim sina imam i kćer koja ima 2 i pol godine, nema nikakvih flekica po tjelu ali isto kasni s govorom. Mene zanima vaše mišljenje... da li da odem na te pretrage sa sinom, da li su štetne i ako mi možete objasniti što radi genetičar? Hvala unaprijed. anni
   
   Odgovor: “Flekice” koje navodite mogu biti znak genetske bolesti - neurofibromatoze, pa Vas je stoga neuropedijatar iz Suvaga uputio na pregled genetičaru (poremećaj razvoja govora čest je u te bolesti). Upućujem Vas na stranice Hrvatske udruge za neurofibromatozu (www.hun.hr) čije je sjedište u Poliklinici za dječje bolesti Dr Sabol (www.poliklinika-sabol.hr). Savjetujem da ne poduzimate nikakve  pretrage dok Vaše dijete ne pregleda liječnik koji dobro poznaje prirodu neurofibromatoza.
   Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr medspec. pedijatar-subspec. dječje neurologije  
   Poliklinika za dječje bolesti Sabol
 Klinfo.hr 

"Flekice" kao znak genetske bolesti

<para> Ne okrivljujem ju za ništa, jer znam koliko puno posla ima, tamo je uvijek guž</para>
<para>
 Poštovani, Razmišljam koji je najbolji način da započnem pisati ono što me muči. Odlučila sam odmah prijeći na stvar jer drugačije ne znam. Po zanimanju sam učiteljica i zbilja volim to što radim. Međutim, kada se radi o maloj djeci, tu ne znam puno i učim dok gledam svoju djecu kako rastu. Imam curicu od 2 godine i 10 mjeseci i dječaka od 10 mjeseci. Negdje oko njenog drugog rođendana sam se požalila pedijatrici u savjetovalištu da imamo problema jer dijete neće gristi i žvakati hranu, a ona je odgovorila: učite ju! Ne okrivljujem ju za ništa, jer znam koliko puno posla ima, tamo je uvijek gužva i ona je zbilja pedantna i nikad ništa ne prepušta slučaju, ali joj malčice zamjeram jer nema vremena za „savjetovanje“ i razgovor. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mi smo pokušavali svašta doma i „učili“ kako smo znali, ali do danas nismo napravili ništa. Čini mi se da je postalo još gore, jer sada dijete pokazuje i znakove stresa kad treba jesti. Neki dan sam opet ponovila pedijatrici naš problem, ovaj puta je ustanovila „poremećaj u ponašanju“ i uputila nas da se naručimo kod psihologa na pedijatriji u bolnici. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ja ću to i napraviti, ali bih zbilja voljela kada bih prije svega mogla s nekim porazgovarati: jel' se događa i drugoj djeci? Jel' neće žvakati jer sam joj predugo pasirala hranu? Jel' to poremećaj koji se veže uz nedonoščad? (ona je rođena 5 tjedana ranije, zbog moje hipertenzije, uvijek je bila sitna i nikad ju hrana nije pretjerano zanimala, ali je inače zdrava) Jel' to faza koja će proći bez prevelike strke? Nadala sam se da je tako i da će uz bracu i ona početi normalno jesti, ali sad braco jede sve, a ona i dalje ništa. Ona jednostavno ne zna što bi s krutom hranom u ustima, ne zna koristiti zube, počne se gušiti, plakati i tu bude kraj. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Po prirodi je plaha, nepovjerljiva i boji se svega i svačega, svega nepoznatoga, pa tako i hrane. Nikad ju nismo nagovorili da proba sladoled, sok ili neke druge namirnice koje ne treba žvakati. Neki strahovi su se s vremenom izgubili (od stranih ljudi, prostora...), ali mnogi još nisu. Po ničemu drugome ne odudara od prosječnih vršnjaka, sudeći prema onome što sam pročitala i primijetila kod druge djece. Vjerojatno ovo što sam napisala nije dovoljno za neki detaljniji odgovor, ali bilo kakav odgovor koji će mi, osim osjećaja krivice da sam sama svojem djetetu učinila medvjeđu uslugu jer sam joj mljela hranu i tako ju učinila invalidom (vjerujte, toga imam na pretek), dati ohrabrenje da je problem rješiv na ovaj ili onaj način značit će mi puno. U očekivanju vašeg odgovora, Srdačno vas pozdravljam. Mama I.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Draga mama, <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prema ovome što ste napisali, vidim da ste već mnogo koraka poduzeli s ciljem da pomognete kćerki glede žvakanja. Roditelji vrlo često osjećaju snažnu krivnju kada uoče da su u nekom koraku u odgoju djeteta pogriješili. I ono što većina zaboravlja jest – oprostiti si. Činili ste ono što ste smatrali da je najbolje za nju! I premda je to dovelo do problema, to niste činili namjerno već upravo suprotno. To je prvi korak – trebate si to priznati i oprostiti kako bi smanjili osjećaj krivnje. Svi griješimo, bez obzira na naše profesije, a ono što nas čini boljim kako roditeljem tako i u našim drugim ulogama u životu, jest ako se trudimo uvidjeti što možemo činiti bolje – što Vi činite upravo sada, postavljajući ovo pitanje, tražeći odgovor iz svih mogućih izvora. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ono što bi bilo dobro provjeriti jest da li dijete slučajno ima neke probleme fiziološke prirode zbog kojih se suočava sa teškoćama žvakanja. O tome biste ponovno trebali razgovarati s pedijatricom. S obzirom na njezine dosadašnje odgovore, predlažem da u prvoj rečenici započnete kako ste poduzeli već neke korake (koje će biti opisane u daljnjem tekstu) glede učenja žvakanja Vaše kćerke.</para>
<para>Ukoliko nije riječ u tome, tada Vam ne preostaje ništa drugo nego na strpljiv, uporan i zaigran način naučite dijete da žvače. Dakle, ono što Vi možete učiniti jest da hranjenje postane zabava. Koristite likove iz crtića koje Vaša djevojčica voli i oponašate jedenje s tim likovima. Uz to, važno je da to ne radite na silu. Sigurno Vas jako zabrinjava što ne žvače, ali pokušajte se na neki način izdignuti iznad te brige i na posve jedan veseli i zaigran način učite je polako da žvače. Primjerice, možete sebi napuniti usta i žvakati otvorenih usta, neka Vam hrana ispada iz usta, smijte se pri tome, zabavljajte (naravno, pazite da se ne zahliknete). Neka hranjenje postane nov način zabave i igre. Kada savlada žvakanje, onda ćete ju polako učiti da ne žvače otvorenih ustiju. Sada je važno da savlada ovu vještinu. U jednoj stvari ići ćete možda korak unatrag (čistoća stola i oko stola, način jedenja), ali s druge strane Vama je sada cilj naučiti je da žvače pri čemu ona već polako ima otpor od hranjenja općenito. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Osim toga, možete krenuti od manje krute hrane poput omekšanog kruha. I vodite računa da idete malim koracima. Vrlo vjerojatno će trebati neko vrijeme da savlada žvakanje, a možda da uopće prihvati tu igru. Stoga krenite primjerice za onim obrokom koji mislite da joj najlakše pada – doručak ili ručak. Vodite računa i o tome koliko je umorna. Ako je jako umorna, ostavite radije to za neki drugi obrok kako ne bi povezivala svoju razdražljivost sa novom igrom. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vrlo često odrasli uspoređuju djecu i ukazuju im što druga djeca rade. Svakako to izbjegavajte. Budete li je uspoređivali s mlađim bratom, njezino samopouzdanje će se još više narušiti i vjerojatnost da će naučiti vještinu žvakanja smanjiti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sretno,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Tatjana Gjurković, dipl. psiholog i TA psihoterapeut, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">www.centarproventus.hr</ulink>
</para>

Problemi sa žvakanjem hrane Negdje oko njenog drugog rođendana sam se požalila pedijatrici u savjetovalištu da imamo problema jer dijete neće gristi i žvakati hranu, a ona je odgovorila: učite ju!  Ne okrivljujem ju za ništa, jer znam koliko puno posla ima, tamo je uvijek guž

   Poštovani, Razmišljam koji je najbolji način da započnem pisati ono što me muči. Odlučila sam odmah prijeći na stvar jer drugačije ne znam. Po zanimanju sam učiteljica i zbilja volim to što radim. Međutim, kada se radi o maloj djeci, tu ne znam puno i učim dok gledam svoju djecu kako rastu. Imam curicu od 2 godine i 10 mjeseci i dječaka od 10 mjeseci. Negdje oko njenog drugog rođendana sam se požalila pedijatrici u savjetovalištu da imamo problema jer dijete neće gristi i žvakati hranu, a ona je odgovorila: učite ju! Ne okrivljujem ju za ništa, jer znam koliko puno posla ima, tamo je uvijek gužva i ona je zbilja pedantna i nikad ništa ne prepušta slučaju, ali joj malčice zamjeram jer nema vremena za „savjetovanje“ i razgovor. Mi smo pokušavali svašta doma i „učili“ kako smo znali, ali do danas nismo napravili ništa. Čini mi se da je postalo još gore, jer sada dijete pokazuje i znakove stresa kad treba jesti. Neki dan sam opet ponovila pedijatrici naš problem, ovaj puta je ustanovila „poremećaj u ponašanju“ i uputila nas da se naručimo kod psihologa na pedijatriji u bolnici. Ja ću to i napraviti, ali bih zbilja voljela kada bih prije svega mogla s nekim porazgovarati: jel' se događa i drugoj djeci? Jel' neće žvakati jer sam joj predugo pasirala hranu? Jel' to poremećaj koji se veže uz nedonoščad? (ona je rođena 5 tjedana ranije, zbog moje hipertenzije, uvijek je bila sitna i nikad ju hrana nije pretjerano zanimala, ali je inače zdrava) Jel' to faza koja će proći bez prevelike strke? Nadala sam se da je tako i da će uz bracu i ona početi normalno jesti, ali sad braco jede sve, a ona i dalje ništa. Ona jednostavno ne zna što bi s krutom hranom u ustima, ne zna koristiti zube, počne se gušiti, plakati i tu bude kraj. Po prirodi je plaha, nepovjerljiva i boji se svega i svačega, svega nepoznatoga, pa tako i hrane. Nikad ju nismo nagovorili da proba sladoled, sok ili neke druge namirnice koje ne treba žvakati. Neki strahovi su se s vremenom izgubili (od stranih ljudi, prostora...), ali mnogi još nisu. Po ničemu drugome ne odudara od prosječnih vršnjaka, sudeći prema onome što sam pročitala i primijetila kod druge djece. Vjerojatno ovo što sam napisala nije dovoljno za neki detaljniji odgovor, ali bilo kakav odgovor koji će mi, osim osjećaja krivice da sam sama svojem djetetu učinila medvjeđu uslugu jer sam joj mljela hranu i tako ju učinila invalidom (vjerujte, toga imam na pretek), dati ohrabrenje da je problem rješiv na ovaj ili onaj način značit će mi puno. U očekivanju vašeg odgovora, Srdačno vas pozdravljam. Mama I.
   
   Draga mama, 
   Prema ovome što ste napisali, vidim da ste već mnogo koraka poduzeli s ciljem da pomognete kćerki glede žvakanja. Roditelji vrlo često osjećaju snažnu krivnju kada uoče da su u nekom koraku u odgoju djeteta pogriješili. I ono što većina zaboravlja jest – oprostiti si. Činili ste ono što ste smatrali da je najbolje za nju! I premda je to dovelo do problema, to niste činili namjerno već upravo suprotno. To je prvi korak – trebate si to priznati i oprostiti kako bi smanjili osjećaj krivnje. Svi griješimo, bez obzira na naše profesije, a ono što nas čini boljim kako roditeljem tako i u našim drugim ulogama u životu, jest ako se trudimo uvidjeti što možemo činiti bolje – što Vi činite upravo sada, postavljajući ovo pitanje, tražeći odgovor iz svih mogućih izvora. 
   Ono što bi bilo dobro provjeriti jest da li dijete slučajno ima neke probleme fiziološke prirode zbog kojih se suočava sa teškoćama žvakanja. O tome biste ponovno trebali razgovarati s pedijatricom. S obzirom na njezine dosadašnje odgovore, predlažem da u prvoj rečenici započnete kako ste poduzeli već neke korake (koje će biti opisane u daljnjem tekstu) glede učenja žvakanja Vaše kćerke.
Ukoliko nije riječ u tome, tada Vam ne preostaje ništa drugo nego na strpljiv, uporan i zaigran način naučite dijete da žvače. Dakle, ono što Vi možete učiniti jest da hranjenje postane zabava. Koristite likove iz crtića koje Vaša djevojčica voli i oponašate jedenje s tim likovima. Uz to, važno je da to ne radite na silu. Sigurno Vas jako zabrinjava što ne žvače, ali pokušajte se na neki način izdignuti iznad te brige i na posve jedan veseli i zaigran način učite je polako da žvače. Primjerice, možete sebi napuniti usta i žvakati otvorenih usta, neka Vam hrana ispada iz usta, smijte se pri tome, zabavljajte (naravno, pazite da se ne zahliknete). Neka hranjenje postane nov način zabave i igre. Kada savlada žvakanje, onda ćete ju polako učiti da ne žvače otvorenih ustiju. Sada je važno da savlada ovu vještinu. U jednoj stvari ići ćete možda korak unatrag (čistoća stola i oko stola, način jedenja), ali s druge strane Vama je sada cilj naučiti je da žvače pri čemu ona već polako ima otpor od hranjenja općenito. 
   Osim toga, možete krenuti od manje krute hrane poput omekšanog kruha. I vodite računa da idete malim koracima. Vrlo vjerojatno će trebati neko vrijeme da savlada žvakanje, a možda da uopće prihvati tu igru. Stoga krenite primjerice za onim obrokom koji mislite da joj najlakše pada – doručak ili ručak. Vodite računa i o tome koliko je umorna. Ako je jako umorna, ostavite radije to za neki drugi obrok kako ne bi povezivala svoju razdražljivost sa novom igrom.  
   Vrlo često odrasli uspoređuju djecu i ukazuju im što druga djeca rade. Svakako to izbjegavajte. Budete li je uspoređivali s mlađim bratom, njezino samopouzdanje će se još više narušiti i vjerojatnost da će naučiti vještinu žvakanja smanjiti. 
   Sretno,Tatjana Gjurković, dipl. psiholog i TA psihoterapeut, www.centarproventus.hr
 Klinfo.hr 

Problemi sa žvakanjem hrane

<para>
 Problem je što ne želi kakati u vrtiću pa zadržava stolicu po cijeli dan. Jednom mi je rekao da će ukoliko kaka, teta galamiti. Razgovarali smo s tetama o tome. One ga pokušavaju ohrabriti, ali bez uspjeha. Danas smo skoro došli do vrtića pa smo morali juriti nazad da on kaka doma. Što je razlog? Prije je normalno kakao u vrtiću. vall
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Prema ovome što ste naveli, može se pretpostaviti da se je Vaš dječak našao u nekoj situaciji koju je doživio vrlo nelagodno i što je utjecalo na njega tako što je zaključio da je bolje da ne kaka nigdje drugdje osim kod kuće. Ako je odgajateljica zaista rekla da će vikati na njega ako kaka, bilo bi jako dobro da saznate što se točno dogodilo. Stoga Vam predlažem da razgovarate s njom vrlo konkretno. Ukoliko poznajete druge roditelje iz skupine Vašeg sina, raspitajte se da li se nešto slično i njima počelo događati. Bilo bi dobro i da se obratite vrtićkom psihologu ukoliko ga imate.</para>
<para>Ono što mi nije posve jasno iz Vašeg opisa jest da li neće kakati samo u vrtiću ili neće kakati niti primjerice kod bake, tete ili drugdje gdje već idete. Ako apsolutno ne želi kakati nigdje osim kod kuće, a prije je to normalno činio, da li se još nešto dogodilo što je tako utjecalo na njegovu promjenu u obavljanju nužde, odnosno u ponašanju? Pokušajte se prisjetiti detalje.</para>
<para>Također, ako njega to muči, a vrlo vjerojatno ga muči, moguće je da će Vam dati odgovor na to pitanje dok se igra, dok se kupa ili bilo kakvoj sličnoj situaciji. Zato dobro osluškujte, ali nemojte ga ispitivati oko toga niti raditi pretjerani bauk oko toga. Prihvatite da će sada neko vrijeme kakati samo doma, da ćete trčati doma da obavi nuždu, a u međuvremenu pokušajte otkriti uzrok prema gore navedenim prijedlozima.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Problem s kakanjem u vrtiću Sin će mi u trećem mjesecu napuniti 4 godine. U zadnje vrijeme primjetili smo da ne želi kakati nigdje drugdje osim doma. 
    Problem je što ne želi kakati u vrtiću pa zadržava stolicu po cijeli dan. Jednom mi je rekao da će ukoliko kaka, teta galamiti. Razgovarali smo s tetama o tome. One ga pokušavaju ohrabriti, ali bez uspjeha. Danas smo skoro došli do vrtića pa smo morali juriti nazad da on kaka doma. Što je razlog? Prije je normalno kakao u vrtiću. vall

Draga mama,
Prema ovome što ste naveli, može se pretpostaviti da se je Vaš dječak našao u nekoj situaciji koju je doživio vrlo nelagodno i što je utjecalo na njega tako što je zaključio da je bolje da ne kaka nigdje drugdje osim kod kuće. Ako je odgajateljica zaista rekla da će vikati na njega ako kaka, bilo bi jako dobro da saznate što se točno dogodilo. Stoga Vam predlažem da razgovarate s njom vrlo konkretno. Ukoliko poznajete druge roditelje iz skupine Vašeg sina, raspitajte se da li se nešto slično i njima počelo događati. Bilo bi dobro i da se obratite vrtićkom psihologu ukoliko ga imate.
Ono što mi nije posve jasno iz Vašeg opisa jest da li neće kakati samo u vrtiću ili neće kakati niti primjerice kod bake, tete ili drugdje gdje već idete. Ako apsolutno ne želi kakati nigdje osim kod kuće, a prije je to normalno činio, da li se još nešto dogodilo što je tako utjecalo na njegovu promjenu u obavljanju nužde, odnosno u ponašanju? Pokušajte se prisjetiti detalje.
Također, ako njega to muči, a vrlo vjerojatno ga muči, moguće je da će Vam dati odgovor na to pitanje dok se igra, dok se kupa ili bilo kakvoj sličnoj situaciji. Zato dobro osluškujte, ali nemojte ga ispitivati oko toga niti raditi pretjerani bauk oko toga. Prihvatite da će sada neko vrijeme kakati samo doma, da ćete trčati doma da obavi nuždu, a u međuvremenu pokušajte otkriti uzrok prema gore navedenim prijedlozima.
Sretno,

   Tatjana Gjurković,


   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Problem s kakanjem u vrtiću

<para>
 Ide u vrtić i uopće ne komunicira s tetama kao ni s drugim odraslim osobama (osim sa članovima obitelji). Totalno ih ignorira. Tete se jako trude da ih bar pozdravi kad dolazi, ali on samo mahne rukom. Sa prijateljima normalno komunicira, a čim spazi tete, tajac. U zadnja dva mjeseca počeo je tepati u razgovoru sa mnom i mužem. Kad mu kažem da ga ne razumijem on ponovi normalnim tonom, ali onda opet drugu rečenicu tepa i tako stalno. Kad se od njega očekuje da nešto kaže pred odraslima, jezikom oblizuje i grize usne, privuče se uz mene, pravi grimase i počne me lizati... ponekad je dovoljno i samo prisustvo nekih njemu totalno nepoznatih ljudi. To zna biti jako neugodna situacija. Lijepo mu objašnjavam sve, ali ne vrijedi. Primjećujem i da su mu pokreti tjela ponekad ubrzani (kod nekog pozitivnog ili negativnog uzbuđenja)... npr. treskanje nogama i rukama i sve češće koristi taj svoj jezik, plazi ga, ali ne u smislu da se bekelji. Neki dan ga je fotograf u vrtiću jedva uspio uslikati...nikako da sakrije jezik:)
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mi i tete ne vidimo kod njega neke znakove da je nesretan, bez problema ide u vrtić. Mažen je i pažen i dobro se slaže sa starijim bratom i mlađom sestrom. Imam osjećaj da je užasno nepovjerljiv. Razmišljala sam da ga odvedem kod psihologa, ali teta u vrtiću smatra da nema potrebe jer on kod kuće skroz normalno funkcionira i puno priča. Ne znam....što vi mislite? Bilja
Draga mama,</para>
<para>mišljenja sam da bi svakako bilo dobro da se obratite psihologu. Ukoliko je zaposlen psiholog u vrtiću u koji ide Vaš sin, bilo bi dobro da se prvo njemu obratite. Ukoliko će vrtićki psiholog procijeniti da ima potrebe za dodatnom psihodijagnostičkom obradom, uputit će Vas zasigurno na Klaićevu ili Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.</para>
<para>Prema ovome što ste opisali, neobično je da sa svojih 4 godine ne može svjesno kontrolirati motoriku ruku, nogu i jezika. To je normalno za bitno raniju dob djeteta. Ukoliko Vam se predloži psihodijagnostička obrada, svakako to učinite. Rana intervencija može jako puno pomoći da se djetetov razvoj nastavi razvijati normalno.</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

(Ne)komuniciranje kod 4-godišnjaka Sin mi ima 4 godine. Kod njega primjećujem neke stvari što me pomalo počinju zabrinjavati. 
    Ide u vrtić i uopće ne komunicira s tetama kao ni s drugim odraslim osobama (osim sa članovima obitelji). Totalno ih ignorira. Tete se jako trude da ih bar pozdravi kad dolazi, ali on samo mahne rukom. Sa prijateljima normalno komunicira, a čim spazi tete, tajac. U zadnja dva mjeseca počeo je tepati u razgovoru sa mnom i mužem. Kad mu kažem da ga ne razumijem on ponovi normalnim tonom, ali onda opet drugu rečenicu tepa i tako stalno. Kad se od njega očekuje da nešto kaže pred odraslima, jezikom oblizuje i grize usne, privuče se uz mene, pravi grimase i počne me lizati... ponekad je dovoljno i samo prisustvo nekih njemu totalno nepoznatih ljudi. To zna biti jako neugodna situacija. Lijepo mu objašnjavam sve, ali ne vrijedi. Primjećujem i da su mu pokreti tjela ponekad ubrzani (kod nekog pozitivnog ili negativnog uzbuđenja)... npr. treskanje nogama i rukama i sve češće koristi taj svoj jezik, plazi ga, ali ne u smislu da se bekelji. Neki dan ga je fotograf u vrtiću jedva uspio uslikati...nikako da sakrije jezik:)


   Mi i tete ne vidimo kod njega neke znakove da je nesretan, bez problema ide u vrtić. Mažen je i pažen i dobro se slaže sa starijim bratom i mlađom sestrom. Imam osjećaj da je užasno nepovjerljiv. Razmišljala sam da ga odvedem kod psihologa, ali teta u vrtiću smatra da nema potrebe jer on kod kuće skroz normalno funkcionira i puno priča. Ne znam....što vi mislite? Bilja
Draga mama,
mišljenja sam da bi svakako bilo dobro da se obratite psihologu. Ukoliko je zaposlen psiholog u vrtiću u koji ide Vaš sin, bilo bi dobro da se prvo njemu obratite. Ukoliko će vrtićki psiholog procijeniti da ima potrebe za dodatnom psihodijagnostičkom obradom, uputit će Vas zasigurno na Klaićevu ili Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.
Prema ovome što ste opisali, neobično je da sa svojih 4 godine ne može svjesno kontrolirati motoriku ruku, nogu i jezika. To je normalno za bitno raniju dob djeteta. Ukoliko Vam se predloži psihodijagnostička obrada, svakako to učinite. Rana intervencija može jako puno pomoći da se djetetov razvoj nastavi razvijati normalno.

   Tatjana Gjurković,


   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

(Ne)komuniciranje kod 4-godišnjaka

<para> tjednu, a sada je devet mjeseci i uvrće nogice prema unutra pa me zanima da li je to povezano s ultra</para>
<para>
 Pozdrav, zanima me što znači diskretna nepravilnost pl.chorioideusa obostrano kod ultrazvuka mozga kod novorođenčeta? Inače je curica rođena u 38. tjednu, a sada je devet mjeseci i uvrće nogice prema unutra pa me zanima da li je to povezano s ultrazvukom mozga rađenim kad se rodila? Kontrolni ultrazvuk je rađen s mjesec dana i bio je u redu. To je nešto o čemu je fizijatar pričao, pa me zanima da li tu ima kakve osnove, s obzirom da je nalaz zadnjeg ultrazvuka mozga bio uredan.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>„Diskretna nepravilnost pl. chorioideusa“ na ultrazvuku mozga vas ne treba zabrinjavati. Bez snimaka teško je procijeniti da li se radilo o sitnom krvarenju (a što je najvjerojatnije) koje se samo od sebe povuklo. Također bih preporučio da ubuduće, svakako tražite od liječnika koji vašem djetetu radi bilo koju pretragu objašnjenje „na licu mjesta“ jer na to imate pravo. Nije u redu da odlazite s pregleda zbunjeni i neinformirani. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Prim dr.sc. Zlatko Sabol, dr. med., spec. pedijatar, subspec. dječje neurologije</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">
 <emphasis>Poliklinika za dječje bolesti Sabol</emphasis>
 </ulink>
</para>

Što znači "diskretna nepravilnost pl.chorioideusa"? Pozdrav, zanima me što znači diskretna nepravilnost pl.chorioideusa obostrano kod ultrazvuka mozga kod novorođenčeta? Inače je curica rođena u 38.  tjednu, a sada je devet mjeseci i uvrće nogice prema unutra pa me zanima da li je to povezano s ultra

   Pozdrav, zanima me što znači diskretna nepravilnost pl.chorioideusa obostrano kod ultrazvuka mozga kod novorođenčeta? Inače je curica rođena u 38. tjednu, a sada je devet mjeseci i uvrće nogice prema unutra pa me zanima da li je to povezano s ultrazvukom mozga rađenim kad se rodila? Kontrolni ultrazvuk je rađen s mjesec dana i bio je u redu. To je nešto o čemu je fizijatar pričao, pa me zanima da li tu ima kakve osnove, s obzirom da je nalaz zadnjeg ultrazvuka mozga bio uredan.
   
   „Diskretna nepravilnost  pl. chorioideusa“ na ultrazvuku mozga vas ne treba zabrinjavati. Bez snimaka teško je procijeniti da li se radilo o sitnom krvarenju  (a što je najvjerojatnije) koje se samo od sebe povuklo. Također bih preporučio da ubuduće, svakako tražite od liječnika koji vašem djetetu radi bilo koju pretragu objašnjenje „na licu mjesta“ jer na to imate pravo. Nije u redu da odlazite s pregleda zbunjeni i neinformirani. 
   
   Prim dr.sc. Zlatko Sabol, dr. med., spec. pedijatar, subspec. dječje neurologije
   
   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Što znači "diskretna nepravilnost pl.chorioideusa"?

<para> Općenito se definiraju kao nehotimični, mehanički, koordinirani, ponavljajući, nerefleksni pokreti koji se javljaju uvijek na isti način u svakom ponavljanju. </para>
<para>
 Poštovani, mom sinčiću od 4,5 godine prije 2 mjeseca pojavio se tik u vidu ispružanja rukica. Pedijatrica je preporučila da ga pustimo i promatrmo i da će to vjerojatno samo proći. Ali prije par dana pojavila su se još 2 tika: zabacivanje glave i podizanje ramena. Nekad to ponavlja svakih par sekundi, a nekad rjeđe. Razgovarali smo sa psihologicom iz vrtića i ona preporuča da ga pustimo. Mama kao mama nema mira pa me zanima da li da idemo na pregled kod neuropedijatra, neke pretrage? Ne bi htjeli raditi ništa nepotrebno s obzirom da je on jako osjetljiv i emotivan. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Zabrinuta mama
</para>
<para>Poštovana, prvo malo medicinsko objašnjenje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U djece se često javljaju atake s brojnim simptomima i kliničkim znacima koji nalikuju konvulzijama («imitatori» epilepsijskih napadaja). Ovi nekonvulzivni (neepilepsijski) paroksizmalni poremećaji mogu biti posljedica niza drugih medicinskih poremećaja (gastrointestinalni, kardiološki, psihijatrijski, spavanje). Promjene u motoričkom ponašanju i aktivnosti samozadovoljavanja također mogu oponašati epilepsiju.</para>
<para>Zbog nepoznavanja prave prirode i mogućnosti pogrešne dijagnoze isključivo na temelju njihovog kliničkog ispoljavanja, djeca s takvim napadajima nerijetko, opravdano ili neopravdano podvrgavaju se kliničkim pregledima.</para>
<para>Motoričke stereotipije javljaju se u svim dobnim skupinama djece i odraslih. Općenito se definiraju kao nehotimični, mehanički, koordinirani, ponavljajući, nerefleksni pokreti koji se javljaju uvijek na isti način u svakom ponavljanju. Još uvijek predstavljaju nedovoljno definirane kliničke fenomene. Njihova patofiziologija je nejasna, posljedice nepoznate, a liječenje često neefikasno. Mogu biti prolazne ili stalne, zahvatiti različite dijelove tijela (glava, vrat, trup, ekstremiteti) ili cijelo tijelo. S etiološkog stanovišta dijele se na primarne (esencijalne, fiziološke) i sekundarne (simptomatske). Ove druge susreću se u djece s mentalnom retardacijom, pervazivnim razvojnim poremećajima (autizam, ADHD sindrom), psihijatrijskim, metaboličkim ili neurodegenerativnim poremećajima. Stereotipni pokreti često se javljaju u slijepe djece poput ponavljajućih pokreta opipavanja predmeta ili osoba, pokrivanja očiju dlanovima, različitih stereotipnih pokreta ruku i prstiju, držanje i okretanja lica nadole, ritmičko ljuljanje ili njihanje, skakanje i dr.</para>
<para>Ritmičke motoričke stereotipije u većini slučajeva su primarne, fiziološke i mogu se smatrati normalnom pojavom. Njihovo etiopatogenetsko tumačenje je vrlo različito, od psiholoških utjecaja do poremećaja u sazrijevanju moždanih (kortiko-strijatalanih) putova. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Obično spontano nestaju sazrijevanjem motorike u doba malog djeteta. U slučajevima njihovog perzistiranja trebalo bi razmotriti razvoj trajnog poremećaja, te proširiti neuropedijatrijsku obradu.</para>
<para>Fiziološke stereotipije mogu se podijelitu u tri skupine: <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>1. najčešće - ljuljanje tijela u smjeru naprijed-natrag, sisanje palca, griženje usana i obraza npr. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>2. njihanje glave (i trupa); <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>3. složeni pokreti ramena i ruku.</para>
<para>Spektar stereotipija čine više desetaka različitih oblika, između ostalih ritmičko udaranje nogama, mahanje rukama, grimasiranje, složene stereotipije pokreta ramena i ruku s različitim vrstama pokreta itd.. Uzbuđenje kao pokretač stereotipija nađeno je u oko 70% slučajeva.</para>
<para>Gotovo sve atake mogu se prekinuti na zahtjev, naredbu ili skretanje pozornosti na drugi sadržaj. Nikada se ne javljaju u spavanju.</para>
<para>Nadam se da je ovo malo „predavanje „ razbistrilo Vaše misli, ali, ako i nakon njega imate dilema učinite pregled kliničkog psihologa, EEG zapis u spavanja i pregled neuropedijatra.</para>
<para>Srdačan pozdrav</para>
<para>
 <emphasis>dr.Matilda Kovač Šižgorić, spec. pedijatra, subspec. pedijatrijske neurologije, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti dr. Sabol<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </ulink>
 </emphasis>
</para>

Tikovi/atake ili promjene u motoričkom ponašanju Motoričke stereotipije javljaju se u svim dobnim skupinama djece i odraslih.  Općenito se definiraju kao nehotimični, mehanički, koordinirani, ponavljajući, nerefleksni pokreti koji se javljaju uvijek na isti način u svakom ponavljanju. 

   Poštovani, mom sinčiću od 4,5 godine prije 2 mjeseca pojavio se tik u vidu ispružanja rukica. Pedijatrica je preporučila da ga pustimo i promatrmo i da će to vjerojatno samo proći. Ali prije par dana pojavila su se još 2 tika: zabacivanje glave i podizanje ramena. Nekad to ponavlja svakih par sekundi, a nekad rjeđe. Razgovarali smo sa psihologicom iz vrtića i ona preporuča da ga pustimo. Mama kao mama nema mira pa me zanima da li da idemo na pregled kod neuropedijatra, neke pretrage? Ne bi htjeli raditi ništa nepotrebno s obzirom da je on jako osjetljiv i emotivan. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Zabrinuta mama

Poštovana, prvo malo medicinsko objašnjenje.U djece se često javljaju atake s brojnim simptomima i kliničkim znacima koji nalikuju konvulzijama («imitatori» epilepsijskih napadaja). Ovi nekonvulzivni (neepilepsijski) paroksizmalni poremećaji mogu biti posljedica niza drugih medicinskih poremećaja (gastrointestinalni, kardiološki, psihijatrijski, spavanje). Promjene u motoričkom ponašanju i aktivnosti samozadovoljavanja također mogu oponašati epilepsiju.
Zbog nepoznavanja prave prirode i mogućnosti pogrešne dijagnoze isključivo na temelju njihovog kliničkog ispoljavanja, djeca s takvim napadajima nerijetko, opravdano ili neopravdano podvrgavaju se kliničkim pregledima.
Motoričke stereotipije javljaju se u svim dobnim skupinama djece i odraslih. Općenito se definiraju kao nehotimični, mehanički, koordinirani, ponavljajući, nerefleksni pokreti koji se javljaju uvijek na isti način u svakom ponavljanju. Još uvijek predstavljaju nedovoljno definirane kliničke fenomene. Njihova patofiziologija je nejasna, posljedice nepoznate, a liječenje često neefikasno. Mogu biti prolazne ili stalne, zahvatiti različite dijelove tijela (glava, vrat, trup, ekstremiteti) ili cijelo tijelo. S etiološkog stanovišta dijele se na primarne (esencijalne, fiziološke) i sekundarne (simptomatske). Ove druge susreću se u djece s mentalnom retardacijom, pervazivnim razvojnim poremećajima (autizam, ADHD sindrom), psihijatrijskim, metaboličkim ili neurodegenerativnim poremećajima. Stereotipni pokreti često se javljaju u slijepe djece  poput ponavljajućih pokreta opipavanja predmeta ili osoba, pokrivanja očiju dlanovima, različitih stereotipnih pokreta ruku i prstiju, držanje i okretanja lica nadole, ritmičko ljuljanje ili njihanje, skakanje i dr.
Ritmičke motoričke stereotipije u većini slučajeva su primarne, fiziološke i mogu se smatrati normalnom pojavom. Njihovo etiopatogenetsko tumačenje je vrlo različito, od psiholoških utjecaja do poremećaja u sazrijevanju moždanih (kortiko-strijatalanih) putova. Obično spontano nestaju sazrijevanjem motorike u doba malog djeteta. U slučajevima njihovog perzistiranja trebalo bi razmotriti razvoj trajnog poremećaja, te proširiti neuropedijatrijsku obradu.
Fiziološke stereotipije mogu se podijelitu u tri skupine: 1. najčešće - ljuljanje tijela u smjeru naprijed-natrag, sisanje palca, griženje usana i obraza npr. 2. njihanje glave (i trupa); 3. složeni pokreti ramena i ruku.
Spektar stereotipija čine više desetaka različitih oblika, između ostalih ritmičko udaranje nogama, mahanje rukama, grimasiranje, složene stereotipije pokreta ramena i ruku s različitim vrstama pokreta itd.. Uzbuđenje kao pokretač stereotipija nađeno je u oko 70% slučajeva.
Gotovo sve atake mogu se prekinuti na zahtjev, naredbu ili skretanje pozornosti na drugi sadržaj. Nikada se ne javljaju u spavanju.
Nadam se da je ovo malo „predavanje „  razbistrilo Vaše misli, ali, ako i nakon njega imate dilema učinite pregled kliničkog psihologa, EEG zapis u spavanja i pregled neuropedijatra.
Srdačan pozdrav

   dr.Matilda Kovač Šižgorić, spec. pedijatra, subspec. pedijatrijske neurologije, Poliklinika za dječje bolesti dr. Sabol
      
   
 Klinfo.hr 

Tikovi/atake ili promjene u motoričkom ponašanju

<para>
 Prvih mjesec dana sam ga dojila i sad već 2 tjedna nemam mlijeko, pa smo ga hranili nanom 1, ali smo primjetili da od njega ima jake bolove u trbuhu, pa smo kupili sad pre nan koji je i namjenjen za hranjenje nedonošćadi. Do sada mu je stolica bila žute boje dok je bio na nanu 1, a sad od kad smo prešli na pre nan, stolica mu je tamne boje otprilike maslinasto zelene. Zanima me da li je to normalno da mu je takva stolica ili je on gladan jer su nam druge mame rekle da ako je stolica zelena bebica je gladna? On je veseo, spava normalno i jede svakih 3 i pol sata. Unaprijed hvala. ŽM
</para>
<para>Draga mama, ukoliko je dijete zadovoljno, veselo i dobro napreduje onda nije gladno. Osim toga dojenački mliječni pripravci namjenjeni djeci koja su prerano rođena (pre - formule) nešto su jači (imaju veću energetsku vrijednost, više bjelančevina i masti, te mikronutijenata) zbog čega, s obzirom na dojenački mliječni pripravak broj 1, Vaša beba dobiva više!</para>
<para>Tena Niseteo <emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Beba na adaptiranom mlijeku ima zelenu stolicu. Jel' to znači da je gladna? Poštovani! Imam bebu od 1 i pol mjeseca i rođen je kao nedonošće. 
    Prvih mjesec dana sam ga dojila i sad već 2 tjedna nemam mlijeko, pa smo ga hranili nanom 1, ali smo primjetili da od njega ima jake bolove u trbuhu, pa smo kupili sad pre nan koji je i namjenjen za hranjenje nedonošćadi. Do sada mu je stolica bila žute boje dok je bio na nanu 1, a sad od kad smo prešli na pre nan, stolica mu je tamne boje otprilike maslinasto zelene. Zanima me da li je to normalno da mu je takva stolica ili je on gladan jer su nam druge mame rekle da ako je stolica zelena bebica je gladna? On je veseo, spava normalno i jede svakih 3 i pol sata. Unaprijed hvala. ŽM

Draga mama, ukoliko je dijete zadovoljno, veselo i dobro napreduje onda nije gladno. Osim toga dojenački mliječni pripravci namjenjeni djeci koja su prerano rođena (pre - formule) nešto su jači (imaju veću energetsku vrijednost, više bjelančevina i masti, te mikronutijenata) zbog čega, s obzirom na dojenački mliječni pripravak broj 1, Vaša beba dobiva više!
Tena Niseteo dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka


   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

TENA NISETEO

Beba na adaptiranom mlijeku ima zelenu stolicu. Jel' to znači da je gladna?

<para>
 Odbija pisati zadaće jer ih "ni drugi ne pišu i to njemu ne treba u životu". Ne želi učiti jer ni drugi ne uče pa kaj onda. "Ja ga maltretiram, jer zahtjevam da piše zadaće i kontroliram ga, a nijedna druga mama to ne radi" - to su sve njegove riječi. Ja sam potpuno shrvana, već dva tjedna pokušavam razgovarati s njim, probala sam i sa zabranama i kažnjavanjem ali ništa ne pomaže. On se i dalje isto ponaša. Što da radim? Mama A.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Nema potrebe da budete shrvani. Oboružajte se strpljenjem i krenite dalje.</para>
<para>U situacijama koje vas izbacuju iz takta, sjetite se neke situacije kada ste bili opušteni i mirni. I osjetite tu opuštenost ovdje i sada. To je jedan mali „trik“ kako „sačuvati živce“. Nadalje, možete u sebi izbrojati do deset pa onda krenuti razgovarati sa sinom. Možete odgoditi razgovor za kasnije (što bi bilo jako učinkovito jer on takvu reakciju sigurno ne očekuje).</para>
<para>Što se tiče njegova ponašanja, vrlo je karakteristično za vrijeme puberteta.</para>
<para>Vaš sin, vaše dijete, dolazi u razdoblje u kojem prestaje biti dijete i pretvara se u odraslu osobu. Kao i kada je bio tek rođen, njegove će se potrebe i ponašanje mijenjati iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec. To je prirodno, jer mu slijedi vrijeme brzog fizičkog, emocionalnog i socijalnog razvoja u kojem ćete biti svjedok brzim promjenama i naglom odrastanju.</para>
<para>Roditelji u ovoj fazi ponovo upoznaju svoju djecu, a u odnosu s njima bitno je ohrabrenje, razumijevanje, prihvaćanje, podrška i diskusija.
U ovoj razvojnoj fazi dobro je s djetetom diskutirati na istoj razini, što naravno ne znači da roditelji i dalje ne postavljaju granice i da diskusija ne smije završiti s „dva dana nema kompjutora“ ili nešto slično. U tom smislu možete ga iskreno i pošteno pitati što mu je i objasniti mu da ste poprilično zbunjeni njegovom promjenom.</para>
<para>Možete mu reći da ne odobravate njegovo ponašanje i pitati ga što će napraviti u vezi s tim. U razgovoru prebacite odgovornost na njega, jer je već dovoljno odrastao da ju i preuzme. Ja bih predložila da u odnosu s njim koristite jednostavnu formulu. KOLIKO ODGOVORNOSTI POKAŽE TOLIKO ĆE DOBITI SLOBODE.</para>
<para>Moguće psihičke značajke puberteta su:
• zamaranje, rastresenost (mladi dobivaju nove dužnosti i zadatke, prelaze s razredne nastave na predmetnu nastavu)
• razdražljivost, nervozno reagiranje
• osjećaj nemira (zbog nesigurnosti i češćih konfliktnih situacija)
• želja za izolacijom
• nezainteresiranost za rad
• nagle promjene raspoloženja
• maštanje</para>
<para>Ponašanje vašeg sina može biti samo izražena potreba da se uklopi u društvo svojih vršnjaka. On je „faca jer se ponaša kao ostali 'frajeri', a može biti i simptom neke nezadovoljene potrebe".</para>
<para>Meni se osobno čini da je ovo prvo, ali nikako ne bih zanemarila niti drugu pretpostavku te bih ju sigurno imala na umu i provjerila.</para>
<para>Razgovarajte, pitajte, slušajte, potičite ok ponašanja, sankcionirajte ona koja su po vašoj procjeni loša. I ne zaboravite formulu ODGOVORNOST = SLOBODA. Možete ju podijeliti s njim. Tako da i sam bude svjestan toga da o njemu ovisi koliko će slobode imati.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
</para>

Dječak (12 godina) "preko noći" je postao svadljiv i bezobrazan Imam sina od 12 godina. Bio je dobar, pristojan i odličan u školi. Zadnja dva tjedna je nemoguć, postao je bezobrazan, stalno je svadljiv i razdražen. 
    Odbija pisati zadaće jer ih "ni drugi ne pišu i to njemu ne treba u životu". Ne želi učiti jer ni drugi ne uče pa kaj onda. "Ja ga maltretiram, jer zahtjevam da piše zadaće i kontroliram ga, a nijedna druga mama to ne radi" - to su sve njegove riječi. Ja sam potpuno shrvana, već dva tjedna pokušavam razgovarati s njim, probala sam i sa zabranama i kažnjavanjem ali ništa ne pomaže. On se i dalje isto ponaša. Što da radim? Mama A.

Draga mama,
Nema potrebe da budete shrvani. Oboružajte se strpljenjem i krenite dalje.
U situacijama koje vas izbacuju iz takta, sjetite se neke situacije kada ste bili opušteni i mirni. I osjetite tu opuštenost ovdje i sada. To je jedan mali „trik“ kako „sačuvati živce“. Nadalje, možete u sebi izbrojati do deset pa onda krenuti razgovarati sa sinom. Možete odgoditi razgovor za kasnije (što bi bilo jako učinkovito jer on takvu reakciju sigurno ne očekuje).
Što se tiče njegova ponašanja, vrlo je karakteristično za vrijeme puberteta.
Vaš sin, vaše dijete, dolazi u razdoblje u kojem prestaje biti dijete i pretvara se u odraslu osobu. Kao i kada je bio tek rođen, njegove će se potrebe i ponašanje mijenjati iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec. To je prirodno, jer mu slijedi vrijeme brzog fizičkog, emocionalnog i socijalnog razvoja u kojem ćete biti svjedok brzim promjenama i naglom odrastanju.
Roditelji u ovoj fazi ponovo upoznaju svoju djecu, a u odnosu s njima bitno je ohrabrenje, razumijevanje, prihvaćanje, podrška i diskusija.
U ovoj razvojnoj fazi dobro je s djetetom diskutirati na istoj razini, što naravno ne znači da roditelji i dalje ne postavljaju granice i da diskusija ne smije završiti s „dva dana nema kompjutora“ ili nešto slično. U tom smislu možete ga iskreno i pošteno pitati što mu je i objasniti mu da ste poprilično zbunjeni njegovom promjenom.
Možete mu reći da ne odobravate njegovo ponašanje i pitati ga što će napraviti u vezi s tim. U razgovoru prebacite odgovornost na njega, jer je već dovoljno odrastao da ju i preuzme. Ja bih predložila da u odnosu s njim koristite jednostavnu formulu. KOLIKO ODGOVORNOSTI POKAŽE TOLIKO ĆE DOBITI SLOBODE.
Moguće psihičke značajke puberteta su:
• zamaranje, rastresenost (mladi dobivaju nove dužnosti i zadatke, prelaze s razredne nastave na predmetnu nastavu)
• razdražljivost, nervozno reagiranje
• osjećaj nemira (zbog nesigurnosti i češćih konfliktnih situacija)
• želja za izolacijom
• nezainteresiranost za rad
• nagle promjene raspoloženja
• maštanje
Ponašanje vašeg sina može biti samo izražena potreba da se uklopi u društvo svojih vršnjaka. On je „faca jer se ponaša kao ostali 'frajeri', a može biti i simptom neke nezadovoljene potrebe".
Meni se osobno čini da je ovo prvo, ali nikako ne bih zanemarila niti drugu pretpostavku te bih ju sigurno imala na umu i provjerila.
Razgovarajte, pitajte, slušajte, potičite ok ponašanja, sankcionirajte ona koja su po vašoj procjeni loša. I ne zaboravite formulu ODGOVORNOST = SLOBODA. Možete ju podijeliti s njim. Tako da i sam bude svjestan toga da o njemu ovisi koliko će slobode imati.
Sretno,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus
 Klinfo.hr 

Dječak (12 godina) "preko noći" je postao svadljiv i bezobrazan

<para/>
<para>Ne ide u vrtić iz razloga što je od rođenja bolestan (22 hospitalizacije) i rijetko se druži s djecom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ima jednog prijatelja s kojim se povremeno viđa i ukoliko se nađe u situaciji gdje ima više djece, a njih su dvojica među njima, on se igra samo s njim, ukoliko je situacija da prijatelja nema, a on je sam među djecom, uvijek se igra sam.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Također sam primjetila da više ne želi pričati kad dođemo kod doktora. Jednostavno šuti i na sva se pitanja samo smješka. Čim izađemo iz ordinacije van, on nastavlja sa pričom normalno, a moja pitanja vezana za to jednostavno ignorira. Jednom je samo rekao da ne želi pričat jer su mu svi dosadni.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Bojim se da tolike hospitalizacije i nekretanje među svojim vršnjacima ne ostave posljedice na njemu i da ne postane asocijalan (doduše ta hospitalizacija obično traje dan, dva, ali ima jako puno bockanja barem jednom tjedno u prstić da se izvadi krv).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Najgori dio od svega mi je što ga do škole neću moći upisati ni u vrtić, ni u predškolski i ne znam više kako da ga uključim u neke stvari koje svi njegovi vršnjaci odavno rade. Molim vas za neki savjet.Hvala! blonda</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Ljudi se itekako razlikuju prema karakteristikama temperamenta.
Neke od karakteristika koje bih izdvojila su:
- PRVA REAKCIJA - odnosi se na djetetov odgovor na nove ljude, nove igračke, nove ideje… Pristupa li dijete ljudima ili stvarima bez oklijevanja ili je stidljivo, treba li mu dugo vremena da se opusti, te pristupa novim situacijama s oklijevanjem?
- PRILAGODLJIVOST - odnosi se na to koliko je vremena djetetu potrebno da se prilagodi promjenama u okolini. Prilagođava li se lako i jednostavno, bez otpora ili je u otporu i potrebno mu je duže vrijeme? Dijete koje se lako prilagođava brzo će prihvatiti novu rutinu, dok će djeci koja se teže prilagođavaju biti potrebno vrijeme kako bi prihvatili promjene.
- RAZINA AKTIVNOSTI - odnosi se na djetetovu fizičku aktivnost. Kreće li se dijete stalno ili je mirno i neaktivno? Djeca kojima je po temperamentu potrebno kretanje znaju imati problema sa mirnim sjedenjem u razredu, dok se „mirna“ djeca dobro prilagođavaju nametnutoj organizaciji vremena. Djeca s visokom razinom aktivnosti češće trče i skaču, dok se djeca s nižom aktivnošću više oslanjaju na mikromotoričke sposobnosti, poput slaganja slagalica, bojanja i crtanja.</para>
<para>Prema svemu što ste naveli Vaš dječačić je dijete kojem je potrebno više vremena da se opusti, kao da se i prilagodi novim situacijama. Takva djeca nerijetko biraju družiti se s jednim prijateljem. U njegovoj situaciji, s obzirom da se nema priliku često družiti s vršnjacima to je možda još više potencirano.</para>
<para>Nemojte ga forsirati. Kažete da nije zainteresiran za crtanje, pisanje, bojanje… Ja vjerujem da postoje brojne aktivnosti za koje jest zainteresiran. Stoga otkrijte (sigurno već i znate) koje su to, pa eventualno kroz njih provucite crtanje i pisanje. Premda za to služi škola te ga po mom mišljenju ne treba forsirati ukoliko to ne želi.</para>
<para>Što se tiče posjeta liječniku, slušajte ga što vam govori. S obzirom na 22 hospitalizacije ja ga razumijem ako mu je dosadilo pričati o tome. Poštujte to i kada vam kaže da mu je dosadno i ne prihvaća temu o liječniku možete ga upitati o čemu bi on volio razgovarati i što bi on volio raditi.</para>
<para>Razumijem da je situacija takva kakva je, i da je potrebno često ići liječniku, ali to ne treba biti fokus interesa.
I na kraju, sigurno bi bilo dobro dovoditi ga u situacije u kojima se može socijalizirati s ostalom djecom. Možete se raspitati o igraonicama u okviru knjižnica ili nekim drugim igraonicama. Igraonice znaju nuditi razne sadržaje. Možete ga odvesti na kazališne predstave. Možda ga upisati na neku aktivnost koja se odvija po par sati tjedno poput glume, lutaka, plivanja, jahanja, plesa... Naravno sve u skladu s tim koliko mu zdravstveno stanje to dozvoljava.</para>
<para>Srdačan pozdrav,</para>
<para>
 <emphasis>Jelena Vrsaljko, </emphasis>
 <emphasis>TA psihoterapeut, NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak (5) se teže prilagođava novim situacijama i socijalizira Poštovani! Imam sina od pet godina koji uopče nije zainteresiran za crtanje ili pisanje, bojanje, šaranje... 
Ne ide u vrtić iz razloga što je od rođenja bolestan (22 hospitalizacije) i rijetko se druži s djecom.Ima jednog prijatelja s kojim se povremeno viđa i ukoliko se nađe u situaciji gdje ima više djece, a njih su dvojica među njima, on se igra samo s njim, ukoliko je situacija da prijatelja nema, a on je sam među djecom, uvijek se igra sam.Također sam primjetila da više ne želi pričati kad dođemo kod doktora. Jednostavno šuti i na sva se pitanja samo smješka. Čim izađemo iz ordinacije van, on nastavlja sa pričom normalno, a moja pitanja vezana za to jednostavno ignorira. Jednom je samo rekao da ne želi pričat jer su mu svi dosadni.Bojim se da tolike hospitalizacije i nekretanje među svojim vršnjacima ne ostave posljedice na njemu i da ne postane asocijalan (doduše ta hospitalizacija obično traje dan, dva, ali ima jako puno bockanja barem jednom tjedno u prstić da se izvadi krv).Najgori dio od svega mi je što ga do škole neću moći upisati ni u vrtić, ni u predškolski i ne znam više kako da ga uključim u neke stvari koje svi njegovi vršnjaci odavno rade. Molim vas za neki savjet.Hvala! blonda
Draga mama,
Ljudi se itekako razlikuju prema karakteristikama temperamenta.
Neke od karakteristika koje bih izdvojila su:
- PRVA REAKCIJA - odnosi se na djetetov odgovor na nove ljude, nove igračke, nove ideje… Pristupa li dijete ljudima ili stvarima bez oklijevanja ili je stidljivo, treba li mu dugo vremena da se opusti, te pristupa novim situacijama s oklijevanjem?
- PRILAGODLJIVOST - odnosi se na to koliko je vremena djetetu potrebno da se prilagodi promjenama u okolini. Prilagođava li se lako i jednostavno, bez otpora ili je u otporu i potrebno mu je duže vrijeme? Dijete koje se lako prilagođava brzo će prihvatiti novu rutinu, dok će djeci koja se teže prilagođavaju biti potrebno vrijeme kako bi prihvatili promjene.
- RAZINA AKTIVNOSTI - odnosi se na djetetovu fizičku aktivnost. Kreće li se dijete stalno ili je mirno i neaktivno? Djeca kojima je po temperamentu potrebno kretanje znaju imati problema sa mirnim sjedenjem u razredu, dok se „mirna“ djeca dobro prilagođavaju nametnutoj organizaciji vremena. Djeca s visokom razinom aktivnosti češće trče i skaču, dok se djeca s nižom aktivnošću više oslanjaju na mikromotoričke sposobnosti, poput slaganja slagalica, bojanja i crtanja.
Prema svemu što ste naveli Vaš dječačić je dijete kojem je potrebno više vremena da se opusti, kao da se i prilagodi novim situacijama. Takva djeca nerijetko biraju družiti se s jednim prijateljem. U njegovoj situaciji, s obzirom da se nema priliku često družiti s vršnjacima to je možda još više potencirano.
Nemojte ga forsirati. Kažete da nije zainteresiran za crtanje, pisanje, bojanje… Ja vjerujem da postoje brojne aktivnosti za koje jest zainteresiran. Stoga otkrijte (sigurno već i znate) koje su to, pa eventualno kroz njih provucite crtanje i pisanje. Premda za to služi škola te ga po mom mišljenju ne treba forsirati ukoliko to ne želi.
Što se tiče posjeta liječniku, slušajte ga što vam govori. S obzirom na 22 hospitalizacije ja ga razumijem ako mu je dosadilo pričati o tome. Poštujte to i kada vam kaže da mu je dosadno i ne prihvaća temu o liječniku možete ga upitati o čemu bi on volio razgovarati i što bi on volio raditi.
Razumijem da je situacija takva kakva je, i da je potrebno često ići liječniku, ali to ne treba biti fokus interesa.
I na kraju, sigurno bi bilo dobro dovoditi ga u situacije u kojima se može socijalizirati s ostalom djecom. Možete se raspitati o igraonicama u okviru knjižnica ili nekim drugim igraonicama. Igraonice znaju nuditi razne sadržaje. Možete ga odvesti na kazališne predstave. Možda ga upisati na neku aktivnost koja se odvija po par sati tjedno poput glume, lutaka, plivanja, jahanja, plesa... Naravno sve u skladu s tim koliko mu zdravstveno stanje to dozvoljava.
Srdačan pozdrav,

   Jelena Vrsaljko, 
   TA psihoterapeut, NLP trener


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Dječak (5) se teže prilagođava novim situacijama i socijalizira

<para>
 Sad je ponovno krenula krajem sedmog mjeseca i svaki dan povraća. Teško odnosno gotovo nikako se ne uključuje u igru sa djecom, već se ili igra sama ili radi nešto drugo. Čak ponekad mislim da je prošla godina bila bolje. U razgovoru sa tetama uviđam da je njoj ta socijalizacija i igra sa djecom jednostavno kao nekakav teret i vrlo brzo nakon te igre dolazi plačući da se više ne želi igrati. Istina je da do tada nije baš bila u doticaju sa svojim vršnjacima, a čuvali su je baka i djed. Uz odrasle ljude se lakše opusti, a s djecom je kao u nekom grču. Bila sam i kod vrtićkog psihologa ali nismo ništa riješili. Nakon razgovora sa privatnim psihologom i testiranjem saznali smo da što se tiče intelektualne strane je iznadprosječno darovita, ali su joj socijalizacija i snalaženje u životnim situacijama pak ispod prosjeka što i sami znamo. Preporuka je da dijete više uključujemo u druženja sa vršnjacima kojih nemamo niti kod prijatelja, niti u susjedstvu, a kako smo dalje od grada vrlo je teško izvesti je u park. Nakon svih tih povraćanja i zbog straha za njenu psihu i općenito zdravlje ispisala sam je iz vrtića, te ponovno ide na čuvanje baki, a popodne u malu školu. Svakodnevno će po cijeli dan biti van kuće. Kako joj pomoći da u maloj školi nema problema sa socijalizacijom. Mama T.
</para>
<para>Draga mama,
do sada ste učinili puno razgovarajući sa stručnjacima koji su vam savjetovali što činiti kako bi vaša djevojčica prošla proces socijalizacije.</para>
<para>S obzirom da je njen proces prilagodbe trajao preko godine dana, a i dalje su se pojavljivale somatske tegobe možda će njeno uključivanje u malu školu u poslijepodnevnim satima izazvati još veći otpor, posebice ako je to vrijeme do sada bilo rezervirano za druženje s vama.</para>
<para>Ukoliko se takvo što desi moja je preporuka da razmislite hoće li i dalje pohađati malu školu.
Ono što možete učiniti jest:
- razmisliti koliko se jutarnje vrijeme provedeno s bakom može organizirati da se provede u svrsishodnoj igri.
- napravite popis mogućih situacija u kojima bi se vaše dijete ipak povremeno igralo s drugom djecom.</para>
<para>Raspitajte se postoje li u obližnjem gradu u poslijepodnevnim satima igraonice (primjerice u knjižnicama) gdje možete doći zajedno s djetetom. Možda postoje nekakve slobodne aktivnosti (strani jezici, različiti sportski sadržaji) na koje bi mogli vašu djevojčicu voziti jedanput ili dva puta tjedno.</para>
<para>Možete se povezati s roditeljima iz male škole, pa ako je moguće organizirati druženje u vašem domu.
Vjerojatno postoji način kako doći do djece s kojima će se družiti, ali vjerojatno taj način potražuje drugačiju organizaciju života.</para>
<para>U svezi prilagodbe i socijalizacije možete <ulink url="https://zena.rtl.hr/detaljnije/hr/strah-od-odvajanja-ili-zasto-je-nekoj-djeci-vrtic-prava-nocna-mora/17/7962/1/">pročitati slijedeći članak </ulink>u kojem smo opširnije razradile problem straha od odvajanja i socijalizacije djece vrtićke dobi.</para>
<para>
 <emphasis>Jelena Vrsaljko, </emphasis>
 <emphasis>TA psihoterapeut, NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Strah od vrtića i  problemi u socijalizaciji Poštovani, majka sam pet i pol godišnje djevojčice koja je prošle godine krenula u vrtić. Uz pregršt suza, jutarnjih povraćanja nekako smo tu godinu uspjeli izgurati. 
    Sad je ponovno krenula krajem sedmog mjeseca i svaki dan povraća. Teško odnosno gotovo nikako se ne uključuje u igru sa djecom, već se ili igra sama ili radi nešto drugo. Čak ponekad mislim da je prošla godina bila bolje. U razgovoru sa tetama uviđam da je njoj ta socijalizacija i igra sa djecom jednostavno kao nekakav teret i vrlo brzo nakon te igre dolazi plačući da se više ne želi igrati. Istina je da do tada nije baš bila u doticaju sa svojim vršnjacima, a čuvali su je baka i djed. Uz odrasle ljude se lakše opusti, a s djecom je kao u nekom grču. Bila sam i kod vrtićkog psihologa ali nismo ništa riješili. Nakon razgovora sa privatnim psihologom i testiranjem saznali smo da što se tiče intelektualne strane je iznadprosječno darovita, ali su joj socijalizacija i snalaženje u životnim situacijama pak ispod prosjeka što i sami znamo. Preporuka je da dijete više uključujemo u druženja sa vršnjacima kojih nemamo niti kod prijatelja, niti u susjedstvu, a kako smo dalje od grada vrlo je teško izvesti je u park. Nakon svih tih povraćanja i zbog straha za njenu psihu i općenito zdravlje ispisala sam je iz vrtića, te ponovno ide na čuvanje baki, a popodne u malu školu. Svakodnevno će po cijeli dan biti van kuće. Kako joj pomoći da u maloj školi nema problema sa socijalizacijom. Mama T.

Draga mama,
do sada ste učinili puno razgovarajući  sa stručnjacima koji su vam savjetovali što činiti kako bi vaša djevojčica prošla proces socijalizacije.
S obzirom da je njen proces prilagodbe trajao preko godine dana, a i dalje su se pojavljivale somatske tegobe možda će njeno uključivanje u malu školu u poslijepodnevnim satima izazvati još veći otpor, posebice ako je to vrijeme do sada bilo rezervirano za druženje s vama.
Ukoliko se takvo što desi moja je preporuka da razmislite hoće li i dalje pohađati malu školu.
Ono što možete učiniti jest:
- razmisliti koliko se jutarnje vrijeme provedeno s bakom može organizirati da se provede u svrsishodnoj igri.
- napravite popis mogućih situacija u kojima bi se vaše dijete ipak povremeno igralo s drugom djecom.
Raspitajte se postoje li u obližnjem gradu u poslijepodnevnim satima igraonice (primjerice u knjižnicama) gdje možete doći zajedno s djetetom. Možda postoje nekakve slobodne aktivnosti (strani jezici, različiti sportski sadržaji) na koje bi mogli vašu djevojčicu voziti jedanput ili dva puta tjedno.
Možete se povezati s roditeljima iz male škole, pa ako je moguće organizirati druženje u vašem domu.
Vjerojatno postoji način kako doći do djece s kojima će se družiti, ali vjerojatno taj način potražuje drugačiju organizaciju života.
U svezi prilagodbe i socijalizacije možete pročitati slijedeći članak u kojem smo opširnije razradile problem straha od odvajanja i socijalizacije djece vrtićke dobi.

   Jelena Vrsaljko, 
   TA psihoterapeut, NLP trener


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Strah od vrtića i  problemi u socijalizaciji

<para>
 Poštovani, moja kćerka ima samo devet godina, ali već ima fizičke naznake puberteta - rastu joj grudi i ima dlačice ispod ruke. Nije li to prerano? Trebam li reagirati i kako? Hvala!!! mama A.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sekundarne oznake puberteta: rast dojki, aksilarna i pubična dlakavost, nakon osme godine u djevojčica nisu preuranjene. Sve što se događa ranije naziva se preuranjeni pubertet ili pubertas paecox. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dakle ništa nije prerano i to je normalan tijek odrastanja. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Zdravka Gjergja dr. med., spec. pedijatar</emphasis>
</para>

Devetogodišnjakinja ulazi u pubertet? Poštovani, moja kćerka ima samo devet godina, ali već ima fizičke naznake puberteta - rastu joj grudi i ima dlačice ispod ruke. Nije li to prerano? Trebam li reagirati i kako? 
   Poštovani, moja kćerka ima samo devet godina, ali već ima fizičke naznake puberteta - rastu joj grudi i ima dlačice ispod ruke. Nije li to prerano? Trebam li reagirati i kako? Hvala!!! mama A.
   
   Sekundarne oznake puberteta: rast dojki, aksilarna i pubična dlakavost, nakon osme godine u djevojčica nisu preuranjene. Sve što se događa ranije naziva se preuranjeni pubertet ili pubertas paecox. 
   Dakle ništa nije prerano i to je normalan tijek odrastanja. 
   
   Zdravka Gjergja  dr. med., spec. pedijatar
 Klinfo.hr 

Devetogodišnjakinja ulazi u pubertet?

<para>
 Nedavno se čak i potukao u školi, a dosad nije nikoga udario nikada. Najgore što razgovorom ne postižem ništa. Svaki dan obeća da neće više, ali ne ispunjava obećanja. Pokušala sam i zabranom omiljenih stvari poput bicikla i sl. Ne znam više kako da mu usadim u glavu da takvo ponašanje nije u redu. Jako je pametan i brzo i lako uči u školi, ima sva pohvale za znanje, ali ponašanje je loše. Zabrinuta mama
Draga mama,</para>
<para>Škola većini djece predstavlja veselje, ali i veliku promjenu u životu. Odjednom, doslovno preko noći, od djeteta se očekuje mnogo više nego do tog dana. Zahtjeve i očekivanja da se oni ispune postavljaju učitelji, roditelji, ali i djeca sama sebi.</para>
<para>Za to je potrebna ponovna prilagodba (kao i na početak polaska u vrtić) na što djeca različito reagiraju. Sigurno se sjećate, reakcije na vrtić svog djeteta ili djece Vaših prijatelja – neka su plakala, neka su stalno tražila prisutnost roditelja kod kuće, neka su počela odbijati spavati sami itd. Baš tako djeca različito reagiraju na školu.</para>
<para>Ako Vaš dječak tako brzo savladava gradivo u školi, moguće da mu je dosadno. S druge strane očekuje se od njega da poslušno i mirno sjedi u svojoj klupi. A on bi trčao, igrao se ili slično, jer je jako brzo savladao gradivo.</para>
<para>Bilo bi dobro razgovarati sa školskim psihologom, ako ga imate, da zajedno pronađete način kako da mu pomognete da pronađe zanimaciju u trenucima kada mu padne koncentracija. Ukoliko nema školskog psihologa i/ili se ponašanje nastavi i tijekom narednih mjesec – dva, bilo bi dobro da dogovorite razgovor u Centru Proventus.</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Prvašić je postao neposlušan i svadljiv Imam sina od 6 godina. Krenuo je u školu i sad je nastao problem u ponašanju. Počeo je biti naposlušan, svađa se sa svima, počevši od mene i oca. 
    Nedavno se čak i potukao u školi, a dosad nije nikoga udario nikada. Najgore što razgovorom ne postižem ništa. Svaki dan obeća da neće više, ali ne ispunjava obećanja. Pokušala sam i zabranom omiljenih stvari poput bicikla i sl. Ne znam više kako da mu usadim u glavu da takvo ponašanje nije u redu. Jako je pametan i brzo i lako uči u školi, ima sva pohvale za znanje, ali ponašanje je loše. Zabrinuta mama
Draga mama,
Škola većini djece predstavlja veselje, ali i veliku promjenu u životu. Odjednom, doslovno preko noći, od djeteta se očekuje mnogo više nego do tog dana. Zahtjeve i očekivanja da se oni ispune postavljaju učitelji, roditelji, ali i djeca sama sebi.
Za to je potrebna ponovna prilagodba (kao i na početak polaska u vrtić) na što djeca različito reagiraju. Sigurno se sjećate, reakcije na vrtić svog djeteta ili djece Vaših prijatelja – neka su plakala, neka su stalno tražila prisutnost roditelja kod kuće, neka su počela odbijati spavati sami itd. Baš tako djeca različito reagiraju na školu.
Ako Vaš dječak tako brzo savladava gradivo u školi, moguće da mu je dosadno. S druge strane očekuje se od njega da poslušno i mirno sjedi u svojoj klupi. A on bi trčao, igrao se ili slično, jer je jako brzo savladao gradivo.
Bilo bi dobro razgovarati sa školskim psihologom, ako ga imate, da zajedno pronađete način kako da mu pomognete da pronađe zanimaciju u trenucima kada mu padne koncentracija. Ukoliko nema školskog psihologa i/ili se ponašanje nastavi i tijekom narednih mjesec – dva, bilo bi dobro da dogovorite razgovor u Centru Proventus.

   Tatjana Gjurković,


   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Prvašić je postao neposlušan i svadljiv

<para>
 razreda pa sve do sada, ima jako velikih problema u učenju, svladavanju gradiva, koncentraciji i pažnji, kako u školi tako i drugdje. Govori da ga u školi nitko ne voli, da se ne žele družiti s njim, da je lijen i da ne zna zašto se sve to događa. Od samog početka školovanja je imao problem s pažnjom na satu ili je znao šetati po razredu ili ustati i ometati druge učenike. Što učiniti i kome se obratiti za pomoć, kako bi moje dijete što kvalitetnije moglo napredovati u daljnjem školovanju? Zabrinuta mama
Draga mama,</para>
<para>predlažem Vam da se obratite Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu gdje možete napraviti psihodijagnostiku i utvrditi o čemu je zapravo riječ. Ukoliko se potvrdi da Vaš dječak ima problema s pažnjom, tada možete saznati kako mu pomoći da pronađe nove, adekvatnije načine učenja. Djeca koja imaju problema s pažnjom često se teže uklapaju u naš obrazovni sistem jer je on koncipiran da odgovara djeci koja imaju odgovarajuću pažnju.</para>
<para>Ali, ne očajavajte. Uz adekvatan pristup s Vaše strane i malo fleksibilnosti od strane profesora, Vaš dječak može proći svo školovanje za koje će biti motiviran (dakle i fakultet).</para>
<para>Također, predlažem Vam da pročitate vrlo zanimljivu knjigu Marka Fereka „Hiperaktivni sanjari“ koja Vam može pomoći da dođete do novih spoznaja o ponašanju Vašeg sina.
Ako ćete imati još pitanja, uvijek nam se možete ponovno obratiti.
Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Hiperaktivnost i problem s pažnjom kod 12-godišnjaka Poštovani, moj sin u prosincu puni 12 godina i pohađa 6. razred osnovne škole. Od početka 5. 
    razreda pa sve do sada, ima jako velikih problema u učenju, svladavanju gradiva, koncentraciji i pažnji, kako u školi tako i drugdje. Govori da ga u školi nitko ne voli, da se ne žele družiti s njim, da je lijen i da ne zna zašto se sve to događa. Od samog početka školovanja je imao problem s pažnjom na satu ili je znao šetati po razredu ili ustati i ometati druge učenike. Što učiniti i kome se obratiti za pomoć, kako bi moje dijete što kvalitetnije moglo napredovati u daljnjem školovanju? Zabrinuta mama
Draga mama,
predlažem Vam da se obratite Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu gdje možete napraviti psihodijagnostiku i utvrditi o čemu je zapravo riječ. Ukoliko se potvrdi da Vaš dječak ima problema s pažnjom, tada možete saznati kako mu pomoći da pronađe nove, adekvatnije načine učenja. Djeca koja imaju problema s pažnjom često se teže uklapaju u naš obrazovni sistem jer je on koncipiran da odgovara djeci koja imaju odgovarajuću pažnju.
Ali, ne očajavajte. Uz adekvatan pristup s Vaše strane i malo fleksibilnosti od strane profesora, Vaš dječak može proći svo školovanje za koje će biti motiviran (dakle i fakultet).
Također, predlažem Vam da pročitate vrlo zanimljivu knjigu Marka Fereka „Hiperaktivni sanjari“ koja Vam može pomoći da dođete do novih spoznaja o ponašanju Vašeg sina.
Ako ćete imati još pitanja, uvijek nam se možete ponovno obratiti.
Sretno,

   Tatjana Gjurković,


   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Hiperaktivnost i problem s pažnjom kod 12-godišnjaka

<para>
 Na primjer, kod šetnje istrčava na cestu, ja poviknem stani, a on samo ide i to nebrojeno puta... Dali smo mu lagano po pelenici da zna da to ne smije raditi no tada počinje vrištanje, lupanje po glavi, histeriziranje... Ne znamo više kako da ga smirimo jer onda za svaku situaciju tako reagira. Hvala. Nynnica
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Ostanite cool.</para>
<para>Vaš sinčić ispituje vaše granice. Mislim da nema razloga za zabrinutost. Ono što je jako bitno jest da budete uporni.
Znam da nije najugodnija sličica kada vam se sinčić lupa po glavi uz vrištanje te da to i kod vas najvjerojatnije izaziva pojavu neželjenih emocija i želju za vrištanjem. Kako biste ostali smireni možda će vam pomoći spoznaja da ispituje granice, traži pažnju te da je u toj dobi za djecu življeg temperamenta takvo ponašanje sasvim normalno.</para>
<para>U situaciji kada potrči udahnite duboko i krenite sa sprečavanjem njegova neželjena ponašanja, primjerice trčanja na cestu. Mislim da nije dobro lupati ga po pelenici jer na taj način dobiva poruku da je fizičko kažnjavanje u redu, a vjerujem da biste ga ukorili kada bi on lupao drugu djecu. S obzirom da djeca ponajviše uče imitiranjem, velika je vjerojatnost da će pokušati lupiti neko dijete.</para>
<para>Kada ga uhvatite, ako on vrišti i lupa se po glavi, fizički ga spriječite u tome. Možete ga podići i držati mu ručice dok god se ne smiri. Dakle, ako svojim ponašanjem ugrožava sebe, druge ili imovinu obavezno ga spriječite, a za druga ponašanja ga pustite da se ispuše. Držeći ga u rukama ne morate biti nervozni. Ponavljam: njegovo ponašanje je normalno, a vaš je cilj spriječiti ga u tome i naučiti ga adekvatnim reakcijama.</para>
<para>To ponovite onoliko puta koliko je potrebno. Ukoliko ustrajete u tome shvatiti će da ozbiljno mislite, da ste dosljedni i polako će se njegovo neželjeno ponašanje iskorijeniti.</para>
<para>I zapamtite ključni faktor u ovoj priči ste vi. Dok ste vani slobodno s njim trčite, vičite, igrajte se..ono što bismo mi u transkacijskoj analizi rekli: oslobodite dijete u sebi. A kada se ponaša onako kako ste opisali uđite u ulogu čvrstog roditelja koji mu ne dozvoljava da se ugrožava (druge, niti imovinu). Na taj način vaš će sinčić imati osjećaj sigurnosti. „S ovom mojom mamom nema šale, zna što radi, moja će me mama moći i zaštiti kada treba“.</para>
<para>Sjećam se kada se moja djevojčica prvi puta teatralno bacila na pločnik jer joj nisam dozvolila da sama hoda po dva metra visokom zidiću. U tom trenu mi je prošlo kroz glavu to je ono o čemu piše u knjigama. S obzirom da se nije fizički ugrožavala, samo je ležala nasred pločnika uz vrištanje od puno decibela, pustila sam ju da se ispuše i rekla joj da dođe kada se smiri, ja ju čekam. U nekoliko drugih navrata se čupala za kosu. Tada sam ju čvrsto uhvatila i tako držala dok nije odustala. Čim bi se smirila te smo krenule dalje zabavljale smo se kao i prije „incidenta“. Na taj način je i sama uvidjela kako je i za nju bolje adekvatno reagirati. Opisana neželjena ponašanja nisu se više ponavljala.</para>
<para>Nadam se da sam vam odgovorom pomogla.</para>
<para>Srdačan pozdrav,</para>
<para>
 <emphasis>Jelena Vrsaljko, </emphasis>
 <emphasis>TA psihoterapeut, NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Neposluh i histerični ispadi kod 2-godišnjaka Dobar dan. Molila bih vas pomoć. Imam sinčeka od 2 godine i 4 mjeseca koji jedostavno ništa ne sluša. 
    Na primjer, kod šetnje istrčava na cestu, ja poviknem stani, a on samo ide i to nebrojeno puta... Dali smo mu lagano po pelenici da zna da to ne smije raditi no tada počinje vrištanje, lupanje po glavi, histeriziranje... Ne znamo više kako da ga smirimo jer onda za svaku situaciju tako reagira. Hvala. Nynnica

Draga mama,
Ostanite cool.
Vaš sinčić ispituje vaše granice. Mislim da nema razloga za zabrinutost. Ono što je jako bitno jest da budete uporni.
Znam da nije najugodnija sličica kada vam se sinčić lupa po glavi uz vrištanje te da to i kod vas najvjerojatnije izaziva pojavu neželjenih emocija i želju za vrištanjem. Kako biste ostali smireni možda će vam pomoći spoznaja da ispituje granice, traži pažnju te da je u toj dobi za djecu življeg temperamenta takvo ponašanje sasvim normalno.
U situaciji kada potrči udahnite duboko i krenite sa sprečavanjem njegova neželjena ponašanja, primjerice trčanja na cestu. Mislim da nije dobro lupati ga po pelenici jer na taj način dobiva poruku da je fizičko kažnjavanje u redu, a vjerujem da biste ga ukorili kada bi on lupao drugu djecu. S obzirom da djeca ponajviše uče imitiranjem, velika je vjerojatnost da će pokušati lupiti neko dijete.
Kada ga uhvatite, ako on vrišti i lupa se po glavi, fizički ga spriječite u tome. Možete ga podići i držati mu ručice dok god se ne smiri. Dakle, ako svojim ponašanjem ugrožava sebe, druge ili imovinu obavezno ga spriječite, a za druga ponašanja ga pustite da se ispuše. Držeći ga u rukama ne morate biti nervozni. Ponavljam: njegovo ponašanje je normalno, a vaš je cilj spriječiti ga u tome i naučiti ga adekvatnim reakcijama.
To ponovite onoliko puta koliko je potrebno. Ukoliko ustrajete u tome shvatiti će da ozbiljno mislite, da ste dosljedni i polako će se njegovo neželjeno ponašanje iskorijeniti.
I zapamtite ključni faktor u ovoj priči ste vi. Dok ste vani slobodno s njim trčite, vičite, igrajte se..ono što bismo mi u transkacijskoj analizi rekli: oslobodite dijete u sebi. A kada se ponaša onako kako ste opisali uđite u ulogu čvrstog roditelja koji mu ne dozvoljava da se ugrožava (druge, niti imovinu). Na taj način vaš će sinčić imati osjećaj sigurnosti. „S ovom mojom mamom nema šale, zna što radi, moja će me mama moći i zaštiti kada treba“.
Sjećam se kada se moja djevojčica prvi puta teatralno bacila na pločnik jer joj nisam dozvolila da sama hoda po dva metra visokom zidiću. U tom trenu mi je prošlo kroz glavu to je ono o čemu piše u knjigama. S obzirom da se nije fizički ugrožavala, samo je ležala nasred pločnika uz vrištanje od puno decibela, pustila sam ju da se ispuše i rekla joj da dođe kada se smiri, ja ju čekam. U nekoliko drugih navrata se čupala za kosu. Tada sam ju čvrsto uhvatila i tako držala dok nije odustala. Čim bi se smirila te smo krenule dalje zabavljale smo se kao i prije „incidenta“. Na taj način je i sama uvidjela kako je i za nju bolje adekvatno reagirati. Opisana neželjena ponašanja nisu se više ponavljala.
Nadam se da sam vam odgovorom pomogla.
Srdačan pozdrav,

   Jelena Vrsaljko, 
   TA psihoterapeut, NLP trener


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 