Povučen je, dok je doma sasvim drugi dečko. Otvoreniji je i igra se sa dosta svojih vršnjaka. Išli smo na pregled kod logopeda i psihologa i sve je ok. Razgovaram s tetama, ali njih je 25 u grupi i teško se individualno posvetiti djetetu, ali on je u grču. Molim Vas za savjet kako da se postavim prema ovome problemu. Hvala. Mama I. Draga mama,
Ono što Vi, kao roditelj možete učiniti jest poticati ga na igru među nepoznatom djecom npr. u parku ili na rođendanima. U takvim situacijama budite mu Vi podrška i oslonac od koje će kretati u igru s nepoznatim vršnjacima. Ukoliko ćete ga ohrabrivati na adekvatan način (što bi značilo da mu pokažete kako može pristupiti vršnjaku, reći mu da ćete Vi biti tu uz njega, da kada god zaželi se može vratiti Vama, možda ispočetka ćete i Vi morati pristupiti tom drugom djetetu zajedno sa svojim dječakom da pronađete neku zajedničku poveznicu između njih kako bi se lakše započeli igrati), tada je moguće da će, s vremenom kako će se sve više osjećati sigurnijim u sebe, na isti način ponašati u vrtiću.
Osim toga, možete pronaći slikovnicu sa sličnom tematikom tj. dijete koje je povučeno i stidljivo i pročitati mu kako se taj stidljivi dječak snašao u nepoznatoj situaciji. Možete isto provući i kroz zajedničku igru s njim s figuricama s kojima se inače igra - možete glumiti kao da ste Vi taj stidljiv dječak ili, ako on uzme tu ulogu, glumite nepoznatog vršnjaka.
Ono što je važno je da budete što realniji tj. da ga ne prihvatite odmah u igru, da ne postanete prijatelji na prvu loptu, jer to neće biti od velike koristi Vašem dječaku. Njemu treba više vremena. Tako da bi bilo dobro da kroz neko određeno vrijeme postanu prijatelji. Ispitujte jedan drugog, ispočetka se možete igrati jedan pored drugog, tj. ne zajedno. Uočite sličnosti između ta dva lika i povežite se preko toga. Tako će i on moći lakše pronaći u vrtiću nekoga tko mu je sličan tj. tko voli slične stvari na sličan način i pronaći način kako da se s njim sprijatelji. No, nemojte nametati ovu tematiku u igru, budite strpljivi i vrlo osjetljivi. Budete li nametali kada on nije spreman da to proigrava (ili proigrava s Vama), možete samo postići da još duže neće biti spreman na to.
Također, predlažem da, ako ima psihologa u vrtiću da mu se obratite kako bi on/a razgovarao sa odgajateljicama Vašeg sina. Naime, očito je Vaš sin po temperamentu zatvoreniji i treba mu više poticaja i podrške da bi se snašao među vršnjacima i u grupi. Bilo bi jako važno da odgajateljice isto prepoznaju i da pronađu način kako da ga pozivaju da se uključi u zajedničke aktivnosti te kada uhvate priliku, razgovaraju sa nekim dječakom da ga pozove u igru.
Sretno!
Tatjana Gjurković,
dipl psiholog, certificirani terapeut igrom