To traje otprilike godinu i pol, ali u zadnje vrijeme dosta manje, jer ja mu na neki način branim i jako se ljutim. Primjerice, uvijek će odabrati crtani za curice (npr. Jagodica Bobica), uočit će moje nove cipele, naušnice i to ga oduševljava i voli komentirati, dok ga stvari za dečke ne zanimaju. Ukratko, oponaša mamu, a ne tatu. Ima li razloga za brigu i da osobno s djetetom ili bez njega posjetimo psihologa?! Hvala. Mama T.
Draga mama,
Razlozi za njegovo ponašanje mogu biti razni.
Jedan je da se djeca najčešće identificiraju s dominantnom osobom. Možda ste u vašoj obitelji to Vi? Možda oca često nema, pa vaš sin nije niti uspio razviti potrebu da ga oponaša? Postoji mogućnost da ima u vrtiću (ako ide u vrtić) prijateljicu koja ima utjecaj na njega, pa se igraju Jagodice Bobice i tako dalje i tako dalje.
Mislim da se ne trebate jako ljutiti zbog njegova ponašanja. Naime ukoliko ćete mu braniti gledati crtiće za curice i ljutiti se zbog toga, možete utjecati puno dalekosežnije s negativnim posljedicama no što će mu ostaviti „ženski“ crtići.
On kasnije u životu može imati problema s donošenjem odluka, s izražavanjem emocija, s iskrenošću i ostvarivanjem intimnih odnosa…. Bilo bi bolje da se usmjerite na uzrok, a ne na njegovo ponašanje. Puno razgovarajte s njim, pitajte ga što mu se tu sviđa. Malo pratite svoje dijete, da biste ga mogli usmjeriti.
Kroz razgovore i u igri možete mu objašnjavati razlike među spolovima i kako se one manifestiraju. Možete se igrati s lutkicama (muškim i ženskim), samo i tu bih preporučila oprez da ne upadnete u zamku stereotipa. Gdje piše da se dječaci ne smiju igrati s lutkicama i ženskim kolicima?
Mislim da ponašanje vašeg sina nije zabrinjavajuće. Ukoliko se to ne promjeni i kada promijenite način (razgovori i igra, a ne ljutnja) možete posjetiti psihologa kako biste se vi smirili.
Nadam se da sam vam pomogla odgovorom.
Srdačan pozdrav,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, NLP trener