Dosta nam se razlikuju pogledi na obrazovanje i odgoj djece i kad god je sin u posjeti kod tate, narednih mjesec-dva je nezadovoljan svojim životom kod mene, jer ja inzistiram na školskim obavezama, odlascima u krevet na vrijeme i tako...
Kaže da kod oca može sve, da se igra s djecom, a ovdje ne, da ovdje ne smije ništa.Ovakve su izjave mog sina sve češće, što me naravno čini zabrinutom i nesretnom. Zadnje što mi je rekao kad smo razgovarali o njegovoj jedinici iz matamatike (napominjem da je odličan učenik uvijek bio), da želi ići živjeti kod oca zauvijek i počeo je plakati. Ne znam ni sama što da radim. Jako sam nesretna i zabrinuta kao i on. Molim za bilo kakvu pomoć. Hvala unaprijed. Zabrinuta majka.
Draga mama,
Razumijem vašu zabrinutost. Ono što bih Vam savjetovala na temelju vašeg pisma jest da ozbiljno razgovarate sa sinom o tome što ga muči. To što Vi inzistirate na izvršavanju obveza, odlascima na spavanje je sasvim u redu, jer je i djeci od 11 godina potreban red i ritam koji im pružaju osjećaj sigurnosti. U Vašem pismu nemam podataka kakve su te granice, jesu li realne za njegovu dob. Možda samo da razmislite o tome, pa ukoliko postoji mogućnost i mjesta za pregovaranje možete u dogovoru sa svojim sinom te granice mrvicu pomaknuti.
Vaš sin, vaše dijete, dolazi u razdoblje u kojem prestaje biti dijete i pretvara se u odraslu osobu. Kao i kada je bio tek rođen njegove će se potrebe i ponašanje mijenjati iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec. To je prirodno, jer mu slijedi vrijeme brzog fizičkog, emocionalnog i socijalnog razvoja u kojem ćete biti svjedok brzim promjenama i naglom odrastanju.
Roditelji u ovoj fazi ponovo upoznaju svoju djecu, a u odnosu s njima bitno je ohrabrenje, razumijevanje, prihvaćanje, podrška i diskusija. Glavni cilj tinejdžerskih godina je dostići samostalnost pa se djeca odvajaju od roditelja, posebice od onoga za kojeg su bili više vezani. To najčešće izgleda kao da imaju različito mišljenje od roditelja i ne žele biti u njihovoj blizini. Sazrijevanjem počinju apstraktnije i racionalnije razmišljati i oblikuju moralnu svijest.
Ako uočite buntovnost i otpor, prvo preispitajte sebe, jeste li previše tvrdi, previše kontrolirate te slušate li svoje dijete? Dopuštate li mu da misli drugačije od vas?
Neka djeca mijenjaju svoje ponašanje, žele se osamostaliti, neka očajnički žele pripadati i svidjeti se grupi vršnjaka, a neka iskušavaju nove imidže te shvaćaju da se razlikuju od ostalih.
U ovoj razvojnoj fazi dobro je s djetetom diskutirati na istoj razini, što naravno ne znači da roditelji i dalje ne postavljaju granice i da diskusija ne smije završiti s „dva dana nema kompjutora“ ili nešto slično. U tom smislu možete ga iskreno i pošteno pitati što mu je i objasniti mu da ste poprilično zbunjeni njegovom promjenom.
Moguće psihičke značajke puberteta su:
• zamaranje, rastresenost (mladi dobivaju nove dužnosti i zadatke, prelaze s razredne nastave na predmetnu nastavu) • razdražljivost, nervozno reagiranje • osjećaj nemira (zbog nesigurnosti i češćih konfliktnih situacija) • želja za izolacijom • nezainteresiranost za rad • nagle promjene raspoloženja • maštanje
Razgovarajte, pitajte, slušajte, potičite dobra ponašanja, sankcionirajte ona koja su po vašoj procjeni loša.
Možete s njim podijeliti svoju zabrinutost i podijeliti s njim i svoje osjećaje.
Samo hrabro,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus