Postroll

Preroll

<para>
 Već neko vrijeme živimo zajedno i naši odnosi su bili solidni dok sam nosila sve obaveze na svojim leđima, kada sam odlučila prestati nastali su problemi. Svaki moj pokušaj da nađemo nekakav kompromis završio je svađom i optuživanjem. Sada sam se maknula u stranu, no sin i snaha ne razgovaraju sa mnom i mužem, a što je najgore, miču unuke od nas, imam osjećaj da to rade namjerno samo da bi mi što više patili. Da ne spominjem svaku našu pomoć oko čuvanja, kuhanja ili bilo čega su uzimali zdravo za gotovo. Kad mi to odradimo oni nas i dalje ignoriraju kao da ne postojimo, pogotovo snaha, a sada je i sin takav. Teško se nosimo s tim. Kako dalje? Žao nam je unuka jer znamo koliko su vezani uz nas. Sve do sad ja i suprug smo pazili na njih kad god je trebalo, a sad ih pošalju susjedi, a nekad ih pošalju baki kod koje nikad nisu ni prespavali sami, a svaki nas pokušaj da kontaktiramo s njima telefonom je onemogućen. Ne smeta nama što su oni kod bake, trebali su i prije i češće to raditi jer smatram da je ovo sad za djecu prevelik šok jer su još mali, posebno za unuka koji ima samo četiri godine, dok se unuka lakše snalazi jer je starija, ima sedam godina. Molim vas pomozite nam. Što da radimo? Svaki nas pokušaj dogovora dočekan je zidom. Hvala vam na odgovoru i lijep pozdrav.
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>čitajući Vaše pismo i sama sam Vašu osjetila tugu i nemoć. Zaista mi je žao što ne uspijevate postići dogovor sa sinom i snahom a što se sve to prelama preko leđa Vaših unuka.</para>
<para>Nažalost, na ponašanje drugih ne možemo utjecati, ali možemo utjecati na promjenu vlastitog što će onda možda dovesti i do promjene u ponašanju onih oko nas. Što ste sve do sada već pokušali u odnosu sa snahom i sinom? Je li išta od toga urodilo plodom? Ima jedna rečenica koja kaže „Ako te to što radiš ne dovodi do onoga što želiš, radi nešto drugo“. Vrlo jednostavna, a opet je se tako rijetko pridržavamo. Ako ste već mnogo puta pokušali razgovarati sa sinom i snahom i to nije urodilo plodom jer ste naišli na zid, možda trebate promijeniti upravo to – možda ne trebate inzistirati na razgovoru. Možda se jednostavno trebate uskladiti s njima i pustiti da Vam sami priđu kada to budu željeli.</para>
<para>Razmislite postoji li neki drugi put kojim bi mogli doći do unuka? Možda razgovor s drugom bakom? Ili jednostavno samo korištenje prilike kada god možete da vidite unuke i bez dogovora s roditeljima? Znam da ovo vjerojatno nisu rješenja koja Vas zadovoljavaju – no ako netko ne želi razgovarati i ne želi promijeniti svoje ponašanje, tu zaista ne možete ništa. Fokusirajte se na ono što možete i bez njih.</para>
<para>Želim Vam puno sreće!</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Problemi u suživotu dvije generacije i viđanju unuka Poštovani, suprug i ja živimo u istoj kući sa sinom i snahom. 
    Već neko vrijeme živimo zajedno i naši odnosi su bili solidni dok sam nosila sve obaveze na svojim leđima, kada sam odlučila prestati nastali su problemi. Svaki moj pokušaj da nađemo nekakav kompromis završio je svađom i optuživanjem. Sada sam se maknula u stranu, no sin i snaha ne razgovaraju sa mnom i mužem, a što je najgore, miču unuke od nas, imam osjećaj da to rade namjerno samo da bi mi što više patili. Da ne spominjem svaku našu pomoć oko čuvanja, kuhanja ili bilo čega su uzimali zdravo za gotovo. Kad mi to odradimo oni nas i dalje ignoriraju kao da ne postojimo, pogotovo snaha, a sada je i sin takav. Teško se nosimo s tim. Kako dalje? Žao nam je unuka jer znamo koliko su vezani uz nas. Sve do sad ja i suprug smo pazili na njih kad god je trebalo, a sad ih pošalju susjedi, a nekad ih pošalju baki kod koje nikad nisu ni prespavali sami, a svaki nas pokušaj da kontaktiramo s njima telefonom je onemogućen. Ne smeta nama što su oni kod bake, trebali su i prije i češće to raditi jer smatram da je ovo sad za djecu prevelik šok jer su još mali, posebno za unuka koji ima samo četiri godine, dok se unuka lakše snalazi jer je starija, ima sedam godina. Molim vas pomozite nam. Što da radimo? Svaki nas pokušaj dogovora dočekan je zidom. Hvala vam na odgovoru i lijep pozdrav.

Draga čitateljice,
čitajući Vaše pismo i sama sam Vašu osjetila tugu i nemoć. Zaista mi je žao što ne uspijevate postići dogovor sa sinom i snahom a što se sve to prelama preko leđa Vaših unuka.
Nažalost, na ponašanje drugih ne možemo utjecati, ali možemo utjecati na promjenu vlastitog što će onda možda dovesti i do promjene u ponašanju onih oko nas. Što ste sve do sada već pokušali u odnosu sa snahom i sinom? Je li išta od toga urodilo plodom? Ima jedna rečenica koja kaže „Ako te to što radiš ne dovodi do onoga što želiš, radi nešto drugo“. Vrlo jednostavna, a opet je se tako rijetko pridržavamo. Ako ste već mnogo puta pokušali razgovarati sa sinom i snahom i to nije urodilo plodom jer ste naišli na zid, možda trebate promijeniti upravo to – možda ne trebate inzistirati na razgovoru. Možda se jednostavno trebate uskladiti s njima i pustiti da Vam sami priđu kada to budu željeli.
Razmislite postoji li neki drugi put kojim bi mogli doći do unuka? Možda razgovor s drugom bakom? Ili jednostavno samo korištenje prilike kada god možete da vidite unuke i bez dogovora s roditeljima? Znam da ovo vjerojatno nisu rješenja koja Vas zadovoljavaju – no ako netko ne želi razgovarati i ne želi promijeniti svoje ponašanje, tu zaista ne možete ništa. Fokusirajte se na ono što možete i bez njih.
Želim Vam puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

KRISTINA BAČKONJA

Bolja ja

Problemi u suživotu dvije generacije i viđanju unuka

<para>
 Kada sam rekla prijeteljicama za njega, jedna je bila presretna zbog mene, druga je bila vrlo skeptična što se idem naći s njim, a ne poznaje ga, a treća mi je rekla da je ženskaroš (njoj sam povjerovala), ali bilo mi je neizmjerno drago što se nalazim s njim. Naravno, poljubio me (to mi je bio prvi poljubac, u 10. mjesecu punim 18 godina). Na početku sam odbijala poljubac i naposlijetku popustila. Cijelo vrijeme me držao za bedro, laskao mi, nudio da se naslonim na njegovo rame te mi ljubio ruke. Nisam se osjećala ugodno, čak sam mu i rekla to. Nakon sat vremena svatko je otišao na svoju stranu te mi je on dao svoj broj, a ja sam obećala da ću se javiti. Prijateljica me čekala u blizini (ona koja me uvjerila da je ženskaroš) i rekla sam joj kako mi se izlazak s njim nije nikako svidio, te da je bio prenapadan, kako sam ja platila kavu, kako me poljubio i kako mi je bio malo prenaporan. Bojim se da to nije došlo do njega. Drugo dan ujutro mi se opet javio, ja mu nisam odgovorila. Poslao je poruku prijateljici (koja je rekla da je ženskaroš) i pitao zna li ona što je sa mnom i da mu se ne javljam, a ona je odgovorila da ona ništa ne zna. Javljao mi se još dva dana i onda me izbrisao iz popisa prijatelja. Ja mu se nisam htjela javiti jer mi se činilo da je prenapadan i da nije za mene (nisam ništa osjetila). Na tome je sve ostalo. Poslije toga bila sam sretna što sam ga se riješila. No kako je vrijeme prolazilo, ja sam sve više mislila na njega, ne mogu se zaljubiti u nikoga, samo mi je on u glavi. Razmišljam da mu se javim, jer mislim da sam se ipak u njega zaljubila i svjesna sam da sam zaribala. Ali ne znam što da mu kažem? Nemam ništa pametno za reći, "oprosti" zvuči previše djetinjasto. Poludjeti ću, ne mogu spavati ni ništa normalno raditi. Moram poduzeti nešto pod hitno, iako znam da je previše vremena prošlo. Srela sam ga prije nekoliko dana na jednom natjecanju, gledao je u mene a poslije spustio glavu. Ja sam se pravila važna, a srce mi se kidalo od tuge. Cijelo vrijeme sam sama sebe uvjeravala da mi se ne sviđa (kao da sam se bojala vezivanja), no što sam se više uvjeravala i odbijala ga od sebe, bila sam sve luđa za njim. Molim Vas za savjet što da radim, što da mu kažem, inače ću poludjeti. Unaprijed hvala.
</para>
<para>
Draga Paula,</para>
<para>kada uporno želimo ne misliti na nekoga ili nešto, događa nam se da konstantno mislimo. Naš mozak ne čuje onaj „ne“ već čuje samo nastavak. Ako zaista želimo skrenuti svoje misli, tada se moramo fokusirati na ono na što želimo misliti ili u drugoj varijanti suočiti se s onim na koga (ili što) mislimo. U prvom djelu svog pisma kada si opisivala vaš spoj nisam naišla na ništa što ti se na njemu svidjelo: bio je prenapadan, kavu si platila ti, bio ti je naporan. Kada smo u nekoga zaljubljeni, obično postoji nešto što nam se na toj osobi svidi – teško da ćemo se zaljubiti u nekoga tko nam je potpuno neprivlačan, i fizički i psihički. Što se tebi sviđa na njemu? Bi li se voljela naći s njim? Kako zamišljaš taj susret?</para>
<para>Smatram da je iskrenost uvijek dobra. To ne znači da će ona uroditi plodom i da će se stvari odvijati kako bi mi htjeli, ali barem ćemo znati što i kako dalje. Ako bi se voljela naći s tim dečkom i provjeriti postoji li zaista nešto između vas i jesi li stvarno zaljubljena, onda mu svakako prvo trebaš pristupiti i reći mu da bi se voljela naći s njim. Možeš se ispričati što se nisi javila nakon vašeg spoja i reći da to nije bilo ok – i da sada misliš na njega i da bi ga voljela vidjeti. I onda ćeš vidjeti koji će biti odgovor. Ako dođe do vašeg drugog spoja, primjeti da li ti se on zaista sviđa, koje su to osobine koje te privlače. Primjeti što ti se ne sviđa i koje osobine dominiraju. I u svakom slučaju ukoliko bude napadan prekini njegovo ponašanje, jasno i glasno mu reci da prestane. Na tom spoju ćeš dobiti odgovor sviđa li ti se on zaista ili ne i znati ćeš što dalje. S druge strane, ako se on ne bude htio naći s tobom – i tada moraš krenuti dalje.</para>
<para>Nadam se da će ti ovi savjeti pomoći. Sretno!</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Nakon što sam odbila dečka, ne mogu ga izbaciti iz glave Poštovani, prošle godine krajem osmog mjeseca javio mi se jedan dečko koje poznajem iz viđenja (išli smo u istu osnovnu školu), dopisivali smo se i ubrzo se našli. 
    Kada sam rekla prijeteljicama za njega, jedna je bila presretna zbog mene, druga je bila vrlo skeptična što se idem naći s njim, a ne poznaje ga, a treća mi je rekla da je ženskaroš (njoj sam povjerovala), ali bilo mi je neizmjerno drago što se nalazim s njim. Naravno, poljubio me (to mi je bio prvi poljubac, u 10. mjesecu punim 18 godina). Na početku sam odbijala poljubac i naposlijetku popustila. Cijelo vrijeme me držao za bedro, laskao mi, nudio da se naslonim na njegovo rame te mi ljubio ruke. Nisam se osjećala ugodno, čak sam mu i rekla to. Nakon sat vremena svatko je otišao na svoju stranu te mi je on dao svoj broj, a ja sam obećala da ću se javiti. Prijateljica me čekala u blizini (ona koja me uvjerila da je ženskaroš) i rekla sam joj kako mi se izlazak s njim nije nikako svidio, te da je bio prenapadan, kako sam ja platila kavu, kako me poljubio i kako mi je bio malo prenaporan. Bojim se da to nije došlo do njega. Drugo dan ujutro mi se opet javio, ja mu nisam odgovorila. Poslao je poruku prijateljici (koja je rekla da je ženskaroš) i pitao zna li ona što je sa mnom i da mu se ne javljam, a ona je odgovorila da ona ništa ne zna. Javljao mi se još dva dana i onda me izbrisao iz popisa prijatelja. Ja mu se nisam htjela javiti jer mi se činilo da je prenapadan i da nije za mene (nisam ništa osjetila). Na tome je sve ostalo. Poslije toga bila sam sretna što sam ga se riješila. No kako je vrijeme prolazilo, ja sam sve više mislila na njega, ne mogu se zaljubiti u nikoga, samo mi je on u glavi. Razmišljam da mu se javim, jer mislim da sam se ipak u njega zaljubila i svjesna sam da sam zaribala. Ali ne znam što da mu kažem? Nemam ništa pametno za reći, "oprosti" zvuči previše djetinjasto. Poludjeti ću, ne mogu spavati ni ništa normalno raditi. Moram poduzeti nešto pod hitno, iako znam da je previše vremena prošlo. Srela sam ga prije nekoliko dana na jednom natjecanju, gledao je u mene a poslije spustio glavu. Ja sam se pravila važna, a srce mi se kidalo od tuge. Cijelo vrijeme sam sama sebe uvjeravala da mi se ne sviđa (kao da sam se bojala vezivanja), no što sam se više uvjeravala i odbijala ga od sebe, bila sam sve luđa za njim. Molim Vas za savjet što da radim, što da mu kažem, inače ću poludjeti. Unaprijed hvala.


Draga Paula,
kada uporno želimo ne misliti na nekoga ili nešto, događa nam se da konstantno mislimo. Naš mozak ne čuje onaj „ne“ već čuje samo nastavak. Ako zaista želimo skrenuti svoje misli, tada se moramo fokusirati na ono na što želimo misliti ili u drugoj varijanti suočiti se s onim na koga (ili što) mislimo. U prvom djelu svog pisma kada si opisivala vaš spoj nisam naišla na ništa što ti se na njemu svidjelo: bio je prenapadan, kavu si platila ti, bio ti je naporan. Kada smo u nekoga zaljubljeni, obično postoji nešto što nam se na toj osobi svidi – teško da ćemo se zaljubiti u nekoga tko nam je potpuno neprivlačan, i fizički i psihički. Što se tebi sviđa na njemu? Bi li se voljela naći s njim? Kako zamišljaš taj susret?
Smatram da je iskrenost uvijek dobra. To ne znači da će ona uroditi plodom i da će se stvari odvijati kako bi mi htjeli, ali barem ćemo znati što i kako dalje. Ako bi se voljela naći s tim dečkom i provjeriti postoji li zaista nešto između vas i jesi li stvarno zaljubljena, onda mu svakako prvo trebaš pristupiti i reći mu da bi se voljela naći s njim. Možeš se ispričati što se nisi javila nakon vašeg spoja i reći da to nije bilo ok – i da sada misliš na njega i da bi ga voljela vidjeti. I onda ćeš vidjeti koji će biti odgovor. Ako dođe do vašeg drugog spoja, primjeti da li ti se on zaista sviđa, koje su to osobine koje te privlače. Primjeti što ti se ne sviđa i koje osobine dominiraju. I u svakom slučaju ukoliko bude napadan prekini njegovo ponašanje, jasno i glasno mu reci da prestane. Na tom spoju ćeš dobiti odgovor sviđa li ti se on zaista ili ne i znati ćeš što dalje. S druge strane, ako se on ne bude htio naći s tobom – i tada moraš krenuti dalje.
Nadam se da će ti ovi savjeti pomoći. Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Nakon što sam odbila dečka, ne mogu ga izbaciti iz glave

<para>
 Nešto mi se čini kao da slabije napreduje, odnosno da bi trebao biti malo viši. Nadam se brzom odgovoru. Hvala!
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>Vaš sin dobro napreduje. Njegova duljina je oko 62. percentile – što je u prosjeku, a težina oko 82. percentile – nešto iznad prosjeka, ali potpuno normalno za navedenu dob. Nemate razloga za brigu. Djeca napreduju različitim tempom, često ne istovremeno u duljinu i težinom.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Ima li dječak urednu visinu i težinu? Poštovani, molim Vas da mi odgovorite da li je dječak od 21 mjeseca u prosjeku po visini i težini? Visina: 86 cm, a težina 12,5 kg. Moram napomenuti da je rođen sa 4,700 kg i 54 cm dug. 
    Nešto mi se čini kao da slabije napreduje, odnosno da bi trebao biti malo viši. Nadam se brzom odgovoru. Hvala!


Poštovana,
Vaš sin dobro napreduje. Njegova duljina je oko 62. percentile – što je u prosjeku, a težina oko 82. percentile – nešto iznad prosjeka, ali potpuno normalno za navedenu dob. Nemate razloga za brigu. Djeca napreduju različitim tempom, često ne istovremeno u duljinu i težinom.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Ivana Purić

Ima li dječak urednu visinu i težinu?

<para>
 Čini mi se kao da je gladna. Živahna je beba. Koliko treba jeste tijekom 24 sata?
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>precizne količine potrebnog mlijeka se određuju prema težini i dobi djeteta. Nažalost, težinu niste naveli. Dijete u dobi od četiri mjeseca u prosjeku treba pet obroka po 180 do 200 ml mliječne formule. U svakom slučaju, ako dijete učestalo traži hranu svakako povećajte obroke.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Čini mi se da je beba gladna. Trebam li povećati obrok? Dobar dan. Imam bebu staru četiri mjeseca. Pije 130 ml adaptiranog mlijeka svaka tri i po, do četiri sata. Zanima me trebam li joj povećavati obrok? Kod pedijatra idemo za koji dan. 
    Čini mi se kao da je gladna. Živahna je beba. Koliko treba jeste tijekom 24 sata?


Poštovana,
precizne količine potrebnog mlijeka se određuju prema težini i dobi djeteta. Nažalost, težinu niste naveli. Dijete u dobi od četiri mjeseca u prosjeku treba pet obroka po 180 do 200 ml mliječne formule. U svakom slučaju, ako dijete učestalo traži hranu svakako povećajte obroke.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Čini mi se da je beba gladna. Trebam li povećati obrok?

<para>
 Na pakiranju piše da s 2 mjeseca beba treba piti 165 ml, ali moja curica već zadnjih desetak dana pije 160 ml, jer sam joj do tada davala 130 ml što joj je bilo premalo. Nakon sat i pol već je bila gladna, a sad sa 160 ml ju drži nekad 2,5 h, nekad 3 h, nije uvijek isto. Zanima me je li to u redu i normalno? Budući da na pakiranju piše da beba s 2 mjeseca tek pije 160 ml, a moja već sad treba toliko? Unaprijed hvala na odgovoru!
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>u redu je da pratite potrebe vaše curice. Apetit je individualan za svako dijete. Učestala glad je jasan pokazatelj da dijete treba više mlijeka, dobro ste postupili.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Treba li se držati uputa na pakiranju adaptirana mlijeka vezano uz količinu ili beba smije popiti koliko joj treba? Poštovani, beba stara 6 tjedana skoro je od rođenja na adaptiranom mlijeku (Beba Nestle - PRE Sensitive, nije jedinica - tako se zove kod nas u Njemačkoj). 
    Na pakiranju piše da s 2 mjeseca beba treba piti 165 ml, ali moja curica već zadnjih desetak dana pije 160 ml, jer sam joj do tada davala 130 ml što joj je bilo premalo. Nakon sat i pol već je bila gladna, a sad sa 160 ml ju drži nekad 2,5 h, nekad 3 h, nije uvijek isto. Zanima me je li to u redu i normalno? Budući da na pakiranju piše da beba s 2 mjeseca tek pije 160 ml, a moja već sad treba toliko? Unaprijed hvala na odgovoru!


Poštovana,
u redu je da pratite potrebe vaše curice. Apetit je individualan za svako dijete. Učestala glad je jasan pokazatelj da dijete treba više mlijeka, dobro ste postupili.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   

  Klinfo.hr 

Treba li se držati uputa na pakiranju adaptirana mlijeka vezano uz količinu ili beba smije popiti koliko joj treba?

<para>
 Zanima me je li to normalno? Unaprijed hvala.
</para>
<para>
Poštovani,</para>
<para>brzina rasta djeteta je individualna kao i njegov apetit te je tome potrebno prilagoditi i količinu formule. U slučaju vašeg sina, s obzirom na težinu i dob, količina potrebnog mlijeka bi bila 1000-1200 ml/dan.</para>
<para>Šteta što niste naveli duljinu vašeg dječaka, radi usporedbe s težinom. Njegova trenutna težina je na 81. percentili, ali i njegova porođajna težina je bila na 97. percentili te mi se čini da vaš sin normalno napreduje (u okvirima očekivanog prosječnog mjesečnog porasta na težini od 650 do 1000 g).</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Pije li dječak (3 mjeseca) previše adaptirana mlijeka? Poštovani, moj dječak ima tri mjeseca i sedam kilograma. Rođen je sa 4050 grama, a hrani se formulom. Izgleda dosta bucmasto i u 24 sata pojede oko 1050 ml adaptiranog mlijeka. 
    Zanima me je li to normalno? Unaprijed hvala.


Poštovani,
brzina rasta djeteta je individualna kao i njegov apetit te je tome potrebno prilagoditi i količinu formule. U slučaju vašeg sina, s obzirom na težinu i dob, količina potrebnog mlijeka bi bila 1000-1200 ml/dan.
Šteta što niste naveli duljinu vašeg dječaka, radi usporedbe s težinom. Njegova trenutna težina je na 81. percentili, ali i njegova porođajna težina je bila na 97. percentili te mi se čini da vaš sin normalno napreduje (u okvirima očekivanog prosječnog mjesečnog porasta na težini od 650 do 1000 g).

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Pije li dječak (3 mjeseca) previše adaptirana mlijeka?

<para>
 Primijetila sam kako heljdina kaša, ako se namače 12 sati u vodi, postaje dovoljno mekana da se jede i bez kuhanja, pa me zanima je li ju ipak potrebno (preporučljivo) kuhati ili se može jesti i sirova? Nadalje, osim ječma, heljde i žitarica koje sadrže fitinsku kiselinu, zanima me koje je konkretno namirnice također potrebno namakati u vodi prije kuhanja kako bi se iz njih izvukla ta fitinska kiselina? Zahvaljujem unaprijed na odgovoru. Lijep pozdrav, Diana.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>prvo moram napomenuti da je važan i način namakanja u svrhu uklanjanja fitinske kiseline. Naime, žitarice općenito (pa tako i heljdu) je potrebno namakati u kiselom mediju, a potom i kuhati da bi uklanjanje fitata bilo učinkovito. Namakanje tj. fermentacija je u istu svrhu važna i kod mahunarki, orašastih plodova i sjemenki. Orašasti plodovi i sjemenke se ne moraju kuhati, već se nakon namakanja i sušenja termički obrađuju prženjem. Kakaovac također sadrži znatne količine fitinske kiseline, ali se ona većim dijelom uklanja fermentiranjem koje je dio procesa prerade kakao zrna u kakao prah.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Da li je heljdinu kašu nakon namakanja potrebno kuhati? Poštovani, imam pitanja vezana uz heljdu. 
    Primijetila sam kako heljdina kaša, ako se namače 12 sati u vodi, postaje dovoljno mekana da se jede i bez kuhanja, pa me zanima je li ju ipak potrebno (preporučljivo) kuhati ili se može jesti i sirova? Nadalje, osim ječma, heljde i žitarica koje sadrže fitinsku kiselinu, zanima me koje je konkretno namirnice također potrebno namakati u vodi prije kuhanja kako bi se iz njih izvukla ta fitinska kiselina? Zahvaljujem unaprijed na odgovoru. Lijep pozdrav, Diana.

Poštovana,
prvo moram napomenuti da je važan i način namakanja u svrhu uklanjanja fitinske kiseline. Naime, žitarice općenito (pa tako i heljdu) je potrebno namakati u kiselom mediju, a potom i kuhati da bi uklanjanje fitata bilo učinkovito. Namakanje tj. fermentacija je u istu svrhu važna i kod mahunarki, orašastih plodova i sjemenki. Orašasti plodovi i sjemenke se ne moraju kuhati, već se nakon namakanja i sušenja termički obrađuju prženjem. Kakaovac također sadrži znatne količine fitinske kiseline, ali se ona većim dijelom uklanja fermentiranjem koje je dio procesa prerade kakao zrna u kakao prah.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Da li je heljdinu kašu nakon namakanja potrebno kuhati?

<para>
 Počeli smo s IT formulom (iz iskustva s prvim djetetom koji je imao problem zatvora), super je sve krenulo, stolica redovita 2-3 puta na dan. MES IPO mu ne odgovara, nikad ne popije u toku dana svoju dozu od 120 mL, izgleda kao da se "bori" s flašicom, ima problema sa savijanjem i grčenjem trbuha. Prema preporuci pedijatra, prelazim na Nestle Nan 1, dijete je mirnije, ali ima problema s zatvorom (od 4 dana), stolica je zelena. Izbacujem Nestle Nan 1 i vraćam ga ponovno na IT formulu (ista situacija), ali ima redovnu i normalnu stolicu. Ponovno prelazim na drugo mlijeko Nestle PRO 1, dijete je gladno za manje od dva sata, ima rijetku i vodenastu stolicu. Na kraju, ponovno se vratim na Novalac original, a dijete je sad već jako nervozno. Trebam li zadržati zadnju dohranu? Dijete tijekom dana od 120 ml popije 60 ml bez problema, odbija ostatak, ali nakon sat vremena ipak popije ostatak. Smijem li ga ovako hraniti, u dva navrata? Hranimo se više od sat vremena, pa je stoga opet gladan za dva sata od posljednjeg hranjenja 60 ml. Trenutno uopće nema samostalnu stolicu već drugi dan. Muči me IT formula s kojom ima redovnu stolicu, ali se tijekom dana bori da je pojede.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>bilo bi preporučljivo da dijete pojede obrok u komadu, ali bolje da pojede obrok u dva navrata, nego da ima grčeve ili zatvor. Uzmite u obzir da se radi o djetetu u dobi od dva mjeseca, koje još nema u potpunosti razvijen probavni sustav i probavne smetnje ne moraju nužno biti povezane s mliječnom formulom koju pije. Možete pokušati i s nekom specijalnom mliječnom formulom za zatvor koju još niste probali.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Koja adaptirana formula je prikladna za moju bebu? Dobar dan, imam pitanje u vezi hranjenja djeteta AD mlijekom. Imam dječaka od 2 mjeseca, rodio se s 3970 g i 53 cm, od početka je na AD mlijeku i super napreduje. 
    Počeli smo s IT formulom (iz iskustva s prvim djetetom koji je imao problem zatvora), super je sve krenulo, stolica redovita 2-3 puta na dan. MES IPO mu ne odgovara, nikad ne popije u toku dana svoju dozu od 120 mL, izgleda kao da se "bori" s flašicom, ima problema sa savijanjem i grčenjem trbuha. Prema preporuci pedijatra, prelazim na Nestle Nan 1, dijete je mirnije, ali ima problema s zatvorom (od 4 dana), stolica je zelena. Izbacujem Nestle Nan 1 i vraćam ga ponovno na IT formulu (ista situacija), ali ima redovnu i normalnu stolicu. Ponovno prelazim na drugo mlijeko Nestle PRO 1, dijete je gladno za manje od dva sata, ima rijetku i vodenastu stolicu. Na kraju, ponovno se vratim na Novalac original, a dijete je sad već jako nervozno. Trebam li zadržati zadnju dohranu? Dijete tijekom dana od 120 ml popije 60 ml bez problema, odbija ostatak, ali nakon sat vremena ipak popije ostatak. Smijem li ga ovako hraniti, u dva navrata? Hranimo se više od sat vremena, pa je stoga opet gladan za dva sata od posljednjeg hranjenja 60 ml. Trenutno uopće nema samostalnu stolicu već drugi dan. Muči me IT formula s kojom ima redovnu stolicu, ali se tijekom dana bori da je pojede.

Poštovana,
bilo bi preporučljivo da dijete pojede obrok u komadu, ali bolje da pojede obrok u dva navrata, nego da ima grčeve ili zatvor. Uzmite u obzir da se radi o djetetu u dobi od dva mjeseca, koje još nema u potpunosti razvijen probavni sustav i probavne smetnje ne moraju nužno biti povezane s mliječnom formulom koju pije. Možete pokušati i s nekom specijalnom mliječnom formulom za zatvor koju još niste probali.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Koja adaptirana formula je prikladna za moju bebu?

<para>
 Molim vas za pomoć. Kako da ju odviknem od mastrubacije? Unaprijed hvala.
</para>
<para>
Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vas ponašanje Vaše curice uznemiruje te bi voljeli da prestane. Važno je znati da je potreba za samozadovoljavanjem prirodna i u dječjoj dobi nije povezana sa seksualnosti. Djeca ga najčešće koriste kao mehanizam opuštanja kada su napeta (npr. prije spavanja), pod stresom, ili im je samo potrebna utjeha. Otkrivajući svoje tijelo otkrili su i dodire koje im ''gode'', a to ih posljedično i opušta. Djeca ponekad rade slične stvari kako bi se opustili. Odnosno pronađu neki svoj način na koji mogu otpustiti neku unutarnju napetost. Unutarnja napetost može se javiti zbog raznih razloga, bilo da djevojčicu nešto brine ili ima neki strah. Kako biste bolje razumjeli što se točno događa bilo bi dobro pratiti u kojim situacijama najčešće dolazi do toga da se djevojčica samozadovoljava. Kao što ste primijetili samozadovoljavanje je nešto na što ona trenutačno ne može utjecati dok ne pronađe alternativne načine opuštanja i smirivanja.</para>
<para>Budući da je većini odraslih to neobično, a neki se toga srame, važno je biti svjestan svojih osjećaja i misli zbog djetetovog čina te ne poručivati djetetu da to nije normalno. Ono što samo trebate imati na umu je da ju ne kažnjavate ili da ju ne dovedete u situaciju da se osjeti krivom ili posramljenom zbog svog čina. Kako roditelji ne mogu, a ne bi ni trebali utjecati na to da se dijete prestane samozadovoljavati puno je bolje razgovarati i naučiti dijete kada je poželjno to raditi (npr. da je to privatna stvar koja se radi dok smo sami). Također, razmislite kako joj kroz dan možete pomoći da se opusti na druge načine, kroz igru, odlazak u park, zajedničko uključivanje u aktivnosti koje voli. Više o dječjem samozadovoljavanju možete pročitati u ovom članku : <ulink url="http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/djecje-samozadovoljavanje/">http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/djecje-samozadovoljavanje/</ulink>.</para>
<para>Želim vam puno igre i veselja sa Vašom curicom,</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Kako djevojčicu (4 godine) odviknuti od samozadovoljavanja? Pozdrav! Majka sam djevojčice stare 4 godine. Već nekoliko puta sam ju uhvatila u samozadovoljavanju. Uporno joj objašnjavam da se to ne smije raditi, ona obećava da neće i opet to radi. 
    Molim vas za pomoć. Kako da ju odviknem od mastrubacije? Unaprijed hvala.


Draga mama,
vjerujem da Vas ponašanje Vaše curice uznemiruje te bi voljeli da prestane. Važno je znati da je potreba za samozadovoljavanjem prirodna i u dječjoj dobi nije povezana sa seksualnosti. Djeca ga najčešće koriste kao mehanizam opuštanja kada su napeta (npr. prije spavanja), pod stresom, ili im je samo potrebna utjeha. Otkrivajući svoje tijelo otkrili su i dodire koje im ''gode'', a to ih posljedično i opušta. Djeca ponekad rade slične stvari kako bi se opustili. Odnosno pronađu neki svoj način na koji mogu otpustiti neku unutarnju napetost. Unutarnja napetost može se javiti zbog raznih razloga, bilo da djevojčicu nešto brine ili ima neki strah. Kako biste bolje razumjeli što se točno događa bilo bi dobro pratiti u kojim situacijama najčešće dolazi do toga da se djevojčica samozadovoljava. Kao što ste primijetili samozadovoljavanje je nešto na što ona trenutačno ne može utjecati dok ne pronađe alternativne načine opuštanja i smirivanja.
Budući da je većini odraslih to neobično, a neki se toga srame, važno je biti svjestan svojih osjećaja i misli zbog djetetovog čina te ne poručivati djetetu da to nije normalno. Ono što samo trebate imati na umu je da ju ne kažnjavate ili da ju ne dovedete u situaciju da se osjeti krivom ili posramljenom zbog svog čina. Kako roditelji ne mogu, a ne bi ni trebali utjecati na to da se dijete prestane samozadovoljavati puno je bolje razgovarati i naučiti dijete kada je poželjno to raditi (npr. da je to privatna stvar koja se radi dok smo sami). Također, razmislite kako joj kroz dan možete pomoći da se opusti na druge načine, kroz igru, odlazak u park, zajedničko uključivanje u aktivnosti koje voli. Više o dječjem samozadovoljavanju možete pročitati u ovom članku : http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/djecje-samozadovoljavanje/.
Želim vam puno igre i veselja sa Vašom curicom,

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

JELENA BORIĆ

Kako djevojčicu (4 godine) odviknuti od samozadovoljavanja?

<para>
 Navečer, nakon pranja zubića, ušuškavanja u krevet u njegovoj sobi, molitve, puse, ponekad i priče, ugasimo svjetlo, poželimo mu laku noć i izađemo na donji kat u dnevnu sobu. Vrata mu ostaju otvorena i svjetlo gori u hodniku. Tada nas on počne dozivati, često krene i plakati. Kaže kako ne može spavati, da se boji. Kad ga pitam čega se točno boji, ne zna objasniti. Svega. Pokušavala sam na mnoge načine lijepo pričati s njim, rekla mu da ga razumijem, da smo mi doma i ničega se ne mora bojati, da ću doći za 5 minuta pogledati ga, ali to često ne upali. Imam osjećaj da se ti strahovi samo pojačavaju. Svake noći nam dolazi potiho u krevet, između mene i supruga, i dalje spava tamo. Ako mu ne dopustim, onda glasno plače u strahu u sobi, ne mogu ga smiriti, a ne mogu ga ni tako ostaviti, osjećam mu u glasu da se jako boji. Imamo i mlađeg sina, starog 7 godina, koji normalno zaspi uz poljubac i spava cijelu noć u svojoj sobi. Već 5 godina si govorim da će to proći, da će odrasti, ali nema pomaka. Molim Vas za neki savjet, mi smo ostali bez ideja. Puno Vam hvala! Marta
</para>
<para>
Draga Marta,</para>
<para>sigurno je vrlo iscrpljujuće nositi se sa strahovima Vašeg dječaka. Strah Vašeg sina je pretjeran i iracionalan, ali je njemu vrlo stvaran. Kao što navodite, sami ste primijetili da osjećate u glasu da se jako boji. Znam da ste dali sve od sebe kako bi mu olakšali strahove i pokušali objasniti da je na sigurnom, no za razliku od odraslih, djeca se ne mogu suočiti sa strahovima kao odrasli ljudi te im u tome treba pomoć njihovih najbližih. Iako ne mogu točno znati, iz Vašeg pitanja pretpostavljam da on nikada nije uspostavio rutinu samostalnog spavanja. S obzirom na njegovu dob i utjecaj koji ovakva rutina može imati na njegovo samopoštovanje i sliku o sebi važno je da počne proces odvajanja i samostalnog spavanja. Prvenstveno, treba imati na umu da mijenjanje bilo kakve rutine treba ići postepeno. To ne znači da se dijete treba ostaviti u sobi i zahtijevati da se samo umiri i zaspi (ako mu je to izuzetno teško), ali postepeno odvajanje i učenje djeteta da se može osjećati opušteno i sigurno čak i kada netko od Vas nije tik do njega u trenutku zaspavanja, važna je za svako dijete. Odlično je što već imate ritual prije spavanja (pranje zubića, ušuškavanje i molitva). Nakon što Vas počne dozivati važno je svaki puta odgovoriti dolaskom k njemu. Time mu dajete do znanja da ćete uvijek biti tu za njega i da je siguran. Pokušajte biti uz njega dok ne zaspe, držati ga za ruku ili samo sjediti kraj kreveta. Recite mu da znate kako se boji i da ćete biti tu za njega. Daljnji razgovori su sasvim nepotrebni, jer bi se vjerojatno samo ponavljali. Na taj način sigurno nećete postići cilj, već ćete se samo umoriti od silnog razuvijeravanja. Nakon nekog vremena pomaknite se dalje od kreveta i sjednite kraj vrata. Postupak ponavljate dok će on moći samostalno zaspati bez da Vas ima na vidiku. Naravno, ako Vas koji puta zazove vratite se.</para>
<para>Spomenuli ste da Vam svake noći dolazi potiho u krevet. U tom trenutku je bitno da ga Vi ili suprug nježno odvedete natrag u njegov krevet i budete tamo dok ne zaspi. U ovome treba biti dosljedan – svaki puta kada dođe zajedno se vratite u njegov krevet. Vjerujem da Vam ovaj proces može izgledati izuzetno naporno i iscrpljujuće, no važan je kako bi Vaš sin ponovo stekao povjerenje u svijet koji ga okružuje. Također, ovo neće trajati vječno te ćete zajedno doći do trenutka u kojem će cijela obitelj mirno spavati. Upravo iz tog razloga važno je da se postupak odvajanja provede s ljubavlju i strpljenjem koje će kasnije imati velike benefite na njegov daljnji razvoj.</para>
<para>Puno strpljenja Vam želim,</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Dječak od 9 godina boji se samostalno ostati u sobi i zaspati te histerično plače Poštovani, molim Vas za pomoć. Imam dijete, dječaka od 9 godina, koji se još uvijek jako boji zaspati sam. 
    Navečer, nakon pranja zubića, ušuškavanja u krevet u njegovoj sobi, molitve, puse, ponekad i priče, ugasimo svjetlo, poželimo mu laku noć i izađemo na donji kat u dnevnu sobu. Vrata mu ostaju otvorena i svjetlo gori u hodniku. Tada nas on počne dozivati, često krene i plakati. Kaže kako ne može spavati, da se boji. Kad ga pitam čega se točno boji, ne zna objasniti. Svega. Pokušavala sam na mnoge načine lijepo pričati s njim, rekla mu da ga razumijem, da smo mi doma i ničega se ne mora bojati, da ću doći za 5 minuta pogledati ga, ali to često ne upali. Imam osjećaj da se ti strahovi samo pojačavaju. Svake noći nam dolazi potiho u krevet, između mene i supruga, i dalje spava tamo. Ako mu ne dopustim, onda glasno plače u strahu u sobi, ne mogu ga smiriti, a ne mogu ga ni tako ostaviti, osjećam mu u glasu da se jako boji. Imamo i mlađeg sina, starog 7 godina, koji normalno zaspi uz poljubac i spava cijelu noć u svojoj sobi. Već 5 godina si govorim da će to proći, da će odrasti, ali nema pomaka. Molim Vas za neki savjet, mi smo ostali bez ideja. Puno Vam hvala! Marta


Draga Marta,
sigurno je vrlo iscrpljujuće nositi se sa strahovima Vašeg dječaka. Strah Vašeg sina je pretjeran i iracionalan, ali je njemu vrlo stvaran. Kao što navodite, sami ste primijetili da osjećate u glasu da se jako boji. Znam da ste dali sve od sebe kako bi mu olakšali strahove i pokušali objasniti da je na sigurnom, no za razliku od odraslih, djeca se ne mogu suočiti sa strahovima kao odrasli ljudi te im u tome treba pomoć njihovih najbližih. Iako ne mogu točno znati, iz Vašeg pitanja pretpostavljam da on nikada nije uspostavio rutinu samostalnog spavanja. S obzirom na njegovu dob i utjecaj koji ovakva rutina može imati na njegovo samopoštovanje i sliku o sebi važno je da počne proces odvajanja i samostalnog spavanja. Prvenstveno, treba imati na umu da mijenjanje bilo kakve rutine treba ići postepeno. To ne znači da se dijete treba ostaviti u sobi i zahtijevati da se samo umiri i zaspi (ako mu je to izuzetno teško), ali postepeno odvajanje i učenje djeteta da se može osjećati opušteno i sigurno čak i kada netko od Vas nije tik do njega u trenutku zaspavanja, važna je za svako dijete. Odlično je što već imate ritual prije spavanja (pranje zubića, ušuškavanje i molitva). Nakon što Vas počne dozivati važno je svaki puta odgovoriti dolaskom k njemu. Time mu dajete do znanja da ćete uvijek biti tu za njega i da je siguran. Pokušajte biti uz njega dok ne zaspe, držati ga za ruku ili samo sjediti kraj kreveta. Recite mu da znate kako se boji i da ćete biti tu za njega. Daljnji razgovori su sasvim nepotrebni, jer bi se vjerojatno samo ponavljali. Na taj način sigurno nećete postići cilj, već ćete se samo umoriti od silnog razuvijeravanja. Nakon nekog vremena pomaknite se dalje od kreveta i sjednite kraj vrata. Postupak ponavljate dok će on moći samostalno zaspati bez da Vas ima na vidiku. Naravno, ako Vas koji puta zazove vratite se.
Spomenuli ste da Vam svake noći dolazi potiho u krevet. U tom trenutku je bitno da ga Vi ili suprug nježno odvedete natrag u njegov krevet i budete tamo dok ne zaspi. U ovome treba biti dosljedan – svaki puta kada dođe zajedno se vratite u njegov krevet. Vjerujem da Vam ovaj proces može izgledati izuzetno naporno i iscrpljujuće, no važan je kako bi Vaš sin ponovo stekao povjerenje u svijet koji ga okružuje. Također, ovo neće trajati vječno te ćete zajedno doći do trenutka u kojem će cijela obitelj mirno spavati. Upravo iz tog razloga važno je da se postupak odvajanja provede s ljubavlju i strpljenjem koje će kasnije imati velike benefite na njegov daljnji razvoj.
Puno strpljenja Vam želim,

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Dječak od 9 godina boji se samostalno ostati u sobi i zaspati te histerično plače

<para>
 Prilično je vezana za mene i do tog trenutka nikad nije nigdje bez mene ostala sama, jedino povremeno sa suprugom. U vrtiću je brzo pokupila razne bakterije i viruse, tako da je većinom bila doma - 2 dana ide u vrtić, i onda je 4 - 5 tjedana doma. Sada je krenula ponovno u vrtić, nakon 6 tjedana što je bila doma. Ide već puna 3 tjedna što nam je rekord. Danas mi je njezina teta u vrtiću naglasila da je u posljednjih nekoliko dana počela histerično i panično plakati. Ako ju ostavi samu u sobi s drugom djecom dok nekoga odvede na wc, ako se probudi i vidi da je nema u sobi. Čak ju nitko ne smije od djece pogledati, dodirnuti, ni pitati kako se zove jer ona odmah počne plakati. Smiri se brzo, ali brinu me ti njezini "ispadi", vidjela sam da je i teta dosta zabrinuta jer ne zna što joj se događa. Što se tiče njezinih aktivnosti u vrtiću - bojanja, crtanja, plesanja, sve želi raditi. I jede i spava, i do sada nije bilo problema. Znalo je biti malo tužnih suzica, ali bila je jako dobra. Inače je dosta plašljiva i sramežljiva. Primijetila sam kada se netko od djece naglo zaleti prema njoj, ona odmah od straha skoči na mene. Ako se nekog srami, kad joj se približi odmah okrene očima i sakrije se blizu mene. Kod kuće nije doživjela nikakvu traumu i nisam primijetila da bi se nečega panično bojala. Budući da živimo na selu, zbog njezine sramežljivosti ljudi su mi počeli govoriti da ima autizam. To me pogodilo, jer nisam kod nje primijetila apsolutno nikakav znak. Normalno priča, pjeva. Tako da ne znam kako da joj pomognem. Hvala na odgovoru. Lp
</para>
<para>
Draga mama,</para>
<para>
polazak u vrtić i prvo odvajanje od roditelja velika je promjena za cijelu obitelj. Ta promjena zahtjeva prilagodbu koja nikada nije laka te uzrokuje mnoge neugodne emocije. Kažete da do tada nije bila često odvojena od Vas što cijelu situaciju malo otežava i vjerujem da Vam nije lako naći način kako olakšati svojoj djevojčici. Također, njena česta oboljenja i izostanci iz vrtića produljuju proces prilagodbe. Ono što Vi možete činiti jest da normalizirate njezin osjećaj, npr. reći joj da vidite da joj je baš teško kada primijeti da joj nema tete u blizini, da joj je teško pričati i družiti se s drugom djecom. Ako se sakrije iza Vas u nekoj situaciji nemojte ju razuvjeravati kako to nije strašno i da bi se trebala družiti, već samo komentirajte „Čini se da te baš prestrašila ova djevojčica koja se zaletjela prema nama“, zatim je možete samo zagrliti i kroz dodir smirivati. Također, možete doma kroz igru pomoću figurica ili plišanih životinja proigravati situacije u kojima se osjeća nelagodno (npr. zeku je strah ostati sam u vrtiću, pesek se boji igrati s drugim životinjama i sl.). Tako joj dajete do znanja da je u redu biti tužan ili prestrašen, a ujedno je učite kako može riješiti situaciju ili si olakšati vrijeme provedeno u vrtiću. Naravno, važno ju je što više ju ohrabrivati (,ali to činiti na nenametljiv način). To nije uvijek lako stoga bi bilo odlično da tražite pomoć stručnog suradnika u vrtiću ili da se javite psihologu kako biste zajedno pomogli Vašoj djevojčici kako da i u drugim okolinama može biti vesela i opuštena.</para>
<para>
Vjerujem da Vas je uznemirio komentar okoline aludirajući na autizam što je sasvim normalna reakcija bilo kojeg roditelja. Djeca, kao i odrasli ljudi međusobno se razlikuju te su neka djeca više otvorena i druželjubivija, dok su neka zatvorenija i povučenija. Razlozi se obično kriju u djetetovu temperamentu ili ličnosti. Neka djeca su introvertirana pa im stoga više odgovara mirniji način igranja bez previše ometajućih podražaja ili puno drugih ljudi. Više o tome možete pročitati u sljedećem članku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/introvertirano-dijete-cesce-trazi-mirniji-kutak-bez-puno-podrazaja-gdje-ce-se-fokusirati-na-svoje-misli-i-osjecaje/">https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/introvertirano-dijete-cesce-trazi-mirniji-kutak-bez-puno-podrazaja-gdje-ce-se-fokusirati-na-svoje-misli-i-osjecaje/</ulink>. Također, nekoj djeci jednostavno treba više vremena da se prilagode na bilo kakve promjene.. To je karakteristično za djecu koja prema temperamentu, na dimenziji koja se naziva “prilagodljivost” više naginju u kategoriju djece, a kasnije i odraslih ljudi, kojima treba dulji period kako bi potpuno prihvatili promjenu tj. da više nemaju neugodnih emocija (strah, stres, neugoda) vezano uz promjenu koja im se dogodila. Uz to, djeca se razlikuju po senzibilnosti. Nekoj djeci ne smetaju glasni zvukovi i puno raznih podražaja, dok nekoj djeci to smeta pa će stoga i odbijati situacije koje će im biti preplavljujuće. Možete razmisliti kako Vaša djevojčica reagira u nekim drugim sličnim situacijama kako biste vidjeli radi li se o njezinu temperamentu ili joj možda nešto drugo smeta. Više o temperamentu možete pročitati ovdje: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/</ulink>.</para>
<para>Želim Vam puno sreće i strpljenja,</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Djevojčica (3 godine) se teško prilagođava na vrtić, drugu djecu i nove situacije Poštovani, imam djevojčicu staru 3 godine. U 11. mjesecu je krenula u vrtić i prošla je kroz jako tešku prilagodbu. 
    Prilično je vezana za mene i do tog trenutka nikad nije nigdje bez mene ostala sama, jedino povremeno sa suprugom. U vrtiću je brzo pokupila razne bakterije i viruse, tako da je većinom bila doma - 2 dana ide u vrtić, i onda je 4 - 5 tjedana doma. Sada je krenula ponovno u vrtić, nakon 6 tjedana što je bila doma. Ide već puna 3 tjedna što nam je rekord. Danas mi je njezina teta u vrtiću naglasila da je u posljednjih nekoliko dana počela histerično i panično plakati. Ako ju ostavi samu u sobi s drugom djecom dok nekoga odvede na wc, ako se probudi i vidi da je nema u sobi. Čak ju nitko ne smije od djece pogledati, dodirnuti, ni pitati kako se zove jer ona odmah počne plakati. Smiri se brzo, ali brinu me ti njezini "ispadi", vidjela sam da je i teta dosta zabrinuta jer ne zna što joj se događa. Što se tiče njezinih aktivnosti u vrtiću - bojanja, crtanja, plesanja, sve želi raditi. I jede i spava, i do sada nije bilo problema. Znalo je biti malo tužnih suzica, ali bila je jako dobra. Inače je dosta plašljiva i sramežljiva. Primijetila sam kada se netko od djece naglo zaleti prema njoj, ona odmah od straha skoči na mene. Ako se nekog srami, kad joj se približi odmah okrene očima i sakrije se blizu mene. Kod kuće nije doživjela nikakvu traumu i nisam primijetila da bi se nečega panično bojala. Budući da živimo na selu, zbog njezine sramežljivosti ljudi su mi počeli govoriti da ima autizam. To me pogodilo, jer nisam kod nje primijetila apsolutno nikakav znak. Normalno priča, pjeva. Tako da ne znam kako da joj pomognem. Hvala na odgovoru. Lp


Draga mama,

polazak u vrtić i prvo odvajanje od roditelja velika je promjena za cijelu obitelj. Ta promjena zahtjeva prilagodbu koja nikada nije laka te uzrokuje mnoge neugodne emocije. Kažete da do tada nije bila često odvojena od Vas što cijelu situaciju malo otežava i vjerujem da Vam nije lako naći način kako olakšati svojoj djevojčici. Također, njena česta oboljenja i izostanci iz vrtića produljuju proces prilagodbe. Ono što Vi možete činiti jest da normalizirate njezin osjećaj, npr. reći joj da vidite da joj je baš teško kada primijeti da joj nema tete u blizini, da joj je teško pričati i družiti se s drugom djecom. Ako se sakrije iza Vas u nekoj situaciji nemojte ju razuvjeravati kako to nije strašno i da bi se trebala družiti, već samo komentirajte „Čini se da te baš prestrašila ova djevojčica koja se zaletjela prema nama“, zatim je možete samo zagrliti i kroz dodir smirivati. Također, možete doma kroz igru pomoću figurica ili plišanih životinja proigravati situacije u kojima se osjeća nelagodno (npr. zeku je strah ostati sam u vrtiću, pesek se boji igrati s drugim životinjama i sl.). Tako joj dajete do znanja da je u redu biti tužan ili prestrašen, a ujedno je učite kako može riješiti situaciju ili si olakšati vrijeme provedeno u vrtiću. Naravno, važno ju je što više ju ohrabrivati (,ali to činiti na nenametljiv način). To nije uvijek lako stoga bi bilo odlično da tražite pomoć stručnog suradnika u vrtiću ili da se javite psihologu kako biste zajedno pomogli Vašoj djevojčici kako da i u drugim okolinama može biti vesela i opuštena.

Vjerujem da Vas je uznemirio komentar okoline aludirajući na autizam što je sasvim normalna reakcija bilo kojeg roditelja. Djeca, kao i odrasli ljudi međusobno se razlikuju te su neka djeca više otvorena i druželjubivija, dok su neka zatvorenija i povučenija. Razlozi se obično kriju u djetetovu temperamentu ili ličnosti. Neka djeca su introvertirana pa im stoga više odgovara mirniji način igranja bez previše ometajućih podražaja ili puno drugih ljudi. Više o tome možete pročitati u sljedećem članku: https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/introvertirano-dijete-cesce-trazi-mirniji-kutak-bez-puno-podrazaja-gdje-ce-se-fokusirati-na-svoje-misli-i-osjecaje/. Također, nekoj djeci jednostavno treba više vremena da se prilagode na bilo kakve promjene.. To je karakteristično za djecu koja prema temperamentu, na dimenziji koja se naziva “prilagodljivost” više naginju u kategoriju djece, a kasnije i odraslih ljudi, kojima treba dulji period kako bi potpuno prihvatili promjenu tj. da više nemaju neugodnih emocija (strah, stres, neugoda) vezano uz promjenu koja im se dogodila. Uz to, djeca se razlikuju po senzibilnosti. Nekoj djeci ne smetaju glasni zvukovi i puno raznih podražaja, dok nekoj djeci to smeta pa će stoga i odbijati situacije koje će im biti preplavljujuće. Možete razmisliti kako Vaša djevojčica reagira u nekim drugim sličnim situacijama kako biste vidjeli radi li se o njezinu temperamentu ili joj možda nešto drugo smeta. Više o temperamentu možete pročitati ovdje: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/.
Želim Vam puno sreće i strpljenja,

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica (3 godine) se teško prilagođava na vrtić, drugu djecu i nove situacije

<para>
 Žive same sa mnom od rođenja i dosad nismo imale nikakve probleme. Nikad im ništa nije falilo i dobro smo se slagale, uz svu njihovu živahnost i nered, izlazile smo nekako na kraj. Odjednom su postale nemoguće, ponašaju se ružno jedna prema drugoj, nemaju ni malo poštovanja prema meni, jelu, životinji. Sve im je teško napraviti, ne slušaju, rade stvari koje su im zabranjene čim vide priliku. Jako sam uplašena što će biti kad budu starije ako sad nešto ne poduzmem. Ako imate neki savjet, bila bih Vam beskrajno zahvalna. Lijep pozdrav
</para>
<para>Draga A.,</para>
<para>uz mnoštvo ostalih obaveza mogu samo zamisliti koliko Vam je teško izlaziti na kraj s njihovim oponirajućim ponašanjem i vjerujem da ste zabrinuti da će se takvo ponašanje samo pogoršati kako djevojčice budu rasle. Kažete da je takvo ponašanje došlo naglo kod obje djevojčice. Bilo bi dobro razmisliti što se dogodilo u okolini u to vrijeme. Jesu li doživjele neku promjenu ili stresnu situaciju? Promjene koje se događaju u njihovim životima mogu izazvati neugodne emocije i unutarnju napetost koja se pak izražava kroz promjenu ponašanja. Spomenuli ste da je starija kćerkica završila prvi razred, a mlađa je predškolac. Polazak u školu pruža veliko veselje za mnoge mališane, ali ujedno je to velika promjena u njihovom životu. Za razliku od vrtića u kojem nema stroge strukture i visokih očekivanja od strane odgajatelja, u školi se pravila mijenjaju i postavljeni su zahtjevi, pa tako i očekivanja od strane učitelja, roditelja, ali i samog djeteta. Također se promijenila dinamika unutar obitelji jer starija ipak sada ima više obaveza, dok mlađa još ide u vrtić. To može predstavljati podlogu za ljubomorna ponašanja između njih dvije.</para>
<para>Bilo kako bilo, način na koji im Vi možete olakšati je kroz postavljanje granica i verbalizacijom njihovih osjećaja. Svakako bi Vam preporučila da pročitate ovaj članak gdje je detaljno napisano kako djeci postaviti granice, ali ujedno uzeti u obzir njihove želje i emocije što je jako važno za njihov daljni razvoj <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/</ulink> Ono što je bitno znati jest da je normalno da djeca ponekad budu ljuta, ali tek ih treba naučiti kako mogu izražavati svoju ljutnju i u tome im treba pomoć odraslih. Također, možda će Vam biti od pomoći i ovaj članak koji govori o ljubomori i rivalstvu među braćom i sestrama <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/djecja-ljubomora-ili-kako-stati-na-kraj-svadama-medu-bracom-i-sestrama/">https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/djecja-ljubomora-ili-kako-stati-na-kraj-svadama-medu-bracom-i-sestrama/</ulink>
</para>
<para>
Spomenula sam da je jedan od načina kako im možete pomoći proraditi njihove emocije, a istovremeno smanjiti nepoželjno ponašanje je reflektiranje emocija koje kod njih primjećujete. Kada jedna od njih iskaže oponirajuće ponašanje razmislite, što se događa unutar nje da je na taj način promijenila ponašanje? Koje emocije leže ispod agresivnih ispada? Reflektiranje emocija sastoji se u tome da Vi umjesto njih verbalizirate što se zbiva unutar njih, npr. „Znam da ne želiš to napraviti.....“„Vidim da si jako ljuta!“ i sl. Vi joj možete poslužiti kao prozor u svijet gdje ćete umjesto nje izraziti ono što ona u sebi osjeća te joj tako bar na neki način olakšati teret neugodnih emocija. Naravno, nakon toga dolazi postavljanje granica jer to što razumijete kako se one osjećaju ne znači da se mogu ponašati na način na koji žele. Da bi se djetetu pokazalo da se neka želja ne može ispuniti, ne treba mijenjati želju i pokušavati razuvjeriti dijete, niti popustiti svakom zahtjevu, već samo dati do znanja da vidimo da joj je teško i da stvarno to želi, ali na žalost joj se sada ne može udovoljiti.</para>
<para>Ako ćete imati potrebu za dodatnim savjetovanjem o tome kako se postaviti u situacijama kada one iskazuju oponirajuće ponašanje slobodno nam se javite.</para>
<para>Puno sreće,</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Samohrana sam majka, a moje djevojčice su odjednom postale neposlušne i bez poštovanja Dobar dan, ja sam jedna zabrinuta samohrana majka dviju djevojčica od šest i sedam godina. Starija je završila prvi razred bez ikakvih poteškoća, a mlađa predškolu. 
    Žive same sa mnom od rođenja i dosad nismo imale nikakve probleme. Nikad im ništa nije falilo i dobro smo se slagale, uz svu njihovu živahnost i nered, izlazile smo nekako na kraj. Odjednom su postale nemoguće, ponašaju se ružno jedna prema drugoj, nemaju ni malo poštovanja prema meni, jelu, životinji. Sve im je teško napraviti, ne slušaju, rade stvari koje su im zabranjene čim vide priliku. Jako sam uplašena što će biti kad budu starije ako sad nešto ne poduzmem. Ako imate neki savjet, bila bih Vam beskrajno zahvalna. Lijep pozdrav

Draga A.,
uz mnoštvo ostalih obaveza mogu samo zamisliti koliko Vam je teško izlaziti na kraj s njihovim oponirajućim ponašanjem i vjerujem da ste zabrinuti da će se takvo ponašanje samo pogoršati kako djevojčice budu rasle. Kažete da je takvo ponašanje došlo naglo kod obje djevojčice. Bilo bi dobro razmisliti što se dogodilo u okolini u to vrijeme. Jesu li doživjele neku promjenu ili stresnu situaciju? Promjene koje se događaju u njihovim životima mogu izazvati neugodne emocije i unutarnju napetost koja se pak izražava kroz promjenu ponašanja. Spomenuli ste da je starija kćerkica završila prvi razred, a mlađa je predškolac. Polazak u školu pruža veliko veselje za mnoge mališane, ali ujedno je to velika promjena u njihovom životu. Za razliku od vrtića u kojem nema stroge strukture i visokih očekivanja od strane odgajatelja, u školi se pravila mijenjaju i postavljeni su zahtjevi, pa tako i očekivanja od strane učitelja, roditelja, ali i samog djeteta. Također se promijenila dinamika unutar obitelji jer starija ipak sada ima više obaveza, dok mlađa još ide u vrtić. To može predstavljati podlogu za ljubomorna ponašanja između njih dvije.
Bilo kako bilo, način na koji im Vi možete olakšati je kroz postavljanje granica i verbalizacijom njihovih osjećaja. Svakako bi Vam preporučila da pročitate ovaj članak gdje je detaljno napisano kako djeci postaviti granice, ali ujedno uzeti u obzir njihove želje i emocije što je jako važno za njihov daljni razvoj https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/ Ono što je bitno znati jest da je normalno da djeca ponekad budu ljuta, ali tek ih treba naučiti kako mogu izražavati svoju ljutnju i u tome im treba pomoć odraslih. Također, možda će Vam biti od pomoći i ovaj članak koji govori o ljubomori i rivalstvu među braćom i sestrama https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/djecja-ljubomora-ili-kako-stati-na-kraj-svadama-medu-bracom-i-sestrama/


Spomenula sam da je jedan od načina kako im možete pomoći proraditi njihove emocije, a istovremeno smanjiti nepoželjno ponašanje je reflektiranje emocija koje kod njih primjećujete. Kada jedna od njih iskaže oponirajuće ponašanje razmislite, što se događa unutar nje da je na taj način promijenila ponašanje? Koje emocije leže ispod agresivnih ispada? Reflektiranje emocija sastoji se u tome da Vi umjesto njih verbalizirate što se zbiva unutar njih, npr. „Znam da ne želiš to napraviti.....“„Vidim da si jako ljuta!“ i sl. Vi joj možete poslužiti kao prozor u svijet gdje ćete umjesto nje izraziti ono što ona u sebi osjeća te joj tako bar na neki način olakšati teret neugodnih emocija. Naravno, nakon toga dolazi postavljanje granica jer to što razumijete kako se one osjećaju ne znači da se mogu ponašati na način na koji žele. Da bi se djetetu pokazalo da se neka želja ne može ispuniti, ne treba mijenjati želju i pokušavati razuvjeriti dijete, niti popustiti svakom zahtjevu, već samo dati do znanja da vidimo da joj je teško i da stvarno to želi, ali na žalost joj se sada ne može udovoljiti.
Ako ćete imati potrebu za dodatnim savjetovanjem o tome kako se postaviti u situacijama kada one iskazuju oponirajuće ponašanje slobodno nam se javite.
Puno sreće,

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Samohrana sam majka, a moje djevojčice su odjednom postale neposlušne i bez poštovanja

<para>
 Živim sa suprugom u skladnom braku, imamo još jedno dijete od 16 mjeseci. Puno radimo za jednu tvrtku, naizmjenično kako bi mogli čuvati djecu. Kći ide u drugi razred, odlična je učenica, bavi se sportom, trenira ples i karate. Mi je na to nismo prisiljavali, sama je odlučila trenirati dva sporta i sama je izabrala baš ta dva. Jedno vrijeme smo je odgovarali od toga, ali ona je bila uporna i ustrajna. U posljednje vrijeme izgleda kao da je umorna, svakim danom je razdražljiva i plačljiva. Za malu sitnicu, kad povisimo ton, ona počne plakati. Želi psa i često o tome priča. Sve njene prijateljice imaju psa, samo ona nema, tako barem kaže. Nismo u mogućnosti imati kućnog ljubimca u stanu zato što smo podstanari i vlasnik stana ne želi životinje. Trenutno nemamo ni financijskih sredstava za držanje kućnog ljubimca. Je li moguće da je ona samo zbog toga takva? Znam da bi je pas usrećio, ali isto tako znam da ona o njemu ne bi vodila računa i da bi sve palo na nas. Promatrao sam je dok se igrala vani s prijateljima, vesela je, sretna, druga je osoba. Aktivna je, voli prijatelje i često priča o njima, a i prijatelji vole nju. Učiteljica je uvijek hvali, kaže da nije kao druga djeca, aktivna je na satu. Volio bih čuti Vaše mišljenje. Pozdrav.
</para>
<para>Dragi B.,</para>
<para>drago mi je što imate jednu veselu, aktivnu i druželjubivu djevojčicu. Vidim da ste brižan otac koji pokušava razumjeti svoje dijete i ne sumnjam da Vas začuđuje promjena ponašanja zadnjih mjeseci koju opažate kod nje.</para>
<para>Djeca teško izražavaju ono što ih muči te najčešće to čine upravo kroz promjenu ponašanja. Vrlo je teško reći što bi mogao biti uzrok njenog neraspoloženja. Kažete da se intenzivnija emocionalnost javila nedavno i dobro je razmisliti kada je točno počela. Što se događalo u to vrijeme? Je li bilo kakvih promjena u njenom životu? Spomenuli ste da imate mlađe djetešce od 16 mjeseci. Dolazak brata ili seke zasigurno je u velikoj mjeri promijenilo obiteljsku dinamiku. Djeca uvijek imaju neku vrstu reakcije na dolazak nove bebe jer prestaju biti u fokusu svojih roditelja te njihovu pažnju trebaju dijeliti s novom pridošlicom. Iako se najčešće starija braća/sestre jako vesele novoj bebi i jako je vole osjećaj ljubomore na svjesnoj ili nesvjesnoj razini može postojati.</para>
<para>
Kažete da jako želi imati psa. Kako ste i sami pretpostavili vjerojatno je to briga koja će na kraju dočekati Vas i suprugu, a i kažete da je to nemoguće ispuniti zbog podstanarstva. Iako će joj to sigurno izazvati nezadovoljstvo takve situacije su odlične za učenje emocionalne samoregulacije. Način na koji joj možete pomoći u tome je verbaliziranje njenih emocija npr. „Znam da jako želiš imati psa….ali trenutačno ga ne možemo imati.“ Bitno je to izgovoriti na način koji pruža razumijevanje i potporu. Odraslima neke djetetove želje mogu biti neshvatljive, ali svatko ima pravo na svoje želje i to je dio na koji ne trebamo pokušavati utjecati. Da bi se djetetu pokazalo da se neka želja ne može ispuniti, ne treba mijenjati želju i pokušavati razuvjeriti dijete, niti popustiti svakom zahtjevu, već samo dati do znanja da vidimo da joj je teško i da stvarno to želi, ali na žalost joj se sada ne može udovoljiti. Kasnije u životu susresti će se s mnoštvo takvih situacija gdje neće imati Vas da joj olakšate i upravo zbog toga su ove situacije vrijedne gdje se za početak s takvim emocijama susreće u sigurnoj i podržavajućoj okolini.</para>
<para>Uz posvećene i brižne roditelje kao Vi ne sumnjam da će se naučiti nositi s izazovima što joj život donese.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Djevojčica od 8 godina često je neraspoložena i tužna Poštovani, možda mi se pričinjava, ali moja kći od osam godina u posljednje vrijeme je često neraspoložena, plače za svaku sitnicu, tužna je. 
    Živim sa suprugom u skladnom braku, imamo još jedno dijete od 16 mjeseci. Puno radimo za jednu tvrtku, naizmjenično kako bi mogli čuvati djecu. Kći ide u drugi razred, odlična je učenica, bavi se sportom, trenira ples i karate. Mi je na to nismo prisiljavali, sama je odlučila trenirati dva sporta i sama je izabrala baš ta dva. Jedno vrijeme smo je odgovarali od toga, ali ona je bila uporna i ustrajna. U posljednje vrijeme izgleda kao da je umorna, svakim danom je razdražljiva i plačljiva. Za malu sitnicu, kad povisimo ton, ona počne plakati. Želi psa i često o tome priča. Sve njene prijateljice imaju psa, samo ona nema, tako barem kaže. Nismo u mogućnosti imati kućnog ljubimca u stanu zato što smo podstanari i vlasnik stana ne želi životinje. Trenutno nemamo ni financijskih sredstava za držanje kućnog ljubimca. Je li moguće da je ona samo zbog toga takva? Znam da bi je pas usrećio, ali isto tako znam da ona o njemu ne bi vodila računa i da bi sve palo na nas. Promatrao sam je dok se igrala vani s prijateljima, vesela je, sretna, druga je osoba. Aktivna je, voli prijatelje i često priča o njima, a i prijatelji vole nju. Učiteljica je uvijek hvali, kaže da nije kao druga djeca, aktivna je na satu. Volio bih čuti Vaše mišljenje. Pozdrav.

Dragi B.,
drago mi je što imate jednu veselu, aktivnu i druželjubivu djevojčicu. Vidim da ste brižan otac koji pokušava razumjeti svoje dijete i ne sumnjam da Vas začuđuje promjena ponašanja zadnjih mjeseci koju opažate kod nje.
Djeca teško izražavaju ono što ih muči te najčešće to čine upravo kroz promjenu ponašanja. Vrlo je teško reći što bi mogao biti uzrok njenog neraspoloženja. Kažete da se intenzivnija emocionalnost javila nedavno i dobro je razmisliti kada je točno počela. Što se događalo u to vrijeme? Je li bilo kakvih promjena u njenom životu? Spomenuli ste da imate mlađe djetešce od 16 mjeseci. Dolazak brata ili seke zasigurno je u velikoj mjeri promijenilo obiteljsku dinamiku. Djeca uvijek imaju neku vrstu reakcije na dolazak nove bebe jer prestaju biti u fokusu svojih roditelja te njihovu pažnju trebaju dijeliti s novom pridošlicom. Iako se najčešće starija braća/sestre jako vesele novoj bebi i jako je vole osjećaj ljubomore na svjesnoj ili nesvjesnoj razini može postojati.

Kažete da jako želi imati psa. Kako ste i sami pretpostavili vjerojatno je to briga koja će na kraju dočekati Vas i suprugu, a i kažete da je to nemoguće ispuniti zbog podstanarstva. Iako će joj to sigurno izazvati nezadovoljstvo takve situacije su odlične za učenje emocionalne samoregulacije. Način na koji joj možete pomoći u tome je verbaliziranje njenih emocija npr. „Znam da jako želiš imati psa….ali trenutačno ga ne možemo imati.“ Bitno je to izgovoriti na način koji pruža razumijevanje i potporu. Odraslima neke djetetove želje mogu biti neshvatljive, ali svatko ima pravo na svoje želje i to je dio na koji ne trebamo pokušavati utjecati. Da bi se djetetu pokazalo da se neka želja ne može ispuniti, ne treba mijenjati želju i pokušavati razuvjeriti dijete, niti popustiti svakom zahtjevu, već samo dati do znanja da vidimo da joj je teško i da stvarno to želi, ali na žalost joj se sada ne može udovoljiti. Kasnije u životu susresti će se s mnoštvo takvih situacija gdje neće imati Vas da joj olakšate i upravo zbog toga su ove situacije vrijedne gdje se za početak s takvim emocijama susreće u sigurnoj i podržavajućoj okolini.
Uz posvećene i brižne roditelje kao Vi ne sumnjam da će se naučiti nositi s izazovima što joj život donese.
Sretno,

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica od 8 godina često je neraspoložena i tužna

<para>
 Nastupe gnjeva nismo prošli s 2 godine, no ukoliko ne dobije što želi, isti trenutak javlja se nezadovoljstvo, ljutnja koju nažalost ne zna kontrolirati (ili ispušta frustrirajući zvuk, a ponekad se zna zaletjeti rukom kao da te želi udariti - no, ne udari već samo ljutito gleda). Nažalost, od samog početka smo upali u "negativan krug" pa bismo ga kaznili uzevši mu najdražu igračku, ili ne bi imao dogovoreno igranje, itd. Njegova je reakcija bila još gora, i ovim pristupom ništa pozitivno nije izašlo. Obzirom da stvarno pokušavamo čitati i informirati se kako NE reagirati u određenim situacijama, jako je teško kao roditelj znati što je najbolje, čini nam se da smo svi frustrirani na kraju. Suprug i ja se nekad pitamo kako i što ćemo za 5 godina, jer mislimo da nemamo nikakav autoritet, ili poštivanje kao takvo. Razgovarali smo da vjerujemo da bismo svi trebali posjetiti psihologa, a i neke roditeljske radionice, no za početak me zanima kako se postaviti ukoliko dođe do ljutnje kod njega. Pokušavam razgovarati, pitati ga kako se osjeća i objasniti da ljutnja mora "izaći" iz trbuha. Zaista sam nesretna jer se osjećam nemoćnom, a želim mu pomoći. Unaprijed hvala!
</para>
<para>Draga Ana,</para>
<para>
pohvalno je što promišljate kako pomoći svome sinu nositi se s frustrirajućim emocijama. Kako se i sami prepoznali djeca te dobi još uvijek razvijaju strategije nošenja s problemima i teže se samoreguliraju. Kada intenzivne emocije preplave njihovo malo tijelo sniženi su im resursi rasuđivanja i samokontrole te može doći do burnih reakcija.</para>
<para>
Za početak, bitno je napraviti razliku između ljutnje i agresije. Ljutnja je prirodna i potrebna emocija prisutna kod svakog pojedinca, dok je agresija (prema sebi, drugima ili imovini) socijalno neprihvatljiv način izražavanja te ljutnje. Bitno je dati do znanja djetetu da je u redu biti ljut, ali to mu ne daje dozvolu da ugrožava druge ili sebe. Spomenuli ste da krene rukicom kao da će udariti, ali zastane na kraju. To je vrlo dobra vijest jer prvi korak pri samoregulaciji ponašanja kod ljutnje je ne ozlijediti drugoga. Sada je važno pomoći Vašem sinu naći načine kako će ljutnju koja ga preplavi izraziti na socijalno prihvatljiv način. Hoće li to biti udaranje nogama u pod, udaranje u krevet, jastuk, vikanje u jastuk ili zid, šaranje ili trganje papira na Vama je da se odlučite. Uzmite jednu tehniku, kao npr. udaranje nogama u pod te u trenutku kada Vašeg sinčića preplavi ljutnja pokažite mu što može napraviti „Vidim da si jako ljut, ali ne možeš udarati _ _ _!!“ Možeš jako lupati nogama o pod (možda i ispuštati frustrirajući zvuk)“. Jako je važno da mu pokažete kako se to radi jer ako mu samo kažete što može napraviti vjerojatno neće htjeti. Kao što sam već spomenula ljutnja je intenzivna emocija te ju nije dobro zadržavati u tijelu. Odlično je što mu to i sami pokušavate osvijestiti. Detaljnije o tome kako djeca doživljavaju ljutnju možete pročitati u ovom članku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/zasto-djeca-udaraju-kad-ljuta-i-kako-ih-u-tome-sprijeciti/">https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/zasto-djeca-udaraju-kad-ljuta-i-kako-ih-u-tome-sprijeciti/</ulink>
</para>
<para>
Posjeta psihologu ili odlazak na radionicu svakako može biti od koristi za cijelu obitelj. Ponekad je potrebna samo mala promjena u načinu postupanja prema djetetu kako bi ono naučilo nove stvari i promijenilo ponašanje. Možete se javiti i kod nas u Centar gdje imamo mnogo iskustva upravo s ovakvim odgojnim izazovima.</para>
<para>
Puno sreće i strpljenja,</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Kako se postaviti prema 7,5-godišnjem dječaku koji ima izljeve gnjeva i ne poštuje roditeljski autoritet? Poštovanje, naš je sin star 7,5 godina i zadnjih 6 mjeseci burno reagira na prohtjeve roditelja. Naime, apsolutno svaki put "pritišće" sve gumbiće da vidi do kud može ići. 
    Nastupe gnjeva nismo prošli s 2 godine, no ukoliko ne dobije što želi, isti trenutak javlja se nezadovoljstvo, ljutnja koju nažalost ne zna kontrolirati (ili ispušta frustrirajući zvuk, a ponekad se zna zaletjeti rukom kao da te želi udariti - no, ne udari već samo ljutito gleda). Nažalost, od samog početka smo upali u "negativan krug" pa bismo ga kaznili uzevši mu najdražu igračku, ili ne bi imao dogovoreno igranje, itd. Njegova je reakcija bila još gora, i ovim pristupom ništa pozitivno nije izašlo. Obzirom da stvarno pokušavamo čitati i informirati se kako NE reagirati u određenim situacijama, jako je teško kao roditelj znati što je najbolje, čini nam se da smo svi frustrirani na kraju. Suprug i ja se nekad pitamo kako i što ćemo za 5 godina, jer mislimo da nemamo nikakav autoritet, ili poštivanje kao takvo. Razgovarali smo da vjerujemo da bismo svi trebali posjetiti psihologa, a i neke roditeljske radionice, no za početak me zanima kako se postaviti ukoliko dođe do ljutnje kod njega. Pokušavam razgovarati, pitati ga kako se osjeća i objasniti da ljutnja mora "izaći" iz trbuha. Zaista sam nesretna jer se osjećam nemoćnom, a želim mu pomoći. Unaprijed hvala!

Draga Ana,

pohvalno je što promišljate kako pomoći svome sinu nositi se s frustrirajućim emocijama. Kako se i sami prepoznali djeca te dobi još uvijek razvijaju strategije nošenja s problemima i teže se samoreguliraju. Kada intenzivne emocije preplave njihovo malo tijelo sniženi su im resursi rasuđivanja i samokontrole te može doći do burnih reakcija.

Za početak, bitno je napraviti razliku između ljutnje i agresije. Ljutnja je prirodna i potrebna emocija prisutna kod svakog pojedinca, dok je agresija (prema sebi, drugima ili imovini) socijalno neprihvatljiv način izražavanja te ljutnje. Bitno je dati do znanja djetetu da je u redu biti ljut, ali to mu ne daje dozvolu da ugrožava druge ili sebe. Spomenuli ste da krene rukicom kao da će udariti, ali zastane na kraju. To je vrlo dobra vijest jer prvi korak pri samoregulaciji ponašanja kod ljutnje je ne ozlijediti drugoga. Sada je važno pomoći Vašem sinu naći načine kako će ljutnju koja ga preplavi izraziti na socijalno prihvatljiv način. Hoće li to biti udaranje nogama u pod, udaranje u krevet, jastuk, vikanje u jastuk ili zid, šaranje ili trganje papira na Vama je da se odlučite. Uzmite jednu tehniku, kao npr. udaranje nogama u pod te u trenutku kada Vašeg sinčića preplavi ljutnja pokažite mu što može napraviti „Vidim da si jako ljut, ali ne možeš udarati _ _ _!!“ Možeš jako lupati nogama o pod (možda i ispuštati frustrirajući zvuk)“. Jako je važno da mu pokažete kako se to radi jer ako mu samo kažete što može napraviti vjerojatno neće htjeti. Kao što sam već spomenula ljutnja je intenzivna emocija te ju nije dobro zadržavati u tijelu. Odlično je što mu to i sami pokušavate osvijestiti. Detaljnije o tome kako djeca doživljavaju ljutnju možete pročitati u ovom članku: https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/zasto-djeca-udaraju-kad-ljuta-i-kako-ih-u-tome-sprijeciti/


Posjeta psihologu ili odlazak na radionicu svakako može biti od koristi za cijelu obitelj. Ponekad je potrebna samo mala promjena u načinu postupanja prema djetetu kako bi ono naučilo nove stvari i promijenilo ponašanje. Možete se javiti i kod nas u Centar gdje imamo mnogo iskustva upravo s ovakvim odgojnim izazovima.

Puno sreće i strpljenja,

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Kako se postaviti prema 7,5-godišnjem dječaku koji ima izljeve gnjeva i ne poštuje roditeljski autoritet?

<para>
 Zbog uvećanih limfnih čvorova, napravili smo sljedeće pretrage: ultrazvuk vrata, štitnjače, abdomena, jetre, bubrega. Sve je bilo uredno, osim što je zadnji nalaz pokazao povećanje LDH. Liječnik nas je uputio na nalaz beta-2-mikrogloburin. Kada su nalazi došli, pokazali su povećanu koncentraciju tumorskih markera. Normalna vrijednost je 2,64, a moja je curica ima 3,17, bakar je normalan. Je li moguće da su markeri beta-2 povećani zbog upale pluća ili je neki drugi razlog u pitanju?
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>
upala može podići beta 2 mikroglobulin kao i LDH, no razlozi mogu biti i druge prirode. Zato se nalazi uvijek interpretiraju u sklopu kliničke slike, a i prate kroz vrijeme. Smatram da je uputno sve ponoviti s razmakom od nekoliko tjedana i biti pod nadzorom liječnika.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Povećana koncentracija tumorskih markera kod djevojčice Pozdrav, curica ima četiri godine, dijagnosticirana joj je blaga upala pluća (s tim da nije imala simptome, kao np. kašalj). 
    Zbog uvećanih limfnih čvorova, napravili smo sljedeće pretrage: ultrazvuk vrata, štitnjače, abdomena, jetre, bubrega. Sve je bilo uredno, osim što je zadnji nalaz pokazao povećanje LDH. Liječnik nas je uputio na nalaz beta-2-mikrogloburin. Kada su nalazi došli, pokazali su povećanu koncentraciju tumorskih markera. Normalna vrijednost je 2,64, a moja je curica ima 3,17, bakar je normalan. Je li moguće da su markeri beta-2 povećani zbog upale pluća ili je neki drugi razlog u pitanju?

Poštovani,

upala može podići beta 2 mikroglobulin kao i LDH, no razlozi mogu biti i druge prirode. Zato se nalazi uvijek interpretiraju u sklopu kliničke slike, a i prate kroz vrijeme. Smatram da je uputno sve ponoviti s razmakom od nekoliko tjedana i biti pod nadzorom liječnika.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Povećana koncentracija tumorskih markera kod djevojčice

<para>
 Povraćanje je znalo trajati danima, što god da konzumira, ispovraćani sadržaj bio je puno veće količine. U 11. mjesecu života, hospitalizirani smo u Klaićevoj na gastroenterološkom odjelu gdje su napravljene brojne pretrage, no otpušteni smo nakon deset dana i dijagnozom: nema organskog uzroka povraćanja. Nakon izlaska iz bolnice povraćanje se i dalje nastavilo, a dok je bila prehlađena, povraćanje je bilo i pojačano jer se sekret iz nosa nazalno slijeva. Nekoliko smo puta završili na infuziji u bolnici "Fran Mihaljević." Potražila sam pomoć i na Rebru, na odjelu poremećaja prehrane i tamo sam na sreću, dobila odgovor da dijete ne pati od istog. Obavljena su i neka alergološka testiranja, refluks, CT i ultrazvuk glave, RTG snimanje probavnog sustava. S vremenom su se povraćanja prorijedila, no djevojčica sad ima osam godina i još se uvijek takvi ataci događaju. Ne mogu ih povezati sa strahom, stresom, hranom (iako hrenovke uredno gotovo uvijek povrati, 
 nekad i nakon nekoliko dana povraćanja, neprobavljene komadiće), pićem, klimom, alergijama. Una je uvijek, na sreću, nakon pretraga dokumentirano nalazom ili otpusnim pismom, savršeno zdravo dijete. Raste i razvija se normalno. Uvijek je bila mršavica, ali zbog povraćanja nikad nije zaostajala u rastu, razvoju, kilogramima. Prije nekoliko dana smo opet imali takav atak i nakon četiri dana pretrage su samo pokazale dehidraciju. Primila je intravenozno lijek protiv povraćanja i tri boce infuzije i živnula. Počela je jesti i piti sve do čega stigne. Liječnica s Fran Mihaljevića je u otpusnom pismu navela da se pri sljedećem ataku javimo na Rebro i obavimo metaboličke, neuropedijatrijske i gastroenterološke pretrage i preporučila EEG. Možete li mi reći gdje i kome se obratiti, što biste Vi preporučili obaviti? Unaprijed zahvaljujem.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>
prema opisu radi se cikličkom povraćanju, kod kojeg nekada ne možete dokazati jasan uzrok. Ukoliko ste Vi do sada napravili iscrpnu obradu bilo bi dobro da se sa svom dokumentacijom naručite ili gastroenterologu ili u metaboličku ambulantu, da se isplanira ako još što nedostaje. Dobro je i da zapišete što je dijete jelo , unutar 24 h prije napadaja povraćanja, jer ponekad tako može izgledati i alergijska reakcija na hranu, boje, konzervanse ili aditive što je katkad teško dokazati testovima, ali se može vidjeti obrazac u dnevniku, ako se nešto ponavlja. Ukoliko se radi o cikličkom povraćanju postoje i neki vidovi terapije koji bi se mogli pokušati, ali to treba koordinirati pedijatar koji će sagledati svu dokumentaciju.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Problemi s "napadima" povraćanja kojima se ne zna uzrok. Što još možemo poduzeti? Poštovani, od djetetovog sedmog mjeseca života, kad samo krenuli s dohranom, pojavio se problem s povraćanjem, obilan i sluzav sekret s kojim izlazi i hrana i piće koje dijete konzumira. 
    Povraćanje je znalo trajati danima, što god da konzumira, ispovraćani sadržaj bio je puno veće količine. U 11. mjesecu života, hospitalizirani smo u Klaićevoj na gastroenterološkom odjelu gdje su napravljene brojne pretrage, no otpušteni smo nakon deset dana i dijagnozom: nema organskog uzroka povraćanja. Nakon izlaska iz bolnice povraćanje se i dalje nastavilo, a dok je bila prehlađena, povraćanje je bilo i pojačano jer se sekret iz nosa nazalno slijeva. Nekoliko smo puta završili na infuziji u bolnici "Fran Mihaljević." Potražila sam pomoć i na Rebru, na odjelu poremećaja prehrane i tamo sam na sreću, dobila odgovor da dijete ne pati od istog. Obavljena su i neka alergološka testiranja, refluks, CT i ultrazvuk glave, RTG snimanje probavnog sustava. S vremenom su se povraćanja prorijedila, no djevojčica sad ima osam godina i još se uvijek takvi ataci događaju. Ne mogu ih povezati sa strahom, stresom, hranom (iako hrenovke uredno gotovo uvijek povrati, 
   nekad i nakon nekoliko dana povraćanja, neprobavljene komadiće), pićem, klimom, alergijama. Una je uvijek, na sreću, nakon pretraga dokumentirano nalazom ili otpusnim pismom, savršeno zdravo dijete. Raste i razvija se normalno. Uvijek je bila mršavica, ali zbog povraćanja nikad nije zaostajala u rastu, razvoju, kilogramima. Prije nekoliko dana smo opet imali takav atak i nakon četiri dana pretrage su samo pokazale dehidraciju. Primila je intravenozno lijek protiv povraćanja i tri boce infuzije i živnula. Počela je jesti i piti sve do čega stigne. Liječnica s Fran Mihaljevića je u otpusnom pismu navela da se pri sljedećem ataku javimo na Rebro i obavimo metaboličke, neuropedijatrijske i gastroenterološke pretrage i preporučila EEG. Možete li mi reći gdje i kome se obratiti, što biste Vi preporučili obaviti? Unaprijed zahvaljujem.

Poštovana,

prema opisu radi se cikličkom povraćanju, kod kojeg nekada ne možete dokazati jasan uzrok. Ukoliko ste Vi do sada napravili iscrpnu obradu bilo bi dobro da se sa svom dokumentacijom naručite ili gastroenterologu ili u metaboličku ambulantu, da se isplanira ako još što nedostaje. Dobro je i da zapišete što je dijete jelo , unutar 24 h prije napadaja povraćanja, jer ponekad tako može izgledati i alergijska reakcija na hranu, boje, konzervanse ili aditive što je katkad teško dokazati testovima, ali se može vidjeti obrazac u dnevniku, ako se nešto ponavlja. Ukoliko se radi o cikličkom povraćanju postoje i neki vidovi terapije koji bi se mogli pokušati, ali to treba koordinirati pedijatar koji će sagledati svu dokumentaciju.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Problemi s "napadima" povraćanja kojima se ne zna uzrok. Što još možemo poduzeti?

<para>
 To se nikad nije dogodilo s obzirom na to da je dijete uvijek gladno nakon podoja. Sada mu svaki dan dajem da sisa, iako skoro ništa ne povuče, ali se pomazi. Hranim ga Aptamil 1, pet obroka po 120 ml svakih četiri do pet sati, kako je navedeno na kutiji. Preko noći izdrži i po šest do sedam sati bez hranjenja pa nam hranjenje nije svaki dan u isto vrijeme. Nedavno smo počeli s toliko ml jer je beba plakala zbog toga što nema više za jesti i tako se hranimo već dva tjedna. Pedijatrica mi je rekla da niti slučajno ne smijem hraniti češće bebu niti pojačati dozu već da se trebam držati pravila koja pišu na kutiji. To mi nema smisla jer nisu sve bebe iste, a i na kutiji težina moje bebe ne odgovara preporučenom hranjenju. Smijem li pojačati dozu sinu i smijem li ga češće hraniti? Ne bismo premašili pet obroka dnevno jer po noći spava. Koliku dozu preporučate? Je li u redu da uspostavimo hranjenje u isto vrijeme svaki dan i trebam li ga buditi po noći za obrok ili da čekam da se sam probudi. Svaki dan se budi u približno isto vrijeme. Je li potrebno djetetu davati vode s obzirom na to da su velike vrućine ili je adaptirano mlijeko dovoljno. Čula sam i da se Aptamil povlači s tržišta? Najljepše zahvaljujem.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>
djetetu dajte da pojede koliko želi. Kao što ste i sami zaključili, djeca su različita i mogu pojesti različite količine u različitim vremenskim razmacima. Načelno, netko tko ima 5,5 kg ako jede samo mlijeko, treba oko 750-800 ml na dan. No, neki će pojesti manje i biti zadovoljni, neki više. Slobodno ga hranite, ništa se ne može dogoditi. Nisam čula da se Aptamil povlači.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Smije li beba popiti više adaptirana mlijeka no što je preporučena doza? Poštovani, moj sin je star 9 tjedana te teži oko 5,5 kg, rođen je s 3,130 kg. Imam vrlo malo mlijeka, dijete je dehidriralo i u bolnici su mu počeli davati Aptamil dok ne uspostavimo dojenje. 
    To se nikad nije dogodilo s obzirom na to da je dijete uvijek gladno nakon podoja. Sada mu svaki dan dajem da sisa, iako skoro ništa ne povuče, ali se pomazi. Hranim ga Aptamil 1, pet obroka po 120 ml svakih četiri do pet sati, kako je navedeno na kutiji. Preko noći izdrži i po šest do sedam sati bez hranjenja pa nam hranjenje nije svaki dan u isto vrijeme. Nedavno smo počeli s toliko ml jer je beba plakala zbog toga što nema više za jesti i tako se hranimo već dva tjedna. Pedijatrica mi je rekla da niti slučajno ne smijem hraniti češće bebu niti pojačati dozu već da se trebam držati pravila koja pišu na kutiji. To mi nema smisla jer nisu sve bebe iste, a i na kutiji težina moje bebe ne odgovara preporučenom hranjenju. Smijem li pojačati dozu sinu i smijem li ga češće hraniti? Ne bismo premašili pet obroka dnevno jer po noći spava. Koliku dozu preporučate? Je li u redu da uspostavimo hranjenje u isto vrijeme svaki dan i trebam li ga buditi po noći za obrok ili da čekam da se sam probudi. Svaki dan se budi u približno isto vrijeme. Je li potrebno djetetu davati vode s obzirom na to da su velike vrućine ili je adaptirano mlijeko dovoljno. Čula sam i da se Aptamil povlači s tržišta? Najljepše zahvaljujem.

Poštovana,

djetetu dajte da pojede koliko želi. Kao što ste i sami zaključili, djeca su različita i mogu pojesti različite količine u različitim vremenskim razmacima. Načelno, netko tko ima 5,5 kg ako jede samo mlijeko, treba oko 750-800 ml na dan. No, neki će pojesti manje i biti zadovoljni, neki više. Slobodno ga hranite, ništa se ne može dogoditi. Nisam čula da se Aptamil povlači.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Smije li beba popiti više adaptirana mlijeka no što je preporučena doza?

<para>
 Puno hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>pratite kroz vrijeme da li se povećava broj sijedih vlasi i ima li ikakvih promjena na koži. Par vlasi bez pigmenta može biti samo varijanta, no ako se povećava javite se dermatologu.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Da li se brinuti zbog sijedih vlasi u kosi 4-godišnjeg dječaka? Pozdrav, imam sina od četiri godine i našla sam mu nekoliko sijedih dlaka u kosi. On je rijetko bolestan, veseo i bistar dječak. Dječak puno toga zna, super priča engleski. Moram li se brinuti? 
    Puno hvala.

Poštovana,
pratite kroz vrijeme da li se povećava broj sijedih vlasi i ima li ikakvih promjena na koži. Par vlasi bez pigmenta može biti samo varijanta, no ako se povećava javite se dermatologu.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Da li se brinuti zbog sijedih vlasi u kosi 4-godišnjeg dječaka?

<para>
 Međutim, desnom rukom hvata predmete sa strane i dijagonalno, ali lijevom rukom slabo i ništa, iako forsiram da koristi lijevu ruku. Imate li neki savjet i je li to opasno?
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>sa 3,5 mjeseci još je rano da dijete hvata predmete. Međutim, ako je prisutna asimetrija lijevo – desno i u pokretima ruke općenito, javite se Vašem pedijatru, da ju uputi neuropedijatru, fizijatru i na razvojne vježbe.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba (3,5 mjeseci) slabo hvata predmete lijevom rukom. Da li je to zabrinjavajuće? Pozdrav, moja beba ima 3 i pol mjeseca i počela je hvatati predmete. 
    Međutim, desnom rukom hvata predmete sa strane i dijagonalno, ali lijevom rukom slabo i ništa, iako forsiram da koristi lijevu ruku. Imate li neki savjet i je li to opasno?


Poštovana,
sa 3,5 mjeseci još je rano da dijete hvata predmete. Međutim, ako je prisutna asimetrija lijevo – desno i u pokretima ruke općenito, javite se Vašem pedijatru, da ju uputi neuropedijatru, fizijatru i na razvojne vježbe.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Beba (3,5 mjeseci) slabo hvata predmete lijevom rukom. Da li je to zabrinjavajuće?

<para>
 Redovito joj dajem Plivit D3 kapi (4 na dan) i unatoč tome njena pedijatrica je rekla da ima razmekšanje kostiju lubanje, tj. fenomen ping-pong loptice. Što mi je činiti? Pedijatrica je rekla da samo pojačamo dozu na 5 kapi dnevno.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>postupite kako je pedijatrica rekla, kosti bi trebale spontano očvrsnuti, nekad taj fenomen može biti prolazno prisutan.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Omekšane kosti lubanje unatoč uzimanju D3 vitamina. Da li još nešto poduzeti? Pozdrav, imam dijete 4 mjeseca starosti. Rođena je s 2820 g, sad ima 5900 g. Na adaptiranom je mlijeku NAN HA. 
    Redovito joj dajem Plivit D3 kapi (4 na dan) i unatoč tome njena pedijatrica je rekla da ima razmekšanje kostiju lubanje, tj. fenomen ping-pong loptice. Što mi je činiti? Pedijatrica je rekla da samo pojačamo dozu na 5 kapi dnevno.

Poštovana,
postupite kako je pedijatrica rekla, kosti bi trebale spontano očvrsnuti, nekad taj fenomen može biti prolazno prisutan.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   

  Klinfo.hr 

Omekšane kosti lubanje unatoč uzimanju D3 vitamina. Da li još nešto poduzeti?

<para>
 Odvela sam ga njegovom pedijatru koji je ustanovio da ima virus koji je napao i usta, pojavile su se i afte. Dobio je terapiju Ospamox sirup koji pije na 12 sati po 5 mL i sprej za prskanje u ustima. Zanima me koliko dana traje osip i smijemo li, s obzirom na osip, na more za vikend? Puno hvala.
</para>
<para>Na more smijete. Najvažnije je da je prošla temperatura. Osip obično traje nekoliko dana, kao i afte. Izbjegavajte sunce dok se sve ne smiri.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Koliko dugo nakon visoke temperature, virusa i terapije dijete smije na more? Pozdrav, potrebna mi je informacija. Imam dijete od 6 i pol godina koje je dobilo visoku temperaturu (39,5), temperatura je trajala tri dana. Osim temperature dobio je i osip po stopalima i šakama. 
    Odvela sam ga njegovom pedijatru koji je ustanovio da ima virus koji je napao i usta, pojavile su se i afte. Dobio je terapiju Ospamox sirup koji pije na 12 sati po 5 mL i sprej za prskanje u ustima. Zanima me koliko dana traje osip i smijemo li, s obzirom na osip, na more za vikend? Puno hvala.

Na more smijete. Najvažnije je da je prošla temperatura. Osip obično traje nekoliko dana, kao i afte. Izbjegavajte sunce dok se sve ne smiri.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Koliko dugo nakon visoke temperature, virusa i terapije dijete smije na more?

<para>
 Ono što me zanima je da li je normalno da se već nekoliko puta ujutro budi s potpuno suhom i čistom pelenom? Spava od 21 h do 5,6 ujutro i do nedavno se budio s mokrom pelenom. Međutim, zadnjih nekoliko dana to nije slučaj pa sam malo zabrinuta. Uredno dobiva na težini. Puno hvala unaprijed!
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>kako je sada jako vruće, svakako djetetu ponudite vodu iza ili između obroka da ne bi razlog tomu bio neoptimalna hidracija.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Da li je normalno da se beba od 4 mjeseca probudi sa suhom noćnom pelenom? Poštovani, imam bebu staru 4 mjeseca. Dosad nije bilo nikakvih problema, vrlo je napredna beba. 
    Ono što me zanima je da li je normalno da se već nekoliko puta ujutro budi s potpuno suhom i čistom pelenom? Spava od 21 h do 5,6 ujutro i do nedavno se budio s mokrom pelenom. Međutim, zadnjih nekoliko dana to nije slučaj pa sam malo zabrinuta. Uredno dobiva na težini. Puno hvala unaprijed!


Poštovana,
kako je sada jako vruće, svakako djetetu ponudite vodu iza ili između obroka da ne bi razlog tomu bio neoptimalna hidracija.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Da li je normalno da se beba od 4 mjeseca probudi sa suhom noćnom pelenom?

<para>
 Na posljednjem sistemtskom pregledu je pedijatrica rekla da je dobro i da je zdrav, no mene zabrinjava njegov tremor bradice i nogica. Najčešće se javlja kad je ljut, prije nego zaplače i kad se proteže drhti mu ili brada, ili noge/noga, ili oboje. Drhtaj ne traje duže od nekoliko sekundi. Je li to nešto 
 što je uobičajeno za bebe njegove dobi, ili bismo trebali tražiti mišljenje i pregled specijalista? Ukoliko da, kojeg specijalista i koju konkretno pretragu? Unaprijed zahvalna na odgovoru. Lp, Tina
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>tremor ne može još biti prisutan u toj dobi kao znak nezrelosti, tim više što je dijete prijevremeno rođeno, što obično sa sazrijevanjem prođe. Ukoliko se to pojačava ili se se javljaju neka odstupanja u neurološkom pregledu onda bi bio potreban pregled neuropedijatra. Kako su sistematski pregledi u prvoj godini jako česti, pogotovo u prvim mjesecima, Vaša pedijatrica bi sigurno uočila odstupanja i potrebu za upućivanjem neuropedijatru.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Tremor brade i nogica kod bebe Draga doktorice, moj dječak ima skoro 7 tjedana, rođen je u 37+2, apg 10/10, na AD-u je. 
    Na posljednjem sistemtskom pregledu je pedijatrica rekla da je dobro i da je zdrav, no mene zabrinjava njegov tremor bradice i nogica. Najčešće se javlja kad je ljut, prije nego zaplače i kad se proteže drhti mu ili brada, ili noge/noga, ili oboje. Drhtaj ne traje duže od nekoliko sekundi. Je li to nešto 
   što je uobičajeno za bebe njegove dobi, ili bismo trebali tražiti mišljenje i pregled specijalista? Ukoliko da, kojeg specijalista i koju konkretno pretragu? Unaprijed zahvalna na odgovoru. Lp, Tina

Poštovana,
tremor ne može još biti prisutan u toj dobi kao znak nezrelosti, tim više što je dijete prijevremeno rođeno, što obično sa sazrijevanjem prođe. Ukoliko se to pojačava ili se se javljaju neka odstupanja u neurološkom pregledu onda bi bio potreban pregled neuropedijatra. Kako su sistematski pregledi u prvoj godini jako česti, pogotovo u prvim mjesecima, Vaša pedijatrica bi sigurno uočila odstupanja i potrebu za upućivanjem neuropedijatru.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Tremor brade i nogica kod bebe

<para>Poštovana,</para>
<para>postoje velike varijacije za dob od 11 i po godina za visinu i za tjelesnu masu Normalno je imati 30 kg, ali i 50 kg, ovisno kolika je visina i kakav je bio prije tempo rasta i napretka na težini. Uglavnom se rast i napredak prate kroz centilne krivulje, normalno je sve što je između 5 i 95 centile. Naravno svako dijete prati svoju centilnu krivulju, što znači da raste nekom svojom dinamikom. Patologijom se smatra ako je dijete ispod 5 c ili iznad 95 c, ili ako su visina i tjelesna masa jako disproporcionalne ili ako je počelo padati na centilnoj krivulji.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Koja je normalna visina i težina djevojčica od 11,5 godina? Poštovani, koja je normalna visina i težina za djevojčicu od 11 i pol godina? Unaprijed hvala.

Poštovana,
postoje velike varijacije za dob od 11 i po godina za visinu i za tjelesnu masu. Poštovana,
postoje velike varijacije za dob od 11 i po godina za visinu i za tjelesnu masu Normalno je imati 30 kg, ali i 50 kg, ovisno kolika je visina i kakav je bio prije tempo rasta i napretka na težini. Uglavnom se rast i napredak prate kroz centilne krivulje, normalno je sve što je između 5 i 95 centile. Naravno svako dijete prati svoju centilnu krivulju, što znači da raste nekom svojom dinamikom. Patologijom se smatra ako je dijete ispod 5 c ili iznad 95 c, ili ako su visina i tjelesna masa jako disproporcionalne ili ako je počelo padati na centilnoj krivulji.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Koja je normalna visina i težina djevojčica od 11,5 godina?

<para>
 U četvrtom mjesecu života je po glavi i nogama dobio osip, bio je kod dermatologa koji je rekao da se radi o atopijskom dermatitisu te je dobio Fenistil kapi. Nakon uzimanja kapi bilo je bolje što se tiče kožnih promjena. S navršenih 5 mjeseci počeli smo s dohranom, dijete je jako dobro prihvaćalo hranu tako da je s osam mjeseci jeo već gotovo svu hranu - meso, povrće, voće, mliječne proizvode i ostalo. S osam i pol mjeseci dobio je proljev za koji sam mislila da se pojavio zbog izbijanja zubića. Također je odjednom počeo odbijati hranu, za što sam isto mislila da je zbog zubića. Nakon što je u tri tjedna imao 5 proljevastih stolica, svaki dan javljali smo se liječniku koji je nakon briseva stolica i nakon krvnih nalaza rekao da se radi o alergiji na hranu. Ukinuli smo mlijeko, jaja i brašno. Posljednjih mjesec dana smo oboje na posebnoj prehrani, ja zbog dojenja. Međutim, proljev ne prestaje, dijete odbija jesti i gubi na težini zbog čega smo bili hospitalizirani i na pretragama. Iz bolnice smo pušteni s dijagnozom ne napredovanje na tjelesnoj masi, kronični proljev, sideropenična anemija, atopijski ekcem, reaktivna trombocitoza. Savjet liječnika je taj da sad ukinemo i gluten iz prehrane. Preporuka liječnika je i da se testira na celijakiju i cističnu fibrozu. Druge savjete nisam dobila. Mene zanima Vaše mišljenje, jer dijete ima proljev već duže od 2 mjeseca i uporno odbija hranu, dijete koje je prije jelo sve. Trebam li ga prestati dojiti? Da li mu možda moje mlijeko više ne paše pa zbog toga ima učestali proljev? Budući da smo smo iz Požege, trebamo li možda doći u Zagreb na pregled? Bilo koji savjet bi mi dobro došao. Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>svakako treba napraviti svu obradu koja je preporučena. Uvijek možete potražiti i drugo mišljenje, ali svakako gastroenterologa na koje treba doći s djetetom i svom medicinskom dokumentacijom. Bez pregleda i detaljnog uvida u nalaze teško je bilo što sugerirati.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dugotrajni proljev, alergije reakcije, gubitak težine kod djeteta od 11 mjeseci. Što učiniti i koje pretrage napraviti? Poštovani, moje dijete ima 11 mjeseci. Rođeno je sa 3250 g. Dijete je prvih mjesec dana pilo Bebimil i dojila sam ga. Nakon mjesec dana Bebimil je ukinut i dijete je isključivo dojeno. 
    U četvrtom mjesecu života je po glavi i nogama dobio osip, bio je kod dermatologa koji je rekao da se radi o atopijskom dermatitisu te je dobio Fenistil kapi. Nakon uzimanja kapi bilo je bolje što se tiče kožnih promjena. S navršenih 5 mjeseci počeli smo s dohranom, dijete je jako dobro prihvaćalo hranu tako da je s osam mjeseci jeo već gotovo svu hranu - meso, povrće, voće, mliječne proizvode i ostalo. S osam i pol mjeseci dobio je proljev za koji sam mislila da se pojavio zbog izbijanja zubića. Također je odjednom počeo odbijati hranu, za što sam isto mislila da je zbog zubića. Nakon što je u tri tjedna imao 5 proljevastih stolica, svaki dan javljali smo se liječniku koji je nakon briseva stolica i nakon krvnih nalaza rekao da se radi o alergiji na hranu. Ukinuli smo mlijeko, jaja i brašno. Posljednjih mjesec dana smo oboje na posebnoj prehrani, ja zbog dojenja. Međutim, proljev ne prestaje, dijete odbija jesti i gubi na težini zbog čega smo bili hospitalizirani i na pretragama. Iz bolnice smo pušteni s dijagnozom ne napredovanje na tjelesnoj masi, kronični proljev, sideropenična anemija, atopijski ekcem, reaktivna trombocitoza. Savjet liječnika je taj da sad ukinemo i gluten iz prehrane. Preporuka liječnika je i da se testira na celijakiju i cističnu fibrozu. Druge savjete nisam dobila. Mene zanima Vaše mišljenje, jer dijete ima proljev već duže od 2 mjeseca i uporno odbija hranu, dijete koje je prije jelo sve. Trebam li ga prestati dojiti? Da li mu možda moje mlijeko više ne paše pa zbog toga ima učestali proljev? Budući da smo smo iz Požege, trebamo li možda doći u Zagreb na pregled? Bilo koji savjet bi mi dobro došao. Unaprijed hvala.

Poštovana,
svakako treba napraviti svu obradu koja je preporučena. Uvijek možete potražiti i drugo mišljenje, ali svakako gastroenterologa na koje treba doći s djetetom i svom medicinskom dokumentacijom. Bez pregleda i detaljnog uvida u nalaze teško je bilo što sugerirati.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Dugotrajni proljev, alergije reakcije, gubitak težine kod djeteta od 11 mjeseci. Što učiniti i koje pretrage napraviti?

<para>Poštovana,</para>
<para>to može biti limfni čvor ali i neka druga izraslina ili cista. Svakako se javite liječniku koji će kad Vas pregleda ocijeniti da li je potrebno učiniti krvne pretrage i/ili ultrazvuk.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Napipala sam malu "lopticu" na ključnoj kosti. Što bi to moglo biti? Poštovani, prilikom slučajnog diranja ključne kosti osjetila sam malu lopticu na desnoj strani, tvrda je i pokretna. Zanima me što bi moglo biti u pitanju? Unaprijed hvala. Poštovana,
to može biti limfni čvor ali i neka druga izraslina ili cista. Svakako se javite liječniku koji će kad Vas pregleda ocijeniti da li je potrebno učiniti krvne pretrage i/ili ultrazvuk.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Napipala sam malu "lopticu" na ključnoj kosti. Što bi to moglo biti?

<para>
 I u komponenti leukocita NEU su smanjeni - iznose 1,30, a referentne vrijednosti su 1.80 - 9.00. Molim Vas za odgovor jer sam uplašena. Unaprijed hvala.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>veći broj limfocita može izazvati bilo kakva viroza, a načelno mala djece ispod 1 godine uvijek imaju više limfocita. Smatram da se ne morate brinuti.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Da li je nalaz limfocita kod bebe uredan? Poštovani, radili smo nalaze krvi bebi koja ima nepunih 8 mjeseci. Broj limfocita je uredan, ali kod grafičkog prikaza istog piše lymphocytosis. 
   I u komponenti leukocita NEU su smanjeni - iznose 1,30, a referentne vrijednosti su 1.80 - 9.00. Molim Vas za odgovor jer sam uplašena. Unaprijed hvala.


Poštovana,
veći broj limfocita može izazvati bilo kakva viroza, a načelno mala djece ispod 1 godine uvijek imaju više limfocita. Smatram da se ne morate brinuti.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Da li je nalaz limfocita kod bebe uredan?

<para>
 Razumije svoje okruženje, razumije i što mu govorimo, samo ne posluša uvijek ako se nešto od njega traži. Pokazuje prstom kada nešto želi, vodi za ruku do željenog predmeta pa pokaže prstom, pri tome i nešto promrmlja. Od situacije s govorom, više me brine prenaglašena nervoza prisutna kod njega, moram naglasiti da smo se prije nekoliko dana preselili u novi stan i pretpostavljam da ta promjena utječe na njega. Jako je vezan za mene (majku). Imamo i starijeg sina, no mlađi ne pokazuje pretjerani interes za njega. Kada kažem nervoza, mislim na neku neobjašnjivu razdražljivost čak i zbog najmanjih sitnica. Izbirljiv je što se tiče hrane. I dalje se budi po noći, nekad samo da popije gutljaj vode, a nekad bude i duže budan pa opet zaspe. Nesvjesno ga uspoređujem sa starijim sinom, koji je sa 2 godine govorio potpuno razgovjetno i bio značajno zreliji. Inače, razumije naredbe tipa "donesi knjigu s mickey mousom, daj mami ključ, zatvori vrata" itd. Igra se prilično stereotipno, uglavnom autićima i rijetko uključuje druge u igru. Kada gledamo slikovnice, zna mi pokazati gdje je koja životinja, zna pokazati dijelove tijela, zna me poljubiti, zna tko je koja osoba iz našeg okruženja, smije se, ali govora još uvijek nema. Molim Vas za Vaše mišljenje. Srdačan pozdrav.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>kod djeteta u dobi od dvije godine jako nam je važno na koji način ono komunicira s okolinom. Pri tome ne mislimo samo na broj (razumljivih) riječi koje dijete izgovara. U toj dobi važno je na koji način dijete izražava svoje potrebe te zna li ih izraziti, uključuje li druge osobe u svoje aktivnosti i na koji način, razumije li upute koje mu dajemo i kako na uputu reagira (izvršava li ono što od njega tražimo). Prema Vašem opisu čini se kako se na tom području razvoj odvija uredno. Kažete kako ima usvojenu pokaznu gestu (pokazuje prstom željeni predmet), ima i kontaktnu gestu, razumije upute, pokazuje životinje u slikovnici na upit,… Sve navedeno ukazuje na uredan razvoj komunikacije i razumijevanja govora.</para>
<para>Nadalje, broj riječi koje Vaše dijete izgovara je manji nego što bi u ovoj fazi razvoja trebao biti. Dijete u dobi od dvije godine izgovara i nekoliko desetina riječi te polako počinje slagati rečenice od dvije ili tri riječi. No, ukoliko se svi aspekti djetetova razvoja odvijaju u skladu s njegovom dobi tada je za očekivati kako će dijete i na ovom području razvoja sustići svoje vršnjake.</para>
<para>Pišete nam i kako je kod dječaka prisutna velika nervoza i pretjerano reagiranje na frustraciju. On se trenutno nalazi u jednoj fazi razvoja koju psiholozi nazivaju „terrible two“ faza. Ovu fazu, osim čestih i naglih promjena raspoloženja, karakteriziraju i napadi bijesa. Ovo je „prvi pubertet“ kroz koji prolazi svako dijete. Dijete sve više otkriva svijet oko sebe i svoju ulogu u njemu. Pokušava pratiti pravila a još ne razumije sve. Želi puno reći a još ne govori dobro. Prilično frustrirajuće, zar ne? Frustrirajuće za njega ali i za Vas. No, normalno je i proći će.</para>
<para>U Vašem pitanju stoji i kako je dječakova igra stereotipna. No, nisam shvatila što je stereotipno u njegovoj igri. Obratite pažnju igra li se sa svakom igračkom uvijek na isti način (vrti kotače automobila, vrti kockice, približava igračke vrlo blizu licu i tada ih vrti, treperi s njima,…). U fazi razvoja u kojoj se dječak sada nalazi ne očekujemo zajedničku igru s vršnjacima nego tek paralelnu igru. Znači, djeca se igraju s istim igračkama ali jedno pored drugog, bez velike interakcije.</para>
<para>
Promatrajte dijete u igri, način na koji se igra s igračkama, njegova ponašanja,…. Ukoliko Vas razvoj djeteta i dalje brine svakako se posavjetujte s defektologom i/ili logopedom.</para>
<para>
 <emphasis>
 Stela Horvat, mag.rehab.educ.
 </emphasis>
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dječak (2 godine) razumije, ali vrlo malo govori, a uz to je prenaglašeno nervozan Poštovani, moj sin je prije nekoliko dana napunio 2 godine. Još uvijek ne govori ništa osim mama, tata, a ponekad i dosta nerazumljivo brblja na nekom svom jeziku. 
    Razumije svoje okruženje, razumije i što mu govorimo, samo ne posluša uvijek ako se nešto od njega traži. Pokazuje prstom kada nešto želi, vodi za ruku do željenog predmeta pa pokaže prstom, pri tome i nešto promrmlja. Od situacije s govorom, više me brine prenaglašena nervoza prisutna kod njega, moram naglasiti da smo se prije nekoliko dana preselili u novi stan i pretpostavljam da ta promjena utječe na njega. Jako je vezan za mene (majku). Imamo i starijeg sina, no mlađi ne pokazuje pretjerani interes za njega. Kada kažem nervoza, mislim na neku neobjašnjivu razdražljivost čak i zbog najmanjih sitnica. Izbirljiv je što se tiče hrane. I dalje se budi po noći, nekad samo da popije gutljaj vode, a nekad bude i duže budan pa opet zaspe. Nesvjesno ga uspoređujem sa starijim sinom, koji je sa 2 godine govorio potpuno razgovjetno i bio značajno zreliji. Inače, razumije naredbe tipa "donesi knjigu s mickey mousom, daj mami ključ, zatvori vrata" itd. Igra se prilično stereotipno, uglavnom autićima i rijetko uključuje druge u igru. Kada gledamo slikovnice, zna mi pokazati gdje je koja životinja, zna pokazati dijelove tijela, zna me poljubiti, zna tko je koja osoba iz našeg okruženja, smije se, ali govora još uvijek nema. Molim Vas za Vaše mišljenje. Srdačan pozdrav.


Poštovana,
kod djeteta u dobi od dvije godine jako nam je važno na koji način ono komunicira s okolinom. Pri tome ne mislimo samo na broj (razumljivih) riječi koje dijete izgovara. U toj dobi važno je na koji način dijete izražava svoje potrebe te zna li ih izraziti, uključuje li druge osobe u svoje aktivnosti i na koji način, razumije li upute koje mu dajemo i kako na uputu reagira (izvršava li ono što od njega tražimo). Prema Vašem opisu čini se kako se na tom području razvoj odvija uredno. Kažete kako ima usvojenu pokaznu gestu (pokazuje prstom željeni predmet), ima i kontaktnu gestu, razumije upute, pokazuje životinje u slikovnici na upit,… Sve navedeno ukazuje na uredan razvoj komunikacije i razumijevanja govora.
Nadalje, broj riječi koje Vaše dijete izgovara je manji nego što bi u ovoj fazi razvoja trebao biti. Dijete u dobi od dvije godine izgovara i nekoliko desetina riječi te polako počinje slagati rečenice od dvije ili tri riječi. No, ukoliko se svi aspekti djetetova razvoja odvijaju u skladu s njegovom dobi tada je za očekivati kako će dijete i na ovom području razvoja sustići svoje vršnjake.
Pišete nam i kako je kod dječaka prisutna velika nervoza i pretjerano reagiranje na frustraciju. On se trenutno nalazi u jednoj fazi razvoja koju psiholozi nazivaju „terrible two“ faza. Ovu fazu, osim čestih i naglih promjena raspoloženja, karakteriziraju i napadi bijesa. Ovo je „prvi pubertet“ kroz koji prolazi svako dijete. Dijete sve više otkriva svijet oko sebe i svoju ulogu u njemu. Pokušava pratiti pravila a još ne razumije sve. Želi puno reći a još ne govori dobro. Prilično frustrirajuće, zar ne? Frustrirajuće za njega ali i za Vas. No, normalno je i proći će.
U Vašem pitanju stoji i kako je dječakova igra stereotipna. No, nisam shvatila što je stereotipno u njegovoj igri. Obratite pažnju igra li se sa svakom igračkom uvijek na isti način (vrti kotače automobila, vrti kockice, približava igračke vrlo blizu licu i tada ih vrti, treperi s njima,…). U fazi razvoja u kojoj se dječak sada nalazi ne očekujemo zajedničku igru s vršnjacima nego tek paralelnu igru. Znači, djeca se igraju s istim igračkama ali jedno pored drugog, bez velike interakcije.

Promatrajte dijete u igri, način na koji se igra s igračkama, njegova ponašanja,…. Ukoliko Vas razvoj djeteta i dalje brine svakako se posavjetujte s defektologom i/ili logopedom.

   
      Stela Horvat, mag.rehab.educ.
   


   
      
         Kabinet Korneo
      
   
 Klinfo.hr 

STELA HORVAT

Dječak (2 godine) razumije, ali vrlo malo govori, a uz to je prenaglašeno nervozan

<para>
 Moj problem je vezan za prehranu mog sina, ali pošto je on zaista jedna kompleksna osoba morala bih prvo pojasniti neke detalje. Dakle, prije tri mjeseca je napunio 8 godina, ide u 2. razred osnovne škole, natprosječno je inteligentan ali i zaigran, nadaren za matematiku ali kad bi se potrudio mogao bi biti jednostavno izvrstan u svim predmetima, ali ne želi, kaže da mu je u školi dosadno i ne da mu se ponekad pisati, jako je tvrdoglav i imali smo dosta poteškoća na privikavanje na školu. Oduvijek je pokazivao tu neku posebno jaku volju, ili tvrdoglavost, čak i kad je stvarno bio malen, kasnije i u vrtiću. Doživjela sam da mi tete u vrtiću pričaju da takvo što u životu nisu vidjele. Ako je htio izaći vani on bi vrištao i udarao po staklima doslovno satima, unatoč bilo kakvom nagovaranju ili uvjeravanju. Kad bi mu dale da iziđe,smirio bi se, igrao neko vrijeme i sam vratio unutra te nastavio dalje kao da se ništa dogodilo nije. Isto tako imao je i izjave ili odgovore koje su zaprepaštavale tete koje su mi i tada govorile da takvo što nikad od djeteta ni puno starijeg nisu čule, uvijek primjećujući njegovu iznimnu inteligenciju.
</para>
<para>
 Rođen kao nedonošče, ali iznimno zdrav, liječniku odemo možda jednom godišnje, rijetko je plakao, uvijek vedar i nasmijan, dobre volje, voli se igrati, sve ga zanima, iznimno samostalan, od kad su mu bile 2 i pol godine ostajao je sam kući jer on jednostavno nije htio sa mnom , i vjerujte što god napravila nije bilo moguće promijeniti mu mišljenje, našla bi ga mirnog točno tamo gdje bih ga ostavila, nikada pa ni dan danas nije dirao apsolutno ništa od stvari po kući koje nisu za njega, samo bi rekao ajde ti mama, vidimo se kad se vratiš, to drugi ljudi ne mogu niti pojmiti ali eto on je jednostavno takav, mogla bih nabrajati do unedogled.
</para>
<para>
 Išao je jedno vrijeme kod psihologa u školi jer smo imali problema upravo radi te tvrdoglavosti, ako je on zamislio čučati ispod klupe on je to i činio, ako mu se taj dan nije pisalo ne bi pisao, jednostavno zamislio je da to tako napravi i tako bi moralo biti. Prestala sam ga tamo slati nakon što me je psihologica zvala neka hitno dođem u školu jer ona ne zna što će s njim. U razgovorima s njom mi je rekla da bi se možda mogla dati dijagnoza takvom ponašanju "natprosječna inteligencija i manipulacija", ali i određen vid patološkog ponašanja u kojem on jednostavno mora neke stvari koje si zacrta u glavi napraviti točno na određen način i jednostavno ne odustaje dok to ne izvrši. Nema agresije u njemu, jednostavno ako si je zamislio da on sjedi na plavoj spužvi, a ne na crvenoj (u vrtiću) on će satima vrištati bez prestanka i odustajanja dok to stvarno tako i ne bude, nakon čega se smiri i ponaša kao da se ništa nije dogodilo.
</para>
<para>
 I sad napokon naš problem s hranom, a on je sljedeći. Jelovnik mog sina je jako jednostavan, a to su tjestenina ili riža kuhani u vodi, kruh s hrenovkom, paštetom ili sirnim namazom, palenta s jogurtom, kukuruzni cornflakes s jogurtom, nutella, mlijeko (cca litra na dan), povremeno komadić jabuke ili banane, jako rijetko kuhano jaje, špinat ili blitva kad skuham to su uvijek dvije tri vilice, i od mesa pohana pileća prsa i pileći medaljoni ako se to uopće može nazvati mesom. Slatkiši svakakvih vrsta. On ništa drugo ne želi jesti i tako već godinama, ne jede meso, ribu, voće ni povrće, to ne da je mučenje, to je neopisivo. Svaki obrok je mučenje, već godinama, a prošli smo stvarno sve. Od moljakanja, do kažnjavanja, do izgladnjivanja, do puštanja na miru, ali jednostavno nema načina. On uopće neće probati ništa, ma po cijenu da tri dana ništa ne jede, vjerujte sve sam pokušala.
</para>
<para>
 Pokušala sam i ucjene iako to u principu ne radim jer smatram da hrana nije ni nagrada ni kazna, da se jesti mora. Ja jednostavno jedem sve, i to na način da sam više puta doživjela da ljudi ogladne gledajući kako uživam u hrani. Meni na tanjuru meso, povrće, jaje, salata, a ispred njega tjestenina kuhana u vodi, sad se više niti ne ljutim, samo mi se plače kad to vidim. I tako svaki dan koji 
 dođe. Ne znam što više da učinim, kad on neće niti probati ništa novo. I dalje je zdrav, iako je izrastao ali i nekako postao previše blijed, i ima i podočnjake, baka mu je nabavila vitaminski sirup koji pije sad već par dana. Kad će ovo proći, hoću li ikada doživjeti normalan obrok, da sjednemo za stol i da u miru pojedemo oboje nešto zdravo? Znam da je ovo jako dugačko objašnjenje, ali da bi se točno shvatio problem koji me muči morala sam ispričati barem ovaj dio, samohrani sam roditelj i jako jako sam umorna od ovog svega a posebno od njegove tvrdoglavosti. Molim Vas dajte mi barem savjet. Najljepše zahvaljujem.
</para>
<para>Draga mama I.,</para>
<para>hvala Vam na nešto detaljnijem opisu situacije. To je uvijek važno kako bismo mogli bolje razumjeti Vaše dijete, a onda i dati adekvatnije smjernice. S obzirom da su neke situacije i probleme u ponašanju Vašeg dječaka koje ste opisali, a koji su više vezani uz djetetov socio-emocionalni razvoj, u nastavku ćemo opisati neke stvari koje bi Vam mogle pojasniti što bi dalje mogli ili trebali učiniti kako biste lakše razumjeli ponašanja svoga djeteta, a onda posljedično na ispravan način pristupili njihovu rješavanju.</para>
<para>Opisali ste svog sina kao natprosječno inteligentnog. Već samim time moguće su specifičnosti u njegovu socio-emocionalnom razvoju koje mogu biti u podlozi njegove rigidnosti. Iako situacije koje ste opisali objašnjavate njegovom tvrdoglavošću (što može biti vezano uz temperament) ipak mi se čini kako Vašem dječaku u određenim situacijama manjka fleksibilnosti da se prilagodi nekom zahtjevu iz okoline koji mu se u tom trenutku možda i ne sviđa. Ovo je svakako jedno od područja na kojem bi bilo važno poraditi s obzirom da mu rigidnost može značajno otežati socijano funkcioniranje, kao što se već pokazalo kod prilagodbe u školu. Kada se smanji rigidnost općenito, to se posljedično odrazi i na područje prehrane odnosno dijete postane fleksibilnije i vezano uz to koju hranu će probati.</para>
<para>Druga stvar koju je važno naglasiti jest da darovita djeca ponekad znaju imati teškoća sa senzornom integracijom pa bi bilo dobro da se napravi testiranje da se vidi može li se time objasniti njegov suženi jelovnik.</para>
<para>Uz sve ovo, preporučam da pročitate i sljedeće članke u kojima možete naći nešto više o specifičnostima darovite djece: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/modules/mod_category/data/darovita_djeca.pdf">https://klinfo.rtl.hr/modules/mod_category/data/darovita_djeca.pdf</ulink>, <ulink url="http://ordinacija.vecernji.hr/budi-sretan/sretno-dijete/rizici-u-emocionalnom-razvoju-darovite-djece/">http://ordinacija.vecernji.hr/budi-sretan/sretno-dijete/rizici-u-emocionalnom-razvoju-darovite-djece/</ulink>, <ulink url="http://ordinacija.vecernji.hr/budi-sretan/sretno-dijete/kako-izgleda-emocionalni-razvoj-darovite-djece/">http://ordinacija.vecernji.hr/budi-sretan/sretno-dijete/kako-izgleda-emocionalni-razvoj-darovite-djece/</ulink>
</para>
<para>Mi u Centru Proventus radimo s darovitom djecom individualno i radimo savjetovanja roditelja pa ako procijenite da bi Vam nešto od toga moglo biti korisno slobodno nam se javite.</para>
<para>
 <emphasis>
 Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Kako natprosječno inteligentno i tvrdoglavo dijete natjerati da jede? Poštovani. Trebam pomoć ili savjet ili barem uputu kamo da idem ili s kim da pričam, tko mi uopće može pomoći i treba li nam pomoć? 
    Moj problem je vezan za prehranu mog sina, ali pošto je on zaista jedna kompleksna osoba morala bih prvo pojasniti neke detalje. Dakle, prije tri mjeseca je napunio 8 godina, ide u 2. razred osnovne škole, natprosječno je inteligentan ali i zaigran, nadaren za matematiku ali kad bi se potrudio mogao bi biti jednostavno izvrstan u svim predmetima, ali ne želi, kaže da mu je u školi dosadno i ne da mu se ponekad pisati, jako je tvrdoglav i imali smo dosta poteškoća na privikavanje na školu. Oduvijek je pokazivao tu neku posebno jaku volju, ili tvrdoglavost, čak i kad je stvarno bio malen, kasnije i u vrtiću. Doživjela sam da mi tete u vrtiću pričaju da takvo što u životu nisu vidjele. Ako je htio izaći vani on bi vrištao i udarao po staklima doslovno satima, unatoč bilo kakvom nagovaranju ili uvjeravanju. Kad bi mu dale da iziđe,smirio bi se, igrao neko vrijeme i sam vratio unutra te nastavio dalje kao da se ništa dogodilo nije. Isto tako imao je i izjave ili odgovore koje su zaprepaštavale tete koje su mi i tada govorile da takvo što nikad od djeteta ni puno starijeg nisu čule, uvijek primjećujući njegovu iznimnu inteligenciju.


   Rođen kao nedonošče, ali iznimno zdrav, liječniku odemo možda jednom godišnje, rijetko je plakao, uvijek vedar i nasmijan, dobre volje, voli se igrati, sve ga zanima, iznimno samostalan, od kad su mu bile 2 i pol godine ostajao je sam kući jer on jednostavno nije htio sa mnom , i vjerujte što god napravila nije bilo moguće promijeniti mu mišljenje, našla bi ga mirnog točno tamo gdje bih ga ostavila, nikada pa ni dan danas nije dirao apsolutno ništa od stvari po kući koje nisu za njega, samo bi rekao ajde ti mama, vidimo se kad se vratiš, to drugi ljudi ne mogu niti pojmiti ali eto on je jednostavno takav, mogla bih nabrajati do unedogled.


   Išao je jedno vrijeme kod psihologa u školi jer smo imali problema upravo radi te tvrdoglavosti, ako je on zamislio čučati ispod klupe on je to i činio, ako mu se taj dan nije pisalo ne bi pisao, jednostavno zamislio je da to tako napravi i tako bi moralo biti. Prestala sam ga tamo slati nakon što me je psihologica zvala neka hitno dođem u školu jer ona ne zna što će s njim. U razgovorima s njom mi je rekla da bi se možda mogla dati dijagnoza takvom ponašanju "natprosječna inteligencija i manipulacija", ali i određen vid patološkog ponašanja u kojem on jednostavno mora neke stvari koje si zacrta u glavi napraviti točno na određen način i jednostavno ne odustaje dok to ne izvrši. Nema agresije u njemu, jednostavno ako si je zamislio da on sjedi na plavoj spužvi, a ne na crvenoj (u vrtiću) on će satima vrištati bez prestanka i odustajanja dok to stvarno tako i ne bude, nakon čega se smiri i ponaša kao da se ništa nije dogodilo.


   I sad napokon naš problem s hranom, a on je sljedeći. Jelovnik mog sina je jako jednostavan, a to su tjestenina ili riža kuhani u vodi, kruh s hrenovkom, paštetom ili sirnim namazom, palenta s jogurtom, kukuruzni cornflakes s jogurtom, nutella, mlijeko (cca litra na dan), povremeno komadić jabuke ili banane, jako rijetko kuhano jaje, špinat ili blitva kad skuham to su uvijek dvije tri vilice, i od mesa pohana pileća prsa i pileći medaljoni ako se to uopće može nazvati mesom. Slatkiši svakakvih vrsta. On ništa drugo ne želi jesti i tako već godinama, ne jede meso, ribu, voće ni povrće, to ne da je mučenje, to je neopisivo. Svaki obrok je mučenje, već godinama, a prošli smo stvarno sve. Od moljakanja, do kažnjavanja, do izgladnjivanja, do puštanja na miru, ali jednostavno nema načina. On uopće neće probati ništa, ma po cijenu da tri dana ništa ne jede, vjerujte sve sam pokušala.


   Pokušala sam i ucjene iako to u principu ne radim jer smatram da hrana nije ni nagrada ni kazna, da se jesti mora. Ja jednostavno jedem sve, i to na način da sam više puta doživjela da ljudi ogladne gledajući kako uživam u hrani. Meni na tanjuru meso, povrće, jaje, salata, a ispred njega tjestenina kuhana u vodi, sad se više niti ne ljutim, samo mi se plače kad to vidim. I tako svaki dan koji 
   dođe. Ne znam što više da učinim, kad on neće niti probati ništa novo. I dalje je zdrav, iako je izrastao ali i nekako postao previše blijed, i ima i podočnjake, baka mu je nabavila vitaminski sirup koji pije sad već par dana. Kad će ovo proći, hoću li ikada doživjeti normalan obrok, da sjednemo za stol i da u miru pojedemo oboje nešto zdravo? Znam da je ovo jako dugačko objašnjenje, ali da bi se točno shvatio problem koji me muči morala sam ispričati barem ovaj dio, samohrani sam roditelj i jako jako sam umorna od ovog svega a posebno od njegove tvrdoglavosti. Molim Vas dajte mi barem savjet. Najljepše zahvaljujem.

Draga mama I.,
hvala Vam na nešto detaljnijem opisu situacije. To je uvijek važno kako bismo mogli bolje razumjeti Vaše dijete, a onda i dati adekvatnije smjernice. S obzirom da su neke situacije i probleme u ponašanju Vašeg dječaka koje ste opisali, a koji su više vezani uz djetetov socio-emocionalni razvoj, u nastavku ćemo opisati neke stvari koje bi Vam mogle pojasniti što bi dalje mogli ili trebali učiniti kako biste lakše razumjeli ponašanja svoga djeteta, a onda posljedično na ispravan način pristupili njihovu rješavanju.
Opisali ste svog sina kao natprosječno inteligentnog. Već samim time moguće su specifičnosti u njegovu socio-emocionalnom razvoju koje mogu biti u podlozi njegove rigidnosti. Iako situacije koje ste opisali objašnjavate njegovom tvrdoglavošću (što može biti vezano uz temperament) ipak mi se čini kako Vašem dječaku u određenim situacijama manjka fleksibilnosti da se prilagodi nekom zahtjevu iz okoline koji mu se u tom trenutku možda i ne sviđa. Ovo je svakako jedno od područja na kojem bi bilo važno poraditi s obzirom da mu rigidnost može značajno otežati socijano funkcioniranje, kao što se već pokazalo kod prilagodbe u školu. Kada se smanji rigidnost općenito, to se posljedično odrazi i na područje prehrane odnosno dijete postane fleksibilnije i vezano uz to koju hranu će probati.
Druga stvar koju je važno naglasiti jest da darovita djeca ponekad znaju imati teškoća sa senzornom integracijom pa bi bilo dobro da se napravi testiranje da se vidi može li se time objasniti njegov suženi jelovnik.
Uz sve ovo, preporučam da pročitate i sljedeće članke u kojima možete naći nešto više o specifičnostima darovite djece: https://klinfo.rtl.hr/modules/mod_category/data/darovita_djeca.pdf, http://ordinacija.vecernji.hr/budi-sretan/sretno-dijete/rizici-u-emocionalnom-razvoju-darovite-djece/, http://ordinacija.vecernji.hr/budi-sretan/sretno-dijete/kako-izgleda-emocionalni-razvoj-darovite-djece/

Mi u Centru Proventus radimo s darovitom djecom individualno i radimo savjetovanja roditelja pa ako procijenite da bi Vam nešto od toga moglo biti korisno slobodno nam se javite.

   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

TEA KNEŽEVIĆ

Kako natprosječno inteligentno i tvrdoglavo dijete natjerati da jede?

<para>
 Ne znam prepoznati u čemu je problem. Ona obično plač povezuje s nekom boli (boli grlo, prištić na jeziku). Tvrdi da nema problema u školi i s prijateljima. Imamo još jedno dijete s poteškoćama u razvoju (10 godina) mentalno loše, ne govori, hoda, ali vrlo slabo razumije. Zanima me postoji li kod starije kćeri nesvjesno problem ili depresija zbog bolesti u kući? Hvala i srdačan pozdrav.
</para>
<para>Draga mama Sandra,</para>
<para>vjerujem da Vas zabrinjavaju razdoblja tuge i tjeskobe koja uočavate kod svoje djevojčice. Kada se djeca tako osjećaju nekada znaju reći što je u podlozi tih stanja no češće ni sama djeca nisu svjesna zbog čega se tako osjećaju. U svakom slučaju kada se tako loše osjeća, neovisno je li nam tada poznat uzrok ili ne, važno je pokazati joj da ste primijetili njezino stanje i zadovoljiti njezinu emocionalnu potrebu. Drugim riječima, možete joj nježno reći nešto kao “Vidim da si baš tužna.”, “Djeluješ mi nezadovoljno” i slične rečenice kojima joj pokazujete da zaista primijetite njezina stanja i da Vam je važna. Ponekad, kada je dijete tužno, odrasli imaju potrebu da ga razvesele no ono što zaista tada djetetu treba jest utjeha i pažnja. Ponekad ju možete samo zagrliti i reći joj “Znam da ti je teško. Sad ti je jako teško no to će proći. Ja sam uz tebe.”</para>
<para>Opisujete kako imate još jedno dijete koje ima poteškoće u razvoju koje se značajno odražavaju na svakodnevno funkcioniranje. Odlično ste povezali da ponašanje Vaše djevojčice može imati veze s tim. Naime, kada djeca odrastaju u okolnostima gdje netko u obitelji ima nekih težih zdravstvenih poteškoća to najčešće ostavi nekog traga na emocionalno stanje djeteta. Stoga je vrlo važno da otvoreno pričate o tome kako je njoj vezano uz Vaše drugo dijete. Možete podijeliti svoje osjećaje s njom i tako i nju potaknuti da to učini. Vjerujem kako veći dio svog vremena ipak trebate posvetiti svom djetetu koje ima poteškoće. Zasigurno Vašoj djevojčici nije lako tražiti nešto od Vas za sebe kad vidi da ste potrebniji Vašem drugom djetetu. To dugoročno može utjecati na to da se Vaša djevojčica osjeti manje važnom i nesretnom. Mislim da je jako dobro što ste to primijetili i što razmišljate kako joj možete pomoći. To pokazuje da ste zaista brižna majka. Ukoliko se njezina stanja nezadovoljstva i tjeskobe nastave svakako bi bilo dobro da se javite dječjem psihologu, a ili i Vi sami kao roditelj možete potražiti dodatnu podršku i smjernice kako možete pomoći svojoj djevojčici.</para>
<para>Lijepi pozdrav,</para>
<para>
 <emphasis>
 Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Djevojčica (12 godina) često je tjeskobna, tužna i razmišlja o bolestima Poštovani, moja djevojčica ima 12 godina, 6. je razred. Često je tjeskobna i tužna. Puno razmišlja o bolestima, boji se upale grla, upale pluća, trakavice. Obično plače u večernjim satima. 
    Ne znam prepoznati u čemu je problem. Ona obično plač povezuje s nekom boli (boli grlo, prištić na jeziku). Tvrdi da nema problema u školi i s prijateljima. Imamo još jedno dijete s poteškoćama u razvoju (10 godina) mentalno loše, ne govori, hoda, ali vrlo slabo razumije. Zanima me postoji li kod starije kćeri nesvjesno problem ili depresija zbog bolesti u kući? Hvala i srdačan pozdrav.

Draga mama Sandra,
vjerujem da Vas zabrinjavaju razdoblja tuge i tjeskobe koja uočavate kod svoje djevojčice. Kada se djeca tako osjećaju nekada znaju reći što je u podlozi tih stanja no češće ni sama djeca nisu svjesna zbog čega se tako osjećaju. U svakom slučaju kada se tako loše osjeća, neovisno je li nam tada poznat uzrok ili ne, važno je pokazati joj da ste primijetili njezino stanje i zadovoljiti njezinu emocionalnu potrebu. Drugim riječima, možete joj nježno reći nešto kao “Vidim da si baš tužna.”, “Djeluješ mi nezadovoljno” i slične rečenice kojima joj pokazujete da zaista primijetite njezina stanja i da Vam je važna. Ponekad, kada je dijete tužno, odrasli imaju potrebu da ga razvesele no ono što zaista tada djetetu treba jest utjeha i pažnja. Ponekad ju možete samo zagrliti i reći joj “Znam da ti je teško. Sad ti je jako teško no to će proći. Ja sam uz tebe.”
Opisujete kako imate još jedno dijete koje ima poteškoće u razvoju koje se značajno odražavaju na svakodnevno funkcioniranje. Odlično ste povezali da ponašanje Vaše djevojčice može imati veze s tim. Naime, kada djeca odrastaju u okolnostima gdje netko u obitelji ima nekih težih zdravstvenih poteškoća to najčešće ostavi nekog traga na emocionalno stanje djeteta. Stoga je vrlo važno da otvoreno pričate o tome kako je njoj vezano uz Vaše drugo dijete. Možete podijeliti svoje osjećaje s njom i tako i nju potaknuti da to učini. Vjerujem kako veći dio svog vremena ipak trebate posvetiti svom djetetu koje ima poteškoće. Zasigurno Vašoj djevojčici nije lako tražiti nešto od Vas za sebe kad vidi da ste potrebniji Vašem drugom djetetu. To dugoročno može utjecati na to da se Vaša djevojčica osjeti manje važnom i nesretnom. Mislim da je jako dobro što ste to primijetili i što razmišljate kako joj možete pomoći. To pokazuje da ste zaista brižna majka. Ukoliko se njezina stanja nezadovoljstva i tjeskobe nastave svakako bi bilo dobro da se javite dječjem psihologu, a ili i Vi sami kao roditelj možete potražiti dodatnu podršku i smjernice kako možete pomoći svojoj djevojčici.
Lijepi pozdrav,

   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica (12 godina) često je tjeskobna, tužna i razmišlja o bolestima

<para>
 Da skratim - laže svima i o svemu, u školi ne sluša, ometa nastavu, ne piše zadaće (ne zabilježi, pa ja niti ne mogu znati jesu li imali zadaću ili ne), ne pamti ono što uči i ima dosta loše ocjene. Pokušali smo s kaznama, zabranama, motiviranjem, ali ne uspijeva nego je sve gore. Savjetovali su mi da kontaktiram obiteljski centar pa se iz tog razloga javljam Vama.
</para>
<para>Poštovana Andreja,</para>
<para>žao mi je što imate problema s ponašanjem Vašeg trinaestogodišnjeg sina. On se sada nalazi u dobi kada je komunikacija s odraslima otežana i vjerojatno često propituje te testira granice odraslih. Kažete da kazne, zabrane ili pokušaji motivacije nisu bile uspješni u promjeni ponašanja Vašeg sina. U odgoju djeteta najvažnija je dosljednost roditelja i učenje djeteta da svako ponašanje nosi određene posljedice. Tek kroz niz događaja i iskustva, Vaš će sin shvatiti što će se dogoditi ako nešto (ne) učini – pri čemu je vrlo važna Vaša dosljednost. Stoga je bitno da uvijek isto reagirate na njegovo ponašanje, odnosno da ne odustajete iako možda u tom trenutku mislite da nema smisla.</para>
<para>Kako ovo nije nimalo jednostavan zadatak te uzevši u obzir ponašanja koja, kako navodite postaju sve gora, svakako savjetujem da se javite u obiteljski centar gdje možete dobiti dodatnu podršku u ovom burnom periodu. Također, možete se javiti kod nas u Centar Proventus gdje možemo zajedno pronaći načine kako u daljnjem odgoju olakšati Vama i Vašem sinu.</para>
<para>Želim Vam puno dosljednosti i sreće,</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Moj 13-godišnji sin ima velike probleme s laganjem u školi i van nje Poštovani, javljam se za savjet zbog problema sa 13-godišnjim sinom. 
    Da skratim - laže svima i o svemu, u školi ne sluša, ometa nastavu, ne piše zadaće (ne zabilježi, pa ja niti ne mogu znati jesu li imali zadaću ili ne), ne pamti ono što uči i ima dosta loše ocjene. Pokušali smo s kaznama, zabranama, motiviranjem, ali ne uspijeva nego je sve gore. Savjetovali su mi da kontaktiram obiteljski centar pa se iz tog razloga javljam Vama.

Poštovana Andreja,
žao mi je što imate problema s ponašanjem Vašeg trinaestogodišnjeg sina. On se sada nalazi u dobi kada je komunikacija s odraslima otežana i vjerojatno često propituje te testira granice odraslih. Kažete da kazne, zabrane ili pokušaji motivacije nisu bile uspješni u promjeni ponašanja Vašeg sina. U odgoju djeteta najvažnija je dosljednost roditelja i učenje djeteta da svako ponašanje nosi određene posljedice. Tek kroz niz događaja i iskustva, Vaš će sin shvatiti što će se dogoditi ako nešto (ne) učini – pri čemu je vrlo važna Vaša dosljednost. Stoga je bitno da uvijek isto reagirate na njegovo ponašanje, odnosno da ne odustajete iako možda u tom trenutku mislite da nema smisla.
Kako ovo nije nimalo jednostavan zadatak te uzevši u obzir ponašanja koja, kako navodite postaju sve gora, svakako savjetujem da se javite u obiteljski centar gdje možete dobiti dodatnu podršku u ovom burnom periodu. Također, možete se javiti kod nas u Centar Proventus gdje možemo zajedno pronaći načine kako u daljnjem odgoju olakšati Vama i Vašem sinu.
Želim Vam puno dosljednosti i sreće,

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Moj 13-godišnji sin ima velike probleme s laganjem u školi i van nje

<para>
 Kako izgledam, bojim se da će tako i ostati.
</para>
<para>Draga I.,</para>
<para>kada sam bila u 2. razredu srednje škole i sama sam se osjećala kao i ti. Ne mislim da sam izgledom značajno odudarala od svojih prijateljica/poznanica, ali iz nekog razloga sam baš ja bila ta koja je uvijek bila sama.</para>
<para>Danas mi je zbog toga drago, a između ostalog mi je i jasno zašto je to bilo tako. S jedne strane sam uvijek bila malo povučenija i trebalo mi je više vremena da se opustim u novom društvu. Nikada nisam bila (a nisam ni danas) tip koji je bio glavna faca na tulumu s puno nepoznatih ljudi. Po pitanju dečki sam imala kriterije – dobro sam znala što mi se sviđa, a što ne; i nisam imala namjeru hodati s onima koji mi nisu odgovarali.</para>
<para>Prepoznaješ li možda sebe u ovom opisu? Ne znam kakva si – možda skroz drugačija od mene – ali ono što smatram univerzalnim jest da zaista nije bitna kvantiteta (broj veza) već kvaliteta (kakva je veza). Ako želiš dečka, znači li to da želiš nekoga s kim će ti biti lijepo i ugodno, s kojim ćeš dijeliti isto mišljenje, sklonosti, poglede na svijet? Ili ti je potpuno svejedno kakva će on biti osoba, bitno da je dečko? Ovisno o tome što želiš i vrijeme koje je potrebno da nađeš takvu osobu je različito. Za ovu prvu varijantu ti treba puno više vremena nego za ovu drugu. A za obje je ključno da pokažeš zainteresiranost.</para>
<para>Ne znam koliki je prosječni vijek čovjeka, ali ako uzmemo primjerice dob od 75 godina (to je moja pesimistična varijanta), onda možemo izračunati da ti ostaje otprilike 60-ak godina. Mislim da nije nerealno reći da ćeš u tih 60 godina vrlo vjerojatno ipak imati dečka, zar ne? Moj stav je i dalje da broj zaista ništa ne govori – ipak je bitniji sadržaj.</para>
<para>Moj savjet je da budeš otorena prema putovanjima, druženjima u kampovima, slobodnim aktivnostima – što više širiš svoj krug ljudi, veća je vjerojatnost da ćeš u njemu pronaći nekoga tko ti odgovara i kome ćeš ti odgovarati. Razmisli što ti je važno i što želiš kod dečka – na taj način ti neće promaknuti.</para>
<para>Želim ti puno sreće!</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Imam 15 godina i bojim se da ću zauvijek ostati sama Imam osjećaj kao da ću zauvijek ostati sama. Imam 15 godina i osjećam se užasno. Nisam imala još nijednog dečka dok su moje prijateljice imale na njih stotine. 
    Kako izgledam, bojim se da će tako i ostati.

Draga I.,
kada sam bila u 2. razredu srednje škole i sama sam se osjećala kao i ti. Ne mislim da sam izgledom značajno odudarala od svojih prijateljica/poznanica, ali iz nekog razloga sam baš ja bila ta koja je uvijek bila sama.
Danas mi je zbog toga drago, a između ostalog mi je i jasno zašto je to bilo tako. S jedne strane sam uvijek bila malo povučenija i trebalo mi je više vremena da se opustim u novom društvu. Nikada nisam bila (a nisam ni danas) tip koji je bio glavna faca na tulumu s puno nepoznatih ljudi. Po pitanju dečki sam imala kriterije – dobro sam znala što mi se sviđa, a što ne; i nisam imala namjeru hodati s onima koji mi nisu odgovarali.
Prepoznaješ li možda sebe u ovom opisu? Ne znam kakva si – možda skroz drugačija od mene – ali ono što smatram univerzalnim jest da zaista nije bitna kvantiteta (broj veza) već kvaliteta (kakva je veza). Ako želiš dečka, znači li to da želiš nekoga s kim će ti biti lijepo i ugodno, s kojim ćeš dijeliti isto mišljenje, sklonosti, poglede na svijet? Ili ti je potpuno svejedno kakva će on biti osoba, bitno da je dečko? Ovisno o tome što želiš i vrijeme koje je potrebno da nađeš takvu osobu je različito. Za ovu prvu varijantu ti treba puno više vremena nego za ovu drugu. A za obje je ključno da pokažeš zainteresiranost.
Ne znam koliki je prosječni vijek čovjeka, ali ako uzmemo primjerice dob od 75 godina (to je moja pesimistična varijanta), onda možemo izračunati da ti ostaje otprilike 60-ak godina. Mislim da nije nerealno reći da ćeš u tih 60 godina vrlo vjerojatno ipak imati dečka, zar ne? Moj stav je i dalje da broj zaista ništa ne govori – ipak je bitniji sadržaj.
Moj savjet je da budeš otorena prema putovanjima, druženjima u kampovima, slobodnim aktivnostima – što više širiš svoj krug ljudi, veća je vjerojatnost da ćeš u njemu pronaći nekoga tko ti odgovara i kome ćeš ti odgovarati. Razmisli što ti je važno i što želiš kod dečka – na taj način ti neće promaknuti.
Želim ti puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Imam 15 godina i bojim se da ću zauvijek ostati sama

<para>
 Imala sam svega četiri prijateljice i jednu najbolju prijateljicu. Svi mi kažu da da sam dobra osoba i ja sebe takvu smatram. Mislim da moj višak kilograma utječe na to da se nitko ne želi sa mnom družiti. Imam osjećaj da im se gadim, znam da ne bi trebala tako razmišljati, ali ne mogu si pomoći. Hvala.
</para>
<para>Draga L.,</para>
<para>iz vlastitog iskustva, ali i iz iskustva mladih koji mi dolaze na savjetovanje, znam da svaka promjena – pa tako i ova koja uključuje prelazak iz osnovne u srednju školu – može u nama izazvati strah i nesigurnost. Razumijem kako se osjećaš, a uvjerena sam da će u tvojoj novoj školi i razredu biti puno mladih koji će se osjećati isto ili slično kao i ti – neovisno o tome kako izgledaju izvana. Sjeti se da ste svi u istoj poziciji i da će većini cijela ta situacija biti potpuno nova i da neće nikoga poznavati.</para>
<para>Ono što bi ti savjetovala jest da budeš otvorena za upoznavanje novih ljudi. Imaj na umu da se ne možemo svima svidjeti isto kao što se ni nama ne sviđaju svi. Pronađi ljude koji su slični tebi, koji imaju iste hobije kao i ti, koji slušaju istu glazbu, vole provoditi vrijeme na sličan način kao i ti. Dakle, budi otvorena za sve (postavljaj pitanja, uključi se u razgovore kada imaš nešto za reći itd.), pronađi sličnosti... I zapamti – neovisno o tome kako drugi izgledaju ili ponašaju se, većina se zasigurno osjeća nesigurno baš kao i ti.</para>
<para>Kada kažeš da se nitko nije htio družiti s tobom u osnovnoj školi – ja to zaista ne vidim tako. Zar su 4 prijateljice i jedna najbolja nitko? Koliko to društvo mora biti da bi bili netko? Za prijatelje uglavnom biramo ljude koji su nam po nečemu slični i s kojima nam je ugodno provoditi vrijeme. Vrlo je mala vjerojatnost da su ti baš svi iz razreda slični – i u tome nema ništa loše, ne možemo svi biti isti. Druženje s velikim krugom ljudi ne znači nužno i da imamo veliki krug prijatelja. Pretpostavljam da se ni ti ne bi voljela družiti baš sa svima? Da postoje ljudi koji ti iz nekog razloga ne pašu? I to je sasvim u redu. Zato po cesti ni ne hodamo u grupama od 50 ljudi već s nekoliko bližih prijatelja.</para>
<para>Bi li tebi smetalo družiti se s nekim tko ima višak/manjak kilograma? Ili s nekim tko ima krive zube? Ili se nekim tko je jako nizak/visok? Ako ne bi, tj. ako bi osobine te osobe stavila ispred njegovih fizičkih karakteristika (od kojih su neke promjenjive, npr. tjelesna težina i krivi zubi), onda isto tako postoje ljudi koji su slični tebi i koji razmišljaju na isti način. Ja se osobno ne bi voljela družiti s nekime koga smeta moja visina (odnosno da budem preciznija, nizina) i zato sam izabrala za svoj krug prijatelja ljude koji me prihvaćaju takvu kakva jesam. Drugim riječima, nije nam cilj svidjeti se i odgovarati svima (jer je to apsolutno nemoguće) već pronaći ljude koji su po nekim osobinama slični nama i koji će nas prihvatiti takve kakve jesmo. Ako si do sada već imala iskustvo da postoje ljudi koji te takvu prihvaćaju, uvjerena sam da to nisu jedini ljudi na ovom svijetu.</para>
<para>Svatko od nas ima nešto što mu se ne sviđa kod njega – neke stvari možemo promijeniti a neke ne. Primjerice, ja nikada neću moći promijeniti svoju visinu. U tom slučaju možemo se prihvatiti takvima kakvi jesmo i iskoristiti prednosti te svoje „mane“. Primjerice, ja uvijek imam mjesta u autobusu/avionu/kinu/kazalištu; mogu kupovati odjeću i na dječjim odjelima (koji znaju biti povoljniji, a odjeća lijepa i kvalitetna); izgledam mlađe (u nekim odraslijim godinama to je kompliment)... Sve ima pozitivne i negativne strane. Ako već ne možemo promijeniti neku svoju karakteristiku, možemo je prihvatiti tako da pronađemo sve njezino pozitivne strane i iskoristimo ih. Zar ne?</para>
<para>Želim ti puno sreće i hrabrosti u novoj školi.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Kako se uklopiti kod skorog polaska u srednju školu? Imate li neke savjete kako da se uklopim u srednju školu? Uskoro ću u prvi razred srednje škole i imam osjećaj kao da se nitko neće htjeti sa mnom družiti jer je tako bilo u osnovnoj školi. 
    Imala sam svega četiri prijateljice i jednu najbolju prijateljicu. Svi mi kažu da da sam dobra osoba i ja sebe takvu smatram. Mislim da moj višak kilograma utječe na to da se nitko ne želi sa mnom družiti. Imam osjećaj da im se gadim, znam da ne bi trebala tako razmišljati, ali ne mogu si pomoći. Hvala.

Draga L.,
iz vlastitog iskustva, ali i iz iskustva mladih koji mi dolaze na savjetovanje, znam da svaka promjena – pa tako i ova koja uključuje prelazak iz osnovne u srednju školu – može u nama izazvati strah i nesigurnost. Razumijem kako se osjećaš, a uvjerena sam da će u tvojoj novoj školi i razredu biti puno mladih koji će se osjećati isto ili slično kao i ti – neovisno o tome kako izgledaju izvana. Sjeti se da ste svi u istoj poziciji i da će većini cijela ta situacija biti potpuno nova i da neće nikoga poznavati.
Ono što bi ti savjetovala jest da budeš otvorena za upoznavanje novih ljudi. Imaj na umu da se ne možemo svima svidjeti isto kao što se ni nama ne sviđaju svi. Pronađi ljude koji su slični tebi, koji imaju iste hobije kao i ti, koji slušaju istu glazbu, vole provoditi vrijeme na sličan način kao i ti. Dakle, budi otvorena za sve (postavljaj pitanja, uključi se u razgovore kada imaš nešto za reći itd.), pronađi sličnosti... I zapamti – neovisno o tome kako drugi izgledaju ili ponašaju se, većina se zasigurno osjeća nesigurno baš kao i ti.
Kada kažeš da se nitko nije htio družiti s tobom u osnovnoj školi – ja to zaista ne vidim tako. Zar su 4 prijateljice i jedna najbolja nitko? Koliko to društvo mora biti da bi bili netko? Za prijatelje uglavnom biramo ljude koji su nam po nečemu slični i s kojima nam je ugodno provoditi vrijeme. Vrlo je mala vjerojatnost da su ti baš svi iz razreda slični – i u tome nema ništa loše, ne možemo svi biti isti. Druženje s velikim krugom ljudi ne znači nužno i da imamo veliki krug prijatelja. Pretpostavljam da se ni ti ne bi voljela družiti baš sa svima? Da postoje ljudi koji ti iz nekog razloga ne pašu? I to je sasvim u redu. Zato po cesti ni ne hodamo u grupama od 50 ljudi već s nekoliko bližih prijatelja.
Bi li tebi smetalo družiti se s nekim tko ima višak/manjak kilograma? Ili s nekim tko ima krive zube? Ili se nekim tko je jako nizak/visok? Ako ne bi, tj. ako bi osobine te osobe stavila ispred njegovih fizičkih karakteristika (od kojih su neke promjenjive, npr. tjelesna težina i krivi zubi), onda isto tako postoje ljudi koji su slični tebi i koji razmišljaju na isti način. Ja se osobno ne bi voljela družiti s nekime koga smeta moja visina (odnosno da budem preciznija, nizina) i zato sam izabrala za svoj krug prijatelja ljude koji me prihvaćaju takvu kakva jesam. Drugim riječima, nije nam cilj svidjeti se i odgovarati svima (jer je to apsolutno nemoguće) već pronaći ljude koji su po nekim osobinama slični nama i koji će nas prihvatiti takve kakve jesmo. Ako si do sada već imala iskustvo da postoje ljudi koji te takvu prihvaćaju, uvjerena sam da to nisu jedini ljudi na ovom svijetu.
Svatko od nas ima nešto što mu se ne sviđa kod njega – neke stvari možemo promijeniti a neke ne. Primjerice, ja nikada neću moći promijeniti svoju visinu. U tom slučaju možemo se prihvatiti takvima kakvi jesmo i iskoristiti prednosti te svoje „mane“. Primjerice, ja uvijek imam mjesta u autobusu/avionu/kinu/kazalištu; mogu kupovati odjeću i na dječjim odjelima (koji znaju biti povoljniji, a odjeća lijepa i kvalitetna); izgledam mlađe (u nekim odraslijim godinama to je kompliment)... Sve ima pozitivne i negativne strane. Ako već ne možemo promijeniti neku svoju karakteristiku, možemo je prihvatiti tako da pronađemo sve njezino pozitivne strane i iskoristimo ih. Zar ne?
Želim ti puno sreće i hrabrosti u novoj školi.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Kako se uklopiti kod skorog polaska u srednju školu?

<para>
 Prvih 5 mjeseci je jela moje izdojeno mlijeko nakon čega joj polako počinjem uvoditi dohranu. U početku je relativno dobro prihvatila voćno-žitne kašice, međutim to je trajalo možda dva do tri tjedna. Nakon toga je jako teško uspijevam nagovoriti da proba išta od kašica. Povrće i meso nije nikako prihvatila. Pokušala sam s raznim kombinacijama, s mlijekom, povrće s voćem koje je prihvatila, ali jednostavno ne pomaže. Zadnjih mjesec i pol se mučimo i s time da uopće proba prvu žličicu nakon čega ponekad pojede nešto više, ali uglavnom se to svede na par žličica. Otkad smo uveli dohranu dobila je svega 300 g. Molim Vas savjet, da joj nudim mlijeko nakon što odbije kašicu ili da pustim da ogladni do sljedećeg obroka? Kad bi se trebala obratiti pedijatru? Bojim se da i ona osjeti moj strah prije hranjenja, ali ne mogu si pomoći. Bojim se da ću uvijek imati problema s njenim hranjenjem i ne mogu se osloboditi te napetosti. Hvala.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>težina vaše curice je zdrava i potpuno normalna za njezinu dob. Ne trebate biti toliko zabrinuti. Moguće je da su razlozi za odbijanja hrane djelomično i u vašem strahu, kojeg sigurno osjeti. Vrijeme obroka ne bi trebalo biti stresno vrijeme. Opustite se, odbijanje hrane je kod djece normalna faza koja će proći. Uvijek se po potrebi može nahraniti vašim mlijekom ili mliječnom formulom. Stoga razloga za strah nema.</para>
<para>Budući vaša curica trenutno nema problema s težinom, savjetujem da ju ne silite da jede. Ako odbije obrok, pustite ju i pokušajte ponovo u vrijeme sljedećeg obroka. Ako vidite kroz par dana da je ova metoda neučinkovita, nakon što pojede količinu kašice koja joj odgovara, ponudite joj vaše mlijeko ili formulu (ako se više ne izdajate). To je također u redu, s vremenom će se stvari promijeniti, samo ne treba od toga raditi problem.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba (8 mj.) odbija kašice i slabo dobiva na težini Poštovani, moja djevojčica je stara 8 mjeseci. Rođena je sa 2890 g, 49 cm, a danas ima 7900 g i oko 70 cm. 
    Prvih 5 mjeseci je jela moje izdojeno mlijeko nakon čega joj polako počinjem uvoditi dohranu. U početku je relativno dobro prihvatila voćno-žitne kašice, međutim to je trajalo možda dva do tri tjedna. Nakon toga je jako teško uspijevam nagovoriti da proba išta od kašica. Povrće i meso nije nikako prihvatila. Pokušala sam s raznim kombinacijama, s mlijekom, povrće s voćem koje je prihvatila, ali jednostavno ne pomaže. Zadnjih mjesec i pol se mučimo i s time da uopće proba prvu žličicu nakon čega ponekad pojede nešto više, ali uglavnom se to svede na par žličica. Otkad smo uveli dohranu dobila je svega 300 g. Molim Vas savjet, da joj nudim mlijeko nakon što odbije kašicu ili da pustim da ogladni do sljedećeg obroka? Kad bi se trebala obratiti pedijatru? Bojim se da i ona osjeti moj strah prije hranjenja, ali ne mogu si pomoći. Bojim se da ću uvijek imati problema s njenim hranjenjem i ne mogu se osloboditi te napetosti. Hvala.


Poštovana,
težina vaše curice je zdrava i potpuno normalna za njezinu dob. Ne trebate biti toliko zabrinuti. Moguće je da su razlozi za odbijanja hrane djelomično i u vašem strahu, kojeg sigurno osjeti. Vrijeme obroka ne bi trebalo biti stresno vrijeme. Opustite se, odbijanje hrane je kod djece normalna faza koja će proći. Uvijek se po potrebi može nahraniti vašim mlijekom ili mliječnom formulom. Stoga razloga za strah nema.
Budući vaša curica trenutno nema problema s težinom, savjetujem da ju ne silite da jede. Ako odbije obrok, pustite ju i pokušajte ponovo u vrijeme sljedećeg obroka. Ako vidite kroz par dana da je ova metoda neučinkovita, nakon što pojede količinu kašice koja joj odgovara, ponudite joj vaše mlijeko ili formulu (ako se više ne izdajate). To je također u redu, s vremenom će se stvari promijeniti, samo ne treba od toga raditi problem.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Beba (8 mj.) odbija kašice i slabo dobiva na težini

<para>
 Molim Vas za savjet glede dohrane budući da se dijete jako često budi noću, pa nisam sigurna treba li još nešto ubaciti u prehranu. Isključivo dojim, a raspored hranjenja je sljedeći: tijekom noći dojenje, zadnje dojenje je oko 7 ujutro, doručak oko 9,30 sati (voće sa žitaricama), dojenje oko 12,30 sati, ručak oko 15,30 sati (meso, riba, povrće sa ili žitaricama), 18,30 sati voće ili žitarice, spavanje oko 21 sat, dojenje. Od tekućine pije samo vodu. Trebam li uvesti promjenu u ovakav raspored ili dodatni obrok uz ovo?
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>Vaš raspored obroka je jako dobar. Možete pomaknuti ručak s 15.30 na 12.30 te ponuditi voće u 15.30 da ga ne jede prekasno, a u 18.30 žitarice koje bi trebale držati sitost duže. Ne znam koje količine dohrane jede vaše dijete, ali prema broju i rasporedu obroka se čini da glad nije uzrok noćnih buđenja.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba se češće budi noću, bojim se da je gladna, treba li promijeniti nešto vezano uz dohranu? Poštovana, moje dijete ima 7,5 mjeseci i s dohranom smo počeli s 5,5 mjeseci te dijete jako lijepo prihvaća svaku ponuđenu namirnicu. 
    Molim Vas za savjet glede dohrane budući da se dijete jako često budi noću, pa nisam sigurna treba li još nešto ubaciti u prehranu. Isključivo dojim, a raspored hranjenja je sljedeći: tijekom noći dojenje, zadnje dojenje je oko 7 ujutro, doručak oko 9,30 sati (voće sa žitaricama), dojenje oko 12,30 sati, ručak oko 15,30 sati (meso, riba, povrće sa ili žitaricama), 18,30 sati voće ili žitarice, spavanje oko 21 sat, dojenje. Od tekućine pije samo vodu. Trebam li uvesti promjenu u ovakav raspored ili dodatni obrok uz ovo?


Poštovana,
Vaš raspored obroka je jako dobar. Možete pomaknuti ručak s 15.30 na 12.30 te ponuditi voće u 15.30 da ga ne jede prekasno, a u 18.30 žitarice koje bi trebale držati sitost duže. Ne znam koje količine dohrane jede vaše dijete, ali prema broju i rasporedu obroka se čini da glad nije uzrok noćnih buđenja.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Beba se češće budi noću, bojim se da je gladna, treba li promijeniti nešto vezano uz dohranu?

<para>
 Ujutro oko 6 popije popije 200 mL, pa tek oko 13 sati popije oko 150 mL, navečer oko 19 sati i još jednu oko 23 sata. Dok spava, "najbolje" ih popije kasno navečer i rano ujutro, pa stoga nisam sigurna je li to dovoljno? Unaprijed hvala.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>Vaša curica bi u dobi od 4 mjeseca trebala konzumirati 5 obroka adaptiranog mlijeka od 180-200 ml. Trenutno unosi nešto manje od toga. Nažalost niste naveli njezinu težinu, koja bi mi pomogla u detaljnijoj procjeni. Radije joj za sada nemojte davati Keksolino, on je zbog svog sastava primjereniji za nešto stariju dob. Umjesto njega, ako smatrate da je to potrebno, možete dodati u mlijeko žličicu rižinih pahuljica.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Pije li beba stara 4 mjeseca dovoljno mlijeka? Poštovani, imam curicu od 4 mjeseca koja je od prvog dana na Bebimilu. Zadnja dva tjedna počela je odbijati mlijeko i pije više čaja pa sam joj počela raditi Keksolino. 
    Ujutro oko 6 popije popije 200 mL, pa tek oko 13 sati popije oko 150 mL, navečer oko 19 sati i još jednu oko 23 sata. Dok spava, "najbolje" ih popije kasno navečer i rano ujutro, pa stoga nisam sigurna je li to dovoljno? Unaprijed hvala.


Poštovana,
Vaša curica bi u dobi od 4 mjeseca trebala konzumirati 5 obroka adaptiranog mlijeka od 180-200 ml. Trenutno unosi nešto manje od toga. Nažalost niste naveli njezinu težinu, koja bi mi pomogla u detaljnijoj procjeni. Radije joj za sada nemojte davati Keksolino, on je zbog svog sastava primjereniji za nešto stariju dob. Umjesto njega, ako smatrate da je to potrebno, možete dodati u mlijeko žličicu rižinih pahuljica.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   

  Klinfo.hr 

Pije li beba stara 4 mjeseca dovoljno mlijeka?

<para/>
<para>Poštovani,</para>
<para>obzirom na dob dječaka, problemu treba ozbiljno pristupiti i na zanemariti ga. Razlog može biti organski ili funkcionalan pa čak i psihološki. Svakako predlažem pregled dječjeg gastroenteorloga i psihologa koji će procijeniti što je razlog i prema tome odlučiti kako liječiti. Naime ovisno o uzroku razlikuje se i liječenje.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dijete (10,5 godina) veliku nuždu ponekad obavi u gaćice. Koji bi mogao biti razlog? Pozdrav, imam sina od deset i pol godina i ponekad veliku nuždu obavi u gaćice, ističući pritom da to nije napravio namjerno. Što da radim, postoji li neki lijek za to? 
Poštovani,
obzirom na dob dječaka, problemu treba ozbiljno pristupiti i na zanemariti ga. Razlog može biti organski ili funkcionalan pa čak i psihološki. Svakako predlažem pregled dječjeg gastroenteorloga i psihologa koji će procijeniti što je razlog i prema tome odlučiti kako liječiti. Naime ovisno o uzroku razlikuje se i liječenje.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Dijete (10,5 godina) veliku nuždu ponekad obavi u gaćice. Koji bi mogao biti razlog?

<para>
 Molim za Vaše stručno mišljenje. Hvala Vam unaprijed na brzom odgovoru.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>
aktivno izbacivanje veće količine hrane (mlijeka) smatramo povraćanjem, uz što dijete obično ne napreduje na TM. No puno djece u ranoj dobi zapravo ne povraća već bljucka, što roditelji ne rijetko pomješaju , ali razlika je velika. Kod bljuckanja se radi o znatno manjoj količini, takozvanom izbacivanju viškova (to se može preliti, ali i izletiti), a dijete uz to lijepo napreduje. Tada govorimo o fiziološkom refluksu. No ukoliko se stanje pogoršava ili niste sigurni potražite pomoć gastroenterologa.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Povraća li beba od prejedanja ili joj ne odgovara mlijeko? Poštovani, imam blizanke 25 dana stare i hranim ih s Novalac 1. Jedna od blizanki, ne rijeko poslije obroka povrati. Je li moguće da povraća od hrane ili se prejede pa povrati višak? 
    Molim za Vaše stručno mišljenje. Hvala Vam unaprijed na brzom odgovoru.


Poštovana,

aktivno izbacivanje veće količine hrane (mlijeka) smatramo povraćanjem, uz što dijete obično ne napreduje na TM. No puno djece u ranoj dobi zapravo ne povraća već bljucka, što roditelji ne rijetko pomješaju , ali razlika je velika. Kod bljuckanja se radi o znatno manjoj količini, takozvanom izbacivanju viškova (to se može preliti, ali i izletiti), a dijete uz to lijepo napreduje. Tada govorimo o fiziološkom refluksu. No ukoliko se stanje pogoršava ili niste sigurni potražite pomoć gastroenterologa.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Povraća li beba od prejedanja ili joj ne odgovara mlijeko?

<para>
 Međutim, ja sam svejedno zabrinuta jer sam se informirala na internetu i vidjela da svi s takvim oboljenjem idu na terapije koje preporuči pedijatar.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>najbolje da se posavjetujete sa svojim izabranim pedijatrom. Nekada je to blago i ne zahtijeva, a nekada teže, pa zahtijeva fizikalnu terapiju. Vaš će pedijatar to najbolje procijeniti i uputiti Vas ortopedu i fizijatru prema potrebi.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Hoće li mojoj bebi biti potrebna terapija? Poštovani, na otpusnom pismu moje bebice koja se rodila 14.6. piše TORTICOLLIS l.dex. Pedijatar je u bolnici rekao da to nije ništa strašno i da bebu stavljamo na lijevi bok. 
    Međutim, ja sam svejedno zabrinuta jer sam se informirala na internetu i vidjela da svi s takvim oboljenjem idu na terapije koje preporuči pedijatar.

Poštovani,
najbolje da se posavjetujete sa svojim izabranim pedijatrom. Nekada je to blago i ne zahtijeva, a nekada teže, pa zahtijeva fizikalnu terapiju. Vaš će pedijatar to najbolje procijeniti i uputiti Vas ortopedu i fizijatru prema potrebi.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

IVA PALČIĆ

Hoće li mojoj bebi biti potrebna terapija?

<para>
 Leđa izgledaju kao da na njima raste kosa. Je li ona samo robusnija ili ipak postoji razlog za zabrinutost i eventualno endokrinološke pretrage? Hvala na odgovoru.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>takva je dlakavost najčešće konstitucionalna, ako je jače dlakav jedan od roditelja. U slučaju da nije preporučam svakako pregled endokrinologa.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Izražena dlakavost kod dvogodišnjakinje Molim Vas za savjet. Moja dvogodišnja curica ima jako izraženu dlakavost po cijelom tijelu. Na licu su joj vidljivi brčići, a u zadnjih pola godine postali su sve izraženiji. 
    Leđa izgledaju kao da na njima raste kosa. Je li ona samo robusnija ili ipak postoji razlog za zabrinutost i eventualno endokrinološke pretrage? Hvala na odgovoru.


Poštovana,
takva je dlakavost najčešće konstitucionalna, ako je jače dlakav jedan od roditelja. U slučaju da nije preporučam svakako pregled endokrinologa.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Izražena dlakavost kod dvogodišnjakinje

<para>
 Otkako je rođena, imamo problema s dojenjem. Beba lijepo prihvati bradavicu, ali nakon par sekundi samo "sklizne", a sad me i odguruje od sebe, zagrcava se dok jede, često ukoči tijelo i izvije ga prema nazad, udara jako nožicama (jedna o drugu), počne plakati i tako svki podoj. Nije u pitanju ni prejak ni prespor refleks otpuštanja mlijeka. Dok spava radi sve ovo isto, ali u manjoj mjeri. Kad leži na leđima ili kad je krenem uspavljivati, diže se u "most"- osloni se na nožice, podigne prsa od površine i zabaci glavicu jako unazad, kao da gleda nešto iza sebe. Sve ove stvari sam u više navrata govorila našoj pedijatrici, ali ona kaže da beba sasvim lijepo napreduje i da je sve ok. Inače, beba se smije, okreće s trbuha i nazad, uzima igračke. Pitala sam pedijatricu, je li moguće da je refluks u pitanju, na što mi je ona odgovorila da sve dok beba dobiva na težini, sve je u redu. Stvarno me brine ovo izvijanje, trebam li tražiti uputnicu za dječjeg gastroenterologa ili neuropedijatra?
</para>
<para>U pravilu puno djece u ranoj dobi ima fiziološki gastroezofagealni refluks, a znamo da je fiziološki upravo zato što ne utječe na zdravlje djeteta. Patološki refluks dovodi do lošeg napredovanja, odbijanja obroka, jakog bljuckanja do povraćanja, izvijanja i kada dijete ne jede, a ponekad i do anemije. Prema svemu što ste opisali čini se da je Vaša pedijatrica u pravu.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Problemi kod dojenja s izvijanjem i odgurivanjem bebe koja inače dobro napreduje Pozdrav, nadam se da mi možete pomoći. Rodila sam kćer 20.01.2016., porođajna težina 2850 g, sad (danas točno 5 mjeseci) ima 7050 g, isključivo dojena. 
    Otkako je rođena, imamo problema s dojenjem. Beba lijepo prihvati bradavicu, ali nakon par sekundi samo "sklizne", a sad me i odguruje od sebe, zagrcava se dok jede, često ukoči tijelo i izvije ga prema nazad, udara jako nožicama (jedna o drugu), počne plakati i tako svki podoj. Nije u pitanju ni prejak ni prespor refleks otpuštanja mlijeka. Dok spava radi sve ovo isto, ali u manjoj mjeri. Kad leži na leđima ili kad je krenem uspavljivati, diže se u "most"- osloni se na nožice, podigne prsa od površine i zabaci glavicu jako unazad, kao da gleda nešto iza sebe. Sve ove stvari sam u više navrata govorila našoj pedijatrici, ali ona kaže da beba sasvim lijepo napreduje i da je sve ok. Inače, beba se smije, okreće s trbuha i nazad, uzima igračke. Pitala sam pedijatricu, je li moguće da je refluks u pitanju, na što mi je ona odgovorila da sve dok beba dobiva na težini, sve je u redu. Stvarno me brine ovo izvijanje, trebam li tražiti uputnicu za dječjeg gastroenterologa ili neuropedijatra?

U pravilu puno djece u ranoj dobi ima fiziološki gastroezofagealni refluks, a znamo da je fiziološki upravo zato što ne utječe na zdravlje djeteta. Patološki refluks dovodi do lošeg napredovanja, odbijanja obroka, jakog bljuckanja do povraćanja, izvijanja i kada dijete ne jede, a ponekad i do anemije. Prema svemu što ste opisali čini se da je Vaša pedijatrica u pravu.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Problemi kod dojenja s izvijanjem i odgurivanjem bebe koja inače dobro napreduje

<para>
 Bili smo kod pedijatra koji nam je dao uputnicu za specijalistu, ukoliko stolica i dalje bude imala sluzi i tragove krvi. Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>svakako prvo treba učiniti stolicu mikrobiološki na bakterije, viruse, parazite i Clostridium difficle toksin A i B. Ako je to sve uredno potreban je pregled gastroenteorloga.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Tragovi krvi i sluzi u stolici Poštovanje, imamo djevojčicu koja je napunila tri godine. Već dva dana, svako toliko ima stolicu koja sadrži sluz i tragove krvi. Normalno jede, spava, stolica je redovita. 
    Bili smo kod pedijatra koji nam je dao uputnicu za specijalistu, ukoliko stolica i dalje bude imala sluzi i tragove krvi. Unaprijed hvala.

Poštovani,
svakako prvo treba učiniti stolicu mikrobiološki na bakterije, viruse, parazite i Clostridium difficle toksin A i B. Ako je to sve uredno potreban je pregled gastroenteorloga.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Tragovi krvi i sluzi u stolici

<para>
 Brine me njegova težina, jer kod kojeg god doktora odemo, oni govore kako je sitan. Hranu jede svu osim mesa koje je teže za žvakati, ali je stalno u pokretu i nema sekundu mira. Trebam li biti zabrinuta? Unaprijed hvala na odgovoru.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>dok je dijete zdravo i veselo nemate razloga za zabrinutost. Potpuno je normalno da vaš sin ima teškoće sa žvakanjem mesa u ovoj dobi. Pomozite mu načinom serviranja mesa, režite ga na male komadiće ili usitnite te servirajte u obliku štapića/okruglica koje stanu u njegovu ruku. Pazite da jede polako, jedan po jedan komad.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Trebam li biti zabrinuta za djetetovu težinu? Poštovani, trebala bih informacije o djetetovom razvoju, budući da sam zabrinuta. Imam malog dječaka starog 1 godinu i 10 mjeseci i ima 11,7 kg i 85 cm visine. 
    Brine me njegova težina, jer kod kojeg god doktora odemo, oni govore kako je sitan. Hranu jede svu osim mesa koje je teže za žvakati, ali je stalno u pokretu i nema sekundu mira. Trebam li biti zabrinuta? Unaprijed hvala na odgovoru.


Poštovana,
dok je dijete zdravo i veselo nemate razloga za zabrinutost. Potpuno je normalno da vaš sin ima teškoće sa žvakanjem mesa u ovoj dobi. Pomozite mu načinom serviranja mesa, režite ga na male komadiće ili usitnite te servirajte u obliku štapića/okruglica koje stanu u njegovu ruku. Pazite da jede polako, jedan po jedan komad.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Trebam li biti zabrinuta za djetetovu težinu?

<para>
 Pije moje mlijeko, ali na bočicu, jer je u periodu od 40 dana dojenja jako malo dobivala na težini - nije mogla dobro izvući mlijeko, pa je stalno spavala. Sa 5,5 mjeseci smo krenuli s kašicama koje je super prihvatila. Ako izuzmemo nekoliko dana u periodu nekih promjena (izbijanje zubića, početak uvođenja dohrane), mogu reći da već od starosti 3,5 mjeseca spava cijelu noć. Sve do nedavno. Već 7 dana se budi uz plač ili oko 2 h ili oko 4 h ujutro. Smiri se tek kad joj dam flašicu. Počinjem sumnjati u pravilnost i raspored obroka, stoga Vas molim za savjet.
</para>
<para>
 Trenutno su obroci ovako raspoređeni:
 7 h - 160 ml izdojenog mlijeka
 10 h - 11 h - voćna kašica uz dodatak malo žitarica (obično svježe voće (breskve, nektarine, banana, avokado, višnje, šljive, kruška - kuhano baš i ne voli), a žitarice instant (mliječne ili ne mliječne, kako kad)
 13 - 14 h - povrtna kašica uz meso, 3 puta tjedno (pileće bijelo, a uvodimo i teletinu)
 17 h - 160 ml izdojenog mlijeka
 19 h - 20 h - žitarice (riža, proso, heljda, quinoa, kukuruzna palenta) i voće (jabuka, kruška, banana, suha šljiva)
 21 h - 21:30 h - 180 - 200 ml izdojenog mlijeka (u posljednje vrijeme ne popije sve, često jedva 140 - 160 ml).
</para>
<para>
 Ovaj raspored smo imali sve do iznenadnog buđenja, koje je promijenilo sve. Kad se probudi (npr. u 4 h) dobije mlijeko, što pomakne sve obroke i ubacimo još jednu voćnu užinu. Uskoro uvodimo jogurt i svježi sir, da malo obogatimo doručak. Najviše me strah da ne dobije dovoljno mlijeka, a ja više nisam u mogućnosti izdojiti, pa ne znam treba li uvesti adaptirano? Unaprijed hvala na odgovoru.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>kako vaša djevojčica sada jede pretežito obroke krute hrane, oni su joj glavni izvor energije i nutrijenata. To više nije vaše mlijeko i to je u redu, tako i treba biti u dobi od 8 mjeseci. Ne morate nužno uvoditi adaptirano mlijeko. Raspored obroka je vrlo dobar. Jedina izmjena koju možete napraviti je da pomaknete voće iz obroka u 19-20 h u obrok koji mu prethodi. Pripremite ga s jogurtom ili svježim sirom kada ih uvedete. Konzumacija voća u večernjim satima bi mogla biti uzrok buđenja noću. Obrok u 19-20 h mogu biti žitarice i vaše izdojeno mlijeko. Pripazite i na dovoljan unos tekućine – vode, voćnih i povrtnih sokova ili čajeva.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba (8 mj.) odjednom se budi noću pa nisam sigurna da li je gladna Poštovani, imam djevojčicu staru 8 mjeseci, rođena je sa 4.160 kg, sad ima preko 10 kg. 
    Pije moje mlijeko, ali na bočicu, jer je u periodu od 40 dana dojenja jako malo dobivala na težini - nije mogla dobro izvući mlijeko, pa je stalno spavala. Sa 5,5 mjeseci smo krenuli s kašicama koje je super prihvatila. Ako izuzmemo nekoliko dana u periodu nekih promjena (izbijanje zubića, početak uvođenja dohrane), mogu reći da već od starosti 3,5 mjeseca spava cijelu noć. Sve do nedavno. Već 7 dana se budi uz plač ili oko 2 h ili oko 4 h ujutro. Smiri se tek kad joj dam flašicu. Počinjem sumnjati u pravilnost i raspored obroka, stoga Vas molim za savjet.


   Trenutno su obroci ovako raspoređeni:
   7 h - 160 ml izdojenog mlijeka
   10 h - 11 h - voćna kašica uz dodatak malo žitarica (obično svježe voće (breskve, nektarine, banana, avokado, višnje, šljive, kruška - kuhano baš i ne voli), a žitarice instant (mliječne ili ne mliječne, kako kad)
   13 - 14 h - povrtna kašica uz meso, 3 puta tjedno (pileće bijelo, a uvodimo i teletinu)
   17 h - 160 ml izdojenog mlijeka
   19 h - 20 h - žitarice (riža, proso, heljda, quinoa, kukuruzna palenta) i voće (jabuka, kruška, banana, suha šljiva)
   21 h - 21:30 h - 180 - 200 ml izdojenog mlijeka (u posljednje vrijeme ne popije sve, često jedva 140 - 160 ml).


   Ovaj raspored smo imali sve do iznenadnog buđenja, koje je promijenilo sve. Kad se probudi (npr. u 4 h) dobije mlijeko, što pomakne sve obroke i ubacimo još jednu voćnu užinu. Uskoro uvodimo jogurt i svježi sir, da malo obogatimo doručak. Najviše me strah da ne dobije dovoljno mlijeka, a ja više nisam u mogućnosti izdojiti, pa ne znam treba li uvesti adaptirano? Unaprijed hvala na odgovoru.

Poštovana,
kako vaša djevojčica sada jede pretežito obroke krute hrane, oni su joj glavni izvor energije i nutrijenata. To više nije vaše mlijeko i to je u redu, tako i treba biti u dobi od 8 mjeseci. Ne morate nužno uvoditi adaptirano mlijeko. Raspored obroka je vrlo dobar. Jedina izmjena koju možete napraviti je da pomaknete voće iz obroka u 19-20 h u obrok koji mu prethodi. Pripremite ga s jogurtom ili svježim sirom kada ih uvedete. Konzumacija voća u večernjim satima bi mogla biti uzrok buđenja noću. Obrok u 19-20 h mogu biti žitarice i vaše izdojeno mlijeko. Pripazite i na dovoljan unos tekućine – vode, voćnih i povrtnih sokova ili čajeva.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Beba (8 mj.) odjednom se budi noću pa nisam sigurna da li je gladna

<para>
 Po noći jednom, otprilike 120 ml. Ne jede skoro ništa, 2 do 3 žlice i odmah zatvori usta. Bili smo kod pedijatrice i ona je rekla kako je sasvim zdrav i da beba sama zna koliko joj je hrane potrebno. Međutim, ja mislim da to nije normalno - kad sam počela davati kašicu jeo je, a sad ne dolazi u obzir da pojede nešto. Sve obavljene analize su u redu. Molim Vas za savjet što da mu ponudim da jede, te trebam li uvesti i neke vitamine, te koje? Mogu li mu dati kravlje ili kozje mlijeko? Od rođenja je na mliječnoj formuli. Unaprijed hvala.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>ne znam kako je vaš sin do sada napredovao i ne znam koliko dugo traje ovakvo stanje. Moguće je da privremene poteškoće stvaraju zubići koji rastu. U svrhu povećavanja dnevnog energetskog unosa, možete uključiti i žitarice u prehranu. Za početak bezglutenske, npr. rižine ili prosene pahuljice pomiješane s mliječnom formulom u maloj količini. Na taj način će obrok biti tekući, ali kalorijski bogatiji, a time i zasitniji. Kravlje ili kozije mlijeko za sada možete samo dodavati u kašice, ali ne i ponuditi kao samostalan obrok. Možete mu ponuditi i početnu mliječnu formulu, ali mu ona ne može biti jedina hrana. Dijete u dobi od 7 mjeseci treba konzumirati i krutu hranu.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Jede li beba od 7 mjeseci dovoljno? Poštovani, moj sin ima skoro 7 mjeseci ima 6.800 kg, dužine je 58 cm. Uz dohranu mlijekom, sada mu dajem voće i povrće. Kroz dan pije 2 puta po 120 ml tekućine i ništa više. 
    Po noći jednom, otprilike 120 ml. Ne jede skoro ništa, 2 do 3 žlice i odmah zatvori usta. Bili smo kod pedijatrice i ona je rekla kako je sasvim zdrav i da beba sama zna koliko joj je hrane potrebno. Međutim, ja mislim da to nije normalno - kad sam počela davati kašicu jeo je, a sad ne dolazi u obzir da pojede nešto. Sve obavljene analize su u redu. Molim Vas za savjet što da mu ponudim da jede, te trebam li uvesti i neke vitamine, te koje? Mogu li mu dati kravlje ili kozje mlijeko? Od rođenja je na mliječnoj formuli. Unaprijed hvala.


Poštovana,
ne znam kako je vaš sin do sada napredovao i ne znam koliko dugo traje ovakvo stanje. Moguće je da privremene poteškoće stvaraju zubići koji rastu. U svrhu povećavanja dnevnog energetskog unosa, možete uključiti i žitarice u prehranu. Za početak bezglutenske, npr. rižine ili prosene pahuljice pomiješane s mliječnom formulom u maloj količini. Na taj način će obrok biti tekući, ali kalorijski bogatiji, a time i zasitniji. Kravlje ili kozije mlijeko za sada možete samo dodavati u kašice, ali ne i ponuditi kao samostalan obrok. Možete mu ponuditi i početnu mliječnu formulu, ali mu ona ne može biti jedina hrana. Dijete u dobi od 7 mjeseci treba konzumirati i krutu hranu.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Jede li beba od 7 mjeseci dovoljno?

<para>
 Zatim ju podojim u 9 sati. U 12 sati ima mesno - povrtni obrok sa žitaricama. Dojim ju odmah iza tog obroka. Međutim, odbija vodu, sok i čajeve. Ponekad popije vodu iz čaše, no bočicu odbija. Potom ju ponovno dojim u 15.00 h. U 18.00 s rižolinom obavezno pojede neku voćku i podojim ju iza toga. Posljednji obrok je u 21.30, naravno dojenje. Mjesečno bi dobivala po kilogram i 200 u prosjeku. Zadnji mjesec je dobila tek 600 g. Napominjem da se držim tablice prehrane. Tek sa 6 mjeseci sam uvela kašice i svi sastojci su domaći iz mog vrta. Radi li se ovdje o normalnom rasporedu hranjenja? Lp
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>u dobi od osam mjeseci dijete može imati i četiri obroka dohrane u danu uz samo jedan obrok isključivog dojenja. Savjetujem vam da polako uvedete još dva obroka dohrane zbog povećanih nutritivnih potreba vaše bebe. Naravno kao nadopuna i po želji djeteta, dojenje može biti prisutno po završetku svakog obroka. Nema ništa loše u tome što vaše dijete odbija piti iz bočice. To samo znači da je spremno za čašu. Ako vam je za sada još teško koristiti čašu, pokušajte s prijelaznom bočicom. Unos tekućine, najbolje vode, je iznimno važan od kada počnete s uvođenjem krute hrane, pogotovo u ovim vrućim danima koji slijede. Težina vaše bebe je normalna za dob. Ne trebate biti zabrinuti zbog toga što je zadnji mjesec dobila samo 600 g. Svako dijete je individua za sebe i napreduje svojim tempom.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Ima li beba od 8 mjeseci ispravan raspored obroka? Poštovani, zanima me ima li moja beba dobar raspored hranjenja? Rođena je sa 3200 g i 50 cm. Sad joj je 8 mjeseci. Ima 8800 g i 73 cm. Prvi obrok ima u 6 sati. Isključivo ju dojim. 
    Zatim ju podojim u 9 sati. U 12 sati ima mesno - povrtni obrok sa žitaricama. Dojim ju odmah iza tog obroka. Međutim, odbija vodu, sok i čajeve. Ponekad popije vodu iz čaše, no bočicu odbija. Potom ju ponovno dojim u 15.00 h. U 18.00 s rižolinom obavezno pojede neku voćku i podojim ju iza toga. Posljednji obrok je u 21.30, naravno dojenje. Mjesečno bi dobivala po kilogram i 200 u prosjeku. Zadnji mjesec je dobila tek 600 g. Napominjem da se držim tablice prehrane. Tek sa 6 mjeseci sam uvela kašice i svi sastojci su domaći iz mog vrta. Radi li se ovdje o normalnom rasporedu hranjenja? Lp

Poštovana,
u dobi od osam mjeseci dijete može imati i četiri obroka dohrane u danu uz samo jedan obrok isključivog dojenja. Savjetujem vam da polako uvedete još dva obroka dohrane zbog povećanih nutritivnih potreba vaše bebe. Naravno kao nadopuna i po želji djeteta, dojenje može biti prisutno po završetku svakog obroka. Nema ništa loše u tome što vaše dijete odbija piti iz bočice. To samo znači da je spremno za čašu. Ako vam je za sada još teško koristiti čašu, pokušajte s prijelaznom bočicom. Unos tekućine, najbolje vode, je iznimno važan od kada počnete s uvođenjem krute hrane, pogotovo u ovim vrućim danima koji slijede. Težina vaše bebe je normalna za dob. Ne trebate biti zabrinuti zbog toga što je zadnji mjesec dobila samo 600 g. Svako dijete je individua za sebe i napreduje svojim tempom.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Ima li beba od 8 mjeseci ispravan raspored obroka?

<para>
 Kad je imao dvije godine doživio je traumu jer je završio u bolnici gdje su mu rađene 23 pretrage u roku od 2 dana, jedna od njih i pH-metrija. Od tada se boji igraonica, doktora, igrališta, svih nepoznatih ljudi. Teta u vrtiću ga konstantno proziva da je retardiran i da ne surađuje jer npr. ne želi crtati s drvenim bojicama. Već polako spaja slova u slogove jer zna abecedu, zna brojati i jako voli računati. Bili smo kod psihologa i pokazalo se da je izuzetno inteligentan i na taj način ignorira ljude koji mu se ne sviđaju. Kako da popričam s tetom ili sa svojim sinom jer doma radi sve, a u vrtić kad je ta teta u blizini odbija svaku suradnju.
</para>
<para>
Draga mama,</para>
<para>žao mi je što je Vaš sinčić morao proći kroz sve te pretrage i vjerujem da je to i Vama i njemu bilo jako neugodno iskustvo. Nije neobično da se djeci poslije takvog iskustva pojavljuju strahovi koji ranije nisu bili prisutni. Također, djeca poslije stresnog iskustva znaju ući u regresivna ponašanja poput sisanja palca ili mokrenja u gaće. Razlika u ponašanju Vašeg dječaka kod kuće i u vrtiću može biti odraz kako se tko ophodi prema njemu. Ako ga Vi kod kuće prihvaćate, podržavate i potičete da razvije svoje kvalitete, svoje posebne vještine i sposobnosti, osjećati će se prihvaćeno i bezuvjetno voljeno. S druge strane, ako je u vrtiću kažnjavan zbog krive interpretacije njegovog ponašanja, to kod svakoga, pa tako i kod Vašeg dječaka može izazivati snažne osjećaje frustracije što se može ispoljavati kroz oponirajuće ponašanje. U svakom slučaju reakcije i komentari odgojiteljice koje navodite svakako nisu primjereni. Osim verbalnog dijela djeca vrlo dobro percipiraju neverbalnu komunikaciju te ako mu odgojiteljica zaista nije sklona nije čudno što je izbjegava ili odbija suradnju. Teško je utjecati na to kako će Vaš sin provesti vrijeme u vrtiću te hoće li surađivati ili ne. Ono što možete napraviti, kao što ste i sami namjeravali, je razgovarati s odgojiteljicama. Spomenite način na koji bi voljeli da se s njim postupa ako se ponovi mokrenje u gaćice ili ako ne želi sudjelovati u svim aktivnostima (npr. da odgojiteljica to javno ne spominje veće ga samo mirno uputi u wc da se presvuče). Pokušajte zajedno naći načine kako mu olakšati i strukturirati vrijeme u vrtiću. U koje igre se može uključiti, a koje može odbiti ako se ne želi igrati (npr. razgovarajte o tome da je Vama u redu da ne sudjeluje u svim aktivnostima ili da izabere način na koji želi sudjelovati-umjesto bojica izabere pastele ili plastelin). Istaknite da je bitno je da ga ne forsiraju jer to može dovesti do njegova oponirajuća ponašanja. Također, razmislite o igrama koje se voli igrati i njegovim interesima. Spomenuli ste zna brojati i jako voli računati pa npr. ako ne želi crtati s drvenim bojicama može mu se dati da rješava zadatke koje mu se pripreme ili crta brojke, pa ih onda ako želi može i obojati.</para>
<para>
Kažete da je psihologica procijenila Vašeg sina kao visoko inteligentnog. Visoko inteligentna djeca najčešće imaju svoj način viđenja svijeta i načina na koji bi se htjeli igrati. Uz strukturu koju ima kroz postavljanja granica bitno im je dati određen stupanj slobode (da se igraju ili uče na način na koji oni to žele) kako bi mogli izraziti svoju kreativnost.</para>
<para>
Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Dijete od 4,5 godina je javno ismijano u vrtiću od strane tete. Kako se postaviti? Danas se moje dijete od 4 i pol godine popiškilo u vrtiću i teta ga je javno pred svim roditeljima prozvala. 
    Kad je imao dvije godine doživio je traumu jer je završio u bolnici gdje su mu rađene 23 pretrage u roku od 2 dana, jedna od njih i pH-metrija. Od tada se boji igraonica, doktora, igrališta, svih nepoznatih ljudi. Teta u vrtiću ga konstantno proziva da je retardiran i da ne surađuje jer npr. ne želi crtati s drvenim bojicama. Već polako spaja slova u slogove jer zna abecedu, zna brojati i jako voli računati. Bili smo kod psihologa i pokazalo se da je izuzetno inteligentan i na taj način ignorira ljude koji mu se ne sviđaju. Kako da popričam s tetom ili sa svojim sinom jer doma radi sve, a u vrtić kad je ta teta u blizini odbija svaku suradnju.


Draga mama,
žao mi je što je Vaš sinčić morao proći kroz sve te pretrage i vjerujem da je to i Vama i njemu bilo jako neugodno iskustvo. Nije neobično da se djeci poslije takvog iskustva pojavljuju strahovi koji ranije nisu bili prisutni. Također, djeca poslije stresnog iskustva znaju ući u regresivna ponašanja poput sisanja palca ili mokrenja u gaće. Razlika u ponašanju Vašeg dječaka kod kuće i u vrtiću može biti odraz kako se tko ophodi prema njemu. Ako ga Vi kod kuće prihvaćate, podržavate i potičete da razvije svoje kvalitete, svoje posebne vještine i sposobnosti, osjećati će se prihvaćeno i bezuvjetno voljeno. S druge strane, ako je u vrtiću kažnjavan zbog krive interpretacije njegovog ponašanja, to kod svakoga, pa tako i kod Vašeg dječaka može izazivati snažne osjećaje frustracije što se može ispoljavati kroz oponirajuće ponašanje. U svakom slučaju reakcije i komentari odgojiteljice koje navodite svakako nisu primjereni. Osim verbalnog dijela djeca vrlo dobro percipiraju neverbalnu komunikaciju te ako mu odgojiteljica zaista nije sklona nije čudno što je izbjegava ili odbija suradnju. Teško je utjecati na to kako će Vaš sin provesti vrijeme u vrtiću te hoće li surađivati ili ne. Ono što možete napraviti, kao što ste i sami namjeravali, je razgovarati s odgojiteljicama. Spomenite način na koji bi voljeli da se s njim postupa ako se ponovi mokrenje u gaćice ili ako ne želi sudjelovati u svim aktivnostima (npr. da odgojiteljica to javno ne spominje veće ga samo mirno uputi u wc da se presvuče). Pokušajte zajedno naći načine kako mu olakšati i strukturirati vrijeme u vrtiću. U koje igre se može uključiti, a koje može odbiti ako se ne želi igrati (npr. razgovarajte o tome da je Vama u redu da ne sudjeluje u svim aktivnostima ili da izabere način na koji želi sudjelovati-umjesto bojica izabere pastele ili plastelin). Istaknite da je bitno je da ga ne forsiraju jer to može dovesti do njegova oponirajuća ponašanja. Također, razmislite o igrama koje se voli igrati i njegovim interesima. Spomenuli ste zna brojati i jako voli računati pa npr. ako ne želi crtati s drvenim bojicama može mu se dati da rješava zadatke koje mu se pripreme ili crta brojke, pa ih onda ako želi može i obojati.

Kažete da je psihologica procijenila Vašeg sina kao visoko inteligentnog. Visoko inteligentna djeca najčešće imaju svoj način viđenja svijeta i načina na koji bi se htjeli igrati. Uz strukturu koju ima kroz postavljanja granica bitno im je dati određen stupanj slobode (da se igraju ili uče na način na koji oni to žele) kako bi mogli izraziti svoju kreativnost.

Sretno,

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Dijete od 4,5 godina je javno ismijano u vrtiću od strane tete. Kako se postaviti?

<para>
 Naime, taj problem traje od njegove druge godine kad smo krenuli s odvikavanjem od pelena. Probali smo s kaznama, vikom, prehranom, sa svim i svačim, ali to i dalje ne prestaje. Sad smo pustili da on sam počisti za sobom i tome ne želimo pridavati pažnju, samo ga upozorimo i kažemo da to nije lijepo i da je prevelik za to. Sljedeće godine kreće u školu, pa stoga nikome ne bi bilo ugodno ako se to nastavi i u školi. Kako mu pomoći i gdje griješimo? Hvala.
</para>
<para>Draga B.,</para>
<para>zasigurno Vas muči to što više ni sami ne znate kako pomoći svome sinčiću da više ne vrši nuždu u gaćice. Kažete da pomalo i strepite što će se dogoditi kada krene u školu gdje bi taj problem mogao doći još više do izražaja. Vaš sin je svjestan da ovakvo stanje nije primjereno njegovoj dobi te vjerojatno i sam osjeća veliku neugodu što posljedično može negativno utjecati na njegovo samopoštovanje.</para>
<para>Problem regulacije stolice vrlo često je vezan uz emocionalni razvoj djeteta. Djeca se teško nose s neugodnim emocijama koje osjećaju i najčešće ih iskazuju kroz raznoliko ponašanje (agresija, povlačenje, regresivno ponašanje-sisanje palca, mokrenje u gaćice, bebasti govor). Koji god bio uzrok njegovog vršenja nužde u gaćice važno je znati da trenutačno to nije pod njegovom svjesnom kontrolom. Kažete sada da ne pridajete tome veliku pažnju te ga pustite da on sam počisti za sobom. Svakako ste krenuli u dobrom smjeru jer se njegov sram i postiđenost još više pojačavaju s negativnim reakcijama okoline tj. vršnjaka, rodbine ili roditelja te je vrlo važno, u situacijama kada mu ''pobjegne'', adekvatno reagirati. Ako se to ponovi jednostavno nemojte tome pridavati pažnju, komentari poput „to nije lijepo“ ili „ti si već velik za to“ mogu mu dodatno pojačati stres i neugodne emocije te posljedično produžiti cijeli proces. Samo mu dajte do znanja da nije strašno to što se se dogodilo (npr. mirnim tonom recite „Nema veze“) te ga uputite da se presvuče. Pokušajte biti svjesni svake rečenice koju ćete izgovarati u tom razgovoru, budite vrlo oprezni da ne pošaljete niti jednu otvorenu ili skrivenu kritiku ili prijetnju. Time ćete maknuti dodatan fokus na neugodne emocije kada mu se to dogodi. S druge strane važno je usmjeriti pažnju na njegov emocionalni svijet. Obavljanje nužde u gaćice samo je simptom koji nam ukazuje da u njemu postoje neke emocije koje nije do kraja proradio. Što se događa neposredno prije nego što izvrši nuždu u gaćice? Muči li ga nešto? Je li u zadnjih godinu-dvije došlo do promjena u obitelji (preseljenje, rastava, gubitak bliskog člana u obitelji, svađe među članovima obitelji)? Druži li se s drugom djecom? Koje brige ga najčešće brinu? To su pitanja koja Vam mogu služiti kao putokaz u njegov unutarnji svijet kako bi mu znali pomoći ako primijetite da ga nešto smeta ili muči. Također, s obzirom na njegovu dob i duljinu trajanja preporučam da se javite dječjem psihologu kako bi zajedno pronašli načine kako pomoći Vašem sinčiću.</para>
<para>Puno strpljenja Vam želim,</para>
<para>





</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Kako pomoći djetetu koje ima 6 godina i povremeno vrši nuždu u gaćice? Poštovani, moje dijete ima šest godina i još uvijek nuždu obavlja u gaćice. To se događa jednom mjesečno, 2-3 dana. 
    Naime, taj problem traje od njegove druge godine kad smo krenuli s odvikavanjem od pelena. Probali smo s kaznama, vikom, prehranom, sa svim i svačim, ali to i dalje ne prestaje. Sad smo pustili da on sam počisti za sobom i tome ne želimo pridavati pažnju, samo ga upozorimo i kažemo da to nije lijepo i da je prevelik za to. Sljedeće godine kreće u školu, pa stoga nikome ne bi bilo ugodno ako se to nastavi i u školi. Kako mu pomoći i gdje griješimo? Hvala.

Draga B.,
zasigurno Vas muči to što više ni sami ne znate kako pomoći svome sinčiću da više ne vrši nuždu u gaćice. Kažete da pomalo i strepite što će se dogoditi kada krene u školu gdje bi taj problem mogao doći još više do izražaja. Vaš sin je svjestan da ovakvo stanje nije primjereno njegovoj dobi te vjerojatno i sam osjeća veliku neugodu što posljedično može negativno utjecati na njegovo samopoštovanje.
Problem regulacije stolice vrlo često je vezan uz emocionalni razvoj djeteta. Djeca se teško nose s neugodnim emocijama koje osjećaju i najčešće ih iskazuju kroz raznoliko ponašanje (agresija, povlačenje, regresivno ponašanje-sisanje palca, mokrenje u gaćice, bebasti govor). Koji god bio uzrok njegovog vršenja nužde u gaćice važno je znati da trenutačno to nije pod njegovom svjesnom kontrolom. Kažete sada da ne pridajete tome veliku pažnju te ga pustite da on sam počisti za sobom. Svakako ste krenuli u dobrom smjeru jer se njegov sram i postiđenost još više pojačavaju s negativnim reakcijama okoline tj. vršnjaka, rodbine ili roditelja te je vrlo važno, u situacijama kada mu ''pobjegne'', adekvatno reagirati. Ako se to ponovi jednostavno nemojte tome pridavati pažnju, komentari poput „to nije lijepo“ ili „ti si već velik za to“ mogu mu dodatno pojačati stres i neugodne emocije te posljedično produžiti cijeli proces. Samo mu dajte do znanja da nije strašno to što se se dogodilo (npr. mirnim tonom recite „Nema veze“) te ga uputite da se presvuče. Pokušajte biti svjesni svake rečenice koju ćete izgovarati u tom razgovoru, budite vrlo oprezni da ne pošaljete niti jednu otvorenu ili skrivenu kritiku ili prijetnju. Time ćete maknuti dodatan fokus na neugodne emocije kada mu se to dogodi. S druge strane važno je usmjeriti pažnju na njegov emocionalni svijet. Obavljanje nužde u gaćice samo je simptom koji nam ukazuje da u njemu postoje neke emocije koje nije do kraja proradio. Što se događa neposredno prije nego što izvrši nuždu u gaćice? Muči li ga nešto? Je li u zadnjih godinu-dvije došlo do promjena u obitelji (preseljenje, rastava, gubitak bliskog člana u obitelji, svađe među članovima obitelji)? Druži li se s drugom djecom? Koje brige ga najčešće brinu? To su pitanja koja Vam mogu služiti kao putokaz u njegov unutarnji svijet kako bi mu znali pomoći ako primijetite da ga nešto smeta ili muči. Također, s obzirom na njegovu dob i duljinu trajanja preporučam da se javite dječjem psihologu kako bi zajedno pronašli načine kako pomoći Vašem sinčiću.
Puno strpljenja Vam želim,








   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Kako pomoći djetetu koje ima 6 godina i povremeno vrši nuždu u gaćice?

<para>
 Postala je jako neposlušna, nestrpljiva i suprotstavlja se svemu što joj se kaže. Dosta je uporna i tvrdoglava, što rezultira plačem, želi da sve bude po njenom. Inače je talentirana i kreativna. Uklapa se dobro među ostalu djecu, dok je u društvu odraslih sramežljiva. Susjedi joj često prigovaraju zbog vikanja, što i meni smeta. Želim svoje dijete odgojiti u najboljem smislu, a ne da je "ubijam u pojam" - ili ja ili netko drugi, a da svoju upornost usmjeri u drugom pravcu. Lijep pozdrav.
</para>
<para>
Draga Ana,</para>
<para>svjesna sam koliko je teško ostati ''hladne glave'' kada ste suočeni s oponirajućim ponašanjem Vaše djevojčice. Uz mnoštvo drugih obaveza i briga zaista nas takvo ponašanje, kao što kažete, zna izbaciti iz takta. Često iz osjećaja nemoći neki roditelji upravo pribjegavaju staroj, dobro poznatoj metodi fizičkog kažnjavanja. Ipak dugoročno, ovaj pristup ne riješava problem nego ga može samo još više produbiti. Stoga je pohvalno što razmišljate o drugačijim načinima smirivanja djeteta. Batine možda mogu trenutačno naizgled primiriti situaciju, ali jako štete vašem daljnjem odnosu te njenoj slici o sebi i svijetu koji je okružuje. Također, djeca intezivno uče gledajući roditeljsko ponašanje te može donjeti zaključak kako su batine način rješavanja problema što, naravno može stvoriti poteškoće u kasnijim odnosima.</para>
<para>Kako bi smirili Vašu kćerkicu prvenstveno je važno da sebe umirite. Znam da je to ponekad teško, no djeca uče i upijaju od nas pa će teško usvojiti samoregulaciju, ako ona nije prisutna kod odraslog. Ono što nam može pomoći da se smirimo u trenutku kada primijetimo da nam se 'tlak diže' je spoznaja da mala djeca imaju još više poteškoća pri regulaciji svojeg ponašanja, pogotovo kada su pod utjecajem intenzivnih emocija (kao što je ljutnja, strah). Oni u svojim malim glavicama nemaju ideju o tome što mogu napraviti kada su ljuti te se prepuštaju trenutnom impulsu (bacanje stvari, udaranje, vikanje..). Tu im treba pomoć odraslih kako bi naučili izraziti svoju ljutnju na socijalno prihvatljiv način. U ovakvim situacijama važno je postaviti jasne granice. Postoje granice oko kojih se pregovara npr. hoće li obući crvenu ili plavu majicu, hoće li jesti griz ili sendvič za večeru i sl. One su korisne jer se dijete uči kritički razmišljati te se potiče razvoj verbalnih sposobnosti. No, postoje granice oko kojih se ne pregovara, za koje ne postoji mjesto ni situacija u kojima im je dozvoljeno prijeći. To su ponašanja u kojima je dijete agresivno prema sebi (tuče se, ozljeđuje), agresivno prema drugima (ozljeđuje druge osobe) te ako uništava imovinu (lupa i baca stvari koje se mogu potrgati). Naravno, prvenstveno Vi morate biti sigurni koja su ponašanja i reakcije Vama prihvatljive, a koje ne. Svakako savjetujem da ponašanja poput agresije prema sebi i drugima te uništavanje imovine shvatite ozbiljno te reagirate dok ćete joj dati slobodu izbora u drugim situacijama (granice oko kojih se može pregovarati). Više o tome kako adekvatno možete postaviti granicu pročitajte u ovome članku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/</ulink>
</para>
<para>Drago mi je što imate jednu kreativnu i talentiranu i upornu djevojčicu. Kao što sami primjećujete upornost je karakteristika temperamenta koja nosi sa sobom veliku snagu te joj je potrebna pomoć pri usmjeravanju te snage. Postavljenem granica na prethodno opisan način pomoći ćete joj da ojača svoju emocionalnu samoregulaciju i nauči se bolje nositi s izazovima koji su pred njom.</para>
<para>Puno sreće Vam želim!</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Moja djevojčica me često izbaci iz takta i dobije "po guzi". Kako je odgojiti na "miran" način? Poštovana, djevojčica je stara 4,5 godina. Često me izbaci iz takta. Ne znam kako da izađem s njom na kraj bez batina po guzi. 
    Postala je jako neposlušna, nestrpljiva i suprotstavlja se svemu što joj se kaže. Dosta je uporna i tvrdoglava, što rezultira plačem, želi da sve bude po njenom. Inače je talentirana i kreativna. Uklapa se dobro među ostalu djecu, dok je u društvu odraslih sramežljiva. Susjedi joj često prigovaraju zbog vikanja, što i meni smeta. Želim svoje dijete odgojiti u najboljem smislu, a ne da je "ubijam u pojam" - ili ja ili netko drugi, a da svoju upornost usmjeri u drugom pravcu. Lijep pozdrav.


Draga Ana,
svjesna sam koliko je teško ostati ''hladne glave'' kada ste suočeni s oponirajućim ponašanjem Vaše djevojčice. Uz mnoštvo drugih obaveza i briga zaista nas takvo ponašanje, kao što kažete, zna izbaciti iz takta. Često iz osjećaja nemoći neki roditelji upravo pribjegavaju staroj, dobro poznatoj metodi fizičkog kažnjavanja. Ipak dugoročno, ovaj pristup ne riješava problem nego ga može samo još više produbiti. Stoga je pohvalno što razmišljate o drugačijim načinima smirivanja djeteta. Batine možda mogu trenutačno naizgled primiriti situaciju, ali jako štete vašem daljnjem odnosu te njenoj slici o sebi i svijetu koji je okružuje. Također, djeca intezivno uče gledajući roditeljsko ponašanje te može donjeti zaključak kako su batine način rješavanja problema što, naravno može stvoriti poteškoće u kasnijim odnosima.
Kako bi smirili Vašu kćerkicu prvenstveno je važno da sebe umirite. Znam da je to ponekad teško, no djeca uče i upijaju od nas pa će teško usvojiti samoregulaciju, ako ona nije prisutna kod odraslog. Ono što nam može pomoći da se smirimo u trenutku kada primijetimo da nam se 'tlak diže' je spoznaja da mala djeca imaju još više poteškoća pri regulaciji svojeg ponašanja, pogotovo kada su pod utjecajem intenzivnih emocija (kao što je ljutnja, strah). Oni u svojim malim glavicama nemaju ideju o tome što mogu napraviti kada su ljuti te se prepuštaju trenutnom impulsu (bacanje stvari, udaranje, vikanje..). Tu im treba pomoć odraslih kako bi naučili izraziti svoju ljutnju na socijalno prihvatljiv način. U ovakvim situacijama važno je postaviti jasne granice.  Postoje granice oko kojih se pregovara npr. hoće li obući crvenu ili plavu majicu, hoće li jesti griz ili sendvič za večeru i sl. One su korisne jer se dijete uči kritički razmišljati te se potiče razvoj verbalnih sposobnosti. No, postoje granice oko kojih se ne pregovara, za koje ne postoji mjesto ni situacija u kojima im je dozvoljeno prijeći. To su ponašanja u kojima je dijete agresivno prema sebi (tuče se, ozljeđuje), agresivno prema drugima (ozljeđuje druge osobe) te ako uništava imovinu (lupa i baca stvari koje se mogu potrgati). Naravno,  prvenstveno Vi morate biti sigurni koja su ponašanja i reakcije Vama prihvatljive, a koje ne. Svakako savjetujem da ponašanja poput agresije prema sebi i drugima te uništavanje imovine shvatite ozbiljno te reagirate dok ćete joj dati slobodu izbora u drugim situacijama (granice oko kojih se može pregovarati). Više o tome kako adekvatno možete postaviti granicu pročitajte u ovome članku: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/

Drago mi je što imate jednu kreativnu i talentiranu i upornu djevojčicu. Kao što sami primjećujete upornost je karakteristika temperamenta koja nosi sa sobom veliku snagu te joj je potrebna pomoć pri usmjeravanju te snage. Postavljenem granica na prethodno opisan način pomoći ćete joj da ojača svoju emocionalnu samoregulaciju i nauči se bolje nositi s izazovima koji su pred njom.
Puno sreće Vam želim!

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Moja djevojčica me često izbaci iz takta i dobije "po guzi". Kako je odgojiti na "miran" način?

<para>
 Uz to, dosta loše i priča te ne želi odgovarati na pitanja. Ne znam što poduzeti.
</para>
<para>
Draga mama,</para>
<para>nekoj djeci je potrebno dulje vremena kako bi se odviknula od pelena i uspostavila kontrolu nad mokrenjem i stolicom. Vjerujem da ste se zaista trudili pomoći Vašem mališanu ostaviti pelenu no naišli ste na negodovanje i odbijanje. Kako je Vaš sinčić u dobi kada bi razvojno trebao uspostaviti kontrolu nad vršenjem nužde savjetujem da se prvenstveno obratite pedijatru kako bi ispitali postoji li u pozadini fizički uzrok ove ''produljene'' potrebe za pelenom. No, najčešći uzrok zašto je djeci teško ostaviti pelenu emocinalne je prirode.</para>
<para>Ponekad djeca na razne načine poručuju da im nešto ne odgovara (primjerice, zahtjevi okoline – tete u vrtiću, bake, tate i slično – za koje oni jednostavno nisu spremni ili su preveliki za njih). Promjene u okolini (preseljenje, dolazak drugog djeteta, gubitak bliske osobe, promjena vrtića i sl.) također mogu utjecati na to da dijete teže uspostavi kontrolu nad vršenjem nužde. Ostavljanje pelene svakom djetetu predstavlja veliki izazov. Forsiranje ostavljanja pelene može proizvesti kontraefekt no to ne znači da trebate odustati. Upravo sada Vašem sinčiću treba, još više nego inače, razumijevanja i podrške. Također, spomenuli ste da loše priča i vjerujem da mu je teško izraziti sve što ga muči te to daje do znanja kroz ostala ponašanja. Ako još niste bili kod logopeda svakako savjetujem da ga naručite jer je odlazak logopedu također jedan od važnih koraka rješavanja ovog problema.</para>
<para>Ako se ovo ponašanje nastavi nakon pete godine preporučam psihološku procjenu djeteta kako bi ga bolje razumijeli i još bolje znali pomoći u ovom, za njega, velikom izazovu.</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Kako dječaka od 4,7 godina skinuti iz pelena? Dječak je star 4 godine i 7 mjeseci i još uvijek nosi pelene i nikako ga ne možemo odviknuti. Probali smo mu objasniti mnogo puta, ali bez uspjeha. Samo kaže da neće. 
    Uz to, dosta loše i priča te ne želi odgovarati na pitanja. Ne znam što poduzeti.


Draga mama,
nekoj djeci je potrebno dulje vremena kako bi se odviknula od pelena i uspostavila kontrolu nad mokrenjem i stolicom. Vjerujem da ste se zaista trudili pomoći Vašem mališanu ostaviti pelenu no naišli ste na negodovanje i odbijanje. Kako je Vaš sinčić u dobi kada bi razvojno trebao uspostaviti kontrolu nad vršenjem nužde savjetujem da se prvenstveno obratite pedijatru kako bi ispitali postoji li u pozadini fizički uzrok ove ''produljene'' potrebe za pelenom. No, najčešći uzrok zašto je djeci teško ostaviti pelenu emocinalne je prirode.
Ponekad djeca na razne načine poručuju da im nešto ne odgovara (primjerice, zahtjevi okoline – tete u vrtiću, bake, tate i slično – za koje oni jednostavno nisu spremni ili su preveliki za njih). Promjene u okolini (preseljenje, dolazak drugog djeteta, gubitak bliske osobe, promjena vrtića i sl.) također mogu utjecati na to da dijete teže uspostavi kontrolu nad vršenjem nužde. Ostavljanje pelene svakom djetetu predstavlja veliki izazov. Forsiranje ostavljanja pelene može proizvesti kontraefekt no to ne znači da trebate odustati. Upravo sada Vašem sinčiću treba, još više nego inače, razumijevanja i podrške. Također, spomenuli ste da loše priča i vjerujem da mu je teško izraziti sve što ga muči te to daje do znanja kroz ostala ponašanja. Ako još niste bili kod logopeda svakako savjetujem da ga naručite jer je odlazak logopedu također jedan od važnih koraka rješavanja ovog problema.
Ako se ovo ponašanje nastavi nakon pete godine preporučam psihološku procjenu djeteta kako bi ga bolje razumijeli i još bolje znali pomoći u ovom, za njega, velikom izazovu.

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 