Postroll

Preroll

<para>
Poštovana,</para>
<para>sve bjelančevine iz hrane sadrže oko 4% fenilalanina, a njega je potrebno u slučaju vaše bebe doživotno izbjegavati. Prehrana se bazira na namirnicama koje nisu bogate bjelančevinama (ali ih sadrže): voće, povrće i žitarice. Kako ovaj izbor namirnica sam po sebi nije dostatan za zdrav rast i razvoj djeteta, kao nadopuna se koriste hidrolizati bjelančevina koji ne sadrže fenilalanin i mješavine esencijalnih aminokiselina bez fenilalanina. Takvi proizvodi na tržištu, a prikladni za dijete starije od godinu dana su npr. Phenex I i II, Phenyl Free I, XP Maxamaid. Izdaju se isključivo uz recept.</para>
<para>Ipak, fenilalanin je neophodan za rast, pa ga je potrebno kontrolirano unositi kroz hranu s niskom razinom bjelančevina. Nažalost, niste naveli radi li se u slučaju vaše bebe o nedostatku fenilalanin hidroksilaze ili nedostatku BH4? U svakom slučaju vam savjetujem da prehranu vašeg djeteta vodite uz nadzor stručnjaka, liječnika i nutricionista.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Prijedlog jelovnika za 1-godišnje dijete s fenilalanin anemijom Što može jesti beba od godinu dana koja ima fenilalanin anemiju, i kako sastaviti jelovnik sa što manje bjelančevina? 
Poštovana,
sve bjelančevine iz hrane sadrže oko 4% fenilalanina, a njega je potrebno u slučaju vaše bebe doživotno izbjegavati. Prehrana se bazira na namirnicama koje nisu bogate bjelančevinama (ali ih sadrže): voće, povrće i žitarice. Kako ovaj izbor namirnica sam po sebi nije dostatan za zdrav rast i razvoj djeteta, kao nadopuna se koriste hidrolizati bjelančevina koji ne sadrže fenilalanin i mješavine esencijalnih aminokiselina bez fenilalanina. Takvi proizvodi na tržištu, a prikladni za dijete starije od godinu dana su npr. Phenex I i II, Phenyl Free I, XP Maxamaid. Izdaju se isključivo uz recept.
Ipak, fenilalanin je neophodan za rast, pa ga je potrebno kontrolirano unositi kroz hranu s niskom razinom bjelančevina. Nažalost, niste naveli radi li se u slučaju vaše bebe o nedostatku fenilalanin hidroksilaze ili nedostatku BH4? U svakom slučaju vam savjetujem da prehranu vašeg djeteta vodite uz nadzor stručnjaka, liječnika i nutricionista.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

Ivana Purić

Bolja ja

Prijedlog jelovnika za 1-godišnje dijete s fenilalanin anemijom

<para>
 Juhu i sve što je mekano pojede, a sve što treba žvakati, neće. Tada postaje nervozan, a i ja se rasplačem. Pomozite. Hvala.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>vjerujem da vam je ova faza osamostaljivanja pri hranjenju vašeg sina iscrpljujuća i da trenutno izgleda kao da nikada neće završiti. Međutim, potpuno je normalno da dijete u dobi od 17 mjeseci još ima teškoća sa žvakanjem krute hrane. Najčešće je to slučaj s mesom, pa djeca radije jedu juhe i variva. Svakako morate biti uporni i postepeno ga naučiti da jede odnosno žvače svu krutu hranu. Možete mu pomoći tako da pazite da stavlja usta jedan po jedan komad tvrđe hrane kao što je meso i da ih prožvače prije sljedećeg zalogaja. U protivnom se događa upravo ono što ste napisali, dijete će staviti previše hrane u usta te ju neće moći prožvakati i na kraju će je izbaciti iz usta.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kako dijete naučiti žvakati hranu? Poštovana, moj sin ima 17 mjeseci i ne žvače hranu, nego je zadržava u lijevom dijelu usta i kad je dovoljno nakupi on je izbaci iz usta. Još ne zna sam jesti, iako ga pokušavam naučiti. 
    Juhu i sve što je mekano pojede, a sve što treba žvakati, neće. Tada postaje nervozan, a i ja se rasplačem. Pomozite. Hvala.


Poštovana,
vjerujem da vam je ova faza osamostaljivanja pri hranjenju vašeg sina iscrpljujuća i da trenutno izgleda kao da nikada neće završiti. Međutim, potpuno je normalno da dijete u dobi od 17 mjeseci još ima teškoća sa žvakanjem krute hrane. Najčešće je to slučaj s mesom, pa djeca radije jedu juhe i variva. Svakako morate biti uporni i postepeno ga naučiti da jede odnosno žvače svu krutu hranu. Možete mu pomoći tako da pazite da stavlja usta jedan po jedan komad tvrđe hrane kao što je meso i da ih prožvače prije sljedećeg zalogaja. U protivnom se događa upravo ono što ste napisali, dijete će staviti previše hrane u usta te ju neće moći prožvakati i na kraju će je izbaciti iz usta.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Kako dijete naučiti žvakati hranu?

<para>
 Zanima me mogu li joj uvesti i drugi kruti obrok i u koje doba dana bi bilo najbolje? Za doručak i prijepodnevni obrok dojim, za ručak joj ponudim povrtnu ili voćnu kašicu (190g) koja ona u zadnje vrijeme pojede i cijelu, ostatak dana dojenje. Hvala!
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>možete uvesti i drugi kruti obrok, neka to uz ručak bude jutarnji međuobrok. Za ručak možete ponuditi povrtnu ili žitnu kašicu, a za jutarnji međuobrok voćnu kašicu. Ukupan broj obroka (krutih i mliječnih) možete smanjiti na pet, ali ne morate za sada ako i vama i kćerki ovako odgovara. Po smanjivanju broja mliječnih obroka, možete uvesti i treći kruti obrok, večeru, u obliku žitno-mliječne kašice.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Mogu li bebi od 6 mjeseci uvesti i drugi kruti obrok? Poštovani! Kći je stara 6 mjeseci. Rođena sa 3100 g, sad ima 7200 g. Od 4,5 mjeseca papamo kašice. Još uvijek je na jednom krutom obroku dnevno i 6 mliječnih obroka (dojenje). 
    Zanima me mogu li joj uvesti i drugi kruti obrok i u koje doba dana bi bilo najbolje? Za doručak i prijepodnevni obrok dojim, za ručak joj ponudim povrtnu ili voćnu kašicu (190g) koja ona u zadnje vrijeme pojede i cijelu, ostatak dana dojenje. Hvala!


Poštovana,
možete uvesti i drugi kruti obrok, neka to uz ručak bude jutarnji međuobrok. Za ručak možete ponuditi povrtnu ili žitnu kašicu, a za jutarnji međuobrok voćnu kašicu. Ukupan broj obroka (krutih i mliječnih) možete smanjiti na pet, ali ne morate za sada ako i vama i kćerki ovako odgovara. Po smanjivanju broja mliječnih obroka, možete uvesti i treći kruti obrok, večeru, u obliku žitno-mliječne kašice.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Mogu li bebi od 6 mjeseci uvesti i drugi kruti obrok?

<para>
 Zanima me je li to normalno, obzirom da traje tako dugo te kako da joj pomognem? Hvala na odgovoru.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vidim da ste brižna majka i trudite se pomoći Vašoj djevojčici. Primijetili ste da se samozadovoljava kod uspavljivanja. Samozadovoljavanje u dječjoj dobi nije povezano sa seksualnošću te ga djeca najčešće koriste kao mehanizam opuštanja kada su napeta (npr. prije spavanja), pod stresom, ili im je samo potrebna utjeha. Otkrivajući svoje tijelo otkrili su i dodire koje im ''gode'', a to ih posljedično i opušta.</para>
<para>Naveli ste da samozadovoljavanje traje već neko vrijeme i događa se samo prije spavanja. Vjerojatno joj samozadovoljavanje predstavlja najlakši način da se umiri i prepusti snu. San djeci na nesvjesnoj bazi, između ostalog predstavlja gubitak kontrole te dječica često znaju imati razne zahtjeve kako ne bi utonula u san i ''prepustila'' kontrolu (traže na wc, kažu da su gladna, žedna i sl). Valja razmisliti o alternativnim načinima kako možete pomoći Vašoj djevojčici da se opusti. Ako joj paše dodir, možete probati nježno češkanje ili masažu kod uspavljivanja djevojčice. Također, možete joj pričati priču prije spavanja držeći jednu ruku na njoj, lagano je milujući. Razmislite kako joj kroz dan možete pomoći da se opusti-igranje igara koje voli, radite zajedno stvari u kojima uživa. U svakom slučaju to nije nešto što je za dijete štetno, već nam samo govori o tome da je dijete to otkrilo kao način samoumirivanja i samoopuštanja pa da bi to zamijenilo nekom drugom aktivnošću, važno je da svrha bude slična tome. Ono što samo trebate imati na umu je da ju ne kažnjavate ili da ju ne dovedete u situaciju da se osjeti krivom ili posramljenom zbog svog čina.</para>
<para>Ako ćete trebati dodatnu podršku i savjetovanje oko ove, ali i drugih odgojnih tema, slobodno nam se javite u Centar Proventus.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Djevojčica (3 godine) se prije svakog uspavljivanja samozadovoljava Poštovani, imam kćer od 3 godine koja se kod svakog uspavljivanja samozadovoljava još od kad je imala godinu i 5 mjeseci. 
    Zanima me je li to normalno, obzirom da traje tako dugo te kako da joj pomognem? Hvala na odgovoru.

Draga mama,
vidim da ste brižna majka i trudite se pomoći Vašoj djevojčici. Primijetili ste da se samozadovoljava kod uspavljivanja. Samozadovoljavanje u dječjoj dobi nije povezano sa seksualnošću te ga djeca najčešće koriste kao mehanizam opuštanja kada su napeta (npr. prije spavanja), pod stresom, ili im je samo potrebna utjeha. Otkrivajući svoje tijelo otkrili su i dodire koje im ''gode'', a to ih posljedično i opušta.
Naveli ste da samozadovoljavanje traje već neko vrijeme i događa se samo prije spavanja. Vjerojatno joj samozadovoljavanje predstavlja najlakši način da se umiri i prepusti snu. San djeci na nesvjesnoj bazi, između ostalog predstavlja gubitak kontrole te dječica često znaju imati razne zahtjeve kako ne bi utonula u san i ''prepustila'' kontrolu (traže na wc, kažu da su gladna, žedna i sl). Valja razmisliti o alternativnim načinima kako možete pomoći Vašoj djevojčici da se opusti. Ako joj paše dodir, možete probati nježno češkanje ili masažu kod uspavljivanja djevojčice. Također, možete joj pričati priču prije spavanja držeći jednu ruku na njoj, lagano je milujući. Razmislite kako joj kroz dan možete pomoći da se opusti-igranje igara koje voli, radite zajedno stvari u kojima uživa. U svakom slučaju to nije nešto što je za dijete štetno, već nam samo govori o tome da je dijete to otkrilo kao način samoumirivanja i samoopuštanja pa da bi to zamijenilo nekom drugom aktivnošću, važno je da svrha bude slična tome. Ono što samo trebate imati na umu je da ju ne kažnjavate ili da ju ne dovedete u situaciju da se osjeti krivom ili posramljenom zbog svog čina.
Ako ćete trebati dodatnu podršku i savjetovanje oko ove, ali i drugih odgojnih tema, slobodno nam se javite u Centar Proventus.
Sretno,

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

JELENA BORIĆ

Djevojčica (3 godine) se prije svakog uspavljivanja samozadovoljava

<para>
 Promijeni se kad ode u očevu kuću. Što učiniti i zašto se to događa?
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da ste zbunjeni promjenom ponašanja svog sinčića kada se vrati od susreta s ocem. Pretpostavljam da tada često odbija kontakt ili druženje s Vama što je sigurno vrlo teško za Vas. Važno je znati da Vaš sin zasigurno oba roditelja voli i želi jednako.</para>
<para>Razvod braka stresno je iskustvo svim članovima obitelji. Gotovo da i nema razvoda koji bivšim partnerima ne budi osjećaj ljutnje, povrijeđenosti, zbunjenosti. Zbog neugodnih osjećaja koji se pojavljuju, komunikacija među roditeljima zna biti otežana što posljedično utječe i na dijete. S obzirom na to da niste sigurni što se događa kada Vaš sin ode kod oca pretpostavljam da se nalazite u sličnoj situaciji. Kada je komunikacija među roditeljima otežana može se javiti konflikt lojalnosti i osjećaj krivnje kod djece (žele udovoljiti i jednom i drugom roditelju, boje se da će ga drugi roditelj odbaciti ukoliko mu ne „povlađuje“). Također, najčešći oblik animoziteta kojeg jedan ili oba roditelja imaju spram onog drugog su vezani uz prikazivanje bivšeg partnera u negativnom svjetlu.</para>
<para>Promjena ponašanja Vašeg sina može biti uzrokovana kombinacijom navedenog. Djeca trebaju dopuštenje da vole oba roditelja, trebaju znati da je razvod problem odraslih, a ne njihova krivnja. Nažalost, teško možete utjecati na to kako će se njegov otac ponašati prema njemu i što će mu govoriti. Važno je da Vi osnažujete odnos s Vašim sinčićem kada je kod Vas jer je to nešto na što možete utjecati. Naravno, ako je moguće, probajte razgovarati s njegovim ocem o promjeni njegova ponašanja.</para>
<para>Puno sreće Vam želim!</para>

Moje dijete promijeni ponašanje svaki put kad se vrati od oca Moj sin je star 5 godina. Dijete je rastavljenih roditelja. Vrijeme provodi i kod oca i majke, ali kad god se vrati od oca, ne bi bio kod mame. Kad je s mamom, onda je presretan. 
    Promijeni se kad ode u očevu kuću. Što učiniti i zašto se to događa?

Draga mama,
vjerujem da ste zbunjeni promjenom ponašanja svog sinčića kada se vrati od susreta s ocem. Pretpostavljam da tada često odbija kontakt ili druženje s Vama što je sigurno vrlo teško za Vas. Važno je znati da Vaš sin zasigurno oba roditelja voli i želi jednako.
Razvod braka stresno je iskustvo svim članovima obitelji. Gotovo da i nema razvoda koji bivšim partnerima ne budi osjećaj ljutnje, povrijeđenosti, zbunjenosti. Zbog neugodnih osjećaja koji se pojavljuju, komunikacija među roditeljima zna biti otežana što posljedično utječe i na dijete. S obzirom na to da niste sigurni što se događa kada Vaš sin ode kod oca pretpostavljam da se nalazite u sličnoj situaciji. Kada je komunikacija među roditeljima otežana može se javiti konflikt lojalnosti i osjećaj krivnje kod djece (žele udovoljiti i jednom i drugom roditelju, boje se da će ga drugi roditelj odbaciti ukoliko mu ne „povlađuje“). Također, najčešći oblik animoziteta kojeg jedan ili oba roditelja imaju spram onog drugog su vezani uz prikazivanje bivšeg partnera u negativnom svjetlu.
Promjena ponašanja Vašeg sina može biti uzrokovana kombinacijom navedenog. Djeca trebaju dopuštenje da vole oba roditelja, trebaju znati da je razvod problem odraslih, a ne njihova krivnja. Nažalost, teško možete utjecati na to kako će se njegov otac ponašati prema njemu i što će mu govoriti. Važno je da Vi osnažujete odnos s Vašim sinčićem kada je kod Vas jer je to nešto na što možete utjecati. Naravno, ako je moguće, probajte razgovarati s njegovim ocem o promjeni njegova ponašanja.
Puno sreće Vam želim! Klinfo.hr 

Moje dijete promijeni ponašanje svaki put kad se vrati od oca

<para>
 Bio je izvrgnut dosta ružnom psihičkom zlostavljanju. Obavili smo razgovore sa razrednicom i ravnateljem i oni su dosta učinili po tom pitanju. Sada ga više ne maltretiraju, ali ga ignoriraju. Dosta je tužan, ide u školu s grčem i teško se koncentrira na učenje, te bih Vas molila da me savjetujete kako bih mu mogla pomoći. Dosta pričamo, ali imam osjećaj da baš ne prihvaća moje savjete. Unaprijed hvala, mama Štefica 
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>svakako je pohvalno što ste reagirali kada je sin bio izložen maltretiranju od strane učenika u školi u koju je došao. Drago mi je čuti da su razrednica i ravnatelj zaustavili takvo ponašanje djece. Vjerujem ipak da Vašem sinu i dalje nije lako svakodnevno biti u okolini koja ga ignorira.</para>
<para>Iako uskoro dolazi kraj školske godine kada će se malo odmaknuti od toga vjerujem da ga sama ta atmosfera ne prihvaćanja dosta pogađa. Za njega je jako dobro što ga želite saslušati i što ste mu podrška. Nekada kada i čujemo dobar savjet ili dobijemo dobru ideju vezano uz to što bi bilo dobro napraviti, ipak nam ponestaje unutarnje snage da tako zaista i reagiramo. Vjerujem da se to događa i Vašem sinu pa stoga imate osjećaj da ne prihvaća Vaše savjete.</para>
<para>Pitam se postoji li u školi barem jedan vršnjak koji prihvaća Vašeg sina i s kime može ostvariti kvalitetniji odnos? Ukoliko barem s jednom osobom ostvaruje dobar odnos već to mu može olakšati situaciju. Također, postoji li neko drugo područje u kojem se Vaš sin osjeća uspješno i prihvaćeno? Neka slobodna aktivnost, sport, učenje jezika, sviranje instrumenta...? Kako bi se generalno osnažio i probudio veći osjećaj povjerenja u sebe i svoje sposobnosti bilo bi dobro da u drugim svakodnevnim situacijama koristite ohrabrivanje – primjećivanje i naglašavanje nečega u što je uložio trud, što je dobro uradio. Više o ohrabrivanju možete pročitati u sljedećem članku: <ulink url="http://www.centarproventus.hr/hr/psiho-edukativni-tekstovi/33-samopo%C5%A1tovanje.html">http://www.centarproventus.hr/hr/psiho-edukativni-tekstovi/33-samopo%C5%A1tovanje.html</ulink>
</para>
<para>Ukoliko primjetite da se kroz dulje vrijeme ne mijenja stanje Vašeg dječaka slobodno nam se javite na savjetodavni razgovor.</para>
<para>Lijepi pozdrav,</para>
<para>
 <emphasis>
 Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Kako pomoći 15-godišnjaku koji je zbog naknadnog upisa u gimnaziju ignoriran i  malteretiran od strane vršnjaka? Poštovani. Majka sam 15-godišnjaka koji pohađa jednu zagrebačku gimnaziju. Kako se naknadno upisao u tu školu, baš i nije bio dobro prihvaćen. 
    Bio je izvrgnut dosta ružnom psihičkom zlostavljanju. Obavili smo razgovore sa razrednicom i ravnateljem i oni su dosta učinili po tom pitanju. Sada ga više ne maltretiraju, ali ga ignoriraju. Dosta je tužan, ide u školu s grčem i teško se koncentrira na učenje, te bih Vas molila da me savjetujete kako bih mu mogla pomoći. Dosta pričamo, ali imam osjećaj da baš ne prihvaća moje savjete. Unaprijed hvala, mama Štefica 

Draga mama,
svakako je pohvalno što ste reagirali kada je sin bio izložen maltretiranju od strane učenika u školi u koju je došao. Drago mi je čuti da su razrednica i ravnatelj zaustavili takvo ponašanje djece. Vjerujem ipak da Vašem sinu i dalje nije lako svakodnevno biti u okolini koja ga ignorira.
Iako uskoro dolazi kraj školske godine kada će se malo odmaknuti od toga vjerujem da ga sama ta atmosfera ne prihvaćanja dosta pogađa. Za njega je jako dobro što ga želite saslušati i što ste mu podrška. Nekada kada i čujemo dobar savjet ili dobijemo dobru ideju vezano uz to što bi bilo dobro napraviti, ipak nam ponestaje unutarnje snage da tako zaista i reagiramo. Vjerujem da se to događa i Vašem sinu pa stoga imate osjećaj da ne prihvaća Vaše savjete.
Pitam se postoji li u školi barem jedan vršnjak koji prihvaća Vašeg sina i s kime može ostvariti kvalitetniji odnos? Ukoliko barem s jednom osobom ostvaruje dobar odnos već to mu može olakšati situaciju. Također, postoji li neko drugo područje u kojem se Vaš sin osjeća uspješno i prihvaćeno? Neka slobodna aktivnost, sport, učenje jezika, sviranje instrumenta...? Kako bi se generalno osnažio i probudio veći osjećaj povjerenja u sebe i svoje sposobnosti bilo bi dobro da u drugim svakodnevnim situacijama koristite ohrabrivanje – primjećivanje i naglašavanje nečega u što je uložio trud, što je dobro uradio. Više o ohrabrivanju možete pročitati u sljedećem članku: http://www.centarproventus.hr/hr/psiho-edukativni-tekstovi/33-samopo%C5%A1tovanje.html

Ukoliko primjetite da se kroz dulje vrijeme ne mijenja stanje Vašeg dječaka slobodno nam se javite na savjetodavni razgovor.
Lijepi pozdrav,

   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

TEA KNEŽEVIĆ

Kako pomoći 15-godišnjaku koji je zbog naknadnog upisa u gimnaziju ignoriran i  malteretiran od strane vršnjaka?

<para>
 svjesna sam da će toga biti, samo želim savjet kako pomoći djetetu da to što lakše prebrodi. Igra se s sestričnama samo s barbikama, ne zanimaju ga igračke za dječake. Winksice, barbike, to je njegov domet. Uključili smo ga u nogomet, no ide, samo zato što smo mu rekli da je zdravo trčanje, i da mu to pomaže u razvijanju njegova tijela.
</para>
<para>
 Bojim se da bi mogao postati gay. Djevojčice su njegovo društvo, ima samo jednog prijatelja, ostalo mu je sve glupo, grubo. Muž se ne zna kontrolirati i viče na njega, ja pokušavam održavati neki balans, kako se ne bi osjećao odbačenim bar od obitelji, no muža je to sramota. Svjestan je da je drugačiji od drugih, izbor njegove školske torbe bi bio roza i na neki lik za djevojčice, obzirom da shvaća da je to neprimjereno za njega, on veli, da će neku neutralnu plavu torbu s crtama. Štoviše, nije toliko da se brinem za njegovu seksualnu orijentaciju, koliko da je on žensko zatočeno u muškom tijelu. Vodila sam ga kod psihologa, nažalost, u našem gradu nemamo privatnog psihologa, već samo u bolnici, gdje nisam bila zadovoljna s razgovorom, jer oboje smo bili u istoj prostoriji, te on, po meni, nije davao odgovore koje bi možda dao da je bio sam s doktoricom. On mene obožava i prilagođavao se meni. Možda mojim željama. Oprostite ako sam previše pisala, ali sam pogubljena, želim pomoći svom djetetu, no nekada sam bespomoćna. Unaprijed zahvalna.
</para>
<para>
Draga mama,
</para>
<para>vidim da Vas brine kako će Vaš dječak biti prihvaćen u školi. Kažete da je vrlo senzibilan i da primijećujete da su mu interesi sličniji interesima djevojčica. Senzibilnost je jedna od dimenzija temperamenta, a temperament je biološki uvjetovan. Dakle, Vaš dječak ne može odabrati da bude manje senzibilan, jedino što može jest da kroz odrastanje nauči kako na različite načine to može izražavati. Više o temperamentu možete pročitati u sljedećem članku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/</ulink>
</para>
<para>Djeca koja su visoko senzibilna preferiraju nježnije igre, ne vole grubost, iskazivanje fizičke snage i veliku dinamiku što je češće prisutno u dječačkoj igri. Stoga možete razmisliti kako je došlo do toga da Vašeg dječaka privlače takozvane ženske igračke? Je li oko sebe imao više djevojčica ili dječaka? Ponekad djeci određeni stil igranja bude draži zato što su to više imali prilike vidjeti pa su onda učili prema modelu. Spomenuli ste da ima sestrične s kojima se igra barbikama. Ako su mu sestrične jako važne može se raditi o tome da je na taj način preuzeo njihove interese i preferencije. Takav način igranja ne treba mu zabranjivati. Vjerujem da Vas brine kako će se snaći s dječacima u igri no kada se takve situacije dogode, dječake se može potaknuti na neku igra koja nije gruba, kao što je npr. neka društvena igra.</para>
<para>S druge strane, postoji mnogo dječaka koji su prema temperamentu senzibilni, koji ne vole nogomet i grubu igru. Njihovi interesi i temperament ne mora nužno biti povezan s budućom seksualnom orijentacijom. Za sada je rano govoriti o tome, ono što je bitno je da Vaš sin zna da ga Vi volite i prihvaćate baš takvog kakav je i da ćete mu pomoći u njegovom odrastanju i ovome svijetu. S obzirom na to što ste naveli vjerujem da dajete sve od sebe da mu upravo to i pokažete. Vi ste djetetu osnovna baza sigurnosti i Vaše mišljenje će mu uvijek biti najvažnije. Bilo kojim grubim pristupom (vikanjem, kažnjavanjem) neće dijete odjednom početi uživati u nekim novim, „muškim“, interesima. Odnosno upravo se može događati to da počne skrivati svoje želje i potrebe, a to dugoročno nije dobro niti za njega niti za vaš odnos.</para>
<para>Vidim da se brinete kako će biti kada krene u školu, hoće li ga djeca zadirkivati, što će biti sa njegovom seksualnom orijentacijom i kako će okolina to prihvatiti... No u ovome trenutku ništa od svega toga se ne događa. U redu je razmišljati o budućnosti no opterećivanje tim pitanjima samo Vas može udaljiti od toga da u ovome trenutku izgrađujete ok odnos sa svojim djetetom i pokazujete mu da je on ok i važan upravo takav kakav je. Ukoliko se i dogodi neka problematična situacija, kao što je npr. zadirkivanje u školi, s obzirom da ste zaista brižna majka, ja vjerujem da ćete na vrijeme i adekvatno odreagirati i zaštititi svoje dijete. Ako ćete imati potrebu nešto dodatno prokomentirati slobodno nam se javite.</para>
<para>
 <emphasis>
 Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Kako pomoći senzibilnom dječaku u svakodnevnim situacijima i prilagodbi na sredinu i skoru školu? Poštovana, imam sina od 6 godina. Od rođenja je jako osjetljiv, feminiziran, a s obzirom da će uskoro u školu, strah me da ga učenici ne zadirkuju, tj. 
    svjesna sam da će toga biti, samo želim savjet kako pomoći djetetu da to što lakše prebrodi. Igra se s sestričnama samo s barbikama, ne zanimaju ga igračke za dječake. Winksice, barbike, to je njegov domet. Uključili smo ga u nogomet, no ide, samo zato što smo mu rekli da je zdravo trčanje, i da mu to pomaže u razvijanju njegova tijela.


   Bojim se da bi mogao postati gay. Djevojčice su njegovo društvo, ima samo jednog prijatelja, ostalo mu je sve glupo, grubo. Muž se ne zna kontrolirati i viče na njega, ja pokušavam održavati neki balans, kako se ne bi osjećao odbačenim bar od obitelji, no muža je to sramota. Svjestan je da je drugačiji od drugih, izbor njegove školske torbe bi bio roza i na neki lik za djevojčice, obzirom da shvaća da je to neprimjereno za njega, on veli, da će neku neutralnu plavu torbu s crtama. Štoviše, nije toliko da se brinem za njegovu seksualnu orijentaciju, koliko da je on žensko zatočeno u muškom tijelu. Vodila sam ga kod psihologa, nažalost, u našem gradu nemamo privatnog psihologa, već samo u bolnici, gdje nisam bila zadovoljna s razgovorom, jer oboje smo bili u istoj prostoriji, te on, po meni, nije davao odgovore koje bi možda dao da je bio sam s doktoricom. On mene obožava i prilagođavao se meni. Možda mojim željama. Oprostite ako sam previše pisala, ali sam pogubljena, želim pomoći svom djetetu, no nekada sam bespomoćna. Unaprijed zahvalna.


Draga mama,

vidim da Vas brine kako će Vaš dječak biti prihvaćen u školi. Kažete da je vrlo senzibilan i da primijećujete da su mu interesi sličniji interesima djevojčica. Senzibilnost je jedna od dimenzija temperamenta, a temperament je biološki uvjetovan. Dakle, Vaš dječak ne može odabrati da bude manje senzibilan, jedino što može jest da kroz odrastanje nauči kako na različite načine to može izražavati. Više o temperamentu možete pročitati u sljedećem članku: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/

Djeca koja su visoko senzibilna preferiraju nježnije igre, ne vole grubost, iskazivanje fizičke snage i veliku dinamiku što je češće prisutno u dječačkoj igri. Stoga možete razmisliti kako je došlo do toga da Vašeg dječaka privlače takozvane ženske igračke? Je li oko sebe imao više djevojčica ili dječaka? Ponekad djeci određeni stil igranja bude draži zato što su to više imali prilike vidjeti pa su onda učili prema modelu. Spomenuli ste da ima sestrične s kojima se igra barbikama. Ako su mu sestrične jako važne može se raditi o tome da je na taj način preuzeo njihove interese i preferencije. Takav način igranja ne treba mu zabranjivati. Vjerujem da Vas brine kako će se snaći s dječacima u igri no kada se takve situacije dogode, dječake se može potaknuti na neku igra koja nije gruba, kao što je npr. neka društvena igra.
S druge strane, postoji mnogo dječaka koji su prema temperamentu senzibilni, koji ne vole nogomet i grubu igru. Njihovi interesi i temperament ne mora nužno biti povezan s budućom seksualnom orijentacijom. Za sada je rano govoriti o tome, ono što je bitno je da Vaš sin zna da ga Vi volite i prihvaćate baš takvog kakav je i da ćete mu pomoći u njegovom odrastanju i ovome svijetu. S obzirom na to što ste naveli vjerujem da dajete sve od sebe da mu upravo to i pokažete. Vi ste djetetu osnovna baza sigurnosti i Vaše mišljenje će mu uvijek biti najvažnije. Bilo kojim grubim pristupom (vikanjem, kažnjavanjem) neće dijete odjednom početi uživati u nekim novim, „muškim“, interesima. Odnosno upravo se može događati to da počne skrivati svoje želje i potrebe, a to dugoročno nije dobro niti za njega niti za vaš odnos.
Vidim da se brinete kako će biti kada krene u školu, hoće li ga djeca zadirkivati, što će biti sa njegovom seksualnom orijentacijom i kako će okolina to prihvatiti... No u ovome trenutku ništa od svega toga se ne događa. U redu je razmišljati o budućnosti no opterećivanje tim pitanjima samo Vas može udaljiti od toga da u ovome trenutku izgrađujete ok odnos sa svojim djetetom i pokazujete mu da je on ok i važan upravo takav kakav je. Ukoliko se i dogodi neka problematična situacija, kao što je npr. zadirkivanje u školi, s obzirom da ste zaista brižna majka, ja vjerujem da ćete na vrijeme i adekvatno odreagirati i zaštititi svoje dijete. Ako ćete imati potrebu nešto dodatno prokomentirati slobodno nam se javite.

   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Kako pomoći senzibilnom dječaku u svakodnevnim situacijima i prilagodbi na sredinu i skoru školu?

<para>
 Prije nekoliko dana sam primijetila da kada se zaigra i kada se smije napravi grimasu, stisne vilicu i malo donju usnicu nakrivi u stranu, zgrči mišiće trupa na sekundu. Ne gubi svijest, to "stanje" nije popraćeno vriskom, razigrana je i pažnja joj je u tom trenutku usmjerena na ono što trenutno radi. Brinu me njene grimase, pa me zanima je li to opasno i alarmantno? Unaprijed zahvalna.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vas nove promjene u kćerkinoj motorici zaista zabrinjavaju. Spomenuli ste da je ona rođena ranije i mogu samo zamisliti koliko je njen rani razvoj bio stresan za Vas i ostalu obitelj. Ono što opisujete može upućivati na tikove, no kako je Vaša kćerkica još mala, između ostalog mogu biti i urođeni refleksi koji su povezani s razvojem mozga. Ako govorimo o tikovima, oni su najčešće emocionalno bazirani tj. nastaju usljed dugotrajnih povišenih emocija koje mogu biti preplavljujuće za dijete. Također u podlozi tikova može biti i genetska osnova ili neurološko oštećenje. Svakako preporučujem posjet neuropedijatru koji može pregledati njeno cjelokupno neurološko funkcioniranje te otkloniti ili potvrditi fizičke uzroke nekontroliranih pokreta.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Beba (8 mj.) radi grimase i stišće vilicu. Da je to zabrinjavajuće? Dobar dan. Imam bebu staru 8 mjeseci, ali je rođena u sedmom mjesecu trudnoće, tako da ona sada ima 6 mjeseci korigirane dobi. 
    Prije nekoliko dana sam primijetila da kada se zaigra i kada se smije napravi grimasu, stisne vilicu i malo donju usnicu nakrivi u stranu, zgrči mišiće trupa na sekundu. Ne gubi svijest, to "stanje" nije popraćeno vriskom, razigrana je i pažnja joj je u tom trenutku usmjerena na ono što trenutno radi. Brinu me njene grimase, pa me zanima je li to opasno i alarmantno? Unaprijed zahvalna.

Draga mama,
vjerujem da Vas nove promjene u kćerkinoj motorici zaista zabrinjavaju. Spomenuli ste da je ona rođena ranije i mogu samo zamisliti koliko je njen rani razvoj bio stresan za Vas i ostalu obitelj. Ono što opisujete može upućivati na tikove, no kako je Vaša kćerkica još mala, između ostalog mogu biti i urođeni refleksi koji su povezani s razvojem mozga. Ako govorimo o tikovima, oni su najčešće emocionalno bazirani tj. nastaju usljed dugotrajnih povišenih emocija koje mogu biti preplavljujuće za dijete. Također u podlozi tikova može biti i genetska osnova ili neurološko oštećenje. Svakako preporučujem posjet neuropedijatru koji može pregledati njeno cjelokupno neurološko funkcioniranje te otkloniti ili potvrditi fizičke uzroke nekontroliranih pokreta.
Sretno,

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Beba (8 mj.) radi grimase i stišće vilicu. Da je to zabrinjavajuće?

<para>
 Zanima me kako će dijete napredovati, da li će u budućnosti dijete biti približno jednako svojim vršnjacima? I imate li neki prijedlog za terapiju, samo da nije na bazi lijekova. Pili smo puno toga, pa Vas molim da mi predložite neki lijek za ovu dijagnozu. Zabrinuta mama. Puno Vam hvala.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>dijagnoza disharmoničnog razvoja govori o tome kako su neki segmenti razvoja Vašeg djeteta uredni, dok se u nekima bilježi kašnjenje u razvoju. To je vrlo široka dijagnoza i teško je samo na osnovu nje davati ikakve prognoze. U pitanju spominjete kako Vaše dijete ima problema s ponašanjem, da ima tikove koje stalno ponavlja. Pri tome ne znamo ništa o njegovim kognitivnim sposobnostima, motornim vještinama, emocionalnom razvoju i sl. Ide li Vaše dijete u školu prema redovnom, prilagođenom ili posebnom programu, kako mu je razvijen govor, kakve su socijalne vještine...</para>
<para>Stoga nam je nemoguće odgovoriti na Vaše pitanje. Kako bismo bili konkretniji bilo bi važno imati uvid u cjelokupni razvoj djeteta te u medicinsku dokumentaciju koju imate.</para>
<para>Za dijagnozu koju spominjete ne postoji lijek, ali postoje psihološke, defektološke i druge vrste terapija koje bi zasigurno pomogle djetetu. Ukoliko još niste, svakako se savjetujte s psihologom.</para>
<para>
 
 <emphasis>Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kako će napredovati dijete s dijagnozom disharmoničnog razvoja? Dobar dan, imam dječaka starosti 10,5 godina i dijagnosticiran mu je F83 ili Diharmoničan razvoj. Trenutno imamo problema s njegovim ponašanjem, ima puno tikova koje stalno ponavlja. 
    Zanima me kako će dijete napredovati, da li će u budućnosti dijete biti približno jednako svojim vršnjacima? I imate li neki prijedlog za terapiju, samo da nije na bazi lijekova. Pili smo puno toga, pa Vas molim da mi predložite neki lijek za ovu dijagnozu. Zabrinuta mama. Puno Vam hvala.


Poštovana,
dijagnoza disharmoničnog razvoja govori o tome kako su neki segmenti razvoja Vašeg djeteta uredni, dok se u nekima bilježi kašnjenje u razvoju. To je vrlo široka dijagnoza i teško je samo na osnovu nje davati ikakve prognoze. U pitanju spominjete kako Vaše dijete ima problema s ponašanjem, da ima tikove koje stalno ponavlja. Pri tome ne znamo ništa o njegovim kognitivnim sposobnostima, motornim vještinama, emocionalnom razvoju i sl. Ide li Vaše dijete u školu prema redovnom, prilagođenom ili posebnom programu, kako mu je razvijen govor, kakve su socijalne vještine...
Stoga nam je nemoguće odgovoriti na Vaše pitanje. Kako bismo bili konkretniji bilo bi važno imati uvid u cjelokupni razvoj djeteta te u medicinsku dokumentaciju koju imate.
Za dijagnozu koju spominjete ne postoji lijek, ali postoje psihološke, defektološke i druge vrste terapija koje bi zasigurno pomogle djetetu. Ukoliko još niste, svakako se savjetujte s psihologom.

   
      Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog
   
   
      
         Kabinet Korneo
      
   
 Klinfo.hr 

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

Kako će napredovati dijete s dijagnozom disharmoničnog razvoja?

<para>
 Bojim se da kao posljedici cijepljenja ne dobije upalu zglobova, što bi s Perthesom jako ugrozilo čitavo liječenje i ozdravljenje. Treba još godinu dana da se kost formira i samo za taj period bi odgodila cijepljenje. Gdje god sam pitala svi kažu nema Perthesove bolesti u kontraindikacijama, ali ta bolest je toliko rijetka da nije ni istraživana posljedica cijepljenja. Hvala.
</para>
<para>
Poštovani,</para>
<para>on smije dobiti cjepivo i neće kao posljedicu cjepiva dobiti upalu zglobova. Cijepi se protiv ospica, rubeole i zaušnjaka, te protiv poliomijelitisa.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Perthesova bolest i cijepljenje: ima li posljedica? Poštovani, moj sin ima sedam godina i Perthesovu bolest, liječimo ga već 2 godine. Sada treba dobiti cjepiva pred polazak u školu. Da li on smije primiti cjepivo? 
    Bojim se da kao posljedici cijepljenja ne dobije upalu zglobova, što bi s Perthesom jako ugrozilo čitavo liječenje i ozdravljenje. Treba još godinu dana da se kost formira i samo za taj period bi odgodila cijepljenje. Gdje god sam pitala svi kažu nema Perthesove bolesti u kontraindikacijama, ali ta bolest je toliko rijetka da nije ni istraživana posljedica cijepljenja. Hvala.


Poštovani,
on smije dobiti cjepivo i neće kao posljedicu cjepiva dobiti upalu zglobova. Cijepi se protiv ospica, rubeole i zaušnjaka, te protiv poliomijelitisa.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

IVA PALČIĆ

Perthesova bolest i cijepljenje: ima li posljedica?

<para>
 Pila sam tablete heferol i c vitamin. Međutim, posljednji tjedan osjećam bol u želucu, ogladnim iako pojedem poprilično normalan obrok. U 7 dana sam povraćala 4 puta, imam osjećaj da mi nešto teško padne na želudac i moram povratiti.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>anemija i gubitak na tjelesnoj masi simptomi su koji zaslužuju pregled gastroenteorloga i dijagnostičku obradu, tim više što se sada priključila i bol u gornjem dijelu trbuha i povraćanje. Molim Vas javite se liječniku, što prije to bolje.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Problemi s manjkom željeza i mučnina Prije mjesec dana saznala sam da imam anemiju, po nalazima - manju, no nedostaje mi željeza. Stalno sam se osjećala iscrpljeno, tužno, smršavila sam 8-10 kg. Sada imam samo 48 kg, a 22 godine. 
    Pila sam tablete heferol i c vitamin. Međutim, posljednji tjedan osjećam bol u želucu, ogladnim iako pojedem poprilično normalan obrok. U 7 dana sam povraćala 4 puta, imam osjećaj da mi nešto teško padne na želudac i moram povratiti.


Poštovana,
anemija i gubitak na tjelesnoj masi simptomi su koji zaslužuju pregled gastroenteorloga i dijagnostičku obradu, tim više što se sada priključila i bol u gornjem dijelu trbuha i povraćanje. Molim Vas javite se liječniku, što prije to bolje.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Problemi s manjkom željeza i mučnina

<para>
 Već tjedan dana ima grčeve od kojih plače i stišće nogice. Kuhali smo kamilicu s kimom i to pomalo pije. Koristimo biljne kapi protiv grčeva i prolife kapi. Mogu li se koristiti zajedno, obzirom da su mišljenja pedijatra, ljekarnika i patronažne sestre oprečna? Da li bi trebalo promijeniti hranu? Hvala.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>dojenački grčevi kao izolirani simptom su vrlo česti kod malih beba u dobi do 3 mjeseca. U tom slučaju ne treba mijenjati mlijeka, osim ukoliko u obitelji ima alergičara, u tom slučaju je korisno uzeti HA mliječnu formulu, eventualno ako su grčevi jako jaki pokušati formulu na bazi ekstenzivnog hidrolizata (pravu hipoalergenu formulu) što Vam ipak treba savjetovati pedijatar koji je vidio dijete. Razne kapi „protiv grčeva“ se mogu kombinirati, mada je malo vjerojatno da će polučiti neki efekat. Ono što se jedino pokazalo kao korisno je probiotik Lactobacillus reuteri, ali i to u svega oko 50% slučajeva, za ublaženje tegoba.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Mogu li se biljne kapi protiv grčeva i prolife kapi kod novorođenčeta koristiti istovremeno? Dijete je staro 2 tjedna. Rođeno carskim rezom, 3 kg/50 cm. Majka ima slabo mlijeka, ali je uporna u dojenju, te najprije doji, a onda ga nadohranjuje Hipp adaptiranim mlijekom za djecu do 3 mjeseca. 
    Već tjedan dana ima grčeve od kojih plače i stišće nogice. Kuhali smo kamilicu s kimom i to pomalo pije. Koristimo biljne kapi protiv grčeva i prolife kapi. Mogu li se koristiti zajedno, obzirom da su mišljenja pedijatra, ljekarnika i patronažne sestre oprečna? Da li bi trebalo promijeniti hranu? Hvala.

Poštovani,
dojenački grčevi kao izolirani simptom su vrlo česti kod malih beba u dobi do 3 mjeseca. U tom slučaju ne treba mijenjati mlijeka, osim ukoliko u obitelji ima alergičara, u tom slučaju je korisno uzeti HA mliječnu formulu, eventualno ako su grčevi jako jaki pokušati formulu na bazi ekstenzivnog hidrolizata (pravu hipoalergenu formulu) što Vam ipak treba savjetovati pedijatar koji je vidio dijete. Razne kapi „protiv grčeva“ se mogu kombinirati, mada je malo vjerojatno da će polučiti neki efekat. Ono što se jedino pokazalo kao korisno je probiotik Lactobacillus reuteri, ali i to u svega oko 50% slučajeva, za ublaženje tegoba.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Mogu li se biljne kapi protiv grčeva i prolife kapi kod novorođenčeta koristiti istovremeno?

<para>
Ne trebate se zabrinjavati s tjelesnom masom kod dojenog djeteta, u prvoj godini života neka djeca zaista rapidno napreduju, a kasnije se to sve iznivelira.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Da li moja 6-mjesečna beba ima idealnu težinu? Lijep pozdrav. Imam sina koji će uskoro navršiti 6 mjeseci te ima 9,420 kg. Zanima me da li je to puno, visok je 75 cm? Do 5 mjeseci starosti samo je dojen, a sada smo počeli i s dohranom. Hvala. 
Ne trebate se zabrinjavati s tjelesnom masom kod dojenog djeteta, u prvoj godini života neka djeca zaista rapidno napreduju, a kasnije se to sve iznivelira.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Da li moja 6-mjesečna beba ima idealnu težinu?

<para>Poštovani,</para>
<para>pitanje je nejasno Niste objasnili niti zašto uzimate magareće mlijeko, niti zašto bi trebali uzimati eritromicin. Sa stanovišta medicine nema preporuka o tome.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Treba li uz magareće mlijeko uzimati eritromicin? Da li se uz magareće mlijeko treba uzimati i eritromicin? Unaprijed zahvalni roditelji.

Poštovani,
pitanje je nejasno. Poštovani,
pitanje je nejasno Niste objasnili niti zašto uzimate magareće mlijeko, niti zašto bi trebali uzimati eritromicin. Sa stanovišta medicine nema preporuka o tome.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Treba li uz magareće mlijeko uzimati eritromicin?

<para>
 Prilikom napona na stolicu dolazi do bola u donjem dijelu trbuha, donjeg dijela leđa i završnog crijeva, veća je bol u crijevu, i tada su stolice kašasto sklizave i pune vjetrova, boja je normalna smeđa. Prolife pije već 3 tjedna svaki dan po jednu ampulu, a problemi se događaju otprilike 2 puta tjedno. Stolicu ima svaki dan, nekad jednom, nekad dva puta i normalna je, osim u opisanim situacijama, kada ga jako boli. Pokušavam s eliminacijom hrane, izbacila sam kruh sa sjemenkama, jagode, ovog tjedna izbacujemo mlijeko i sir, ali bi ipak voljela vaše mišljenje, što dalje? Živimo na otoku Korčuli. Bi li bilo pametno sačekati kraj školske godine da ne gubi nastavu ili doći do vas, ili mogu neke pretrage obaviti i ovdje? Stolicu smo nosili na analizu, piše upalne stanice nisu nađene, patogene crijevne bakterije nisu nađene. Hvala unaprijed. Zabrinuta mama.
</para>
<para>
Poštovani,</para>
<para>bez pregleda djeteta ne može se sa sigurnošću reći zbog čega su navedeni simptomi. Razlozi mogu biti različiti. Minimalno je potrebno učiniti Se, KKS, CRP, te ultrazvuk trbuha i svakako ići na pregled liječniku, a po mogućnosti pedijatrijskom gastroenterologu.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Problemi sa stolicom i bolovi u trbuhu kod 8-godišnjeg dječaka Moj dječak ide u 2. razred, ima 8 godina i ima probleme sa stolicom. 
    Prilikom napona na stolicu dolazi do bola u donjem dijelu trbuha, donjeg dijela leđa i završnog crijeva, veća je bol u crijevu, i tada su stolice kašasto sklizave i pune vjetrova, boja je normalna smeđa. Prolife pije već 3 tjedna svaki dan po jednu ampulu, a problemi se događaju otprilike 2 puta tjedno. Stolicu ima svaki dan, nekad jednom, nekad dva puta i normalna je, osim u opisanim situacijama, kada ga jako boli. Pokušavam s eliminacijom hrane, izbacila sam kruh sa sjemenkama, jagode, ovog tjedna izbacujemo mlijeko i sir, ali bi ipak voljela vaše mišljenje, što dalje? Živimo na otoku Korčuli. Bi li bilo pametno sačekati kraj školske godine da ne gubi nastavu ili doći do vas, ili mogu neke pretrage obaviti i ovdje? Stolicu smo nosili na analizu, piše upalne stanice nisu nađene, patogene crijevne bakterije nisu nađene. Hvala unaprijed. Zabrinuta mama.


Poštovani,
bez pregleda djeteta ne može se sa sigurnošću reći zbog čega su navedeni simptomi. Razlozi mogu biti različiti. Minimalno je potrebno učiniti Se, KKS, CRP, te ultrazvuk trbuha i svakako ići na pregled liječniku, a po mogućnosti pedijatrijskom gastroenterologu.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Problemi sa stolicom i bolovi u trbuhu kod 8-godišnjeg dječaka

<para>
 
 <emphasis> U zadnjih nekoliko dana nema nikakvog efekta. Molim Vas pomoć jer se brinem za njegovo zdravlje</emphasis>.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ne morate brinuti za sinovo zdravlje. Njegova težina jest nešto niža, ali potpuno normalna za dob. Djeca povremeno imaju slabiji apetit i to je također potpuno normalno, a najčešće se događa kada su u fazi rasta. Dok god je vaš dječak veseo i aktivan, nemate razloga za paniku.</para>
<para>Nedostatak apetita i prehrambene navike morate pratiti kroz dulji period, od barem tjedan dana (najbolje vodeći dnevnik prehrane), da biste imali pravu sliku prehrane vašeg sina. Kapi za poboljšanje apetita koje ste naveli vam mogu pomoći utoliko što sadrže vitamine B kompleksa, koji utječu na povećanje apetita. No, imajte na umu da je dodatak prehrani samo dodatak i da ne može biti zamjena za uravnoteženu i raznoliku prehranu.</para>

Imaju li kapi za apetit utjecaj na poboljšanje apetita kod djece? Pozdrav! Imam sina od 2 i pol godine koji nažalost ima samo 12 kg i visok je 91 cm. Baš slabo jede. Kupovala sam kapi za apetit Panavit i Baby Vit, malo su pomogle i počeo je bolje jesti. 
   
       U zadnjih nekoliko dana nema nikakvog efekta. Molim Vas pomoć jer se brinem za njegovo zdravlje.

Poštovana,
ne morate brinuti za sinovo zdravlje. Njegova težina jest nešto niža, ali potpuno normalna za dob. Djeca povremeno imaju slabiji apetit i to je također potpuno normalno, a najčešće se događa kada su u fazi rasta. Dok god je vaš dječak veseo i aktivan, nemate razloga za paniku.
Nedostatak apetita i prehrambene navike morate pratiti kroz dulji period, od barem tjedan dana (najbolje vodeći dnevnik prehrane), da biste imali pravu sliku prehrane vašeg sina. Kapi za poboljšanje apetita koje ste naveli vam mogu pomoći utoliko što sadrže vitamine B kompleksa, koji utječu na povećanje apetita. No, imajte na umu da je dodatak prehrani samo dodatak i da ne može biti zamjena za uravnoteženu i raznoliku prehranu. Klinfo.hr 

Imaju li kapi za apetit utjecaj na poboljšanje apetita kod djece?

<para>
 Otkad sam prestala dojiti, a dojila sam godinu i pol, ne pije nikakvo mlijeko. Pije samo čaj i vodu, nekada Cedevitu. Ne voli jesti ništa "na žlicu", juhu i variva ne voli jesti. Rijetko jede voće, ponekad popije cijeđenu naranču. Kad je bio manji, sve je jeo, sad samo makarone, vrhnje, jogurt, jaja, nekad piletinu, kad mu se jede. Zanima me moram li se brinuti? Jako je živahan i rijetko bolestan. Puno Vam hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ne trebate brinuti zbog težine vašeg sina, 16 kg je unutar granica normalne i zdrave težine. No, bilo bi dobro da postepeno povećate raznolikost u prehrani, zbog zdravog razvoja vašeg djeteta. Niste iznimka, djeca često jedu neuredno u dobi od druge do pete godine. Možete to pokušati riješiti na različite načine. Mijenjajte načine pripreme hrane i oblike serviranja, koristite umake sa skrivenim povrćem, servirajte voće u različitim oblicima i nudite „nepoželjne“ namirnice uz one koje vaš sin voli. Uvedite ritam u obroke i ne nudite alternativu u slučaju odbijanja obroka, ali nemojte ni forsirati da pojede ponuđeno. Samo budite uporni i pokušajte ponovo drugi put.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Moram li se brinuti za težinu djeteta koje jede izrazito malo i selektivno? Lijep pozdrav. Imam sina 4 godine starosti, uskoro će 5 godina, ima 16 kg. Zanima me ima li dovoljno kilograma za svoje godine? Nekad jede slabo, a nekad sve pojede. 
    Otkad sam prestala dojiti, a dojila sam godinu i pol, ne pije nikakvo mlijeko. Pije samo čaj i vodu, nekada Cedevitu. Ne voli jesti ništa "na žlicu", juhu i variva ne voli jesti. Rijetko jede voće, ponekad popije cijeđenu naranču. Kad je bio manji, sve je jeo, sad samo makarone, vrhnje, jogurt, jaja, nekad piletinu, kad mu se jede. Zanima me moram li se brinuti? Jako je živahan i rijetko bolestan. Puno Vam hvala.

Poštovana,
ne trebate brinuti zbog težine vašeg sina, 16 kg je unutar granica normalne i zdrave težine. No, bilo bi dobro da postepeno povećate raznolikost u prehrani, zbog zdravog razvoja vašeg djeteta. Niste iznimka, djeca često jedu neuredno u dobi od druge do pete godine. Možete to pokušati riješiti na različite načine. Mijenjajte načine pripreme hrane i oblike serviranja, koristite umake sa skrivenim povrćem, servirajte voće u različitim oblicima i nudite „nepoželjne“ namirnice uz one koje vaš sin voli. Uvedite ritam u obroke i ne nudite alternativu u slučaju odbijanja obroka, ali nemojte ni forsirati da pojede ponuđeno. Samo budite uporni i pokušajte ponovo drugi put.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Moram li se brinuti za težinu djeteta koje jede izrazito malo i selektivno?

<para>
 U zadnjih nekoliko pakiranja primijetila sam da kada napravim mlijeko pojave se kružići na vrhu u obliku plijesni. Veoma sam zabrinuta. Beba je nemirna tijekom noći i stalno se budi. U zadnje vrijeme čak se probudi u 3 sata ujutro i ne spava nego plače. Gladna je svaka 2 ili 3 sata, a popije 180 ml plus dohrana dva obroka. Molim Vas, pomozite mi. Mislite li da je uzrok njezinog nemirnog sna mlijeko Hipp? Davali smo Aptamil Alu, ali ga ne prihvaća. Pozdrav
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>prosječan rok trajanja adaptiranog mlijeka je oko dvije godine. Teško mi je vjerovati da ste kupili nekoliko pakiranja kojima je istekao rok prije toliko vremena, a i dalje se nalaze na policama trgovina. No, svakako provjerite datum isteka na ambalaži prije sljedeće upotrebe. Učestala glad je znak potrebe za dodatnom energijom, možete pojačati prehranu žitaricama. Za početak dodajte jednu do dvije žličice bezglutenskih žitnih pahuljica (riža, proso, kukuruz) u obrok adaptiranog mlijeka prije spavanja.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Da li je moguće da postoji problem s adaptiranim mlijekom jer beba je izrazito nemirna? Poštovanje. Molim Vas za pomoć. Bebica je stara 6 mjeseci. Dajemo joj Hipp 2 jer sam izgubila mlijeko. 
    U zadnjih nekoliko pakiranja primijetila sam da kada napravim mlijeko pojave se kružići na vrhu u obliku plijesni. Veoma sam zabrinuta. Beba je nemirna tijekom noći i stalno se budi. U zadnje vrijeme čak se probudi u 3 sata ujutro i ne spava nego plače. Gladna je svaka 2 ili 3 sata, a popije 180 ml plus dohrana dva obroka. Molim Vas, pomozite mi. Mislite li da je uzrok njezinog nemirnog sna mlijeko Hipp? Davali smo Aptamil Alu, ali ga ne prihvaća. Pozdrav


Poštovana,
prosječan rok trajanja adaptiranog mlijeka je oko dvije godine. Teško mi je vjerovati da ste kupili nekoliko pakiranja kojima je istekao rok prije toliko vremena, a i dalje se nalaze na policama trgovina. No, svakako provjerite datum isteka na ambalaži prije sljedeće upotrebe. Učestala glad je znak potrebe za dodatnom energijom, možete pojačati prehranu žitaricama. Za početak dodajte jednu do dvije žličice bezglutenskih žitnih pahuljica (riža, proso, kukuruz) u obrok adaptiranog mlijeka prije spavanja.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Da li je moguće da postoji problem s adaptiranim mlijekom jer beba je izrazito nemirna?

<para>
 Poslije je sve manje i manje dobivala na kilaži, sada ima 4570 g, s tim da se vagala točno na tjedan dana i dobila je samo 70 g. Preporučeno nam je uvođenje adaptiranog mlijeka, Nan HA no ona ga ne želi ni okusiti, pa smo kupili i Aptamil Pronutra1, čak mislim da je dobila i nekakvo crvenilo oko ustiju od tog mlijeka. Ne znam ima li to veze jedno s drugim, no ubrzo se crvenilo povuklo. Koristimo Tommee Tippee bočice iz kojih pije Hippov čaj od komorača normalno, pa ne znam je li u dudici problem. Čula sam da bi možda trebalo zasladiti s medom, no nisam se usudila. Imate li Vi neki savjet? Upravo idem kupiti Bebimil i drugu bočicu, možda pomogne. Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>crvenilo koje se pojavilo moglo bi biti reakcija na adaptirano mlijeko, mada je teško ovako iz samog opisa pretpostaviti. Dobro ste postupili što niste zasladili mlijeko medom. Med se uvodi u prehranu nakon prve godine života djeteta, zbog opasnosti od botulizma. Moj savjet je da, uz nastavak dojenja, uvedete u prehranu i neku od hipoalergenih formula (oznaka HA).</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dojena beba premalo dobiva na težini, no odbija adaptirano mlijeko Poštovani, moja beba sada ima 3 mjeseca i 11 dana, rođena je 3 tjedna ranije, točno na 37. tjedan. Od početka dojena, u prvih mjesec dana dobila skoro 1 kg i s porođajne 2440 g, došla na 3320 g. 
    Poslije je sve manje i manje dobivala na kilaži, sada ima 4570 g, s tim da se vagala točno na tjedan dana i dobila je samo 70 g. Preporučeno nam je uvođenje adaptiranog mlijeka, Nan HA no ona ga ne želi ni okusiti, pa smo kupili i Aptamil Pronutra1, čak mislim da je dobila i nekakvo crvenilo oko ustiju od tog mlijeka. Ne znam ima li to veze jedno s drugim, no ubrzo se crvenilo povuklo. Koristimo Tommee Tippee bočice iz kojih pije Hippov čaj od komorača normalno, pa ne znam je li u dudici problem. Čula sam da bi možda trebalo zasladiti s medom, no nisam se usudila. Imate li Vi neki savjet? Upravo idem kupiti Bebimil i drugu bočicu, možda pomogne. Unaprijed hvala.

Poštovana,
crvenilo koje se pojavilo moglo bi biti reakcija na adaptirano mlijeko, mada je teško ovako iz samog opisa pretpostaviti. Dobro ste postupili što niste zasladili mlijeko medom. Med se uvodi u prehranu nakon prve godine života djeteta, zbog opasnosti od botulizma. Moj savjet je da, uz nastavak dojenja, uvedete u prehranu i neku od hipoalergenih formula (oznaka HA).

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Dojena beba premalo dobiva na težini, no odbija adaptirano mlijeko

<para>
 Pliva, vozi bicikl. Poznaje sva slova i ima jako dobro razvijene predčitalačke vještine, a čita i kraće riječi. Broji do 20, računa do 10 bez greške (na prste). Pohađa uredno vrtić i tete su zadovoljne njegovim radom s radnim listićima. Karakterno je jako tvrdoglav i prgav iako se odlično slaže s vršnjacima. Prije nekoliko dana je bio na testiranju za školu u odsustvu psihologa koji nas je naknadno pozvao na razgovor te nam uvidom u test sugerirao odgodu polaska u prvi razred. Grafomotorika odrađena zadovoljavajuće, ali zadaci vidne percepcije jako loši. Zadatke takvog tipa najviše voli raditi kod kuće i radi ih bez greške kao i zadatke računanja koji su također podbačeni na testiranju. Defektologica je zaključila da je na testiranju bio povučen i sramežljiv, a u kasnijem razgovoru s njim da odgovara prosječnom djetetu. Psiholog smatra da će ukoliko odbijemo predloženu odgodu njemu biti jako težak polazak u školu i da ćemo morati jako puno s njim raditi, citiram "gurati" jer po testu je još nezreo za školske obveze. Oprostite na podužem tekstu, zanima me što nam je činiti? On želi ići u školu, već duže vrijeme pričamo o tome, ima i prijatelje koji idu s njim. Najgore od svega bilo bi mu objasniti da bi bilo možda bolje da krene u školu iduće godine i vratiti se korak unatrag. Dolazimo iz malog mjesta gdje iduću godinu nitko od susjeda ne bi išao s njim u školu. Unaprijed hvala. Lijep pozdrav
</para>
<para>
 
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>spremnost za školu sastoji se od više faktora koji se procjenjuju na upisima u školu.</para>
<para>Više možete čitati u našem članku:</para>
<para>
 <ulink url="http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/predskolci-vrijeme-je-za-pripremu/">http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/predskolci-vrijeme-je-za-pripremu/</ulink>
</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/redu-odgadati-polazak-skolu/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<para>Kada upisna komisija sugerira odgodu upisa to znaći da procjenjuje da neki segment razvoja potreban za polazak u školu nije dovoljno razvijen. Tada dijete ima dodatnu godinu dana da emocionalno sazrije i razvoje sve potrebne vještine i znanja za uspješan polazak u školu.</para>
<para>Vi navodite mnoga znanja i vještine koje Vaše dijete ima dobro razvijeno, dok se spominje emocionalna nezrelost i prostorna percepcija kao segmenti razvoja koji kasne.</para>
<para>Prostorna percepcija je jako važna u mnogim školskim zadacima i dijete se s njom susreće svakodnevno. Od poimanja sebe u prostoru do organizacije u knjizi i na papiru, prepisivanju s ploče i sl. Emocionalna zrelost važan je preduvjet za savjesno preuzimanje školskih obaveza i zadataka, za poštivanje i slijeđenje pravila grupe, za nošenje sa stanjima frustracije i eventualnim neuspjehom.</para>
<para>Razumijem i Vašu želju da dijete krene u školu sa svojim vršnjacima. Treba pametno promisliti i procijeniti što je za dijete najbolje uzevši u obzir odstupanja zbog kojih se sugerira odgoda i emocionalne privrženosti grupi budućih prvašića. Pri tom vodite računa da odluku kakvu donesete ne možete mijenjati. Stoga sugeriram da popričate sa psihologom i defektologom, iznesete im svoju zabrinutost i probate donijeti svi zajedno odluku najbolju za dijete.</para>
<para>
 
 <emphasis>Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Smatram da je dijete zrelo za polazak u školu uz druge faktore koji tome idu u prilog, dok psiholog smatra suprotno. Što učiniti? Poštovani, dječak koji je rođen sredinom siječnja napunio je 6 godina, fizički razvijen, primjereno za tu dob, samostalan i uredan glede oblačenja, osnovne higijene i osnovnih potreba. 
    Pliva, vozi bicikl. Poznaje sva slova i ima jako dobro razvijene predčitalačke vještine, a čita i kraće riječi. Broji do 20, računa do 10 bez greške (na prste). Pohađa uredno vrtić i tete su zadovoljne njegovim radom s radnim listićima. Karakterno je jako tvrdoglav i prgav iako se odlično slaže s vršnjacima. Prije nekoliko dana je bio na testiranju za školu u odsustvu psihologa koji nas je naknadno pozvao na razgovor te nam uvidom u test sugerirao odgodu polaska u prvi razred. Grafomotorika odrađena zadovoljavajuće, ali zadaci vidne percepcije jako loši. Zadatke takvog tipa najviše voli raditi kod kuće i radi ih bez greške kao i zadatke računanja koji su također podbačeni na testiranju. Defektologica je zaključila da je na testiranju bio povučen i sramežljiv, a u kasnijem razgovoru s njim da odgovara prosječnom djetetu. Psiholog smatra da će ukoliko odbijemo predloženu odgodu njemu biti jako težak polazak u školu i da ćemo morati jako puno s njim raditi, citiram "gurati" jer po testu je još nezreo za školske obveze. Oprostite na podužem tekstu, zanima me što nam je činiti? On želi ići u školu, već duže vrijeme pričamo o tome, ima i prijatelje koji idu s njim. Najgore od svega bilo bi mu objasniti da bi bilo možda bolje da krene u školu iduće godine i vratiti se korak unatrag. Dolazimo iz malog mjesta gdje iduću godinu nitko od susjeda ne bi išao s njim u školu. Unaprijed hvala. Lijep pozdrav


 

Poštovana,
spremnost za školu sastoji se od više faktora koji se procjenjuju na upisima u školu.
Više možete čitati u našem članku:

   http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/predskolci-vrijeme-je-za-pripremu/


   
      
   

Kada upisna komisija sugerira odgodu upisa to znaći da procjenjuje da neki segment razvoja potreban za polazak u školu nije dovoljno razvijen. Tada dijete ima dodatnu godinu dana da emocionalno sazrije i razvoje sve potrebne vještine i znanja za uspješan polazak u školu.
Vi navodite mnoga znanja i vještine koje Vaše dijete ima dobro razvijeno, dok se spominje emocionalna nezrelost i prostorna percepcija kao segmenti razvoja koji kasne.
Prostorna percepcija je jako važna u mnogim školskim zadacima i dijete se s njom susreće svakodnevno. Od poimanja sebe u prostoru do organizacije u knjizi i na papiru, prepisivanju s ploče i sl. Emocionalna zrelost važan je preduvjet za savjesno preuzimanje školskih obaveza i zadataka, za poštivanje i slijeđenje pravila grupe, za nošenje sa stanjima frustracije i eventualnim neuspjehom.
Razumijem i Vašu želju da dijete krene u školu sa svojim vršnjacima. Treba pametno promisliti i procijeniti što je za dijete najbolje uzevši u obzir odstupanja zbog kojih se sugerira odgoda i emocionalne privrženosti grupi budućih prvašića. Pri tom vodite računa da odluku kakvu donesete ne možete mijenjati. Stoga sugeriram da popričate sa psihologom i defektologom, iznesete im svoju zabrinutost i probate donijeti svi zajedno odluku najbolju za dijete.

   
      Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog
   
   
      
         Kabinet Korneo
      
   
 Klinfo.hr 

Smatram da je dijete zrelo za polazak u školu uz druge faktore koji tome idu u prilog, dok psiholog smatra suprotno. Što učiniti?

<para>
 Navodim ono što piše: Status kod otpusta: diskretno veći neurokranij, niže položene uške, sedlast korijen nosa, kraće nadlaktice. Ukazuje li to na nekakve poteškoće ili deformacije kod djeteta? Upućeni smo u ambulantu za medicinsku genetiku, no tamo idemo tek za dva tjedna, a htjela bi znati nešto više ranije. Unaprijed hvala!
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>ovo su tjelesna obilježja koja mogu upućivati na neku od genskih anomalija ili sindroma o čemu ćete se detaljno posavjetovati sa genetičarem koji će svakako napraviti svu potrebnu obradu kako bi se vidjelo o čemu se radi.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Pojašnjenje nalaza otpusnog pisma bebe iz rodilišta Lijep pozdrav! Rodila sam prije nešto više od mjesec dana (12.4.). To mi je bila prva trudnoća i rodila sam curicu. Ono što me zanima je da mi objasnite otpusno pismo. 
    Navodim ono što piše: Status kod otpusta: diskretno veći neurokranij, niže položene uške, sedlast korijen nosa, kraće nadlaktice. Ukazuje li to na nekakve poteškoće ili deformacije kod djeteta? Upućeni smo u ambulantu za medicinsku genetiku, no tamo idemo tek za dva tjedna, a htjela bi znati nešto više ranije. Unaprijed hvala!


Poštovana,
ovo su tjelesna obilježja koja mogu upućivati na neku od genskih anomalija ili sindroma o čemu ćete se detaljno posavjetovati sa genetičarem koji će svakako napraviti svu potrebnu obradu kako bi se vidjelo o čemu se radi.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Pojašnjenje nalaza otpusnog pisma bebe iz rodilišta

<para>
 Ponudili su nam Minirin, ali nisam prihvatila. Učestalost mokrenja nema nikakvog pravila. Imamo periode sa 1-2 mokrenja tjedno, periode od 5x tjedno, a imali smo i dva perioda od tri tjedna suhog razdoblja. Konzumacija hrane i pića također nije pokazala neko pravilo da nešto posebno utječe. Je li moguće da je uzrok psihološki, iako su nam obiteljski odnosi skladni? Zanima me postoji li neka terapija bez nuspojava i je li opcija čekati da to prestane samo od sebe ili treba nešto poduzimati? Problem je što dijete već sad ima želju prenoćiti izvan vlastitog doma, kod prijateljice, sestrične i sl., ali zbog tog problema ne može. Ljubazno molim za savjet. Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>ako niste skloni lijekovima kao terapijsku opciju možete pokušati enureza alarm aparat koji radi na principu detektora vlažnosti, dakle zvoni kada dijete počne mokriti noću. S vremenom, dijete se nauči probuditi na puni mjehur ili prespava suho do jutra.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Što poduzeti kod primarnog noćnog mokrenja kod 6-godišnje djevojčice kojoj je anatomija mokraćnog sustava uredna? Poštovana, imam djevojčicu od 6 godina s primarnim noćnim mokrenjem. Obavili smo preglede i anatomija mokraćnog sustava je u redu. Dnevno mokrenje je normalno. 
    Ponudili su nam Minirin, ali nisam prihvatila. Učestalost mokrenja nema nikakvog pravila. Imamo periode sa 1-2 mokrenja tjedno, periode od 5x tjedno, a imali smo i dva perioda od tri tjedna suhog razdoblja. Konzumacija hrane i pića također nije pokazala neko pravilo da nešto posebno utječe. Je li moguće da je uzrok psihološki, iako su nam obiteljski odnosi skladni? Zanima me postoji li neka terapija bez nuspojava i je li opcija čekati da to prestane samo od sebe ili treba nešto poduzimati? Problem je što dijete već sad ima želju prenoćiti izvan vlastitog doma, kod prijateljice, sestrične i sl., ali zbog tog problema ne može. Ljubazno molim za savjet. Unaprijed hvala.

Poštovani,
ako niste skloni lijekovima kao terapijsku opciju možete pokušati enureza alarm aparat koji radi na principu detektora vlažnosti, dakle zvoni kada dijete počne mokriti noću. S vremenom, dijete se nauči probuditi na puni mjehur ili prespava suho do jutra.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Što poduzeti kod primarnog noćnog mokrenja kod 6-godišnje djevojčice kojoj je anatomija mokraćnog sustava uredna?

<para>
 Išli smo na pregled kod pedijatra i dobila je Humana HN, ali dijete je to htjelo piti samo dvaput. Proljev joj je trajao šest dana. Doktorica mi je rekla da je vratim na Novalac što je već pila i Biogaia kapi. Međutim, ona odbija flašicu i sad samo sisa. U zadnjih mjesec i pol dana, od zadnjeg pregleda dobila je samo 850 g i pedijatrica to smatra malom kilažom. 24.3. imala je 4500 g, a na pregledu 6.5 na moru ima 5360 g. Kako da je vratim na flašicu kao prije, koju sad odbija? Puno hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>850 grama je dobar prirast za 1 mjesec. Najsigurnije je da se prirast kroz mjesece ucrta u centilnu krivulju i tako vidite da li dijete prati svoju krivulju i dobro napreduje. Ukoliko dijete neće adaptirano mlijeko, a dobiva na TM, znači da imate dovoljno mlijeka. Ako to nije tako, onda treba tražiti koji su razlozi tomu. Nakon navršenog 4.mjeseca života možete krenuti i s uvođenjem dohrane.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba odbija flašicu, a pedijatrica smatra da dobiva premalo na težini Poštovani, imam curicu od 3 i pol mjeseca, dojim je, plus dohrana. Došli smo na more i dobila je proljev. 
    Išli smo na pregled kod pedijatra i dobila je Humana HN, ali dijete je to htjelo piti samo dvaput. Proljev joj je trajao šest dana. Doktorica mi je rekla da je vratim na Novalac što je već pila i Biogaia kapi. Međutim, ona odbija flašicu i sad samo sisa. U zadnjih mjesec i pol dana, od zadnjeg pregleda dobila je samo 850 g i pedijatrica to smatra malom kilažom. 24.3. imala je 4500 g, a na pregledu 6.5 na moru ima 5360 g. Kako da je vratim na flašicu kao prije, koju sad odbija? Puno hvala.

Poštovana,
850 grama je dobar prirast za 1 mjesec. Najsigurnije je da se prirast kroz mjesece ucrta u centilnu krivulju i tako vidite da li dijete prati svoju krivulju i dobro napreduje. Ukoliko dijete neće adaptirano mlijeko, a dobiva na TM, znači da imate dovoljno mlijeka. Ako to nije tako, onda treba tražiti koji su razlozi tomu. Nakon navršenog 4.mjeseca života možete krenuti i s uvođenjem dohrane.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Beba odbija flašicu, a pedijatrica smatra da dobiva premalo na težini

<para>
 Koliku biste mi dnevnu dozu savjetovali i koliko dugo se smiju koristiti CranActin kapi?
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>u ovoj dobi ako koristi samo Cranactin kapi kao zaštitu od uroinfekcija preporuča se doza od 2x1 ml na dan.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kolika je poželjna dnevna doza CranActin kapi i koliko dugo se mogu koristiti? Poštovana, imam bebu od 7 mjeseci. Imao je urinoinfekciju od bakterije e-coli. Nefrolog je savjetovao CranActin kapi. 
    Koliku biste mi dnevnu dozu savjetovali i koliko dugo se smiju koristiti CranActin kapi?


Poštovana,
u ovoj dobi ako koristi samo Cranactin kapi kao zaštitu od uroinfekcija preporuča se doza od 2x1 ml na dan.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Kolika je poželjna dnevna doza CranActin kapi i koliko dugo se mogu koristiti?

<para>
 Mjerili smo joj tlak i on je bio 80/40. Cijeli dan je osjećala bol poput probadanja nožem. Sljedeći dan je bilo sve u redu, a trnci su se opet pojavili uvečer i ponovo jutros u školi (samo u lijevoj ruci). Nedavno je vadila krv i nalaz je bio uredan. Trenira karate i zdrava je u potpunosti. Molim Vas da mi odgovorite što da radimo. Srdačan pozdrav.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>takvi simptomi mogu biti u sklopu migrene, ali i nekih drugih poremećaja stoga svakako treba pregled neuropedijatra i dodatna dijagnostička obrada.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Djevojčica uz glavobolju osjećala jako probadanje i trnce u lijevoj strani tijela Poštovani, moja 14-godišnja kći je prije nekoliko dana imala glavobolju. U jednom je trenutku osjetila je trnce na lijevoj strani jezika i na lijevoj strani usana i lijeve ruke (kratkotrajno). 
    Mjerili smo joj tlak i on je bio 80/40. Cijeli dan je osjećala bol poput probadanja nožem. Sljedeći dan je bilo sve u redu, a trnci su se opet pojavili uvečer i ponovo jutros u školi (samo u lijevoj ruci). Nedavno je vadila krv i nalaz je bio uredan. Trenira karate i zdrava je u potpunosti. Molim Vas da mi odgovorite što da radimo. Srdačan pozdrav.

Poštovani,
takvi simptomi mogu biti u sklopu migrene, ali i nekih drugih poremećaja stoga svakako treba pregled neuropedijatra i dodatna dijagnostička obrada.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica uz glavobolju osjećala jako probadanje i trnce u lijevoj strani tijela

<para>
 Brinem se, molim za mišljenje. Hvala.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>dječak je sada na 3 centili za dob, a ranije je bio na 15 centili. Obično djecu pratimo po krivuljama rasta i kada dijete ide prema nižim vrijednostima tražimo uzrok. Ako se nastavi trend slabog rasta u visinu potreban je pregled endokrinologa.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dječak (9 mj.) u 3 mjeseca narastao je 2 cm. Da li je to premalo? Poštovanje! Dječak rođen s 3850 g i 51 cm sada ima devet mjeseci i 8350 g i 68 cm, od prethodne kontrole sa šest mjeseci narastao je samo dva cm i pedijatar kaže da je ispod prosjeka. 
    Brinem se, molim za mišljenje. Hvala.

Poštovani,
dječak je sada na 3 centili za dob, a ranije je bio na 15 centili. Obično djecu pratimo po krivuljama rasta i kada dijete ide prema nižim vrijednostima tražimo uzrok. Ako se nastavi trend slabog rasta u visinu potreban je pregled endokrinologa.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Dječak (9 mj.) u 3 mjeseca narastao je 2 cm. Da li je to premalo?

<para>
 Primjerice, na jednome piše kako se jagode i šumsko voće uvode s navršenih 12 mj., a na drugom sa 7 mj. Veliko je to neslaganje, pa me zanima Vaš stav i mišljenje. Ima tu još dosta razlika, ali me ovo najviše zanima, jer znam da su jagode jako alergogene. Najljepša hvala i srdačan pozdrav. Marija
</para>
<para>Poštovana,
</para>
<para>kalendari dohrane su različiti i njihova uloga je isključivo informativnog karaktera. Nije ih potrebno slijepo slijediti. Važno je da namirnice uvodite postepeno, pogotovo u slučaju povijesti alergija na hranu u obitelji. Isto vrijedi i za povećavanje broja obroka krute hrane u danu. Nove namirnice uvodite u razmaku od tri dana i to u jutarnjim satima zbog vremena potrebnog za reakciju u slučaju alergije. U nekim zemljama čak u potpunosti odbacuju koncept odlaganja uvođenja alergenih namirnica, jer smatraju da vrijeme uvođenja istih ne utječe na javljanje alergijske reakcije. Ipak, te smjernice još nisu prihvaćene na svjetskoj razini. Konkretno, jagode i šumsko voće možete slobodno uvoditi od sedmog mjeseca života. Samo pazite na to da voće uvijek treba dobro isprati, pogotovo bobičasto i jagodasto voće zbog sadržaja pesticida.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Neslaganja kod plana uvođenja namirnica tijekom dohrane Poštovani, na tečaju za trudnice smo dobili jedan plan prehrane djeteta, a od naše pedijatrice sasvim drugačiji. 
    Primjerice, na jednome piše kako se jagode i šumsko voće uvode s navršenih 12 mj., a na drugom sa 7 mj. Veliko je to neslaganje, pa me zanima Vaš stav i mišljenje. Ima tu još dosta razlika, ali me ovo najviše zanima, jer znam da su jagode jako alergogene. Najljepša hvala i srdačan pozdrav. Marija

Poštovana,

kalendari dohrane su različiti i njihova uloga je isključivo informativnog karaktera. Nije ih potrebno slijepo slijediti. Važno je da namirnice uvodite postepeno, pogotovo u slučaju povijesti alergija na hranu u obitelji. Isto vrijedi i za povećavanje broja obroka krute hrane u danu. Nove namirnice uvodite u razmaku od tri dana i to u jutarnjim satima zbog vremena potrebnog za reakciju u slučaju alergije. U nekim zemljama čak u potpunosti odbacuju koncept odlaganja uvođenja alergenih namirnica, jer smatraju da vrijeme uvođenja istih ne utječe na javljanje alergijske reakcije. Ipak, te smjernice još nisu prihvaćene na svjetskoj razini. Konkretno, jagode i šumsko voće možete slobodno uvoditi od sedmog mjeseca života. Samo pazite na to da voće uvijek treba dobro isprati, pogotovo bobičasto i jagodasto voće zbog sadržaja pesticida.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Neslaganja kod plana uvođenja namirnica tijekom dohrane

<para>
 Radimo na proširenju jelovnika, zasad s malo uspjeha. Zanima me bismo li trebali uvesti neke dodatke prehrani? Hvala!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>suplemente je bolje ne davati djeci, ako to nije neophodno. Radije nastavite s proširivanjem jelovnika, na dobrom ste putu. Možete pokušati na različite načine: mijenjajte načine pripreme hrane (neka djeca ne vole kuhano meso, ali pojesti će pečeno meso) i oblike serviranja (pire umjesto cijelog komada povrća i obrnuto), koristite umake sa skrivenim sastojcima, servirajte voće u različitim oblicima i nudite „nepoželjne“ namirnice uz one koje vaš sin voli. Uvedite ritam u obroke i ne nudite alternativu u slučaju odbijanja obroka. Uključite sina u kuhanje i serviranje stola. Djeca su sklonija pojesti obrok u čijoj su pripremi sudjelovala. Želim vam puno uspjeha u vašim nastojanjima.</para>

Kako proširiti jelovnik kod djeteta sa selektivnim apetitom? Poštovanje, sin (sedam godina) ima selektivni apetit. Jede uglavnom tijesto. Od voća samo banane, a od povrća rajčice (kao umak). Meso i ribu jede u jako malim količinama. Voli piti mlijeko. 
    Radimo na proširenju jelovnika, zasad s malo uspjeha. Zanima me bismo li trebali uvesti neke dodatke prehrani? Hvala!

Poštovana,
suplemente je bolje ne davati djeci, ako to nije neophodno. Radije nastavite s proširivanjem jelovnika, na dobrom ste putu. Možete pokušati na različite načine: mijenjajte načine pripreme hrane (neka djeca ne vole kuhano meso, ali pojesti će pečeno meso) i oblike serviranja (pire umjesto cijelog komada povrća i obrnuto), koristite umake sa skrivenim sastojcima, servirajte voće u različitim oblicima i nudite „nepoželjne“ namirnice uz one koje vaš sin voli. Uvedite ritam u obroke i ne nudite alternativu u slučaju odbijanja obroka. Uključite sina u kuhanje i serviranje stola. Djeca su sklonija pojesti obrok u čijoj su pripremi sudjelovala. Želim vam puno uspjeha u vašim nastojanjima. Klinfo.hr 

Kako proširiti jelovnik kod djeteta sa selektivnim apetitom?

<para>
 Dođem do 53, ali to je samo voda, a centimetri stoje i čim krenem s normalnom prehranom vratim se na 55 i tako u krug. Ne znam više što da radim, zaista sam razočarana. Molim Vas za savjet vezan za prehranu.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>niste napisali koliko ste visoki, ali navedena težina je zaista niska, pazite da ne odete u drugu krajnost. Ako se hranite raznoliko, imate uravnotežen ritam obroka u danu (bez preskakanja) i fizički ste aktivni, rezultati sigurno neće izostati.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kako postići željenu težinu? Smršavila sam 10 kg, imam još 5 kg viška do idealne težine. Isprobavam razne dijete i sve što deblja sam izbacila, ali nikako da skinem tih 5 kg. 
    Dođem do 53, ali to je samo voda, a centimetri stoje i čim krenem s normalnom prehranom vratim se na 55 i tako u krug. Ne znam više što da radim, zaista sam razočarana. Molim Vas za savjet vezan za prehranu.


Poštovana,
niste napisali koliko ste visoki, ali navedena težina je zaista niska, pazite da ne odete u drugu krajnost. Ako se hranite raznoliko, imate uravnotežen ritam obroka u danu (bez preskakanja) i fizički ste aktivni, rezultati sigurno neće izostati.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Kako postići željenu težinu?

<para>
 Val
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>sok od aronije možete uvoditi od osmog mjeseca života djeteta Imajte na umu da se nove namirnice uvode u razmacima od tri dana i to u jutarnjim satima kako biste imali dovoljno vremena za reakciju u slučaju alergije.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kada se djeci i bebama smije uvesti sok od aronije? Poštovani, molim vas za informaciju. Kada se djetetu/bebi može u prehranu dodati sok od aronije? Hvala! Val

Poštovana,
sok od aronije možete uvoditi od osmog mjeseca života djeteta. 
    Val


Poštovana,
sok od aronije možete uvoditi od osmog mjeseca života djeteta Imajte na umu da se nove namirnice uvode u razmacima od tri dana i to u jutarnjim satima kako biste imali dovoljno vremena za reakciju u slučaju alergije.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Kada se djeci i bebama smije uvesti sok od aronije?

<para>
 Neki dan smo se posvađali radi sitnice, ničeg važnog, gdje sam ja reagirao jako eksplozivno i udario ju. Ne znam što se događa, jako, jako brzo izgubim nadzor nad sobom - što ne želim. U ovom trenutku nisam više sa suprugom, ostavila me zbog toga agresivnog ponašanja, a ja nisam takav. Kako i ona kaže, u trenutku se pretvorim u osobu koju nitko ne poznaje. Molim vas savjet i pomoć jer gubim sve što imam u životu, ako izgubim nju. Spreman sam na sve da se vratim na staro. Hvala.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>u ovom trenutku s obzirom na premalo informacija ni meni nije potpuno jasno što se točno događa. Znam da Vam nije lako ali isto tako znam da ne morate sami biti u ovome – zato i postoje stručnjaci moje profesije kojima se uvijek možete obratiti za podršku. Kako je teško razjasniti uzroke nečijeg ponašanja preko pisma i kako je uvijek bolja podrška uživo, svakako bi Vam savjetovala da odete kod stručnjaka. Do tada ću Vam postaviti neka pitanja koja će Vam možda pomoći da si razjasnite odakle ta agresija i kako s njom.</para>
<para>Kada kažete da ste unazad 5-6 godina postali jako živčani i agresivni, možete li se prisjetiti kakve su Vaše reakcije bile prije? Što se dogodilo prije 5-6 godina? Je li bilo nekih značajnijih promjena u Vašem životu? Ako jest, kako ste reagirali na njih? Nekada na nas ostave traga događaji za koje mislimo da nisu utjecali na nas i da smo ih dobro „odradili“. Možda nismo reagirali kako bi većina ljudi reagirala; možda si nismo dozvolili da se naljutimo, rastužimo... Kada ne izrazimo ono što negdje jest u nama, može se dogoditi da u sebi stvorimo jednu vreću koja se godinama puni. Puni se i puni dok ne pukne jer je ne praznimo. Je li se to dogodilo i kod Vas – ne znam. No uzrok sigurno postoji, Vaša agresija nije došla sama od sebe. Ono što Vam trenutno može pomoći jest da u situaciji kada osjetite navalu agresije počnete brojati u sebi do onog broja dok ne osjetite kako Vas ista napušta. Suzdržite se od ikakvih postupaka dok Vas ta agresija ne prođe. Također Vam može pomoći tehnika u kojoj zamišljate kako ta agresija na neki način izlazi van iz Vašeg tijela; možete je zamisliti kao paru koja šišteći izlazi kroz Vaše uši.</para>
<para>Ove tehnike su usmjerene samo posljedice, ali ne i na uzrok – iz tog razloga je važno da se obratite stručnjaku s kojim ćete doći do uzroka i raditi na njemu.</para>
<para>Šaljem Vam svoju podršku i želim puno sreće u rješavanju ovog problema.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Što učiniti i kako se riješiti vlastitog agresivnog ponašanja? Poštovani, prije 5-6 godina postao sam jako živčan i agresivan u nekim trenutcima. Supruga mi je savjetovala da potražim pomoć, ali sam to zanemario. 
    Neki dan smo se posvađali radi sitnice, ničeg važnog, gdje sam ja reagirao jako eksplozivno i udario ju. Ne znam što se događa, jako, jako brzo izgubim nadzor nad sobom - što ne želim. U ovom trenutku nisam više sa suprugom, ostavila me zbog toga agresivnog ponašanja, a ja nisam takav. Kako i ona kaže, u trenutku se pretvorim u osobu koju nitko ne poznaje. Molim vas savjet i pomoć jer gubim sve što imam u životu, ako izgubim nju. Spreman sam na sve da se vratim na staro. Hvala.

Poštovani,
u ovom trenutku s obzirom na premalo informacija ni meni nije potpuno jasno što se točno događa. Znam da Vam nije lako ali isto tako znam da ne morate sami biti u ovome – zato i postoje stručnjaci moje profesije kojima se uvijek možete obratiti za podršku. Kako je teško razjasniti uzroke nečijeg ponašanja preko pisma i kako je uvijek bolja podrška uživo, svakako bi Vam savjetovala da odete kod stručnjaka. Do tada ću Vam postaviti neka pitanja koja će Vam možda pomoći da si razjasnite odakle ta agresija i kako s njom.
Kada kažete da ste unazad 5-6 godina postali jako živčani i agresivni, možete li se prisjetiti kakve su Vaše reakcije bile prije? Što se dogodilo prije 5-6 godina? Je li bilo nekih značajnijih promjena u Vašem životu? Ako jest, kako ste reagirali na njih? Nekada na nas ostave traga događaji za koje mislimo da nisu utjecali na nas i da smo ih dobro „odradili“. Možda nismo reagirali kako bi većina ljudi reagirala; možda si nismo dozvolili da se naljutimo, rastužimo... Kada ne izrazimo ono što negdje jest u nama, može se dogoditi da u sebi stvorimo jednu vreću koja se godinama puni. Puni se i puni dok ne pukne jer je ne praznimo. Je li se to dogodilo i kod Vas – ne znam. No uzrok sigurno postoji, Vaša agresija nije došla sama od sebe. Ono što Vam trenutno može pomoći jest da u situaciji kada osjetite navalu agresije počnete brojati u sebi do onog broja dok ne osjetite kako Vas ista napušta. Suzdržite se od ikakvih postupaka dok Vas ta agresija ne prođe. Također Vam može pomoći tehnika u kojoj zamišljate kako ta agresija na neki način izlazi van iz Vašeg tijela; možete je zamisliti kao paru koja šišteći izlazi kroz Vaše uši.
Ove tehnike su usmjerene samo posljedice, ali ne i na uzrok – iz tog razloga je važno da se obratite stručnjaku s kojim ćete doći do uzroka i raditi na njemu.
Šaljem Vam svoju podršku i želim puno sreće u rješavanju ovog problema.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Što učiniti i kako se riješiti vlastitog agresivnog ponašanja?

<para>
 Nalaz: sonografski oba kuka pokazuju dobro koštano oblikovanje, ostrokutni erker, uz ostalo uredan nalaz, te kukovi pripadaju tipu 1A. Jezgrice se ne diferenciraju. Hvala na odgovoru.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>to je po opisu potpuno uredan ultrazvučni nalaz kukova i možete prestati široko povijati.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Objašnjenje nalaza ultrazvuka kukova Dobar dan, bili smo na ultrazvuku kukića pa nas zanima je li nalaz u redu i možemo li skinuti široki povoj? Beba ima 1,5 mjesec. 
    Nalaz: sonografski oba kuka pokazuju dobro koštano oblikovanje, ostrokutni erker, uz ostalo uredan nalaz, te kukovi pripadaju tipu 1A. Jezgrice se ne diferenciraju. Hvala na odgovoru.

Poštovana,
to je po opisu potpuno uredan ultrazvučni nalaz kukova i možete prestati široko povijati.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Objašnjenje nalaza ultrazvuka kukova

<para>
 I treba li bebica imati zaštitnu kremu protiv sunca, jer neki mi neki kažu da se bebice takvim kremicama ne mažu do godine dana starosti. Hvala. Mama
</para>
<para>
Poštovani,</para>
<para>naravno da možete ići sa bebom na more. Većina se krema preporuča od godine dana jer uopće do godine dane bebu nije preporučljivo izlagati direktnom suncu, osobito u vremenu od 10 do 17 sati. No, ako i koristite kreme birajte medicinske kreme s mineralnim zaštitnim filterima od UVA i UVB zraka, sa zaštitnim faktorom 50. Kupati se može u čistom moru koje nije hladno, a nakon toga je potrebno isprat slanost vodom i obrisati bebu čistim ručnikom.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kako zaštiti bebu na ljetovanju od sunca i kako je kupati u moru? Poštovani! Zanima me je li prerano s bebicom ići na more? Idemo 4.7. i ona će tada imati 7,5 mjeseci? Kako kupati bebicu u moru; golu, u pelenicama ili gaćicama? 
    I treba li bebica imati zaštitnu kremu protiv sunca, jer neki mi neki kažu da se bebice takvim kremicama ne mažu do godine dana starosti. Hvala. Mama


Poštovani,
naravno da možete ići sa bebom na more. Većina se krema preporuča od godine dana jer uopće do godine dane bebu nije preporučljivo izlagati direktnom suncu, osobito u vremenu od 10 do 17 sati. No, ako i koristite kreme birajte medicinske kreme s mineralnim zaštitnim filterima od UVA i UVB zraka, sa zaštitnim faktorom 50. Kupati se može u čistom moru koje nije hladno, a nakon toga je potrebno isprat slanost vodom i obrisati bebu čistim ručnikom.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Kako zaštiti bebu na ljetovanju od sunca i kako je kupati u moru?

<para>
 Na plućima nema ništa, grlo nije upaljeno, ali temperatura je i dalje tu. Zabrinuta sam da nije došlo do kakvih komplikacija poslije preboljenih vodenih kozica. Vadili smo krv i nalazi ne mogu biti bolji. Ipak nije mi jasno odakle temperatura i što ju sada uzrokuje? Dječak nema drugih tegoba, normalno jede i dobrog je općeg stanja. Unaprijed zahvalna, zabrinuta mama.
</para>
<para>
Poštovana, ako temperatura traje, iako su nalazi bili uredni morate ih ponoviti i liječnik mora ponovo vidjeti dijete. Ako je u međuvremenu temperatura prošla i dijete je dobro najvjerojatnije se radilo o virozi.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Temperatura nakon vodenih kozica, uz odličnu krvnu sliku kod dječaka (11 god) Poštovani, dječak od 11 godina je prije dva tjedna prebolio vodene kozice. Išao je u školu i sve je bilo ok. Potom je dobio temperaturu 38,5 i vodila sam ga doktoru. 
    Na plućima nema ništa, grlo nije upaljeno, ali temperatura je i dalje tu. Zabrinuta sam da nije došlo do kakvih komplikacija poslije preboljenih vodenih kozica. Vadili smo krv i nalazi ne mogu biti bolji. Ipak nije mi jasno odakle temperatura i što ju sada uzrokuje? Dječak nema drugih tegoba, normalno jede i dobrog  je općeg stanja. Unaprijed zahvalna, zabrinuta mama.


Poštovana, ako temperatura traje, iako su nalazi bili uredni morate ih ponoviti i liječnik mora ponovo vidjeti dijete. Ako je u međuvremenu temperatura prošla i dijete je dobro najvjerojatnije se radilo o virozi.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Temperatura nakon vodenih kozica, uz odličnu krvnu sliku kod dječaka (11 god)

<para>
 Sin mi je malen i već je navikao na hranu, ali ta dosadna gljivica ga ne napušta. Molim Vas za pomoć i savjet. Postoji li kakav prirodan lijek? Jer već sam probavala, ali nažalost nije uspjelo. Mirjana
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>Candida je prirodni stanovnik crijeva koju nema potrebe pokušavati reducirati. Samo prerastanje nakon antibiotske terapije ili kandidijaza kod bolesnika s oslabljenom imunošću se liječi, inače za tim nema potrebe.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kako se riješiti candide? Postoji li prirodan lijek? Pozdrav, imam dijete staro 2.5 godine i borimo se već duže vrijeme - točno je 8 mjeseci kako sam se na sve načine probavala riješiti candide, ali ne ide van iz crijeva. 
    Sin mi je malen i već je navikao na hranu, ali ta dosadna gljivica ga ne napušta. Molim Vas za pomoć i savjet. Postoji li kakav prirodan lijek? Jer već sam probavala, ali nažalost nije uspjelo. Mirjana


Poštovana,
Candida je prirodni stanovnik crijeva koju nema potrebe pokušavati reducirati. Samo prerastanje nakon antibiotske terapije ili kandidijaza kod bolesnika s oslabljenom imunošću se liječi, inače za tim nema potrebe.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Kako se riješiti candide? Postoji li prirodan lijek?

<para>
 Dojim ga samo, i pazim što jedem jer sam i u trudnoći pazila, pa mi i odgovara lakša hrana. Moja je pedijatrica rekla da je to normalno, ali mene je ipak strah da se ne bi nešto događalo, a da nisam reagirala na vrijeme. Kada prođe 5-6 dana ja mu stavim čepić da se pokaka - znači čak niti nakon 5-6 dana on ne kaka sam nego uz pomoć čepića. Nakon 6 dana to je obilato, ali to napravi jednom, i opet ništa do daljnjeg. Ima jake vjetrove, i često se grči kad su ti vjetrovi, nekad i zaplače grčevito - a ja slušam savjet pedijatrice koja mi je rekla da pijem kamilicu, pa još uz kamilicu pijem i čaj od komorača. Prije 2 tjedna sam počela i sinu davati čaj od komorača. Molim Vas za neki savjet, da li da se obratim nekom gastroenterologu ili smatrate da je to normalno? Obzirom da nemam takav primjer u okolini, a poznajem mnogo djece - zabrinuta sam. Unaprijed hvala.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>dijete koje je samo na majčinom mlijeku i nema nadut trbušćić i dobro jede i napreduje na tjelesnoj masi, može imati stolicu i jednom u 2 tjedna a da to nije patologija. Neka djeca jednostavno probave većinu mlijeka i stvaraju malo ostatka. Stoga tako rijetko defeciraju. Ako je dijete dobro, predlažem da ne provocirate stolicu čepićem, već pričekate, a ako ste ipak nesigurni ili Vam se čini da dijete ne može izevakuirati stolicu tada učinite pregled gastroenterologa.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Neredovita stolica kod dojene bebe Poštovani, molim Vas za savjet. Imam sina starog 3 i pol mjeseca, i već 2 mjeseca ne obavlja veliku nuždu redovito. 
    Dojim ga samo, i pazim što jedem jer sam i u trudnoći pazila, pa mi i odgovara lakša hrana. Moja je pedijatrica rekla da je to normalno, ali mene je ipak strah da se ne bi nešto događalo, a da nisam reagirala na vrijeme. Kada prođe 5-6 dana ja mu stavim čepić da se pokaka - znači čak niti nakon 5-6 dana on ne kaka sam nego uz pomoć čepića. Nakon 6 dana to je obilato, ali to napravi jednom, i opet ništa do daljnjeg. Ima jake vjetrove, i često se grči kad su ti vjetrovi, nekad i zaplače grčevito - a ja slušam savjet pedijatrice koja mi je rekla da pijem kamilicu, pa još uz kamilicu pijem i čaj od komorača. Prije 2 tjedna sam počela i sinu davati čaj od komorača. Molim Vas za neki savjet, da li da se obratim nekom gastroenterologu ili smatrate da je to normalno? Obzirom da nemam takav primjer u okolini, a poznajem mnogo djece - zabrinuta sam. Unaprijed hvala.


Poštovana,
dijete koje je samo na majčinom mlijeku i nema nadut trbušćić i dobro jede i napreduje na tjelesnoj masi, može imati stolicu i jednom u 2 tjedna a da to nije patologija. Neka djeca jednostavno probave većinu mlijeka i stvaraju malo ostatka. Stoga tako rijetko defeciraju. Ako je dijete dobro, predlažem da ne provocirate stolicu čepićem, već pričekate, a ako ste ipak nesigurni ili Vam se čini da dijete ne može izevakuirati stolicu tada učinite pregled gastroenterologa.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Neredovita stolica kod dojene bebe

<para>
 Poštovani, imam djevojčicu starosti 3 godine i 9 mjeseci Moje radno vrijeme je jako kratko, ali bez obzira na to, ona uvijek plače kad trebam na posao. Plače i kad neko dijete ode od nje. Trenutno je čuva baka. Pokušavali smo i s vrtićem, išla je tri mjeseca, ali ni to nije izdržala. Svaki put joj objasnim da ću brzo doći, kupim joj uvijek nešto kad dolazim s posla, ali ništa ne uspijeva. Ona prilikom svakog mog odlaska plače, vrišti i grči se. Bojim se za svoje dijete.
</para>
<para>
Draga E.,</para>
<para>razumijem Vašu zabrinutost, sigurno Vam nije lako gledati svoje dijete dok plače, grči se i vrišti svaki put kada Vi odlazite negdje. Vjerujem da se na kraju i Vi sami zbog toga osjećate loše.</para>
<para>Intenzivno plakanje djeteta prilikom odvajanja indikator je da se dijete ne osjeća dovoljno sigurno kada se odvaja od nekoga, prvenstveno od Vas. Iz napisanog teško je zaključiti je li posrijedi neki događaj koji je pojačao taj osjećaj nesigurnosti koji je u određenoj razvojnoj fazi normalan i naziva se separacijska anksioznost. Ukoliko traje duže ili se ne smanjuje, a nije bilo nikakvog događaja koji je mogao potaknuti takvo ponašanje moguće je i da je takvo ponašanje posljedica dječjeg temperamenta. Neka djeca se naprosto brže, a neka sporije prilagode novim situacijama. Odlazak roditelja ili djeteta s kojim se igraju bitno mijenja situaciju i dijete se treba prilagoditi novim okolnostima. Nekoj djeci je to jednostavno teže, treba im duže vremena i više podrške da prihvate promjenu. Isto tako djeca se razlikuju po intenzitetu reakcije. Pitam se reagira li vaše dijete intenzivnije u različitim situacijama (kada je sretno skakati će, glasno se veseliti, kada je ljuto plakat će, vrištati) ili ima burniju reakciju samo kada netko odlazi (prvenstveno Vi)? </para>
<para>Na kraju, djeca zaista mogu osjetiti našu zabrinutost i nesigurnost zbog čega je bitno da se i Vi opustite i vjerujete da će Vaše dijete biti dobro dok Vas nema kako bi i dijete osjetilo veću sigurnost. U tom kontekstu bilo bi dobro da razmislite kako se vi osjećate kada se odvajate od Vašeg djeteta. Ukoliko primijetite da je i Vama teško prilikom odvajanja ili ukoliko svako odvajanje nastavi biti teško Vašoj djevojčici pozivam Vas da nam se slobodno javite kako bismo kroz razgovor detaljnije istražili što se događa.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>
 Dajana Blažević, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Djevojčica (3,9 godina) teško prihvaća svako odvajanje od majke, ali i druge djece Poštovani, imam djevojčicu starosti 3 godine i 9 mjeseci. Previše je emotivna. Ja radim u prosvjeti samo tri dana u tjednu. Počela sam raditi kad su njoj bila samo dva mjeseca. 
   Poštovani, imam djevojčicu starosti 3 godine i 9 mjeseci Moje radno vrijeme je jako kratko, ali bez obzira na to, ona uvijek plače kad trebam na posao. Plače i kad neko dijete ode od nje. Trenutno je čuva baka. Pokušavali smo i s vrtićem, išla je tri mjeseca, ali ni to nije izdržala. Svaki put joj objasnim da ću brzo doći, kupim joj uvijek nešto kad dolazim s posla, ali ništa ne uspijeva. Ona prilikom svakog mog odlaska plače, vrišti i grči se. Bojim se za svoje dijete.


Draga E.,
razumijem Vašu zabrinutost, sigurno Vam nije lako gledati svoje dijete dok plače, grči se i vrišti svaki put kada Vi odlazite negdje. Vjerujem da se na kraju i Vi sami zbog toga osjećate loše.
Intenzivno plakanje djeteta prilikom odvajanja indikator je da se dijete ne osjeća dovoljno sigurno kada se odvaja od nekoga, prvenstveno od Vas. Iz napisanog teško je zaključiti je li posrijedi neki događaj koji je pojačao taj osjećaj nesigurnosti koji je u određenoj razvojnoj fazi normalan i naziva se separacijska anksioznost. Ukoliko traje duže ili se ne smanjuje, a nije bilo nikakvog događaja koji je mogao potaknuti takvo ponašanje moguće je i da je takvo ponašanje posljedica dječjeg temperamenta. Neka djeca se naprosto brže, a neka sporije prilagode novim situacijama. Odlazak roditelja ili djeteta s kojim se igraju bitno mijenja situaciju i dijete se treba prilagoditi novim okolnostima. Nekoj djeci je to jednostavno teže, treba im duže vremena i više podrške da prihvate promjenu. Isto tako djeca se razlikuju po intenzitetu reakcije. Pitam se reagira li vaše dijete intenzivnije u različitim situacijama (kada je sretno skakati će, glasno se veseliti, kada je ljuto plakat će, vrištati) ili ima burniju reakciju samo kada netko odlazi (prvenstveno Vi)? 
Na kraju, djeca zaista mogu osjetiti našu zabrinutost i nesigurnost zbog čega je bitno da se i Vi opustite i vjerujete da će Vaše dijete biti dobro dok Vas nema kako bi i dijete osjetilo veću sigurnost. U tom kontekstu bilo bi dobro da razmislite kako se vi osjećate kada se odvajate od Vašeg djeteta. Ukoliko primijetite da je i Vama teško prilikom odvajanja ili ukoliko svako odvajanje nastavi biti teško Vašoj djevojčici pozivam Vas da nam se slobodno javite kako bismo kroz razgovor detaljnije istražili što se događa.
Sretno,

   
      Dajana Blažević, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

DAJANA BLAŽEVIĆ

Djevojčica (3,9 godina) teško prihvaća svako odvajanje od majke, ali i druge djece

<para>
 U školi pričaju kako moje dijete laže i traži izgovore da ostane kod kuće. Zbog straha od škole, koji traje već godinu dana, koliko i ovo maltretiranje, dobila je i jake grčeve u trbuhu. Učiteljica tvrdi da moje dijete nitko ne maltretira, ali ja znam da to nije istina i sudeći prema njezinom ponašanju, ja znam da moje dijete ne laže. Ne znam više kome da se obratim jer se nikad nisam susrela s ovakvim problemima. Unaprijed hvala. Lijep pozdrav
</para>
<para>Draga M.,</para>
<para>vjerujem da ni Vama ni Vašem djetetu nije lako u ovoj situaciji te razumijem Vašu zabrinutost. Žao mi je što čujem da škola ne reagira na adekvatan način s obzirom na to da je škola dužna i odgovorna osigurati djeci sigurnu okolinu u kojoj neće trpjeti zlostavljanje, a sada Vi sami morate tražiti načina kako zaštiti svoje dijete. Najbitnije je zaustaviti maltretiranje i zaštiti dijete s obzirom na niz negativnih posljedica koje maltretiranje ostavlja poput osjećaja uplašenosti, nesigurnosti, usamljenosti, sniženog samopoštovanja i slično. Kada se dijete ne zna nositi sa svim tim neugodnim osjećajima može doći do somatizacije kao što je slučaj kod vašeg djeteta (jaki grčevi u trbuhu).</para>
<para>Za početak još jednom upozorite stručnu službu u školi (psihologa, pedagoga, socijalnog radnika) na ono što se događa vašem djetetu. Ako ponovno izostane adekvatna reakcija možete se obratiti prosvjetnoj inspekciji i na taj način poslati poruku da je nedopustivo da se tako stvari ignoriraju. Također možete nazvati neku savjetodavnu liniju poput Hrabrog telefona (0800 0800) kako bi Vam oni dali konkretnije smjernice što možete učiniti ako škola i dalje ne bude reagirala. Kroz cijelo to vrijeme budite podrška svojoj djevojčici na način da ju ohrabrujte da govori o tome, pozorno slušate, iskažete razumijevanje, objasnite joj da nije ona krivo za to što se događa i da ničime to nije zaslužila. Također bilo bi dobro da razgovarate o načinima na koje ona može reagirati kada se maltretiranje pojavi ili kako da traži pomoć.</para>
<para>Želim svu sreću Vama i vašem djetetu,</para>
<para>
 <emphasis>
 Dajana Blažević, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Dijete je u školi maltretirano, a škola ne reagira Pozdrav. Dijete ide u treći razred osnovne škole. U razredu je maltretira jedna djevojčica. Škola, iako je upoznata s ovim maltretiranjem, uopće ne reagira. 
    U školi pričaju kako moje dijete laže i traži izgovore da ostane kod kuće. Zbog straha od škole, koji traje već godinu dana, koliko i ovo maltretiranje, dobila je i jake grčeve u trbuhu. Učiteljica tvrdi da moje dijete nitko ne maltretira, ali ja znam da to nije istina i sudeći prema njezinom ponašanju, ja znam da moje dijete ne laže. Ne znam više kome da se obratim jer se nikad nisam susrela s ovakvim problemima. Unaprijed hvala. Lijep pozdrav

Draga M.,
vjerujem da ni Vama ni Vašem djetetu nije lako u ovoj situaciji te razumijem Vašu zabrinutost. Žao mi je što čujem da škola ne reagira na adekvatan način s obzirom na to da je škola dužna i odgovorna osigurati djeci sigurnu okolinu u kojoj neće trpjeti zlostavljanje, a sada Vi sami morate tražiti načina kako zaštiti svoje dijete. Najbitnije je zaustaviti maltretiranje i zaštiti dijete s obzirom na niz negativnih posljedica koje maltretiranje ostavlja poput osjećaja uplašenosti, nesigurnosti, usamljenosti, sniženog samopoštovanja i slično. Kada se dijete ne zna nositi sa svim tim neugodnim osjećajima može doći do somatizacije kao što je slučaj kod vašeg djeteta (jaki grčevi u trbuhu).
Za početak još jednom upozorite stručnu službu u školi (psihologa, pedagoga, socijalnog radnika) na ono što se događa vašem djetetu. Ako ponovno izostane adekvatna reakcija možete se obratiti prosvjetnoj inspekciji i na taj način poslati poruku da je nedopustivo da se tako stvari ignoriraju. Također možete nazvati neku savjetodavnu liniju poput Hrabrog telefona (0800 0800) kako bi Vam oni dali konkretnije smjernice što možete učiniti ako škola i dalje ne bude reagirala. Kroz cijelo to vrijeme budite podrška svojoj djevojčici na način da ju ohrabrujte da govori o tome, pozorno slušate, iskažete razumijevanje, objasnite joj da nije ona krivo za to što se događa i da ničime to nije zaslužila. Također bilo bi dobro da razgovarate o načinima na koje ona može reagirati kada se maltretiranje pojavi ili kako da traži pomoć.
Želim svu sreću Vama i vašem djetetu,

   
      Dajana Blažević, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Dijete je u školi maltretirano, a škola ne reagira

<para>
 Kad je uzmem u ruke, ona opet ne prestaje plakati i vrištati. Čim siđemo, plač i vrištanje prestaju. Što da radim, molim Vas za pomoć i savjet?
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da ste iznenađeni promjenom ponašanja koje iskazuje Vaša curica i da niste sigurni kako joj pomoći. Burna reakcija koju Vaša kćer iskazuje ukazuje na moguću prisutnost velikog straha koji se pojavljuje pri vožnji javnim prijevozom. Osjećaj straha javlja se kao odgovor na nešto što procijenimo ugrožavajućim za nas. Kada osjetimo strah, javljaju se i promjene u tijelu koje pripremaju tijelo za suočavanje s procijenjenim izvorom opasnosti ili za bijeg iz ugrožavajuće situacije. Kažete da taj strah nije ranije bio prisutan. Osim urođenih strahova postoje i razvojni strahovi koji se pojavljuju u jednom periodu života, traju neko vrijeme te postepeno nestaju. Drugu godinu života, osim straha od odvajanja, naglašen je i strah od jakih zvukova, nepoznatih ljudi, velikih objekata kao i drugih neobičnih stvari. Osim ove vrste strahova, postoje i naučeni strahovi koji su izazvani nekim okolinskim uzrokom. Ono što je bitno da je za nju njen strah, bilo naučen ili razvojan, vrlo ozbiljan i važan.</para>
<para>Bitno je imati na umu da je Vaša curica još uvijek jako mala te nema ni kapaciteta ni znanja kako verbalizirati ono što ju muči te čini to kroz ponašanje (viku, plač i sl.). Ono što ste opisali samo je manifestacija njenog velikog unutarnjeg nemira i straha. U situaciji kada ju preplave emocije Vaša curica se jako teško regulira i u tome joj je potrebna Vaša pomoć i podrška. Iza osjećaja straha stoji potreba za zaštitom i sigurnošću. Tada je važno pomoći djetetu nositi se s tim strahom i prije svega pružiti mu utjehu i razumijevanje. Ono što joj možete reći jest nešto poput: “Mama je tu“, „Ja sam tu s tobom“, „Pazim na tebe.“.</para>
<para>Vjerujem da je putovanje javnim prijevozom nužnost u velikom gradu te joj možete olakšati putovanje tako da proces privikavanja bude postepen. U slobodno vrijeme možete samo stajati na stanici i gledati tramvaje kako prolaze. Zatim se probajte voziti jednu stanicu, zatim dvije, kasnije postepeno produljivati vožnju. Bitno je pratiti njene reakcije. Također, možete joj ispričati priču o curici koja se vozi tramvajem te joj možda kroz priču umanjiti strah. Osim kroz priču, možete se igrati da se vozite tramvajem ili to činiti indirektno kroz figurice (npr. medo se vozi tramvajem).</para>
<para>Dodatne informacije o osjećaju straha kod djece možete naći i u ovom članku : <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/bazicni-osjecaji-kod-djece-strah/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/bazicni-osjecaji-kod-djece-strah/</ulink>
</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Moja djevojčica (2 god) stalno plače u vožnji. Kako je smiriti? Kako da smirim djevojčicu od 2 godine koja non-stop plače dok se vozimo? Prije nije imala takvih problema, ali sad čim uđemo u javni prijevoz, počne plakati i tražiti da je se nosi. 
    Kad je uzmem u ruke, ona opet ne prestaje plakati i vrištati. Čim siđemo, plač i vrištanje prestaju. Što da radim, molim Vas za pomoć i savjet?

Draga mama,
vjerujem da ste iznenađeni promjenom ponašanja koje iskazuje Vaša curica i da niste sigurni kako joj pomoći. Burna reakcija koju Vaša kćer iskazuje ukazuje na moguću prisutnost velikog straha koji se pojavljuje pri vožnji javnim prijevozom. Osjećaj straha javlja se kao odgovor na nešto što procijenimo ugrožavajućim za nas. Kada osjetimo strah, javljaju se i promjene u tijelu koje pripremaju tijelo za suočavanje s procijenjenim izvorom opasnosti ili za bijeg iz ugrožavajuće situacije. Kažete da taj strah nije ranije bio prisutan. Osim urođenih strahova postoje i razvojni strahovi koji se pojavljuju u jednom periodu života, traju neko vrijeme te postepeno nestaju. Drugu godinu života, osim straha od odvajanja, naglašen je i strah od jakih zvukova, nepoznatih ljudi, velikih objekata kao i drugih neobičnih stvari. Osim ove vrste strahova, postoje i naučeni strahovi koji su izazvani nekim okolinskim uzrokom. Ono što je bitno da je za nju njen strah, bilo naučen ili razvojan, vrlo ozbiljan i važan.
Bitno je imati na umu da je Vaša curica još uvijek jako mala te nema ni kapaciteta ni znanja kako verbalizirati ono što ju muči te čini to kroz ponašanje (viku, plač i sl.). Ono što ste opisali samo je manifestacija njenog velikog unutarnjeg nemira i straha. U situaciji kada ju preplave emocije Vaša curica se jako teško regulira i u tome joj je potrebna Vaša pomoć i podrška. Iza osjećaja straha stoji potreba za zaštitom i sigurnošću. Tada je važno pomoći djetetu nositi se s tim strahom i prije svega pružiti mu utjehu i razumijevanje. Ono što joj možete reći jest nešto poput: “Mama je tu“, „Ja sam tu s tobom“, „Pazim na tebe.“.
Vjerujem da je putovanje javnim prijevozom nužnost u velikom gradu te joj možete olakšati putovanje tako da proces privikavanja bude postepen. U slobodno vrijeme možete samo stajati na stanici i gledati tramvaje kako prolaze. Zatim se probajte voziti jednu stanicu, zatim dvije, kasnije postepeno produljivati vožnju. Bitno je pratiti njene reakcije. Također, možete joj ispričati priču o curici koja se vozi tramvajem te joj možda kroz priču umanjiti strah. Osim kroz priču, možete se igrati da se vozite tramvajem ili to činiti indirektno kroz figurice (npr. medo se vozi tramvajem).
Dodatne informacije o osjećaju straha kod djece možete naći i u ovom članku : https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/bazicni-osjecaji-kod-djece-strah/


   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Moja djevojčica (2 god) stalno plače u vožnji. Kako je smiriti?

<para>
 Djeca u razredu njegovo samozadovoljavanje još nisu primijetila.
</para>
<para>
Draga mama,</para>
<para>samozadovoljavanje djece normalan je dio odrastanja. Kada se javi u ranoj dobi, prije puberteta, samozadovoljavanje nije povezano sa seksualanosti već je fokus na ugodi i opuštanju koju djeca osjećaju kada dodiruju ili trljaju spolovila. Samozadovoljavanje djeca koriste kao mehanizam opuštanja kada su napeta, pod stresom ili im je samo potrebna utjeha. Više o samoj prirodi samozadovoljavanja kod djece možete pročitati u ovom članku: <ulink url="http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/djecje-samozadovoljavanje/.">http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/djecje-samozadovoljavanje/.</ulink>
</para>
<para>Polazak u školu može Vašem sinčiću predstavljati veliki izazov u prilagodbi te je moguće da si kroz samozadovoljavanje olakšava taj proces. Također, dobro je razmisliti je li se samozadovoljavanje pojavilo pri polasku u školu ili je bilo prisutno i ranije. Da li se mijenjao intenzitet kroz godine tj. jesu li postojali periodi intenzivnog samozadovoljavanja? Što se događalo u njegovoj bližoj okolini u tim periodima? Takve informacije Vam mogu biti smjernica o njegovom unutarnjem svijetu i o onome što ga muči ili mu na neki način predstavlja poteškoće.</para>
<para>Naveli ste da se Vaš sinčić samozadovoljava na javnim mjestima tj. školi. Vrlo je važno da ga ne kažnjavate te da ga ne dovedete u situaciju da se osjeti krivim ili posramljenim zbog svog čina. S druge strane treba naći način da mu se objasni kako je to njegova privatna stvar te da takve radnje nisu poželjne kada je okružen drugim ljudima. Potrebno mu je nježno objasniti da je to u redu i normalno te da se to čini dok smo sami (primjerice u svojoj sobi). Kako roditelji ne mogu, a ne bi ni trebali utjecati na to da se dijete prestane samozadovoljavati puno je bolje razgovarati i naučiti dijete kada je poželjno to raditi. Također, možete mu kroz dan pomoći da se opusti na druge načine, kroz igru, odlazak u park, zajedničko uključivanje u aktivnosti koje voli.</para>
<para>Ako smatrate da bi Vama ili Vašem sinčiću dobro došla dodatna pomoć slobodno se obratite nama u Centar Proventus.</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Dječak od 7 godina samozadovoljava se na nastavi. Kako spriječiti samozadovoljavanje na javnom mjestu? Dječak ima 7 godina i ide u prvi razred. Posljednjih mjesec dana počeo se samozadovoljavati na nastavi, što je primijetila i učiteljica. Kako da ga spriječimo da to radi na javnom mjestu? 
    Djeca u razredu njegovo samozadovoljavanje još nisu primijetila.


Draga mama,
samozadovoljavanje djece normalan je dio odrastanja. Kada se javi u ranoj dobi, prije puberteta, samozadovoljavanje nije povezano sa seksualanosti već je fokus na ugodi i opuštanju koju djeca osjećaju kada dodiruju ili trljaju spolovila. Samozadovoljavanje djeca koriste kao mehanizam opuštanja kada su napeta, pod stresom ili im je samo potrebna utjeha. Više o samoj prirodi samozadovoljavanja kod djece možete pročitati u ovom članku: http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/djecje-samozadovoljavanje/.

Polazak u školu može Vašem sinčiću predstavljati veliki izazov u prilagodbi te je moguće da si kroz samozadovoljavanje olakšava taj proces. Također, dobro je razmisliti je li se samozadovoljavanje pojavilo pri polasku u školu ili je bilo prisutno i ranije. Da li se mijenjao intenzitet kroz godine tj. jesu li postojali periodi intenzivnog samozadovoljavanja? Što se događalo u njegovoj bližoj okolini u tim periodima? Takve informacije Vam mogu biti smjernica o njegovom unutarnjem svijetu i o onome što ga muči ili mu na neki način predstavlja poteškoće.
Naveli ste da se Vaš sinčić samozadovoljava na javnim mjestima tj. školi. Vrlo je važno da ga ne kažnjavate te da ga ne dovedete u situaciju da se osjeti krivim ili posramljenim zbog svog čina. S druge strane treba naći način da mu se objasni kako je to njegova privatna stvar te da takve radnje nisu poželjne kada je okružen drugim ljudima. Potrebno mu je nježno objasniti da je to u redu i normalno te da se to čini dok smo sami (primjerice u svojoj sobi). Kako roditelji ne mogu, a ne bi ni trebali utjecati na to da se dijete prestane samozadovoljavati puno je bolje razgovarati i naučiti dijete kada je poželjno to raditi. Također, možete mu kroz dan pomoći da se opusti na druge načine, kroz igru, odlazak u park, zajedničko uključivanje u aktivnosti koje voli.
Ako smatrate da bi Vama ili Vašem sinčiću dobro došla dodatna pomoć slobodno se obratite nama u Centar Proventus.

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Dječak od 7 godina samozadovoljava se na nastavi. Kako spriječiti samozadovoljavanje na javnom mjestu?

<para>
 
 <emphasis> Ona najčešće grize moju majku, mene i supruga, ostale ponekad. Noćas sam je stavila spavati između mene i supruga jer je plakala pa sam je smirivala maženjem, no međutim ona me opet ugrizla u snu, za obraz i to dva puta. Čitala sam i slušala savjete da je spustim na pod onoliko minuta koliko ima godina, objašnjavala da takvo ponašanje nije u redu, međutim ovo ne prestaje. Sva sam modra i u ugrizima. Supruga i moju majku grize dok je ljuta, a mene non-stop, kad se naljuti i kad se mazimo. Iskreno se plašim. Molim Vas da nam pomognete</emphasis>.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da ugrizi Vaše male kćerkice zaista mogu biti bolni i neugodni. Nije neobično da se pomalo plašite i pitate kako je uopće došlo do ovakvog ponašanja i kako se u takvim situacijama postaviti. Mala djeca, posebice dojenačke dobi, doživljavaju svijet putem osjetila, naročito kroz oralni kanal. Dio normalnog razvoja je da djeca nakon izbijanja zubića počnu otkrivati da, osim sisanja, mogu i gristi. Grizenje postaje najveća zabava, način iskazivanja osjećaja i želja, kao što je to prije bilo sisanje. Kako još ne zna govoriti, vjerojatno ugrizi Vašoj kćerkici služe kao komunikacijski kanal s Vama. Kroz ugrize i neverbalno ponašanje želi Vam poručiti kako se osjeća i što joj je potrebno.</para>
<para>Kao što ste i sami naveli to ponekad može biti iz frustracije, a ponekad samo želi podijeliti ugodne emocije s Vama te Vam se na taj način još više želi približiti. Djeca mogu gristi i iz znatiželje, osjećaja straha i ugroženosti ili zbog napetih odnosa u obitelji. Griženje im može postati kanal za izražavanje emocija s kojima se teško nose. Spomenuli ste da su joj prije tri mjeseca počeli rasti zubići te to također može biti jedan od razloga zašto je počela intenzivno gristi. Podražavanjam zubnog mesa pokušava smanjiti bol, neugodu i svrab koji joj se javljaju prilikom izbijanja novih zubića. Svakako provjerite kod obiteljskog liječnika je li sve fizički u redu (dodatna upala, svrab u ustima).</para>
<para>Kako je Vaša djevojčica još mala i tek treba naučiti da svojim ugrizima može nauditi drugoj osobi važno je da je zbog toga ne kažnjavate, već počnete s procesom učenja poželjnog ponašanja i izražavanja emocija. Kada Vas kćerkica ugrize pokušajte ostati smireni. Bitno joj je dati do znanja da je to nešto što se ne radi stoga kratko i odlučno, ozbiljnim licem recite „Ne“, „Stop“, „To se ne radi“ te je fizički pri tome zaustavite. Pri tome joj ponudite alternativu što može gristi (gumene igračke, gaze i sl.).</para>
<para>Vjerujem da Vas ovo ponašanje uznemiruje no griženje je normalan i prirodan dio odrastanja. Ako to ponašanje postane učestalije, kao što je to u Vašoj obitelji, bitno je dosljedno i nježno postaviti granice te pomoći djetetu u tom kratkom, ali intezivnom razdoblju.</para>
<para>Puno strpljenja Vam želim!</para>

Naša djevojčica nas grize Poštovani, moj problem kao majke je što me dijete non-stop grize. Djevojčica ima trinaest i pol mjeseci, a prvi ugrizi su počeli s prvim zubima, prije nekih tri mjeseca. 
   
       Ona najčešće grize moju majku, mene i supruga, ostale ponekad. Noćas sam je stavila spavati između mene i supruga jer je plakala pa sam je smirivala maženjem, no međutim ona me opet ugrizla u snu, za obraz i to dva puta. Čitala sam i slušala savjete da je spustim na pod onoliko minuta koliko ima godina, objašnjavala da takvo ponašanje nije u redu, međutim ovo ne prestaje. Sva sam modra i u ugrizima. Supruga i moju majku grize dok je ljuta, a mene non-stop, kad se naljuti i kad se mazimo. Iskreno se plašim. Molim Vas da nam pomognete.

Draga mama,
vjerujem da ugrizi Vaše male kćerkice zaista mogu biti bolni i neugodni. Nije neobično da se pomalo plašite i pitate kako je uopće došlo do ovakvog ponašanja i kako se u takvim situacijama postaviti. Mala djeca, posebice dojenačke dobi, doživljavaju svijet putem osjetila, naročito kroz oralni kanal. Dio normalnog razvoja je da djeca nakon izbijanja zubića počnu otkrivati da, osim sisanja, mogu i gristi. Grizenje postaje najveća zabava, način iskazivanja osjećaja i želja, kao što je to prije bilo sisanje. Kako još ne zna govoriti, vjerojatno ugrizi Vašoj kćerkici služe kao komunikacijski kanal s Vama. Kroz ugrize i neverbalno ponašanje želi Vam poručiti kako se osjeća i što joj je potrebno.
Kao što ste i sami naveli to ponekad može biti iz frustracije, a ponekad samo želi podijeliti ugodne emocije s Vama te Vam se na taj način još više želi približiti. Djeca mogu gristi i iz znatiželje, osjećaja straha i ugroženosti ili zbog napetih odnosa u obitelji. Griženje im može postati kanal za izražavanje emocija s kojima se teško nose. Spomenuli ste da su joj prije tri mjeseca počeli rasti zubići te to također može biti jedan od razloga zašto je počela intenzivno gristi. Podražavanjam zubnog mesa pokušava smanjiti bol, neugodu i svrab koji joj se javljaju prilikom izbijanja novih zubića. Svakako provjerite kod obiteljskog liječnika je li sve fizički u redu (dodatna upala, svrab u ustima).
Kako je Vaša djevojčica još mala i tek treba naučiti da svojim ugrizima može nauditi drugoj osobi važno je da je zbog toga ne kažnjavate, već počnete s procesom učenja poželjnog ponašanja i izražavanja emocija. Kada Vas kćerkica ugrize pokušajte ostati smireni. Bitno joj je dati do znanja da je to nešto što se ne radi stoga kratko i odlučno, ozbiljnim licem recite „Ne“, „Stop“, „To se ne radi“ te je fizički pri tome zaustavite. Pri tome joj ponudite alternativu što može gristi (gumene igračke, gaze i sl.).
Vjerujem da Vas ovo ponašanje uznemiruje no griženje je normalan i prirodan dio odrastanja. Ako to ponašanje postane učestalije, kao što je to u Vašoj obitelji, bitno je dosljedno i nježno postaviti granice te pomoći djetetu u tom kratkom, ali intezivnom razdoblju.
Puno strpljenja Vam želim! Klinfo.hr 

Naša djevojčica nas grize

<para>
 Problem su mu popodnevne smjene u školi. Ujutro počinje biti tužan i stalno zove tatu, želi da je s njim, ne možemo ga smiriti. Posebno je agresivan i svadljiv prema meni. Odličan je učenik i trenira nogomet. Kako da ga vratimo na staro? Prije je bio drago i osjećajno dijete, uvijek pomagao drugima. Bojim se za njega i sebe.

</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>promjena koja se dogodila je za Vašeg dječaka zaista velika. Ne samo da mu tata nedostaje jer sada više nije fizički prisutan uz njega, a na što je navikao, već je uz to došlo i do velike promjene dnevne rutine. Spominjete kako je tata provodio puno vremena s dječakom, a sada kada ga nema, u svim tim trenucima kada bi dječak inače bio s ocem, dječak osjeća prazninu i tugu. Djeca znaju reagirati svadljivo i agresivno kada se dogodi neka promjena jer im se tada poljulja osjećaj sigurnosti. Kod Vašeg dječaka to je dodatno naglašeno time što promjena zaista značajno mijenja njegovu svakodnevicu. Nositi se s tugom zbog gubitka dragocjenog vremena provedenog s tatom te raznim drugim osjećajima koji mu se vjerojatno javljaju nije lako.</para>
<para>Ono što dodatno možete učiniti je da pokažete razumijevanje za djetetovu tugu i nezadovoljstvo. Lakše će se s time nositi ako to podijeli s Vam i osjeti da ga razumijete i prihvaćate. Ukoliko osjeti da ga se osuđuje ili ne razumije moguće je da će postati još više frustriran. Ipak, uz to je jako važno da mu se postavljaju ranice na ponašanje time što će mu se empatički reflektirati emocija i onda tek postaviti granica na ponašanje, npr. „Znam da ti nedostaje tata, ali ne možeš mi govoriti ružne riječi.“ Možete s njim podijeliti i svoje osjećaje na način da kažete da i Vama nedostaje i da se veselite vremenu kada ćete se opet svi skupa družiti. Također bilo bi poželjno da unaprijed zna kada točno će se moći čuti s tatom. U svakom slučaju biti će potrebno neko vrijeme da se dječak navikne na ovu promjenu i u tom razdoblju mu je posebno važna podrška kako bi izdržao frustraciju koja mu se javlja.</para>
<para>U ovom članku možete pročitati nešto više o emociji tuge: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/bazicni-osjecaji-kod-djece-tuga/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/bazicni-osjecaji-kod-djece-tuga/</ulink>
</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>
 Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Dječak (10 godina) nakon odlaska tate u drugu zemlju postaje tužan, agresivan i svadljiv Imam sina od 10 godina. Postao je tužan, nasilan i svadljiv otkada je tata otišao na rad u Njemačku. Bili su jako povezani i tata je puno vremena provodio s njim. 
    Problem su mu popodnevne smjene u školi. Ujutro počinje biti tužan i stalno zove tatu, želi da je s njim, ne možemo ga smiriti. Posebno je agresivan i svadljiv prema meni. Odličan je učenik i trenira nogomet. Kako da ga vratimo na staro? Prije je bio drago i osjećajno dijete, uvijek pomagao drugima. Bojim se za njega i sebe.


Draga mama,
promjena koja se dogodila je za Vašeg dječaka zaista velika. Ne samo da mu tata nedostaje jer sada više nije fizički prisutan uz njega, a na što je navikao, već je uz to došlo i do velike promjene dnevne rutine. Spominjete kako je tata provodio puno vremena s dječakom, a sada kada ga nema, u svim tim trenucima kada bi dječak inače bio s ocem, dječak osjeća prazninu i tugu. Djeca znaju reagirati svadljivo i agresivno kada se dogodi neka promjena jer im se tada poljulja osjećaj sigurnosti. Kod Vašeg dječaka to je dodatno naglašeno time što promjena zaista značajno mijenja njegovu svakodnevicu. Nositi se s tugom zbog gubitka dragocjenog vremena provedenog s tatom te raznim drugim osjećajima koji mu se vjerojatno javljaju nije lako.
Ono što dodatno možete učiniti je da pokažete razumijevanje za djetetovu tugu i nezadovoljstvo. Lakše će se s time nositi ako to podijeli s Vam i osjeti da ga razumijete i prihvaćate. Ukoliko osjeti da ga se osuđuje ili ne razumije moguće je da će postati još više frustriran. Ipak, uz to je jako važno da mu se postavljaju ranice na ponašanje time što će mu se empatički reflektirati emocija i onda tek postaviti granica na ponašanje, npr. „Znam da ti nedostaje tata, ali ne možeš mi govoriti ružne riječi.“ Možete s njim podijeliti i svoje osjećaje na način da kažete da i Vama nedostaje i da se veselite vremenu kada ćete se opet svi skupa družiti. Također bilo bi poželjno da unaprijed zna kada točno će se moći čuti s tatom. U svakom slučaju biti će potrebno neko vrijeme da se dječak navikne na ovu promjenu i u tom razdoblju mu je posebno važna podrška kako bi izdržao frustraciju koja mu se javlja.
U ovom članku možete pročitati nešto više o emociji tuge: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/bazicni-osjecaji-kod-djece-tuga/

Sretno,

   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Dječak (10 godina) nakon odlaska tate u drugu zemlju postaje tužan, agresivan i svadljiv

<para>
 Utješite me i savjetujte što mogu učiniti za nju. O kakvom se problemu radi i kako joj pomoći? Hvala na odgovoru i s poštovanjem, Branka 
</para>
<para>
Draga mama Branka,</para>
<para>vjerujem da vas brine to što djevojčica još uvijek mokri po noći u krevet. Ono što niste naveli je je li ona nekada imala period kada je bila uspjela uspostaviti kontrolu mokrenja po noći pa da je onda u nekom trenutku opet počela mokriti ili nikada nije imala period dulji od 6 mjeseci da ne mokri po noći u krevet. Ovisno o tome je li primarna ili sekundarna eneureza u pitanju moguća su i različita objašnjenja. U svakom slučaju bilo bi dobro da posjetite njezinog liječnika kako bi se utvrdilo je li razlog fiziološke prirode. Ukoliko je fiziološki sve ok, tek onda se može razmišljati o nekim psihološkim faktorima. U svakom slučaju važno je pokazati djevojčici da razumijete da joj je teško i neugodno zbog toga što se popiški u krevet. Možete joj reći da nekoj djeci treba više vremena za to i da ste joj i dalje podrška.</para>
<para>Više o ovom problemu možete pročitati u ovom odgovoru:</para>
<para>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/savjeti/djecak-55-nikad-nije-uspostavio-kontrolu-mjehura-i-jos-uvijek-nocu-mokri-u-krevet/">https://klinfo.rtl.hr/savjeti/djecak-55-nikad-nije-uspostavio-kontrolu-mjehura-i-jos-uvijek-nocu-mokri-u-krevet/

</ulink>
</para>
<para>
 <emphasis>
 Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Djevojčica od 6 godina noću piški u krevet i toga se srami. Kako joj pomoći? Poštovani, moja djevojčica ima 6 godina. Uskoro kreće u školu, ali još uvijek mokri po noći u krevet, ne stavljam joj pelenu, srami se ako joj to spomenem. 
    Utješite me i savjetujte što mogu učiniti za nju. O kakvom se problemu radi i kako joj pomoći? Hvala na odgovoru i s poštovanjem, Branka 


Draga mama Branka,
vjerujem da vas brine to što djevojčica još uvijek mokri po noći u krevet. Ono što niste naveli je je li ona nekada imala period kada je bila uspjela uspostaviti kontrolu mokrenja po noći pa da je onda u nekom trenutku opet počela mokriti ili nikada nije imala period dulji od 6 mjeseci da ne mokri po noći u krevet. Ovisno o tome je li primarna ili sekundarna eneureza u pitanju moguća su i različita objašnjenja. U svakom slučaju bilo bi dobro da posjetite njezinog liječnika kako bi se utvrdilo je li razlog fiziološke prirode. Ukoliko je fiziološki sve ok, tek onda se može razmišljati o nekim psihološkim faktorima. U svakom slučaju važno je pokazati djevojčici da razumijete da joj je teško i neugodno zbog toga što se popiški u krevet. Možete joj reći da nekoj djeci treba više vremena za to i da ste joj i dalje podrška.
Više o ovom problemu možete pročitati u ovom odgovoru:

   https://klinfo.rtl.hr/savjeti/djecak-55-nikad-nije-uspostavio-kontrolu-mjehura-i-jos-uvijek-nocu-mokri-u-krevet/




   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica od 6 godina noću piški u krevet i toga se srami. Kako joj pomoći?

<para>
 Biste li mi mogli reći koliko čega trebam jesti za doručak, užinu, ručak i večeru? Još uvijek nisam dobila menstruaciju. Zbog lošeg načina ishrane, strah me je da ću se udebljati, a to ne bih željela.
</para>
<para>
Draga Dunja,</para>
<para>tvoja težina nije prevelika, niti za tvoju visinu niti za tvoju dob. Dapače, nalazi se unutar idealnih vrijednosti, stoga se ne trebaš zamarati time da ćeš se udebljati. Svakako, bez obzira na težinu, pohvalno je što se želiš zdravo hraniti. Prehrana prije svega treba biti raznolika, umjerena i uravnotežena te ispunjena cjelovitim namirnicama. Važan je i broj te raspored obroka: pet obroka u danu (tri glavna obroka i dva međuobroka) u pravilnim razmacima od tri do četiri sata. Konkretan primjer obroka u danu može izgledati ovako: D zobene pahuljice s svježim ili suhim voćem, orašastim plodovima i mlijekom, MO svježi sir i voće, R grill pureće meso, kuhani špinat i rotkvice na salatu, MO kriška raženog kruha s namazom od slanutka V poširana jaja sa salatom od rikole i cikle te kriška raženog kruha.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Koji je pravilan režim ishrane za 13-godišnjakinju? Zovem se Dunja. Imam 13 godina. Visoka sam 164 cm i imam 59 kg. Voljela bih imati 52 kg i pravilan režim ishrane. 
    Biste li mi mogli reći koliko čega trebam jesti za doručak, užinu, ručak i večeru? Još uvijek nisam dobila menstruaciju. Zbog lošeg načina ishrane, strah me je da ću se udebljati, a to ne bih željela.


Draga Dunja,
tvoja težina nije prevelika, niti za tvoju visinu niti za tvoju dob. Dapače, nalazi se unutar idealnih vrijednosti, stoga se ne trebaš zamarati time da ćeš se udebljati. Svakako, bez obzira na težinu, pohvalno je što se želiš zdravo hraniti. Prehrana prije svega treba biti raznolika, umjerena i uravnotežena te ispunjena cjelovitim namirnicama. Važan je i broj te raspored obroka: pet obroka u danu (tri glavna obroka i dva međuobroka) u pravilnim razmacima od tri do četiri sata. Konkretan primjer obroka u danu može izgledati ovako: D zobene pahuljice s svježim ili suhim voćem, orašastim plodovima i mlijekom, MO svježi sir i voće, R grill pureće meso, kuhani špinat i rotkvice na salatu, MO kriška raženog kruha s namazom od slanutka V poširana jaja sa salatom od rikole i cikle te kriška raženog kruha.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Koji je pravilan režim ishrane za 13-godišnjakinju?

<para>
 Od početka imamo problema s hranjenjem. Naime sada jede dozu od 130 ml gotovog obroka, prvih 50 ml pojede u jednom "dahu" i bez problema, nakon toga slijede grimase, izbacivanje bočice iz usta i grčenje trbuha, a ne rijetko i plač. Hranjenje traje po sat vremena i ne rijetko ostane nepojedenih 30 ml. Na težini napreduje relativno dobro, sad ima 4440g. Zanima me imate li kakvu ideju u čemu je problem i što bih eventualno mogla promijeniti? Koliko obroka je dostatno za bebu od 2-2 i pol mjeseca kroz 24h? Unaprijed zahvaljujem.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>najvažnije je da dijete napreduje i da generalno gledano djeluje zadovoljno. Koliko vidim prema ovome što ste napisali ona se nalazi u zdravom rasponu težine za svoju dob, što znači da dobiva dovoljno hrane. Za dijete u dobi od 2 do 3 mjeseca dovoljno je pet obroka po 120 do 150 ml adaptiranog mlijeka. Razlozi za odbijanje bočice mogu biti možda prečesti obroci ili progutani zrak. Pokušajte s obrocima u razmacima po 3,5 do 4 sata te s podrigivanjem nekoliko puta za vrijeme obroka. Ako ovaj pristup ne pokaže rezultate, možete još pokušati s više obroka (šest do sedam) manjih količinom (90 do 120 ml) i u manjim vremenskim razmacima (2.5 do 3 sata).</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Da li beba (2,2 mjeseca) jede dovoljan broj obroka? Poštovani, imam bebu starosti 9 tjedana. Rođena je carskim rezom s 2820 g i od početka je na adaptiranom mlijeku, prvo Hipp, zatim zbog učestalih kolika Novalac AC, a sad NAN. 
    Od početka imamo problema s hranjenjem. Naime sada jede dozu od 130 ml gotovog obroka, prvih 50 ml pojede u jednom "dahu" i bez problema, nakon toga slijede grimase, izbacivanje bočice iz usta i grčenje trbuha, a ne rijetko i plač. Hranjenje traje po sat vremena i ne rijetko ostane nepojedenih 30 ml. Na težini napreduje relativno dobro, sad ima 4440g. Zanima me imate li kakvu ideju u čemu je problem i što bih eventualno mogla promijeniti? Koliko obroka je dostatno za bebu od 2-2 i pol mjeseca kroz 24h? Unaprijed zahvaljujem.


Poštovana,
najvažnije je da dijete napreduje i da generalno gledano djeluje zadovoljno. Koliko vidim prema ovome što ste napisali ona se nalazi u zdravom rasponu težine za svoju dob, što znači da dobiva dovoljno hrane. Za dijete u dobi od 2 do 3 mjeseca dovoljno je pet obroka po 120 do 150 ml adaptiranog mlijeka. Razlozi za odbijanje bočice mogu biti možda prečesti obroci ili progutani zrak. Pokušajte s obrocima u razmacima po 3,5 do 4 sata te s podrigivanjem nekoliko puta za vrijeme obroka. Ako ovaj pristup ne pokaže rezultate, možete još pokušati s više obroka (šest do sedam) manjih količinom (90 do 120 ml) i u manjim vremenskim razmacima (2.5 do 3 sata).

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Da li beba (2,2 mjeseca) jede dovoljan broj obroka?

<para>
 Problem je što ja imam toliko mlijeka da uz uvođenje tih kašica svako malo dobijem mastitis. Zbog tolike količine mlijeka koje imam, ne bi mi odgovaralo da spava cijelu noć ili da se budi samo jednom tijekom noći jer imam osjećaj da mi ujutro dojke od toliko mlijeka hoće puknuti. Izdajanje i bacanje mlijeka kako bi on jeo kašicu mislim da nema nekog smisla, jer svi jako dobro znamo koliko je mlijeko zdravo.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>možete nastaviti s dojenjem i polako uvoditi krutu hranu. Produkcija mlijeka funkcionira po principu ponude i potražnje. Što više dojite svoje dijete to se više mlijeka proizvodi. Dakle, bacanje mlijeka ne bi doprinijelo smanjenjem količine mlijeka koju imate. Postepeno uvodite krutu hranu, jednu po jednu namirnicu (u razmacima od tri dana) te isto tako postupno povećavajte i broj obroka. Time će se postupno proporcionalno broju i količini obroka smanjiti količina vašeg mlijeka na potpuno prirodan način. Poželjno je da u obroke krute hrane u početku dodajete svoje mlijeko kako bi prilagodili konzistenciju hrane vašem dijetetu i kako bi olakšali tranzit na krutu hranu kroz poznati okus.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Imam puno mlijeka i ne želim prestati dojiti zbog kašica i dohrane Dobar dan, imam jedno pitanje. Moje dijete ima 8 mjeseci i dojim je, s tim da sam mu počela polako davati kašice koje koliko-toliko prihvaća (prije kašice nisu dolazile u obzir). 
    Problem je što ja imam toliko mlijeka da uz uvođenje tih kašica svako malo dobijem mastitis. Zbog tolike količine mlijeka koje imam, ne bi mi odgovaralo da spava cijelu noć ili da se budi samo jednom tijekom noći jer imam osjećaj da mi ujutro dojke od toliko mlijeka hoće puknuti. Izdajanje i bacanje mlijeka kako bi on jeo kašicu mislim da nema nekog smisla, jer svi jako dobro znamo koliko je mlijeko zdravo.

Poštovana,
možete nastaviti s dojenjem i polako uvoditi krutu hranu. Produkcija mlijeka funkcionira po principu ponude i potražnje. Što više dojite svoje dijete to se više mlijeka proizvodi. Dakle, bacanje mlijeka ne bi doprinijelo smanjenjem količine mlijeka koju imate. Postepeno uvodite krutu hranu, jednu po jednu namirnicu (u razmacima od tri dana) te isto tako postupno povećavajte i broj obroka. Time će se postupno proporcionalno broju i količini obroka smanjiti količina vašeg mlijeka na potpuno prirodan način. Poželjno je da u obroke krute hrane u početku dodajete svoje mlijeko kako bi prilagodili konzistenciju hrane vašem dijetetu i kako bi olakšali tranzit na krutu hranu kroz poznati okus.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Imam puno mlijeka i ne želim prestati dojiti zbog kašica i dohrane

<para>
 Ponekad razmišljam koja je svrha života, zašto živimo. Zašto ljudi osjećaju bol, zašto se međusobno ne razumijemo i pomažemo jedni drugima? Postoje li druge nacije koje žive možda u nekom drugom svemiru, nemaju naš način razmišljanja, nemaju ruke, noge, ne osjećaju bol, komuniciraju mikrovalovima. Jako me muči ovaj zatupljeni narod. Mrzim život. Otkako sam shvatio da sam gay, postao sam povučen, a to ne želim biti. Nekad se probudim pa slušam najtužnije pjesme i plačem. Nikako da mi se stanje popravi. Razmišljam o samoubojstvu, jednom sam se pokušao ubiti, ali nisam imao hrabrosti jer me bilo strah i bojao sam se da ne povrijedim svoju obitelj. Znam da je homoseksualnost skinuta s liste bolesti, ali me zanima mogu li promijeniti svoju seksualnu orijentaciju ili je ona već formirana? Postoji li izlazak iz ove situacije? U iščekivanju odgovora.
</para>
<para>
Dragi anonimni čitatelju,</para>
<para>prije svega ti želim reći da rješenja uvijek ima i da oduzimanje života sigurno nije jedno od njih. Što prije potraži pomoć – u nastavku se nalaze neki brojevi na kojima možeš porazgovarati sa stručnjacima: Hrabri telefon – od 9 do 18h radnim danom – 0800 0800; Telefon za psihološku pomoć – Psihološki centar TESA, 01/ 4828 888; Plavi telefon za djecu u krizi, 0800 421 888. Telefoni s pozivnim 0800 su potpuno besplatni.</para>
<para>U međuvremenu, mogu ti reći da postoji još djece i odraslih ljudi koji se suočavaju sa sličnim ili čak istim problemima kao i ti. Biti po nečemu drugačiji može biti vrlo izazovno – no to nije razlog da odustanemo od života koji osim prepreka sa sobom nosi i niz predivnih i sretnih trenutaka. Homoseksualnost nije bolest i nije nešto što čovjek sam izabire – kao što po rođenju ne biramo spol, tako ne biramo ni seksualnu orijentaciju. Mijenjati sebe radi drugih, radi toga da bi se uspjeli „ukalupiti“ i zadovoljiti očekivanja drugih ne donosi sreću ni zadovoljstvo. Zadovoljstvo donosi samo to da sami sebe prihvatimo takvi kakvi jesmo. Možda naša zemlja je konzervativna, no to nipošto ne znači da u njoj ne žive ljudi koji prihvaćaju druge, kojima homoseksualnost ne smeta. Ako se malo osvrneš oko sebe, uočit ćeš da i u Hrvatskoj postoji mnogo ljudi koji su homoseksualci, koji sklapaju životna partnerstva i žive jedan sasvim normalan život. Možda nisu prihvaćeni od svih ljudi – ali, neovisno o seksualnoj orijentaciji, ima puno ljudi koji zbog nečega i od strane nekoga nisu prihvaćeni (druga vjera, rasa, fizički izgled...). Ne možemo očekivati da nas svi prihvate – ali to nije ni važno. Važno je da prihvatimo sami sebe i da se okružimo ljudima koji nas podržavaju. Stoga, moj savjet je da svakako potražiš stručnu pomoć kako bi naučio prihvatiti i voljeti sebe, kako bi mijenjao one stvari koje možeš i želiš i kako bi cijelo vrijeme imao podršku.</para>
<para>Šaljem ti svu svoju podršku.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Imam 15 godina, gay sam, ali to ne želim biti. Može li se to kako "popraviti"? Imam 15 godina i gay sam. Ne želim to biti, naprosto mi se gadi takav život. Već imam simpatiju (prijatelja), ali to ne želim. Želim biti hetero. 
    Ponekad razmišljam koja je svrha života, zašto živimo. Zašto ljudi osjećaju bol, zašto se međusobno ne razumijemo i pomažemo jedni drugima? Postoje li druge nacije koje žive možda u nekom drugom svemiru, nemaju naš način razmišljanja, nemaju ruke, noge, ne osjećaju bol, komuniciraju mikrovalovima. Jako me muči ovaj zatupljeni narod. Mrzim život. Otkako sam shvatio da sam gay, postao sam povučen, a to ne želim biti. Nekad se probudim pa slušam najtužnije pjesme i plačem. Nikako da mi se stanje popravi. Razmišljam o samoubojstvu, jednom sam se pokušao ubiti, ali nisam imao hrabrosti jer me bilo strah i bojao sam se da ne povrijedim svoju obitelj. Znam da je homoseksualnost skinuta s liste bolesti, ali me zanima mogu li promijeniti svoju seksualnu orijentaciju ili je ona već formirana? Postoji li izlazak iz ove situacije? U iščekivanju odgovora.


Dragi anonimni čitatelju,
prije svega ti želim reći da rješenja uvijek ima i da oduzimanje života sigurno nije jedno od njih. Što prije potraži pomoć – u nastavku se nalaze neki brojevi na kojima možeš porazgovarati sa stručnjacima: Hrabri telefon – od 9 do 18h radnim danom – 0800 0800; Telefon za psihološku pomoć – Psihološki centar TESA, 01/ 4828 888; Plavi telefon za djecu u krizi, 0800 421 888. Telefoni s pozivnim 0800 su potpuno besplatni.
U međuvremenu, mogu ti reći da postoji još djece i odraslih ljudi koji se suočavaju sa sličnim ili čak istim problemima kao i ti. Biti po nečemu drugačiji može biti vrlo izazovno – no to nije razlog da odustanemo od života koji osim prepreka sa sobom nosi i niz predivnih i sretnih trenutaka. Homoseksualnost nije bolest i nije nešto što čovjek sam izabire – kao što po rođenju ne biramo spol, tako ne biramo ni seksualnu orijentaciju. Mijenjati sebe radi drugih, radi toga da bi se uspjeli „ukalupiti“ i zadovoljiti očekivanja drugih ne donosi sreću ni zadovoljstvo. Zadovoljstvo donosi samo to da sami sebe prihvatimo takvi kakvi jesmo. Možda naša zemlja je konzervativna, no to nipošto ne znači da u njoj ne žive ljudi koji prihvaćaju druge, kojima homoseksualnost ne smeta. Ako se malo osvrneš oko sebe, uočit ćeš da i u Hrvatskoj postoji mnogo ljudi koji su homoseksualci, koji sklapaju životna partnerstva i žive jedan sasvim normalan život. Možda nisu prihvaćeni od svih ljudi – ali, neovisno o seksualnoj orijentaciji, ima puno ljudi koji zbog nečega i od strane nekoga nisu prihvaćeni (druga vjera, rasa, fizički izgled...). Ne možemo očekivati da nas svi prihvate – ali to nije ni važno. Važno je da prihvatimo sami sebe i da se okružimo ljudima koji nas podržavaju. Stoga, moj savjet je da svakako potražiš stručnu pomoć kako bi naučio prihvatiti i voljeti sebe, kako bi mijenjao one stvari koje možeš i želiš i kako bi cijelo vrijeme imao podršku.
Šaljem ti svu svoju podršku.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Imam 15 godina, gay sam, ali to ne želim biti. Može li se to kako "popraviti"?

<para>
 Ne osjeća se dobro i krenuo je kod psihoterapeuta na razgovor koji mu je savjetovao da se makne od svih i da prekine komunikaciju sa svima na neko vrijeme. Prekinuo je i komunikaciju sa mnom. U vezi smo već 3 i pol godine i užasno mi je teško da se sad samo odjednom ne čujemo jer njemu treba odmor. Naravno da ću mu dati prostora i neću ga gnjaviti ako mu je to potrebno, ali me užasno strah. Ne želim ga izgubiti. Ne znam do kad će mu trajati taj prekid komunikacije, kako da znam da je on ok kad se ne javlja? Ne znam kako da se nosim s tim, užasno se osjećam. Imate li neki savjet za mene? Pozdrav!
</para>
<para>
Draga Consuela,</para>
<para>svako odvajanje od nama bliskih osoba može biti vrlo teško. Je li Vaše odvajanje od dečka privremeno ili konačno – to je nešto što još uvijek ne znate. Što god on odlučio, znajte da su za vezu potrebne dvije osobe i da ukoliko jedna istu ne želi, ona druga sigurno neće biti sretna s njom. A vjerujem da Vi za sebe želite sreću, zar ne? Moj savjet jest da date svom dečku prostora – dati prostora ne znači nužno da mu nećete reći da Vam je važan, da se nadate da je dobro i da bi voljeli znati što možete očekivati (što to odsustvo komunikacije znači za Vašu vezu – je li to prekid veze ili samo ne komunikacija). Možda Vam neće moći dati odgovor na zadnje pitanje – u tom slučaju je na Vama da odlučite što ćete bez te informacije: krenuti dalje ili pričekati njegovu odluku.</para>
<para>U svakom slučaju ono što Vam može pomoći u ovom periodu jest da se okružite bliskim ljudima, ljudima koji su Vam podrška, s kojima možete izaći, provesti vrijeme družeći se, razgovarajući. Ako imate hobije, ovo je dobro vrijeme da se posvetite njima. Sve to će Vam pomoći da svoj fokus preusmjerite na nešto pozitivno. Ukoliko procijenite da Vam je preteško nositi se s tim prekidom komunikacije, uvijek se možete obratiti stručnjaku za pomoć.</para>
<para>Želim Vam puno sreće.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Kako se nositi s prekidom nakon duže veze? Poštovani, moj dečko je doživio "burnout" na poslu i dao je otkaz prije par tjedana. 
    Ne osjeća se dobro i krenuo je kod psihoterapeuta na razgovor koji mu je savjetovao da se makne od svih i da prekine komunikaciju sa svima na neko vrijeme. Prekinuo je i komunikaciju sa mnom. U vezi smo već 3 i pol godine i užasno mi je teško da se sad samo odjednom ne čujemo jer njemu treba odmor. Naravno da ću mu dati prostora i neću ga gnjaviti ako mu je to potrebno, ali me užasno strah. Ne želim ga izgubiti. Ne znam do kad će mu trajati taj prekid komunikacije, kako da znam da je on ok kad se ne javlja? Ne znam kako da se nosim s tim, užasno se osjećam. Imate li neki savjet za mene? Pozdrav!


Draga Consuela,
svako odvajanje od nama bliskih osoba može biti vrlo teško. Je li Vaše odvajanje od dečka privremeno ili konačno – to je nešto što još uvijek ne znate. Što god on odlučio, znajte da su za vezu potrebne dvije osobe i da ukoliko jedna istu ne želi, ona druga sigurno neće biti sretna s njom. A vjerujem da Vi za sebe želite sreću, zar ne? Moj savjet jest da date svom dečku prostora – dati prostora ne znači nužno da mu nećete reći da Vam je važan, da se nadate da je dobro i da bi voljeli znati što možete očekivati (što to odsustvo komunikacije znači za Vašu vezu – je li to prekid veze ili samo ne komunikacija). Možda Vam neće moći dati odgovor na zadnje pitanje – u tom slučaju je na Vama da odlučite što ćete bez te informacije: krenuti dalje ili pričekati njegovu odluku.
U svakom slučaju ono što Vam može pomoći u ovom periodu jest da se okružite bliskim ljudima, ljudima koji su Vam podrška, s kojima možete izaći, provesti vrijeme družeći se, razgovarajući. Ako imate hobije, ovo je dobro vrijeme da se posvetite njima. Sve to će Vam pomoći da svoj fokus preusmjerite na nešto pozitivno. Ukoliko procijenite da Vam je preteško nositi se s tim prekidom komunikacije, uvijek se možete obratiti stručnjaku za pomoć.
Želim Vam puno sreće.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Kako se nositi s prekidom nakon duže veze?

<para>
 ?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>to je malo prerano, te bih preporučila da se obratite svom pedijatru da je pregleda i ako treba uputi na obradu endokrinologu.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Stidne dlačice kod djevojčice u dobi od 7 godina. Da li je to normalno? Poštovanje, imam djevojčicu koja 10. svibnja 2016. navršava 7 godina. Primijetila sam da ispod pazuha i na intimnom dijelu ima vrlo malo stidnih dlačica. Što da radim, a da nju pritom ne uplašim 
   ?

Poštovana,
to je malo prerano, te bih preporučila da se obratite svom pedijatru da je pregleda i ako treba uputi na obradu endokrinologu.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Stidne dlačice kod djevojčice u dobi od 7 godina. Da li je to normalno?

<para>
 Otac i majka su visoki s proporcionalnom težinom u odnosu na visinu. Sad imaju dvije godine i tri i pol mjeseca. Dječak je težak 14,5 kg, a visok 93 cm, dok je djevojčica teška 10,5 kg, a visoka 79 cm. Imaju li moji blizanci idealnu visinu i težinu? Unaprijed Vam hvala.
</para>
<para>
Svako dijete raste svojim tempom i obično ga pratimo u kontinuitetu vremena prema centilnim krivuljama. Normalom smatramo kada dijete raste i dobiva na TM ujednačenim ritmom, i kada se drži određene centilne krivulje koja je izmedju 5 i 95 centile za dob,a proporcionalne su tjelesna masa i visina. Vaš dječak je i visnom i tjelesnom masom na 85c, što znači proporcionalan i prema očekivanjima obzirom na roditelje. Međutim, djevojčica je tjelesnom visinom ispod 3c (svakako ispod normale za dob), a tjelesnom masom 15c, što je u granicama normale.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Imaju li moji blizanci idealnu visinu i težinu za svoju dob? Poštovana, moji blizanci su rođeni u prvom tjednu devetog mjeseca trudnoće. Dječak je bio težak 2,8 kg, a visok 48 cm, djevojčica je bila teška 1,4 kg, a visoka 42 cm. 
    Otac i majka su visoki s proporcionalnom težinom u odnosu na visinu. Sad imaju dvije godine i tri i pol mjeseca. Dječak je težak 14,5 kg, a visok 93 cm, dok je djevojčica teška 10,5 kg, a visoka 79 cm. Imaju li moji blizanci idealnu visinu i težinu? Unaprijed Vam hvala.


Svako dijete raste svojim tempom i obično ga pratimo u kontinuitetu vremena prema centilnim krivuljama. Normalom smatramo kada dijete raste i dobiva na TM ujednačenim ritmom, i kada se drži određene centilne krivulje koja je izmedju 5 i 95 centile za dob,a proporcionalne su tjelesna masa i visina. Vaš dječak je i visnom i tjelesnom masom na 85c, što znači proporcionalan i prema očekivanjima obzirom na roditelje. Međutim, djevojčica je tjelesnom visinom ispod 3c (svakako ispod normale za dob), a tjelesnom masom 15c, što je u granicama normale.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 