Žive same sa mnom od rođenja i dosad nismo imale nikakve probleme. Nikad im ništa nije falilo i dobro smo se slagale, uz svu njihovu živahnost i nered, izlazile smo nekako na kraj. Odjednom su postale nemoguće, ponašaju se ružno jedna prema drugoj, nemaju ni malo poštovanja prema meni, jelu, životinji. Sve im je teško napraviti, ne slušaju, rade stvari koje su im zabranjene čim vide priliku. Jako sam uplašena što će biti kad budu starije ako sad nešto ne poduzmem. Ako imate neki savjet, bila bih Vam beskrajno zahvalna. Lijep pozdrav
Draga A.,
uz mnoštvo ostalih obaveza mogu samo zamisliti koliko Vam je teško izlaziti na kraj s njihovim oponirajućim ponašanjem i vjerujem da ste zabrinuti da će se takvo ponašanje samo pogoršati kako djevojčice budu rasle. Kažete da je takvo ponašanje došlo naglo kod obje djevojčice. Bilo bi dobro razmisliti što se dogodilo u okolini u to vrijeme. Jesu li doživjele neku promjenu ili stresnu situaciju? Promjene koje se događaju u njihovim životima mogu izazvati neugodne emocije i unutarnju napetost koja se pak izražava kroz promjenu ponašanja. Spomenuli ste da je starija kćerkica završila prvi razred, a mlađa je predškolac. Polazak u školu pruža veliko veselje za mnoge mališane, ali ujedno je to velika promjena u njihovom životu. Za razliku od vrtića u kojem nema stroge strukture i visokih očekivanja od strane odgajatelja, u školi se pravila mijenjaju i postavljeni su zahtjevi, pa tako i očekivanja od strane učitelja, roditelja, ali i samog djeteta. Također se promijenila dinamika unutar obitelji jer starija ipak sada ima više obaveza, dok mlađa još ide u vrtić. To može predstavljati podlogu za ljubomorna ponašanja između njih dvije.
Bilo kako bilo, način na koji im Vi možete olakšati je kroz postavljanje granica i verbalizacijom njihovih osjećaja. Svakako bi Vam preporučila da pročitate ovaj članak gdje je detaljno napisano kako djeci postaviti granice, ali ujedno uzeti u obzir njihove želje i emocije što je jako važno za njihov daljni razvoj https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/ Ono što je bitno znati jest da je normalno da djeca ponekad budu ljuta, ali tek ih treba naučiti kako mogu izražavati svoju ljutnju i u tome im treba pomoć odraslih. Također, možda će Vam biti od pomoći i ovaj članak koji govori o ljubomori i rivalstvu među braćom i sestrama https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/djecja-ljubomora-ili-kako-stati-na-kraj-svadama-medu-bracom-i-sestrama/
Spomenula sam da je jedan od načina kako im možete pomoći proraditi njihove emocije, a istovremeno smanjiti nepoželjno ponašanje je reflektiranje emocija koje kod njih primjećujete. Kada jedna od njih iskaže oponirajuće ponašanje razmislite, što se događa unutar nje da je na taj način promijenila ponašanje? Koje emocije leže ispod agresivnih ispada? Reflektiranje emocija sastoji se u tome da Vi umjesto njih verbalizirate što se zbiva unutar njih, npr. „Znam da ne želiš to napraviti.....“„Vidim da si jako ljuta!“ i sl. Vi joj možete poslužiti kao prozor u svijet gdje ćete umjesto nje izraziti ono što ona u sebi osjeća te joj tako bar na neki način olakšati teret neugodnih emocija. Naravno, nakon toga dolazi postavljanje granica jer to što razumijete kako se one osjećaju ne znači da se mogu ponašati na način na koji žele. Da bi se djetetu pokazalo da se neka želja ne može ispuniti, ne treba mijenjati želju i pokušavati razuvjeriti dijete, niti popustiti svakom zahtjevu, već samo dati do znanja da vidimo da joj je teško i da stvarno to želi, ali na žalost joj se sada ne može udovoljiti.
Ako ćete imati potrebu za dodatnim savjetovanjem o tome kako se postaviti u situacijama kada one iskazuju oponirajuće ponašanje slobodno nam se javite.
Puno sreće,
Jelena Borić, magistra psihologije