Postala je jako neposlušna, nestrpljiva i suprotstavlja se svemu što joj se kaže. Dosta je uporna i tvrdoglava, što rezultira plačem, želi da sve bude po njenom. Inače je talentirana i kreativna. Uklapa se dobro među ostalu djecu, dok je u društvu odraslih sramežljiva. Susjedi joj često prigovaraju zbog vikanja, što i meni smeta. Želim svoje dijete odgojiti u najboljem smislu, a ne da je "ubijam u pojam" - ili ja ili netko drugi, a da svoju upornost usmjeri u drugom pravcu. Lijep pozdrav.
Draga Ana,
svjesna sam koliko je teško ostati ''hladne glave'' kada ste suočeni s oponirajućim ponašanjem Vaše djevojčice. Uz mnoštvo drugih obaveza i briga zaista nas takvo ponašanje, kao što kažete, zna izbaciti iz takta. Često iz osjećaja nemoći neki roditelji upravo pribjegavaju staroj, dobro poznatoj metodi fizičkog kažnjavanja. Ipak dugoročno, ovaj pristup ne riješava problem nego ga može samo još više produbiti. Stoga je pohvalno što razmišljate o drugačijim načinima smirivanja djeteta. Batine možda mogu trenutačno naizgled primiriti situaciju, ali jako štete vašem daljnjem odnosu te njenoj slici o sebi i svijetu koji je okružuje. Također, djeca intezivno uče gledajući roditeljsko ponašanje te može donjeti zaključak kako su batine način rješavanja problema što, naravno može stvoriti poteškoće u kasnijim odnosima.
Kako bi smirili Vašu kćerkicu prvenstveno je važno da sebe umirite. Znam da je to ponekad teško, no djeca uče i upijaju od nas pa će teško usvojiti samoregulaciju, ako ona nije prisutna kod odraslog. Ono što nam može pomoći da se smirimo u trenutku kada primijetimo da nam se 'tlak diže' je spoznaja da mala djeca imaju još više poteškoća pri regulaciji svojeg ponašanja, pogotovo kada su pod utjecajem intenzivnih emocija (kao što je ljutnja, strah). Oni u svojim malim glavicama nemaju ideju o tome što mogu napraviti kada su ljuti te se prepuštaju trenutnom impulsu (bacanje stvari, udaranje, vikanje..). Tu im treba pomoć odraslih kako bi naučili izraziti svoju ljutnju na socijalno prihvatljiv način. U ovakvim situacijama važno je postaviti jasne granice. Postoje granice oko kojih se pregovara npr. hoće li obući crvenu ili plavu majicu, hoće li jesti griz ili sendvič za večeru i sl. One su korisne jer se dijete uči kritički razmišljati te se potiče razvoj verbalnih sposobnosti. No, postoje granice oko kojih se ne pregovara, za koje ne postoji mjesto ni situacija u kojima im je dozvoljeno prijeći. To su ponašanja u kojima je dijete agresivno prema sebi (tuče se, ozljeđuje), agresivno prema drugima (ozljeđuje druge osobe) te ako uništava imovinu (lupa i baca stvari koje se mogu potrgati). Naravno, prvenstveno Vi morate biti sigurni koja su ponašanja i reakcije Vama prihvatljive, a koje ne. Svakako savjetujem da ponašanja poput agresije prema sebi i drugima te uništavanje imovine shvatite ozbiljno te reagirate dok ćete joj dati slobodu izbora u drugim situacijama (granice oko kojih se može pregovarati). Više o tome kako adekvatno možete postaviti granicu pročitajte u ovome članku: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/
Drago mi je što imate jednu kreativnu i talentiranu i upornu djevojčicu. Kao što sami primjećujete upornost je karakteristika temperamenta koja nosi sa sobom veliku snagu te joj je potrebna pomoć pri usmjeravanju te snage. Postavljenem granica na prethodno opisan način pomoći ćete joj da ojača svoju emocionalnu samoregulaciju i nauči se bolje nositi s izazovima koji su pred njom.
Puno sreće Vam želim!
Jelena Borić, magistra psihologije