Postroll

Preroll

<para>
 Nalaze se ispod kožice glavića u donjem dijelu, te su tijekom navlačenja kožice prilikom presvlačenja postale izrazito vidljive. Koliko vidim ne otežavaju mu mokrenje niti mu stvaraju ikakvu nelagodu, međutim ne sviđa mi se njihov izgled ni to što ih je sve više. Ne znam da li je riječ o žlijezdama lojnicama ili nečemu sličnom? Unaprijed hvala. Lijep pozdrav.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>bijele nakupine oko spolovila koje vidite najvjerojatnije su smegma, nakupina odumrlih stanica ispod prepucija koji se odljušćuje od glavića. To nije ništa zabrinavajuće ako nema bolove, znakove upale i ako normalno mokri.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Bijele nakupine oko spolovila dječaka starog dvije godine Poštovani, imam sinčića od dvije godine i u posljednje vrijeme sam mu primijetila pojačane bijele nakupine oko spolovila. 
    Nalaze se ispod kožice glavića u donjem dijelu, te su tijekom navlačenja kožice prilikom presvlačenja postale izrazito vidljive. Koliko vidim ne otežavaju mu mokrenje niti mu stvaraju ikakvu nelagodu, međutim ne sviđa mi se njihov izgled ni to što ih je sve više. Ne znam da li je riječ o žlijezdama lojnicama ili nečemu sličnom? Unaprijed hvala. Lijep pozdrav.

Poštovana,
bijele nakupine oko spolovila koje vidite najvjerojatnije su smegma, nakupina odumrlih stanica ispod prepucija koji se odljušćuje od glavića. To nije ništa zabrinavajuće ako nema bolove, znakove upale i ako normalno mokri.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

IVA PALČIĆ

Bolja ja

Bijele nakupine oko spolovila dječaka starog dvije godine

<para>
 Zbog toga sam ga počela stavljati da spava na trbuhu što je rezultiralo boljim spavanjem. Ali, on niti do danas ne spava na leđima. Prije nekoliko dana bili smo u posjeti ZOO-u, nakon čega je od umora zaspao u autosjedalici. Ponovno su se pojavili ti trzajevi svakih 5 minuta otprilike. Možete li mi reći o čemu je riječ, budući da se počinjem brinuti da nešto nije u redu. Unaprijed hvala na odgovoru.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>trzajevi tijekom sna, osobito kod usnivanja su normalna pojava. Ako Vas brine, pokušajte ga snimiti kamerom pa ćete prvo pokazati svom pedijatru koji će ako je potrebno uputiti dječaka na EEG i pregled neuropedijatra.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dječak (2,5 godina) ima trzajeve u snu Poštovani, imam dječaka starog 2,5 godine. Još otkada je bio beba imao je čudne trzajeve dok spava na leđima i boku. 
    Zbog toga sam ga počela stavljati da spava na trbuhu što je rezultiralo boljim spavanjem. Ali, on niti do danas ne spava na leđima. Prije nekoliko dana bili smo u posjeti ZOO-u, nakon čega je od umora zaspao u autosjedalici. Ponovno su se pojavili ti trzajevi svakih 5 minuta otprilike. Možete li mi reći o čemu je riječ, budući da se počinjem brinuti da nešto nije u redu. Unaprijed hvala na odgovoru.


Poštovana,
trzajevi tijekom sna, osobito kod usnivanja su normalna pojava. Ako Vas brine, pokušajte ga snimiti kamerom pa ćete prvo pokazati svom pedijatru koji će ako je potrebno uputiti dječaka na EEG i pregled neuropedijatra.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Dječak (2,5 godina) ima trzajeve u snu

<para>
 vađeni su nalazi bilirubina koji je iznosio 238, gdje je preporučeno što češće dojenje i buđenje bebe. 1.8. Bilirubin je pao na 185, transminaze AST 85 ALT 45, hemoglobin 15,7. Preporuka je što češće dojiti i kontrola za 7 dana. 09.08. Bilirubin 186 AST 65 ALT 25, hemoglobin 13,9. Terapija: Pehnobarbiton tbl a 15 mg 2x1/2 5 dana. Kontrola za 5 dana. 15.08. Bilirubin pao na 126 Hemoglobin 12,6. Terapija još 5 dana Phenobarbiton jednom dnevno. Kontrola za 10 dana. 25.8 Bilrubin porastao na 151. Nekoliko dana prije primjećen osip na dlanovima i stopalima bez temperature i bez osipa u ustima, trajao 2 dana. Zbog sumnje na laktacijsku žuticu preporučena ablaktacija 48h koja nije provedena jer je sin povraćao adaptirano mlijeko. Umjesto toga, izvodili smo sina na sunce direktno svaki dan. 31.8.2016. Bilirubin pao na 99. Nalazi: AST 40, ALT 20, LDH 940, GGT 70, hemoglobin 9,6., napravljen ultrazvuk abdomena. Nalaz uredan. Uključena terapija LEGOFER, i preporuka da odradimo TORCH nalaz. 16.9. Bilirubin pao na 49, LDH 847, GAMA GT 34, Hemoglobin 8,7. Nalazi TORCHA - sve negativno osim CMV IgG T.V.= 36 UA/ml i RUB IgG T.V. 15 UI/ml. Dobili smo uputnicu za bolnicu da čujemo njihovo mišljenje. Naš pedijatar sumnja da sam u trudnoći imala citomegalovirus koji je bebi oštetio jetru. Zanima me Vaše mišljenje u vezi ovog nalaza. Da li je moguće da sam ja sinu CMV IgG antitijela prenijela bez da je bilo infekcije u trudnoći, jer je IgM negativan. Mislite li da je nalaz zabrinjavajući, kao i ovoliki pad hemoglobina? Beba je 16.9 vagana i ima 5500 g (iz bolnice izašli sa 3000 g). Uredno doji i normalnog je ponašanja od rođenja i bez temperature. Hvala Vam unaprijed. Zabrinuta mama.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>najvažnije je da je dijete dobro. Teško je reći radi li se o CMV infekciji ili samo prenesenim protutijelima, no bitno je da su jetreni testovi dobri. Aktivne infekcije nema. Jetra po nalazima nije oštećena. Kada je povišen LDH, potrebo je uvijek provjeriti i CK, to je enzim mišića koji može s tim biti vezan. Pad hemoglobina očekivan je u dobi 2-3 mjeseca, a dodatno može biti pospješen gubitkom crvenih krvnih stanica i iz probavnog trakta, ali i drugim razlozima. Dojite ga svakako, a treba napraviti testove na alergiju na kravlje mlijeko, budući da je adaptirano povraćao. Nadam se da se pratite kod dječjeg gastroenterologa.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Visoki bilirubin kod bebe i moguće oštećenje jetre Pozdrav, molim vas za savjet i mišljenja. Sin je rođen 23.7.2016, u 37+5 tt, 3200 g. 29.7. 
    vađeni su nalazi bilirubina koji je iznosio 238, gdje je preporučeno što češće dojenje i buđenje bebe. 1.8. Bilirubin je pao na 185, transminaze AST 85 ALT 45, hemoglobin 15,7. Preporuka je što češće dojiti i kontrola za 7 dana. 09.08. Bilirubin 186 AST 65 ALT 25, hemoglobin 13,9. Terapija: Pehnobarbiton tbl a 15 mg 2x1/2 5 dana. Kontrola za 5 dana. 15.08. Bilirubin pao na 126 Hemoglobin 12,6. Terapija još 5 dana Phenobarbiton jednom dnevno. Kontrola za 10 dana. 25.8 Bilrubin porastao na 151. Nekoliko dana prije primjećen osip na dlanovima i stopalima bez temperature i bez osipa u ustima, trajao 2 dana. Zbog sumnje na laktacijsku žuticu preporučena ablaktacija 48h koja nije provedena jer je sin povraćao adaptirano mlijeko. Umjesto toga, izvodili smo sina na sunce direktno svaki dan. 31.8.2016. Bilirubin pao na 99. Nalazi: AST 40, ALT 20, LDH 940, GGT 70, hemoglobin 9,6., napravljen ultrazvuk abdomena. Nalaz uredan. Uključena terapija LEGOFER, i preporuka da odradimo TORCH nalaz. 16.9. Bilirubin pao na 49, LDH 847, GAMA GT 34, Hemoglobin 8,7. Nalazi TORCHA - sve negativno osim CMV IgG T.V.= 36 UA/ml i RUB IgG T.V. 15 UI/ml. Dobili smo uputnicu za bolnicu da čujemo njihovo mišljenje. Naš pedijatar sumnja da sam u trudnoći imala citomegalovirus koji je bebi oštetio jetru. Zanima me Vaše mišljenje u vezi ovog nalaza. Da li je moguće da sam ja sinu CMV IgG antitijela prenijela bez da je bilo infekcije u trudnoći, jer je IgM negativan. Mislite li da je nalaz zabrinjavajući, kao i ovoliki pad hemoglobina? Beba je 16.9 vagana i ima 5500 g (iz bolnice izašli sa 3000 g). Uredno doji i normalnog je ponašanja od rođenja i bez temperature. Hvala Vam unaprijed. Zabrinuta mama.


Poštovana,
najvažnije je da je dijete dobro. Teško je reći radi li se o CMV infekciji ili samo prenesenim protutijelima, no bitno je da su jetreni testovi dobri. Aktivne infekcije nema. Jetra po nalazima nije oštećena. Kada je povišen LDH, potrebo je uvijek provjeriti i CK, to je enzim mišića koji može s tim biti vezan. Pad hemoglobina očekivan je u dobi 2-3 mjeseca, a dodatno može biti pospješen gubitkom crvenih krvnih stanica i iz probavnog trakta, ali i drugim razlozima. Dojite ga svakako, a treba napraviti testove na alergiju na kravlje mlijeko, budući da je adaptirano povraćao. Nadam se da se pratite kod dječjeg gastroenterologa.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Visoki bilirubin kod bebe i moguće oštećenje jetre

<para>
 Poduzimali smo svašta odmalena, rukavice, mazanje lakom za odvikavanje, odvraćanje pažnje, opominjanje, ucjena pa i nagrađivanje kad ne cucla. Bilo se smanjilo, ali sad je opet po starom. U fazi je prelaska u novi vrtić i prilagodba na sve novo pa sam ju malo pustila, ali ona ima ranice već na tim prstima, usnica joj se isto promijenila i tko zna kako to utječe i na zubiće. Da li će to ostati trajna navika i što nam je činiti? Hvala!
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>to je navika kojom ona rješava svoj stres. Proći će, samo Vam nitko ne može reći kada. Preporučam ako ne uskoro da potražite savjet dječjeg psihologa.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kako curicu od 2,5 godine odviknuti od cuclanja prstića? Poštovana, molim Vas pomoć. Curica stara 2,5 godine konstantno cucla 2 prstića. 
    Poduzimali smo svašta odmalena, rukavice, mazanje lakom za odvikavanje, odvraćanje pažnje, opominjanje, ucjena pa i nagrađivanje kad ne cucla. Bilo se smanjilo, ali sad je opet po starom. U fazi je prelaska u novi vrtić i prilagodba na sve novo pa sam ju malo pustila, ali ona ima ranice već na tim prstima, usnica joj se isto promijenila i tko zna kako to utječe i na zubiće. Da li će to ostati trajna navika i što nam je činiti? Hvala!

Poštovani,
to je navika kojom ona rješava svoj stres. Proći će, samo Vam nitko ne može reći kada. Preporučam ako ne uskoro da potražite savjet dječjeg psihologa.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Kako curicu od 2,5 godine odviknuti od cuclanja prstića?

<para>
 Čim nešto nije po njegovom, odmah udara, pljuje, psuje, vrišti, plače i to zna trajati po sat vremena jer mu se ništa ne može dokazati ni objasniti. Još je postalo gore otkako je došla bebica na koju je jako ljubomoran. Stalno ga hoće štipati, stiskati, udarati. Čim se netko braci obrati, on se naljuti, bude ljubomoran. Izgubili smo skroz kontrolu. Zanima me kako da ja postupim prema njemu?
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>čini se da doma imate jednu izazovnu situaciju. Nije rijetkost da djeca promijene svoje ponašanje kada su suočeni velikim promjenama u životu - u Vašem slučaju rođenje brace. Potreban je određeni period kako bi se Vaš sinčić navikao na novu obiteljsku dinamiku i pronašao svoje mjesto u kući. No, kako će on to proći ovisi i o tome kako ćete reagirati na njegova ponašanja. Pročitajte ovaj članak koji će Vam pojasniti ljubomoru među braćom i što Vi kao roditelj možete napraviti: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/sto-uciniti-kada-je-dijete-ljubomorno/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/sto-uciniti-kada-je-dijete-ljubomorno/</ulink>
</para>
<para>Važno je imati na umu da djeca, za razliku od odraslih, svoje nezadovoljstvo i neugodne osjećaje koje doživljavaju najčešće izražavaju kroz različita ponašanja (vikanje, udaranje, psovanje, guranje). Trenutno on nema ni znanja ni samokontrole da Vam verbalno iskaže što ga muči ili smeta već će imati burne reakcije (npr. nešto ga naljuti i on instiktivno udari, vikne ili opsuje). Još je mali i tek razvija mehanizme nošenja s intenzivnim emocijama koje osjeća. Djeca tek trebaju naučiti samokontrolu osjećaja. Sjetimo se da se nekad i nama odraslima potkrade ''burna'' reakcija, a djeca u tome imaju još manje samokontrole. Također, oni u svojim malim glavicama nemaju ideju o tome što mogu napraviti kada su ljuti te se prepuštaju trenutnom impulsu (bacanje stvari, udaranje, vikanje..). Najčešće čuju samo zabrane „Nemoj udarati, psovati, vikati..!“, „Ne smiješ ovo..“ Ne smiješ ono...“ No, što on može napraviti kada je ljut? Kako se onda može ponašati? To je ono što tek treba naučiti, a za što mu treba vodstvo odraslih. Dati mu do znanja da je u redu biti ljut, ali kada je ljut ne može se ponašati na način da povrijedi druge, sebe ili uništi imovinu već može tu ljutnju preusmjeriti u radnje koje ne ugrožavaju njega ili druge oko njega. Više o tome kako adekvatno možete postaviti granicu pročitajte u ovome članku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/</ulink>
</para>
<para>Trenutačno mu je najviše potrebna Vaša smirenost, jasna granica i razumijevanje kako bi naučio izraziti svoju ljutnju na socijalno prihvatljiv način te se tako postepeno prilagodio novom obiteljskom okruženju.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Izgubili smo kontrolu nad ponašanjem starijeg sina (4 godine) koji je uz to i jako ljubomoran na malog bracu Poštovani, imam sina od skoro navršene četiri godine i bebu od pet mjeseci. Stariji sin je postao nemoguć. Jako je tvrdoglav, uopće ne sluša. Često ima ispade bijesa, ljutnje. 
    Čim nešto nije po njegovom, odmah udara, pljuje, psuje, vrišti, plače i to zna trajati po sat vremena jer mu se ništa ne može dokazati ni objasniti. Još je postalo gore otkako je došla bebica na koju je jako ljubomoran. Stalno ga hoće štipati, stiskati, udarati. Čim se netko braci obrati, on se naljuti, bude ljubomoran. Izgubili smo skroz kontrolu. Zanima me kako da ja postupim prema njemu?

Draga čitateljice,
čini se da doma imate jednu izazovnu situaciju. Nije rijetkost da djeca promijene svoje ponašanje kada su suočeni velikim promjenama u životu - u Vašem slučaju rođenje brace. Potreban je određeni period kako bi se Vaš sinčić navikao na novu obiteljsku dinamiku i pronašao svoje mjesto u kući. No, kako će on to proći ovisi i o tome kako ćete reagirati na njegova ponašanja. Pročitajte ovaj članak koji će Vam pojasniti ljubomoru među braćom i što Vi kao roditelj možete napraviti: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/sto-uciniti-kada-je-dijete-ljubomorno/

Važno je imati na umu da djeca, za razliku od odraslih, svoje nezadovoljstvo i neugodne osjećaje koje doživljavaju najčešće izražavaju kroz različita ponašanja (vikanje, udaranje, psovanje, guranje). Trenutno on nema ni znanja ni samokontrole da Vam verbalno iskaže što ga muči ili smeta već će imati burne reakcije (npr. nešto ga naljuti i on instiktivno udari, vikne ili opsuje). Još je mali i tek razvija mehanizme nošenja s intenzivnim emocijama koje osjeća. Djeca tek trebaju naučiti samokontrolu osjećaja. Sjetimo se da se nekad i nama odraslima potkrade ''burna'' reakcija, a djeca u tome imaju još manje samokontrole. Također, oni u svojim malim glavicama nemaju ideju o tome što mogu napraviti kada su ljuti te se prepuštaju trenutnom impulsu (bacanje stvari, udaranje, vikanje..). Najčešće čuju samo zabrane „Nemoj udarati, psovati, vikati..!“, „Ne smiješ ovo..“ Ne smiješ ono...“ No, što on može napraviti kada je ljut? Kako se onda može ponašati? To je ono što tek treba naučiti, a za što mu treba vodstvo odraslih. Dati mu do znanja da je u redu biti ljut, ali kada je ljut ne može se ponašati na način da povrijedi druge, sebe ili uništi imovinu već može tu ljutnju preusmjeriti u radnje koje ne ugrožavaju njega ili druge oko njega. Više o tome kako adekvatno možete postaviti granicu pročitajte u ovome članku: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/

Trenutačno mu je najviše potrebna Vaša smirenost, jasna granica i razumijevanje kako bi naučio izraziti svoju ljutnju na socijalno prihvatljiv način te se tako postepeno prilagodio novom obiteljskom okruženju.
Sretno,

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

JELENA BORIĆ

Izgubili smo kontrolu nad ponašanjem starijeg sina (4 godine) koji je uz to i jako ljubomoran na malog bracu

<para>
 Ona će uskoro navršiti 6 godina, i u kratkim crtama ona je veselo, drago dijete, uvijek raspoloženo, rado se druži sa svima, vrlo je empatična, te od malena rado ponekad prespava kod bake. Unazad mjesec dana njeno se ponašanje drastično mijenja na način da kako je započeo naš zajednički godišnji odmor tako se mijenja i ona - redovito je govorila da je boli trbuh, u početku nismo odmah posumnjali, a zatim smo kao roditelji počeli sumnjati u istinitost istog. Ne želi se odvajati od nas kao roditelja i ne želi prespavati kod bake što dosad nikada nije bio slučaj. Kad ju upitamo zašto - ili kaže da je boli trbuh ili zapravo uopće ne može pronaći razlog već želi biti s nama. Nakon tri tjedna godišnjeg odmora, odbija odlazak u vrtić, što također nikad nije bio slučaj. Mi kao roditelji nismo odustali, nastojimo joj smireno objasniti kako mi moramo raditi i ona mora u vrtić. Ona odlazi u vrtić, ali i dalje, kako koji dan, nastoji da mi ne idemo raditi i da ostanemo s njom kod kuće - mi to nismo učinili. Svjesna sam činjenice kako djeca ponekad prolaze kroz različite faze, no ona je dijete koje do sad nije nikad imala ovakvo/slično ponašanje. Nikakve okolnosti u obitelji pretpostavljam da nisu mogle utjecati na ovakvo ponašanje obzirom se naša obiteljska situacija nije mijenjala. I dalje smo ista sretna i vesela obitelj kakva smo bili i prije ovakvog ponašanja. Obzirom se kćer nikada nije ovako ponašala, pomalo s brinem i zapravo pokušavam shvatiti zbog čega se njeno ponašanje promijenilo.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>lijepo je čuti kako opisujete svoju kćerkicu kao dragu, veselu, empatičnu i druželjubivu djevojčicu. Vidi se da ste brižna majka koja se trudi razumijeti svoje dijete. Vjerujem da Vam je trenutno cijela situacija pomalo zbunjujuća, pogotovo zato što ranije nije iskazivala ovakva ponašanja.</para>
<para>Ovo što opisujete neka je vrsta separacijske anksioznost, a podloga je osjećaj straha. Strahovi kod djece se mogu javiti iz više razloga. Neki strahovi su razvojnog tipa, oni su očekivani i javljaju se u određenoj dobi djeteta. Separacijski strah je karakterističan za ranu dob i obično se smanjuje oko 2. godine. Ipak, njegovo ponovno javljanje karakteristično je upravo za dob od oko 5 – 6 godina, a čini se da se tada javio i kod Vaše djevojčice. Dodatan razlog za pojačano javljanje separacijskog straha je ako je dijete imalo neko stresno iskustvo kada se osjetila nesigurno, nezaštićeno, pa se stoga sada ne želi opet dovesti u tu situaciju i želi stalno biti uz svoj izvor sigurnosti – roditelje. Životne promjene također mogu utjecati na pojavu straha kod djece. Kažete da se Vaša obiteljska situacija nije mijenjala te je vjerojatno uzrok straha razvojan. Također, ovisno o djetetovoj osobnosti strahovi se različito manifestiraju. Naveli ste da je imala bolove u trbuhu. Primjerice mučnine, bolovi u glavi ili bolovi u trbuhu kao što ih je imala Vaša djevojčica su često psihosomatski to jest uzrokovani su nekom neugodnom emocijom. Djeca (i odrasli) fizički zaista osjećaju bolove iako je s njihovim malim tijelima sve u redu. Naravno, prije nego što zaključite da su bolovi ili mučnine psihosomatski svakako se prije treba konzultirati s obiteljskim liječnikom. Također, nije neobično da djeca ne znaju uzrok svojeg ponašanja, pogotovo ako su u podlozi intenzivni osjećaji te Vaša djevojčica uistinu ne zna odgovor na pitanje zašto ne želi ostati kod bake i djeda ili čega se točno boji.</para>
<para>U svakom slučaju, s obzirom na njeno ponašanje, njoj je u ovom periodu potrebna dodatna podrška i osjećaj zaštite od Vas i supruga. Možda će trebati više vremena da Vaša kćerkica ponovo stekne povjerenje u sebe i svijet koji je okružuje. Iako mi kao odrasli znamo da se nema razloga bojati, situacije koje nju plaše su za nju stvarne. Riječima podrške poput „Znam da ne bi htjela ostati u vrtiću….nekada je teško…..vratit ću se po tebe”, ”Vidim da se bojiš….Tu sam” dopuštate kćerki da slobodno izrazi strah, a istovremeno joj pružate osjećaj sigurnosti. Više o strahovima kod djece možete pročitati na ovome linku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/tjeskobna-anksiozna-djeca/">https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/tjeskobna-anksiozna-djeca/</ulink>. Ako ćete imati pitanja ili nedoumica kako u ovom periodu postupiti slobodno se javite za dodatne konzultacije kod nas u Centar Proventus gdje imamo puno iskustva baš s ovakvim dječjim ponašanjima.</para>
<para>Puno sreće,</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Djevojčica odjednom je počela odbijati stvari koje su joj do tada bile normalne i uobičajene Poštovana, zamolila bih Vas za mišljenje/uputu, a vezano za ponašanje moje kćeri. 
    Ona će uskoro navršiti 6 godina, i u kratkim crtama ona je veselo, drago dijete, uvijek raspoloženo, rado se druži sa svima, vrlo je empatična, te od malena rado ponekad prespava kod bake. Unazad mjesec dana njeno se ponašanje drastično mijenja na način da kako je započeo naš zajednički godišnji odmor tako se mijenja i ona - redovito je govorila da je boli trbuh, u početku nismo odmah posumnjali, a zatim smo kao roditelji počeli sumnjati u istinitost istog. Ne želi se odvajati od nas kao roditelja i ne želi prespavati kod bake što dosad nikada nije bio slučaj. Kad ju upitamo zašto - ili kaže da je boli trbuh ili zapravo uopće ne može pronaći razlog već želi biti s nama. Nakon tri tjedna godišnjeg odmora, odbija odlazak u vrtić, što također nikad nije bio slučaj. Mi kao roditelji nismo odustali, nastojimo joj smireno objasniti kako mi moramo raditi i ona mora u vrtić. Ona odlazi u vrtić, ali i dalje, kako koji dan, nastoji da mi ne idemo raditi i da ostanemo s njom kod kuće - mi to nismo učinili. Svjesna sam činjenice kako djeca ponekad prolaze kroz različite faze, no ona je dijete koje do sad nije nikad imala ovakvo/slično ponašanje. Nikakve okolnosti u obitelji pretpostavljam da nisu mogle utjecati na ovakvo ponašanje obzirom se naša obiteljska situacija nije mijenjala. I dalje smo ista sretna i vesela obitelj kakva smo bili i prije ovakvog ponašanja. Obzirom se kćer nikada nije ovako ponašala, pomalo s brinem i zapravo pokušavam shvatiti zbog čega se njeno ponašanje promijenilo.

Draga mama,
lijepo je čuti kako opisujete svoju kćerkicu kao dragu, veselu, empatičnu i druželjubivu djevojčicu. Vidi se da ste brižna majka koja se trudi razumijeti svoje dijete. Vjerujem da Vam je trenutno cijela situacija pomalo zbunjujuća, pogotovo zato što ranije nije iskazivala ovakva ponašanja.
Ovo što opisujete neka je vrsta separacijske anksioznost, a podloga je osjećaj straha. Strahovi kod djece se mogu javiti iz više razloga. Neki strahovi su razvojnog tipa, oni su očekivani i javljaju se u određenoj dobi djeteta. Separacijski strah je karakterističan za ranu dob i obično se smanjuje oko 2. godine. Ipak, njegovo ponovno javljanje karakteristično je upravo za dob od oko 5 – 6 godina, a čini se da se tada javio i kod Vaše djevojčice. Dodatan razlog za pojačano javljanje separacijskog straha je ako je dijete imalo neko stresno iskustvo kada se osjetila nesigurno, nezaštićeno, pa se stoga sada ne želi opet dovesti u tu situaciju i želi stalno biti uz svoj izvor sigurnosti – roditelje. Životne promjene također mogu utjecati na pojavu straha kod djece. Kažete da se Vaša obiteljska situacija nije mijenjala te je vjerojatno uzrok straha razvojan. Također, ovisno o djetetovoj osobnosti strahovi se različito manifestiraju. Naveli ste da je imala bolove u trbuhu. Primjerice mučnine, bolovi u glavi ili bolovi u trbuhu kao što ih je imala Vaša djevojčica su često psihosomatski to jest uzrokovani su nekom neugodnom emocijom. Djeca (i odrasli) fizički zaista osjećaju bolove iako je s njihovim malim tijelima sve u redu. Naravno, prije nego što zaključite da su bolovi ili mučnine psihosomatski svakako se prije treba konzultirati s obiteljskim liječnikom. Također, nije neobično da djeca ne znaju uzrok svojeg ponašanja, pogotovo ako su u podlozi intenzivni osjećaji te Vaša djevojčica uistinu ne zna odgovor na pitanje zašto ne želi ostati kod bake i djeda ili čega se točno boji.
U svakom slučaju, s obzirom na njeno ponašanje, njoj je u ovom periodu potrebna dodatna podrška i osjećaj zaštite od Vas i supruga. Možda će trebati više vremena da Vaša kćerkica ponovo stekne povjerenje u sebe i svijet koji je okružuje. Iako mi kao odrasli znamo da se nema razloga bojati, situacije koje nju plaše su za nju stvarne. Riječima podrške poput „Znam da ne bi htjela ostati u vrtiću….nekada je teško…..vratit ću se po tebe”, ”Vidim da se bojiš….Tu sam” dopuštate kćerki da slobodno izrazi strah, a istovremeno joj pružate osjećaj sigurnosti. Više o strahovima kod djece možete pročitati na ovome linku: https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/tjeskobna-anksiozna-djeca/. Ako ćete imati pitanja ili nedoumica kako u ovom periodu postupiti slobodno se javite za dodatne konzultacije kod nas u Centar Proventus gdje imamo puno iskustva baš s ovakvim dječjim ponašanjima.
Puno sreće,

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica odjednom je počela odbijati stvari koje su joj do tada bile normalne i uobičajene

<para>
 Kod kuće je neposlušna, odgovara na sve što joj se kaže, nema poštovanja, ni ja ni muž nemamo autoriteta. Kad joj pokušam prići da razgovaramo, počne vrištati iz sve snage i govori pusti me idi, idi. Ne znam više kako da postupim s njom. Ružno je reći, ali nekad ju ne mogu gledati, nekad zažalim što sam ju rodila. Imam i sina od 4 godine koji je poslušan i dobar. Naravno, ima ispada, ali ne kao ona. Ni njega ne voli, ništa mu ne da, stalno ga tuče i ne mogu ni pet minuta biti zajedno. Čitala sam joj dosta o tome kako bi se djevojčica trebala ponašati, da ne treba odgovarati roditeljima. Bude dobra pola sata i opet po svome. Sve joj pružam, mnogi mi kažu da je razmažena i da sam grešku napravila na početku, ali imam i sina i isto ih odgajamo. Gubim strpljenje, ne znam više kako da postupam s njom. Dosta mi je galame, vrištanja, muž i ja ne možemo ni jesti u miru, da joj nešto ne zasmeta. Unaprijed hvala.
</para>
<para>
Draga mama,</para>
<para>drago mi je čuti što je Vaša djevojčica dobar učenik i što se druži s svojim vršnjacima. Pretpostavljam da je zbog svojih osobina prihvaćena u društvu te da se djeca rado druže s njom. No, kako navodite, problemi počinju u kućnom okruženju. Ponašanja koja opisujete, pogotovo ako su učestala, zaista znaju biti iscrpljujuća i za Vašu djevojčicu, ali i za ostale ukućane. Učestale vike i svađe negativno djeluju na Vaš odnos i posljedično stvaraju neugodne osjećaje (ljutnje, straha, srama, osjećaja krivice i sl.). Sami navodite koliko je to iscrpljujuće i ponekad imate osjećaj da ne možete izdržati. Djeca njene dobi još uvijek razvijaju strategije nošenja s problemima i teže se samoreguliraju. Kada intenzivne emocije preplave njihovo malo tijelo sniženi su im resursi rasuđivanja i samokontrole te može doći do burnih reakcija. Kada ju preplavi osjećaj ljutnje puno teže se kontrolira i u tome joj treba pomoć i podrška. Iz vašeg opisa vidim da ste se zaista trudili i pružili joj sve što ste mogili. Sada je važno da joj pružite ono što joj u ovom trenutku treba - strukturu i jasne granice ponašanja. Teško će ona smiriti svoje burne reakcije ako roditelji imaju burne reakcije. U ovome je djeci potrebno vodstvo odraslih. Kako jasno postaviti granice na način da ne povrijedite dijete ni sebe možete pročitati u ovom članku:<ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/"> https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/</ulink>
O tome kako se možete nositi s djetetovom ljutnjom govori ovaj članak: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/</ulink>
</para>
<para>No, sami ste svjesni da ste baš u ovom dijelu imali najviše poteškoća te samo čitanje članaka nije dovoljno. Savjetujem da Vi i suprug potražite dodatnu stručnu podršku kako bi zaista mogli implemetirati nove metode i time si olakšati svakodnevicu.</para>
<para>Iako se možda tako ne čini, ali Vi i suprug ste Vašoj djevojčici najvažniji na svijetu. Osim što Vas gleda kao uzor i model ponašanja, njoj je potrebno i Vaše odobravanje i pohvale kako bi izgradila dobru sliku o sebi. Stalne svađe vas udaljuju i čine odnos teškim te imate manje prilika iskazati ljubav. Ona još uvijek mala i u ovom periodu njena života vi kao roditelji imate veliki utjecaj. S dolaskom puberteta i adolescencije odnos će se promijeniti.</para>
<para>Imajte na umu da je ponekad je potrebna samo mala promjena u načinu postupanja prema djetetu kako bi ono naučilo nove stvari i promijenilo ponašanje, a ta promjena dolazi prvenstveno od roditelja.</para>
<para>Puno sreće,</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Djevojčica (8 godina) ne poštuje roditelje niti roditeljski autoritet. Svakodnevno smo u raspravama i svađama, što još učiniti? Poštovanje, moram Vam pisati jer više ne mogu psihički izdržati. Imam kćer staru 8 godina, odličan je učenik, trenira odbojku, druži se. 
    Kod kuće je neposlušna, odgovara na sve što joj se kaže, nema poštovanja, ni ja ni muž nemamo autoriteta. Kad joj pokušam prići da razgovaramo, počne vrištati iz sve snage i govori pusti me idi, idi. Ne znam više kako da postupim s njom. Ružno je reći, ali nekad ju ne mogu gledati, nekad zažalim što sam ju rodila. Imam i sina od 4 godine koji je poslušan i dobar. Naravno, ima ispada, ali ne kao ona. Ni njega ne voli, ništa mu ne da, stalno ga tuče i ne mogu ni pet minuta biti zajedno. Čitala sam joj dosta o tome kako bi se djevojčica trebala ponašati, da ne treba odgovarati roditeljima. Bude dobra pola sata i opet po svome. Sve joj pružam, mnogi mi kažu da je razmažena i da sam grešku napravila na početku, ali imam i sina i isto ih odgajamo. Gubim strpljenje, ne znam više kako da postupam s njom. Dosta mi je galame, vrištanja, muž i ja ne možemo ni jesti u miru, da joj nešto ne zasmeta. Unaprijed hvala.


Draga mama,
drago mi je čuti što je Vaša djevojčica dobar učenik i što se druži s svojim vršnjacima. Pretpostavljam da je zbog svojih osobina prihvaćena u društvu te da se djeca rado druže s njom. No, kako navodite, problemi počinju u kućnom okruženju. Ponašanja koja opisujete, pogotovo ako su učestala, zaista znaju biti iscrpljujuća i za Vašu djevojčicu, ali i za ostale ukućane. Učestale vike i svađe negativno djeluju na Vaš odnos i posljedično stvaraju neugodne osjećaje (ljutnje, straha, srama, osjećaja krivice i sl.). Sami navodite koliko je to iscrpljujuće i ponekad imate osjećaj da ne možete izdržati. Djeca njene dobi još uvijek razvijaju strategije nošenja s problemima i teže se samoreguliraju. Kada intenzivne emocije preplave njihovo malo tijelo sniženi su im resursi rasuđivanja i samokontrole te može doći do burnih reakcija. Kada ju preplavi osjećaj ljutnje puno teže se kontrolira i u tome joj treba pomoć i podrška. Iz vašeg opisa vidim da ste se zaista trudili i pružili joj sve što ste mogili. Sada je važno da joj pružite ono što joj u ovom trenutku treba - strukturu i jasne granice ponašanja. Teško će ona smiriti svoje burne reakcije ako roditelji imaju burne reakcije. U ovome je djeci potrebno vodstvo odraslih. Kako jasno postaviti granice na način da ne povrijedite dijete ni sebe možete pročitati u ovom članku: https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/
O tome kako se možete nositi s djetetovom ljutnjom govori ovaj članak: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/

No, sami ste svjesni da ste baš u ovom dijelu imali najviše poteškoća te samo čitanje članaka nije dovoljno. Savjetujem da Vi i suprug potražite dodatnu stručnu podršku kako bi zaista mogli implemetirati nove metode i time si olakšati svakodnevicu.
Iako se možda tako ne čini, ali Vi i suprug ste Vašoj djevojčici najvažniji na svijetu. Osim što Vas gleda kao uzor i model ponašanja, njoj je potrebno i Vaše odobravanje i pohvale kako bi izgradila dobru sliku o sebi. Stalne svađe vas udaljuju i čine odnos teškim te imate manje prilika iskazati ljubav. Ona još uvijek mala i u ovom periodu njena života vi kao roditelji imate veliki utjecaj. S dolaskom puberteta i adolescencije odnos će se promijeniti.
Imajte na umu da je ponekad je potrebna samo mala promjena u načinu postupanja prema djetetu kako bi ono naučilo nove stvari i promijenilo ponašanje, a ta promjena dolazi prvenstveno od roditelja.
Puno sreće,

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica (8 godina) ne poštuje roditelje niti roditeljski autoritet. Svakodnevno smo u raspravama i svađama, što još učiniti?

<para>
 Znam da su takva stanja normalna nakon porođaja, ali mene to još uvijek drži i u posljednje vrijeme se sve intenzivnije manifestira. Tada osjećam da sam u bezizlaznoj situaciji pa opsujem, vrisnem, jednom sam se čak udarila po glavi što nije svojstveno meni. Inače sam jako smirena i staložena osoba. Bojim se da mi treba stručna pomoć. Što vi mislite? Hvala i lijep pozdrav.
</para>
<para>
Draga čitateljice,</para>
<para>vjerujem da je uz malu bebu nekada zaista teško opustiti se i uzeti malo vremena za sebe. S obzirom da briga o tako malom djetetu zahtjeva velik angažman i da on traje 24 sata dnevno, nije neobično da majke osjećaju umor pa uslijed toga i razdražljivost. Ukoliko ste u mogućnosti, svakako bi Vam savjetovala da zatražite podršku bliskih ljudi – partnera, prijatelja, roditelja – i u danu odvojite barem malo vremena za sebe. U konačnici i sama podrška i pomoć bliskih ljudi će Vam ukazati da niste sami i da se možete osloniti na nekoga. Činjenica je da s vremenom ipak postaje lakše – sada ste u fazi kada Vaše dijete u potpunosti ovisi o Vama, no ta faza ne traje zauvijek. Djeca rastu, postaju samostalnija i puno manje ovisna o roditeljima.</para>
<para>S obzirom da u pismu navodite da se Vaša razdražljivost sve intenzivnije manifestira, moj savjet bi bio da ipak potražite stručnu pomoć kod psihologa/psihoterapeuta.</para>
<para>Šaljem Vam podršku.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Razdražljivost i nemir 5 mjeseci nakon poroda. Kako i gdje potražiti stručnu pomoć? Poštovanje. Imam bebu staru 5 mjeseci i gotovo od kad smo izašle iz bolnice jako sam razdražljiva. 
    Znam da su takva stanja normalna nakon porođaja, ali mene to još uvijek drži i u posljednje vrijeme se sve intenzivnije manifestira. Tada osjećam da sam u bezizlaznoj situaciji pa opsujem, vrisnem, jednom sam se čak udarila po glavi što nije svojstveno meni. Inače sam jako smirena i staložena osoba. Bojim se da mi treba stručna pomoć. Što vi mislite? Hvala i lijep pozdrav.


Draga čitateljice,
vjerujem da je uz malu bebu nekada zaista teško opustiti se i uzeti malo vremena za sebe. S obzirom da briga o tako malom djetetu zahtjeva velik angažman i da on traje 24 sata dnevno, nije neobično da majke osjećaju umor pa uslijed toga i razdražljivost. Ukoliko ste u mogućnosti, svakako bi Vam savjetovala da zatražite podršku bliskih ljudi – partnera, prijatelja, roditelja – i u danu odvojite barem malo vremena za sebe. U konačnici i sama podrška i pomoć bliskih ljudi će Vam ukazati da niste sami i da se možete osloniti na nekoga. Činjenica je da s vremenom ipak postaje lakše – sada ste u fazi kada Vaše dijete u potpunosti ovisi o Vama, no ta faza ne traje zauvijek. Djeca rastu, postaju samostalnija i puno manje ovisna o roditeljima.
S obzirom da u pismu navodite da se Vaša razdražljivost sve intenzivnije manifestira, moj savjet bi bio da ipak potražite stručnu pomoć kod psihologa/psihoterapeuta.
Šaljem Vam podršku.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Razdražljivost i nemir 5 mjeseci nakon poroda. Kako i gdje potražiti stručnu pomoć?

<para>
 ? Samoozljeđuje se, sate provodi na internetu, nekoliko je puta hospitaliziran zbog samoozljeđivanja. Dakle, što učiniti kako bismo pomogli i njemu i drugim učenicima, izuzev stalnog praćenja, uključivanja u aktivnosti i sl. Naime, po prvi puta se susrećemo s takvim slučajem. Možete li mi pomoći u vidu stručnog savjeta te instrumentarija za praćenje poput IOOP-a? Unaprijed zahvaljujem!
</para>
<para>Poštovana čitateljice,</para>
<para>u ovom trenutku Vam mogu samo reći da je gotovo nemoguće pratiti jednog 17-godišnjaka konstantno, a posebice kada se nalazite u ustanovi s još 150 druge djece. S obzirom da je mladić suicidalan i da se samoozljeđuje, moj savjet je da ga što prije uključite u tretman u vanjsku ustanovu (primjerice Polikliniku za zaštitu djece Grada Zagreba) kod psihijatra/psihoterapeuta. S obzirom da ste u učeničkom domu, svakako je bitno da sa situacijom upoznate i roditelje ukoliko već nisu. Prilikom uključivanja maloljetnog djeteta u tretman potrebno je prisustvo roditelja ili skrbnika, pa Vam savjetujem da ukažete roditeljima na ozbiljnost situacije.</para>
<para>Sve što trenutno činite podržavam, no to nije dovoljno kada se radi o mladoj suicidalnoj osobi – u ovom slučaju potreban je angažman psihijatra. U tom kontekst smatram da ni korištenje instrumentarija neće pridonijeti već isključivo uključivanje mladića u tretman.</para>
<para>Nadalje, ono što bi također preporučila jest održavanje radionica za mlade razne tematike. Uvijek možete saznati o čemu bi oni voljeli pričati i dobiti savjete te na tu temu pokrenuti radionice. Jedna od tema može biti npr. što kada se osjećamo depresivno i bezizlazno – tu bi jedni od drugih mogli dobiti podršku, saznati da se većina njih tako ponekad osjeća, mogli bi primjeniti tuđe ideje kako si pomoći u tim situacijama ali i dobiti informacije od Vas o depresiji, o tome da pomoći ima u obliku terapije i slično.</para>
<para>Nadam se da će Vam ovi savjeti koristiti. Sretno!</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Što učiniti s dječakom koji je u učeničkom domu, a suicidalan je? Poštovani, molim Vas za savjet - što učiniti kada dobijete 17-godišnjaka koji dođe u odgojno - obrazovnu ustanovu (konkretno: učenički dom) gdje boravi još 150 djece srednjoškolske dobi, a mladić je suicidalan 
   ? Samoozljeđuje se, sate provodi na internetu, nekoliko je puta hospitaliziran zbog samoozljeđivanja. Dakle, što učiniti kako bismo pomogli i njemu i drugim učenicima, izuzev stalnog praćenja, uključivanja u aktivnosti i sl. Naime, po prvi puta se susrećemo s takvim slučajem. Možete li mi pomoći u vidu stručnog savjeta te instrumentarija za praćenje poput IOOP-a? Unaprijed zahvaljujem!

Poštovana čitateljice,
u ovom trenutku Vam mogu samo reći da je gotovo nemoguće pratiti jednog 17-godišnjaka konstantno, a posebice kada se nalazite u ustanovi s još 150 druge djece. S obzirom da je mladić suicidalan i da se samoozljeđuje, moj savjet je da ga što prije uključite u tretman u vanjsku ustanovu (primjerice Polikliniku za zaštitu djece Grada Zagreba) kod psihijatra/psihoterapeuta. S obzirom da ste u učeničkom domu, svakako je bitno da sa situacijom upoznate i roditelje ukoliko već nisu. Prilikom uključivanja maloljetnog djeteta u tretman potrebno je prisustvo roditelja ili skrbnika, pa Vam savjetujem da ukažete roditeljima na ozbiljnost situacije.
Sve što trenutno činite podržavam, no to nije dovoljno kada se radi o mladoj suicidalnoj osobi – u ovom slučaju potreban je angažman psihijatra. U tom kontekst smatram da ni korištenje instrumentarija neće pridonijeti već isključivo uključivanje mladića u tretman.
Nadalje, ono što bi također preporučila jest održavanje radionica za mlade razne tematike. Uvijek možete saznati o čemu bi oni voljeli pričati i dobiti savjete te na tu temu pokrenuti radionice. Jedna od tema može biti npr. što kada se osjećamo depresivno i bezizlazno – tu bi jedni od drugih mogli dobiti podršku, saznati da se većina njih tako ponekad osjeća, mogli bi primjeniti tuđe ideje kako si pomoći u tim situacijama ali i dobiti informacije od Vas o depresiji, o tome da pomoći ima u obliku terapije i slično.
Nadam se da će Vam ovi savjeti koristiti. Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Što učiniti s dječakom koji je u učeničkom domu, a suicidalan je?

<para>
 Rođen u terminu, sa četiri i pol mjeseci počinju veliki problemi sa spavanjem (napominjem da nikada nije bilo problema s uspavljivanjem) u smislu da točno u minutu nakon što zaspi (dnevno ili noćno spavanje) se probudi nakon 30 minuta i počne jako plakati previjajući se i s prestrašnim vriskom plače oko 20 minuta. S godinu dana dijagnosticiran mu je želučani refluks (odmah prestali dojiti noću), treći krajnik (80%), te apneja u snu. Na Srebrnjaku su mu propisane čak i Melatonin (kapi), no one nisu imale učinka i koristili smo ih oko tri tjedna. S 21 mjesec izvršen mu je operativni zahvat trećeg krajnika nakon čega se spavanje popravilo i to noćno, no međutim dnevno je ostalo veliki problem. Od operacije se ne budi nakon 30 minuta već nakon cca 1-1,5 sata na način da se kao i prije naglo trgne, sjeda i počne plakati. Oči tada jedva drži otvorene i vidno je nenaspavan te agresivan (udara me) te vrlo često zaspe ponovno, no isključivo držeći me za ruku koju štipa i ne pušta (nema šanse da zaspi čvrsto kako bi se maknula od njega). Štipajući me, spava još 15-30 minuta nakon čega se budi razdražljiv, nenaspavan. U vrtić ne ide. Iscrpljeni smo oboje i mišljenja sam da nam je potrebna pomoć. Dakle, očito je da ima potrebu za snom, međutim ne zna održati san ili postoji još neki uzrok zbog kojeg se događa ono što sam navela. Molim Vas za Vaše cijenjeno mišljenje ili savjet. Lijep pozdrav.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>mogu samo zamisliti koliko je teško i naporno buditi se u tako kratkim intervalima. Vjerujem da je takav tempo iscrpljujući i za Vas i za njega. Naveli ste nekoliko poteškoća koje su mu mogle remetiti pravilan ritam sna - apneja, treća mandula i želučani refluks. Svakako savjetujem da porazgovarate s pedijatricom koja bi Vam još bolje pojasnila koliko taj fizički aspekt može utjecati na kvalitetu njegovog sna. No, problemi koje je ranije imao, a i samo iskustvo operacije u tako maloj dobi, moguće da su mu potakli razne strahove koje njegovo tijelo pri uspavljivanju stalno drže napetim. Naime, iskustvo buđenja usred noći zbog prestanka disanja ili bolova u želucu može biti jako stresno za dijete. Dijete njegove dobi ne zna i ne može razumjeti što mu se događa već ga to uplaši i osjeća veliku neugodu. S obzirom da ne razumije zašto mu se to dogodilo i kada bi mu se to ponovo moglo dogoditi, on se sada bori protiv odlaska za spavanje jer, ako zaspi, ne zna što bi mu se moglo dogoditi.</para>
<para>Maloj djeci je važan osjećaj sigurnosti i znanje o tome da netko brine o njima, nakon stresnog iskustva to je djeci posebno važno. Stoga im odlazak na spavanje postaje teži jer to smatraju nekim načinom odvajanja od roditelja i gubitkom kontrole nad time što im se događa. Vjerojatno kada osjeti da ide spavati, tada se njegov organizam aktivira i svim snagama se bori da ostane budan i da se ne “prepusti” spavanju. Vrlo je moguće da kada Vas čvrsto stisne za ruku ili počne štipkati predstavlja njegov način opuštanja i umirivanja napetosti koju osjeća. Vjerujem da uz Vašu ljubav i podršku će vremenom ta napetost popuštati te će se moći lakše prepustiti snu. Također, važno je da i Vi nađite načina kako se možete opustiti i napuniti baterije jer Vaša uznemirenost može dodatno pojačati njegovu napetost. Ako Vam je potrebna dodatna podrška u ovom, nimalo lakom, razdoblju svakako se možete javiti nama u Centar gdje bi zajedno pronašli načine kako pomoći Vama i Vašem sinčiću.</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Problemi s održavanjem sna kod dvogodišnjeg dječaka Poštovana! Najljepše molim za savjet s obzirom na to da više ne znam kome se obratiti. Dječak star 25 mjeseci, nespavač. 
    Rođen u terminu, sa četiri i pol mjeseci počinju veliki problemi sa spavanjem (napominjem da nikada nije bilo problema s uspavljivanjem) u smislu da točno u minutu nakon što zaspi (dnevno ili noćno spavanje) se probudi nakon 30 minuta i počne jako plakati previjajući se i s prestrašnim vriskom plače oko 20 minuta. S godinu dana dijagnosticiran mu je želučani refluks (odmah prestali dojiti noću), treći krajnik (80%), te apneja u snu. Na Srebrnjaku su mu propisane čak i Melatonin (kapi), no one nisu imale učinka i koristili smo ih oko tri tjedna. S 21 mjesec izvršen mu je operativni zahvat trećeg krajnika nakon čega se spavanje popravilo i to noćno, no međutim dnevno je ostalo veliki problem. Od operacije se ne budi nakon 30 minuta već nakon cca 1-1,5 sata na način da se kao i prije naglo trgne, sjeda i počne plakati. Oči tada jedva drži otvorene i vidno je nenaspavan te agresivan (udara me) te vrlo često zaspe ponovno, no isključivo držeći me za ruku koju štipa i ne pušta (nema šanse da zaspi čvrsto kako bi se maknula od njega). Štipajući me, spava još 15-30 minuta nakon čega se budi razdražljiv, nenaspavan. U vrtić ne ide. Iscrpljeni smo oboje i mišljenja sam da nam je potrebna pomoć. Dakle, očito je da ima potrebu za snom, međutim ne zna održati san ili postoji još neki uzrok zbog kojeg se događa ono što sam navela. Molim Vas za Vaše cijenjeno mišljenje ili savjet. Lijep pozdrav.

Draga mama,
mogu samo zamisliti koliko je teško i naporno buditi se u tako kratkim intervalima. Vjerujem da je takav tempo iscrpljujući i za Vas i za njega. Naveli ste nekoliko poteškoća koje su mu mogle remetiti pravilan ritam sna - apneja, treća mandula i želučani refluks. Svakako savjetujem da porazgovarate s pedijatricom koja bi Vam još bolje pojasnila koliko taj fizički aspekt može utjecati na kvalitetu njegovog sna. No, problemi koje je ranije imao, a i samo iskustvo operacije u tako maloj dobi, moguće da su mu potakli razne strahove koje njegovo tijelo pri uspavljivanju stalno drže napetim. Naime, iskustvo buđenja usred noći zbog prestanka disanja ili bolova u želucu može biti jako stresno za dijete. Dijete njegove dobi ne zna i ne može razumjeti što mu se događa već ga to uplaši i osjeća veliku neugodu. S obzirom da ne razumije zašto mu se to dogodilo i kada bi mu se to ponovo moglo dogoditi, on se sada bori protiv odlaska za spavanje jer, ako zaspi, ne zna što bi mu se moglo dogoditi.
Maloj djeci je važan osjećaj sigurnosti i znanje o tome da netko brine o njima, nakon stresnog iskustva to je djeci posebno važno. Stoga im odlazak na spavanje postaje teži jer to smatraju nekim načinom odvajanja od roditelja i gubitkom kontrole nad time što im se događa. Vjerojatno kada osjeti da ide spavati, tada se njegov organizam aktivira i svim snagama se bori da ostane budan i da se ne “prepusti” spavanju. Vrlo je moguće da kada Vas čvrsto stisne za ruku ili počne štipkati predstavlja njegov način opuštanja i umirivanja napetosti koju osjeća. Vjerujem da uz Vašu ljubav i podršku će vremenom ta napetost popuštati te će se moći lakše prepustiti snu. Također, važno je da i Vi nađite načina kako se možete opustiti i napuniti baterije jer Vaša uznemirenost može dodatno pojačati njegovu napetost. Ako Vam je potrebna dodatna podrška u ovom, nimalo lakom, razdoblju svakako se možete javiti nama u Centar gdje bi zajedno pronašli načine kako pomoći Vama i Vašem sinčiću.

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Problemi s održavanjem sna kod dvogodišnjeg dječaka

<para>
 Logoped za sad s njim ne radi nikakve vježbe nego je samo na promatranju, s obzirom na to da nije uočen neki veliki problem nego malo zakašnjenje u odnosu na prosjek, a i ta se situacija popravlja jer je u odnosu na prvi posjet (prije deset mjeseci) napredak evidentan. Problem mu je izgovor k,g,h koje zamjenjuje s t,d i v (bager-baver, koka-tota, noga-noda) i pojedine riječi nepravilno izgovara - izostavi dio sloga. Taj dio s govorom se pomalo rješava i nadam se da će sve doći na svoje kroz vrijeme. Trenutno veći problem i brige zadaju mi njegovi stalni ispadi nervoze u slučaju da mu nisu ispunjene želje. Reagira plačom, ljutnjom, bacanjem stvari, lijeganjem na pod, vrištanjem. Stalno pokazuje neposluh čim se dovede u opasne situacije. Kad šećemo neće dati ruku nego stalno trči, bježi. Ako ga spriječim i primim za ruku onda počne plakati, otima se i čak zna reći da ga boli ruka, što nije istina i ispada da ga ja stišćem za ruku. Ako negdje odlučimo ići, on ne želi ići, kaže da će ostati sam ili da ga odvedemo kod bake, a onda opet kad odemo problem je kad treba ići doma, on bi tamo ostao. Na povratku cvili, pokušava izaći iz sjedalice i lupa nogama. Nedavno smo bili u igraonici na rođendanu, kad je rođendan završio svi lijepo idu doma, a on urla i baca se da ga svi gledaju. Možda je to i tipično za njegovu dob, ali je jako naporno i neugodno. Otežano nam je s njim bilo gdje otići jer ne želi surađivati, bježi, ne želi isprobati obuću/odjeću, sve dira, vrišti itd. I na kraju, odvikavanje od pelena. S dvije godine i osam mjeseci smo mu skinuli pelene, za dva do tri dana dana je to prihvatio i sve je išlo glatko. Pitao je kad treba u wc i baš smo bili zadovoljni kako je to "bezbolno" prošlo. A onda odjednom, nakon mjesec dana, ponovno je počeo piškiti u gaće. Najprije je govorio kad bi se već popiškio pa smo mislili da mu je pobjeglo, ali onda je prestao skroz govoriti i samo se nastavio igrati. Sad mi uspije održati ga suhim samo ako ga tjeram da ide u wc svako toliko, jer kad ga pitam treba li on uvijek kaže "ne". Nevoljko odlazi, govori da mu se ne piški, ljuti se, ali kad ga posjednem gotovo uvijek se ipak popiški. Svaki put mu objašnjavam da ako treba u wc da samo kaže, brzo se to obavi i onda se dalje ide igrati na što on samo kaže "da", i da će pitati za wc. U zadnje vrijeme neće ni poslušati jer sam mu valjda već dosadila, i ja i svi drugi s time, pa često počne nešto drugo pričati da nas prekine. Nakon spavanja je redovito suh i s kakanjem nema problema, to traži sam. Ne želim ga vraćati u pelene, mjesec dana je lijepo sve funkcioniralo i ja vjerujem da on to može, ne znam zašto je prestao i odbija. Do sad su ga čuvale bake, izmjenjivale su se po tjedan dana, s tim da je sa svekrom i svekrvom u zadnje vrijeme preko ljeta tri puta bio po dva do tri dana u komadu u drugom gradu (vikendica). Inače, oni žive u stanu gdje smo ga ja i suprug svaki dan poslije posla vodili doma. Nije pokazivao da mu se u vikendici ne sviđa, rado je s njima i mi tamo često dolazimo, ali kod njih se tada kad je ostao sam bez nas i prvi put popiškio iznenada u gaće. Je li u pitanju ta promjena, više ne znam kako to ispraviti, ne pomažu nikakva objašnjenja, uvjeravanja. Pokušala sam ga malo jače prekoriti, nakon toga je samo jednom tražio da treba u wc i opet dalje sve isto. U rujnu treba krenuti u vrtić (starija jaslička grupa jer neće imati tri godine na dan 31.08.) Tamo će biti jedan od njih 10-15 i tete neće imati vremena baviti se samo njime, a i ne znam koliko će mu biti poticajno s obzirom na to da će vjerojatno biti najstariji u grupi. Vrtić je i sam po sebi velika promjena u njegovom (i našem) životu. Svi me uvjeravaju da mu ni slučajno ne vraćam pelenu, ali ni ovako nije dobro jer on ne misli o tome nego ja mislim za njega. Brinem se da suprug i ja negdje griješimo u odgoju. Nadam se da će vrtić pomoći jer ja više ne znam kako dalje. Oprostite na dugom tekstu, ali želim što bolje opisati situaciju. Molim Vas za mišljenje i savjet. Puno hvala!
</para>
<para>
Draga mama,</para>
<para>Vaš sinčić je sada u fazi koja se zove „terrible two“ tj. ''strašna druga'' godina. Ta faza dječjeg razvoja traje negdje od 1.5 g do 3 g i tada je odgoj djece nešto zahtjevniji jer često pružaju otpor roditeljskim zahtjevima i testiraju granice. U ovome razdoblju djeca najčešće nemaju još dobro razvijen govor te im je teško verbalno izraziti svoje želje, misli i osjećaje. Oni to rade indirektno – kroz ponašanje.</para>
<para>Skakanjem, bacanjem, vikanjem, udaranjem ili uzimanjem stvari Vaš sinčić pokazuje da ga nešto smeta ili da bi nešto htio. Vjerujem da njegove reakcije mogu biti izazovne za Vas jer često morate postavljati granice. Važno je znati da mala djeca poput Vašeg sinčića teško reguliraju svoje osjećaje, a posljedično i svoje reakcije. Kada ga preplavi ljutnja on instiktivno burno reagira jer još nije naučio kako je kontrolirati i kako ju na pravilan način može izraziti. Teško shvaća da treba pričekati svoj red ili otići kad mu je zabavno, već se ponaša po principu „sada i odmah“ što je očekivano za njegovu dob. Osim bezuvjetne ljubavi koju pružaju djeci uloga roditelja uključuje i postavljanje granica za određena ponašanja koje ugrožavaju dijete ili nisu dobre za njega. U tim situacijama važno je postaviti granicu za njegovo ponašanje, ali ne i za njegove osjećaje. Pojasniti ću – kada Vaš sinčić burno reagira ako mora prekinuti igru i otići s rođendana očekivano je da će negodovati, vikati i ljutiti se. Tu je važno da osjeti razumijevanje s Vaše strane za njegove osjećaje (tj. da je u redu biti ljut), ali da mu istovremeno postavite granicu za ponašanje (tj. da nije u redu lupati sebe ili drugoga). Važno je da nauči koja su ponašanja prihvatljiva, a koja ne. Kako postaviti granice, a ujedno i očuvati Vaš odnos s malenim možete detaljnije pročitati u ovom članku : <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/">https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/
</ulink>
Navodite poteškoće s mokrenjem nakon što je uspio biti suh bez pelene. Drago mi je čuti da nema problema s stolicom te da zna prepoznati kada mu je sila. Kako sami kažete u zadnje vrijeme ste dosta fokusirani na njegovo mokrenje te opisujete kako se on zna isključiti iz tog razgovora i mijenjati temu. Smatrate da ne osjeća nelagodu te mu mokre gaćice ne smetaju, ali uzmite to ponašanje s oprezom jer to može biti mehanizam obrane od neugodnih emocija. Iako se čini da mu takav događaj ne predstavlja problem, vjerojatno je svjestan da ”to nije baš u redu” pogotovo zato što je već imao normalnu regulaciju mokrenja. Točno je to što i sami primjećujete da nikakvo objašnjavanje i uvjeravanje ne pomaže jer je njegovo mokrenje vjerojatno emocionalno bazirano, on na kognitivnoj razini zna da to nije poželjno, ali na emocionalnoj još ne. Što je uzrok teško je reći. Može biti reakcija na promjenu, stres, nakupljene neugodne emocije, strah i sl. U svakom slučaju jako je važno ne posramljivati ili kritizirati dijete kada mu se to dogodi, samo mu dajte do znanja da nije strašno to što se se dogodilo (npr. mirnim tonom recite „Nema veze“) te ga uputite da se presvuče. Pokušajte biti svjesni svake rečenice koju ćete izgovarati u tom razgovoru, budite vrlo oprezni da mu ne šaljete otvorenu ili skrivenu kritiku ili prijetnju. Time ćete maknuti dodatan fokus na neugodne emocije kada mu se to dogodi. Također, možete nastaviti s ponašanjem da ga uputite kroz dan na wc kako bi obavio nuždu tamo. Ukoliko imate potrebu za dodatnim savjetovanjem slobodno nam se javite u Centar Proventus.</para>
<para>Puno sreće i strpljenja,</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Dječak (2,10 godina) ima problema s neposluhom i ispadima nervoze te samostalnim odlaskom na toalet Poštovani, moj sin ima dvije godine i 10 mjeseci. Poprilično je živahan i motorički razvijen. Međutim, malo kaska s govorom te smo s njim dva puta posjetili logopeda i dalje smo pod kontrolom. 
    Logoped za sad s njim ne radi nikakve vježbe nego je samo na promatranju, s obzirom na to da nije uočen neki veliki problem nego malo zakašnjenje u odnosu na prosjek, a i ta se situacija popravlja jer je u odnosu na prvi posjet (prije deset mjeseci) napredak evidentan. Problem mu je izgovor k,g,h koje zamjenjuje s t,d i v (bager-baver, koka-tota, noga-noda) i pojedine riječi nepravilno izgovara - izostavi dio sloga. Taj dio s govorom se pomalo rješava i nadam se da će sve doći na svoje kroz vrijeme. Trenutno veći problem i brige zadaju mi njegovi stalni ispadi nervoze u slučaju da mu nisu ispunjene želje. Reagira plačom, ljutnjom, bacanjem stvari, lijeganjem na pod, vrištanjem. Stalno pokazuje neposluh čim se dovede u opasne situacije. Kad šećemo neće dati ruku nego stalno trči, bježi. Ako ga spriječim i primim za ruku onda počne plakati, otima se i čak zna reći da ga boli ruka, što nije istina i ispada da ga ja stišćem za ruku. Ako negdje odlučimo ići, on ne želi ići, kaže da će ostati sam ili da ga odvedemo kod bake, a onda opet kad odemo problem je kad treba ići doma, on bi tamo ostao. Na povratku cvili, pokušava izaći iz sjedalice i lupa nogama. Nedavno smo bili u igraonici na rođendanu, kad je rođendan završio svi lijepo idu doma, a on urla i baca se da ga svi gledaju. Možda je to i tipično za njegovu dob, ali je jako naporno i neugodno. Otežano nam je s njim bilo gdje otići jer ne želi surađivati, bježi, ne želi isprobati obuću/odjeću, sve dira, vrišti itd. I na kraju, odvikavanje od pelena. S dvije godine i osam mjeseci smo mu skinuli pelene, za dva do tri dana dana je to prihvatio i sve je išlo glatko. Pitao je kad treba u wc i baš smo bili zadovoljni kako je to "bezbolno" prošlo. A onda odjednom, nakon mjesec dana, ponovno je počeo piškiti u gaće. Najprije je govorio kad bi se već popiškio pa smo mislili da mu je pobjeglo, ali onda je prestao skroz govoriti i samo se nastavio igrati. Sad mi uspije održati ga suhim samo ako ga tjeram da ide u wc svako toliko, jer kad ga pitam treba li on uvijek kaže "ne". Nevoljko odlazi, govori da mu se ne piški, ljuti se, ali kad ga posjednem gotovo uvijek se ipak popiški. Svaki put mu objašnjavam da ako treba u wc da samo kaže, brzo se to obavi i onda se dalje ide igrati na što on samo kaže "da", i da će pitati za wc. U zadnje vrijeme neće ni poslušati jer sam mu valjda već dosadila, i ja i svi drugi s time, pa često počne nešto drugo pričati da nas prekine. Nakon spavanja je redovito suh i s kakanjem nema problema, to traži sam. Ne želim ga vraćati u pelene, mjesec dana je lijepo sve funkcioniralo i ja vjerujem da on to može, ne znam zašto je prestao i odbija. Do sad su ga čuvale bake, izmjenjivale su se po tjedan dana, s tim da je sa svekrom i svekrvom u zadnje vrijeme preko ljeta tri puta bio po dva do tri dana u komadu u drugom gradu (vikendica). Inače, oni žive u stanu gdje smo ga ja i suprug svaki dan poslije posla vodili doma. Nije pokazivao da mu se u vikendici ne sviđa, rado je s njima i mi tamo često dolazimo, ali kod njih se tada kad je ostao sam bez nas i prvi put popiškio iznenada u gaće. Je li u pitanju ta promjena, više ne znam kako to ispraviti, ne pomažu nikakva objašnjenja, uvjeravanja. Pokušala sam ga malo jače prekoriti, nakon toga je samo jednom tražio da treba u wc i opet dalje sve isto. U rujnu treba krenuti u vrtić (starija jaslička grupa jer neće imati tri godine na dan 31.08.) Tamo će biti jedan od njih 10-15 i tete neće imati vremena baviti se samo njime, a i ne znam koliko će mu biti poticajno s obzirom na to da će vjerojatno biti najstariji u grupi. Vrtić je i sam po sebi velika promjena u njegovom (i našem) životu. Svi me uvjeravaju da mu ni slučajno ne vraćam pelenu, ali ni ovako nije dobro jer on ne misli o tome nego ja mislim za njega. Brinem se da suprug i ja negdje griješimo u odgoju. Nadam se da će vrtić pomoći jer ja više ne znam kako dalje. Oprostite na dugom tekstu, ali želim što bolje opisati situaciju. Molim Vas za mišljenje i savjet. Puno hvala!


Draga mama,
Vaš sinčić je sada u fazi koja se zove „terrible two“ tj. ''strašna druga'' godina. Ta faza dječjeg razvoja traje negdje od 1.5 g do 3 g i tada je odgoj djece nešto zahtjevniji jer često pružaju otpor roditeljskim zahtjevima i testiraju granice. U ovome razdoblju djeca najčešće nemaju još dobro razvijen govor te im je teško verbalno izraziti svoje želje, misli i osjećaje. Oni to rade indirektno – kroz ponašanje.
Skakanjem, bacanjem, vikanjem, udaranjem ili uzimanjem stvari Vaš sinčić pokazuje da ga nešto smeta ili da bi nešto htio. Vjerujem da njegove reakcije mogu biti izazovne za Vas jer često morate postavljati granice. Važno je znati da mala djeca poput Vašeg sinčića teško reguliraju svoje osjećaje, a posljedično i svoje reakcije. Kada ga preplavi ljutnja on instiktivno burno reagira jer još nije naučio kako je kontrolirati i kako ju na pravilan način može izraziti. Teško shvaća da treba pričekati svoj red ili otići kad mu je zabavno, već se ponaša po principu „sada i odmah“ što je očekivano za njegovu dob. Osim bezuvjetne ljubavi koju pružaju djeci uloga roditelja uključuje i postavljanje granica za određena ponašanja koje ugrožavaju dijete ili nisu dobre za njega. U tim situacijama važno je postaviti granicu za njegovo ponašanje, ali ne i za njegove osjećaje. Pojasniti ću – kada Vaš sinčić burno reagira ako mora prekinuti igru i otići s rođendana očekivano je da će negodovati, vikati i ljutiti se. Tu je važno da osjeti razumijevanje s Vaše strane za njegove osjećaje (tj. da je u redu biti ljut), ali da mu istovremeno postavite granicu za ponašanje (tj. da nije u redu lupati sebe ili drugoga). Važno je da nauči koja su ponašanja prihvatljiva, a koja ne. Kako postaviti granice, a ujedno i očuvati Vaš odnos s malenim možete detaljnije pročitati u ovom članku : https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/

Navodite poteškoće s mokrenjem nakon što je uspio biti suh bez pelene. Drago mi je čuti da nema problema s stolicom te da zna prepoznati kada mu je sila. Kako sami kažete u zadnje vrijeme ste dosta fokusirani na njegovo mokrenje te opisujete kako se on zna isključiti iz tog razgovora i mijenjati temu. Smatrate da ne osjeća nelagodu te mu mokre gaćice ne smetaju, ali uzmite to ponašanje s oprezom jer to može biti mehanizam obrane od neugodnih emocija. Iako se čini da mu takav događaj ne predstavlja problem, vjerojatno je svjestan da ”to nije baš u redu” pogotovo zato što je već imao normalnu regulaciju mokrenja. Točno je to što i sami primjećujete da nikakvo objašnjavanje i uvjeravanje ne pomaže jer je njegovo mokrenje vjerojatno emocionalno bazirano, on na kognitivnoj razini zna da to nije poželjno, ali na emocionalnoj još ne. Što je uzrok teško je reći. Može biti reakcija na promjenu, stres, nakupljene neugodne emocije, strah i sl. U svakom slučaju jako je važno ne posramljivati ili kritizirati dijete kada mu se to dogodi, samo mu dajte do znanja da nije strašno to što se se dogodilo (npr. mirnim tonom recite „Nema veze“) te ga uputite da se presvuče. Pokušajte biti svjesni svake rečenice koju ćete izgovarati u tom razgovoru, budite vrlo oprezni da mu ne šaljete otvorenu ili skrivenu kritiku ili prijetnju. Time ćete maknuti dodatan fokus na neugodne emocije kada mu se to dogodi. Također, možete nastaviti s ponašanjem da ga uputite kroz dan na wc kako bi obavio nuždu tamo. Ukoliko imate potrebu za dodatnim savjetovanjem slobodno nam se javite u Centar Proventus.
Puno sreće i strpljenja,

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Dječak (2,10 godina) ima problema s neposluhom i ispadima nervoze te samostalnim odlaskom na toalet

<para>
 Stvar se mijenja kada dođe u kontakt sa svojim bratićem koji zbog razvoda roditelja dva tjedna boravi kod majke, a dva tjedna kod oca (mog bratića). Njegov bratić ima šest godina, traumatiziran je cijelom situacijom oko razvoda roditelja nakon što ih je majka napustila kada je on imao dvije i pol godine, stalnim promjenama sredine, otvoreno govori o majci s mržnjom iako njegov otac nikada ne govori ružno o majci. Psuje, divlja, udara baku i oca (oni na to sve šute), prkosi, a posebno je nemoguć kada je s mojim sinom. Dakle, tu nema normalne igre, nema nekog zajedničkog igranja na način kojim se moje dijete inače igra sa ostalom djecom. Konstatno nas naziva i moli da se dođemo igrati, a kada dođemo tada maltretira moje dijete na način da očekuje da ovaj mirno sjedi pored njega i gleda dok se on igra, otima mu iz ruku bilo koju igračku koju moj sin uzme iako on sam tu igračku tjednima ne pogleda, stalno mu govori da nešto ne može, podmeće mu noge dok hoda, izvrće ruke, sudara se u njega, urliče, gestikulira, naziva ga ružnim imenima, rasplače ga i onda se smije i uživa u tome, izuzetno je grub prema njemu i nema neke normalne komunikacije među njima. Tijekom njihove igre, ja sam stalno na iglama i stalno upozoravam da nešto ne radi pa kada meni takvo ponašanje prijeđe granicu pokupimo se i odemo, a on viče za njim da mu više ne dolazi. I onda opet ispočetka sljedeći dan isto. Zivkanje i moljakanje da dođemo. Razgovarala sam o tome s njegovim ocem i rekla mu da me to frustrira i da nešto promijeni da svi budemo zadovoljni, ali on kaže da ne može napraviti puno u ta DVA tjedna pa nema nekog pomaka u promjeni djetetovog ponašanja jer se on očito boji djetetu postaviti granice zbog brakorazvodne parnice koja je u tijeku. S druge strane moji roditelji vrše pritisak na mene da prekinem njihova zajednička druženja jer se boje da će ga bratićev sin ozlijediti što je i realno. Također smeta im što moj sin ponekad imitira svog bratića, ponavlja njegovo glupiranje, urlikanje, grimase, gestikuliranje. Uglavnom ta dva tjedna kada je ovaj tu ponašanje mog sina se lagano promijeni na gore, pa u odnosu s drugom djecom počne kopirati bratića i to me frustrira jer znam da to nije on. Čak su i tete u vrtiću primijetile da je dva tjedna neposlušniji nego inače. Mene to sve sada već poprilično frustirira i sama pomisao na njihovo zajedničko druženje mi pojede energiju. Moj sin bez obzira na sve ga obožava i fasciniran je s njim, njemu je sve to što ovaj radi smiješno i imam osjećaj da bi mu jako nedostajao da im zabranim druženja. Ne znam što da napravim i kako da se postavim, jer vidim da ima utjecaj na njega i to loš, a s druge strane znam da ga voli. Moj sin poštuje granice koje mu postavljam, ali me brine taj prijenos ponašanja i odnos prema drugoj djeci koji preuzme nakon druženja s bratićem. Bojim se što će biti u budućnosti kada ga sada već oponaša. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru.
</para>
<para>
Draga mama,</para>
<para>razumijemo kako vas brine situacija s Vašim sinom i njegovim bratićem i da se nalazite u nezgodnoj situaciji jer koju god odluku donesete vezano uz njihova viđanja, ta odluka će imati i dobre i loše strane. Koju god odluku donesete morati ćete se nositi s neugodnim osjećajem Vašeg sina – ili će mu nedostajati bratić i bit će tužan zbog toga i trebati će Vašu utjehu, ili će se nastaviti neposlušno ponašati nakon druženja s bratićem pa će Vam trebati više strpljenja i upornosti u postavljanju granica.</para>
<para>Iako razumijete podlogu i razloge ponašanja bratića, ipak to ne znači da takva ponašanja treba dopuštati. Istina je da je teško i da bi tom tati vjerojatno trebala pomoć u postavljanju granica dječaku no to je nešto na što Vi ne možete puno utjecati. Jedino što Vi možete jest birati kako ćete se postaviti u odnosu na svog dječaka i koliko ćete im učestalo omogućiti da se druže. S obzirom da navodite da se u druženju dječaka bratić zaista ponaša ružno prema Vašem dječaku, jedino što možete napraviti je u tim trenutcima postaviti granicu i zaštititi svog dječaka, a i inače ga možete pripremati kako da se postavi u tim i sličnim situacijama ako se dogode i s nekom drugom djecom. Važno je da ga učite konkretne stvari koje može učiniti kada se osjeća ugroženim, npr.viknuti „ne!“, maknuti se ili pozvati pomoć.</para>
<para>Djeca puno toga upijaju i uče od okoline u kojoj se nalaze stoga nije neobično da u razdoblju kada se više druži s bratićem, Vaš dječak počne imitirati njegovo ponašanje što onda postaje izazov Vama i Vašim roditeljima jer je tada teže postavljati granice. U svakom slučaju, nećete moći učiniti sve zadovoljnjima – i oca tog dječaka koji Vas zove na igru, i tog dječaka koji se voli igrati s Vašim sinom, ali pri tome ga često stavlja u poziciju žrtve i Vaše roditelje koji naginju više na stranu toga da se dječaci ne druže. Vi kao majka odlučite kako ćete dozirati njihova druženja i koliko će učestala ona biti. Ta druženja ne trebaju potpuno nestati no onda kada se odlučite na to druženje važno je da se Vi unaprijed pripremite da ćete ih morati imati pod nadzorom i nećete biti opušteni. Ako osjetite da Vam nije ok da se druže onda naprosto napravite pauzu. Važno je da ne radite protiv sebe jer nezadovoljstvo se može osjetiti i dugoročno nema smisla da Vam to druženje „jede energiju“ kako ste opisali svoj osjećaj vezano uz to. Koju god odluku donesete i dalje ćete biti dobra majka jer se vidi koliko ste fokusirani na svog dječaka i kako pratite što se s njim događa, a to je najvažnije.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>
 Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Brine me utjecaj lošeg ponašanja drugog djeteta na mojeg 4-godišnjeg sina Poštovani, imam sina od četiri godine i mogu reći da je uz povremene neposlušnosti tipične za djecu te dobi inače jako razumno i dobro dijete. 
    Stvar se mijenja kada dođe u kontakt sa svojim bratićem koji zbog razvoda roditelja dva tjedna boravi kod majke, a dva tjedna kod oca (mog bratića). Njegov bratić ima šest godina, traumatiziran je cijelom situacijom oko razvoda roditelja nakon što ih je majka napustila kada je on imao dvije i pol godine, stalnim promjenama sredine, otvoreno govori o majci s mržnjom iako njegov otac nikada ne govori ružno o majci. Psuje, divlja, udara baku i oca (oni na to sve šute), prkosi, a posebno je nemoguć kada je s mojim sinom. Dakle, tu nema normalne igre, nema nekog zajedničkog igranja na način kojim se moje dijete inače igra sa ostalom djecom. Konstatno nas naziva i moli da se dođemo igrati, a kada dođemo tada maltretira moje dijete na način da očekuje da ovaj mirno sjedi pored njega i gleda dok se on igra, otima mu iz ruku bilo koju igračku koju moj sin uzme iako on sam tu igračku tjednima ne pogleda, stalno mu govori da nešto ne može, podmeće mu noge dok hoda, izvrće ruke, sudara se u njega, urliče, gestikulira, naziva ga ružnim imenima, rasplače ga i onda se smije i uživa u tome, izuzetno je grub prema njemu i nema neke normalne komunikacije među njima. Tijekom njihove igre, ja sam stalno na iglama i stalno upozoravam da nešto ne radi pa kada meni takvo ponašanje prijeđe granicu pokupimo se i odemo, a on viče za njim da mu više ne dolazi. I onda opet ispočetka sljedeći dan isto. Zivkanje i moljakanje da dođemo. Razgovarala sam o tome s njegovim ocem i rekla mu da me to frustrira i da nešto promijeni da svi budemo zadovoljni, ali on kaže da ne može napraviti puno u ta DVA tjedna pa nema nekog pomaka u promjeni djetetovog ponašanja jer se on očito boji djetetu postaviti granice zbog brakorazvodne parnice koja je u tijeku. S druge strane moji roditelji vrše pritisak na mene da prekinem njihova zajednička druženja jer se boje da će ga bratićev sin ozlijediti što je i realno. Također smeta im što moj sin ponekad imitira svog bratića, ponavlja njegovo glupiranje, urlikanje, grimase, gestikuliranje. Uglavnom ta dva tjedna kada je ovaj tu ponašanje mog sina se lagano promijeni na gore, pa u odnosu s drugom djecom počne kopirati bratića i to me frustrira jer znam da to nije on. Čak su i tete u vrtiću primijetile da je dva tjedna neposlušniji nego inače. Mene to sve sada već poprilično frustirira i sama pomisao na njihovo zajedničko druženje mi pojede energiju. Moj sin bez obzira na sve ga obožava i fasciniran je s njim, njemu je sve to što ovaj radi smiješno i imam osjećaj da bi mu jako nedostajao da im zabranim druženja. Ne znam što da napravim i kako da se postavim, jer vidim da ima utjecaj na njega i to loš, a s druge strane znam da ga voli. Moj sin poštuje granice koje mu postavljam, ali me brine taj prijenos ponašanja i odnos prema drugoj djeci koji preuzme nakon druženja s bratićem. Bojim se što će biti u budućnosti kada ga sada već oponaša. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru.


Draga mama,
razumijemo kako vas brine situacija s Vašim sinom i njegovim bratićem i da se nalazite u nezgodnoj situaciji jer koju god odluku donesete vezano uz njihova viđanja, ta odluka će imati i dobre i loše strane. Koju god odluku donesete morati ćete se nositi s neugodnim osjećajem Vašeg sina – ili će mu nedostajati bratić i bit će tužan zbog toga i trebati će Vašu utjehu, ili će se nastaviti neposlušno ponašati nakon druženja s bratićem pa će Vam trebati više strpljenja i upornosti u postavljanju granica.
Iako razumijete podlogu i razloge ponašanja bratića, ipak to ne znači da takva ponašanja treba dopuštati. Istina je da je teško i da bi tom tati vjerojatno trebala pomoć u postavljanju granica dječaku no to je nešto na što Vi ne možete puno utjecati. Jedino što Vi možete jest birati kako ćete se postaviti u odnosu na svog dječaka i koliko ćete im učestalo omogućiti da se druže. S obzirom da navodite da se u druženju dječaka bratić zaista ponaša ružno prema Vašem dječaku, jedino što možete napraviti je u tim trenutcima postaviti granicu i zaštititi svog dječaka, a i inače ga možete pripremati kako da se postavi u tim i sličnim situacijama ako se dogode i s nekom drugom djecom. Važno je da ga učite konkretne stvari koje može učiniti kada se osjeća ugroženim, npr.viknuti „ne!“, maknuti se ili pozvati pomoć.
Djeca puno toga upijaju i uče od okoline u kojoj se nalaze stoga nije neobično da u razdoblju kada se više druži s bratićem, Vaš dječak počne imitirati njegovo ponašanje što onda postaje izazov Vama i Vašim roditeljima jer je tada teže postavljati granice. U svakom slučaju, nećete moći učiniti sve zadovoljnjima – i oca tog dječaka koji Vas zove na igru, i tog dječaka koji se voli igrati s Vašim sinom, ali pri tome ga često stavlja u poziciju žrtve i Vaše roditelje koji naginju više na stranu toga da se dječaci ne druže. Vi kao majka odlučite kako ćete dozirati njihova druženja i koliko će učestala ona biti. Ta druženja ne trebaju potpuno nestati no onda kada se odlučite na to druženje važno je da se Vi unaprijed pripremite da ćete ih morati imati pod nadzorom i nećete biti opušteni. Ako osjetite da Vam nije ok da se druže onda naprosto napravite pauzu. Važno je da ne radite protiv sebe jer nezadovoljstvo se može osjetiti i dugoročno nema smisla da Vam to druženje „jede energiju“ kako ste opisali svoj osjećaj vezano uz to. Koju god odluku donesete i dalje ćete biti dobra majka jer se vidi koliko ste fokusirani na svog dječaka i kako pratite što se s njim događa, a to je najvažnije.
Sretno,

   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

TEA KNEŽEVIĆ

Brine me utjecaj lošeg ponašanja drugog djeteta na mojeg 4-godišnjeg sina

<para>
 Probali smo sve - od vraćanja ukradenih stvari i isprike, zabrane izlazaka, pa do batina (za koje znam da često nisu u redu). Konstantno razgovaram s njim i mislim da to činim ispravno - kritiziram njegovo ponašanje, a ne njega kao osobu. Uvijek mu dajem do znanja da ga beskrajno volimo, da smo uvijek tu za njega i da nema problema koji zajedno ne možemo riješiti. Međutim, danas je iz kafića ukrao veću svotu novca i potrošio s prijateljima u zabavnom parku. Otišla sam s njim u kafić da provjerimo, budući da nije htio priznati. Sasvim miran je otišao sa mnom - naravno, konobar mi nije mogao reći ništa do zatvaranja blagajne, osim da je bio tu danas i sam pio vodu, dok je konobar bio vani - naravno, uz njegovo dopuštenje. Kasnije me zvao da mu doista nedostaju novci. Tada je i sin priznao da ih je uzeo. Sutra idemo zajedno vratiti novac, ali na koji način da to prekinem? Bili smo i kod psihologa, gdje su ustanovili da je on povučeno dijete i da traži pažnju koju ja očito ne znam pružiti. Molim Vas za pomoć, jer sam već pomalo izgubljena. Unaprijed hvala. Mama N.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>povjerenje je je jedno od najbitnijih faktora u bilo kojem odnosu i vjerujem da Vam je teško nositi se s laganjem Vašeg sina. Kako ste napisali, takvo ponašanje traje već neko dulje vrijeme i treba ga ozbiljno shvatiti. Krađa novaca iz kafića više ne spada u ''sitnije'' krađe. Djeca kradu iz različitih razloga, zbog isticanja u skupini, kažnjavanja roditelja, želja da zadovolji vršnjake, osjećaja financijske uskraćenosti, zabave, osjećaja kontrole i sl. Kažete da ste već bili kod psihologa te da Vam je rečeno da tim ponašanjem traži pažnju. Kako bi bolje shvatili što ga to muči probajte se na neko vrijeme staviti u njegove cipele. Što je to što ga najviše smeta? Što on želi, a možda se ne usudi se pitati? Zamjera li Vam nešto? Ima li bliske prijatelje? Kakav odnos ima s prijateljima, zadirkuju li ga možda zbog nečeg? Ima li poteškoća u školi? Događa li se nešto kod kuće što ga muči? Sljedeće što se možete zapitati što Vi kao roditelj možete napraviti da dodatno potaknete kod njega osjećaj sigurnosti, brige, važnosti. Koji su to trenuci u danu/tjednu kada se možete usmjeriti samo na njega? Zajedničko provođenje vremena vrlo je važno jer ćete se više povezati i nanovo stvarati odnos povjerenja. To ne mora bit kroz razgovor, možete se povezati s njim i kroz zajedničku igru. Probajte naći načina kako provesti neko vrijeme zajedno u ugodnom druženju. Tada izbjegavajte bilo koja pitanja ili komentare koje bi mu mogli potaknuti neugodne osjećaje. Za to postoji drugo vrijeme.</para>
<para>Drago mi je čuti što se trudite da snosi odgovornost za svoja djela te što kritizirate njegovo ponašanje, a ne njega kao osobu. Znam da niste više znali što napraviti te ste probali i fizičkim kažnjavanjem popraviti stvari, sami ste svjesni da kažnjavanje batinama nisu donijele dobra ni Vama ni njemu. Ono što je jako dobro u situaciji kada nešto ukrade jest bez iznimke djetetu naložiti da vrati ukradeni predmet ili novac i ispriča se. Dobro je da prođe kroz neugodno iskustvo do kojeg ga je dovelo njegovo ponašanje. Na taj način će naučiti da njegovo ponašanje dovodi do neugodnih posljedica. Detaljnije o uzrocima i savjetima kako reagirati kada Vas Vaš sin slaže pročitajte u ovom članku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/upomoc-moje-dijete-laze/">https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/upomoc-moje-dijete-laze/
</ulink>
U ovom periodu jako je važno s jedne strane postavljati granice i učiti sina da snosi odgovornost za svoja djela, a s druge strane pružiti mu sigurnost, ljubav i osjećaj važnosti kroz zajedničko provođenje vremena. S obzirom na dob u kojoj se Vaš sin nalazi i duljinu trajanja ovakvog ponašanja svakako savjetujem posjet psihologu kako biste ga bolje razumjeli te našli još načina kako se adekvatno postaviti u tim situacijama.</para>
<para>
Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Dječak (11 godina) krade, što učiniti i kako se postaviti? Poštovani, moj sin ima 11 godina, i već duže vrijeme primjećujemo sitnije krađe, za koje se trudimo da snosi odgovornost. 
    Probali smo sve - od vraćanja ukradenih stvari i isprike, zabrane izlazaka, pa do batina (za koje znam da često nisu u redu). Konstantno razgovaram s njim i mislim da to činim ispravno - kritiziram njegovo ponašanje, a ne njega kao osobu. Uvijek mu dajem do znanja da ga beskrajno volimo, da smo uvijek tu za njega i da nema problema koji zajedno ne možemo riješiti. Međutim, danas je iz kafića ukrao veću svotu novca i potrošio s prijateljima u zabavnom parku. Otišla sam s njim u kafić da provjerimo, budući da nije htio priznati. Sasvim miran je otišao sa mnom - naravno, konobar mi nije mogao reći ništa do zatvaranja blagajne, osim da je bio tu danas i sam pio vodu, dok je konobar bio vani - naravno, uz njegovo dopuštenje. Kasnije me zvao da mu doista nedostaju novci. Tada je i sin priznao da ih je uzeo. Sutra idemo zajedno vratiti novac, ali na koji način da to prekinem? Bili smo i kod psihologa, gdje su ustanovili da je on povučeno dijete i da traži pažnju koju ja očito ne znam pružiti. Molim Vas za pomoć, jer sam već pomalo izgubljena. Unaprijed hvala. Mama N.

Draga mama,
povjerenje je je jedno od najbitnijih faktora u bilo kojem odnosu i vjerujem da Vam je teško nositi se s laganjem Vašeg sina. Kako ste napisali, takvo ponašanje traje već neko dulje vrijeme i treba ga ozbiljno shvatiti. Krađa novaca iz kafića više ne spada u ''sitnije'' krađe. Djeca kradu iz različitih razloga, zbog isticanja u skupini, kažnjavanja roditelja, želja da zadovolji vršnjake, osjećaja financijske uskraćenosti, zabave, osjećaja kontrole i sl. Kažete da ste već bili kod psihologa te da Vam je rečeno da tim ponašanjem traži pažnju. Kako bi bolje shvatili što ga to muči probajte se na neko vrijeme staviti u njegove cipele. Što je to što ga najviše smeta? Što on želi, a možda se ne usudi se pitati? Zamjera li Vam nešto? Ima li bliske prijatelje? Kakav odnos ima s prijateljima, zadirkuju li ga možda zbog nečeg? Ima li poteškoća u školi? Događa li se nešto kod kuće što ga muči? Sljedeće što se možete zapitati što Vi kao roditelj možete napraviti da dodatno potaknete kod njega osjećaj sigurnosti, brige, važnosti. Koji su to trenuci u danu/tjednu kada se možete usmjeriti samo na njega? Zajedničko provođenje vremena vrlo je važno jer ćete se više povezati i nanovo stvarati odnos povjerenja. To ne mora bit kroz razgovor, možete se povezati s njim i kroz zajedničku igru. Probajte naći načina kako provesti neko vrijeme zajedno u ugodnom druženju. Tada izbjegavajte bilo koja pitanja ili komentare koje bi mu mogli potaknuti neugodne osjećaje. Za to postoji drugo vrijeme.
Drago mi je čuti što se trudite da snosi odgovornost za svoja djela te što kritizirate njegovo ponašanje, a ne njega kao osobu. Znam da niste više znali što napraviti te ste probali i fizičkim kažnjavanjem popraviti stvari, sami ste svjesni da kažnjavanje batinama nisu donijele dobra ni Vama ni njemu. Ono što je jako dobro u situaciji kada nešto ukrade jest bez iznimke djetetu naložiti da vrati ukradeni predmet ili novac i ispriča se. Dobro je da prođe kroz neugodno iskustvo do kojeg ga je dovelo njegovo ponašanje. Na taj način će naučiti da njegovo ponašanje dovodi do neugodnih posljedica. Detaljnije o uzrocima i savjetima kako reagirati kada Vas Vaš sin slaže pročitajte u ovom članku: https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/upomoc-moje-dijete-laze/

U ovom periodu jako je važno s jedne strane postavljati granice i učiti sina da snosi odgovornost za svoja djela, a s druge strane pružiti mu sigurnost, ljubav i osjećaj važnosti kroz zajedničko provođenje vremena. S obzirom na dob u kojoj se Vaš sin nalazi i duljinu trajanja ovakvog ponašanja svakako savjetujem posjet psihologu kako biste ga bolje razumjeli te našli još načina kako se adekvatno postaviti u tim situacijama.

Sretno,

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Dječak (11 godina) krade, što učiniti i kako se postaviti?

<para>
 Ponekad se osjećam kao da ludim jer više ni ja ne znam što se događa. Nikada nismo bili previše bliski niti sam s njim ulazila u neke dublje razgovore, ali rijetko kad me bilo sram kao sada. Ne osjećam se nimalo ugodno u njegovoj blizini i imam osjećaj kao da me ne gleda na isti način kao i prije. Imam osjećaj da me gleda kao ženu, a ne svoju kćer. Zapravo mislim da se želi više zbližiti sa mnom i sa sestrom, ali ponekad ne znam što da mislim. Na primjer, dotakne me ili zagrli, a meni se odmah počne po glavi motati sto misli i pitanja.
</para>
<para>
Draga čitateljice,</para>
<para>u ovom trenutku sam zbunjena kao i ti. S obzirom da se naša komunikacija odvija preko pisma i da nemam puno informacija, teško mi je procijeniti koji je uzrok tvojim osjećajima. No činjenica jest da oni postoje i stoga ih nikako ne treba ignorirati ili umanjivati. Ako ti neki dodir nije ok i osjećaš nelagodu, moj savjet jest da to tati i kažeš. Ovisno o njegovoj reakciji i daljnjim postupcima, dobivaš više informacija o tome je li tvoj osjećaj bio dobar. Možda tvoj tata nema nikakve loše namjere i možda je sam zbunjen činjenicom tvog odrastanja i fizičkom promjenom pa ne zna kako se ponašati; a možda i nije tako. U svakom slučaju kada osjetiš da ti nešto nije ok i primjereno, reci mu to, daj mu do znanja da ti to smeta.</para>
<para>Također bi ti savjetovala i da porazgovaraš sa sestrom i provjeriš osjeća li se i ona kao i ti. Možda se obje tako osjećate ali i obje šutite o tome. Ako dijelite iste osjećaje, onda to nije slučajnost. Ako u bilo kojem trenutku procijeniš da tatini dodiri prelaze sve granice, odmah se obrati odrasloj osobi u koju imaš povjerenja za pomoć.</para>
<para>Nadam se da će ti ovi savjeti pomoći. Šaljem ti podršku.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Imam 17 godina i osjećam sram prema ocu Pozdrav, imam 17 godina i već nekoliko mjeseci imam osjećaj da me otac ne gleda na način na koji me gledao prije ili ja to vidim drugačije. 
    Ponekad se osjećam kao da ludim jer više ni ja ne znam što se događa. Nikada nismo bili previše bliski niti sam s njim ulazila u neke dublje razgovore, ali rijetko kad me bilo sram kao sada. Ne osjećam se nimalo ugodno u njegovoj blizini i imam osjećaj kao da me ne gleda na isti način kao i prije. Imam osjećaj da me gleda kao ženu, a ne svoju kćer. Zapravo mislim da se želi više zbližiti sa mnom i sa sestrom, ali ponekad ne znam što da mislim. Na primjer, dotakne me ili zagrli, a meni se odmah počne po glavi motati sto misli i pitanja.


Draga čitateljice,
u ovom trenutku sam zbunjena kao i ti. S obzirom da se naša komunikacija odvija preko pisma i da nemam puno informacija, teško mi je procijeniti koji je uzrok tvojim osjećajima. No činjenica jest da oni postoje i stoga ih nikako ne treba ignorirati ili umanjivati. Ako ti neki dodir nije ok i osjećaš nelagodu, moj savjet jest da to tati i kažeš. Ovisno o njegovoj reakciji i daljnjim postupcima, dobivaš više informacija o tome je li tvoj osjećaj bio dobar. Možda tvoj tata nema nikakve loše namjere i možda je sam zbunjen činjenicom tvog odrastanja i fizičkom promjenom pa ne zna kako se ponašati; a možda i nije tako. U svakom slučaju kada osjetiš da ti nešto nije ok i primjereno, reci mu to, daj mu do znanja da ti to smeta.
Također bi ti savjetovala i da porazgovaraš sa sestrom i provjeriš osjeća li se i ona kao i ti. Možda se obje tako osjećate ali i obje šutite o tome. Ako dijelite iste osjećaje, onda to nije slučajnost. Ako u bilo kojem trenutku procijeniš da tatini dodiri prelaze sve granice, odmah se obrati odrasloj osobi u koju imaš povjerenja za pomoć.
Nadam se da će ti ovi savjeti pomoći. Šaljem ti podršku.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Imam 17 godina i osjećam sram prema ocu

<para>
 Dječak je otišao kod majke na ljetne praznike gdje je proveo 25 dana. Moj sadašnji suprug je nekoliko puta u tih 25 dana pitao svoju bivšu suprugu da dijete malo bude kod nas, ali njegova bivša supruga to nije dopustila. Kad se dječak vratio sa praznika, upitala sam ga "Voliš li me", na što je dječak odgovorio "Ne, ja volim tatu", a prije je govorio da me voli. Ponekad se događa da dječak uopće ne dopušta da spavam s njegovim tatom, svojim mužem, baca se po podu, plače i hoće biti s nama u krevetu. Ne dopuštam mu da spava s nama i imam osjećaj da sve to radi pod utjecajem majke. Ne želi više provoditi vrijeme sa mnom kao nekada, nego isključivo s tatom. Koji je razlog ovakvog djetetovog ponašanja prema meni? Imam osjećaj kako bude rastao, da će rasti i problemi. Hvala.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>prije svega žao mi je čuti što imate problema – sigurna sam da je Vaša uloga pomajke vrlo zahtjevna i da nije jednostavno nositi se sa svim situacijama na koje svakodnevno nailazite.</para>
<para>Iz Vašeg pisma nisam dobila puno detalja o sinu Vašeg muža: ne znam kakav je njegov odnos s majkom, tatom, kako je reagirao na rastavu braka roditelja; je li rastava bila nedavno; kako se ponaša kod majke; s kim je htio živjeti... To su sve vrlo bitne činjenice koje bi mogle rastumačiti uzrok njegova ponašanja. Ono što mogu reći jest da svako dijete želi da su njegovi roditelji zajedno i da se može osjećati poprilično zbunjeno i tužno kada se roditelji rastanu. Ako je odnos između roditelja i po rastavi braka narušen, a jedan od bivših supružnika ima novog partnera, situacija se dodatno može zakomplicirati. Često puta jedan od partnera iz ljutnje i povrijeđenog ponosa može djetetu ružno pričati o novom partneru bivšeg supružnika. Nažalost, to je najgora varijanta za dijete jer ono osjeća konflikt lojalnosti i može se dogoditi da „bez razloga“ manifestira tu ljutnju. A zapravo razlog leži u zbunjenosti, strahu, konfliktu unutar samog djeteta.</para>
<para>Moj savjet jest da budete strpljivi, da mu ne stvarate dodatni pritisak i konflikt pitajući ga da li Vas voli. Dajte mu vremena. Svaki dan mu ponudite da skupa s vama radi neku aktivnost koju voli (npr. da se igrate s lego kockicama) i nemojte se ljutiti ako odbije. Ovo nipošto nemojte protumačiti kao da ga trebate „potkupljivati“ – naprotiv, i dalje budite dosljedni i neka snosi odgovornost za svoje ponašanje. No po pitanju Vašeg odnosa budite strpljivi. Ukoliko primijetite da Vam ovi savjeti nisu dovoljni, da gubite strpljenje, slobodno se obratite stručnjaku (psihologu, psihoterapeutu) kako bi konkretizirali sve probleme te se po potrebi uključili u savjetovanje.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Brinem se za posinka koji me u zadnje vrijeme odbacuje te radi razne probleme Poštovana, imam jednu neugodnu situaciju koja me iskreno počinje živcirati. Živim sa čovjekom koji ima sina iz prvog braka od četiri godine za kojeg se ja brinem, čuvam ga i pazim. 
    Dječak je otišao kod majke na ljetne praznike gdje je proveo 25 dana. Moj sadašnji suprug je nekoliko puta u tih 25 dana pitao svoju bivšu suprugu da dijete malo bude kod nas, ali njegova bivša supruga to nije dopustila. Kad se dječak vratio sa praznika, upitala sam ga "Voliš li me", na što je dječak odgovorio "Ne, ja volim tatu", a prije je govorio da me voli. Ponekad se događa da dječak uopće ne dopušta da spavam s njegovim tatom, svojim mužem, baca se po podu, plače i hoće biti s nama u krevetu. Ne dopuštam mu da spava s nama i imam osjećaj da sve to radi pod utjecajem majke. Ne želi više provoditi vrijeme sa mnom kao nekada, nego isključivo s tatom. Koji je razlog ovakvog djetetovog ponašanja prema meni? Imam osjećaj kako bude rastao, da će rasti i problemi. Hvala.


Poštovana,
prije svega žao mi je čuti što imate problema – sigurna sam da je Vaša uloga pomajke vrlo zahtjevna i da nije jednostavno nositi se sa svim situacijama na koje svakodnevno nailazite.
Iz Vašeg pisma nisam dobila puno detalja o sinu Vašeg muža: ne znam kakav je njegov odnos s majkom, tatom, kako je reagirao na rastavu braka roditelja; je li rastava bila nedavno; kako se ponaša kod majke; s kim je htio živjeti... To su sve vrlo bitne činjenice koje bi mogle rastumačiti uzrok njegova ponašanja. Ono što mogu reći jest da svako dijete želi da su njegovi roditelji zajedno i da se može osjećati poprilično zbunjeno i tužno kada se roditelji rastanu. Ako je odnos između roditelja i po rastavi braka narušen, a jedan od bivših supružnika ima novog partnera, situacija se dodatno može zakomplicirati. Često puta jedan od partnera iz ljutnje i povrijeđenog ponosa može djetetu ružno pričati o novom partneru bivšeg supružnika. Nažalost, to je najgora varijanta za dijete jer ono osjeća konflikt lojalnosti i može se dogoditi da „bez razloga“ manifestira tu ljutnju. A zapravo razlog leži u zbunjenosti, strahu, konfliktu unutar samog djeteta.
Moj savjet jest da budete strpljivi, da mu ne stvarate dodatni pritisak i konflikt pitajući ga da li Vas voli. Dajte mu vremena. Svaki dan mu ponudite da skupa s vama radi neku aktivnost koju voli (npr. da se igrate s lego kockicama) i nemojte se ljutiti ako odbije. Ovo nipošto nemojte protumačiti kao da ga trebate „potkupljivati“ – naprotiv, i dalje budite dosljedni i neka snosi odgovornost za svoje ponašanje. No po pitanju Vašeg odnosa budite strpljivi. Ukoliko primijetite da Vam ovi savjeti nisu dovoljni, da gubite strpljenje, slobodno se obratite stručnjaku (psihologu, psihoterapeutu) kako bi konkretizirali sve probleme te se po potrebi uključili u savjetovanje.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Brinem se za posinka koji me u zadnje vrijeme odbacuje te radi razne probleme

<para>
 Jedna djevojčica me izbjegava, vrijeđa na način da je cijeli razred pozvala na zabavu samo mene nije i kada sam je pitala "zašto?", ona je rekla da to znaju samo dvije njene prijateljice. Jedina podrška je moja prijateljica kojoj pomažem jer 
 ima slomljenu ruku. Kako da to spriječim bez uplitanja odraslih?
</para>
<para>
Draga čitateljice,</para>
<para>zaista mi je žao što prolaziš kroz ovu nepravdu i što te djeca u školi maltretiraju. Iz kojeg god to razloga činili, njihovi postupci nisu ok i smatram da ih treba zaustaviti i sankcionirati.</para>
<para>Kako se postaviti u cijeloj toj situaciji – ono što možeš u trenutku kada te počnu maltretirati jest reći im da prestanu i eventualno potražiti podršku drugih učenika u razredu. Ono što bi ti savjetovala jest – iako ne želiš – da se zaista obratiš odrasloj osobi za pomoć. Primjerice, nakon što učitelj uđe u razred možeš mu reći da su ti ta i ta djeca sakrila torbu. Ne znam hoće li se njihov postupak ponoviti, no ako ne budu kažnjeni tada će gotovo sigurno ponoviti. Iz tog razloga svakako mislim da je važno da o svemu obavijestiš odraslu osobu koja će reagirati – roditelje, učitelje, ravnatelja... Važno je da odrasli reagiraju na njihovo ponašanje i kazne ga. Ako se isto ponašanje nastavi i nakon toga, opet treba prijaviti i reagirati. Ta djeca čiji postupi nisu ok trebaju dobiti poruku da će odgovarati za svoje postupke i da će uvijek biti posljedica za njihovo ponašanje. Hoće li te posljedice na njih utjecati na način da te prestanu maltretirati – zaista se nadam da hoće. U svakom slučaju njihovo ponašanje svaki put treba prijaviti i reagirati na njega.</para>
<para>Dobro je što imaš bar jednu osobu koja ti podrška u razredu. Nekada je dovoljan jedan prijatelj koji će biti uz tebe. No, daj priliku i drugima za koje misliš da su slični tebi. Pozovi ih van, doma, popričaj s njima na odmoru.</para>
<para>Šaljem ti svu svoju podršku.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Idem u osnovnu školu i ostali učenici me maltretiraju Pozdrav. Idem u osnovnu školu u kojoj je dobro, ali su mi učenici iz razreda počeli bacati stvari iz ruku, torbu mi miču iz ruku i sakrivaju. 
    Jedna djevojčica me izbjegava, vrijeđa na način da je cijeli razred pozvala na zabavu samo mene nije i kada sam je pitala "zašto?", ona je rekla da to znaju samo dvije njene prijateljice. Jedina podrška je moja prijateljica kojoj pomažem jer 
   ima slomljenu ruku. Kako da to spriječim bez uplitanja odraslih?


Draga čitateljice,
zaista mi je žao što prolaziš kroz ovu nepravdu i što te djeca u školi maltretiraju. Iz kojeg god to razloga činili, njihovi postupci nisu ok i smatram da ih treba zaustaviti i sankcionirati.
Kako se postaviti u cijeloj toj situaciji – ono što možeš u trenutku kada te počnu maltretirati jest reći im da prestanu i eventualno potražiti podršku drugih učenika u razredu. Ono što bi ti savjetovala jest – iako ne želiš – da se zaista obratiš odrasloj osobi za pomoć. Primjerice, nakon što učitelj uđe u razred možeš mu reći da su ti ta i ta djeca sakrila torbu. Ne znam hoće li se njihov postupak ponoviti, no ako ne budu kažnjeni tada će gotovo sigurno ponoviti. Iz tog razloga svakako mislim da je važno da o svemu obavijestiš odraslu osobu koja će reagirati – roditelje, učitelje, ravnatelja... Važno je da odrasli reagiraju na njihovo ponašanje i kazne ga. Ako se isto ponašanje nastavi i nakon toga, opet treba prijaviti i reagirati. Ta djeca čiji postupi nisu ok trebaju dobiti poruku da će odgovarati za svoje postupke i da će uvijek biti posljedica za njihovo ponašanje. Hoće li te posljedice na njih utjecati na način da te prestanu maltretirati – zaista se nadam da hoće. U svakom slučaju njihovo ponašanje svaki put treba prijaviti i reagirati na njega.
Dobro je što imaš bar jednu osobu koja ti podrška u razredu. Nekada je dovoljan jedan prijatelj koji će biti uz tebe. No, daj priliku i drugima za koje misliš da su slični tebi. Pozovi ih van, doma, popričaj s njima na odmoru.
Šaljem ti svu svoju podršku.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Idem u osnovnu školu i ostali učenici me maltretiraju

<para>
 Nije da se nisam pokušala sprijateljiti, samo ne znam zašto ne mogu ostvariti neko prijateljstvo, a da nije površno. I sad u srednjoj je isto. Prvih mjesec dana je bilo super, ekipa za 5, ali već sad se vidi tko se s kim sprijateljio, a tko nije. Ja opet nisam našla nikoga. Znam da ćete reći da treba vremena za čvršća prijateljstva, ali ja se osjećam usamljeno i ne znam više što da radim. Idem na različite aktivnosti i tamo su svi isto super, ali moji roditelji misle da se dobro slažem s ljudima koje ne viđam svaki dan (u školi). Ne znam više što ću sa sobom, užasno sam usamljena.
</para>
<para>
Draga čitateljice,</para>
<para>kada se sjetim sebe u 1. razredu srednje, potpuno te mogu razumjeti o čemu pišeš. I ja sam uvijek voljela čitati knjige (radim to i danas) i nekako sam odudarala od društva u srednjoj školi. Zapravo kada danas gledam na tu situaciju, mislim da sam više ja bila ta koja se izdvajala nego da me društvo izoliralo. Moji interesi su uglavnom bili drugačiji od njihovih i zato ni nisam toliko ulagala u ta prijateljstva. Ne mislim da sam to radila namjerno i svjesno, već jednostavno nisam htjela vrijeme provoditi radeći stvari koje me ne zanimaju, u kafiću itd.</para>
<para>Mislim da je zaista teško naći osobu koja će nam odgovarati, s kojom ćemo imati zajedničke teme, interese... Teško je naći i jednu takvu osobu a kamoli cijelo društvo. Sa svima s kojima ne ostvarimo taj dublji kontakt baziran na temelju naše sličnosti, prijateljstva će vjerojatno biti površnija. Ali činjenica je da nisu sva prijateljstva duboka i da ne moraju biti takva. Duboka će biti samo s vrlo malim brojem ljudi, jednom do dvije osobe.</para>
<para>No da bi uopće nekoga i upoznali, stvarno treba vremena i malo više druženja. Ako u startu prekrižimo ljude i ne damo im priliku da ih bolje upoznamo, nikad nećemo saznati imamo li više zajedničkih tema ili ne. A u konačnici, i ne odlascima u društvo (koje nam možda nije idealno) nećemo ni biti u mogućnosti upoznavati nove ljude.</para>
<para>Znam da je tvoje strpljenje krhko, no neke stvari ne možemo ubrzati ni isforsirati. Neki nađu dobre prijatelje na fakultetu, neki na poslu, a neki u školi. Neka prijateljstva opstanu a neka ne. Moj savjet je da više vremena uložiš u druženje s ljudima koji ti pašu, a da drugima daš priliku. Nikada ne znaš kada i gdje ćeš upoznati nekog novog. Na taj način će i usamljenost ispariti kako ćeš širiti svoj krug poznanika.</para>
<para>Šaljem ti svoju podršku.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Usamljena sam i nemam prijatelje u školi Imam 15 godina, ove godine sam krenula u srednju školu i imam problem. Nemam prijatelja. Ni u osnovnoj se nisam uklapala, uvijek sam bila "ona sa strane" koja je čitala knjigu. 
    Nije da se nisam pokušala sprijateljiti, samo ne znam zašto ne mogu ostvariti neko prijateljstvo, a da nije površno. I sad u srednjoj je isto. Prvih mjesec dana je bilo super, ekipa za 5, ali već sad se vidi tko se s kim sprijateljio, a tko nije. Ja opet nisam našla nikoga. Znam da ćete reći da treba vremena za čvršća prijateljstva, ali ja se osjećam usamljeno i ne znam više što da radim. Idem na različite aktivnosti i tamo su svi isto super, ali moji roditelji misle da se dobro slažem s ljudima koje ne viđam svaki dan (u školi). Ne znam više što ću sa sobom, užasno sam usamljena.


Draga čitateljice,
kada se sjetim sebe u 1. razredu srednje, potpuno te mogu razumjeti o čemu pišeš. I ja sam uvijek voljela čitati knjige (radim to i danas) i nekako sam odudarala od društva u srednjoj školi. Zapravo kada danas gledam na tu situaciju, mislim da sam više ja bila ta koja se izdvajala nego da me društvo izoliralo. Moji interesi su uglavnom bili drugačiji od njihovih i zato ni nisam toliko ulagala u ta prijateljstva. Ne mislim da sam to radila namjerno i svjesno, već jednostavno nisam htjela vrijeme provoditi radeći stvari koje me ne zanimaju, u kafiću itd.
Mislim da je zaista teško naći osobu koja će nam odgovarati, s kojom ćemo imati zajedničke teme, interese... Teško je naći i jednu takvu osobu a kamoli cijelo društvo. Sa svima s kojima ne ostvarimo taj dublji kontakt baziran na temelju naše sličnosti, prijateljstva će vjerojatno biti površnija. Ali činjenica je da nisu sva prijateljstva duboka i da ne moraju biti takva. Duboka će biti samo s vrlo malim brojem ljudi, jednom do dvije osobe.
No da bi uopće nekoga i upoznali, stvarno treba vremena i malo više druženja. Ako u startu prekrižimo ljude i ne damo im priliku da ih bolje upoznamo, nikad nećemo saznati imamo li više zajedničkih tema ili ne. A u konačnici, i ne odlascima u društvo (koje nam možda nije idealno) nećemo ni biti u mogućnosti upoznavati nove ljude.
Znam da je tvoje strpljenje krhko, no neke stvari ne možemo ubrzati ni isforsirati. Neki nađu dobre prijatelje na fakultetu, neki na poslu, a neki u školi. Neka prijateljstva opstanu a neka ne. Moj savjet je da više vremena uložiš u druženje s ljudima koji ti pašu, a da drugima daš priliku. Nikada ne znaš kada i gdje ćeš upoznati nekog novog. Na taj način će i usamljenost ispariti kako ćeš širiti svoj krug poznanika.
Šaljem ti svoju podršku.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Usamljena sam i nemam prijatelje u školi

<para>
Poštovana,</para>
<para>u vašem slučaju zelena stolica se može pojaviti zbog suplementacije željezom ili ako ga dijete ne uzima zbog zraka u crijevima. Ako nema drugih simptoma (poput temperature, sluzi u stolici, povraćanja, odbijanja jela, smanjenog broja mokrih pelena), nemate razloga za brigu. S razvojem i sazrijevanjem probavnog sustava, zelena stolica će nestati.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Zašto beba koja pije NAN1 ima zelenu stolicu? Imam dijete staro dva mjeseca i pije NAN PRO 1. Zašto ima zelenu stolicu? 
Poštovana,
u vašem slučaju zelena stolica se može pojaviti zbog suplementacije željezom ili ako ga dijete ne uzima zbog zraka u crijevima. Ako nema drugih simptoma (poput temperature, sluzi u stolici, povraćanja, odbijanja jela, smanjenog broja mokrih pelena), nemate razloga za brigu. S razvojem i sazrijevanjem probavnog sustava, zelena stolica će nestati.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Ivana Purić

Zašto beba koja pije NAN1 ima zelenu stolicu?

<para>
Poštovana,</para>
<para>teško mi je odgovoriti na vaše pitanje, jer nemam dovoljno informacija. Moglo bi biti i jedno i drugo. Imate li dovoljno mlijeka možete lako provjeriti sami, a u slučaju grčeva vam mogu pomoći neke od probiotskih kapi.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba iskazuje nervozu pri večernjem dojenju Kada bebu dojim predvečer, vrpolji se, plače, zahvati jako dojku, povuče i počne plakati. Jesu li u pitanju grčevi ili nemam dovoljno mlijeka? Unaprijed hvala. 
Poštovana,
teško mi je odgovoriti na vaše pitanje, jer nemam dovoljno informacija. Moglo bi biti i jedno i drugo. Imate li dovoljno mlijeka možete lako provjeriti sami, a u slučaju grčeva vam mogu pomoći neke od probiotskih kapi.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Beba iskazuje nervozu pri večernjem dojenju

<para>
 Rođen je s jako malom kilažom - bio je 2800 g težak, a 49 cm dugačak. Voljela bih da mi odgovorite jer sam jako zabrinuta. Njegovi vršnjaci dosta su napredniji od njega. Unaprijed hvala!
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>visina vašeg sina je na 16. percentili, što je niže od prosjeka, ali je unutar raspona normalne visine za ovu dob. Zbog visine se ne trebate brinuti, djeca rastu različitim tempom. Njegova težina je na 4.5 percentili, što je nešto niže od donje granice zdravog raspona težine za navedenu dob (5. percentila), stoga bi bilo poželjno povećanje barem za nekoliko kilograma, u skladu s visinom vašeg sina.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Brinem se da je težina i visina 15-godišnjeg sina manja od prosjeka Poštovani, imam sina starog 15 godina i zanima me jesu li njegova težina i visina dovoljne za njegovu dob. Njegova težina je 39 kg, a visina 160 cm. 
    Rođen je s jako malom kilažom - bio je 2800 g težak, a 49 cm dugačak. Voljela bih da mi odgovorite jer sam jako zabrinuta. Njegovi vršnjaci dosta su napredniji od njega. Unaprijed hvala!


Poštovana,
visina vašeg sina je na 16. percentili, što je niže od prosjeka, ali je unutar raspona normalne visine za ovu dob. Zbog visine se ne trebate brinuti, djeca rastu različitim tempom. Njegova težina je na 4.5 percentili, što je nešto niže od donje granice zdravog raspona težine za navedenu dob (5. percentila), stoga bi bilo poželjno povećanje barem za nekoliko kilograma, u skladu s visinom vašeg sina.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Brinem se da je težina i visina 15-godišnjeg sina manja od prosjeka

<para>
 Međutim, šuška. Kada izgovara "š" i "s", nema razlike, kao i kod izgovora glasova "c","č" i "ć", te "z" i "ž". Je li potrebno krenuti na vježbe logopedu i koje vježbe mi možemo početi prakticirati kod kuće kako bi počeo točno izgovarati navedene glasove? Unaprijed hvala.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>prema razvojnoj liniji pojave glasova u odnosu na životnu dob kod otprilike 75 posto djece glasovi L, LJ pojavit će se između 3.5 i 4.5 godine, dok će se glasovi Č, Ć, DŽ, Đ, R pojaviti između 4.5 i 5. godine života. U ovoj dobi nije neobično da se pojavljuje nepravilan izgovor glasova iz skupine sigmatizma (S, Z, C, Š, Ž, Č, Ć) , tj. zamjena glasova šire skupine (Š, Ž, Č, Ć), glasovima uže skupine (S, Z, C). Uzroci mogu biti različiti: nepravilnosti u anatomskoj građi i pokretljivosti (nepravilan zagriz ili nedovoljna pokretljivost jezika), opća nespretnost govornih organa ili nerazvijen ili nedovoljno razvijen fonematski sluh (fonematski sluh ne percipira fine male razlike između sličnih glasova kao što su primjerice S i Š). Također uzroci mogu biti i nepravilan način obraćanja djetetu (tepanje), loš govorni uzor (ako dijete većinu vremena komunicira s mlađom djecom oponašat će njihov nepravilan izgovor) ili emocionalni sukobi (rođenje novog djeteta, razvod roditelja i sl.).</para>
<para>Ukoliko Vaše dijete s napunjenih pet godina ne počne pravilno izgovarati glasove iz skupine sigmatizma savjetovala bih Vam da se obratite logopedu.</para>
<para>
 <emphasis>
 Stella Rožman, prof. logoped
 </emphasis>
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Dječak "šuška" pri izgovoru glasova s, ć, č i ž Poštovani, imam sina od četiri godine i pet mjeseci. Rođen je u terminu, razvoj je tekao natprosječno dobro, jako puno priča i za svoju dob se izražava s nevjerojatnom lakoćom. 
    Međutim, šuška. Kada izgovara "š" i "s", nema razlike, kao i kod izgovora glasova "c","č" i "ć", te "z" i "ž". Je li potrebno krenuti na vježbe logopedu i koje vježbe mi možemo početi prakticirati kod kuće kako bi počeo točno izgovarati navedene glasove? Unaprijed hvala.


Poštovana,
prema razvojnoj liniji pojave glasova u odnosu na životnu dob kod otprilike 75 posto djece glasovi L, LJ pojavit će se između 3.5 i 4.5 godine, dok će se glasovi Č, Ć, DŽ, Đ, R pojaviti između 4.5 i 5. godine života. U ovoj dobi nije neobično da se pojavljuje nepravilan izgovor glasova iz skupine sigmatizma (S, Z, C, Š, Ž, Č, Ć) , tj. zamjena glasova šire skupine (Š, Ž, Č, Ć), glasovima uže skupine (S, Z, C). Uzroci mogu biti različiti: nepravilnosti u anatomskoj građi i pokretljivosti (nepravilan zagriz ili nedovoljna pokretljivost jezika), opća nespretnost govornih organa ili nerazvijen ili nedovoljno razvijen fonematski sluh (fonematski sluh ne percipira fine male razlike između sličnih glasova kao što su primjerice S i Š). Također uzroci mogu biti i nepravilan način obraćanja djetetu (tepanje), loš govorni uzor (ako dijete većinu vremena komunicira s mlađom djecom oponašat će njihov nepravilan izgovor) ili emocionalni sukobi (rođenje novog djeteta, razvod roditelja i sl.).
Ukoliko Vaše dijete s napunjenih pet godina ne počne pravilno izgovarati glasove iz skupine sigmatizma savjetovala bih Vam da se obratite logopedu.

   
      Stella Rožman, prof. logoped
   


   
      
         Kabinet Korneo
      
   

  Klinfo.hr 

STELLA ROŽMAN

Dječak "šuška" pri izgovoru glasova s, ć, č i ž

<para>
 Vodili smo je na procjenu kod psihologa (nosi dnevnu pelenu, ima kroničnu opstipaciju), dobili smo savjet da je ne forsiramo sljedećih nekoliko mjeseci te smo upućeni kod logopeda. Problem je u njenom razumijevanju i dvosmjernoj komunikaciji. Fond riječi je više nego dobar za uzrast, prepoznaje i imenuje predmete, razumije naloge i izvršava ih, no međutim na pitanja reagira tako što u najvećem broju slučajeva ponovi pitanje, nakon čega ne odgovori ili odgovori neadekvatno. Također, drugi problem je što sebi govori u trećem licu jednine, što smo počeli ispravljati, to je zbunjuje pa više ne zna tko je "ja", tko je "ti", na koga se odnosi "meni" ili "tebi" i sl. Kad je ispravimo kad kaže "Hoće mlijeko" i mi joj na to kažemo reci: "Ja hoću mlijeko", ona to lijepo ponovi. Govor se počeo razvijati kasnije, ali se primijeti napredak u odnosu na raniji period. Kod logopeda ide dva puta tjedno uz svakodnevni rad kod kuće. Kakva su Vaša iskustva u radu, hoće li do škole sustići vršnjake i postoji li još nešto što možemo učiniti za njen razvoj? Unaprijed hvala!
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>dijagnoza usporenog govorno-jezičnog razvoja obuhvaća širok spektar teškoća koje se unutar nje javljaju. Upravo zbog toga je vrlo teško prognozirati brzinu napretka i brzinu kojom će dijete sustizati svoje vršnjake. Napredak svakog djeteta ovisi o puno faktora i vrlo je individualan. Svakako je jako dobro što je djevojčica uključena u logopedsku terapiju i što je napredak vidljiv. Iz Vašeg pitanja vidim kako i kod kuće puno radite s djevojčicom i to je jako važno. Nastavite uporno i strpljivo vježbati i tada nema sumnje u to da će uspjeh izostati.</para>
<para>Ukoliko ste zadovoljni napretkom djeteta i stručnjakom koji s njom radi tada vjerujemo kako su terapije u koje je djevojčica uključena dovoljne i kako nema potrebe za uključenjem dodatnih stručnjaka i terapija. Svakako ostanite u kontaktu sa psihologom.</para>
<para>
 <emphasis>
 Stela Horvat, mag.rehab.educ.
 </emphasis>
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Hoće li djevojčica (3,9 godina) koja kasni u govorno-jezičnom razvoju do škole sustići vršnjake? Poštovani, kći od tri godine i 9 mjeseci ima usporen govorno-jezični razvoj. 
    Vodili smo je na procjenu kod psihologa (nosi dnevnu pelenu, ima kroničnu opstipaciju), dobili smo savjet da je ne forsiramo sljedećih nekoliko mjeseci te smo upućeni kod logopeda. Problem je u njenom razumijevanju i dvosmjernoj komunikaciji. Fond riječi je više nego dobar za uzrast, prepoznaje i imenuje predmete, razumije naloge i izvršava ih, no međutim na pitanja reagira tako što u najvećem broju slučajeva ponovi pitanje, nakon čega ne odgovori ili odgovori neadekvatno. Također, drugi problem je što sebi govori u trećem licu jednine, što smo počeli ispravljati, to je zbunjuje pa više ne zna tko je "ja", tko je "ti", na koga se odnosi "meni" ili "tebi" i sl. Kad je ispravimo kad kaže "Hoće mlijeko" i mi joj na to kažemo reci: "Ja hoću mlijeko", ona to lijepo ponovi. Govor se počeo razvijati kasnije, ali se primijeti napredak u odnosu na raniji period. Kod logopeda ide dva puta tjedno uz svakodnevni rad kod kuće. Kakva su Vaša iskustva u radu, hoće li do škole sustići vršnjake i postoji li još nešto što možemo učiniti za njen razvoj? Unaprijed hvala!


Poštovana,
dijagnoza usporenog govorno-jezičnog razvoja obuhvaća širok spektar teškoća koje se unutar nje javljaju. Upravo zbog toga je vrlo teško prognozirati brzinu napretka i brzinu kojom će dijete sustizati svoje vršnjake. Napredak svakog djeteta ovisi o puno faktora i vrlo je individualan. Svakako je jako dobro što je djevojčica uključena u logopedsku terapiju i što je napredak vidljiv. Iz Vašeg pitanja vidim kako i kod kuće puno radite s djevojčicom i to je jako važno. Nastavite uporno i strpljivo vježbati i tada nema sumnje u to da će uspjeh izostati.
Ukoliko ste zadovoljni napretkom djeteta i stručnjakom koji s njom radi tada vjerujemo kako su terapije u koje je djevojčica uključena dovoljne i kako nema potrebe za uključenjem dodatnih stručnjaka i terapija. Svakako ostanite u kontaktu sa psihologom.

   
      Stela Horvat, mag.rehab.educ.
   


   
      
         Kabinet Korneo
      
   
 Klinfo.hr 

STELA HORVAT

Hoće li djevojčica (3,9 godina) koja kasni u govorno-jezičnom razvoju do škole sustići vršnjake?

<para>
 Ako je tako, imam li ja kao majka, pravo ne cijepiti ga s navršenom prvom godinom života i slobodna sam to učiniti iza treće godine te me pedijatar na to ne može prisiliti? Hvala.
</para>
<para>
Poštovani,</para>
<para>u Republici Hrvatskoj postoji zakonska obaveza o cijepljenju djece koja preporuča cijepljenje MoPaRu po navršenoj prvoj godini života i drugom dozom pred upis u školu sa 6-7 godina. Vas nitko ne može prisiliti, Vi dobivate savjet što je najbolje za Vaše dijete i što je po zakonu i ako se ne slažete postoji zakonska regulativa o daljnjem savjetovanju od strane epidemiologa, naravno sve u dogovoru sa Vašim pedijatrom.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Do kada se može odgađati primanje MoPaRu cjepiva? Poštovani, je li istina da se cjepivo MoPaRu treba primiti do 14 godine djetetova života? 
    Ako je tako, imam li ja kao majka, pravo ne cijepiti ga s navršenom prvom godinom života i slobodna sam to učiniti iza treće godine te me pedijatar na to ne može prisiliti? Hvala.


Poštovani,
u Republici Hrvatskoj postoji zakonska obaveza o cijepljenju djece koja preporuča cijepljenje MoPaRu po navršenoj prvoj godini života i drugom dozom pred upis u školu sa 6-7 godina. Vas nitko ne može prisiliti, Vi dobivate savjet što je najbolje za Vaše dijete i što je po zakonu i ako se ne slažete postoji zakonska regulativa o daljnjem savjetovanju od strane epidemiologa, naravno sve u dogovoru sa Vašim pedijatrom.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Do kada se može odgađati primanje MoPaRu cjepiva?

<para>
 Kad sam dobila upalu dojki, odbijala je dojenje, izdajala sam i kriza je prošla i počela sam je dojiti, ali sam dodavala bočicu na savjet pedijatra jer nije dojila dovoljno. Stariju kćerku sam dojila isključivo bez dodavanja prva tri mjeseca i nije dobivala dovoljno na kilaži, 
 svega po 100 g, a sa četiri mjeseca je već bila anemična i iz tog razloga sam sad dodavala bočicu nakon dojenja i popila bi još 50 ml. Kad bi ja izdajala i navukla više mlijeka, ona ne bi dovoljno dojila. S dva mjeseca je prvi put odbila bočicu, sa samim dojenjem nije ništa dobila na kilaži. S tri i pol mjeseca nije više htjela dojiti i ostali smo na bočici. Nikad je nije voljela, morala sam je nositi da bi je popila, i to isključivo samo u snu, ne budna. Oko 100 mL je pila sa četiri mjeseca, a ponoći je znala popili 120 mL. Davala sam joj po dvije noćne bočice da nadomjestim 500 ml, dobila bi 300 g. Naš pedijatar kaže da je sitna na mene i da je s njom sve u redu. Sa četiri mjeseca sam počela s dohranom, prvo voćne, pa povrtne kašice i to je odlično prihvatila. Sa četiri i pol mjeseca je počela odbijati bočicu pa sam joj u nju dodala malo Hippovog rižinog griza i davala ga na žlicu. Imali smo raspored, ujutro oko 9 sati mlijeko s rižom na žlicu, oko 13 sati bočicu u snu, oko 17 sati povrtnu kašicu i navečer oko 21 sat bočica i dvije noćne. To je trajalo mjesec dana i vidjelo se na njoj da napreduje. Prije nekoliko dana je počela odbijati drugu noćnu bočicu i onda preko noći je popila prvu noćnu, a drugu nije htjela, pa isti dan nije htjela ni dnevnu pa sam i nju s rižinim grizom na žlicu pripremila, pa je nije htjela ni navečer i opet samo na žlicu. Strah me bilo kako će joj to crijeva podnijeti, a zaboravila sam napomenuti da je dok je bila na bočici imala zatvor, usporenu probavu, kakala je svaki drugi dan i pila je posebno mlijeko protiv zatvora. To se sve reguliralo kad je počela jesti kašice. Međutim kad sam joj taj dan sve obroke dala na žlicu nije dobila zatvor niti sam primijetila da je išta muči, spavala je čvrsto ali nije htjela niti jednu noćnu bočicu. I tako sam nastavila joj davati sve obroke na žlicu i čak tako više uzme mlijeka nego što bi iz boce popila. Pripremim joj 150 mL, ona pojede oko 120 ml. To su tri mliječna i jedan povrtni u danu obrok, a noćnu bočicu i dalje odbija, nudim je svaku noć zbog toga što uzme svega oko 400 ml mlijeka, a trebala bi barem 500. Prespava cijelu noć bez problema. Zanima me je li to njoj dovoljno? Pojede li dovoljno preko dana pa ne ogladni po noći? Vode iz boce pije bez problema pa ne bi rekla da je zbog zuba. Trebam li i dalje forsirati tu noćnu bočicu ili da je pustim. Ima pet i pol mjeseci i pet i pol kila. Unaprijed zahvaljujem!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>djetetu možete davati mlijeko i u kašicama, nije nužno da ga pije na bočicu, bitno je da količina mliječnog ipak bude bar pola litre tijekom dana. Oblik nije važan. No obzirom na dob i kilažu savjetujem da se javite pedijatru gastroenterologu budući da dijete ne napreduje najbolje (na 3c je za dob), kako bi se vidjelo je li bebu nešto ometa (tipa alergije na proteine mlijeka i slično).</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Brinem se da beba ne jede dovoljno, ali ne budi se po noći i djeluje zadovoljno Poštovanje, mojoj bebi je sada pet i pol mjeseci. Rodila se s 3200 g. Pila je bočicu dok mi nije mlijeko nadošlo. 
    Kad sam dobila upalu dojki, odbijala je dojenje, izdajala sam i kriza je prošla i počela sam je dojiti, ali sam dodavala bočicu na savjet pedijatra jer nije dojila dovoljno. Stariju kćerku sam dojila isključivo bez dodavanja prva tri mjeseca i nije dobivala dovoljno na kilaži, 
   svega po 100 g, a sa četiri mjeseca je već bila anemična i iz tog razloga sam sad dodavala bočicu nakon dojenja i popila bi još 50 ml. Kad bi ja izdajala i navukla više mlijeka, ona ne bi dovoljno dojila. S dva mjeseca je prvi put odbila bočicu, sa samim dojenjem nije ništa dobila na kilaži. S tri i pol mjeseca nije više htjela dojiti i ostali smo na bočici. Nikad je nije voljela, morala sam je nositi da bi je popila, i to isključivo samo u snu, ne budna. Oko 100 mL je pila sa četiri mjeseca, a ponoći je znala popili 120 mL. Davala sam joj po dvije noćne bočice da nadomjestim 500 ml, dobila bi 300 g. Naš pedijatar kaže da je sitna na mene i da je s njom sve u redu. Sa četiri mjeseca sam počela s dohranom, prvo voćne, pa povrtne kašice i to je odlično prihvatila. Sa četiri i pol mjeseca je počela odbijati bočicu pa sam joj u nju dodala malo Hippovog rižinog griza i davala ga na žlicu. Imali smo raspored, ujutro oko 9 sati mlijeko s rižom na žlicu, oko 13 sati bočicu u snu, oko 17 sati povrtnu kašicu i navečer oko 21 sat bočica i dvije noćne. To je trajalo mjesec dana i vidjelo se na njoj da napreduje. Prije nekoliko dana je počela odbijati drugu noćnu bočicu i onda preko noći je popila prvu noćnu, a drugu nije htjela, pa isti dan nije htjela ni dnevnu pa sam i nju s rižinim grizom na žlicu pripremila, pa je nije htjela ni navečer i opet samo na žlicu. Strah me bilo kako će joj to crijeva podnijeti, a zaboravila sam napomenuti da je dok je bila na bočici imala zatvor, usporenu probavu, kakala je svaki drugi dan i pila je posebno mlijeko protiv zatvora. To se sve reguliralo kad je počela jesti kašice. Međutim kad sam joj taj dan sve obroke dala na žlicu nije dobila zatvor niti sam primijetila da je išta muči, spavala je čvrsto ali nije htjela niti jednu noćnu bočicu. I tako sam nastavila joj davati sve obroke na žlicu i čak tako više uzme mlijeka nego što bi iz boce popila. Pripremim joj 150 mL, ona pojede oko 120 ml. To su tri mliječna i jedan povrtni u danu obrok, a noćnu bočicu i dalje odbija, nudim je svaku noć zbog toga što uzme svega oko 400 ml mlijeka, a trebala bi barem 500. Prespava cijelu noć bez problema. Zanima me je li to njoj dovoljno? Pojede li dovoljno preko dana pa ne ogladni po noći? Vode iz boce pije bez problema pa ne bi rekla da je zbog zuba. Trebam li i dalje forsirati tu noćnu bočicu ili da je pustim. Ima pet i pol mjeseci i pet i pol kila. Unaprijed zahvaljujem!

Poštovana,
djetetu možete davati mlijeko i u kašicama, nije nužno da ga pije na bočicu, bitno je da količina mliječnog ipak bude bar pola litre tijekom dana. Oblik nije važan. No obzirom na dob i kilažu savjetujem da se javite pedijatru gastroenterologu budući da dijete ne napreduje najbolje (na 3c je za dob), kako bi se vidjelo je li bebu nešto ometa (tipa alergije na proteine mlijeka i slično).

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Brinem se da beba ne jede dovoljno, ali ne budi se po noći i djeluje zadovoljno

<para>
 Dječak ima dijagnozu kongenitalni opstruktivni megaureter koji je otkriven prije porođaja. Od rođenja nije imao urinarnih infekcija, bio je stalno na profilaksi, ali je 13.7 imao operaciju, plasiranje JJ stenta koji je izvađen 6.8 jer je u tom periodu imao dvije urinarne infekcije (Enterokok a potom i E. Coli i to stupanj 10 na 7). Nakon izliječenja, pije Nitrofurantoin sirup 10mg (1mg/kg) navečer uz probiotik. Zanima me može li se količina CranActin kapi npr. 1ml rastopi u vodi ili se direktno daje bebi? Unaprijed hvala na odgovoru.
</para>
<para>
Poštovani,</para>
<para>nema ograničenja koliko dugo se mogu davati Cranactin kapi. Možete ih davati dokle god postoji sklonost uroinfekcijama. Kod dobi od 13 mjeseci preporučamo 2x1 mL Cranactin kapi na dan, a maksimalno se može dati do 4x1 mL na dan. Bolje ih je davati direktno u usta, a ne otapati u nekoj tekućini.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Koja je preporučena količina CranActin kapi s obzirom na dijagnozu? Poštovani, molim Vas za savjet u vezi doziranja CranActin kapi za bebu od 13 mjeseci. U kojem vremenskom periodu beba smije koristiti te kapi? 
    Dječak ima dijagnozu kongenitalni opstruktivni megaureter koji je otkriven prije porođaja. Od rođenja nije imao urinarnih infekcija, bio je stalno na profilaksi, ali je 13.7 imao operaciju, plasiranje JJ stenta koji je izvađen 6.8 jer je u tom periodu imao dvije urinarne infekcije (Enterokok a potom i E. Coli i to stupanj 10 na 7). Nakon izliječenja, pije Nitrofurantoin sirup 10mg (1mg/kg) navečer uz probiotik. Zanima me može li se količina CranActin kapi npr. 1ml rastopi u vodi ili se direktno daje bebi? Unaprijed hvala na odgovoru.


Poštovani,
nema ograničenja koliko dugo se mogu davati Cranactin kapi. Možete ih davati dokle god postoji sklonost uroinfekcijama. Kod dobi od 13 mjeseci preporučamo 2x1 mL Cranactin kapi na dan, a maksimalno se može dati do 4x1 mL na dan. Bolje ih je davati direktno u usta, a ne otapati u nekoj tekućini.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Koja je preporučena količina CranActin kapi s obzirom na dijagnozu?

<para>
 Zanima me, kada se daju žitarice, što se pod tim podrazumijeva? Da li se kod kuće može pripremati? Kada se može početi davati keks u mlijeku? Koliko bi sad kada jede kašicu trebala obroka imati na dan, budući da po noći ne jede? Kada se može uvesti Čokolino i je li to zdravo? Zanima me i kada se daje banana? Hvala na odgovoru.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>žitarice možete početi davatii u dobi od 4,5 mjeseca. Počnite s rižom, kukuruzom, heljdom i prosom (dojenačkim pahuljicama), te nastavite s glutenskim žitaricama. Keks možete početi davati kada uvedete pšenicu, a kravlje mlijeko do prve godine koristite samo kao dodatak jelima, ne kao samostalan obrok. Pri uvođenju novih namirnica pazite na razmak. U pravilu je potrebno pričekati tri dana između dvije nove namirnice kako biste uočili eventualnu alergijsku reakciju. Novu namirnicu uvijek ponudite ujutro.</para>
<para>U danu i dalje imate pet obroka, ali postepeno mjenjajte mliječne obroke za obroke krute hrane. Započnite s jednim obrokom krute hrane, te postepeno povećavajte broj ovih obroka u skladu s uvedenim namirnicama. Npr. čim uz voće uvedete i žitarice, možete imati dva obroka dohrane u danu. Banana je među prvim vrstama voća koja se nude bebi, stoga je možete uvesti odmah. Ponudite ju nekuhanu i zgnječenu vilicom do konzistencije pirea. Čokolino možete uvesti nakon osmog mjeseca života, no vodite računa da u prehrani svog djeteta koristite više cjelovitih namirnica bez dodanog šećera. Svu krutu hranu za svoje dijete možete pripremati kod kuće. Dapače, uvijek je bolje ponuditi svježe pripremljene namirnice, jer se stajanjem i/ili krivim načinom čuvanja gube vrijedni hranjivi sastojci.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Nekoliko pitanja vezano za početak dohrane Poštovani, imam bebu koja je napunila četiri mjeseca. Išli smo kod pedijatra i teži 5.900 grama. Počela sam joj davati voćne kašice. 
    Zanima me, kada se daju žitarice, što se pod tim podrazumijeva? Da li se kod kuće može pripremati? Kada se može početi davati keks u mlijeku? Koliko bi sad kada jede kašicu trebala obroka imati na dan, budući da po noći ne jede? Kada se može uvesti Čokolino i je li to zdravo? Zanima me i kada se daje banana? Hvala na odgovoru.

Poštovana,
žitarice možete početi davatii u dobi od 4,5 mjeseca. Počnite s rižom, kukuruzom, heljdom i prosom (dojenačkim pahuljicama), te nastavite s glutenskim žitaricama. Keks možete početi davati kada uvedete pšenicu, a kravlje mlijeko do prve godine koristite samo kao dodatak jelima, ne kao samostalan obrok. Pri uvođenju novih namirnica pazite na razmak. U pravilu je potrebno pričekati tri dana između dvije nove namirnice kako biste uočili eventualnu alergijsku reakciju. Novu namirnicu uvijek ponudite ujutro.
U danu i dalje imate pet obroka, ali postepeno mjenjajte mliječne obroke za obroke krute hrane. Započnite s jednim obrokom krute hrane, te postepeno povećavajte broj ovih obroka u skladu s uvedenim namirnicama. Npr. čim uz voće uvedete i žitarice, možete imati dva obroka dohrane u danu. Banana je među prvim vrstama voća koja se nude bebi, stoga je možete uvesti odmah. Ponudite ju nekuhanu i zgnječenu vilicom do konzistencije pirea. Čokolino možete uvesti nakon osmog mjeseca života, no vodite računa da u prehrani svog djeteta koristite više cjelovitih namirnica bez dodanog šećera. Svu krutu hranu za svoje dijete možete pripremati kod kuće. Dapače, uvijek je bolje ponuditi svježe pripremljene namirnice, jer se stajanjem i/ili krivim načinom čuvanja gube vrijedni hranjivi sastojci.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Nekoliko pitanja vezano za početak dohrane

<para>
 Primjerice, kao beba je jela 40 ml svaka 2 sata, što bi, kada bi se zbrojilo, nekako bilo u granicama normale, ali u njen želudac nikad nije stalo mnogo hrane. Nikad se ne najede, jede često ali sve po dva - tri griza. Što se tiče hrane, odrasla je na hrenovkama i ostalim mesnim prerađevinama tipa kobasice, safalade, ona voli samo meso i to većinom suhomesnato. Njeni obroci su salama (čajna, zimska) s pomfritom ili kruhom. Kuhana jela jede na silu. Odmalena je bila teška po pitanju obroka. U našoj kući ručak se kuha svakodnevno i to većinom domaća hrana. Ona čak nije zainteresirana ni za slatkiše, npr. Kinder jaje - djeca ga obožavaju, a ona voli čokoladu s rižom ili lješnjakom, palačinke ne voli, kruha s eurokremom isto jedva nekako, Čokolino ni slučajno, Neskvik ili bilo kakve druge žitarice s mlijekom nije niti probala. Mliječni obroci joj nisu fini, pojede kupovni puding, domaći neće. Griz je pojela 3 puta u životu i to nekoliko žlica. Domaću juhu kuham svaki tjedan i nagovorimo ju da pojede par žlica. Uz to prolazi jedino mljeveno meso s tjesteninom ili krumpir s rižom, ali isto par zalogaja i ona je sita. Više puta sam se žalila doktorici koja je uvijek odgovorila da ona ne vidi problem jer je lijepo napredovala. Kao mala je bila i bucka i visoka ali ona nema na koga biti mala, u obitelji su svi visoki. Sad ima 7 godina, kreće u školu, ima 22 kg i visoka je 122 cm. Naplakali smo se za vrijeme ručka ili večere dosta. Neće grašak, grah, mrkvu, niti peciva (osim pizze), kolači samo čokoladni. Sladoled je probala prošle godine. Pite nikakve, variva ju nagovorimo da barem umače kruh. I to je opet dva griza i dosta. Rekli su nam na sistematskom da možda ima manji želudac, no njena doktorica kaže da nema potrebe da radimo UZV, krvna slika joj je dobra, lijepo napreduje i ona ne vidi problem. Ja ne znam što bih joj skuhala, igrala sam se hranom, pravila medvjediće, odvela ju i u McDonalds samo da proba hamburger. Ona bi pojela samo meso iz njega. Hoće pojesti batak ili svinjski vrat još nekako, ali ona jede suhomesnato ili kojekakve prerađevine u kojima nema ni m od mesa. Ona nikad nije gladna, pustim ju cijeli dan i ona ne traži hranu do navečer, onda kaže da je gladna i pojede dva zalogaja. Od čega živi? Ona doslovno pojede jedva dvije male hrenovke bez kruha i kaže kako ne može više. Brat pojede više od nje. Kad je on u pitanju, kao bebi mu je dijagnosticiran refluks želuca i sve što je pojeo je i istog trena povratio. Borili smo se s tim 6 mjeseci i tada se počelo smanjivati povraćanje. Prvu hranu koju sam mu uvela počela sam lagano gnječiti i nije htio. Uvela sam ju sa 4 mjeseca zbog refluksa i preporuka je bila da bismo mogli probati s obzirom na dijagnozu, da mu treba nešto što nije rijetko. Kad sam tu istu hranu izmiksala, jeo je. Od tada je jeo sve što sam mu ponudila, ali samo ako je izmiksano. Do šestog mjeseca smo probavali samo voće i povrće i to po jedan mali obrok dnevno i onda sam uvodila drugo povrće poput krumpira skupa s rižom, ili sam mu polako dodavala mahunu s krumpirom pa tako i sve ostalo. Od devetog mjeseca jede i mahune i grašak i piletinu - sve ali da je izmiksano. Dan danas jede izmiksano, ali počeo je birati. Jede puno mlijeka i mliječnih obroka. Krutu hranu neće, primijetila sam da od krute hrane jede samo ono što se može otopiti u ustima, primjerice korica kruha i keksi. S 10 mjeseci sam mu ponudila i grickalice, što mi nije niti palo na pamet sa kćeri budući da je dosta rano. Dala sam mu smoki, njega obožava, hoće i štapiće - sve samo da se nauči žvakati, ali on uporno jede ono što se ne mora žvakati nego se topi. Varivo mu kuham svaki dan, nemam ideja više. Kod njega je problem što ne jede ništa životinjskog porijekla. Neku hranu se ne može dobro izmiksati i čim ima grudica, njega to tjera na povraćanje. Kako da mu meso izmiksam bez ijednog komadića? Jaja isto neće, njih sam mu umutila (žumanjak) u mlijeko pa mu skuham kao puding, ali ni to više ne pali. On mene dovede do hladnjaka i pokaže mi da želi jesti kupovni voćni jogurt ili kupovni puding. Hoće pojesti i uštipak ali smije biti samo hladan. U posljednje vrijeme kad mu pravim ručak, prvo pogleda u tanjurić da li mu se sviđa. Ako je Čokolino može, ako je nešto drugo neće ni probati. Muž i ja se stvarno trudimo, čuva ih baka, ona oblijeće oko njega da ga nahrani. Izbacila sam mu grickalice, uzme me za ruku i pokaže mi da hoće bočicu. Ja mu ne dam i tada plače do besvijesti. Stavim mu ručak na stol, on se s njim igra. Dopustim mu i da brlja, da se igra, izrežem mu i dam mu vilicu da sam pojede - on neće, on se i dalje igra. S poda će pojesti šta god nađe - šljunak, stvari, ali hranu neće staviti u usta, ni probati. Moram napomenuti da, kad ga uspijemo nahraniti, to redovito bude uz animaciju i onda stvarno lijepo količinski pojede. Mene brine što jede puno mliječne hrane, ima jedan obrok u kojem mu smiksamo povrće i meso, a ostalo je sve ili puding ili voćni jogurt, Čokolino ili bočica. Kao mali je jeo špinat bez ikakvih dodataka (sol, vegeta) - svu hranu je jeo bljutavu, ali je jeo. Čitam da dosta djece ima ovaj problem, ali nigdje ne vidim rješenje ili čak nekakvu dijagnozu da nama roditeljima bude lakše. Nije problem biti uporan, svi se maksimalno trudimo. Neka djeca ne biraju što će jesti i jedu sve što se skuha, a znam da ih nitko tome nije učio. Moji su oboje problematični. Što raditi, na koji način ih potaknuti, što im ponuditi od hrane da im ubacim malo vitamina u prehranu? Sin samo mliječno, ona samo meso. Strah me bolesti i opadanja imuniteta (a oboje su zdravi, on je popio jednom antibiotik ona ga popije možda jednom u dvije godine). Mislim da ne pretjerujem, samo tražim pomoć ukoliko postoji nešto drugo osim naše upornosti. Unaprijed hvala, mama Danijela.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>pogrešne navike nije lako ispraviti. Morate biti uporni, ali bit će vam lakše ako pri tome bude znali da postupate ispravno. Usvajanje zdravih prehrambenih navika i ispravnog odnosa prema hrani također je proces.</para>
<para>Kod vaše djevojčice potreban je drugačiji pristup: točno određeno vrijeme obroka i njihovo trajanje, bez nagovaranja i moljenja da nešto pojede. Zapamtite hrana nije ni nagrada, ni kazna, ni utjeha. Nemojte joj nuditi zamjenu za obrok, neka jede isto što i ostatak obitelji. Ako ste zabrinuti da će biti gladna, vodite dnevnik njezine prehrane i tek nakon tjedan dana donesite sud o tome što je jela kvalitativno i kvantitativno i odlučite je li vam potrebna stručna pomoć. Vjerujte, pojest će nešto kad bude gladna. U početku vam može biti od pomoći kamufliranje hrane koju ne voli ili nuđenje nečeg što ne voli uz ono što voli. Vaš sin je dugo jeo kašaste obroke i zbog toga odbija žvakati hranu. Meso obično stvara najveće probleme u procesu učenja žvakanja, to je normalno. Krenite polako, od kašaste hrane prema komadićima pa komadima hrane. Dobra ideja je ponuditi hranu koja se topi u ustima da se nauči na drugačiju konzistenciju hrane, u tu svrhu možete koristiti rižine krekere ili dječje kekse. Prilagodite hranu njegovoj dobi, režite kruh u trakice ili radite loptice od mesa. Tako će mu biti lakše i zanimljivije jesti pripremljen obrok.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Moja kćerka (7) jede samo suhomesnate proizvode, a sin (2) želi samo mliječno i kašasto Obraćam Vam se zbog prehrane moje djece. Imam djevojčicu od 7 i sina od 21 mjesec. Djevojčica od malena jede jako malo. 
    Primjerice, kao beba je jela 40 ml svaka 2 sata, što bi, kada bi se zbrojilo, nekako bilo u granicama normale, ali u njen želudac nikad nije stalo mnogo hrane. Nikad se ne najede, jede često ali sve po dva - tri griza. Što se tiče hrane, odrasla je na hrenovkama i ostalim mesnim prerađevinama tipa kobasice, safalade, ona voli samo meso i to većinom suhomesnato. Njeni obroci su salama (čajna, zimska) s pomfritom ili kruhom. Kuhana jela jede na silu. Odmalena je bila teška po pitanju obroka. U našoj kući ručak se kuha svakodnevno i to većinom domaća hrana. Ona čak nije zainteresirana ni za slatkiše, npr. Kinder jaje - djeca ga obožavaju, a ona voli čokoladu s rižom ili lješnjakom, palačinke ne voli, kruha s eurokremom isto jedva nekako, Čokolino ni slučajno, Neskvik ili bilo kakve druge žitarice s mlijekom nije niti probala. Mliječni obroci joj nisu fini, pojede kupovni puding, domaći neće. Griz je pojela 3 puta u životu i to nekoliko žlica. Domaću juhu kuham svaki tjedan i nagovorimo ju da pojede par žlica. Uz to prolazi jedino mljeveno meso s tjesteninom ili krumpir s rižom, ali isto par zalogaja i ona je sita. Više puta sam se žalila doktorici koja je uvijek odgovorila da ona ne vidi problem jer je lijepo napredovala. Kao mala je bila i bucka i visoka ali ona nema na koga biti mala, u obitelji su svi visoki. Sad ima 7 godina, kreće u školu, ima 22 kg i visoka je 122 cm. Naplakali smo se za vrijeme ručka ili večere dosta. Neće grašak, grah, mrkvu, niti peciva (osim pizze), kolači samo čokoladni. Sladoled je probala prošle godine. Pite nikakve, variva ju nagovorimo da barem umače kruh. I to je opet dva griza i dosta. Rekli su nam na sistematskom da možda ima manji želudac, no njena doktorica kaže da nema potrebe da radimo UZV, krvna slika joj je dobra, lijepo napreduje i ona ne vidi problem. Ja ne znam što bih joj skuhala, igrala sam se hranom, pravila medvjediće, odvela ju i u McDonalds samo da proba hamburger. Ona bi pojela samo meso iz njega. Hoće pojesti batak ili svinjski vrat još nekako, ali ona jede suhomesnato ili kojekakve prerađevine u kojima nema ni m od mesa. Ona nikad nije gladna, pustim ju cijeli dan i ona ne traži hranu do navečer, onda kaže da je gladna i pojede dva zalogaja. Od čega živi? Ona doslovno pojede jedva dvije male hrenovke bez kruha i kaže kako ne može više. Brat pojede više od nje. Kad je on u pitanju, kao bebi mu je dijagnosticiran refluks želuca i sve što je pojeo je i istog trena povratio. Borili smo se s tim 6 mjeseci i tada se počelo smanjivati povraćanje. Prvu hranu koju sam mu uvela počela sam lagano gnječiti i nije htio. Uvela sam ju sa 4 mjeseca zbog refluksa i preporuka je bila da bismo mogli probati s obzirom na dijagnozu, da mu treba nešto što nije rijetko. Kad sam tu istu hranu izmiksala, jeo je. Od tada je jeo sve što sam mu ponudila, ali samo ako je izmiksano. Do šestog mjeseca smo probavali samo voće i povrće i to po jedan mali obrok dnevno i onda sam uvodila drugo povrće poput krumpira skupa s rižom, ili sam mu polako dodavala mahunu s krumpirom pa tako i sve ostalo. Od devetog mjeseca jede i mahune i grašak i piletinu - sve ali da je izmiksano. Dan danas jede izmiksano, ali počeo je birati. Jede puno mlijeka i mliječnih obroka. Krutu hranu neće, primijetila sam da od krute hrane jede samo ono što se može otopiti u ustima, primjerice korica kruha i keksi. S 10 mjeseci sam mu ponudila i grickalice, što mi nije niti palo na pamet sa kćeri budući da je dosta rano. Dala sam mu smoki, njega obožava, hoće i štapiće - sve samo da se nauči žvakati, ali on uporno jede ono što se ne mora žvakati nego se topi. Varivo mu kuham svaki dan, nemam ideja više. Kod njega je problem što ne jede ništa životinjskog porijekla. Neku hranu se ne može dobro izmiksati i čim ima grudica, njega to tjera na povraćanje. Kako da mu meso izmiksam bez ijednog komadića? Jaja isto neće, njih sam mu umutila (žumanjak) u mlijeko pa mu skuham kao puding, ali ni to više ne pali. On mene dovede do hladnjaka i pokaže mi da želi jesti kupovni voćni jogurt ili kupovni puding. Hoće pojesti i uštipak ali smije biti samo hladan. U posljednje vrijeme kad mu pravim ručak, prvo pogleda u tanjurić da li mu se sviđa. Ako je Čokolino može, ako je nešto drugo neće ni probati. Muž i ja se stvarno trudimo, čuva ih baka, ona oblijeće oko njega da ga nahrani. Izbacila sam mu grickalice, uzme me za ruku i pokaže mi da hoće bočicu. Ja mu ne dam i tada plače do besvijesti. Stavim mu ručak na stol, on se s njim igra. Dopustim mu i da brlja, da se igra, izrežem mu i dam mu vilicu da sam pojede - on neće, on se i dalje igra. S poda će pojesti šta god nađe - šljunak, stvari, ali hranu neće staviti u usta, ni probati. Moram napomenuti da, kad ga uspijemo nahraniti, to redovito bude uz animaciju i onda stvarno lijepo količinski pojede. Mene brine što jede puno mliječne hrane, ima jedan obrok u kojem mu smiksamo povrće i meso, a ostalo je sve ili puding ili voćni jogurt, Čokolino ili bočica. Kao mali je jeo špinat bez ikakvih dodataka (sol, vegeta) - svu hranu je jeo bljutavu, ali je jeo. Čitam da dosta djece ima ovaj problem, ali nigdje ne vidim rješenje ili čak nekakvu dijagnozu da nama roditeljima bude lakše. Nije problem biti uporan, svi se maksimalno trudimo. Neka djeca ne biraju što će jesti i jedu sve što se skuha, a znam da ih nitko tome nije učio. Moji su oboje problematični. Što raditi, na koji način ih potaknuti, što im ponuditi od hrane da im ubacim malo vitamina u prehranu? Sin samo mliječno, ona samo meso. Strah me bolesti i opadanja imuniteta (a oboje su zdravi, on je popio jednom antibiotik ona ga popije možda jednom u dvije godine). Mislim da ne pretjerujem, samo tražim pomoć ukoliko postoji nešto drugo osim naše upornosti. Unaprijed hvala, mama Danijela.


Poštovana,
pogrešne navike nije lako ispraviti. Morate biti uporni, ali bit će vam lakše ako pri tome bude znali da postupate ispravno. Usvajanje zdravih prehrambenih navika i ispravnog odnosa prema hrani također je proces.
Kod vaše djevojčice potreban je drugačiji pristup: točno određeno vrijeme obroka i njihovo trajanje, bez nagovaranja i moljenja da nešto pojede. Zapamtite hrana nije ni nagrada, ni kazna, ni utjeha. Nemojte joj nuditi zamjenu za obrok, neka jede isto što i ostatak obitelji. Ako ste zabrinuti da će biti gladna, vodite dnevnik njezine prehrane i tek nakon tjedan dana donesite sud o tome što je jela kvalitativno i kvantitativno i odlučite je li vam potrebna stručna pomoć. Vjerujte, pojest će nešto kad bude gladna. U početku vam može biti od pomoći kamufliranje hrane koju ne voli ili nuđenje nečeg što ne voli uz ono što voli. Vaš sin je dugo jeo kašaste obroke i zbog toga odbija žvakati hranu. Meso obično stvara najveće probleme u procesu učenja žvakanja, to je normalno. Krenite polako, od kašaste hrane prema komadićima pa komadima hrane. Dobra ideja je ponuditi hranu koja se topi u ustima da se nauči na drugačiju konzistenciju hrane, u tu svrhu možete koristiti rižine krekere ili dječje kekse. Prilagodite hranu njegovoj dobi, režite kruh u trakice ili radite loptice od mesa. Tako će mu biti lakše i zanimljivije jesti pripremljen obrok.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Moja kćerka (7) jede samo suhomesnate proizvode, a sin (2) želi samo mliječno i kašasto

<para>
 Dijete otežano guta i povremeno povraća, ali povrati barem jednom dnevno. Sada ima 7, 200 kg. Dohranjujemo ga putem nazogastrične sonde, međutim nikada nisam dobila neki konkretan savjet što se tiče njegove ishrane. U međuvremenu se borimo i s anemijom. Pije Tothema ampule i dobro ih podnosi. Brine me njegova neuhranjenost, od rođenja ili stagnira ili jako malo dobiva na kilaži. Ono što i dobije, kada se razboli izgubi. Kao korak naprijed, dva nazad. Ja ne znam više što da radim, konkretno me zanima koje preparate i napitke uzimati i davati mu kao dohranu i kako ga udebljati? Količinski ne podnosi mnogo hrane, 100 - 150 ml je maksimum, svaka dva sata i to pojede malo na usta, ostatak (većinu) dajem na ng sondu. Nekada je pio po 200 ml, međutim apetit je sada skroz na minimumu. Većinom mu dajem 100 - 120 ml neke hrane, jer ako dam malo više od toga, upitno je hoće li preraditi ili povratiti. Molim Vas za savjet.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>nemam dovoljno informacija da vam dam konkretan savjet, ali možete pokušati sa sljedećim proizvodima:
Pediasure proizvodi - predstavljaju kompletne i nutritivno balansirane formule sa ili bez vlakana koje se mogu koristiti kao osnovni izvor hrane te kao suplementacija, enteralno i oralno, Metabolic nutrition proizvodi - pomažu u poboljšavanju i održavanju nutritivnog statusa djece, Pedialyte oralna otopina - služi za rehidraciju tj. nadoknađuje nutrijente izgubljene povraćanjem. Svi navedeni proizvodi koriste se uz nadzor liječnika.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Brine me neuhranjenost i teško dobivanje na težini kod mog sina Pozdrav, imam sina starog 4 godine. Rođen je sa 4, 480 kg, dužine 53 cm. Dijagnoza je hipoplazija cerebeluma, korpus kalozuma i ponsa te mikrocefalija. 
    Dijete otežano guta i povremeno povraća, ali povrati barem jednom dnevno. Sada ima 7, 200 kg. Dohranjujemo ga putem nazogastrične sonde, međutim nikada nisam dobila neki konkretan savjet što se tiče njegove ishrane. U međuvremenu se borimo i s anemijom. Pije Tothema ampule i dobro ih podnosi. Brine me njegova neuhranjenost, od rođenja ili stagnira ili jako malo dobiva na kilaži. Ono što i dobije, kada se razboli izgubi. Kao korak naprijed, dva nazad. Ja ne znam više što da radim, konkretno me zanima koje preparate i napitke uzimati i davati mu kao dohranu i kako ga udebljati? Količinski ne podnosi mnogo hrane, 100 - 150 ml je maksimum, svaka dva sata i to pojede malo na usta, ostatak (većinu) dajem na ng sondu. Nekada je pio po 200 ml, međutim apetit je sada skroz na minimumu. Većinom mu dajem 100 - 120 ml neke hrane, jer ako dam malo više od toga, upitno je hoće li preraditi ili povratiti. Molim Vas za savjet.


Poštovana,
nemam dovoljno informacija da vam dam konkretan savjet, ali možete pokušati sa sljedećim proizvodima:
Pediasure proizvodi - predstavljaju kompletne i nutritivno balansirane formule sa ili bez vlakana koje se mogu koristiti kao osnovni izvor hrane te kao suplementacija, enteralno i oralno, Metabolic nutrition proizvodi - pomažu u poboljšavanju i održavanju nutritivnog statusa djece, Pedialyte oralna otopina - služi za rehidraciju tj. nadoknađuje nutrijente izgubljene povraćanjem. Svi navedeni proizvodi koriste se uz nadzor liječnika.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Brine me neuhranjenost i teško dobivanje na težini kod mog sina

<para>
 Mogu li mu davati svaka 3 sata, neće li mu možda biti previše? Unaprijed hvala.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>možete slobodno hraniti dijete kada je gladno, u vašem slučaju svaka 3 sata ili povećati količinu mlijeka u svakom obroku. Upute na pakiranju su samo preporuka, svako dijete je drugačije.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Smijem li svoje novorođenče hraniti svaka tri sata ako je gladan? Poštovani, moj sin je na Aptamilu comfort, ima 3 tjedna i pije dozu od 120 ml, ali on nikada ne izdrži 4 sata između obroka, izdrži 3 sata i onda vrišti i plače, pa mu dam nakon 3,5 sata. 
    Mogu li mu davati svaka 3 sata, neće li mu možda biti previše? Unaprijed hvala.


Poštovana,
možete slobodno hraniti dijete kada je gladno, u vašem slučaju svaka 3 sata ili povećati količinu mlijeka u svakom obroku. Upute na pakiranju su samo preporuka, svako dijete je drugačije.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Smijem li svoje novorođenče hraniti svaka tri sata ako je gladan?

<para>
 tjednu s 3060 g i 50 cm. Uredno napreduje, hrani se mliječnom formulom, ali ima jako velikih problema u trbuhu. Stolica joj je zelena i tvrda s malo mekanog i žutog. Promijenili smo hranu, no sve je ostalo isto. Jako plače i po nekoliko puta dnevno, tek kad ispusti vjetar onda se smiri. Brine me to što ne spava po noći, budi se, okreće, plače i stalno je nervozna preko dana i "čupa" si uho. Molim Vas da mi pojasnite što nije u redu? Puno hvala!
</para>
<para>
Poštovani,</para>
<para>najvažnija mjera zdravlja u ovoj dobi je napredak na tjelesnoj masi. Ako je on dobar, sve ostalo što ste opisali nije patologija. Normalno je da se probava tako malog djeteta čuje i osjetite da ispušta vjetrove, jer se i naguta puno zraka, a mliječna hrana dosta fermentira. Ukoliko ne može ispustiti stolici ili je ona potpuno tvrda ili neredovita, tada treba pregled pedijatra kako bi se vidio razlog, međutim zelena boja stolice koja je promjenjive konzistencije nije zabrinjavajuća. Čupanje uha također nije signal da nešto nije uredu, već grif koji mala djeca često rade.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba (3 mjeseca) puno plače, ne spava i ima problema s probavom Poštovani, molim Vas za pomoć. Radi li se kod mog djeteta o nerazvijenosti probavnog trakta, kolikama ili o nečem drugom? Naime, moja djevojčica ima 3 mjeseca i 10 dana, rođena je u 41. 
    tjednu s 3060 g i 50 cm. Uredno napreduje, hrani se mliječnom formulom, ali ima jako velikih problema u trbuhu. Stolica joj je zelena i tvrda s malo mekanog i žutog. Promijenili smo hranu, no sve je ostalo isto. Jako plače i po nekoliko puta dnevno, tek kad ispusti vjetar onda se smiri. Brine me to što ne spava po noći, budi se, okreće, plače i stalno je nervozna preko dana i "čupa" si uho. Molim Vas da mi pojasnite što nije u redu? Puno hvala!


Poštovani,
najvažnija mjera zdravlja u ovoj dobi je napredak na tjelesnoj masi. Ako je on dobar, sve ostalo što ste opisali nije patologija. Normalno je da se probava tako malog djeteta čuje i osjetite da ispušta vjetrove, jer se i naguta puno zraka, a mliječna hrana dosta fermentira. Ukoliko ne može ispustiti stolici ili je ona potpuno tvrda ili neredovita, tada treba pregled pedijatra kako bi se vidio razlog, međutim zelena boja stolice koja je promjenjive konzistencije nije zabrinjavajuća. Čupanje uha također nije signal da nešto nije uredu, već grif koji mala djeca često rade.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Beba (3 mjeseca) puno plače, ne spava i ima problema s probavom

<para>
 Jede jako dobro, niti jednu namirnicu ne odbija, voli jako voće, povrće, meso, jogurte. Slatkiše ne dajemo. Jako je aktivan preko dana, energičan je i brz, stalno u pokretu. Izuzetno je otvoreno i veselo dijete, uvijek nasmijan, nikoga se ne boji, ne srami se, brzo se sprijatelji i s djecom i sa odraslima. Od otprilike 3 tjedna starosti spava u svojoj sobi u krevetiću, imamo baby phone tako da ga čujemo u svojoj sobi, koji ujedno mjeri i disanje djeteta tako da smo mirni iako nije s nama u sobi. Gledanje u monitore prakticiramo minimalno, znači ne gleda aktivno puno crtića, povremeno gledamo životinje ili neke pjesmice. Ima 16 zubića. Ono što nas muči je što se on stalno budi i plače, traži da ga se nosi i sl. Zaspi, i kada ga spustimo u krevetić probudi se za sekundu i tako od rođenja. Pokušali smo već sve metode da ga spustimo u krevetić, a da što manje osjeti. U posljednje vrijeme spava kada ga spustimo u krevetić, ali se budi nakon nekoliko minuta. Onda ga držimo, nosimo, on drijema, ali nikako da zaspi do kraja. Probali smo ga staviti s nama u krevet, svejedno se budi i onda bi dojio po cijelu noć. Pokušala sam prebaciti madrac u njegovu sobu i spavati uz krevetić, jednu noć je bilo malo bolje, da bi se opet počeo buditi plačući. Probala sam leći s njim u krevetić (krevetić je veći i od punog drveta pa može izdržati), dok ne zaspi, no problem je što bi se on onda igrao, i jedva ga prisilim da se smiri i legne. Sisa i zaspi, ali se kasnije opet budi. Prije nekoliko tjedana smo izbacili i noćno dojenje, s nadom da će pomoći da se manje budi. Znači sisa prije spavanja, zaspi i više mu ne dajem dojku iako on traži, ponudim mu samo vodu. Mislite li da dijete od 16 mjeseci može biti gladno tijekom noći? Ja ga navečer ne mogu uspavati bez dojke, tijekom noći da ako ga nosim, kod tate ili bake hoće zaspati ako ga nose. Probala sam mu pjevati, puštati uspavanke, ali ne primjećujem nikakav učinak. Znam da sam ga trebala od malena naučiti da se uspava sam u svom krevetiću i bez nošenja, ali jednostavno od prvog dana to nije išlo. Kada bismo ga spustili u krevetić on bi plakao i plakao, i nismo imali srca to slušati (ne vjerujemo u metode da ga se pusti da se isplače). Najlakše je zaspao dok sisa, ili dok ga se nosi. Međutim, sada je već težak, a i dojenje bi trebalo pomalo smanjivati. Radim od kada je napunio 13 mjeseci. Čuvaju ga baka, djed, ujak i ujna (žive u zajedničkom kućanstvu), koje jako voli i s kojima mu je lijepo. Svi u obitelji smo jako bliski. S nekih 13 - 14 mjeseci čak je počeo mirnije spavati, po cijelu noć bez buđenja, tako je bilo nekoliko dana i onda je svakim danom postalo opet sve gore i gore. Hoda od 12 mjeseci i jako je aktivan, izmori se preko dana. Od 11 mjeseci spava jednom dnevno, oko 1,5 - 2,5 sata, najčešće ide na spavanje oko 12 - 13 h. Ujutro se budi oko 8 h. Navečer rutinu počinjemo oko 20 h, bude umoran, ali ne razdražljiv, večera, kupamo ga ili tuširamo u čemu jako uživa, tata, on i ja zajedno oblačimo pidžamu, idemo stepenicama i pričamo kako je vrijeme za spavanje, gledamo kroz prozor gdje je mjesec i sl., govorimo kako svi spavaju, nabrajamo njemu drage ljude koji već spavaju i da bi sad morao i on. I on zaspi, ali kreću buđenja u roku od sat vremena i tako po nebrojeno puta u noći. Najgore je kad ne zaspi satima na rukama, ako sjednemo ili legnemo plače i vrišti. Dobivam savjete da ga ni ne dižem iz krevetića, ali on toliko plače da prestane disati dok ga ne podignemo. Okolina mi kaže - tko mi je kriv što ga nisam natjerala da prihvati dudu, da se tada ne bi budio. Moje je pitanje, zašto se dječak star 16 mjeseci toliko puta budi, kako da ga naučimo da zaspi sam u krevetiću? Jedno vrijeme je spavao po cijelu noć, znači može on to, ali zašto više neće? Nismo promijenili ništa u rutini uspavljivanja ili u životu što bi utjecalo na to da se opet sve češće budi. Raste u stabilnoj obitelji i sretnom okruženju. Međutim, suprug i ja gubimo snage, ujutro rano ustajemo i idemo na posao a nemamo više energije jer uopće ne spavamo. Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>neka djeca dugo nemirno spavaju i za to nitko nije kriv. Moguće je da se navikao da ga stalno netko ljuljuška i umiruje. Ne znam što jede prije spavanja, jer se dijete može buditi i zbog gladi. Bočica mlijeka pred spavanje nije dovoljna, bolja je čvršća večera na žlicu tipa žitno - mliječne kašice, a ako mu treba za uspavljivanje onda mu još dodajte u bočici mlijeka. Mislim da je ideja da po noći dajete samo vodu dobra, pod uvjetom znači da prethodno dobro večera. Pokušajte ga manje nosati, a biti prisutni u sobi kako bi Vas ipak osjetio i da sam proba učvrstiti san. Ako nikako ne ide i on je u plaču zaista uporan onda Vam ne preostaje ništa nego ga ipak nositi i uspavljivati još neko vrijeme, dok postupno sve samo ne završi.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kako 16-mjesečnog dječaka naučiti da samostalno zaspi? Poštovani, imam sina starog 16 mjeseci. Od rođenja lošije spava, budi se često. Prvih 6 mjeseci je bio isključivo dojena beba, nikada nije imao dudu ili bočicu. Dojimo još uvijek. 
    Jede jako dobro, niti jednu namirnicu ne odbija, voli jako voće, povrće, meso, jogurte. Slatkiše ne dajemo. Jako je aktivan preko dana, energičan je i brz, stalno u pokretu. Izuzetno je otvoreno i veselo dijete, uvijek nasmijan, nikoga se ne boji, ne srami se, brzo se sprijatelji i s djecom i sa odraslima. Od otprilike 3 tjedna starosti spava u svojoj sobi u krevetiću, imamo baby phone tako da ga čujemo u svojoj sobi, koji ujedno mjeri i disanje djeteta tako da smo mirni iako nije s nama u sobi. Gledanje u monitore prakticiramo minimalno, znači ne gleda aktivno puno crtića, povremeno gledamo životinje ili neke pjesmice. Ima 16 zubića. Ono što nas muči je što se on stalno budi i plače, traži da ga se nosi i sl. Zaspi, i kada ga spustimo u krevetić probudi se za sekundu i tako od rođenja. Pokušali smo već sve metode da ga spustimo u krevetić, a da što manje osjeti. U posljednje vrijeme spava kada ga spustimo u krevetić, ali se budi nakon nekoliko minuta. Onda ga držimo, nosimo, on drijema, ali nikako da zaspi do kraja. Probali smo ga staviti s nama u krevet, svejedno se budi i onda bi dojio po cijelu noć. Pokušala sam prebaciti madrac u njegovu sobu i spavati uz krevetić, jednu noć je bilo malo bolje, da bi se opet počeo buditi plačući. Probala sam leći s njim u krevetić (krevetić je veći i od punog drveta pa može izdržati), dok ne zaspi, no problem je što bi se on onda igrao, i jedva ga prisilim da se smiri i legne. Sisa i zaspi, ali se kasnije opet budi. Prije nekoliko tjedana smo izbacili i noćno dojenje, s nadom da će pomoći da se manje budi. Znači sisa prije spavanja, zaspi i više mu ne dajem dojku iako on traži, ponudim mu samo vodu. Mislite li da dijete od 16 mjeseci može biti gladno tijekom noći? Ja ga navečer ne mogu uspavati bez dojke, tijekom noći da ako ga nosim, kod tate ili bake hoće zaspati ako ga nose. Probala sam mu pjevati, puštati uspavanke, ali ne primjećujem nikakav učinak. Znam da sam ga trebala od malena naučiti da se uspava sam u svom krevetiću i bez nošenja, ali jednostavno od prvog dana to nije išlo. Kada bismo ga spustili u krevetić on bi plakao i plakao, i nismo imali srca to slušati (ne vjerujemo u metode da ga se pusti da se isplače). Najlakše je zaspao dok sisa, ili dok ga se nosi. Međutim, sada je već težak, a i dojenje bi trebalo pomalo smanjivati. Radim od kada je napunio 13 mjeseci. Čuvaju ga baka, djed, ujak i ujna (žive u zajedničkom kućanstvu), koje jako voli i s kojima mu je lijepo. Svi u obitelji smo jako bliski. S nekih 13 - 14 mjeseci čak je počeo mirnije spavati, po cijelu noć bez buđenja, tako je bilo nekoliko dana i onda je svakim danom postalo opet sve gore i gore. Hoda od 12 mjeseci i jako je aktivan, izmori se preko dana. Od 11 mjeseci spava jednom dnevno, oko 1,5 - 2,5 sata, najčešće ide na spavanje oko 12 - 13 h. Ujutro se budi oko 8 h. Navečer rutinu počinjemo oko 20 h, bude umoran, ali ne razdražljiv, večera, kupamo ga ili tuširamo u čemu jako uživa, tata, on i ja zajedno oblačimo pidžamu, idemo stepenicama i pričamo kako je vrijeme za spavanje, gledamo kroz prozor gdje je mjesec i sl., govorimo kako svi spavaju, nabrajamo njemu drage ljude koji već spavaju i da bi sad morao i on. I on zaspi, ali kreću buđenja u roku od sat vremena i tako po nebrojeno puta u noći. Najgore je kad ne zaspi satima na rukama, ako sjednemo ili legnemo plače i vrišti. Dobivam savjete da ga ni ne dižem iz krevetića, ali on toliko plače da prestane disati dok ga ne podignemo. Okolina mi kaže - tko mi je kriv što ga nisam natjerala da prihvati dudu, da se tada ne bi budio. Moje je pitanje, zašto se dječak star 16 mjeseci toliko puta budi, kako da ga naučimo da zaspi sam u krevetiću? Jedno vrijeme je spavao po cijelu noć, znači može on to, ali zašto više neće? Nismo promijenili ništa u rutini uspavljivanja ili u životu što bi utjecalo na to da se opet sve češće budi. Raste u stabilnoj obitelji i sretnom okruženju. Međutim, suprug i ja gubimo snage, ujutro rano ustajemo i idemo na posao a nemamo više energije jer uopće ne spavamo. Unaprijed hvala.

Poštovana,
neka djeca dugo nemirno spavaju i za to nitko nije kriv. Moguće je da se navikao da ga stalno netko ljuljuška i umiruje. Ne znam što jede prije spavanja, jer se dijete može buditi i zbog gladi. Bočica mlijeka pred spavanje nije dovoljna, bolja je čvršća večera na žlicu tipa žitno - mliječne kašice, a ako mu treba za uspavljivanje onda mu još dodajte u bočici mlijeka. Mislim da je ideja da po noći dajete samo vodu dobra, pod uvjetom znači da prethodno dobro večera. Pokušajte ga manje nosati, a biti prisutni u sobi kako bi Vas ipak osjetio i da sam proba učvrstiti san. Ako nikako ne ide i on je u plaču zaista uporan onda Vam ne preostaje ništa nego ga ipak nositi i uspavljivati još neko vrijeme, dok postupno sve samo ne završi.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Kako 16-mjesečnog dječaka naučiti da samostalno zaspi?

<para>Poštovana,</para>
<para>svaka anemija koja se ne popravlja na terapiju željezom ima u podlozi neki uzrok stoga je kod Vašeg djeteta neophodna dijagnostička obrada kojom bi se isključili najčešći takvi uzroci, kao prvo celijakija.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kako povećati željezo kod 2-godišnje anemične djevojčice? Poštovani, djevojčica stara 2 godine je anemična. Već od travnja pokušavamo sve moguće - pila je legofer i ferum, no bez rezultata. Kako da joj popravimo krvnu sliku? Hvala. Poštovana,
svaka anemija koja se ne popravlja na terapiju željezom ima u podlozi neki uzrok stoga je kod Vašeg djeteta neophodna dijagnostička obrada kojom bi se isključili najčešći takvi uzroci, kao prvo celijakija.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Kako povećati željezo kod 2-godišnje anemične djevojčice?

<para>
Poštovana,</para>
<para>kada je puls ubrzan zbog stresa, sraha, onda je često i tlak povišen. No ovo je jako visoka vrijednost. Treba ponoviti mjerenje kod svog liječnika i ako je povišeno dječak treba obradu pedijatrijskog nefrologa ili kardiologa.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Sinu sportašu (13 godina) izmjerili su visok tlak, da li se brinuti? Poštovani, moj sin ima 13 godina. Inače je sportaš i na sistematskom pregledu su otkrili da ima povišeni tlak - 170/110 i malo ubrzan puls. Imam li razloga za zabrinutost? Hvala. 
Poštovana,
kada je puls ubrzan zbog stresa, sraha, onda je često i tlak povišen. No ovo je jako visoka vrijednost. Treba ponoviti mjerenje kod svog liječnika i ako je povišeno dječak treba obradu pedijatrijskog nefrologa ili kardiologa.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Sinu sportašu (13 godina) izmjerili su visok tlak, da li se brinuti?

<para>
 Dan poslije, na lijevoj strani vrata napipala sam joj otečen limfni čvorić veličine zrna graška. Na dodir ju ne boli niti se crveni koža. Malo kao da "šeta". Temperaturu nema. Može li to biti reakcija na cjepivo, ili bismo trebali posjetiti liječnika? Unaprijed se zahvaljujem.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>limfni čvor koji ste napipali ne bi bio u vezi sa cijepljenjem u nogicu. Ako je do veličine graška to je kod djece normalno i nema razloga za paniku.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Nakon cijepljenja beba (2 mjeseca) ima povećan limfni čvor. Da li je to nuspojava cijepljenja? Poštovani, imam pitanje vezano za cijepljenje. Imam bebu staru 2 mjeseca i primili smo di-te-per odnosno 5u1. Nikakve reakcije osim otečene nogice nije imala. 
    Dan poslije, na lijevoj strani vrata napipala sam joj otečen limfni čvorić veličine zrna graška. Na dodir ju ne boli niti se crveni koža. Malo kao da "šeta". Temperaturu nema. Može li to biti reakcija na cjepivo, ili bismo trebali posjetiti liječnika? Unaprijed se zahvaljujem.


Poštovana,
limfni čvor koji ste napipali ne bi bio u vezi sa cijepljenjem u nogicu. Ako je do veličine graška to je kod djece normalno i nema razloga za paniku.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Nakon cijepljenja beba (2 mjeseca) ima povećan limfni čvor. Da li je to nuspojava cijepljenja?

<para>
 Postoji li razlog za zabrinutost? Hvala!
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>s obzirom na to da je prošla 8 godina i da dlačice nigdje drugdje ne rastu osim ispod ruke i osim toga nema nikakve druge simptome poput rasta dojki, nema razloga za zabrinutost.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Djevojčici od 8 godina rastu dlačice ispod pazuha Poštovani, imam djevojčicu staru 8 godina, visine 142 cm, 32 kg. Počele su joj rasti dlačice ispod pazuha. Nikakve druge simptome nema. I nigdje drugdje nije počela dobivati dlačice. 
    Postoji li razlog za zabrinutost? Hvala!


Poštovana,
s obzirom na to da je prošla 8 godina i da dlačice nigdje drugdje ne rastu osim ispod ruke i osim toga nema nikakve druge simptome poput rasta dojki, nema razloga za zabrinutost.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Djevojčici od 8 godina rastu dlačice ispod pazuha

<para>
 Dječak je rođen nakon carskog reza apgara 9/9. Njegov cjelokupni razvoj je bio normalan, u nekim područjima i napredan. Propuzao je s nepunih 5 mjeseci, stabilno i bez ikakve pomoći je prohodao s nepunih godinu dana. Napredan motorički razvoj pratio je i govorni, bez ikakvih zaostajanja ili razloga za brigu. Dječak je prije napunjenih dvije godine znao brojati do 10, imenovati gotovo sve životinje, raspoznavati ih, nazivati nas imenom i sl. Igrao se s vršnjacima, iako je to više bila paralelna igra, nego zajednička. Promjene u ponašanju počele su s mojom trudnoćom, nakon što sam ja počela ostajati doma i nisam ga zajedno s ocem pratila u jaslice. Počeo je plakati i histerizirati ujutro da ne želi u vrtić, odbijao se oblačiti i to smo nekako na silu radili. Osim toga, počeo je histerizirati oko popodnevnog spavanja, vrišteći da je to za malu djecu. Napominjem da je on ostao najstarije dijete u jaslicama, prijatelji s kojima se igrao su krenuli u vrtićku grupu tako da je bilo puno mlađe djece u njegovoj grupi te sam navedene promjene pripisivala tome. Istodobno s time, primijetila sam da često priča kao da je u nekom crtiću ili koristi citate iz njih, iako je i dalje zadržao normalnu komunikaciju. Nakon toga smo neko vrijeme smanjili crtiće. On je bio izrazito živo i veselo dijete, koje je nekako sa smirivanjem motoričke aktivnosti postajao sve povučeniji i zatvoreniji. No, ono što nas je najviše počelo zabrinjavati je to da je nekoliko dana prije mog poroda počeo sve predmete stavljati u usta i pritom vikati. Kada mu kažem da prestane vikati i uzmem mu predmet iz ruke, on počne plakati i kaže da on ne viče nego pjeva, trubi, da je on Casper i slično. Uglavnom, stalno ima izgovore za to što radi. Tete u vrtiću su to isto primijetile i rekle da se više s nikim ne igra, ne sudjeluje u aktivnostima nego samo uzme bilo koju igračku u ruku pa trči i viče u nju. Razgovarala sam s prijateljicom koja je psiholog i koja kaže da na taj način najvjerojatnije iskazuje unutarnju emocionalnu napetost zbog rođenja seke. Dakle, ona smatra da je to emocionalna reakcija. Ja sam isto mislila da je to samo faza, ali nažalost to ne prestaje, iako se smanjuje. Druga djeca se znaju uplašiti kada on tako trči i dere se. Ne radi to stalno, kada se mi igramo s njim ili mu čitamo to ne radi, ali čim je prepušten sam sebi i igračkama, on ih uzme i stavlja u usta. To traje nekih pola godine, točno se poklapa s rođenjem seke. Isto tako bih napomenula da sam ja u bolnici zbog carskog reza bila 8 dana i to je prvi put da je bio odvojen od mene.
</para>
<para>
 Uz to, imamo problema s odvikavanjem od pelena. Nekada bez problema sjedne na tutu i popiški se, nekada primijetim da mu se piški i stavim ga na tutu pa se on ustane i obuče i za nekoliko minuta se upiški u gaće. Uglavnom je svjestan kada se upiški ili ukaka i sam kaže da je to napravio.
</para>
<para>
 Zbog svega navedenog išli smo s njim na procjenu senzorne integracije u jednu udrugu, gdje nam je psihologica rekla da je moguće da ima poremećaj iz autističnog spektra. Nakon trećeg i četvrtog dolaska na procjenu, nakon što se igrala s njim, rekla je da se možda ipak ne radi o tome jer poznaje simboličku igru i igru uloga i zna se tako igrati, ali da ipak odemo na procjenu jer njemu treba jako puno stimulacije i pažnje da se igra i zadrži pažnju na toj aktivnosti.
</para>
<para>
 Jako sam uplašena i zabrinuta radi svega. Nikada nisam pomislila da ima neki poremećaj iz autističnog spektra, niti ima kakve strahove ili je izbirljiv kad je o hrani riječ, niti je okupiran samo jednom aktivnosti. Unaprijed hvala na Vašem mišljenju. Zabrinuta mama.
</para>
<para>
Draga mama,</para>
<para>vjerujem da su Vas sumnje psihologice koje je izrazila zaista uznemirile i prestrašile.</para>
<para>Je li riječ o poremećaju iz autističnog spektra ili ne jedino možemo utvrditi multidisciplinarnim dijagnostičkim postupkom gdje mora biti uključeno više stručnjaka. Kako bi bili sigurni o čemu je riječ savjetujem da se obratite Centru za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u kojem se provodi klinički stručni rad. Nešto više o njemu možete saznati na <ulink url="http://centar.erf.unizg.hr/">http://centar.erf.unizg.hr/</ulink>. Također, možete se naručiti i u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba. u njoj rade stručnjaci s različitih područja kao što su pedijatri, psiholozi, psihijatri, socijalni radnici i socijalni pedagozi. Ako želite, uputnicu za Polikliniku možete zatražiti od pedijatra.</para>
<para>
No, kako je Vaša prijateljica navela, uzrok njegove promjene ponašanja zaista može biti i emocionalno baziran. Dolazak seke zahtjeva od njega prilagodbu na novu situaciju, mijenja se cjelokupna obiteljska dinamika, a on ponovo mora naći svoju ulogu i mjesto u njoj. Moguće da mu je dolazak seke i prvo odvajanje od Vas potakao razne neugodne osjećaje poput straha od odbačenosti, tuge i ljutnje zbog gubitka pozicije u obitelji, osjećaja bespomoćnosti nad situacijom. Djeca nemaju ni znanja ni kapaciteta verbalizirati ono što ih muči pa svoje nezadovoljstvo i strahove najčešće pokazuju kroz razna nepoželjna ponašanja ili čak psihosomatske reakcije.</para>
<para>S obzirom na situaciju nije neobično da mu za odvajanje od pelena treba malo dulji period jer je to još jedan od velikih izazova s kojim se on trenutačno suočava. Naveli ste da je on svjestan kada se to dogodi te ga je u tim trenucima važno ne kažnjavati ili grditi jer taj pristup može potaknuti još više neugodnih osjećaja što može samo produljiti cijeli proces. Kada se to dogodi samo ga mirno presvučete bez previše komentara. Tijekom dana, ako primijetite da mu se piški, podsjetite ga da je možda vrijeme za nuždu i ponovite mu gdje se to radi (kahlica ili školjka). Možete u cijeli proces uključiti i malo igre, da ne bude sve jako ozbiljno. Možete uzeti neku igračku i igrati se da ona jede, spava, ide na wc kada se probudi. Neka odlazak na wc ne bude okosnica priče, ali je uključite. Na taj način Vaš će dječak naučiti da je to nešto sasvim normalno.</para>
<para>Pohvalno je koliko promišljate i trudite se pomoći Vašem sinčiću. Zbog vašeg osobnog mira, prije donošenja bilo kakvih zaključaka ili pretpostavki savjetujem da se naručite u jedan od gore navedenih centara kako bi točno znali o čemu je riječ.</para>
<para>Želim Vam puno sreće,</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Kompleksno ponašanje našeg dječaka se dodatno pogoršalo s rođenjem seke Poštovani! Majka sam dječaka kojemu je 3 godine i 4 mjeseca i koji posljednjih nekoliko mjeseci pokazuje promjene u ponašanju i zaostajanje u socijalnom razvoju. 
    Dječak je rođen nakon carskog reza apgara 9/9. Njegov cjelokupni razvoj je bio normalan, u nekim područjima i napredan. Propuzao je s nepunih 5 mjeseci, stabilno i bez ikakve pomoći je prohodao s nepunih godinu dana. Napredan motorički razvoj pratio je i govorni, bez ikakvih zaostajanja ili razloga za brigu. Dječak je prije napunjenih dvije godine znao brojati do 10, imenovati gotovo sve životinje, raspoznavati ih, nazivati nas imenom i sl. Igrao se s vršnjacima, iako je to više bila paralelna igra, nego zajednička. Promjene u ponašanju počele su s mojom trudnoćom, nakon što sam ja počela ostajati doma i nisam ga zajedno s ocem pratila u jaslice. Počeo je plakati i histerizirati ujutro da ne želi u vrtić, odbijao se oblačiti i to smo nekako na silu radili. Osim toga, počeo je histerizirati oko popodnevnog spavanja, vrišteći da je to za malu djecu. Napominjem da je on ostao najstarije dijete u jaslicama, prijatelji s kojima se igrao su krenuli u vrtićku grupu tako da je bilo puno mlađe djece u njegovoj grupi te sam navedene promjene pripisivala tome. Istodobno s time, primijetila sam da često priča kao da je u nekom crtiću ili koristi citate iz njih, iako je i dalje zadržao normalnu komunikaciju. Nakon toga smo neko vrijeme smanjili crtiće. On je bio izrazito živo i veselo dijete, koje je nekako sa smirivanjem motoričke aktivnosti postajao sve povučeniji i zatvoreniji. No, ono što nas je najviše počelo zabrinjavati je to da je nekoliko dana prije mog poroda počeo sve predmete stavljati u usta i pritom vikati. Kada mu kažem da prestane vikati i uzmem mu predmet iz ruke, on počne plakati i kaže da on ne viče nego pjeva, trubi, da je on Casper i slično. Uglavnom, stalno ima izgovore za to što radi. Tete u vrtiću su to isto primijetile i rekle da se više s nikim ne igra, ne sudjeluje u aktivnostima nego samo uzme bilo koju igračku u ruku pa trči i viče u nju. Razgovarala sam s prijateljicom koja je psiholog i koja kaže da na taj način najvjerojatnije iskazuje unutarnju emocionalnu napetost zbog rođenja seke. Dakle, ona smatra da je to emocionalna reakcija. Ja sam isto mislila da je to samo faza, ali nažalost to ne prestaje, iako se smanjuje. Druga djeca se znaju uplašiti kada on tako trči i dere se. Ne radi to stalno, kada se mi igramo s njim ili mu čitamo to ne radi, ali čim je prepušten sam sebi i igračkama, on ih uzme i stavlja u usta. To traje nekih pola godine, točno se poklapa s rođenjem seke. Isto tako bih napomenula da sam ja u bolnici zbog carskog reza bila 8 dana i to je prvi put da je bio odvojen od mene.


   Uz to, imamo problema s odvikavanjem od pelena. Nekada bez problema sjedne na tutu i popiški se, nekada primijetim da mu se piški i stavim ga na tutu pa se on ustane i obuče i za nekoliko minuta se upiški u gaće. Uglavnom je svjestan kada se upiški ili ukaka i sam kaže da je to napravio.


   Zbog svega navedenog išli smo s njim na procjenu senzorne integracije u jednu udrugu, gdje nam je psihologica rekla da je moguće da ima poremećaj iz autističnog spektra. Nakon trećeg i četvrtog dolaska na procjenu, nakon što se igrala s njim, rekla je da se možda ipak ne radi o tome jer poznaje simboličku igru i igru uloga i zna se tako igrati, ali da ipak odemo na procjenu jer njemu treba jako puno stimulacije i pažnje da se igra i zadrži pažnju na toj aktivnosti.


   Jako sam uplašena i zabrinuta radi svega. Nikada nisam pomislila da ima neki poremećaj iz autističnog spektra, niti ima kakve strahove ili je izbirljiv kad je o hrani riječ, niti je okupiran samo jednom aktivnosti. Unaprijed hvala na Vašem mišljenju. Zabrinuta mama.


Draga mama,
vjerujem da su Vas sumnje psihologice koje je izrazila zaista uznemirile i prestrašile.
Je li riječ o poremećaju iz autističnog spektra ili ne jedino možemo utvrditi multidisciplinarnim dijagnostičkim postupkom gdje mora biti uključeno više stručnjaka. Kako bi bili sigurni o čemu je riječ savjetujem da se obratite Centru za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u kojem se provodi klinički stručni rad. Nešto više o njemu možete saznati na http://centar.erf.unizg.hr/. Također, možete se naručiti i u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba. u njoj rade stručnjaci s različitih područja kao što su pedijatri, psiholozi, psihijatri, socijalni radnici i socijalni pedagozi. Ako želite, uputnicu za Polikliniku možete zatražiti od pedijatra.

No, kako je Vaša prijateljica navela, uzrok njegove promjene ponašanja zaista može biti i emocionalno baziran. Dolazak seke zahtjeva od njega prilagodbu na novu situaciju, mijenja se cjelokupna obiteljska dinamika, a on ponovo mora naći svoju ulogu i mjesto u njoj. Moguće da mu je dolazak seke i prvo odvajanje od Vas potakao razne neugodne osjećaje poput straha od odbačenosti, tuge i ljutnje zbog gubitka pozicije u obitelji, osjećaja bespomoćnosti nad situacijom. Djeca nemaju ni znanja ni kapaciteta verbalizirati ono što ih muči pa svoje nezadovoljstvo i strahove najčešće pokazuju kroz razna nepoželjna ponašanja ili čak psihosomatske reakcije.
S obzirom na situaciju nije neobično da mu za odvajanje od pelena treba malo dulji period jer je to još jedan od velikih izazova s kojim se on trenutačno suočava. Naveli ste da je on svjestan kada se to dogodi te ga je u tim trenucima važno ne kažnjavati ili grditi jer taj pristup može potaknuti još više neugodnih osjećaja što može samo produljiti cijeli proces. Kada se to dogodi samo ga mirno presvučete bez previše komentara. Tijekom dana, ako primijetite da mu se piški, podsjetite ga da je možda vrijeme za nuždu i ponovite mu gdje se to radi (kahlica ili školjka). Možete u cijeli proces uključiti i malo igre, da ne bude sve jako ozbiljno. Možete uzeti neku igračku i igrati se da ona jede, spava, ide na wc kada se probudi. Neka odlazak na wc ne bude okosnica priče, ali je uključite. Na taj način Vaš će dječak naučiti da je to nešto sasvim normalno.
Pohvalno je koliko promišljate i trudite se pomoći Vašem sinčiću. Zbog vašeg osobnog mira, prije donošenja bilo kakvih zaključaka ili pretpostavki savjetujem da se naručite u jedan od gore navedenih centara kako bi točno znali o čemu je riječ.
Želim Vam puno sreće,

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Kompleksno ponašanje našeg dječaka se dodatno pogoršalo s rođenjem seke

<para>
 Posljednjih nekoliko mjeseci veliku nuždu vrši u donje rublje, i to po nekoliko puta dnevno. Uz to, zadržava stolicu, dakle ne izvrši je do kraja. Kad vidim da se stisne i sakrije upitam ga želi li kakati, ali on kaže da ne želi. U stanju je sjediti i pola sata na kahlici, ali bez rezultata. čim se obuče, gaćice su prljave. Kroz noć još uvijek ima pelenu jer se ne može probuditi i reći da želi piškiti. Prljave gaćice su nam postale veliki problem jer uskoro kreće u predškolu, a on ne osjeća nelagodu zbog toga i ne smeta mu kada se uneredi. Čak mu je svejedno da li je doma, negdje vani ili u gostima. Također ima problema u komunikaciji, tj. govoru. Smatram kako je moguće da je to sve povezano. Molim Vas za bilo kakav savjet i kome da se obratimo u vezi toga. Unaprijed hvala!
</para>
<para>
Draga mama,</para>
<para>žao mi je što su počele poteškoće s kontrolom stolice kod Vašeg sinčića. Kako sami kažete, s obzirom na njegovu dob, uskoro će ući u osjetljivo razdoblje kada bi to moglo utjecati na njegovo samopoštovanje i sliku o sebi. Problem regulacije stolice vrlo često je vezan uz emocionalni razvoj djeteta. Djeca se teško nose s neugodnim emocijama koje osjećaju i najčešće ih iskazuju kroz raznoliko ponašanje (agresija, povlačenje, regresivno ponašanje-sisanje palca, mokrenje u gaćice, bebasti govor i sl). Navodite da je Vaš sinčić već dugo imao normalnu regulaciju stolice te je upotrebljavao kahlicu i kod velike i kod male nužde. Kako sam spomenula da je problem s regulacijom stolice najčešće emocionalno baziran valja se zapitati je li se nešto promijenilo u njegovom životu u posljednjih nekoliko mjeseci? Je li došlo do nekih velikih ili malih promjena u obitelji i bliskoj okolini (preseljenje, rastava, gubitak bliskog člana u obitelji, svađe među članovima obitelji, dolazak prinove, preseljenje u svoju sobu, promjena tete u vrtiću, polazak u vrtić i sl.)? Druži li se s drugom djecom? Zaokupljen je određenom temom ( u igri, crtanju)? To su pitanja koja Vam mogu služiti kao putokaz u njegov unutarnji svijet kako bi mu znali pomoći ako primijetite da ga nešto smeta ili muči. Pitate se da li su poteškoće vezane uz njegove probleme u komunikaciji tj. govoru. Nemogućnost adekvatnog izražavanja svojih misli i želja može dovesti do pojačanje frustracije kod djeteta te posljedično uzrokovati neugodne emocije u tijelu koje se oslobađaju kroz (ne)regulaciju stolice. No, prije donošenja bilo kakvih zaključaka potrebno je prvo provjeriti njegovo fizičko stanje kod obiteljskog liječnika.</para>
<para>Koji god bio uzrok njegovog vršenja nužde u gaćice važno je znati da trenutačno to vjerojatno nije pod njegovom svjesnom kontrolom. Smatrate da ne osjeća nelagodu te mu uprljane gaćice ne smetaju, ali uzmite to ponašanje s oprezom jer to može biti mehanizam obrane od neugodnih emocija. Iako se čini da mu takav događaj ne predstavlja problem, vjerojatno je svjestan da ''to nije baš u redu'' pogotovo zato što je već imao normalnu regulaciju stolice. U svakom slučaju važno je ne posramljivati dijete kada mu se to dogodi, samo mu dajte do znanja da nije strašno to što se se dogodilo (npr. mirnim tonom recite „Nema veze“) te ga uputite da se presvuče. Pokušajte biti svjesni svake rečenice koju ćete izgovarati u tom razgovoru, budite vrlo oprezni da ne pošaljete niti jednu otvorenu ili skrivenu kritiku ili prijetnju. Time ćete maknuti dodatan fokus na neugodne emocije kada mu se to dogodi.</para>
<para>Vjerujem da Vama ovakve situacije stvaraju dodatnu nelagodu i frustraciju te Vam želim puno strpljenja i nježnosti jer ovakve poteškoće zahtijevaju vrijeme dok se djetetovo ponašanje ne vrati u normalu.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Dječak (6 godina) veliku nuždu vrši u pelenu, ali ima i probleme u komunikaciji. Da li je to povezano? Poštovana, imam dječaka koji će uskoro navršiti 6 godina. Od pelena se odviknuo s 3 godine i velike i male nužde je obavljao u kahlicu. 
    Posljednjih nekoliko mjeseci veliku nuždu vrši u donje rublje, i to po nekoliko puta dnevno. Uz to, zadržava stolicu, dakle ne izvrši je do kraja. Kad vidim da se stisne i sakrije upitam ga želi li kakati, ali on kaže da ne želi. U stanju je sjediti i pola sata na kahlici, ali bez rezultata. čim se obuče, gaćice su prljave. Kroz noć još uvijek ima pelenu jer se ne može probuditi i reći da želi piškiti. Prljave gaćice su nam postale veliki problem jer uskoro kreće u predškolu, a on ne osjeća nelagodu zbog toga i ne smeta mu kada se uneredi. Čak mu je svejedno da li je doma, negdje vani ili u gostima. Također ima problema u komunikaciji, tj. govoru. Smatram kako je moguće da je to sve povezano. Molim Vas za bilo kakav savjet i kome da se obratimo u vezi toga. Unaprijed hvala!


Draga mama,
žao mi je što su počele poteškoće s kontrolom stolice kod Vašeg sinčića. Kako sami kažete, s obzirom na njegovu dob, uskoro će ući u osjetljivo razdoblje kada bi to moglo utjecati na njegovo samopoštovanje i sliku o sebi. Problem regulacije stolice vrlo često je vezan uz emocionalni razvoj djeteta. Djeca se teško nose s neugodnim emocijama koje osjećaju i najčešće ih iskazuju kroz raznoliko ponašanje (agresija, povlačenje, regresivno ponašanje-sisanje palca, mokrenje u gaćice, bebasti govor i sl). Navodite da je Vaš sinčić već dugo imao normalnu regulaciju stolice te je upotrebljavao kahlicu i kod velike i kod male nužde. Kako sam spomenula da je problem s regulacijom stolice najčešće emocionalno baziran valja se zapitati je li se nešto promijenilo u njegovom životu u posljednjih nekoliko mjeseci? Je li došlo do nekih velikih ili malih promjena u obitelji i bliskoj okolini (preseljenje, rastava, gubitak bliskog člana u obitelji, svađe među članovima obitelji, dolazak prinove, preseljenje u svoju sobu, promjena tete u vrtiću, polazak u vrtić i sl.)? Druži li se s drugom djecom? Zaokupljen je određenom temom ( u igri, crtanju)? To su pitanja koja Vam mogu služiti kao putokaz u njegov unutarnji svijet kako bi mu znali pomoći ako primijetite da ga nešto smeta ili muči. Pitate se da li su poteškoće vezane uz njegove probleme u komunikaciji tj. govoru. Nemogućnost adekvatnog izražavanja svojih misli i želja može dovesti do pojačanje frustracije kod djeteta te posljedično uzrokovati neugodne emocije u tijelu koje se oslobađaju kroz (ne)regulaciju stolice. No, prije donošenja bilo kakvih zaključaka potrebno je prvo provjeriti njegovo fizičko stanje kod obiteljskog liječnika.
Koji god bio uzrok njegovog vršenja nužde u gaćice važno je znati da trenutačno to vjerojatno nije pod njegovom svjesnom kontrolom. Smatrate da ne osjeća nelagodu te mu uprljane gaćice ne smetaju, ali uzmite to ponašanje s oprezom jer to može biti mehanizam obrane od neugodnih emocija. Iako se čini da mu takav događaj ne predstavlja problem, vjerojatno je svjestan da ''to nije baš u redu'' pogotovo zato što je već imao normalnu regulaciju stolice. U svakom slučaju važno je ne posramljivati dijete kada mu se to dogodi, samo mu dajte do znanja da nije strašno to što se se dogodilo (npr. mirnim tonom recite „Nema veze“) te ga uputite da se presvuče. Pokušajte biti svjesni svake rečenice koju ćete izgovarati u tom razgovoru, budite vrlo oprezni da ne pošaljete niti jednu otvorenu ili skrivenu kritiku ili prijetnju. Time ćete maknuti dodatan fokus na neugodne emocije kada mu se to dogodi.
Vjerujem da Vama ovakve situacije stvaraju dodatnu nelagodu i frustraciju te Vam želim puno strpljenja i nježnosti jer ovakve poteškoće zahtijevaju vrijeme dok se djetetovo ponašanje ne vrati u normalu.
Sretno,

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Dječak (6 godina) veliku nuždu vrši u pelenu, ali ima i probleme u komunikaciji. Da li je to povezano?

<para>
 Jako je vezana za mene (ja ne radim, kod kuće sam s njima), jako je nervozna, ima ispade bijesa, vrlo je "teška" za pospremanje igračaka, npr. danas smo kupili jabuke, ona je držala posudu i nije htjela pobrati jabuke s nama, kasnije kad smo istresli te jabuke, nije htjela uzeti posudu i vratiti je na mjesto. Jasno je rekla "neću", uvrijedila se, stajala na mjestu i počela plakati. Općenito kad je se nešto zamoli ili se pravi da ne čuje pa ode drugim putem ili počne urlati pa napravi to, ali protiv volje, udarajući stopalima o pod ili baci to nešto iz ruku, počne ljutito trčati, zna zalupiti vratima i onda legne na krevet pa udara nogama po madracu. Rijetki su trenutci kad ona zaista ispuni naredbu, pospremi igračke, odnese nešto/donese. Ne razumijem zbog čega je takva, je li to dio karaktera, jesam li ja kriva? Ne volim je kažnjavati, vikati na nju ili je udariti po guzi, no sada zaista nemam rješenje. Što učiniti, dosad sam čekala da prođe bijes pa sam joj lijepo, mirnim putem objasnila da nije u redu takvo ponašanje, da svi radimo kako bi imali nešto, kako bi nam bilo uredno, skuhano itd. Međutim, suprug je dosta nagao i nervozan pa zna vikati na nju, poslati je u kut, udariti po guzi na što ona još bjesnije odreagira što je i za očekivati. Zna joj se dogoditi da se popiški u gaćice od straha pa mi je bude žao. Dosta je osjećajna, sve prima k srcu i rasplače se zbog sitnice, dok je opet s druge strane i sitnice jako razvesele. Npr. ode na wc, stavi igračku sa strane, obavi nuždu, opere ruke i počne plakati kao da je kraj svijeta jer ne zna gdje joj je igračka koju je imala prije nego je sjela na wc. Dođemo iz trgovine i kupimo joj omiljen namaz, ona se razveseli kao da je dobila ne znam što, zahvaljuje, ljubi nas i sl. Molim Vas pomozite jer ja zaista više ne znam način na koji da joj pristupim. Ako lijepo s njom razgovaramo, ona ne sluša, kad povisim ton, ona piški u gaćice, ne svaki put, ali zna se dogoditi. Lijep pozdrav.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da Vas ponašanje Vaše mlađe kćerkice zna često izbaciti iz takta. Osjećaj ljutnje vrlo je intenzivan, ali i zarazan. Nije rijetkost da ljutnja djece potiče roditeljsku ljutnju (i obrnuto), a zatim najčešće dolazi do borbe moći, tko će jače vikati ili tko će se dulje inatiti. Često iz osjećaja nemoći neki roditelji upravo pribjegavaju staroj, dobro poznatoj metodi fizičkog kažnjavanja. Ipak dugoročno, ovaj pristup ne rješava problem nego ga može samo još više produbiti. Stoga je pohvalno što razmišljate o drugačijim načinima smirivanja djeteta. Batine možda mogu trenutačno naizgled primiriti situaciju, ali jako štete vašem daljnjem odnosu te njenoj slici o sebi i svijetu koji je okružuje. Sami ste prepoznali da je ona poslije toga još uznemirenija, a posebno mi je zapeo za oko dio kada navodite da se zna popiškiti od straha. Svakako je važno se što prije prekine s takvom vrstom kažnjavanja jer dugoročno za nju to može imati loše posljedice. Također, djeca intenzivno uče gledajući roditeljsko ponašanje te može donijeti zaključak kako su batine način rješavanja problema što, naravno može stvoriti poteškoće u kasnijim odnosima (udaranje seke ili vršnjaka u vrtiću/školi).</para>
<para>Važno joj je postaviti granice na način tako da se Vi nakon toga osjećate dobro jer znate da ju niste ni na koji način povrijedili. Kako to možete napraviti detaljnije pročitajte u ovome članku. Upravo se ovdje spominju situacije kada se dijete nalazi pod jakim emocijama: <ulink url="http://ordinacija.vecernji.hr/budi-sretan/sretno-dijete/koliko-je-tesko-zbog-intenzivnih-emocija-djetetu-jasno-postaviti-granice/">http://ordinacija.vecernji.hr/budi-sretan/sretno-dijete/koliko-je-tesko-zbog-intenzivnih-emocija-djetetu-jasno-postaviti-granice/</ulink> . Ukratko, u sljedećoj situaciji koja zahtjeva postavljanje granica imajte na umu ovu misao: „ Moje burne reakcije stvaraju njene daljnje burne reakcije - kako mogu drugačije?“ Kako bi smirili Vašu kćerkicu prvenstveno je važno da sebe umirite. Znam da je to ponekad teško, no djeca uče i upijaju od nas pa će teško usvojiti samoregulaciju, ako ona nije prisutna kod odraslog. Ono što nam može pomoći da se smirimo u trenutku kada primijetimo da nam se ‘tlak diže’ je spoznaja da mala djeca imaju još više poteškoća pri regulaciji svojeg ponašanja, pogotovo kada su pod utjecajem intenzivnih emocija (kao što je ljutnja, strah). Oni u svojim malim glavicama nemaju ideju o tome što mogu napraviti kada su ljuti te se prepuštaju trenutnom impulsu (bacanje stvari, udaranje, vikanje..). Tu im treba pomoć odraslih kako bi naučili izraziti svoju ljutnju na socijalno prihvatljiv način. U ovakvim situacijama važno je postaviti jasne granice. Odlično je što čekate dok je bijes ne prođe (a nadam se da i Vas) jer zaista, kada je pod intenzivnim emocijama, ju ne možete puno toga naučiti. U redu je razgovarati kasnije o tome što se dogodilo i zašto ste postupili kako ste postupili, ali kada dođe do samog postavljanja granica poželjno je da Vaše rečenice budu kratke i jasne, bez previše objašnjavanja.</para>
<para>Za način na koji se ponaša dijelom je zaslužan njen temperament. Temperament je urođen i naslijedila ga je djelomično od Vas, a djelomično od oca. Pretpostavljam da je vjerojatno osjetljivija na okolinu, pa kada se to spoji s intenzivnim izražavanjem tih emocija takvo ponašanje zna biti zaista iscrpljujuće. Ona je još mala i tek razvija mehanizme nošenja s intenzivnim emocijama koje osjeća. Važno joj je postaviti granice za ponašanje, ali pritom ''dati dozvolu'' da bude ljuta, tužna ili uplašena i dr. Kako joj Vi svojom čvrstinom, ali i nježnošću te dozvolom da osjeti emocije pomažete u proradi intenzivnih emocija tako bi se postepeno sama mogla sve više regulirati i posljedično smanjiti oponirajuća ponašanja.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Kako se nositi s ispadima bijesa 3-godišnjakinje? Pozdrav, piše Vam jedna jako zabrinuta mama. Naime imam dvije djevojčice, od pet i tri godine. Imam problem s djevojčicom od tri godine. 
    Jako je vezana za mene (ja ne radim, kod kuće sam s njima), jako je nervozna, ima ispade bijesa, vrlo je "teška" za pospremanje igračaka, npr. danas smo kupili jabuke, ona je držala posudu i nije htjela pobrati jabuke s nama, kasnije kad smo istresli te jabuke, nije htjela uzeti posudu i vratiti je na mjesto. Jasno je rekla "neću", uvrijedila se, stajala na mjestu i počela plakati. Općenito kad je se nešto zamoli ili se pravi da ne čuje pa ode drugim putem ili počne urlati pa napravi to, ali protiv volje, udarajući stopalima o pod ili baci to nešto iz ruku, počne ljutito trčati, zna zalupiti vratima i onda legne na krevet pa udara nogama po madracu. Rijetki su trenutci kad ona zaista ispuni naredbu, pospremi igračke, odnese nešto/donese. Ne razumijem zbog čega je takva, je li to dio karaktera, jesam li ja kriva? Ne volim je kažnjavati, vikati na nju ili je udariti po guzi, no sada zaista nemam rješenje. Što učiniti, dosad sam čekala da prođe bijes pa sam joj lijepo, mirnim putem objasnila da nije u redu takvo ponašanje, da svi radimo kako bi imali nešto, kako bi nam bilo uredno, skuhano itd. Međutim, suprug je dosta nagao i nervozan pa zna vikati na nju, poslati je u kut, udariti po guzi na što ona još bjesnije odreagira što je i za očekivati. Zna joj se dogoditi da se popiški u gaćice od straha pa mi je bude žao. Dosta je osjećajna, sve prima k srcu i rasplače se zbog sitnice, dok je opet s druge strane i sitnice jako razvesele. Npr. ode na wc, stavi igračku sa strane, obavi nuždu, opere ruke i počne plakati kao da je kraj svijeta jer ne zna gdje joj je igračka koju je imala prije nego je sjela na wc. Dođemo iz trgovine i kupimo joj omiljen namaz, ona se razveseli kao da je dobila ne znam što, zahvaljuje, ljubi nas i sl. Molim Vas pomozite jer ja zaista više ne znam način na koji da joj pristupim. Ako lijepo s njom razgovaramo, ona ne sluša, kad povisim ton, ona piški u gaćice, ne svaki put, ali zna se dogoditi. Lijep pozdrav.

Draga mama,
vjerujem da Vas ponašanje Vaše mlađe kćerkice zna često izbaciti iz takta. Osjećaj ljutnje vrlo je intenzivan, ali i zarazan. Nije rijetkost da ljutnja djece potiče roditeljsku ljutnju (i obrnuto), a zatim najčešće dolazi do borbe moći, tko će jače vikati ili tko će se dulje inatiti. Često iz osjećaja nemoći neki roditelji upravo pribjegavaju staroj, dobro poznatoj metodi fizičkog kažnjavanja. Ipak dugoročno, ovaj pristup ne rješava problem nego ga može samo još više produbiti. Stoga je pohvalno što razmišljate o drugačijim načinima smirivanja djeteta. Batine možda mogu trenutačno naizgled primiriti situaciju, ali jako štete vašem daljnjem odnosu te njenoj slici o sebi i svijetu koji je okružuje. Sami ste prepoznali da je ona poslije toga još uznemirenija, a posebno mi je zapeo za oko dio kada navodite da se zna popiškiti od straha. Svakako je važno se što prije prekine s takvom vrstom kažnjavanja jer dugoročno za nju to može imati loše posljedice. Također, djeca intenzivno uče gledajući roditeljsko ponašanje te može donijeti zaključak kako su batine način rješavanja problema što, naravno može stvoriti poteškoće u kasnijim odnosima (udaranje seke ili vršnjaka u vrtiću/školi).
Važno joj je postaviti granice na način tako da se Vi nakon toga osjećate dobro jer znate da ju niste ni na koji način povrijedili. Kako to možete napraviti detaljnije pročitajte u ovome članku. Upravo se ovdje spominju situacije kada se dijete nalazi pod jakim emocijama: http://ordinacija.vecernji.hr/budi-sretan/sretno-dijete/koliko-je-tesko-zbog-intenzivnih-emocija-djetetu-jasno-postaviti-granice/ . Ukratko, u sljedećoj situaciji koja zahtjeva postavljanje granica imajte na umu ovu misao: „ Moje burne reakcije stvaraju njene daljnje burne reakcije - kako mogu drugačije?“ Kako bi smirili Vašu kćerkicu prvenstveno je važno da sebe umirite. Znam da je to ponekad teško, no djeca uče i upijaju od nas pa će teško usvojiti samoregulaciju, ako ona nije prisutna kod odraslog. Ono što nam može pomoći da se smirimo u trenutku kada primijetimo da nam se ‘tlak diže’ je spoznaja da mala djeca imaju još više poteškoća pri regulaciji svojeg ponašanja, pogotovo kada su pod utjecajem intenzivnih emocija (kao što je ljutnja, strah). Oni u svojim malim glavicama nemaju ideju o tome što mogu napraviti kada su ljuti te se prepuštaju trenutnom impulsu (bacanje stvari, udaranje, vikanje..). Tu im treba pomoć odraslih kako bi naučili izraziti svoju ljutnju na socijalno prihvatljiv način. U ovakvim situacijama važno je postaviti jasne granice. Odlično je što čekate dok je bijes ne prođe (a nadam se da i Vas) jer zaista, kada je pod intenzivnim emocijama, ju ne možete puno toga naučiti. U redu je razgovarati kasnije o tome što se dogodilo i zašto ste postupili kako ste postupili, ali kada dođe do samog postavljanja granica poželjno je da Vaše rečenice budu kratke i jasne, bez previše objašnjavanja.
Za način na koji se ponaša dijelom je zaslužan njen temperament. Temperament je urođen i naslijedila ga je djelomično od Vas, a djelomično od oca. Pretpostavljam da je vjerojatno osjetljivija na okolinu, pa kada se to spoji s intenzivnim izražavanjem tih emocija takvo ponašanje zna biti zaista iscrpljujuće. Ona je još mala i tek razvija mehanizme nošenja s intenzivnim emocijama koje osjeća. Važno joj je postaviti granice za ponašanje, ali pritom ''dati dozvolu'' da bude ljuta, tužna ili uplašena i dr. Kako joj Vi svojom čvrstinom, ali i nježnošću te dozvolom da osjeti emocije pomažete u proradi intenzivnih emocija tako bi se postepeno sama mogla sve više regulirati i posljedično smanjiti oponirajuća ponašanja.
Sretno,

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Kako se nositi s ispadima bijesa 3-godišnjakinje?

<para>
 Kada djetetu početi govoriti o njegovom ocu (pretpostavljam da će s vremenom vidjeti da svi drugi nekog nazivaju "tata") i što reći? Znam da ništa ružno o njegovom ocu ne smijem govoriti, ali isto tako znam da ne smijem lagati. Istina je ružna i ne želim da dijete raste s osjećajem da ga njegov otac ne 
 želi. Što mu reći?
</para>
<para>
Draga mama,</para>
<para>lijepo je vidjeti da razmišljate o tome kako s djetetom komunicirati o ovoj važnoj temi. Svom sinčiću ćete biti osoba koja pruža podršku, svu ljubav i nježnost, ali i ona osoba koja mu postavlja granice i upoznaje s realnošću svijeta u kojem se nalazi. No, s obzirom na dileme koje Vas muče i brižnost koju pružate vidim da će Vaša komunikacija s Vašim sinčićem biti bazirana na zdravim temeljima. Sami ste prepoznali važnost istine i toga da nije dobro za dijete kada se govori ružno o njegovom drugom roditelju, zbog čega bi Vas pohvalila jer mnogi roditelji (zbog međusobnog neslaganja) ne prepoznaju poteškoće koje svojem djetetu u suprotnim situacijama stvaraju.</para>
<para>Zbog toga moj je savjet da svome sinu, kada se bude raspitivao i počeo zanimati za oca, kažete istinu, ma koliko god to teško bilo. Za sada je dovoljno reći da tate nema, da živi negdje drugdje i da neće doći, da ga ne možete čuti telefonom. Kako bude rastao njegova će pitanja biti kompleksnija, pa će tako biti i Vaši odgovori. Kada se zbog njih rastuži budite uz njega, zagrlite ga i recite mu da razumijete da mu je teško. Takve situacije su iznimno teške za roditelje jer bi najradije htjeli da dijete nekako ''iščupaju'' iz tog osjećaja, no tada je najbolje popratiti i priznati djetetovu tugu ili neku drugu emociju. Također, prilagodite odgovor djetetovim potrebama. Zapitajte se što je to što ga zaista zanima. Ovisno o djetetu i njegovoj dobi – netko će htjeti duža objašnjenja i htjet će to zaista razumjeti, dok će nekima biti dovoljan samo kratki odgovor koji će zadovoljiti njihovu znatiželju.</para>
<para>Na taj način olakšat ćete i sebi i djetetu. Naime, ako i kažete neku verziju koja nije istinita, kad tad, dijete će doći do pravog odgovora i tada će vjerojatno biti razočarano te je moguće da će imati manje povjerenja u vas. Dodatan razlog je da, kada kažete istinu, kako dijete odrasta možete samo produbljivati priču i dodavati nove detalje (prikladne djetetovoj dobi), a to je puno bolja verzija nego da se djetetu u mlađoj dobi kaže jedna priča (tata radi daleko), a tek poslije da mu se kaže istina. Uz to, ako dijete i negdje drugdje čuje odgovor na svoje pitanje veća je vjerojatnost da će se taj odgovor poklapati s vašom pričom (ukoliko je istinita) te dijete neće biti zbunjeno i nesigurno vezano uz to.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Kako djetetu govoriti o ocu s kojim nema kontakt? Imam dječaka od 18 mjeseci kojeg sama odgajam. Otac ne želi kontakt s njim. 
    Kada djetetu početi govoriti o njegovom ocu (pretpostavljam da će s vremenom vidjeti da svi drugi nekog nazivaju "tata") i što reći? Znam da ništa ružno o njegovom ocu ne smijem govoriti, ali isto tako znam da ne smijem lagati. Istina je ružna i ne želim da dijete raste s osjećajem da ga njegov otac ne 
   želi. Što mu reći?


Draga mama,
lijepo je vidjeti da razmišljate o tome kako s djetetom komunicirati o ovoj važnoj temi. Svom sinčiću ćete biti osoba koja pruža podršku, svu ljubav i nježnost, ali i ona osoba koja mu postavlja granice i upoznaje s realnošću svijeta u kojem se nalazi. No, s obzirom na dileme koje Vas muče i brižnost koju pružate vidim da će Vaša komunikacija s Vašim sinčićem biti bazirana na zdravim temeljima. Sami ste prepoznali važnost istine i toga da nije dobro za dijete kada se govori ružno o njegovom drugom roditelju, zbog čega bi Vas pohvalila jer mnogi roditelji (zbog međusobnog neslaganja) ne prepoznaju poteškoće koje svojem djetetu u suprotnim situacijama stvaraju.
Zbog toga moj je savjet da svome sinu, kada se bude raspitivao i počeo zanimati za oca, kažete istinu, ma koliko god to teško bilo. Za sada je dovoljno reći da tate nema, da živi negdje drugdje i da neće doći, da ga ne možete čuti telefonom. Kako bude rastao njegova će pitanja biti kompleksnija, pa će tako biti i Vaši odgovori. Kada se zbog njih rastuži budite uz njega, zagrlite ga i recite mu da razumijete da mu je teško. Takve situacije su iznimno teške za roditelje jer bi najradije htjeli da dijete nekako ''iščupaju'' iz tog osjećaja, no tada je najbolje popratiti i priznati djetetovu tugu ili neku drugu emociju. Također, prilagodite odgovor djetetovim potrebama. Zapitajte se što je to što ga zaista zanima. Ovisno o djetetu i njegovoj dobi – netko će htjeti duža objašnjenja i htjet će to zaista razumjeti, dok će nekima biti dovoljan samo kratki odgovor koji će zadovoljiti njihovu znatiželju.
Na taj način olakšat ćete i sebi i djetetu. Naime, ako i kažete neku verziju koja nije istinita, kad tad, dijete će doći do pravog odgovora i tada će vjerojatno biti razočarano te je moguće da će imati manje povjerenja u vas. Dodatan razlog je da, kada kažete istinu, kako dijete odrasta možete samo produbljivati priču i dodavati nove detalje (prikladne djetetovoj dobi), a to je puno bolja verzija nego da se djetetu u mlađoj dobi kaže jedna priča (tata radi daleko), a tek poslije da mu se kaže istina. Uz to, ako dijete i negdje drugdje čuje odgovor na svoje pitanje veća je vjerojatnost da će se taj odgovor poklapati s vašom pričom (ukoliko je istinita) te dijete neće biti zbunjeno i nesigurno vezano uz to.
Sretno!

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Kako djetetu govoriti o ocu s kojim nema kontakt?

<para>
 Njih 12/26 napravili su svoju grupicu i svi su "elitice" i ne komuniciraju s nama koji nismo toliko popularni. Što se ostalih tiče, svi imaju barem po jednog prijatelja s kojim sjede i znaju se otprije. Ne znam kako prići ljudima, kad pokušam i nađem nekoga tko mi paše, dođe netko koga iz viđenja ta osoba zna i počnu pričati o stvarima koje ja ne razumijem ili slično. Uglavnom, ne znam kako bih prišao onoj velikoj skupini, a i s malim škvadrama nisam imao puno sreće. Inače nisam tako sramežljiv, ali u cijelom razredu ne mogu pronaći niti jednu osobu s kojom se mogu barem malo zbližiti. Osjećam se GROZNO. Čim dođem doma dođe mi da plačem. U drugim razredima imam prijatelja i nije mi problem družiti se s osobama iz drugih razreda, dapače, već sam se sprijateljio s dvije nove cure iz drugog razreda. Jesam li ja jedini koji se ovako osjeća, hoću li pronaći nove prijatelje? Zaista se trudim, ali ni s kim se ne osjećam dobro i imam osjećaj da se ni s kime neću sprijateljiti, a nisam asocijalan vuk samotnjak. Hvala unaprijed na pomoći i nadam se da neću biti toliko depresivan nakon nekog vremena.
</para>
<para>
Dragi čitatelju,</para>
<para>
žao mi je što ti je prvi tjedan u školi prošao loše. Kada se sjetim sebe u 1. razredu srednje, potpuno te mogu razumjeti o čemu pišeš. Vjeruj mi da nisi jedini koji ima ovaj problem i da se tako osjećaju mnogi – samo što možda na van izgledaju drugačije.</para>
<para>Ima stvari na koje ne možeš utjecati – a ne možeš utjecati na to što se neki već znaju i međusobno druže. Ali, možeš utjecati na to da se angažiraš u druženju s ljudima za koje procijeniš da ti pašu. Pri tome uopće nije važno ako vam se pridruži netko novi i oni krenu pričati o temama o kojima ti ništa ne znaš. To je situacija koju možeš preokrenuti u svoju korist – primjerice, možeš ih tražiti da ti kažu nešto više o tome. Nekada je dovoljno da si iskreno zainteresiran za temu, nije važno što o njoj ništa ne znaš – naučit ćeš. S druge strane, tko kaže da uvijek moramo pričati u društvu? Nismo asocijalni ako ne pričamo uvijek ili ako ne znamo što bi rekli na neku temu. Kada se nađem u situaciji sličnoj tvojoj (a nekad se tako osjećaju i odrasli ljudi), jednostavno sam iskrena i kažem da ništa ne znam o tome. Ako me tema zanima, onda ispitujem. Ako me ne zanima, onda to i kažem, uz dozu humora. U svakom slučaju, vjerujem da ima pregršt tema o kojima možeš pričati s drugima – a ima i onih o kojima ne možeš. I to je ok.</para>
<para>Da bi se sprijateljio treba vremena – vremena da ljudi upoznaju tebe i da ti upoznaš njih. Vjerujem da si krenuo dobrim putem i da traženje ljudi koji ti pašu vode k tome da se sprijateljiš s nekima. Da bi došao do te faze, treba malo pregristi i one situacije koje ti nisu najugodnije i dalje se angažirati i družiti se.</para>
<para>I zapamti, ne moraš znati sve o svemu da bi imao prijatelje.</para>
<para>Šaljem ti svoju podršku.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Kako naći prijatelje u novom razredu i školi? Pozdrav. Ovaj tjedan krenuo sam u srednju školu i osjećam se tjeskobno i loše. Dakle, gotovo svi u mom razredu se već poznaju od prije. 
    Njih 12/26 napravili su svoju grupicu i svi su "elitice" i ne komuniciraju s nama koji nismo toliko popularni. Što se ostalih tiče, svi imaju barem po jednog prijatelja s kojim sjede i znaju se otprije. Ne znam kako prići ljudima, kad pokušam i nađem nekoga tko mi paše, dođe netko koga iz viđenja ta osoba zna i počnu pričati o stvarima koje ja ne razumijem ili slično. Uglavnom, ne znam kako bih prišao onoj velikoj skupini, a i s malim škvadrama nisam imao puno sreće. Inače nisam tako sramežljiv, ali u cijelom razredu ne mogu pronaći niti jednu osobu s kojom se mogu barem malo zbližiti. Osjećam se GROZNO. Čim dođem doma dođe mi da plačem. U drugim razredima imam prijatelja i nije mi problem družiti se s osobama iz drugih razreda, dapače, već sam se sprijateljio s dvije nove cure iz drugog razreda. Jesam li ja jedini koji se ovako osjeća, hoću li pronaći nove prijatelje? Zaista se trudim, ali ni s kim se ne osjećam dobro i imam osjećaj da se ni s kime neću sprijateljiti, a nisam asocijalan vuk samotnjak. Hvala unaprijed na pomoći i nadam se da neću biti toliko depresivan nakon nekog vremena.


Dragi čitatelju,

žao mi je što ti je prvi tjedan u školi prošao loše. Kada se sjetim sebe u 1. razredu srednje, potpuno te mogu razumjeti o čemu pišeš. Vjeruj mi da nisi jedini koji ima ovaj problem i da se tako osjećaju mnogi – samo što možda na van izgledaju drugačije.
Ima stvari na koje ne možeš utjecati – a ne možeš utjecati na to što se neki već znaju i međusobno druže. Ali, možeš utjecati na to da se angažiraš u druženju s ljudima za koje procijeniš da ti pašu. Pri tome uopće nije važno ako vam se pridruži netko novi i oni krenu pričati o temama o kojima ti ništa ne znaš. To je situacija koju možeš preokrenuti u svoju korist – primjerice, možeš ih tražiti da ti kažu nešto više o tome. Nekada je dovoljno da si iskreno zainteresiran za temu, nije važno što o njoj ništa ne znaš – naučit ćeš. S druge strane, tko kaže da uvijek moramo pričati u društvu? Nismo asocijalni ako ne pričamo uvijek ili ako ne znamo što bi rekli na neku temu. Kada se nađem u situaciji sličnoj tvojoj (a nekad se tako osjećaju i odrasli ljudi), jednostavno sam iskrena i kažem da ništa ne znam o tome. Ako me tema zanima, onda ispitujem. Ako me ne zanima, onda to i kažem, uz dozu humora. U svakom slučaju, vjerujem da ima pregršt tema o kojima možeš pričati s drugima – a ima i onih o kojima ne možeš. I to je ok.
Da bi se sprijateljio treba vremena – vremena da ljudi upoznaju tebe i da ti upoznaš njih. Vjerujem da si krenuo dobrim putem i da traženje ljudi koji ti pašu vode k tome da se sprijateljiš s nekima. Da bi došao do te faze, treba malo pregristi i one situacije koje ti nisu najugodnije i dalje se angažirati i družiti se.
I zapamti, ne moraš znati sve o svemu da bi imao prijatelje.
Šaljem ti svoju podršku.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Kako naći prijatelje u novom razredu i školi?

<para>
 Nismo trebali ići u noćni provod niti ona niti ja. Kako smo se dopisivali i upoznavali, te ujedno i viđali. Nakon nekog vremena radi njezinoga posla kojeg je tražila te ujedno završila školu, rekla je da ne želi nikakvu vezu niti ništa. Ali moja borba te sama nada nije prestala sve do dana kada mi se javila nakon nove godine i čestitala mi rođendan. Dogovorili smo se da će me za 2 tjedna zvati te ćemo otići na kavu. Tako je i bilo. Nakon 2 tjedna me zvala, te se naravno probudila nada. Prvo smo se viđali jer je bila na stanu te smo zatim odlučili da ćemo zajedno živjeti u kući njezine bake. Tako je i bilo svih ovih 9 mjeseci. Znači bilo je savršeno. Zaručili smo se. Ljubav nam je bila velika. Voljeli smo se, čuvali se, bilo je i rasprava naravno, kako to ide u vezi. Ali sve u svemu ako je došlo do rasprava riješili smo ih. Ono što je glavno je da smo se voljeli i poštivali i borili jedan za drugoga. Napomenuo bih da smo se u 3. mjesecu na jedan dan razišli kad me "ostavila". Ali sve što je rekla nije bila istina jer isti taj dan me molila da se vratim i da će doći po mene. Ljubav je bila velika. Sve je bilo super i savršeno. Ne samo s nama, nego i s mojim roditeljima koji su je voljeli, kao i ona njih. Prije nekih tjedan i pol dana došlo je do svađe između mojih i nje i samog mene radi našeg umora, budući da smo radili i došli s posla. Nažalost, moji nisu shvatili poantu toga te se nismo čuli s mojima 7 dana. Danas, kada me odvezla na posao, nisam niti slutio da je spakirala sve moje stvari i prekinula sa mnom. Naravno bilo je i suza i svega. Imali smo veliku ljubav, zaruke, te smo ujedno pokušavali i napraviti bebu jer je ona željela to. Isto tako, budući da oboje radimo, željeli smo si rješavati stambeno pitanje te renovirati jedan dio kuće. Sve je bilo u planu i jednostavno je bio šok za mene kada sam došao s posla i čuo što se događa. Ona je imala problema dok je bila mala sa svojim roditeljima. Bilo je tu dosta vikanja na mene, ali sve u svemu me voljela iako ona tvrdi da ne zna i da budemo kao prijatelji prvo i da ćemo otići na kavu. Imala je ponekad dosta psihičke ispade u smislu da ne zna što govori. Tako mi se činilo da prilikom današnjeg prekida nije bila svjesna što radi. Mene zanima postoji li šansa da će mi se javiti? Da sve ovo što smo imali ne može samo tako pasti u vodu nego da postoji rješenje. Da ju pustim na miru da se ohladi i da si razmisli? Ako joj nedostajem i ostalo da će mi se javiti opet kao onaj put. Ja radim 40 km dalje od mjesta gdje živim pošto sam kod roditelja sad. A kada smo bili tamo imao sam 3 km do posla. Da ostanem još kod roditelja ili da tražim privremeni stan i da živim u nadi da će mi se javiti te da ćemo srediti probleme? Da li je ovo možda privremeni ispad njezine psihe? Da napomenem - prije nekoliko dana se k nama preselio njezin problematični brat. Mislim da je to njoj sve na brizi. Kuhanje, pranje suđa i čišćenje te mi je u jednom trenutku rekla da ne radim to nego je sve na njoj, pa u drugom da joj znam pomoći. Ja si mislim da trebam čekati da mi se opet javi. Ako nas je sudbina spojila i ako se sudbina igra prekidima, to bi značilo da naš odnos jača. Jer nije tako lako biti zaručen i raditi bebu i pokušavati i onda prekinuti. Molim Vas za savjet. Hvala Vam.
</para>
<para>
Poštovani G.,</para>
<para>u vašem sam pismu primijetila puno pitanja na koja vam ni sama ne mogu dati odgovor. Ono što mogu jest pomoći vama da sami dođete do odgovora. To i jest bit savjeta – ne dati recept niti savjet kojega će se netko slijepo držati, već usmjeriti čovjeka da sam dođe do onoga što želi.</para>
<para>Čitajući pismo, stekla sam dojam da je u vašoj vezi bilo jako puno izazova koji su već jednom rezultirali razlazom. Izazovi kada ljudi uđu u vezu i počnu živjeti zajedno su razni – treba se priviknuti na nekoga tko ima drugačije navike od nas (u prehrani, bioritmu, kućanskim poslovima itd.), odoljeti uplitanju obitelji u vezu, prihvatiti nečije nedostatke i naučiti živjeti s njima... Nekada se dogodi da ljudi procjene da im je preteško raditi kompromise i da ne žele takav odnos. Da žele vezu u kojoj toga neće biti ili da trenutno uopće ne žele vezu.</para>
<para>Što je u glavi vaše bivše partnerice, ja zaista ne mogu znati. Ono što mogu reći je da kada netko inicira prekid veze to je znak da mu nešto nije ok. Je li to rješivo ili ne i želi li ta osoba uopće raditi na tome, to je samo na njoj. Na vama je da saznate što je uopće nju potaknulo da prekine vezu te da li ona uopće želi raditi na tom uzroku ako je on rješiv. Dok ne pitate i ne provjerite, ne možete ni dobiti odgovore na sva pitanja.</para>
<para>Nadam se da vam je ovo pomoglo i ohrabrilo vas.</para>
<para>
Želim vam puno sreće.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Ostavila me zaručnica, što učiniti i može li se naš odnos popraviti? Poštovanje. Želio bih Vam ispričati o čemu se radi. Riječ je o mojoj bivšoj zaručnici i meni. Priča ide ovako. Upoznali smo se prošle godine, kada nas je spojila sudbina. 
    Nismo trebali ići u noćni provod niti ona niti ja. Kako smo se dopisivali i upoznavali, te ujedno i viđali. Nakon nekog vremena radi njezinoga posla kojeg je tražila te ujedno završila školu, rekla je da ne želi nikakvu vezu niti ništa. Ali moja borba te sama nada nije prestala sve do dana kada mi se javila nakon nove godine i čestitala mi rođendan. Dogovorili smo se da će me za 2 tjedna zvati te ćemo otići na kavu. Tako je i bilo. Nakon 2 tjedna me zvala, te se naravno probudila nada. Prvo smo se viđali jer je bila na stanu te smo zatim odlučili da ćemo zajedno živjeti u kući njezine bake. Tako je i bilo svih ovih 9 mjeseci. Znači bilo je savršeno. Zaručili smo se. Ljubav nam je bila velika. Voljeli smo se, čuvali se, bilo je i rasprava naravno, kako to ide u vezi. Ali sve u svemu ako je došlo do rasprava riješili smo ih. Ono što je glavno je da smo se voljeli i poštivali i borili jedan za drugoga. Napomenuo bih da smo se u 3. mjesecu na jedan dan razišli kad me "ostavila". Ali sve što je rekla nije bila istina jer isti taj dan me molila da se vratim i da će doći po mene. Ljubav je bila velika. Sve je bilo super i savršeno. Ne samo s nama, nego i s mojim roditeljima koji su je voljeli, kao i ona njih. Prije nekih tjedan i pol dana došlo je do svađe između mojih i nje i samog mene radi našeg umora, budući da smo radili i došli s posla. Nažalost, moji nisu shvatili poantu toga te se nismo čuli s mojima 7 dana. Danas, kada me odvezla na posao, nisam niti slutio da je spakirala sve moje stvari i prekinula sa mnom. Naravno bilo je i suza i svega. Imali smo veliku ljubav, zaruke, te smo ujedno pokušavali i napraviti bebu jer je ona željela to. Isto tako, budući da oboje radimo, željeli smo si rješavati stambeno pitanje te renovirati jedan dio kuće. Sve je bilo u planu i jednostavno je bio šok za mene kada sam došao s posla i čuo što se događa. Ona je imala problema dok je bila mala sa svojim roditeljima. Bilo je tu dosta vikanja na mene, ali sve u svemu me voljela iako ona tvrdi da ne zna i da budemo kao prijatelji prvo i da ćemo otići na kavu. Imala je ponekad dosta psihičke ispade u smislu da ne zna što govori. Tako mi se činilo da prilikom današnjeg prekida nije bila svjesna što radi. Mene zanima postoji li šansa da će mi se javiti? Da sve ovo što smo imali ne može samo tako pasti u vodu nego da postoji rješenje. Da ju pustim na miru da se ohladi i da si razmisli? Ako joj nedostajem i ostalo da će mi se javiti opet kao onaj put. Ja radim 40 km dalje od mjesta gdje živim pošto sam kod roditelja sad. A kada smo bili tamo imao sam 3 km do posla. Da ostanem još kod roditelja ili da tražim privremeni stan i da živim u nadi da će mi se javiti te da ćemo srediti probleme? Da li je ovo možda privremeni ispad njezine psihe? Da napomenem - prije nekoliko dana se k nama preselio njezin problematični brat. Mislim da je to njoj sve na brizi. Kuhanje, pranje suđa i čišćenje te mi je u jednom trenutku rekla da ne radim to nego je sve na njoj, pa u drugom da joj znam pomoći. Ja si mislim da trebam čekati da mi se opet javi. Ako nas je sudbina spojila i ako se sudbina igra prekidima, to bi značilo da naš odnos jača. Jer nije tako lako biti zaručen i raditi bebu i pokušavati i onda prekinuti. Molim Vas za savjet. Hvala Vam.


Poštovani G.,
u vašem sam pismu primijetila puno pitanja na koja vam ni sama ne mogu dati odgovor. Ono što mogu jest pomoći vama da sami dođete do odgovora. To i jest bit savjeta – ne dati recept niti savjet kojega će se netko slijepo držati, već usmjeriti čovjeka da sam dođe do onoga što želi.
Čitajući pismo, stekla sam dojam da je u vašoj vezi bilo jako puno izazova koji su već jednom rezultirali razlazom. Izazovi kada ljudi uđu u vezu i počnu živjeti zajedno su razni – treba se priviknuti na nekoga tko ima drugačije navike od nas (u prehrani, bioritmu, kućanskim poslovima itd.), odoljeti uplitanju obitelji u vezu, prihvatiti nečije nedostatke i naučiti živjeti s njima... Nekada se dogodi da ljudi procjene da im je preteško raditi kompromise i da ne žele takav odnos. Da žele vezu u kojoj toga neće biti ili da trenutno uopće ne žele vezu.
Što je u glavi vaše bivše partnerice, ja zaista ne mogu znati. Ono što mogu reći je da kada netko inicira prekid veze to je znak da mu nešto nije ok. Je li to rješivo ili ne i želi li ta osoba uopće raditi na tome, to je samo na njoj. Na vama je da saznate što je uopće nju potaknulo da prekine vezu te da li ona uopće želi raditi na tom uzroku ako je on rješiv. Dok ne pitate i ne provjerite, ne možete ni dobiti odgovore na sva pitanja.
Nadam se da vam je ovo pomoglo i ohrabrilo vas.

Želim vam puno sreće.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Ostavila me zaručnica, što učiniti i može li se naš odnos popraviti?

<para>
 Svakodnevno na poslu osjećam napetost zbog lošeg odnosa nadređenih prema meni. Počeo sam se osjećati napeto svako jutro, budim se oko pet sati, pojavio mi se i strah od vožnje, doktora, bolesti itd. Kada slušam loše priče, počinjem osjećati slabost. Nisam tražio stručnu pomoć, ali sam primijetio da kad popijem Lexilium da se puno bolje osjećam. Molim Vas za neki savjet. S poštovanjem.
</para>
<para>
Dragi čitatelju,</para>
<para>iskreno mi je žao mi je zbog Vaših gubitaka. Razumijem koliko je teško ostati bez bliske osobe – i iako nam one nikada ne prestanu nedostajati, s vremenom se naviknemo na život bez njih. No, da bi došlo do toga potrebno je vrijeme. Vrijeme da odtugujemo, da se isplačemo, da sve izbacimo iz sebe... Ne znam koliko ste si dopustili da zaista odtugujete no prema simptomima koje sada osjećate čini mi se da te gubitke niste proradili. Kada se na sve to doda i stres na poslu, simptomi koje navodite su samo reakcija na sav nakupljeni stres.</para>
<para>Moj savjet jest da potražite stručnu pomoć – obratite se psihoterapeutu koji će Vam pomoći da sve prebrodite, razgovarati s Vama i naučiti Vas kako da se nosite sa stresnim situacijama. Također bi Vam savjetovala da lijekove ne uzimate na svoju ruku budući da je riječ o anksioliticima te postoji mogućnost navikavanja na iste – svakako se obratite liječniku radi terapije lijekovima. No imajte na umu da lijekovi pomognu samo na fizičkoj bazi (opuste Vas, ne osjećate nemir, možete zaspati itd..) no da je uzrok problema negdje drugdje. A da bi iskorijenili uzrok potrebna je psihoterapija.</para>
<para>Šaljem Vam podršku.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Dogodile su mi se brojne negativne stvari i osjetljiv sam i u strahu od svega Poštovani, muškarac sam od 28 godina. U posljednje dvije godine dva su mi prijatelja nastradala, a dvije bliske osobe preminule prirodnom smrću, ali iznenada. 
    Svakodnevno na poslu osjećam napetost zbog lošeg odnosa nadređenih prema meni. Počeo sam se osjećati napeto svako jutro, budim se oko pet sati, pojavio mi se i strah od vožnje, doktora, bolesti itd. Kada slušam loše priče, počinjem osjećati slabost. Nisam tražio stručnu pomoć, ali sam primijetio da kad popijem Lexilium da se puno bolje osjećam. Molim Vas za neki savjet. S poštovanjem.


Dragi čitatelju,
iskreno mi je žao mi je zbog Vaših gubitaka. Razumijem koliko je teško ostati bez bliske osobe – i iako nam one nikada ne prestanu nedostajati, s vremenom se naviknemo na život bez njih. No, da bi došlo do toga potrebno je vrijeme. Vrijeme da odtugujemo, da se isplačemo, da sve izbacimo iz sebe... Ne znam koliko ste si dopustili da zaista odtugujete no prema simptomima koje sada osjećate čini mi se da te gubitke niste proradili. Kada se na sve to doda i stres na poslu, simptomi koje navodite su samo reakcija na sav nakupljeni stres.
Moj savjet jest da potražite stručnu pomoć – obratite se psihoterapeutu koji će Vam pomoći da sve prebrodite, razgovarati s Vama i naučiti Vas kako da se nosite sa stresnim situacijama. Također bi Vam savjetovala da lijekove ne uzimate na svoju ruku budući da je riječ o anksioliticima te postoji mogućnost navikavanja na iste – svakako se obratite liječniku radi terapije lijekovima. No imajte na umu da lijekovi pomognu samo na fizičkoj bazi (opuste Vas, ne osjećate nemir, možete zaspati itd..) no da je uzrok problema negdje drugdje. A da bi iskorijenili uzrok potrebna je psihoterapija.
Šaljem Vam podršku.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Dogodile su mi se brojne negativne stvari i osjetljiv sam i u strahu od svega

<para>
 Isti slučaj je bio i s prvim sinom kojeg sam nakon nekog vremena počela stavljati spavati samo na trbuh kako se ne bi budio. Stariji dječak sada ne želi spavati na leđima jer je naučio spavati na trbuhu. Imate li neki savjet? Unaprijed hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>beba u dobi 2,5 mjeseca ima još izražen Moroov refleks i zato se trza rukicama. Podložite ga kada spava na boku jastukom sprijeda i straga tako da je tijelo stabilno. Nakon 3 mjeseca života taj refleks se polako gubi pa neće tako trzati.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba prilikom spavanja na leđima ima izražen Moroov refleks i zbog toga se često budi Poštovana, imam bebu staru dva i pol mjeseca. Kada spava na strani ili na leđima često se trza i mlati ručicama što ga naravno svaki put probudi. 
    Isti slučaj je bio i s prvim sinom kojeg sam nakon nekog vremena počela stavljati spavati samo na trbuh kako se ne bi budio. Stariji dječak sada ne želi spavati na leđima jer je naučio spavati na trbuhu. Imate li neki savjet? Unaprijed hvala.

Poštovana,
beba u dobi 2,5 mjeseca ima još izražen Moroov refleks i zato se trza rukicama. Podložite ga kada spava na boku jastukom sprijeda i straga tako da je tijelo stabilno. Nakon 3 mjeseca života taj refleks se polako gubi pa neće tako trzati.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Beba prilikom spavanja na leđima ima izražen Moroov refleks i zbog toga se često budi

<para>
 Bili smo na pregledu kod pedijatra s bebom koja ima mjesec i deset dana i radili smo UZV mozga i dobili smo sljedeći nalaz: FIH naznačena, girusi i sulkusi primjereni; lateralne komore obostrano naglasene u III. frontalnom presjeku širine 5 mm, okruglaste, zaobljene. Fisure Sivili obostrano simetrične. CC se prati u cijelosti. Pleksusi horioideusi simetrični, djeluju blago disperzni u okcipitalnim rogovima. Nalaz u širim granicama za dob. OG 40 cm. (95.c.). Rekli su nam da dođemo na kontrolu za šest tjedana i da se ništa ne brinemo, a to je jako dug period pa nas zanima Vaše mišljenje i imamo li razloga za brigu? Što taj nalaz znači i na što bi mogao upućivati (kakve posljedice)? Zahvaljujemo na odgovoru. Srdačan pozdrav.
</para>
<para>
Poštovani,</para>
<para>budući da se radi o vrlo mladom dojenčetu, kod kojeg se očekuju još znaci nezrelosti na uzv mozga, naručeni ste na kontrolu, iako je nalaz još uvijek u granicama normale. Ponekad je to samo radi provjere obzirom na dob djeteta. Ovaj čas nema ništa radi čega biste morali biti zabrinuti i tražiti hitniju kontorlu.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Pojašnjenje nalaza UZV mozga kod bebe Poštovani, molim Vas za savjet. 
    Bili smo na pregledu kod pedijatra s bebom koja ima mjesec i deset dana i radili smo UZV mozga i dobili smo sljedeći nalaz: FIH naznačena, girusi i sulkusi primjereni; lateralne komore obostrano naglasene u III. frontalnom presjeku širine 5 mm, okruglaste, zaobljene. Fisure Sivili obostrano simetrične. CC se prati u cijelosti. Pleksusi horioideusi simetrični, djeluju blago disperzni u okcipitalnim rogovima. Nalaz u širim granicama za dob. OG 40 cm. (95.c.). Rekli su nam da dođemo na kontrolu za šest tjedana i da se ništa ne brinemo, a to je jako dug period pa nas zanima Vaše mišljenje i imamo li razloga za brigu? Što taj nalaz znači i na što bi mogao upućivati (kakve posljedice)? Zahvaljujemo na odgovoru. Srdačan pozdrav.


Poštovani,
budući da se radi o vrlo mladom dojenčetu, kod kojeg se očekuju još znaci nezrelosti na uzv mozga, naručeni ste na kontrolu, iako je nalaz još uvijek u granicama normale. Ponekad je to samo radi provjere obzirom na dob djeteta. Ovaj čas nema ništa radi čega biste morali biti zabrinuti i tražiti hitniju kontorlu.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Pojašnjenje nalaza UZV mozga kod bebe

<para>
 ? Pitanje postavljam potaknuta situacijom u kojoj je moj sin stao pokraj dječaka koji je samo 15 dana stariji od njega, otprilike iste visine, ali ovaj dječak ima naočigled duže noge. Ne bih se uopće obazirala na razliku da jedna starija gospođa nije komentirala da ce taj dječak biti viši jer se navodno gleda dužina potkoljenice i/ili natkoljenice i na temelju toga se vidi tko će imati veću tjelesnu visinu. Je li to točno ili je to samo jedan od mitova. Inače, moj muž i ja smo viši od roditelja tog dječaka.
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>u pravilu kada su roditelji visoki i dijete je više. Iako kod čovjeka uvijek postoje iznimke. Nitko ne može sa sigurnošću tvrditi koliko će biti visoko dijete u konačnici. Može se samo pretpostavljati. U pubertetu se mnoge stvari promijene i neki značajno izrastu i prerastu druge koji su prije bili viši.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Može li se u ranom djetinjstvu pretpostaviti kojeg rasta će dijeti biti kao odrasla osoba? Poštovani, naime, zanima me može li se iz razdoblja ranog djetinjstva (1-2 god) okvirno procijeniti hoće li dijete u odrasloj dobi biti višeg ili nižeg rasta na temelju dužine nogu (dužina natkoljenične i potkoljenične kosti) 
   ? Pitanje postavljam potaknuta situacijom u kojoj je moj sin stao pokraj dječaka koji je samo 15 dana stariji od njega, otprilike iste visine, ali ovaj dječak ima naočigled duže noge. Ne bih se uopće obazirala na razliku da jedna starija gospođa nije komentirala da ce taj dječak biti viši jer se navodno gleda dužina potkoljenice i/ili natkoljenice i na temelju toga se vidi tko će imati veću tjelesnu visinu. Je li to točno ili je to samo jedan od mitova. Inače, moj muž i ja smo viši od roditelja tog dječaka.

Poštovani,
u pravilu kada su roditelji visoki i dijete je više. Iako kod čovjeka uvijek postoje iznimke. Nitko ne može sa sigurnošću tvrditi koliko će biti visoko dijete u konačnici. Može se samo pretpostavljati. U pubertetu se mnoge stvari promijene i neki značajno izrastu i prerastu druge koji su prije bili viši.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Može li se u ranom djetinjstvu pretpostaviti kojeg rasta će dijeti biti kao odrasla osoba?

<para>
 Kaže da ga ne boli "baš jako", a ja sam primijetila da se najčešće žali za vrijeme obroka dok drži pribor. Bila bih zahvalna kad biste mi rekli koji su možebitni razlozi bolova. S poštovanjem.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ako se dijete stvarno već neko vrijeme žali da ga boli nadlaktica i to uvijek ista i to govori sam bez sugestibilnih pitanja preporučam kao prvo pregled Vašeg liječnika, a po potrebi ortopeda uz Rtg da se vidi da li je sve u redu.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dječak (5 godina) povremeno se žali na bol u predjelu nadlaktice Poštovani, sin od pet godina se već nekoliko mjeseci žali da ga boli desna ruka. Žali se periodično, a boli ga u predjelu nadlaktice. Nema otoka, crvenila niti drugih vidljivih promjena. 
    Kaže da ga ne boli "baš jako", a ja sam primijetila da se najčešće žali za vrijeme obroka dok drži pribor. Bila bih zahvalna kad biste mi rekli koji su možebitni razlozi bolova. S poštovanjem.

Poštovana,
ako se dijete stvarno već neko vrijeme žali da ga boli nadlaktica i to uvijek ista i to govori sam bez sugestibilnih pitanja preporučam kao prvo pregled Vašeg liječnika, a po potrebi ortopeda uz Rtg da se vidi da li je sve u redu.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Dječak (5 godina) povremeno se žali na bol u predjelu nadlaktice

<para>
 Do četvrtog mjeseca bebine starosti bilo je sve divno, uspavala bi je sisanjem u osam sati i znala bi odspavati do dva, podojim je pa nastavi do ujutro. No, nakon što je napunila četiri mjeseca počinju problemi s noćnim spavanjem. Počela se buditi često, ali sam mislila da je veća pa joj treba više mlijeka, stoga bi je uvijek dojila kad bi se probudila. No buđenje je postalo sve češće, tješila sam se da je zubići muče i nadala se da će ta faza proći. No međutim, ta faza traje i danas, budi se svakih 15 minuta ili pola sata, svaku večer. Uspavljivanje nakon toga dugo traje, oko 40 min. Zna biti budna po tri do četiri sata po noći. Preko dana puno ne spava, ujutro sat vremena i popodne sat i pol, što je normalno za njenu dob. Zanimljivo je da se ujutro ponaša kao da je spavala cijelu noć, prevesela je i razigrana. Sa šest mjeseci je dobila epi napad koji se ponovio sa osam mjeseci i od tada pije Fenobarbiton. Napad se ponovio dok je bila pod terapijom s 11 mjeseci pa počinje uzimati Keppru. Naša neuropedijatrica je rekla da bi pokušala s tabletama za spavanje. To mi zvuči strašno, ali ako nema drugog rješenja pokušala bih jer mi je žao djeteta da se tako muči po noći. Što vi o tom mislite?
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>s obzirom na cjelokupnu anamnezu Vašeg djeteta i na antiepileptike koje uzima preporučila bih da se oko tog problema posavjetujete s djevojčicinim neuropedijatrem.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Djevojčica (12 mjeseci) ima poremećaj spavanja, da li pokušati s tabletama za spavanje? Pozdrav, majka sam djevojčice od 12 mjeseci. Uredna prva trudnoća, uredan porod, rođena 3500 g. Dojila sam osam mjeseci. Imamo veliki poremećaj spavanja. 
    Do četvrtog mjeseca bebine starosti bilo je sve divno, uspavala bi je sisanjem u osam sati i znala bi odspavati do dva, podojim je pa nastavi do ujutro. No, nakon što je napunila četiri mjeseca počinju problemi s noćnim spavanjem. Počela se buditi često, ali sam mislila da je veća pa joj treba više mlijeka, stoga bi je uvijek dojila kad bi se probudila. No buđenje je postalo sve češće, tješila sam se da je zubići muče i nadala se da će ta faza proći. No međutim, ta faza traje i danas, budi se svakih 15 minuta ili pola sata, svaku večer. Uspavljivanje nakon toga dugo traje, oko 40 min. Zna biti budna po tri do četiri sata po noći. Preko dana puno ne spava, ujutro sat vremena i popodne sat i pol, što je normalno za njenu dob. Zanimljivo je da se ujutro ponaša kao da je spavala cijelu noć, prevesela je i razigrana. Sa šest mjeseci je dobila epi napad koji se ponovio sa osam mjeseci i od tada pije Fenobarbiton. Napad se ponovio dok je bila pod terapijom s 11 mjeseci pa počinje uzimati Keppru. Naša neuropedijatrica je rekla da bi pokušala s tabletama za spavanje. To mi zvuči strašno, ali ako nema drugog rješenja pokušala bih jer mi je žao djeteta da se tako muči po noći. Što vi o tom mislite?


Poštovana,
s obzirom na cjelokupnu anamnezu Vašeg djeteta i na antiepileptike koje uzima preporučila bih da se oko tog problema posavjetujete s djevojčicinim neuropedijatrem.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica (12 mjeseci) ima poremećaj spavanja, da li pokušati s tabletama za spavanje?

<para>
 Kupovne kašice uopće neće jesti. Ima 7500 g, a rođen je s 3320 g. Jako je živahan i veseo, ali me malo brine što neće jesti povrće, osim tikvice s breskvom koje pojede oko 60 g. Na adaptiranom je mlijeku, ima čvrstu stolicu i jako se muči, ponekad i plače. Moram napomenuti da živimo u sredini u kojoj svim bebama daju hranu koju jedu i odrasli, zašećerenu i začinjenu tako da nemam od koga dobiti savjet jer svi govore da beba neće jesti jer je hrana bljutava, a ja ne dodajem nikakve začine. Što mi savjetujete vezano uz prehranu i čvrstu stolicu? Unaprijed hvala. Lijep pozdrav.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>bebe se ponekad na povrće teže naviknu jer je neutralnog okusa, no treba ga pomiješati s krumpirom ili žitaricama ili ispasirati u juhi kako bi možda popravili okus, tj. prilagodili onom što voli. Dosoljavanje i dodavanje začina ne preporučamo dojenčadi jer to opterećuje suvišno bubrege tako male djece. Što s stolice tiče ako slabo jede povrće, možete više forsirati voće: kruška, šljiva, marelica. Izbjegavajte rižu, banane i mrkvu. Ako je i dalje isti problem možete probati adaptirano mlijeko namijenjeno djeci s tvrđom stolicom- Novalac IT.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Što učiniti kako bi beba imala mekaniju stolicu? Poštovani, imam bebu od nepunih sedam mjeseci, s dohranom smo počeli kada je imao više od četiri mjeseca. On hoće jesti skoro svo voće, ali povrće skoro pa neće uopće, slabo jede i žitarice. 
    Kupovne kašice uopće neće jesti. Ima 7500 g, a rođen je s 3320 g. Jako je živahan i veseo, ali me malo brine što neće jesti povrće, osim tikvice s breskvom koje pojede oko 60 g. Na adaptiranom je mlijeku, ima čvrstu stolicu i jako se muči, ponekad i plače. Moram napomenuti da živimo u sredini u kojoj svim bebama daju hranu koju jedu i odrasli, zašećerenu i začinjenu tako da nemam od koga dobiti savjet jer svi govore da beba neće jesti jer je hrana bljutava, a ja ne dodajem nikakve začine. Što mi savjetujete vezano uz prehranu i čvrstu stolicu? Unaprijed hvala. Lijep pozdrav.


Poštovana,
bebe se ponekad na povrće teže naviknu jer je neutralnog okusa, no treba ga pomiješati s krumpirom ili žitaricama ili ispasirati u juhi kako bi možda popravili okus, tj. prilagodili onom što voli. Dosoljavanje i dodavanje začina ne preporučamo dojenčadi jer to opterećuje suvišno bubrege tako male djece. Što s stolice tiče ako slabo jede povrće, možete više forsirati voće: kruška, šljiva, marelica. Izbjegavajte rižu, banane i mrkvu. Ako je i dalje isti problem možete probati adaptirano mlijeko namijenjeno djeci s tvrđom stolicom- Novalac IT.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Što učiniti kako bi beba imala mekaniju stolicu?

<para>
 U prosjeku, u 24 sata ne pojede više od 650 ml formule. Jede otprilike svakih dva i pol do tri sata između 75 i 90 ml formule. Čini mi se da je to puno manje od preporučene količine navedene na pakiranju. Je li vrijeme da počnemo uvoditi i drugu hranu?
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>Vaše dijete ne mora nužno popiti cijeli sadržaj bočice odnosno količine navedene na pakiranju. Navedene količine služe samo kao smjernice, djeca su različita i imaju različite potrebe te unose više ili manje od navedenih mjera. Vaša beba dobro napreduje i ne trebate se zabrinjavati zbog njezine težine. Ako smatrate da je to potrebno, možete početi s uvođenjem žitnih pahuljica u večernji mliječni obrok. Dodajte 1*2 žličice rižinih, heljdinih ili kukuruznih baby pahuljica.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba jede manje od preporučene količine AD mlijeka. Da li uvesti i drugu hranu u dohranu? Poštovani, imam bebu staru 16 tjedana. Od početka je dohranjivana NAN 1 formulom, a odnedavno, zbog gubitka mlijeka, u potpunosti smo prešli na AD. Rođena je s 3760 g, a trenutno teži 6100 g. 
    U prosjeku, u 24 sata ne pojede više od 650 ml formule. Jede otprilike svakih dva i pol do tri sata između 75 i 90 ml formule. Čini mi se da je to puno manje od preporučene količine navedene na pakiranju. Je li vrijeme da počnemo uvoditi i drugu hranu?


Poštovana,
Vaše dijete ne mora nužno popiti cijeli sadržaj bočice odnosno količine navedene na pakiranju. Navedene količine služe samo kao smjernice, djeca su različita i imaju različite potrebe te unose više ili manje od navedenih mjera. Vaša beba dobro napreduje i ne trebate se zabrinjavati zbog njezine težine. Ako smatrate da je to potrebno, možete početi s uvođenjem žitnih pahuljica u večernji mliječni obrok. Dodajte 1*2 žličice rižinih, heljdinih ili kukuruznih baby pahuljica.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Beba jede manje od preporučene količine AD mlijeka. Da li uvesti i drugu hranu u dohranu?

<para>
 Nakon mjesec dana smo uveli nadohranu adaptiranim mlijekom (Bebimil 1), jedan obrok dnevno, navečer prije spavanja. Kako je nakon pojedenog obroka Bebimila obilno bljuckao, nakon nekoliko dana smo prešli na Novalac 1. S Novalacom nismo imali problema s bljuckanjem i sve je bilo u redu do prije mjesec dana. Prvo sam primijetila da u stolici ima malo sluzi, a nakon dva do tri dana dana stolica je promijenila izgled i postala vodenasta. Uz tu vodenastu stolicu znao je i obilno bljuckati tj. izbacivao bi hranu sat do dva nakon pojedenog obroka, bilo majčinog mlijeka bilo adaptiranog. I dalje ga dojim, ali postupno smo uvodili jedan obrok više adaptiranog mlijeka jer je on bio nezadovoljan i ubrzo nakon dojenja opet gladan. Kroz prvi mjesec nadohrane adaptiranim mlijekom jeo je jedan obrok, a s dva mjeseca dva obroka adaptiranim mlijekom, sad već i tri. U posljednje vrijeme, otprilike kad su krenule i te vodenaste stolice, dosta često pušta vjetrove i kad ga držim u naručju okrenutog prema sebi skuplja noge kao da se grči. S obzirom na da je obilno bljuckao, prije tjedan dana prešli smo na Novalac AR. Svaki dan je imao po dva ili tri obroka Novalaca AR i u tih tjedan dana je samo dva puta izbacio hranu. S navršena dva mjeseca imao je 5320 g. A sad, s navršenih 4 mjeseci ima 6380 g. Je li to premalo i ima li to veze s vodenastim stolicama. Postoji li mogućnost da mu ne odgovaraju Novalac 1 i Novalac AR? Moram još napomenuti kako on sad sa četiri mjeseci jede otprilike od 90-100 ml adaptiranog mlijeka po obroku, rijetko kad popije 120 ml. Je li to premalo za njegovu dob ili mu mlijeko ne odgovara pa ga ne želi piti? Unaprijed hvala.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>evidentan je blagi pad u dobivanju na težini, ali navedena težina nije premala. Vodenasta i sluzava stolica vjerojatno nije povezana s Novalac mlijekom 1 ili AR, jer se pojavila dosta nakon odnosno prije uvođenja ovih adaptiranih formula. Probavni sustav vaše bebe se još uvijek razvija i ova stolica vas ne mora brinuti ukoliko se nastavi napredovanje u težini i dijete djeluje zadovoljno i veselo.</para>
<para>Svako dijete je drugačije, vaš sin ne mora nužno popiti 120 ml tijekom jednog obroka i to ne znači da mu mlijeko ne odgovara. Važno je da ima 5 obroka u danu. U njegovom slučaju možete ponuditi još jedan obrok u danu, ukoliko vam se čini da za tim ima potrebu i možete u večernji mliječni obrok dodati i 1-2 žličice dojenačkih žitnih pahuljica (npr. rižine, heljdine ili kukuruzne).</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Može li se vodenasta stolica povezati s adaptiranim mlijekom i pije li beba dovoljnu količinu? Poštovani, beba stara četiri mjeseca ima vodenastu stolicu (jednu jedinu dnevno) već mjesec dana. Rođen je s 3660 g, prvih mjesec dana je bio isključivo dojen te je s mjesec dana imao 4420 g. 
    Nakon mjesec dana smo uveli nadohranu adaptiranim mlijekom (Bebimil 1), jedan obrok dnevno, navečer prije spavanja. Kako je nakon pojedenog obroka Bebimila obilno bljuckao, nakon nekoliko dana smo prešli na Novalac 1. S Novalacom nismo imali problema s bljuckanjem i sve je bilo u redu do prije mjesec dana. Prvo sam primijetila da u stolici ima malo sluzi, a nakon dva do tri dana dana stolica je promijenila izgled i postala vodenasta. Uz tu vodenastu stolicu znao je i obilno bljuckati tj. izbacivao bi hranu sat do dva nakon pojedenog obroka, bilo majčinog mlijeka bilo adaptiranog. I dalje ga dojim, ali postupno smo uvodili jedan obrok više adaptiranog mlijeka jer je on bio nezadovoljan i ubrzo nakon dojenja opet gladan. Kroz prvi mjesec nadohrane adaptiranim mlijekom jeo je jedan obrok, a s dva mjeseca dva obroka adaptiranim mlijekom, sad već i tri. U posljednje vrijeme, otprilike kad su krenule i te vodenaste stolice, dosta često pušta vjetrove i kad ga držim u naručju okrenutog prema sebi skuplja noge kao da se grči. S obzirom na da je obilno bljuckao, prije tjedan dana prešli smo na Novalac AR. Svaki dan je imao po dva ili tri obroka Novalaca AR i u tih tjedan dana je samo dva puta izbacio hranu. S navršena dva mjeseca imao je 5320 g. A sad, s navršenih 4 mjeseci ima 6380 g. Je li to premalo i ima li to veze s vodenastim stolicama. Postoji li mogućnost da mu ne odgovaraju Novalac 1 i Novalac AR? Moram još napomenuti kako on sad sa četiri mjeseci jede otprilike od 90-100 ml adaptiranog mlijeka po obroku, rijetko kad popije 120 ml. Je li to premalo za njegovu dob ili mu mlijeko ne odgovara pa ga ne želi piti? Unaprijed hvala.


Poštovana,
evidentan je blagi pad u dobivanju na težini, ali navedena težina nije premala. Vodenasta i sluzava stolica vjerojatno nije povezana s Novalac mlijekom 1 ili AR, jer se pojavila dosta nakon odnosno prije uvođenja ovih adaptiranih formula. Probavni sustav vaše bebe se još uvijek razvija i ova stolica vas ne mora brinuti ukoliko se nastavi napredovanje u težini i dijete djeluje zadovoljno i veselo.
Svako dijete je drugačije, vaš sin ne mora nužno popiti 120 ml tijekom jednog obroka i to ne znači da mu mlijeko ne odgovara. Važno je da ima 5 obroka u danu. U njegovom slučaju možete ponuditi još jedan obrok u danu, ukoliko vam se čini da za tim ima potrebu i možete u večernji mliječni obrok dodati i 1-2 žličice dojenačkih žitnih pahuljica (npr. rižine, heljdine ili kukuruzne).

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 