Moj problem je vezan za prehranu mog sina, ali pošto je on zaista jedna kompleksna osoba morala bih prvo pojasniti neke detalje. Dakle, prije tri mjeseca je napunio 8 godina, ide u 2. razred osnovne škole, natprosječno je inteligentan ali i zaigran, nadaren za matematiku ali kad bi se potrudio mogao bi biti jednostavno izvrstan u svim predmetima, ali ne želi, kaže da mu je u školi dosadno i ne da mu se ponekad pisati, jako je tvrdoglav i imali smo dosta poteškoća na privikavanje na školu. Oduvijek je pokazivao tu neku posebno jaku volju, ili tvrdoglavost, čak i kad je stvarno bio malen, kasnije i u vrtiću. Doživjela sam da mi tete u vrtiću pričaju da takvo što u životu nisu vidjele. Ako je htio izaći vani on bi vrištao i udarao po staklima doslovno satima, unatoč bilo kakvom nagovaranju ili uvjeravanju. Kad bi mu dale da iziđe,smirio bi se, igrao neko vrijeme i sam vratio unutra te nastavio dalje kao da se ništa dogodilo nije. Isto tako imao je i izjave ili odgovore koje su zaprepaštavale tete koje su mi i tada govorile da takvo što nikad od djeteta ni puno starijeg nisu čule, uvijek primjećujući njegovu iznimnu inteligenciju.
Rođen kao nedonošče, ali iznimno zdrav, liječniku odemo možda jednom godišnje, rijetko je plakao, uvijek vedar i nasmijan, dobre volje, voli se igrati, sve ga zanima, iznimno samostalan, od kad su mu bile 2 i pol godine ostajao je sam kući jer on jednostavno nije htio sa mnom , i vjerujte što god napravila nije bilo moguće promijeniti mu mišljenje, našla bi ga mirnog točno tamo gdje bih ga ostavila, nikada pa ni dan danas nije dirao apsolutno ništa od stvari po kući koje nisu za njega, samo bi rekao ajde ti mama, vidimo se kad se vratiš, to drugi ljudi ne mogu niti pojmiti ali eto on je jednostavno takav, mogla bih nabrajati do unedogled.
Išao je jedno vrijeme kod psihologa u školi jer smo imali problema upravo radi te tvrdoglavosti, ako je on zamislio čučati ispod klupe on je to i činio, ako mu se taj dan nije pisalo ne bi pisao, jednostavno zamislio je da to tako napravi i tako bi moralo biti. Prestala sam ga tamo slati nakon što me je psihologica zvala neka hitno dođem u školu jer ona ne zna što će s njim. U razgovorima s njom mi je rekla da bi se možda mogla dati dijagnoza takvom ponašanju "natprosječna inteligencija i manipulacija", ali i određen vid patološkog ponašanja u kojem on jednostavno mora neke stvari koje si zacrta u glavi napraviti točno na određen način i jednostavno ne odustaje dok to ne izvrši. Nema agresije u njemu, jednostavno ako si je zamislio da on sjedi na plavoj spužvi, a ne na crvenoj (u vrtiću) on će satima vrištati bez prestanka i odustajanja dok to stvarno tako i ne bude, nakon čega se smiri i ponaša kao da se ništa nije dogodilo.
I sad napokon naš problem s hranom, a on je sljedeći. Jelovnik mog sina je jako jednostavan, a to su tjestenina ili riža kuhani u vodi, kruh s hrenovkom, paštetom ili sirnim namazom, palenta s jogurtom, kukuruzni cornflakes s jogurtom, nutella, mlijeko (cca litra na dan), povremeno komadić jabuke ili banane, jako rijetko kuhano jaje, špinat ili blitva kad skuham to su uvijek dvije tri vilice, i od mesa pohana pileća prsa i pileći medaljoni ako se to uopće može nazvati mesom. Slatkiši svakakvih vrsta. On ništa drugo ne želi jesti i tako već godinama, ne jede meso, ribu, voće ni povrće, to ne da je mučenje, to je neopisivo. Svaki obrok je mučenje, već godinama, a prošli smo stvarno sve. Od moljakanja, do kažnjavanja, do izgladnjivanja, do puštanja na miru, ali jednostavno nema načina. On uopće neće probati ništa, ma po cijenu da tri dana ništa ne jede, vjerujte sve sam pokušala.
Pokušala sam i ucjene iako to u principu ne radim jer smatram da hrana nije ni nagrada ni kazna, da se jesti mora. Ja jednostavno jedem sve, i to na način da sam više puta doživjela da ljudi ogladne gledajući kako uživam u hrani. Meni na tanjuru meso, povrće, jaje, salata, a ispred njega tjestenina kuhana u vodi, sad se više niti ne ljutim, samo mi se plače kad to vidim. I tako svaki dan koji dođe. Ne znam što više da učinim, kad on neće niti probati ništa novo. I dalje je zdrav, iako je izrastao ali i nekako postao previše blijed, i ima i podočnjake, baka mu je nabavila vitaminski sirup koji pije sad već par dana. Kad će ovo proći, hoću li ikada doživjeti normalan obrok, da sjednemo za stol i da u miru pojedemo oboje nešto zdravo? Znam da je ovo jako dugačko objašnjenje, ali da bi se točno shvatio problem koji me muči morala sam ispričati barem ovaj dio, samohrani sam roditelj i jako jako sam umorna od ovog svega a posebno od njegove tvrdoglavosti. Molim Vas dajte mi barem savjet. Najljepše zahvaljujem.
Draga mama I.,
hvala Vam na nešto detaljnijem opisu situacije. To je uvijek važno kako bismo mogli bolje razumjeti Vaše dijete, a onda i dati adekvatnije smjernice. S obzirom da su neke situacije i probleme u ponašanju Vašeg dječaka koje ste opisali, a koji su više vezani uz djetetov socio-emocionalni razvoj, u nastavku ćemo opisati neke stvari koje bi Vam mogle pojasniti što bi dalje mogli ili trebali učiniti kako biste lakše razumjeli ponašanja svoga djeteta, a onda posljedično na ispravan način pristupili njihovu rješavanju.
Opisali ste svog sina kao natprosječno inteligentnog. Već samim time moguće su specifičnosti u njegovu socio-emocionalnom razvoju koje mogu biti u podlozi njegove rigidnosti. Iako situacije koje ste opisali objašnjavate njegovom tvrdoglavošću (što može biti vezano uz temperament) ipak mi se čini kako Vašem dječaku u određenim situacijama manjka fleksibilnosti da se prilagodi nekom zahtjevu iz okoline koji mu se u tom trenutku možda i ne sviđa. Ovo je svakako jedno od područja na kojem bi bilo važno poraditi s obzirom da mu rigidnost može značajno otežati socijano funkcioniranje, kao što se već pokazalo kod prilagodbe u školu. Kada se smanji rigidnost općenito, to se posljedično odrazi i na područje prehrane odnosno dijete postane fleksibilnije i vezano uz to koju hranu će probati.
Druga stvar koju je važno naglasiti jest da darovita djeca ponekad znaju imati teškoća sa senzornom integracijom pa bi bilo dobro da se napravi testiranje da se vidi može li se time objasniti njegov suženi jelovnik.
Uz sve ovo, preporučam da pročitate i sljedeće članke u kojima možete naći nešto više o specifičnostima darovite djece: https://klinfo.rtl.hr/modules/mod_category/data/darovita_djeca.pdf, http://ordinacija.vecernji.hr/budi-sretan/sretno-dijete/rizici-u-emocionalnom-razvoju-darovite-djece/, http://ordinacija.vecernji.hr/budi-sretan/sretno-dijete/kako-izgleda-emocionalni-razvoj-darovite-djece/
Mi u Centru Proventus radimo s darovitom djecom individualno i radimo savjetovanja roditelja pa ako procijenite da bi Vam nešto od toga moglo biti korisno slobodno nam se javite.
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom