Postroll

Preroll

<para>
 Kaka u kuglicama pa često zadržava stolicu i nikad ne obavlja nuždu izvan kuće (još je u pelenama). Koristimo Smokvan koji ispočetka djeluje pa prestane. Probali smo i s jako malom dozom Portalaka koji je rezultirao proljevom nakon svakog jela pa smo prekinuli. Još doji, kravlje mlijeko nismo uveli, ali pije jogurt i jede skutu. Jede bijelu ribu, bijelo i crveno meso, jaja, svo povrće i voće (svježe i sušeno). Za doručak su nekad pahuljice, a nekad kruh sa domaćim maslacem od badema ili oraha. Od mahunarki je jela samo grašak, a sad jede i leću. Dugo je bila na profilaksi (Cefixim jer ima mokraćni refluks) pa je uz to uzimala probiotik Wayu. Ima dobar apetit, ali ju je jako teško nagovoriti da pije. Pitanje je u vezi cjelovitih žitarica koje joj dajemo navečer (heljda, proso, pir..) uz drugo povrće (bundeva, koraba, kupus, blitva). Naime, pročitala sam u smjernicama za vrtičku prehranu da se one uvode nakon 2. godine pa Vas pitam jesmo li ih prerano uveli u takvom obliku (cjelovita zrna). Treba li žitarice davati s mlijekom? Do sad smo ih kuhali na vodi, ujutro s voćem, navečer s povrćem. Možete li nam preporučiti probiotik koji bi pomogao sa zatvorom? Unaprijed se zahvaljujemo.
</para>
<para>
Poštovani,</para>
<para>niste pogriješili, dijete može prije druge godine života jesti cjelovite žitarice. Ne morate ih nužno kombinirati s mlijekom. Važno je samo da dijete konzumira dovoljno mlijeka odnosno mliječnih proizvoda tijekom dana. Uvijek dajte prednost fermentiranim mliječnim proizvodima.</para>
<para>Teškoće sa zatvorom/tvrdom stolicom rješavaju se pravilnim unosom vode i vlakana. Međutim, djeci do druge godine života nije uputno nekontrolirano povećavati udio vlakana u prehrani, jer ona mogu smanjiti apsorpciju hranjivih tvari. Prvi i za sada najvažniji korak je pravilan unos vode tijekom dana. Dnevne potrebe vaše curice za vodom iznose 100 ml/kg tjelesne mase. Vodu je najbolje piti između obroka, kontinuirano kroz cijeli dan. Pomozite joj da razvije naviku unosa vode vlastitim primjerom. Možete je potaknuti i dodatkom kriška voća u vodu ili slamkom. Namirnice bogate vlaknima, a prikladne za dijete u ovoj dobi su: voće, povrće, cjelovite žitarice te mahunarke i orašasti plodovi. Oprezno s orašastim plodovima, ponudite ih mljevene radi opasnosti od gušenja. U redovitoj prehrani za sada unos vlakana možete malo povećati dodatkom suhih smokvi.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Jesmo li prerano uveli žitarice od cjelovita zrna u prehranu djeteta? Poštovanje! Curica ima 17 mjeseci (12 kg) i problem sa zatvorom/tvrdom stolicom s prekidima od početka dohrane. 
    Kaka u kuglicama pa često zadržava stolicu i nikad ne obavlja nuždu izvan kuće (još je u pelenama). Koristimo Smokvan koji ispočetka djeluje pa prestane. Probali smo i s jako malom dozom Portalaka koji je rezultirao proljevom nakon svakog jela pa smo prekinuli. Još doji, kravlje mlijeko nismo uveli, ali pije jogurt i jede skutu. Jede bijelu ribu, bijelo i crveno meso, jaja, svo povrće i voće (svježe i sušeno). Za doručak su nekad pahuljice, a nekad kruh sa domaćim maslacem od badema ili oraha. Od mahunarki je jela samo grašak, a sad jede i leću. Dugo je bila na profilaksi (Cefixim jer ima mokraćni refluks) pa je uz to uzimala probiotik Wayu. Ima dobar apetit, ali ju je jako teško nagovoriti da pije. Pitanje je u vezi cjelovitih žitarica koje joj dajemo navečer (heljda, proso, pir..) uz drugo povrće (bundeva, koraba, kupus, blitva). Naime, pročitala sam u smjernicama za vrtičku prehranu da se one uvode nakon 2. godine pa Vas pitam jesmo li ih prerano uveli u takvom obliku (cjelovita zrna). Treba li žitarice davati s mlijekom? Do sad smo ih kuhali na vodi, ujutro s voćem, navečer s povrćem. Možete li nam preporučiti probiotik koji bi pomogao sa zatvorom? Unaprijed se zahvaljujemo.


Poštovani,
niste pogriješili, dijete može prije druge godine života jesti cjelovite žitarice. Ne morate ih nužno kombinirati s mlijekom. Važno je samo da dijete konzumira dovoljno mlijeka odnosno mliječnih proizvoda tijekom dana. Uvijek dajte prednost fermentiranim mliječnim proizvodima.
Teškoće sa zatvorom/tvrdom stolicom rješavaju se pravilnim unosom vode i vlakana. Međutim, djeci do druge godine života nije uputno nekontrolirano povećavati udio vlakana u prehrani, jer ona mogu smanjiti apsorpciju hranjivih tvari. Prvi i za sada najvažniji korak je pravilan unos vode tijekom dana. Dnevne potrebe vaše curice za vodom iznose 100 ml/kg tjelesne mase. Vodu je najbolje piti između obroka, kontinuirano kroz cijeli dan. Pomozite joj da razvije naviku unosa vode vlastitim primjerom. Možete je potaknuti i dodatkom kriška voća u vodu ili slamkom. Namirnice bogate vlaknima, a prikladne za dijete u ovoj dobi su: voće, povrće, cjelovite žitarice te mahunarke i orašasti plodovi. Oprezno s orašastim plodovima, ponudite ih mljevene radi opasnosti od gušenja. U redovitoj prehrani za sada unos vlakana možete malo povećati dodatkom suhih smokvi.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

Ivana Purić

Bolja ja

Jesmo li prerano uveli žitarice od cjelovita zrna u prehranu djeteta?

<para>
 600 grama, za sada ne gubi na težini i vesela je te po noći spava i po 7 sati u komadu da se ne probudi za dojenje.
</para>
<para>
Poštovana, pokušajte uvesti probiotik, moguće se uslijed antibiotske terapije narušila crijevna flora. Možete uzeti Biogaia 5 kapi ili Waya 7 kapi kroz 10-tak dana. Inače, ako dijete napreduje na tjelesnoj masi mekše stolice nisu zabrinjavajuće.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Nakon boravka u bolnici zbog E.coli beba ima proljevaste stolice Imam bebu kojoj je 3,5 mjeseca. Bila je u bolnici jer imala je E.coli. Nakon povratka iz bolnice ima stalno proljevastu stolicu koja nije obilna. Miriše po kiselom mlijeku. Beba ima 7. 
   600 grama, za sada ne gubi na težini i vesela je te po noći spava i po 7 sati u komadu da se ne probudi za dojenje.


Poštovana, pokušajte uvesti probiotik, moguće se uslijed antibiotske terapije narušila crijevna flora. Možete uzeti Biogaia 5 kapi ili Waya 7 kapi kroz 10-tak dana. Inače, ako dijete napreduje na tjelesnoj masi mekše stolice nisu zabrinjavajuće.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Nakon boravka u bolnici zbog E.coli beba ima proljevaste stolice

<para>
 Ništa drugo ne želi jesti, a već nekoliko dana odbija i to jer se zasitio stalno iste hrane. Pije puno tekućine dnevno (1 - 2l dnevno) i to razvodnjenog soka (obojana voda), jer vodu rijetko kad popije. Mlijeko ne pije od 9-tog mjeseca starosti. Probali smo i s dodacima za otvaranje apetita, ali nema nikakvih rezultata. Trenutno je bolestan i 3 dana nije ništa jeo. Ima temperaturu 40 C, 2 dana nema stolice. Inače ima obavezno jednu do dvije dnevno. Krvna slika mu je u granicama normale, a inače je živahno dijete. Naša pedijatrica nam je dala uputnicu za gastroenterologa, ali još se nismo odlučili otići, jer čekamo da će početi jesti. 80 cm je visok i 11 kg težak. Rođen je sa 3660 grama i 49 cm. Kao beba stalno je bio gladan, ali nakon 9-og mjeseca starosti prestao je jesti. Molim vas savjet što napraviti da počne normalno papati. Hvala, Lp Vedrana 
</para>
<para>Poštovana, osobno smatram da trebate otići na pregled i savjetovanje gastroenterologu. Kao prvu mjeru preporučam da dječaku za žeđ nudite samo vodu. Ako ju neće znači samo da nije žedan, ne može se ništa dogoditi. Razrijeđenim sokom koji je slatka tekućina bez kalorija dijete si nepotrebno puni želudac, te nema uopće osjećaja gladi, tako da mu to sigurno remeti apetiti. Kada to riješite sigurna sam da će bolje jesti.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dječak od 15 mjeseci odbija jesti svu hranu Poštovana, imam sina od 15 mjeseci i već 4,5 mjeseci slabo jede. Njegova prehrana se sastoji od zdjelice juhe i 2 hrenovke. 
    Ništa drugo ne želi jesti, a već nekoliko dana odbija i to jer se zasitio stalno iste hrane. Pije puno tekućine dnevno (1 - 2l dnevno) i to razvodnjenog soka (obojana voda), jer vodu rijetko kad popije. Mlijeko ne pije od 9-tog mjeseca starosti. Probali smo i s dodacima za otvaranje apetita, ali nema nikakvih rezultata. Trenutno je bolestan i 3 dana nije ništa jeo. Ima temperaturu 40 C, 2 dana nema stolice. Inače ima obavezno jednu do dvije dnevno. Krvna slika mu je u granicama normale, a inače je živahno dijete. Naša pedijatrica nam je dala uputnicu za gastroenterologa, ali još se nismo odlučili otići, jer čekamo da će početi jesti. 80 cm je visok i 11 kg težak. Rođen je sa 3660 grama i 49 cm. Kao beba stalno je bio gladan, ali nakon 9-og mjeseca starosti prestao je jesti. Molim vas savjet što napraviti da počne normalno papati. Hvala, Lp Vedrana 

Poštovana, osobno smatram da trebate otići na pregled i savjetovanje gastroenterologu. Kao prvu mjeru preporučam da dječaku za žeđ nudite samo vodu. Ako ju neće znači samo da nije žedan, ne može se ništa dogoditi. Razrijeđenim sokom koji je slatka tekućina bez kalorija dijete si nepotrebno puni želudac, te nema uopće osjećaja gladi, tako da mu to sigurno remeti apetiti. Kada to riješite sigurna sam da će bolje jesti.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Dječak od 15 mjeseci odbija jesti svu hranu

<para>
 Jedino ponekad primjećujem da se sklupča i umiri i ima vjetrove. Molim za vaše mišljenje. S poštovanjem!
</para>
<para>Poštovana, niste napisali koliko je dječak star, a također je korisno znati kakva je konstitucija roditelja. Ako dijete raste i napreduje na TM svojim tempom, tj. ide istim ritmom cijelo vrijeme, što je u okviru centilnih krivulja za dob, ne treba se zabrinjavati. Međutim, ako gubi tempo, ili ne podiže tjelesnu masu ili visinu ili su one u sve većem raskoraku potrebno je savjetovanje s pedijatrom (eventualno gastroenterologom).</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Imam li razloga brinuti se zbog svog nižeg i sitnijeg dječaka? Poštovana! Imam li razloga brinuti se za dječaka koji je težak 14 kg, a visok 100 cm? Djeluje mršavo. Inače dobro jede, veseo je aktivan i izuzetno pametan. Rijetko kada je bolestan. 
    Jedino ponekad primjećujem da se sklupča i umiri i ima vjetrove. Molim za vaše mišljenje. S poštovanjem!

Poštovana, niste napisali koliko je dječak star, a također je korisno znati kakva je konstitucija roditelja. Ako dijete raste i napreduje na TM svojim tempom, tj. ide istim ritmom cijelo vrijeme, što je u okviru centilnih krivulja za dob, ne treba se zabrinjavati. Međutim, ako gubi tempo, ili ne podiže tjelesnu masu ili visinu ili su one u sve većem raskoraku potrebno je savjetovanje s pedijatrom (eventualno gastroenterologom).

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Imam li razloga brinuti se zbog svog nižeg i sitnijeg dječaka?

<para>
 Prije 3 dana smo joj probno dali Hipp kašicu od mrkvice koju je ona, na naše oduševljenje, prihvatila kao da je od početka papa. Prvo je sisala tu hranu, ali već idući dan je najnormalnije otvarala usta i veseli se svaki put kad joj damo kašicu. Zanima me jesmo li prerano počeli s kašicama i mogu li joj sad davati recimo voćni čaj ili vodu? Sad kad vidim da je prihvatila mrkvicu, probala bi možda s brokulicom 3-4 dana, pa bih onda prešla na kašicu od jabuke ili banane. Zanima me radim li dobro. Unaprijed zahvaljujemo na odgovoru, Mama
</para>
<para>Poštovana, sve radite dobro. Prema preporukama, dohrana se i treba početi između navršenih 4 i 6 mjeseci. Vodu možete nuditi; čaj nema neku osobitu vrijednost, a zbog slatkoće djeca su ga sklona dosta popiti i kad nisu žedna, pa s tim treba biti oprezan. Inače koje voće uvedete, možete i takav voćni sok. Sad ste uveli mrkvu, pa može i sokić od mrkve.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba ima 4 mjeseca. Jesmo li prerano započeli s povrtnim kašicama? Poštovani, imam kći, 4 mjeseca i tjedan dana staru. Beba je zdrava i od samog rođenja nismo imali nikakvih problema, osim grčeva koji su prestali do 2,5 mjeseca. 
    Prije 3 dana smo joj probno dali Hipp kašicu od mrkvice koju je ona, na naše oduševljenje, prihvatila kao da je od početka papa. Prvo je sisala tu hranu, ali već idući dan je najnormalnije otvarala usta i veseli se svaki put kad joj damo kašicu. Zanima me jesmo li prerano počeli s kašicama i mogu li joj sad davati recimo voćni čaj ili vodu? Sad kad vidim da je prihvatila mrkvicu, probala bi možda s brokulicom 3-4 dana, pa bih onda prešla na kašicu od jabuke ili banane. Zanima me radim li dobro. Unaprijed zahvaljujemo na odgovoru, Mama

Poštovana, sve radite dobro. Prema preporukama, dohrana se i treba početi između navršenih 4 i 6 mjeseci. Vodu možete nuditi; čaj nema neku osobitu vrijednost, a zbog slatkoće djeca su ga sklona dosta popiti i kad nisu žedna, pa s tim treba biti oprezan. Inače koje voće uvedete, možete i takav voćni sok. Sad ste uveli mrkvu, pa može i sokić od mrkve.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Beba ima 4 mjeseca. Jesmo li prerano započeli s povrtnim kašicama?

<para>
 Inače je jeo svaka 3-4 sata. Noću nemamo problema, uspava se oko 20 h i za točno 4 sata se budi jesti, dok danju jede svakih sat-dva. Napreduje u težini i nije bolestan. U 24 h dostigne količinu od 600 do 800 ml mlijeka. Ali mene zabrinjava to što danju jede slabije, a prije je jeo dobro. Imali smo mali problem zbog promjene mjesta boravka, klime, ali to smo riješili još prije oko mjesec dana. Osim toga sve što dohvati stavlja u usta, ruke su stalno u usta. Perem mu često rukice, ali bez obzira na to, njemu se od stvarčica stalno skupljaju mucice između prstiju. Pa me i to plaši jer ne znam da li može nešto biti od toga kad stavi u usta takvu rukicu, jer mu ne mogu svakih 10 minuta prati ruke. I ujedno me i zanima da li se smije cijepiti s obzirom da je toliko smanjio dnevne obroke? Hvala puno na odgovoru. S poštovanjem, Marija.
</para>
<para>Poštovani, najvažnije da dječak dobro napreduje na tjelesnoj masi. Danju jede manje, ali često, koliko sam shvatila iz opisa. Pokušajte mu razmaknuti obroke, tijekom dana, barem na 3 h, možda će više pojesti odjednom. Nakon što navrši 4 mjeseca možete startati s dohranom, možda će to bolje jesti. Cijepiti se smije bez obzira na raspored obroka.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Beba je odjednom smanjila količinu dnevnih obroka Dobar dan. Beba ima 3 mjeseca i 7 dana. Danju jede veoma malo, nekih 50-60 ml, a za ostalu količinu se molimo da pojede, ponekad pojede, ponekad ne, dok noću pojede od 150-170 ml. 
    Inače je jeo svaka 3-4 sata. Noću nemamo problema, uspava se oko 20 h i za točno 4 sata se budi jesti, dok danju jede svakih sat-dva. Napreduje u težini i nije bolestan. U 24 h dostigne količinu od 600 do 800 ml mlijeka. Ali mene zabrinjava to što danju jede slabije, a prije je jeo dobro. Imali smo mali problem zbog promjene mjesta boravka, klime, ali to smo riješili još prije oko mjesec dana. Osim toga sve što dohvati stavlja u usta, ruke su stalno u usta. Perem mu često rukice, ali bez obzira na to, njemu se od stvarčica stalno skupljaju mucice između prstiju. Pa me i to plaši jer ne znam da li može nešto biti od toga kad stavi u usta takvu rukicu, jer mu ne mogu svakih 10 minuta prati ruke. I ujedno me i zanima da li se smije cijepiti s obzirom da je toliko smanjio dnevne obroke? Hvala puno na odgovoru. S poštovanjem, Marija.

Poštovani, najvažnije da dječak dobro napreduje na tjelesnoj masi. Danju jede manje, ali često, koliko sam shvatila iz opisa. Pokušajte mu razmaknuti obroke, tijekom dana, barem na 3 h, možda će više pojesti odjednom. Nakon što navrši 4 mjeseca možete startati s dohranom, možda će to bolje jesti. Cijepiti se smije bez obzira na raspored obroka.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   

  Klinfo.hr 

Beba je odjednom smanjila količinu dnevnih obroka

<para>
 Cijeli dan, doslovno cijeli dan ga štipa, čupa, gura, otima igračke, hranu. Pokušali smo lijepim, ružnim, ništa ne pomaže. Svakog dana je sve agresivnija prema njemu, dok svu ostalu djecu obožava, ljubi i grli. Srce mi puca zbog maltretiranja njezina mlađeg brata i sina.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>kao što ste i sami iskusili dolaskom novog djeteta u obitelj roditeljska pažnja se počinje dijeliti i roditelji jednostavno imaju manje vremena za starije dijete. Starije dijete vrlo često reagira na novonastalu situaciju. Neka djeca će reagirati pojačanim agresivnim ponašanjem, neka regresivnim ponašanjem, a neka će se zatvoriti i povući u sebe. Niti jednom roditelju nije lako kada je u pitanju rivalstvo između njihove djece i vjerujem da takve situacije za Vas mogu biti veoma bolne.</para>
<para>Vaša starija kćerkica je bila još uvijek veoma mala kada je dobila mlađeg bracu. Manja djeca, posebno mlađa od 18 mjeseci teže se prilagođuju. Neugodni osjećaji poput straha od odbacivanja, gubitka roditeljske ljubavi i pažnje u podlozi su njena agresivna ponašanja.</para>
<para>Agresija prema mlađemu bratu njeni su načini kako se nosi s neugodnim emocijama koje proživljava. Sada više nije jedinica, već starija sestra. No nije samo to već je i dijete od samo 2 i pol godine i važno je voditi računa da je još vrlo mala i da ste joj još jako potrebni. Iako imate dvoje mališana koji trebaju Vašu punu pažnju razmislite kada bi mogli odvojiti vrijeme samo za stariju kćerku i posvetiti joj Vašu punu, nepodijeljenu pažnju, a da se u to vrijeme za bracu brine netko drugi. Agresivno ponašanje samo je znak da joj u ovom periodu potrebna Vaša dodatna pažnja i podrška. Tjeskoba i ljubomora Vaše kćerkice na mlađeg brata je normalna pojava, no istodobno treba pronaći način kako zaštititi bebu od mogućih štetnih načina izražavanja tih osjećaja. U situacijama kada vaša starija kćer udara, gura ili na neki način ozljeđuje mlađeg brata važno je spriječiti je u tome i pri tome biti vrlo odlučan i jasan kako bi dijete shvatilo da je njeno ponašanje neprihvatljivo. Detaljnije o postavljanju granica u ponašanju možete pročitati u ovom članku: <ulink url="http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/u-ritmu-djeteta-odgoj-bez-prijetnji-i-ucjena/">http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/u-ritmu-djeteta-odgoj-bez-prijetnji-i-ucjena/</ulink>
</para>
<para>Također, kako se nositi s njenom ljubomorom: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/sto-uciniti-kada-je-dijete-ljubomorno/">https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/sto-uciniti-kada-je-dijete-ljubomorno/</ulink>
</para>
<para>Drago mi je čuti što je Vaša curica jedna nježna i empatična djevojčica. Sazrijevanjem i prihvaćanjem nove situacije u obitelji te smanjenjem straha i ljubomore prema mlađem braci, nježnost i empatija koju pokazuje prema drugoj djeci s vremenom bi mogla proširiti i na svoje najbliže.</para>
<para>Želim Vam puno strpljenja i razumijevanja.</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako riješiti problem agresivnosti i zadirkivanja starije kćeri prema mlađem bratu? Imamo ogroman problem. Kćerka ima 2,5 godine, a sin 16 mjeseci. Trudimo se da im jednako posvećujemo pažnju, čak starijoj kćeri i više jer se od rođenja brata se ponaša agresivno prema njemu. 
    Cijeli dan, doslovno cijeli dan ga štipa, čupa, gura, otima igračke, hranu. Pokušali smo lijepim, ružnim, ništa ne pomaže. Svakog dana je sve agresivnija prema njemu, dok svu ostalu djecu obožava, ljubi i grli. Srce mi puca zbog maltretiranja njezina mlađeg brata i sina.

Draga mama,
kao što ste i sami iskusili dolaskom novog djeteta u obitelj roditeljska pažnja se počinje dijeliti i roditelji jednostavno imaju manje vremena za starije dijete. Starije dijete vrlo često reagira na novonastalu situaciju. Neka djeca će reagirati pojačanim agresivnim ponašanjem, neka regresivnim ponašanjem, a neka će se zatvoriti i povući u sebe. Niti jednom roditelju nije lako kada je u pitanju rivalstvo između njihove djece i vjerujem da takve situacije za Vas mogu biti veoma bolne.
Vaša starija kćerkica je bila još uvijek veoma mala kada je dobila mlađeg bracu. Manja djeca, posebno mlađa od 18 mjeseci teže se prilagođuju. Neugodni osjećaji poput straha od odbacivanja, gubitka roditeljske ljubavi i pažnje u podlozi su njena agresivna ponašanja.
Agresija prema mlađemu bratu njeni su načini kako se nosi s neugodnim emocijama koje proživljava. Sada više nije jedinica, već starija sestra. No nije samo to već je i dijete od samo 2 i pol godine i važno je voditi računa da je još vrlo mala i da ste joj još jako potrebni. Iako imate dvoje mališana koji trebaju Vašu punu pažnju razmislite kada bi mogli odvojiti vrijeme samo za stariju kćerku i posvetiti joj Vašu punu, nepodijeljenu pažnju, a da se u to vrijeme za bracu brine netko drugi. Agresivno ponašanje samo je znak da joj u ovom periodu potrebna Vaša dodatna pažnja i podrška. Tjeskoba i ljubomora Vaše kćerkice na mlađeg brata je normalna pojava, no istodobno treba pronaći način kako zaštititi bebu od mogućih štetnih načina izražavanja tih osjećaja. U situacijama kada vaša starija kćer udara, gura ili na neki način ozljeđuje mlađeg brata važno je spriječiti je u tome i pri tome biti vrlo odlučan i jasan kako bi dijete shvatilo da je njeno ponašanje neprihvatljivo. Detaljnije o postavljanju granica u ponašanju možete pročitati u ovom članku: http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/u-ritmu-djeteta-odgoj-bez-prijetnji-i-ucjena/

Također, kako se nositi s njenom ljubomorom: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/sto-uciniti-kada-je-dijete-ljubomorno/

Drago mi je čuti što je Vaša curica jedna nježna i empatična djevojčica. Sazrijevanjem i prihvaćanjem nove situacije u obitelji te smanjenjem straha i ljubomore prema mlađem braci, nježnost i empatija koju pokazuje prema drugoj djeci s vremenom bi mogla proširiti i na svoje najbliže.
Želim Vam puno strpljenja i razumijevanja.

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   

  Klinfo.hr 

JELENA BORIĆ

Kako riješiti problem agresivnosti i zadirkivanja starije kćeri prema mlađem bratu?

<para>
 Naime, imam problema sa starijim sinom (4,5) od kad se rodio mlađi (1,5). Stariji sin mlađeg tuče, gura, baca na pod, ne da mu igračke. Što god mali uzme u ruke, stariji mu to iščupa iz ruke i još ga i odgurne. U zadnje vrijeme ga je počeo oponašati i pričati za sebe u 3.licu govoreći da je on beba. Izluđuje me to ponašanje. Kako da se ja postavim tu? Inače, moram naglasiti da je zaista od malena jako bistar i daleko napredniji od vršnjaka. Ali što se događa sada? Kao da se vraćamo unazad?</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>nije neobično da starije dijete na neki način ponašajno reagira na dolazak novog člana obitelji. Neka djeca će reagirati pojačanim agresivnim ponašanjem, neka regresivnim ponašanjem, a neka će se zatvoriti i povući u sebe. Niti jednom roditelju nije lako kada je u pitanju rivalstvo između njihove djece i vjerujem da takve situacije za Vas mogu biti vrlo iscrpljujuće.</para>
<para>Dolazak mlađeg brata zasigurno je vidno promijenio dinamiku Vaše obitelji. Vjerojatno se Vaš stariji sin samo pokušava prilagoditi na novu situaciju i nanovo naći svoje mjesto u obitelji, što u njegovoj glavici nije nimalo lak zadatak. Agresija prema mlađemu bratu te regresivno ponašanje (govor u 3. licu, želi biti beba) njegovi su načini kako se nosi s neugodnim emocijama koje proživljava. Također, to je jedan od načina na koji želi privući ''oduzetu'' pažnju tj. želi Vam poručiti da i on želi biti mali. Kao što ste rekli vrlo je bistar te je shvatio da, kada je bio mali poput brata, je imao Vašu punu pažnju. Razmislite, kako bi starijem sinu mogli zadovoljiti njegovu potrebu za njegovanjem i pažnjom? U kojem dijelu dana ili tjedna bi mu mogli dati Vašu punu, nepodijeljenu pažnju? Možda biste se mogli dogovoriti za vaše posebno zajedničko vrijeme u tjednu kada ćete se igrati da je on Vaša mala beba, a za brata će se tih pola sata – sat netko drugi brinuti. Naravno, u situacijama kada vaš stariji sin udara, gura ili na neki način ozljeđuje mlađeg brata važno je spriječiti ga u tome i pri tome biti vrlo odlučan i jasan kako bi dijete shvatilo da je njegovo ponašanje neprihvatljivo.</para>
<para>Postavljanje čvrstih granica u ponašanju paralelno s pružanjem dodatne pažnje i razumijevanja, Vašem sinu ćete dodatno poticati osjećaj sigurnosti i povjerenja te će se lakše prilagoditi na svoje novo mjesto u obitelji.</para>
<para>Puno sreće,</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Stariji sin mlađeg tuče i odjednom se ponaša kao beba Svi pišu "moje dijete je jako pametno, inteligentno.." itd. Podrazumijeva se da svatko od nas svoje dijete smatra najboljim, najljepšim, najpametnijim... 
    Naime, imam problema sa starijim sinom (4,5) od kad se rodio mlađi (1,5). Stariji sin mlađeg tuče, gura, baca na pod, ne da mu igračke. Što god mali uzme u ruke, stariji mu to iščupa iz ruke i još ga i odgurne. U zadnje vrijeme ga je počeo oponašati i pričati za sebe u 3.licu govoreći da je on beba. Izluđuje me to ponašanje. Kako da se ja postavim tu? Inače, moram naglasiti da je zaista od malena jako bistar i daleko napredniji od vršnjaka. Ali što se događa sada? Kao da se vraćamo unazad?
Draga mama,
nije neobično da starije dijete na neki način ponašajno reagira na dolazak novog člana obitelji. Neka djeca će reagirati pojačanim agresivnim ponašanjem, neka regresivnim ponašanjem, a neka će se zatvoriti i povući u sebe. Niti jednom roditelju nije lako kada je u pitanju rivalstvo između njihove djece i vjerujem da takve situacije za Vas mogu biti vrlo iscrpljujuće.
Dolazak mlađeg brata zasigurno je vidno promijenio dinamiku Vaše obitelji. Vjerojatno se Vaš stariji sin samo pokušava prilagoditi na novu situaciju i nanovo naći svoje mjesto u obitelji, što u njegovoj glavici nije nimalo lak zadatak. Agresija prema mlađemu bratu te regresivno ponašanje (govor u 3. licu, želi biti beba) njegovi su načini kako se nosi s neugodnim emocijama koje proživljava. Također, to je jedan od načina na koji želi privući ''oduzetu'' pažnju tj. želi Vam poručiti da i on želi biti mali. Kao što ste rekli vrlo je bistar te je shvatio da, kada je bio mali poput brata, je imao Vašu punu pažnju. Razmislite, kako bi starijem sinu mogli zadovoljiti njegovu potrebu za njegovanjem i pažnjom? U kojem dijelu dana ili tjedna bi mu mogli dati Vašu punu, nepodijeljenu pažnju? Možda biste se mogli dogovoriti za vaše posebno zajedničko vrijeme u tjednu kada ćete se igrati da je on Vaša mala beba, a za brata će se tih pola sata – sat netko drugi brinuti. Naravno, u situacijama kada vaš stariji sin udara, gura ili na neki način ozljeđuje mlađeg brata važno je spriječiti ga u tome i pri tome biti vrlo odlučan i jasan kako bi dijete shvatilo da je njegovo ponašanje neprihvatljivo.
Postavljanje čvrstih granica u ponašanju paralelno s pružanjem dodatne pažnje i razumijevanja, Vašem sinu ćete dodatno poticati osjećaj sigurnosti i povjerenja te će se lakše prilagoditi na svoje novo mjesto u obitelji.
Puno sreće,

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   

  Klinfo.hr 

Stariji sin mlađeg tuče i odjednom se ponaša kao beba

<para>
 Baca se po podu ako nešto ne dobije, vrišti, cvili, lupa nogama, histerična je, plače, govori da sam ja samo njezina mama, a imam još dvije kćerke mlađe od nje. Tuče se, svađa, protestira... Više ni ne znam što sve ne radi. Neće sama gledati crtić te stalno govori "mama". Ni igrati se ne želi sama i sve bi radila s mamom, ništa sama. U obitelji se dogodilo i da je prije tri tjedna umro moj otac, njezin djed i od tada se ponaša drukčije, neprimjereno. Svi smo glupi, glupače. Pomozite. Nikad ju ne tučemo ni ništa. A kada se smiri pitam ju zašto se tako ponaša, ali ona ne zna. Molim pomoć.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>žao mi je čuti da ste nedavno izgubili oca. To je gubitak koju zasigurno osjeća cijela obitelj. Vjerujem da Vam se teško nositi s vlastitom tugom, a onda još i s promjenom ponašanja Vaše curice. Navodite da se promjena ponašanja dogodila preminućem Vašeg oca te to može biti jedan od uzroka njenog oponirajućeg ponašanja.</para>
<para>Djeca tuguju na drugačiji način u odnosu na odrasle. U dobi od samo četiri godine ona nemaju rječnik kojim bi izrazili sve što misle i osjećaju. Kako se nositi s tako teškim emocijama čine najbolje kako znaju – najčešće promjenom ponašanja. Djeca tako kroz tugovanje mogu iskazivati razne varijacije ponašanja, od agresije prema sebi ili okolini, pretjerane povučenosti, burnih reakcija, neobične smirenosti i sl. Kako djeca te dobi nemaju još kapaciteta prepoznavati ni imenovati svu paletu svojih osjećaja nije rijetkost da ni sama ne prepoznaju motive svojih reakcija. Također, nije neobično da pokazuju veliku vezanost za roditelje ili druge bliske osobe, a u podlozi te vezanosti je strah od ponovnog gubitka važnih osoba. U strahu da se i Vama ne dogodi isto što i djedu čini mi se kako je Vaša kćerkica uzela za zadatak brigu i motrenje majke kako ne bi ''iznenada'' nestala.</para>
<para>Spomenuli ste da imate još dvije mlađe kćerkice. Jedan od uzroka njenog ponašanja može biti i prilagodba na dolazak ne samo jedne, već i druge seke. Iako su svojoj novoj braći i sestrama vrlo privrženi djeca nerijetko pokazuju bar neke reakcije na dolazak novih članova obitelji. Agresija i potreba za dodatnom pažnjom često je jedna od njih.</para>
<para>Ono što je Vašoj djevojčici sada potrebno je ponovo uspostavljanje osjećaja sigurnosti u okolini i svijetu koji je okružuje. Znam da Vam pored dvije mlađe kćeri i kućnih obaveza nije lako odvojiti jedan dio dana samo za nju, no vrlo je važno da posvetite neko vrijeme samo za Vašu stariju kćer. Kako je igra najbolji način dječije komunikacije možda je za početak dovoljno pola sata dnevno provesti u igri s Vašom djevojčicom gdje će moći dobiti vašu nepodjeljenu pažnju. Kroz igru joj možete pomoći da proradi nakupljene emocije straha, tuge i ljutnje. Pomoću igre s figuricama možete izraziti njene i svoje osjećaje za koje smatrate da ju muče (npr. Medo je tužan jer je izgubio djeda kojeg je jako volio, princeza je dobila seku koju jako voli, ali joj ponekad ide na živce i sl.).</para>
<para>Jedan od načina kako joj možete pomoći proraditi njene emocije, a istovremeno smanjiti nepoželjno ponašanje je reflektiranje emocija koje kod nje primjećujete. Razmislite, što se događa unutar nje da je na taj način promijenila ponašanje? Koje emocije leže ispod agresivnih ispada? Reflektiranje emocija sastoji se u tome da Vi umjesto nje verbalizirate što se zbiva unutar nje, npr. „Čini mi se da te je strah ostati sama u sobi.“„Vidim da si jako ljuta!“ i sl. Vi joj možete poslužiti kao prozor u svijet gdje ćete umjesto nje izraziti ono što ona u sebi osjeća te joj tako bar na neki način olakšati teret neugodnih emocija.</para>
<para>Osjećaj sigurnosti i kontrole joj možete pružiti i kroz čvrste i jasne granice. Dogovorite se s partnerom koja su ponašanja u Vašoj obitelji prihvatljiva, a koja nisu te prema njima postavite granice. U svakom slučaju postavljanje granica je preporučljivo kada je dijete agresivno prema sebi, drugima ili kada uništava imovinu. Odlično je što fizički ne kažnjavate dijete, a kako na adekvatan način postaviti jasne granice možete pročitati u ovom članku: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/.">https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/.</ulink>
</para>
<para>S obzirom na okolnosti vjerujem da prolazite kroz jedan buran period u životu te Vam želim puno strpljenja i razumijevanja u daljnjem odgoju vaše dječice.</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Moja 4-godišnjakinja ponaša se užasno, vrišti, tuče se Imam kći od skoro 4 godine koja se ponaša užasno. 
    Baca se po podu ako nešto ne dobije, vrišti, cvili, lupa nogama, histerična je, plače, govori da sam ja samo njezina mama, a imam još dvije kćerke mlađe od nje. Tuče se, svađa, protestira... Više ni ne znam što sve ne radi. Neće sama gledati crtić te stalno govori "mama". Ni igrati se ne želi sama i sve bi radila s mamom, ništa sama. U obitelji se dogodilo i da je prije tri tjedna umro moj otac, njezin djed i od tada se ponaša drukčije, neprimjereno. Svi smo glupi, glupače. Pomozite. Nikad ju ne tučemo ni ništa. A kada se smiri pitam ju zašto se tako ponaša, ali ona ne zna. Molim pomoć.

Draga mama,
žao mi je čuti da ste nedavno izgubili oca. To je gubitak koju zasigurno osjeća cijela obitelj. Vjerujem da Vam se teško nositi s vlastitom tugom, a onda još i s promjenom ponašanja Vaše curice. Navodite da se promjena ponašanja dogodila preminućem Vašeg oca te to može biti jedan od uzroka njenog oponirajućeg ponašanja.
Djeca tuguju na drugačiji način u odnosu na odrasle. U dobi od samo četiri godine ona nemaju rječnik kojim bi izrazili sve što misle i osjećaju. Kako se nositi s tako teškim emocijama čine najbolje kako znaju – najčešće promjenom ponašanja. Djeca tako kroz tugovanje mogu iskazivati razne varijacije ponašanja, od agresije prema sebi ili okolini, pretjerane povučenosti, burnih reakcija, neobične smirenosti i sl. Kako djeca te dobi nemaju još kapaciteta prepoznavati ni imenovati svu paletu svojih osjećaja nije rijetkost da ni sama ne prepoznaju motive svojih reakcija. Također, nije neobično da pokazuju veliku vezanost za roditelje ili druge bliske osobe, a u podlozi te vezanosti je strah od ponovnog gubitka važnih osoba. U strahu da se i Vama ne dogodi isto što i djedu čini mi se kako je Vaša kćerkica uzela za zadatak brigu i motrenje majke kako ne bi ''iznenada'' nestala.
Spomenuli ste da imate još dvije mlađe kćerkice. Jedan od uzroka njenog ponašanja može biti i prilagodba na dolazak ne samo jedne, već i druge seke. Iako su svojoj novoj braći i sestrama vrlo privrženi djeca nerijetko pokazuju bar neke reakcije na dolazak novih članova obitelji. Agresija i potreba za dodatnom pažnjom često je jedna od njih.
Ono što je Vašoj djevojčici sada potrebno je ponovo uspostavljanje osjećaja sigurnosti u okolini i svijetu koji je okružuje. Znam da Vam pored dvije mlađe kćeri i kućnih obaveza nije lako odvojiti jedan dio dana samo za nju, no vrlo je važno da posvetite neko vrijeme samo za Vašu stariju kćer. Kako je igra najbolji način dječije komunikacije možda je za početak dovoljno pola sata dnevno provesti u igri s Vašom djevojčicom gdje će moći dobiti vašu nepodjeljenu pažnju. Kroz igru joj možete pomoći da proradi nakupljene emocije straha, tuge i ljutnje. Pomoću igre s figuricama možete izraziti njene i svoje osjećaje za koje smatrate da ju muče (npr. Medo je tužan jer je izgubio djeda kojeg je jako volio, princeza je dobila seku koju jako voli, ali joj ponekad ide na živce i sl.).
Jedan od načina kako joj možete pomoći proraditi njene emocije, a istovremeno smanjiti nepoželjno ponašanje je reflektiranje emocija koje kod nje primjećujete. Razmislite, što se događa unutar nje da je na taj način promijenila ponašanje? Koje emocije leže ispod agresivnih ispada? Reflektiranje emocija sastoji se u tome da Vi umjesto nje verbalizirate što se zbiva unutar nje, npr. „Čini mi se da te je strah ostati sama u sobi.“„Vidim da si jako ljuta!“ i sl. Vi joj možete poslužiti kao prozor u svijet gdje ćete umjesto nje izraziti ono što ona u sebi osjeća te joj tako bar na neki način olakšati teret neugodnih emocija.
Osjećaj sigurnosti i kontrole joj možete pružiti i kroz čvrste i jasne granice. Dogovorite se s partnerom koja su ponašanja u Vašoj obitelji prihvatljiva, a koja nisu te prema njima postavite granice. U svakom slučaju postavljanje granica je preporučljivo kada je dijete agresivno prema sebi, drugima ili kada uništava imovinu. Odlično je što fizički ne kažnjavate dijete, a kako na adekvatan način postaviti jasne granice možete pročitati u ovom članku: https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/.

S obzirom na okolnosti vjerujem da prolazite kroz jedan buran period u životu te Vam želim puno strpljenja i razumijevanja u daljnjem odgoju vaše dječice.

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   

  Klinfo.hr 

Moja 4-godišnjakinja ponaša se užasno, vrišti, tuče se

<para>
 Do prije par mjeseci je spavao u svom krevetiću cijelu noć, a zatim je počeo da se povremeno budi. Kada ga utješim opet bi zaspao u svom krevetiću. Zatim su počeli problemi sa zubićima pa ga je suprug često uzimao u krevet s nama (s tim da spavamo u istoj sobi s bebom). Sada ne želi spavati u krevetiću, uspavam ga u našem krevetu pa ga prebacim u krevetić s tim da se brzo probudi plačući. U stanju je plakati cijelu noć samo da spava s nama. Preko dana ga uspavam na rukama i spava oko sat vremena u svom krevetiću. Probala sam ga ostaviti da plače, povremeno sam ga tješila, ali onda nije spavao uopće i sutra dan ne mogu funkcionirati. Molim vas pomozite nam kako ga naučiti da opet spava u svojem krevetiću!
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da uspavljivanje Vašeg sina ponekad zna biti vrlo iscrpljujuće. Kažete da je ranije spavao sam te da su se poteškoće s odvajanjem počele javljati s rastom njegovih zubića kada je i počeo spavati s Vama u krevetu. Rast zubića djeci može biti vrlo neugodan te se u tom procesu mogu javiti različite emocije kao što su ljutnja, bol, frustracija. Kako bi se lakše nosila s tako neugodnim emocijama djeca znaju na neki način promijeniti svoje ponašanje pa se tako može dogoditi da djeca koja su ranije bila samostalna počinju iskazivati regresivna ponašanja ili pokažu veću vezanost za roditelje. U tim trenucima djeci je potrebna podrška i razumijevanje roditelja. Potrebno je pronaći način kako Vašem malenom pomoći kako da što lakše prebrodi ove prve životne izazove.</para>
<para>Prvenstveno, bitno je djetetu dati do znanja da ste tu uz njega i da ga nećete napustiti. Ipak, to ne znači nužno da dijete mora spavati s Vama u krevetu ili da ga morate nositi pri dnevnom uspavljivanju. I na druge načine mu se može dati jednaka poruka. Naime, ako se dijete uzruja jer ga ne nosite, možete biti uz njegov krevetić, maziti ga, masirati, pjevati mu uspavanku i na druge načine pomoći mu da se opusti i osjeti sigurnost. S obzirom da je sada već navikao da spava s Vama, važno je da se pripremite da će za to trebati dosta strpljenja i da ćete morati biti ustrajni. Na početku će se više opirati i tražiti da bude s Vama no kako će osjećati da ste uz njega iako nije u Vašem krevetiću taj otpor bi se trebao smanjiti i trebao mi se brže smiriti, naravno uz Vašu pomoć. Također, važno je da ga u trenucima plača ne ostavljate samog jer bi to moglo stvoriti kontraefekt i produljiti cijeli proces odvajanja. Kako je još jako mali, Vaša fizička blizina je jako važna. Dodir, stajanje kraj krevetića i maženje, držanje ruke na njegovom tijelu može mu pomoći da se dodatno opusti i da shvati da ste Vi uz njega, u tom, njemu zahtjevnom, procesu kao što je uspavljivanje.</para>
<para>Želim Vam puno sreće.</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak je spavao u svom krevetiću, no odjednom ne želi Poštovani, dječak ima 16 mjeseci, još uvijek ne priča i imamo problem sa spavanjem. Od rođenja je spavao lijepo i mirna je beba. 
    Do prije par mjeseci je spavao u svom krevetiću cijelu noć, a zatim je počeo da se povremeno budi. Kada ga utješim opet bi zaspao u svom krevetiću. Zatim su počeli problemi sa zubićima pa ga je suprug često uzimao u krevet s nama (s tim da spavamo u istoj sobi s bebom). Sada ne želi spavati u krevetiću, uspavam ga u našem krevetu pa ga prebacim u krevetić s tim da se brzo probudi plačući. U stanju je plakati cijelu noć samo da spava s nama. Preko dana ga uspavam na rukama i spava oko sat vremena u svom krevetiću. Probala sam ga ostaviti da plače, povremeno sam ga tješila, ali onda nije spavao uopće i sutra dan ne mogu funkcionirati. Molim vas pomozite nam kako ga naučiti da opet spava u svojem krevetiću!

Draga mama,
vjerujem da uspavljivanje Vašeg sina ponekad zna biti vrlo iscrpljujuće. Kažete da je ranije spavao sam te da su se poteškoće s odvajanjem počele javljati s rastom njegovih zubića kada je i počeo spavati s Vama u krevetu. Rast zubića djeci može biti vrlo neugodan te se u tom procesu mogu javiti različite emocije kao što su ljutnja, bol, frustracija. Kako bi se lakše nosila s tako neugodnim emocijama djeca znaju na neki način promijeniti svoje ponašanje pa se tako može dogoditi da djeca koja su ranije bila samostalna počinju iskazivati regresivna ponašanja ili pokažu veću vezanost za roditelje. U tim trenucima djeci je potrebna podrška i razumijevanje roditelja. Potrebno je pronaći način kako Vašem malenom pomoći kako da što lakše prebrodi ove prve životne izazove.
Prvenstveno, bitno je djetetu dati do znanja da ste tu uz njega i da ga nećete napustiti. Ipak, to ne znači nužno da dijete mora spavati s Vama u krevetu ili da ga morate nositi pri dnevnom uspavljivanju. I na druge načine mu se može dati jednaka poruka. Naime, ako se dijete uzruja jer ga ne nosite, možete biti uz njegov krevetić, maziti ga, masirati, pjevati mu uspavanku i na druge načine pomoći mu da se opusti i osjeti sigurnost. S obzirom da je sada već navikao da spava s Vama, važno je da se pripremite da će za to trebati dosta strpljenja i da ćete morati biti ustrajni. Na početku će se više opirati i tražiti da bude s Vama no kako će osjećati da ste uz njega iako nije u Vašem krevetiću taj otpor bi se trebao smanjiti i trebao mi se brže smiriti, naravno uz Vašu pomoć. Također, važno je da ga u trenucima plača ne ostavljate samog jer bi to moglo stvoriti kontraefekt i produljiti cijeli proces odvajanja. Kako je još jako mali, Vaša fizička blizina je jako važna. Dodir, stajanje kraj krevetića i maženje, držanje ruke na njegovom tijelu može mu pomoći da se dodatno opusti i da shvati da ste Vi uz njega, u tom, njemu zahtjevnom, procesu kao što je uspavljivanje.
Želim Vam puno sreće.

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   

  Klinfo.hr 

Dječak je spavao u svom krevetiću, no odjednom ne želi

<para>
 ! Umijemo ga u hladnoj vodi, milujemo ga i nakon 10 minuta je gotovo, samostalno odlazi u krevet i ujutro se ne sjeća. Napad je popraćen kašljanjem i stiskanjem zubi kao da se guši. Pomozite! Hvala.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>Ono što Vi opisujete vrlo je slično noćnim strahovima kod djece. Noćni strahovi često se pojavljuju kod djece predškolske dobi te, kako ste Već i dali naslutiti, roditelje nerijetko ostavljaju izbezumljene i uplašene. Za noćne strahove karakteristično je da dijete u tom trenutku nije svjesno okoline i zapravo je u NREM fazi spavanja. Kada doživljava strahove, ima otvorene oči, ali je zapravo dezorijentirano i ne primjećuje što se zbiva. Često nešto nepovezano govori. Vrišti, vrlo je uzrujano. Vjerujem da Vam nije lako gledati Vašeg sinčića kako prolazi strašne scenarije u svojoj glavici potpuno Vas isključujući. Osjećaj bespomoćnosti i straha koji mnogi roditelji tada osjete vrlo je intenzivan.</para>
<para>Unatoč neugodnom i zastrašujućem ponašanju Vašeg sina u tom trenutku važno je da se Vi pokušate smiriti. Postavljanje pitanja ili pokušaj buđenja djeteta neće biti od prevelike koristi, jer kako ste naveli on, a ni ostala djeca koja proživljavaju noćne strahove, najčešće na to ne reagiraju. Vjerujem da bi ga u toj situaciji najradije željeli istrgnuti iz tog stanja, no to je nažalost zbog prirode fenomena, rijetko kad moguće. Zašto su se pojavili noćni strahovi kod Vašeg sina teško je reći. Na to pitanje vjerojatno ne postoji jednostavan odgovor. Moguće je da reagira na više nakupljenih ''neugodnih'' emocija s kojim se morao nositi, a možda reagira na konkretnu situaciju koja mu stvara napetost. Razmislite je li se nedavno dogodila neka promjena u njegovom životu? Preseljenje, gubitak ili dolazak novog člana obitelji, promjena u vrtiću i sl. djeci predstavljaju situacije na koje se moraju adaptirati te će to nekima biti lakši, a nekima teži proces. Djeca se s okolinom, napetosti stresom ili drugim neugodnim emocijama nose na različite načine. Tako će neka djeca reagirati agresivno, neka će se povlačiti u sebe, a neka će se prorađivati neugodne emocije u fazi spavanja.</para>
<para>U svakom slučaju, ako se noćni strahovi produlje na 2-3 mjeseca savjetujem da potražite stručnu pomoć. Ako ste iz Zagreba možete se obratiti i nama u Centar Proventus gdje imamo iskustva s ovakvim i sličnim dječjim poteškoćama.</para>
<para>Puno hrabrosti i mirnoće Vam želim.</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Naš 7- godišnjak noću se budi izgubljen i u panici Moj zdravi šestogodišnjak, počeo je svaku noć, već 7 dana za redom, panično se buditi noću, jako plakati, trese se cijelim tijelom, nije u mogućnosti otvoriti usta, hvata se za glavu, čudno gleda u nas i po prostoriji, kao da ga netko proganja, što ga mi više pitamo ili smirujemo, napad je veći i jaaako se trese 
   ! Umijemo ga u hladnoj vodi, milujemo ga i nakon 10 minuta je gotovo, samostalno odlazi u krevet i ujutro se ne sjeća. Napad je popraćen kašljanjem i stiskanjem zubi kao da se guši. Pomozite! Hvala.

Poštovana,
Ono što Vi opisujete vrlo je slično noćnim strahovima kod djece. Noćni strahovi često se pojavljuju kod djece predškolske dobi te, kako ste Već i dali naslutiti, roditelje nerijetko ostavljaju izbezumljene i uplašene. Za noćne strahove karakteristično je da dijete u tom trenutku nije svjesno okoline i zapravo je u NREM fazi spavanja. Kada doživljava strahove, ima otvorene oči, ali je zapravo dezorijentirano i ne primjećuje što se zbiva. Često nešto nepovezano govori. Vrišti, vrlo je uzrujano. Vjerujem da Vam nije lako gledati Vašeg sinčića kako prolazi strašne scenarije u svojoj glavici potpuno Vas isključujući. Osjećaj bespomoćnosti i straha koji mnogi roditelji tada osjete vrlo je intenzivan.
Unatoč neugodnom i zastrašujućem ponašanju Vašeg sina u tom trenutku važno je da se Vi pokušate smiriti. Postavljanje pitanja ili pokušaj buđenja djeteta neće biti od prevelike koristi, jer kako ste naveli on, a ni ostala djeca koja proživljavaju noćne strahove, najčešće na to ne reagiraju.  Vjerujem da bi ga u toj situaciji najradije željeli istrgnuti iz tog stanja, no to je nažalost zbog prirode fenomena, rijetko kad moguće. Zašto su se pojavili noćni strahovi kod Vašeg sina teško je reći. Na to pitanje vjerojatno ne postoji jednostavan odgovor. Moguće je da reagira na više nakupljenih ''neugodnih'' emocija s kojim se morao nositi, a možda reagira na konkretnu situaciju koja mu stvara napetost.  Razmislite je li se nedavno dogodila neka promjena u njegovom životu? Preseljenje, gubitak ili dolazak novog člana obitelji, promjena u vrtiću i sl. djeci predstavljaju situacije na koje se moraju adaptirati te će to nekima biti lakši, a nekima teži proces. Djeca se s okolinom, napetosti  stresom ili drugim neugodnim emocijama nose na različite načine. Tako će neka djeca reagirati agresivno, neka će se povlačiti u sebe, a neka će se prorađivati neugodne emocije u fazi spavanja.
U svakom slučaju, ako se noćni strahovi produlje na 2-3 mjeseca savjetujem da potražite stručnu pomoć. Ako ste iz Zagreba možete se obratiti i nama u Centar Proventus gdje imamo iskustva s ovakvim i sličnim dječjim poteškoćama.
Puno hrabrosti i mirnoće Vam želim.

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   

  Klinfo.hr 

Naš 7- godišnjak noću se budi izgubljen i u panici

<para>
 Stara je 2 godine i teška 11 kg. Živahna, priča, hoda, ali s prehranom je "teška". Brinem i zbog kilaže, ali nema zdravstvenih problema. Inače, isto sam sitna žena pa je vjerojatno zbog genetike, ali bi voljela joj malo popraviti krvnu sliku i poboljšati kilažu. Mlijeko slabo pije kroz hranu i uglavnom je moram tjerati jesti, a trudim se da ima redovne i izbalansirane obroke.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ne trebate se brinuti, vaša djevojčica ima potpuno normalnu i zdravu težinu za dob. Vrijednosti željeza možete poboljšati unosom namirnica koje su njime bogate, a to su meso, zeleno lisnato povrće i bobičasto voće.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kako na prirodan način poboljšati vrijednost željeza kod djeteta? Zanima me kako na prirodan način i kojom vrstom hrane poboljšati hemoglobin kod djeteta? Hemoglobin je trenutačno je 108. Imala je prehladu i koristila sirup Sinacilin. 
    Stara je 2 godine i teška 11 kg. Živahna, priča, hoda, ali s prehranom je "teška". Brinem i zbog kilaže, ali nema zdravstvenih problema. Inače, isto sam sitna žena pa je vjerojatno zbog genetike, ali bi voljela joj malo popraviti krvnu sliku i poboljšati kilažu. Mlijeko slabo pije kroz hranu i uglavnom je moram tjerati jesti, a trudim se da ima redovne i izbalansirane obroke.

Poštovana,
ne trebate se brinuti, vaša djevojčica ima potpuno normalnu i zdravu težinu za dob. Vrijednosti željeza možete poboljšati unosom namirnica koje su njime bogate, a to su meso, zeleno lisnato povrće i bobičasto voće.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 

Kako na prirodan način poboljšati vrijednost željeza kod djeteta?

<para/>
<para>
 Ujutro oko 9-10h pojede voćnu kašicu (nekad samo voće, ponekad s keksima ili rižolinom) Oko 13-14 h pojede ručak (meso s povrćem (mrkva, brokula, cvjetača, batat, krmpir, blitva, špinat, cikla, bundeva, tikvica.. ili tjesteninim bez jaja; kus-kus, heljdu, palentu, riba). Žumanjak je probao nedavno i to 2 x po šestinu. Jede i koricu od kruha. Nakon cca 3 sata popije 180-210 ml APTAMIL 2. Kao večernji obrok pojede gris, čokolino, voće s žitaricama, proso, frutolino; prije toga ponekad i jogurt. Prije spavanja popije 180-210 ml APTAMILA te se probudi oko 01-02h i opet popije APTAMIL 2 kao i oko 05-06h. Pije uglavnom vodu, ponekad sok.
</para>
<para>
 Cijeli dan je aktivan pa me zanima da li su obroci dovoljni i dobro raspoređeni odnosno da li bi preporučili još neke namirnice koje bi mogao probati? Zahvaljujem na odgovoru.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>za dijete u dobi od deset mjeseci dovoljno je pet obroka u danu sa razmakom od tri do četiri sata. Što se tiče količine hrane uvijek se vodite djetetovim apetitom. Vaše dijete ima potpuno normalnu težinu za navedenu dob.</para>
<para>U obrocima krute hrane koje ste naveli napravila bih samo ne ke sitne izmjene: u prvi jutarnji obrok bih uz mlijeko dodala žitarice (u obliku pahuljica ili kruha) te bi u popodnevni mliječni međuobrok dodala i voće.</para>
<para>U djetetovu prehranu svakako možete uvesti i plavu odnosno bijelu ribu kao i većinu namirnica jer su se preporuke promijenile. Do prve godine života uputno je izbjegavati med, kravlje mlijeko te hranu koja može izazvati gušenje kao što su npr. orašasti plodovi ili grožđe.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Raspored obroka kod 10-mjesečne bebe Poštovani, moj sin ima 10 mjeseci. Na pregledu s 9 mjeseci imao je 74 cm i 8600 g.

Ujutro oko 9-10h pojede voćnu kašicu (nekad samo voće, ponekad s keksima ili rižolinom). 

   Ujutro oko 9-10h pojede voćnu kašicu (nekad samo voće, ponekad s keksima ili rižolinom) Oko 13-14 h pojede ručak (meso s povrćem (mrkva, brokula, cvjetača, batat, krmpir, blitva, špinat, cikla, bundeva, tikvica.. ili tjesteninim bez jaja; kus-kus, heljdu, palentu, riba). Žumanjak je probao nedavno i to 2 x po šestinu. Jede i koricu od kruha. Nakon cca 3 sata popije 180-210 ml APTAMIL 2. Kao večernji obrok pojede gris, čokolino, voće s žitaricama, proso, frutolino; prije toga ponekad i jogurt. Prije spavanja popije 180-210 ml APTAMILA te se probudi oko 01-02h i opet popije APTAMIL 2 kao i oko 05-06h. Pije uglavnom vodu, ponekad sok.


   Cijeli dan je aktivan pa me zanima da li su obroci dovoljni i dobro raspoređeni odnosno da li bi preporučili još neke namirnice koje bi mogao probati? Zahvaljujem na odgovoru.

Poštovana,
za dijete u dobi od deset mjeseci dovoljno je pet obroka u danu sa razmakom od tri do četiri sata. Što se tiče količine hrane uvijek se vodite djetetovim apetitom. Vaše dijete ima potpuno normalnu težinu za navedenu dob.
U obrocima krute hrane koje ste naveli napravila bih samo ne ke sitne izmjene: u prvi jutarnji obrok bih uz mlijeko dodala žitarice (u obliku pahuljica ili kruha) te bi u popodnevni mliječni međuobrok dodala i voće.
U djetetovu prehranu svakako možete uvesti i plavu odnosno bijelu ribu kao i većinu namirnica jer su se preporuke promijenile. Do prve godine života uputno je izbjegavati med, kravlje mlijeko te hranu koja može izazvati gušenje kao što su npr. orašasti plodovi ili grožđe.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   

  Klinfo.hr 

Raspored obroka kod 10-mjesečne bebe

<para>
 S obzirom na to da mi je ova kombinacija, u više slučajeva svrsishodna i preporučena od liječnice iz lokalne privatne ambulante, zanima me i Vaše mišljenje. Hvala unaprijed.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>kiselo-bazna ravnoteža se postiže prvenstveno uravnoteženom prehranom te iako je činjenica da današnji način života i prehramene navike većine ljudi organizam guraju u stanje kiselosti, ravnoteža ponekad može biti okrenuta i u stanje lužnatosti. Ako točno znate razlučiti razliku između ova dva stanja prema simptomima koji se javljaju u vašem organizmu, tada je povremena upotreba sredstava za alkaliziranje opravdana. No morate znati da su dodaci prehrani samo privremena pomoć te da ne mogu zamijeniti pravilan način prehrane. Uvijek dajte prednost cjelovitim pred prerađenim namirnicama.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Postoji li vremensko ograničenje korištenja medicinske sode u kombinaciji s limunom? Da li je vremenski ograničeno korištenje medicinske sode u kombinaciji s limunom? Koristim taj napitak već četiri tjedna, pa me zanima da li i dalje mogu nastaviti? 
    S obzirom na to da mi je ova kombinacija, u više slučajeva svrsishodna i preporučena od liječnice iz lokalne privatne ambulante, zanima me i Vaše mišljenje. Hvala unaprijed.

Poštovana,
kiselo-bazna ravnoteža se postiže prvenstveno uravnoteženom prehranom te iako je činjenica da današnji način života i prehramene navike većine ljudi organizam guraju u stanje kiselosti, ravnoteža ponekad može biti okrenuta i u stanje lužnatosti. Ako točno znate razlučiti razliku između ova dva stanja prema simptomima koji se javljaju u vašem organizmu, tada je povremena upotreba sredstava za alkaliziranje opravdana. No morate znati da su dodaci prehrani samo privremena pomoć te da ne mogu zamijeniti pravilan način prehrane. Uvijek dajte prednost cjelovitim pred prerađenim namirnicama.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   

  Klinfo.hr 

Postoji li vremensko ograničenje korištenja medicinske sode u kombinaciji s limunom?

<para/>
<para>Poštovana,</para>
<para>produkcija majčinog mlijeka funkcionira po principu ponude i potražnje. Što dijete više jede, nastaje više mlijeka. Produkcija mlijeka će se donekle smanjiti ako izostavite dva podoja u danu, ali mlijeko neće u potpunosti nestati. Smanjenje produkcije mlijeka možete izbjeći izdajanjem umjesto podoja u vrijeme kad dijete jede adaptirano mlijeko.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Da li uvođenje dohrane rezultira manjom produkcijom mlijeka? Poštovani, da li uvođenjem dohrane bebici od 3 mjeseca, 2 obroka kroz dan, riskiram manjom produkcijom mlijeka? Beba je rođena sa 3200 g, sada ima 4700 g. Do sada je bio samo na dojci. 
Poštovana,
produkcija majčinog mlijeka funkcionira po principu ponude i potražnje. Što dijete više jede, nastaje više mlijeka. Produkcija mlijeka će se donekle smanjiti ako izostavite dva podoja u danu, ali mlijeko neće u potpunosti nestati. Smanjenje produkcije mlijeka možete izbjeći izdajanjem umjesto podoja u vrijeme kad dijete jede adaptirano mlijeko.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   

  Klinfo.hr 

Da li uvođenje dohrane rezultira manjom produkcijom mlijeka?

<para>
 Molim vašu pomoć. Pozdrav, Maja
</para>
<para>
Poštovana, bez da se dijete pregleda teško se može reći o čemu je riječ. Savjetujem da se prvo javite izabranom pedijatru na pregled.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Točkasto crvenilo na bebinoj nožici Poštovani, moja beba je stara 18 dana i prije 7 dana se pojavilo točkasto crvenilo na lijevom bedru nogice. Međutim to ne prolazi i sad me već lagano brine jer ne znam o čemu se radi. 
    Molim vašu pomoć. Pozdrav, Maja


Poštovana, bez da se dijete pregleda teško se može reći o čemu je riječ. Savjetujem da se prvo javite izabranom pedijatru na pregled.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Točkasto crvenilo na bebinoj nožici

<para>
 Svrbe, bole i stvaraju se slojevite krastice. Imam 35 godina, i iza sebe dva poroda. Molim Vas pomozite.
</para>
<para>
Poštovana, potrebno je da se javite na pregled dermatologu koji će odlučiti što dalje. Katkad je potrebna i biopsija kože kako bi se utvrdilo o čemu se radi i dalo odgovarajuću terapiju.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Ponavljajući bolni osip po vratu Poštovani, unazad nekoliko mjeseci ponavljanja mi se osip po vratu u vidu bubuljica koje to nisu. Izgledaju kao tvrde izbočine, a kroz dva dana kao vodeni prištevi. 
    Svrbe, bole i stvaraju se slojevite krastice. Imam 35 godina, i iza sebe dva poroda. Molim Vas pomozite.


Poštovana, potrebno je da se javite na pregled dermatologu koji će odlučiti što dalje. Katkad je potrebna i biopsija kože kako bi se utvrdilo o čemu se radi i dalo odgovarajuću terapiju.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

IVA PALČIĆ

Ponavljajući bolni osip po vratu

<para>
 Bili smo kod pedijatra, dobili uputnicu za kirurga i sirup isilax koji je već popila, ali nema promjena, a kod kirurga prvi slobodan termin je tek za mjesec dana. Stolica joj je malo tvrđa. Molim Vas mišljenje. Hvala.
</para>
<para>
Stolicu je potrebno bolje regulirati, da bude redovna i mekana, a potrebno je pogledati ima li nekih vidljivih promjena na čmaru, tipa iritacije, ragada i sl. Ako su prisutne ojedine ili ragade potrebno je tretirati područje oko anusa (čmara) s kremom na bazi cinka (pr. Sudokrem, cink pasta i sl) ili s Cicaplast balzamom za cijeljenje. Što se regulacije stolice tiče, možete pokušati sa sirupom na bazi laktuloze (Portalak ili Duphalac) 1-2 ml/kg tjelesne mase/dan koji se trebaju dulje uzimati, često više tjedana. Ukoliko to nije dovoljno tada mislim da Vam je potrebniji dječji gastroenterlog nego kirurg kako biste riješili problem. Također ako je krvarenje prisutno unatoč normalnoj stolici potreban je pregled gastroenterologa.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Obilnije krvarenje nakon obavljanja nužde kod 5-godišnjakinje Poštovana, imam djevojčicu od 5 godina koja ima problem sa stolicom. Već 15-tak dana ima krvarenje za vrijeme obavljanja nužde i pojavu ugrušaka. Krvarenje je obilnije. 
    Bili smo kod pedijatra, dobili uputnicu za kirurga i sirup isilax koji je već popila, ali nema promjena, a kod kirurga prvi slobodan termin je tek za mjesec dana. Stolica joj je malo tvrđa. Molim Vas mišljenje. Hvala.


Stolicu je potrebno bolje regulirati, da bude redovna i mekana, a potrebno je pogledati ima li nekih vidljivih promjena na čmaru, tipa iritacije, ragada i sl. Ako su prisutne ojedine ili ragade potrebno je tretirati područje oko anusa (čmara) s kremom na bazi cinka (pr. Sudokrem, cink pasta i sl) ili s Cicaplast balzamom za cijeljenje. Što se regulacije stolice tiče, možete pokušati sa sirupom na bazi laktuloze (Portalak ili Duphalac) 1-2 ml/kg tjelesne mase/dan koji se trebaju dulje uzimati, često više tjedana. Ukoliko to nije dovoljno tada mislim da Vam je potrebniji dječji gastroenterlog nego kirurg kako biste riješili problem. Također ako je krvarenje prisutno unatoč normalnoj stolici potreban je pregled gastroenterologa.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Obilnije krvarenje nakon obavljanja nužde kod 5-godišnjakinje

<para>
 Probali smo sve, ali baš sve od čajeva brusnice, sirupe, sve alternative, ali uvijek na kraju mora popiti udarni antibiotik 10 dana te nakon toga 2 kure ninur praha. Sada pije 15 mg jer ima 3 god i 15 kg. Uglavnom joj je E.coli 10 na 6. Čitali smo i čak pitali našu pedijatricu za tretman D-manozom, ali ona je skeptična jer ne zna koju bi joj dala gramažu. Imate li Vi kakav prijedlog ili savjet? S poštovanjem, Mama Maja
</para>
<para>
Poštovani, mislim da je najbolje ako se infekcije tako stalno ponavljaju napraviti kod djevojčice kompletnu nefrološku obradu koja je potrebna , a određuje se temeljem anamneze i statusa. Obradom bi se trebao naći uzrok ponavljaju infekcija kako bi se isti mogao ukloniti. A što se tiče D manoze, ovisno o pripravku, na svakom piše doza za odrasle, slobodno dajte polovinu te doze.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Tretman D-manozom E.coli kod 3-godišnjakinje Pitanje je vezano za D-manozu. Moja kćer ima 3 godine i escherichia coli joj je prvi put dijagnosticirana s 9 mjeseci života. 
    Probali smo sve, ali baš sve od čajeva brusnice, sirupe, sve alternative, ali uvijek na kraju mora popiti udarni antibiotik 10 dana te nakon toga 2 kure ninur praha. Sada pije 15 mg jer ima 3 god i 15 kg. Uglavnom joj je E.coli 10 na 6. Čitali smo i čak pitali našu pedijatricu za tretman D-manozom, ali ona je skeptična jer ne zna koju bi joj dala gramažu. Imate li Vi kakav prijedlog ili savjet? S poštovanjem, Mama Maja


Poštovani, mislim da je najbolje ako se infekcije tako stalno ponavljaju napraviti kod djevojčice kompletnu nefrološku obradu koja je potrebna , a određuje se temeljem anamneze i statusa. Obradom bi se trebao naći uzrok ponavljaju infekcija kako bi se isti mogao ukloniti. A što se tiče D manoze, ovisno o pripravku, na svakom piše doza za odrasle, slobodno dajte polovinu te doze.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Tretman D-manozom E.coli kod 3-godišnjakinje

<para>
 Da li moram davati vitamin D ako je izvodim van svaki dan?
</para>
<para>Poštovana, pokušajte promijeniti vitamin D, tj. uzeti neki koji je u kombinaciji s probiotikom, grčeva ne bi trebalo biti. Što se tiče izvođenja van, za sada je bebi otkriveno samo lice, što je vrlo mala površina i načelno nedovoljno, zato je i osmišljena profilaksa.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Uzrokuju li D3 kapi grčeve i moraju li se uzimati ako beba svaki dan izlazi van? Beba je stara mjesec i 2 tjedna, ima jake grčeve, dva dana joj nisam davala vitamin D3 i grčevi su bili lakši. Ponovno sam dala vitamin D3 i beba opet stenje i plače. 
    Da li moram davati vitamin D ako je izvodim van svaki dan?

Poštovana, pokušajte promijeniti vitamin D, tj. uzeti neki koji je u kombinaciji s probiotikom, grčeva ne bi trebalo biti. Što se tiče izvođenja van, za sada je bebi otkriveno samo lice, što je vrlo mala površina i načelno nedovoljno, zato je i osmišljena profilaksa.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Uzrokuju li D3 kapi grčeve i moraju li se uzimati ako beba svaki dan izlazi van?

<para>
 Da li će to s vremenom izvježbati ili nam treba stručna pomoć? Razgovarala sam i s učiteljicom, ona kaže da ima problema sa čitanjem, ali da to njemu ne smeta za učenje.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>tehnika čitanja kod djece usvaja se, otprilike, u prvom razredu te učvršćuje, otprilike, početkom drugog razreda. Ukoliko dijete usvoji pogrešnu tehniku čitanja potrebna mu je dodatna pomoć, najčešće stručnjaka, kako bi ju promijenilo. Tehnika čitanja uvelike utječe na razumijevanje pročitanog teksta, ali nije uvijek presudna. Tako postoji određeni manji broj djece koja ne svladaju tečnu tehniku čitanja, a da pritom nemaju teškoća u razumijevanju pročitanog. Ipak, ukoliko želite da Vaše dijete usvoji pravilnu i tečnu tehniku čitanja savjetujem da se obratite logopedu dok je dijete još u nižim razredima osnovne škole.</para>
<para>
 <emphasis>
 Stella Rožman, prof. logoped
 </emphasis>
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kod dužih riječi moj sin u 3. razredu zamjenjuje slova Moj sin ide u 3. razred i ima problema sa čitanjem tj. pri izgovoru dužih kompliciranih riječi zamijeni slova. Inače je odličan učenik i nema problema s učenjem. 
    Da li će to s vremenom izvježbati ili nam treba stručna pomoć? Razgovarala sam i s učiteljicom, ona kaže da ima problema sa čitanjem, ali da to njemu ne smeta za učenje.


Poštovana,
tehnika čitanja kod djece usvaja se, otprilike, u prvom razredu te učvršćuje, otprilike, početkom drugog razreda. Ukoliko dijete usvoji pogrešnu tehniku čitanja potrebna mu je dodatna pomoć, najčešće stručnjaka, kako bi ju promijenilo. Tehnika čitanja uvelike utječe na razumijevanje pročitanog teksta, ali nije uvijek presudna. Tako postoji određeni manji broj djece koja ne svladaju tečnu tehniku čitanja, a da pritom nemaju teškoća u razumijevanju pročitanog. Ipak, ukoliko želite da Vaše dijete usvoji pravilnu i tečnu tehniku čitanja savjetujem da se obratite logopedu dok je dijete još u nižim razredima osnovne škole.

   
      Stella Rožman, prof. logoped
   


   
      
         Kabinet Korneo
      
   
 Klinfo.hr 

STELLA ROŽMAN

Kod dužih riječi moj sin u 3. razredu zamjenjuje slova

<para>
 Sad ima 2,5 godine i stanje se nije promijenilo i logopedica nas šalje na daljnje pretrage. Nadam se najboljem, ali ipak Vas molim Vaše mišljenje, da se pripremim na to što nas čeka. Što se prema Vašem mišljenju moglo dogoditi u toj maloj glavici jer on sad puno, puno zaostaje za vršnjacima. Unaprijed Vam zahvaljujem na odgovoru i Vašem vremenu. Hvala od srca.
</para>
<para>
Poštovana,</para>
<para>mislim da je svakako potrebno učiniti daljnje pretrage kako bi se ustanovilo što se događa u razvoju Vašeg djeteta. Naprosto je nedovoljno informacija da bi Vam mogli davati prognoze, a to bi bilo i krajnje neprofesionalno i neozbiljno jer je mnogo nepoznanica (u kojim segmentima razvoja primjećujete zaostajanje svog djeteta, je li to samo u razvoju govora u vidu slabog rječnika ili se radi o nerazumijevanju govora, lošoj komunikaciji s djetetom, uspostavljate li interakciju sa djetetom, kakav je motorni razvoj i još mnogo toga). Neophodno je učiniti psihološku procjenu razvoja koja će ustanoviti nivo kognitivnog funkcioniranja i emocionalnog razvoja. Jednako tako sugeriramo učiniti i defektološku procjenu koja će provjeriti sve ostale aspekte razvoja. Obratite nam se ponovno kada ćete imati navedena mišljenja pa ćemo moći biti konkretniji.</para>
<para>
 
 <emphasis>Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Nakon mojeg povratka na posao dijete je prestalo govoriti i napredovati Poštovani, majka sam dječaka od 2,5 godine. Do 1,5 godine bio je zdrava i vesela beba, s normalnim (i naprednim) razvojem. Nakon 1,5 godine počela sam raditi i dijete je prestalo govoriti. 
    Sad ima 2,5 godine i stanje se nije promijenilo i logopedica nas šalje na daljnje pretrage. Nadam se najboljem, ali ipak Vas molim Vaše mišljenje, da se pripremim na to što nas čeka. Što se prema Vašem mišljenju moglo dogoditi u toj maloj glavici jer on sad puno, puno zaostaje za vršnjacima. Unaprijed Vam zahvaljujem na odgovoru i Vašem vremenu. Hvala od srca.


Poštovana,
mislim da je svakako potrebno učiniti daljnje pretrage kako bi se ustanovilo što se događa u razvoju Vašeg djeteta. Naprosto je nedovoljno informacija da bi Vam mogli davati prognoze, a to bi bilo i krajnje neprofesionalno i neozbiljno jer je mnogo nepoznanica (u kojim segmentima razvoja primjećujete zaostajanje svog djeteta, je li to samo u razvoju govora u vidu slabog rječnika ili se radi o nerazumijevanju govora, lošoj komunikaciji s djetetom, uspostavljate li interakciju sa djetetom, kakav je motorni razvoj i još mnogo toga). Neophodno je učiniti psihološku procjenu razvoja koja će ustanoviti nivo kognitivnog funkcioniranja i emocionalnog razvoja. Jednako tako sugeriramo učiniti i defektološku procjenu koja će provjeriti sve ostale aspekte razvoja. Obratite nam se ponovno kada ćete imati navedena mišljenja pa ćemo moći biti konkretniji.

   
      Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog
   
   
      
         Kabinet Korneo
      
   
 Klinfo.hr 

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

Nakon mojeg povratka na posao dijete je prestalo govoriti i napredovati

<para>
 Zna i prepoznaje boje, slova i brojeve (i na hrvatskom i na engleskom zbog crtića). Ne zanimaju ga priče, pred crtićima je kao hipnotiziran, a smanjili smo ih na minimum. Trebao bi uskoro krenuti u vrtić. Jako je vezan za mene, još me dira po grudima i pravi grimase. Noću ne piški u gaćice, ali danju obavezno. Tražio je prije kakati, sada opet neće. Kako da ga potaknem da počne pričati? Na upite odgovara s "mhm ili neću".
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>prema Vašim riječima mogu zaključiti kako dječak u ekspresivnom govoru kasni za svojim vršnjacima koji u toj dobi koriste višesložne jezične iskaze te ih prilagođavaju unutar različitih socijalnih situacija. Iza ekspresivnog govora stoji jezično razumijevanje koje je nužno za njegov razvoj. Niste naveli što i u kojoj mjeri Vaš sin razumije te se prema verbalnoj uputi može ponašati. Uvijek se vraćam na temelje razvoja jezika i govora pa napominjem kako je potrebno obratiti pozornost na komunikacijski razvoj unutar kojeg promatramo sredstva i svrhe samog komuniciranja djeteta s okolinom. Kako bi sa sigurnošću utvrdili razinu komunikacijskog i jezično - govornog razvoja Vašeg djeteta, preporučam logopedsku procjenu te prema savjetu stručnjaka uključivanje u logopedsku terapiju.</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Veljača, mag. logoped.
 </emphasis>
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Dječak od 3,5 godina razgovara s jednom do dvije riječi. Kako ga potaknuti da počne govoriti? Poštovani, imam sina od 3,5 godine. Razgovara s jednom do dvije riječi. Ne slaže rečenice, eventualno "vrati se" ili tako nešto jednostavno. Pjeva cijele pjesmice, sve govori jednom riječju. 
    Zna i prepoznaje boje, slova i brojeve (i na hrvatskom i na engleskom zbog crtića). Ne zanimaju ga priče, pred crtićima je kao hipnotiziran, a smanjili smo ih na minimum. Trebao bi uskoro krenuti u vrtić. Jako je vezan za mene, još me dira po grudima i pravi grimase. Noću ne piški u gaćice, ali danju obavezno. Tražio je prije kakati, sada opet neće. Kako da ga potaknem da počne pričati? Na upite odgovara s "mhm ili neću".

Poštovana,
prema Vašim riječima mogu zaključiti kako dječak u ekspresivnom govoru kasni za svojim vršnjacima koji u toj dobi koriste višesložne jezične iskaze te ih prilagođavaju unutar različitih socijalnih situacija. Iza ekspresivnog govora stoji jezično razumijevanje koje je nužno za njegov razvoj. Niste naveli što i u kojoj mjeri Vaš sin razumije te se prema verbalnoj uputi može ponašati. Uvijek se vraćam na temelje razvoja jezika i govora pa napominjem kako je potrebno obratiti pozornost na komunikacijski razvoj unutar kojeg promatramo sredstva i svrhe samog komuniciranja djeteta s okolinom. Kako bi sa sigurnošću utvrdili razinu komunikacijskog i jezično - govornog razvoja Vašeg djeteta, preporučam logopedsku procjenu te prema savjetu stručnjaka uključivanje u logopedsku terapiju.

   
      Jelena Veljača, mag. logoped.
   


   
      
         Kabinet Korneo
      
   
 Klinfo.hr 

JELENA VELJAČA

Dječak od 3,5 godina razgovara s jednom do dvije riječi. Kako ga potaknuti da počne govoriti?

<para>
 S 3 mjeseca je počeo gugutati, a s 8 mjeseci govoriti mama, tata, baba i onda je prestao do negdje oko godinu i pol starosti. Slabo sastavlja i izgovara riječi. Počeo je sastavljati i postavljati pitanja "gdje ćeš, što radiš, daj mi sok", ali opet ne izgovara čisto. Zna kratke riječ, ali opet ih ne izgovara kako treba. Iako se trudim da ga naučim, on se smije ili me ignorira. Raspoznaje predmete i razumije, ako ga tražim da mi donese bager, on ga donese, itd. Vrlo je aktivno i društveno dijete. Bili smo kod logopeda koji je sat vremena meni "ispirao" mozak i učio me kako odgajati svoje dijete. Kao "zbog mene dijete neće pričati, da je razmažen", iako on mene sve sluša, "prezaštićen" jer od rođenja je stalno sa mnom jer nisam imala kod koga ga ostaviti niti sam imala potrebu za tim, i ujedno zapostavljen jer imam bebu, a što nije istina, više bebu "zapostavljam" nego njega. Također mi je rekla da ga trebam voditi u park, u šetnju, što ja i radim odavno. I da ga pustim da čisti po kući, da usisava itd.. što mi ne pada na pamet da dijete od skoro 3 godine maltretiram kućnim poslovima, kao i da ga obavezno upišem u vrtić. U tih sat vremena ona nije ni jedanput pogledala dijete ili ga pitala nešto da bi imala uvid u njegovu komunikaciju, već mi je rekla da ga vodim kod defektologa. Također mi je rekla da ne smijem ga pritiskati s učenjem jer bi se to moglo da odraziti na kasnije mucanje. Moje pitanje glasi: da li vi smatrate da bi dijete trebalo ići kod defektologa i što bi trebala napraviti da potaknem njegovo bolje izgovaranje riječi i rečenica? Unaprijed zahvaljujem.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ono što zaključujem iz Vašeg pisma je prvenstveno “strah” od defektologa. Moram priznati da se kroz dugogodišnje iskustvo često susrećem s takvim roditeljskim strahom. Više o defektolozima tko su i što rade, možete pročitati na našoj web stranici <ulink url="http://www.korneo.hr/Default2.aspx?ID=17">http://www.korneo.hr/Default2.aspx?ID=17</ulink> Defektolozi (danas edukacijski rehabilitatori) nisu stručnjaci koji se bave samo teškim problemima, već su naprosto vrsta stručnjaka čiji rad je orijentiran na praćenje i poticanje razvoja svakog djeteta. Ukoliko Vaše dijete ne napreduje u razvoju govora potrebno je provjeriti ima li razvijenu združenu pažnju kao preduvjet interakcije koja je temelj svakog učenja. Stoga bi zaista bilo dobro posjetiti defektologa koji će procijeniti preduvjete za učenje i napredovanje.</para>
<para>
 
 <emphasis>Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Treba li djetetu defektolog i kako ga potaknuti na bolje izgovaranje riječi? Poštovani, imam dječaka oko 2 godine i 7 mjeseci. Rođen je prirodno u terminu. 
    S 3 mjeseca je počeo gugutati, a s 8 mjeseci govoriti mama, tata, baba i onda je prestao do negdje oko godinu i pol starosti. Slabo sastavlja i izgovara riječi. Počeo je sastavljati i postavljati pitanja "gdje ćeš, što radiš, daj mi sok", ali opet ne izgovara čisto. Zna kratke riječ, ali opet ih ne izgovara kako treba. Iako se trudim da ga naučim, on se smije ili me ignorira. Raspoznaje predmete i razumije, ako ga tražim da mi donese bager, on ga donese, itd. Vrlo je aktivno i društveno dijete. Bili smo kod logopeda koji je sat vremena meni "ispirao" mozak i učio me kako odgajati svoje dijete. Kao "zbog mene dijete neće pričati, da je razmažen", iako on mene sve sluša, "prezaštićen" jer od rođenja je stalno sa mnom jer nisam imala kod koga ga ostaviti niti sam imala potrebu za tim, i ujedno zapostavljen jer imam bebu, a što nije istina, više bebu "zapostavljam" nego njega. Također mi je rekla da ga trebam voditi u park, u šetnju, što ja i radim odavno. I da ga pustim da čisti po kući, da usisava itd.. što mi ne pada na pamet da dijete od skoro 3 godine maltretiram kućnim poslovima, kao i da ga obavezno upišem u vrtić. U tih sat vremena ona nije ni jedanput pogledala dijete ili ga pitala nešto da bi imala uvid u njegovu komunikaciju, već mi je rekla da ga vodim kod defektologa. Također mi je rekla da ne smijem ga pritiskati s učenjem jer bi se to moglo da odraziti na kasnije mucanje. Moje pitanje glasi: da li vi smatrate da bi dijete trebalo ići kod defektologa i što bi trebala napraviti da potaknem njegovo bolje izgovaranje riječi i rečenica? Unaprijed zahvaljujem.

Poštovana,
ono što zaključujem iz Vašeg pisma je prvenstveno “strah” od defektologa. Moram priznati da se kroz dugogodišnje iskustvo često susrećem s takvim roditeljskim strahom. Više o defektolozima tko su i što rade, možete pročitati na našoj web stranici http://www.korneo.hr/Default2.aspx?ID=17 Defektolozi (danas edukacijski rehabilitatori) nisu stručnjaci koji se bave samo teškim problemima, već su naprosto vrsta stručnjaka čiji rad je orijentiran na praćenje i poticanje razvoja svakog djeteta. Ukoliko Vaše dijete ne napreduje u razvoju govora potrebno je provjeriti ima li razvijenu združenu pažnju kao preduvjet interakcije koja je temelj svakog učenja. Stoga bi zaista bilo dobro posjetiti defektologa koji će procijeniti preduvjete za učenje i napredovanje.

   
      Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog
   
   
      
         Kabinet Korneo
      
   
 Klinfo.hr 

Treba li djetetu defektolog i kako ga potaknuti na bolje izgovaranje riječi?

<para>
 Ostala sam trudna i njegovi su predložili da ja idem živjeti kod njih, pod njihov krov. Meni njegovi nisu sjeli od prvog dana jer oni imaju običaj "visit" kod drugih od jutra do mraka. Jako su naporni ljudi, a ja takve ljude ne volim jer smatram da svatko treba imati svoj život i svoju privatnost. Problem je nastao kad sam rekla dečku da kupimo zemljište i da se to s vremenom, kroz godinu, dvije realizira, ali njegovi i on se tome protivi jer se on bavi poljoprivredom i živi na selu dok ja živim u gradu. Znači, ja bi trebala ići živjeti kod njegovih, pod njihov krov i živjeti od njihovih primanja, a da moj dečko nigdje ne radi osim na poljoprivredi. Meni je to jako neodgovorno i prije je govorio kad ostanem jednog dana trudna početi će raditi bilo gdje, ali eto ostala sam trudna, a on ne želi nigdje raditi i lomiti leđa za, "kako bi njegovi rekli 2000 kuna". On je najmlađe dijete, ima sestru i brata. Blago rečeno on je mamin sin koji se još dan danas navlači po maminom krilu iako je punoljetan. Razmišljala sam o posjeti psihijatru, ali trenutno nisam u mogućnosti plaćati jer sam nezaposlena. Zato vam pišem ovdje i nadam se bilo kojem odgovoru da mi predložite kako dalje.
</para>
<para>
 Znači ukratko, on ne želi iz kuće svojih roditelja, ne želi ići raditi, misli da ću ja tamo doći s malom bebom pa da mi njegovi vise u kući 24 sata, a ja naravno takav život ne želim. Želim samo svoju malu obitelj na okupu u našoj zajedničkoj kući, a dok bi se ta kuća gradila otišla bi živjeti kod njegovih, ali cijeli život, nema šanse, jer kao što sam napomenula, ne volim njegove pogotovo, njegovu mamu, jer njoj samo valja njena kćerka, a sve druge ženske osobe voli odmjeravati i ogovarati što sam imala već prilike doživjeti. Pod velikim sam stresom, bojim se da se bebi ne bi nešto desilo. Suze mi ništa neće pomoći, a dečko mi svaki dan nabija stres svojim vrijeđanjem da sam sotona, da sam mu uništila život i to sve zato što ja ne želim doći živjeti kod njegovih. Molim vas bilo koji savjet. Moji roditelji su već pod pritiskom zbog moje situacije i rekli su da ostanem živjeti kod njih, ali ja ne mogu zamisliti život bez svog dečka, jer ga jako volim iako on mene više ne.
</para>
<para>
Draga Nuna,</para>
<para>iskreno suosjećam s Vama zbog cijele situacije u kojoj ste se našli. Vjerujem da je vrlo teško kada se oko bitnih životnih pitanja ne slažemo s partnerom, a posebno kada je na putu još i dijete. Imajte na umu da su sve situacije i svi problemi rješivi – možda nam se ishod ne sviđa uvijek, ali on postoji. A kako rješenje uvijek postoji, tako je važno da se fokusirate na dijete i da svoj stres reducirate što više možete. Kako reducirati stres? Postoje situacije na koje imamo utjecaja, a postoje i one na koje nemamo. Važno je razlikovati ih. Primjerice, ne mogu utjecati na to što je svaki dan u gradu gužva ali mogu utjecati na to da možda mogu budilicu namjestiti ranije kako bi ranije krenula na posao i izbjegla gužvu. Ako se zastoj bez obzira na to dogodi – nisam Superman i ne mogu preletjeti do posla. U toj situaciji ni na koji način ne mnogu kontrolirati gužvu. Ali imam izbora što ću sada u toj situaciji: mogu se cijelo vrijeme nervirati što ću zakasniti na posao/mogu psovati/mogu nazvati na posao i reći da kasnim/mogu izaći iz javnog prijevoza i nastaviti pješice/mogu ostati u javnom prijevozu i vrijeme iskoristiti za čitanje knjige ili razgovor na mobitel/mogu... Opcija je mnogo. Vašeg partnera ni njegove roditelje ne možete mijenjati. To je ona varijabla na koju nemate utjecaja. Ali imate utjecaja na to što ćete sada sa svim informacijama koje ste dobili. Možete razgovarati s partnerom i još jednom mu reći kako Vi vidite Vašu budućnost. Razmislite postoji li kompromis na koji ste oboje spremni – pitajte njega ima li on prijedlog. Ako on i dalje bude inzistirao na nečemu što Vama nikako ne odgovara, opet imate opcije. Jedna je da sami procijenite koliko Vam je zaista u redu živjeti s njegovim roditeljima i ako procijenite da jest, preselite se kod njega. Ako Vam nije u redu živjeti s njegovim roditeljima i živjeti stilom života koji on želi, tada opet znate što Vam je činiti.</para>
<para>Kada se s partnerom ne slažemo oko važnih životnih pitanja i ne možemo postići kompromis, ostanak u vezi s tom osobom može dovesti do međusobnog zamjeranja, ljutnje, neprijateljstva. I tada nijedna osoba u toj vezi pa ni njihova djeca ne mogu živjeti sretan, ispunjeni život. Ako su razlike prevelike, bolje je oprostiti se u miru i s tom osobom zadržati odnos u kojemu neće dominirati ljutnja već međusobno poštovanje. Ne mogu Vam dati odgovor na pitanje što da učinite, a to ne bi ni bilo dobro jer taj odgovor imate samo Vi. Ako Vam je potrebna pomoć i razgovor, uvijek se možete javiti na Plavi telefon 01 48 33 888 na koji se javljaju stručnjaci i pomažu ljudima u raznim situacijama. Usluge Plavog telefona su besplatne (poziv se plaća kao i svaki drugi razgovor), a ukoliko je potrebno oni Vas također mogu usmjeriti kamo se možete javiti za besplatno savjetovanje.</para>
<para>Šaljem podršku i želim Vam puno sreće.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Trudna sam i pod velikim stresom zbog dečkovih roditelja Poštovani, pod velikim sam stresom, teško mi je u životu postalo preko noći. Imala sam partnera 3 godine i živjeli smo svako kod svojih. 
    Ostala sam trudna i njegovi su predložili da ja idem živjeti kod njih, pod njihov krov. Meni njegovi nisu sjeli od prvog dana jer oni imaju običaj "visit" kod drugih od jutra do mraka. Jako su naporni ljudi, a ja takve ljude ne volim jer smatram da svatko treba imati svoj život i svoju privatnost. Problem je nastao kad sam rekla dečku da kupimo zemljište i da se to s vremenom, kroz godinu, dvije realizira, ali njegovi i on se tome protivi jer se on bavi poljoprivredom i živi na selu dok ja živim u gradu. Znači, ja bi trebala ići živjeti kod njegovih, pod njihov krov i živjeti od njihovih primanja, a da moj dečko nigdje ne radi osim na poljoprivredi. Meni je to jako neodgovorno i prije je govorio kad ostanem jednog dana trudna početi će raditi bilo gdje, ali eto ostala sam trudna, a on ne želi nigdje raditi i lomiti leđa za, "kako bi njegovi rekli 2000 kuna". On je najmlađe dijete, ima sestru i brata. Blago rečeno on je mamin sin koji se još dan danas navlači po maminom krilu iako je punoljetan. Razmišljala sam o posjeti psihijatru, ali trenutno nisam u mogućnosti plaćati jer sam nezaposlena. Zato vam pišem ovdje i nadam se bilo kojem odgovoru da mi predložite kako dalje.


   Znači ukratko, on ne želi iz kuće svojih roditelja, ne želi ići raditi, misli da ću ja tamo doći s malom bebom pa da mi njegovi vise u kući 24 sata, a ja naravno takav život ne želim. Želim samo svoju malu obitelj na okupu u našoj zajedničkoj kući, a dok bi se ta kuća gradila otišla bi živjeti kod njegovih, ali cijeli život, nema šanse, jer kao što sam napomenula, ne volim njegove pogotovo, njegovu mamu, jer njoj samo valja njena kćerka, a sve druge ženske osobe voli odmjeravati i ogovarati što sam imala već prilike doživjeti. Pod velikim sam stresom, bojim se da se bebi ne bi nešto desilo. Suze mi ništa neće pomoći, a dečko mi svaki dan nabija stres svojim vrijeđanjem da sam sotona, da sam mu uništila život i to sve zato što ja ne želim doći živjeti kod njegovih. Molim vas bilo koji savjet. Moji roditelji su već pod pritiskom zbog moje situacije i rekli su da ostanem živjeti kod njih, ali ja ne mogu zamisliti život bez svog dečka, jer ga jako volim iako on mene više ne.


Draga Nuna,
iskreno suosjećam s Vama zbog cijele situacije u kojoj ste se našli. Vjerujem da je vrlo teško kada se oko bitnih životnih pitanja ne slažemo s partnerom, a posebno kada je na putu još i dijete. Imajte na umu da su sve situacije i svi problemi rješivi – možda nam se ishod ne sviđa uvijek, ali on postoji. A kako rješenje uvijek postoji, tako je važno da se fokusirate na dijete i da svoj stres reducirate što više možete. Kako reducirati stres? Postoje situacije na koje imamo utjecaja, a postoje i one na koje nemamo. Važno je razlikovati ih. Primjerice, ne mogu utjecati na to što je svaki dan u gradu gužva ali mogu utjecati na to da možda mogu budilicu namjestiti ranije kako bi ranije krenula na posao i izbjegla gužvu. Ako se zastoj bez obzira na to dogodi – nisam Superman i ne mogu preletjeti do posla. U toj situaciji ni na koji način ne mnogu kontrolirati gužvu. Ali imam izbora što ću sada u toj situaciji: mogu se cijelo vrijeme nervirati što ću zakasniti na posao/mogu psovati/mogu nazvati na posao i reći da kasnim/mogu izaći iz javnog prijevoza i nastaviti pješice/mogu ostati u javnom prijevozu i vrijeme iskoristiti za čitanje knjige ili razgovor na mobitel/mogu... Opcija je mnogo. Vašeg partnera ni njegove roditelje ne možete mijenjati. To je ona varijabla na koju nemate utjecaja. Ali imate utjecaja na to što ćete sada sa svim informacijama koje ste dobili. Možete razgovarati s partnerom i još jednom mu reći kako Vi vidite Vašu budućnost. Razmislite postoji li kompromis na koji ste oboje spremni – pitajte njega ima li on prijedlog. Ako on i dalje bude inzistirao na nečemu što Vama nikako ne odgovara, opet imate opcije. Jedna je da sami procijenite koliko Vam je zaista u redu živjeti s njegovim roditeljima i ako procijenite da jest, preselite se kod njega. Ako Vam nije u redu živjeti s njegovim roditeljima i živjeti stilom života koji on želi, tada opet znate što Vam je činiti.
Kada se s partnerom ne slažemo oko važnih životnih pitanja i ne možemo postići kompromis, ostanak u vezi s tom osobom može dovesti do međusobnog zamjeranja, ljutnje, neprijateljstva. I tada nijedna osoba u toj vezi pa ni njihova djeca ne mogu živjeti sretan, ispunjeni život. Ako su razlike prevelike, bolje je oprostiti se u miru i s tom osobom zadržati odnos u kojemu neće dominirati ljutnja već međusobno poštovanje. Ne mogu Vam dati odgovor na pitanje što da učinite, a to ne bi ni bilo dobro jer taj odgovor imate samo Vi. Ako Vam je potrebna pomoć i razgovor, uvijek se možete javiti na Plavi telefon 01 48 33 888 na koji se javljaju stručnjaci i pomažu ljudima u raznim situacijama. Usluge Plavog telefona su besplatne (poziv se plaća kao i svaki drugi razgovor), a ukoliko je potrebno oni Vas također mogu usmjeriti kamo se možete javiti za besplatno savjetovanje.
Šaljem podršku i želim Vam puno sreće.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Trudna sam i pod velikim stresom zbog dečkovih roditelja

<para>
 Molio me da se smirim da mu i dalje pomažem. Volim ga, no djeca su mi na cesti, gladna, bosa, no volim ga usprkos svemu. Što me tjera da ga ne mogu preboljeti? Zašto je u mojoj glavi jedini način osvete Centar, znači, preko djece? Dođe mi da ponovo dignem ruku na sebe, a znam da on nije dobar za mene. Pomozite.. Pijem helex na svoju ruku.
</para>
<para>
Draga čitateljice,</para>
<para>iz vlastitog iskustva ne mogu znati kako Vam je, ali ono što znam jest da rješenja uvijek ima (iako nam se nekad na prvi pogled ne čini tako). Moj savjet je da se što prije obratite stručnjaku za pomoć – ukoliko živite u Zagrebu možete se javiti u KBC Rebro, Centar za krizna stanja (telefonski broj: 01/2421 - 603) a ukoliko živite izvan Zagreba možete nazvati Plavi telefon (01/4833 - 888) gdje možete dobiti trenutnu pomoć putem telefona ali i daljnje upute kome se može javiti u svom mjestu stanovanja. Ono što bi Vam svakako savjetovala jest da se prije konzumiranja tableta obratite liječniku – ne mislim da su lijekovi nešto negativno, no definitivno ih treba primjenjivati pod nadzorom liječnika. Što se tiče Vašeg supruga – iz Vašeg pisma sam dobila premalo informacija da bi Vam mogla dati svoje mišljenje. Ono što mogu reći jest da ukoliko djeca žive s Vama, da je Vaš suprug zaista dužan plaćati uzdržavanje za njih. Ako od njega preko Centra tražite prava za Vašu djecu to nije osveta već zbrinjavanje Vaše zajedničke djece. Prijava supruga je u tom slučaju nužna kako bi uzdržavanje mogli ostvariti preko Centra. Osveta bi bila kada bi djeci govorili protiv tate, zabranjivali im susrete i druženja s tatom i slično. I u tom slučaju bi bilo najvažnije da Vaš partnerski odnos ostavite po strani te da mislite isključivo na odnos Vaše djece s njihovim tatom.</para>
<para>Ne znam koliko ste godina proveli sa suprugom, no kako Vas uz njega veže dvoje djece sasvim je normalno da ne možete jedan dio svog života potpuno zaboraviti. Ne znam ni zbog čega je došlo do razdvajanja, tko je inicirao razvod... No kako god bilo, s obzirom da je do toga došlo očito je bilo određenih problema između Vas dvoje. Na Vama je da se zapitate što zapravo želite, možete li utjecati na to ili ne i u konačnici što ćete učiniti s tim saznanjem.U svakom slučaju, moj savjet je da se obratite stručnjaku koji će Vam pomoći da dođete do svih odgovora.</para>
<para>Šaljem Vam svoju podršku.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Ne mogu odustati i preboljeti muža Firma mu je propala, a 9 mjeseci smo u procesu razvoda. Imamo dvoje djece, u mirovini je i ne može raditi i podstanar je. Opet mi je okrenuo leđa i opet sam ga prijavila Centru. 
    Molio me da se smirim da mu i dalje pomažem. Volim ga, no djeca su mi na cesti, gladna, bosa, no volim ga usprkos svemu. Što me tjera da ga ne mogu preboljeti? Zašto je u mojoj glavi jedini način osvete Centar, znači, preko djece? Dođe mi da ponovo dignem ruku na sebe, a znam da on nije dobar za mene. Pomozite.. Pijem helex na svoju ruku.


Draga čitateljice,
iz vlastitog iskustva ne mogu znati kako Vam je, ali ono što znam jest da rješenja uvijek ima (iako nam se nekad na prvi pogled ne čini tako). Moj savjet je da se što prije obratite stručnjaku za pomoć – ukoliko živite u Zagrebu možete se javiti u KBC Rebro, Centar za krizna stanja (telefonski broj: 01/2421 - 603) a ukoliko živite izvan Zagreba možete nazvati Plavi telefon (01/4833 - 888) gdje možete dobiti trenutnu pomoć putem telefona ali i daljnje upute kome se može javiti u svom mjestu stanovanja. Ono što bi Vam svakako savjetovala jest da se prije konzumiranja tableta obratite liječniku – ne mislim da su lijekovi nešto negativno, no definitivno ih treba primjenjivati pod nadzorom liječnika. Što se tiče Vašeg supruga – iz Vašeg pisma sam dobila premalo informacija da bi Vam mogla dati svoje mišljenje. Ono što mogu reći jest da ukoliko djeca žive s Vama, da je Vaš suprug zaista dužan plaćati uzdržavanje za njih. Ako od njega preko Centra tražite prava za Vašu djecu to nije osveta već zbrinjavanje Vaše zajedničke djece. Prijava supruga je u tom slučaju nužna kako bi uzdržavanje mogli ostvariti preko Centra. Osveta bi bila kada bi djeci govorili protiv tate, zabranjivali im susrete i druženja s tatom i slično. I u tom slučaju bi bilo najvažnije da Vaš partnerski odnos ostavite po strani te da mislite isključivo na odnos Vaše djece s njihovim tatom.
Ne znam koliko ste godina proveli sa suprugom, no kako Vas uz njega veže dvoje djece sasvim je normalno da ne možete jedan dio svog života potpuno zaboraviti. Ne znam ni zbog čega je došlo do razdvajanja, tko je inicirao razvod... No kako god bilo, s obzirom da je do toga došlo očito je bilo određenih problema između Vas dvoje. Na Vama je da se zapitate što zapravo želite, možete li utjecati na to ili ne i u konačnici što ćete učiniti s tim saznanjem.U svakom slučaju, moj savjet je da se obratite stručnjaku koji će Vam pomoći da dođete do svih odgovora.
Šaljem Vam svoju podršku.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Ne mogu odustati i preboljeti muža

<para>
 Kao nusprodukt javlja se jaka anksioznost, te osjećaj manje vrijednosti kao i napadaj panike uz lupanje srca kao posljedica anksioznosti i stezanje u grudima, vrtoglavica i sl. Obavio sam ekg, uzv, holter ekg-a, koji su pokazali urednost nalaza. Osim fiziološke sinusne aritmije, koja je po riječima specijaliste bezazlena, no ja stalno mislim o tome i vrtim se u krug, jer me uvijek strah nadvlada. Kako izaći iz tog začaranog kruga? Unaprijed zahvaljujem.
</para>
<para>Poštovani čitatelju,</para>
<para>žao mi je što osjećate navedene tegobe i što se nalazite u začaranom krugu. Sigurna sam da ima izlaza iz tog kruga i da ćete uz pomoć stručnjaka uspjeti prevladati sve tegobe. Stoga, moj savjet bi bio da se svakako obratite stručnjaku (psihologu, psihoterapeutu, psihijatru) za pomoć kako bi se otkrio uzrok Vaših simptoma i kako bi se potom moglo raditi na rješavanju istih.</para>
<para>U međuvremenu, pomoći si možete tako da u situacijama kada osjećate anksioznost, napade panike i prisilne misli svoje misli svjesno preusmjeravate na nešto drugo: primjerice, prisjetite se nekog ugodnog doživljaja (bilo bi dobro da uvijek uz sebe imate nešto što će Vas podsjetiti na taj događaj), počnete planirati godišnji odmor iz snova, itd... Kad god Vam se učini da misli preusmjeravate na one neugodne, jednostavno ih opet prekinite i nastavite razmišljati o ovom ugodnom događaju. Također možete sami sebe ohrabrivati, dati se podršku tako da si kažete da su misli samo misli i kako Vas razmišljanje o idealnom godišnjem odmoru neće odvesti na Maldive, tako ni ove neugodne misle ne mogu ništa. Zamislite ih kao urgan koji dolazi, stišava se i prolazi. Možda Vam ovo neće biti lako, ali ako budete uporni sigurno će Vam s vremenom biti sve jednostavnije i jednostavnije. Budite svjesni da je ova tehnika samo „štaka“ i da je zaista potrebno da se obratite stručnjaku kako bi se došlo do korijena problema i radilo na njegovu otklanjanju.</para>
<para>
Sretno!</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>

Kako izaći na kraj sa strahom? Poštovana, imam problem s prisilnim mislima i radnjama, naime godinama sve intenzivnije strahovi od istih, jer ako ne poslušam, mislim da će mi se nešto loše dogoditi. 
    Kao nusprodukt javlja se jaka anksioznost, te osjećaj manje vrijednosti kao i napadaj panike uz lupanje srca kao posljedica anksioznosti i stezanje u grudima, vrtoglavica i sl. Obavio sam ekg, uzv, holter ekg-a, koji su pokazali urednost nalaza. Osim fiziološke sinusne aritmije, koja je po riječima specijaliste bezazlena, no ja stalno mislim o tome i vrtim se u krug, jer me uvijek strah nadvlada. Kako izaći iz tog začaranog kruga? Unaprijed zahvaljujem.

Poštovani čitatelju,
žao mi je što osjećate navedene tegobe i što se nalazite u začaranom krugu. Sigurna sam da ima izlaza iz tog kruga i da ćete uz pomoć stručnjaka uspjeti prevladati sve tegobe. Stoga, moj savjet bi bio da se svakako obratite stručnjaku (psihologu, psihoterapeutu, psihijatru) za pomoć kako bi se otkrio uzrok Vaših simptoma i kako bi se potom moglo raditi na rješavanju istih.
U međuvremenu, pomoći si možete tako da u situacijama kada osjećate anksioznost, napade panike i prisilne misli svoje misli svjesno preusmjeravate na nešto drugo: primjerice, prisjetite se nekog ugodnog doživljaja (bilo bi dobro da uvijek uz sebe imate nešto što će Vas podsjetiti na taj događaj), počnete planirati godišnji odmor iz snova, itd... Kad god Vam se učini da misli preusmjeravate na one neugodne, jednostavno ih opet prekinite i nastavite razmišljati o ovom ugodnom događaju. Također možete sami sebe ohrabrivati, dati se podršku tako da si kažete da su misli samo misli i kako Vas razmišljanje o idealnom godišnjem odmoru neće odvesti na Maldive, tako ni ove neugodne misle ne mogu ništa. Zamislite ih kao urgan koji dolazi, stišava se i prolazi. Možda Vam ovo neće biti lako, ali ako budete uporni sigurno će Vam s vremenom biti sve jednostavnije i jednostavnije. Budite svjesni da je ova tehnika samo „štaka“ i da je zaista potrebno da se obratite stručnjaku kako bi se došlo do korijena problema i radilo na njegovu otklanjanju.

Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   
 Klinfo.hr 

Kako izaći na kraj sa strahom?

<para>
 . Sve smo rješavali razgovorom. U zadnje vrijeme ima više situacija kada povisimo glas i ona se na to rasplače i mislim da je iskreno povrijeđena. Nekada se čak i naljuti i ne želi s nama razgovarati. Molim informaciju kako postupiti, jer izgleda da ju to povisivanje glasa iskreno povrijedi, plače i spominje to još par dana nakon situacije. Molim odgovor da li smatrate da je to "manipuliranje" s njezine strane te kako riješiti sa njom to? Hvala, lp
</para>
<para>
Draga mama,</para>
<para>odlično je što većinu ste većinu situacija mogli riješiti razgovorom, no sasvim je normalno da roditelji, pogotovo kada su pod stresom, znaju povisiti glas na dijete. Postavljanje granica nije lako ni za jednog roditelja čak i kada reakcije Vaše djevojčice nisu burne kao kod druge djece. Konkretno, u ovoj situaciji ste i sami prepoznali kako su njeni osjećaji i reakcije autentični. Vjerojatno postavljanje granica na ovakav način (povisivanje glasa) uistinu povrijeđuje Vašu curicu te se dobro zapitati na koje načine još možete modificirati neželjeno ponašanje. Voljela bih naglasiti da biti strog tj. imati čvrst, jasan i dosljedan ton ne mora nužno zvučati kritički ili grubo prema djetetu. Razmislite, kako možete zvučati jasno i ozbiljno a da pritom ne povisite ton? Za početak važno je da budete sigurni u situacije u kojima želite povući granicu. Ukoliko vaša djevojčica primijeti da ste nesigurni ili se oko konkretne granice ne slažete s partnerom teže će Vas slijediti. Djeca puno informacija primaju neverbalno. Kod postavljanja granice potrebno je cijelim svojim tijelom pokazati svoju namjeru. Vaš stav i vaša odlučnost pomoći će joj razumjeti kako točno želite da se ponaša. Također, umjesto naglašavanja onoga što ne smije raditi, kod postavljanja granica bitno se usmjeriti na ona ponašanja koja su poželjna. Detaljnije o postavljanju granica na način da psihički ili fizički ne povrijedite dijete možete pročitati u ovom članku : <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/u-ritmu-djeteta-odgoj-bez-prijetnji-i-ucjena/">https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/u-ritmu-djeteta-odgoj-bez-prijetnji-i-ucjena/</ulink>
</para>
<para>Spomenuli ste kako je u zadnje vrijeme više situacija kada morate povisiti glas što me navodi na pitanje je li se nešto promijenilo u njenoj okolini što bi joj moglo predstavljati dodatnu napetost? Promjena tete u vrtiću, preseljenje, gubitak, dolazak brace/seke i slične situacije mogu djeci stvoriti dodatan stres koji najčešće pokazuju kroz neželjeno ponašanje (agresija, ljutnja, povlačenje). Tada im je potrebna pomoć i razumijevanje okoline kako bi se naučili što lakše nositi s neugodnim emocijama. Također, moguće je da se i Vi u zadnje vrijeme nalazite pod povećanim pritiskom te reagirate burnije nego što bi inače reagirali. Nije neobično da briga za obitelj zahtjeva mnogo energije i vremena te roditelji često znaju zapostaviti vlastite potrebe. Između ostalog, važno je da nađete vrijeme samo za sebe kako bi mogli napuniti baterije i pružiti Vašoj kćerkici sve što joj je potrebno.</para>
<para>Želim Vam puno snage i radosti,</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Djevojčica (5 godina) je danima povrijeđena kada na nju povisimo glas Poštovanje, imam curicu od 5 godina koja je oduvijek razumno dijete na koju nije bilo nikada potrebe povisiti glas (na prste jedne ruke mogu izbrojiti koliko smo puta viknuli na nju da nešto prestane) 
   . Sve smo rješavali razgovorom. U zadnje vrijeme ima više situacija kada povisimo glas i ona se na to rasplače i mislim da je iskreno povrijeđena. Nekada se čak i naljuti i ne želi s nama razgovarati. Molim informaciju kako postupiti, jer izgleda da ju to povisivanje glasa iskreno povrijedi, plače i spominje to još par dana nakon situacije. Molim odgovor da li smatrate da je to "manipuliranje" s njezine strane te kako riješiti sa njom to? Hvala, lp


Draga mama,
odlično je što većinu ste većinu situacija mogli riješiti razgovorom, no sasvim je normalno da roditelji, pogotovo kada su pod stresom, znaju povisiti glas na dijete. Postavljanje granica nije lako ni za jednog roditelja čak i kada reakcije Vaše djevojčice nisu burne kao kod druge djece. Konkretno, u ovoj situaciji ste i sami prepoznali kako su njeni osjećaji i reakcije autentični. Vjerojatno postavljanje granica na ovakav način (povisivanje glasa) uistinu povrijeđuje Vašu curicu te se dobro zapitati na koje načine još možete modificirati neželjeno ponašanje. Voljela bih naglasiti da biti strog tj. imati čvrst, jasan i dosljedan ton ne mora nužno zvučati kritički ili grubo prema djetetu. Razmislite, kako možete zvučati jasno i ozbiljno a da pritom ne povisite ton? Za početak važno je da budete sigurni u situacije u kojima želite povući granicu. Ukoliko vaša djevojčica primijeti da ste nesigurni ili se oko konkretne granice ne slažete s partnerom teže će Vas slijediti. Djeca puno informacija primaju neverbalno. Kod postavljanja granice potrebno je cijelim svojim tijelom pokazati svoju namjeru. Vaš stav i vaša odlučnost pomoći će joj razumjeti kako točno želite da se ponaša. Također, umjesto naglašavanja onoga što ne smije raditi, kod postavljanja granica bitno se usmjeriti na ona ponašanja koja su poželjna. Detaljnije o postavljanju granica na način da psihički ili fizički ne povrijedite dijete možete pročitati u ovom članku : https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/u-ritmu-djeteta-odgoj-bez-prijetnji-i-ucjena/

Spomenuli ste kako je u zadnje vrijeme više situacija kada morate povisiti glas što me navodi na pitanje je li se nešto promijenilo u njenoj okolini što bi joj moglo predstavljati dodatnu napetost? Promjena tete u vrtiću, preseljenje, gubitak, dolazak brace/seke i slične situacije mogu djeci stvoriti dodatan stres koji najčešće pokazuju kroz neželjeno ponašanje (agresija, ljutnja, povlačenje). Tada im je potrebna pomoć i razumijevanje okoline kako bi se naučili što lakše nositi s neugodnim emocijama. Također, moguće je da se i Vi u zadnje vrijeme nalazite pod povećanim pritiskom te reagirate burnije nego što bi inače reagirali. Nije neobično da briga za obitelj zahtjeva mnogo energije i vremena te roditelji često znaju zapostaviti vlastite potrebe. Između ostalog, važno je da nađete vrijeme samo za sebe kako bi mogli napuniti baterije i pružiti Vašoj kćerkici sve što joj je potrebno.
Želim Vam puno snage i radosti,

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica (5 godina) je danima povrijeđena kada na nju povisimo glas

<para>
 Zanima me kakva je percepcija djece te dobi? Kako će ona to shvatiti? Da li će me zaboraviti? Molim Vas što detaljniji odgovor jer u slučaju nekog oštećenja na bazi psihe, traume ili slično, ja neću ići. Hvala naprijed.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>većini roditelja teško pada odvajanje od djeteta i normalno je da, s obzirom na situaciju u kojoj se nalazite, Vas muče mnogi strahovi i brige.</para>
<para>Strah i tjeskobu koja djeca doživljavaju prilikom odvajanja od primarnog skrbnika naziva se separacijska anksioznost. Separacijska anksioznost sastavni je dio odrastanja te ovisno o djetetovu temperamentu, ličnosti, dobi, odnosu s roditeljima i okolini djeca različito podnose ovo odvajanje. Nekoj djeci će biti potreban dulji, a nekoj kraći period adaptacije. Važno je napomenuti da je separacijska anksioznost najizraženija baš u dobi oko 18. mjeseca i kod djece te dobi očekivano je teže odvajanje i duži adaptacijski period. Djeca te dobi još nemaju razvijen osjećaj za vrijeme te im se par sati odvojenosti može činiti kao cijela vječnost. Osim što imaju potrebu biti u blizini roditelja često im istovremeno zamjeraju što su ih ostavili te ponakad iskazuju otpor i ljutnju kada se vrate. Zbog ranije navedenih faktora teško je reći kako će Vaša curica podnjeti ovu razdvojenost, no sigurno je da ni njoj, a ni Vama u početku neće biti nimalo lako, pogotovo ako ranije nisu postojala dulja vremena razdvojenosti. Specifičnost Vašeg posla zasigurno će u nekoj mjeri utjecati na Vaš odnos s malenom, no iako možda neće razumijeti zašto ponekad odlazite, Vi kao njezina majka ste joj najvažnija osoba u životu i sigurno je da Vas tjekom perioda odvojenosti neće zaboraviti.</para>
<para>Vjerujem da se osjećate rastrgani između zahtjeva okoline i potreba svog djeteta, no važno je da i Vi budete sigurni u svoju odluku. Djeca vrlo dobro iščitavaju neverbalne signale te Vaša neodlučnost i nesigurnost mogu dodatno otežati proces odvajanja. Ako je moguće porazgovarajte s partnerom ili bliskom osobom o onome što Vas brine, Vašim strahovima i sumnjama i ako je moguće, dopustite si dovoljno vremena za donošenje ove odluke. Također, uzmite u obzir što za Vas znači prihvaćanje ovog radnog mjesta. Je li to nešto što ste željeli ili stremili ka tome? Važno je da i Vi budete zadovoljni jer u protivnom može doći do nesvjesnog ''zamjeranja'' zbog Vaše uloge u obitelji te tako također možete nenamjerno narušiti odnose.</para>
<para>Vrlo je teško predvidjeti kako će Vaša djevojčica doživjeti Vaš odlazak i koliko će joj cijela situacija dolaska i odlaska biti stresna. Njezine reakcije uvelike ovise o njenom temperamentu, dnevnim rutinama, Vašem dotadašnjem odnosu. Vjerujem da je ovo velika i teška odluka za Vas te napominjem, uzmite si dovoljno vremena kako bi sagledali pozitivne, ali i negativne strane prihvaćanja ovakvog radnog vremena.</para>
<para>Želim Vam svu sreću,</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Zbog posla ću svakog mjeseca izbivati 2 tjedna. Kako će to moje dijete prihvatiti? Poštovana, imam djevojčicu staru 18 mjeseci. Posao me tjera van granica RH odnosno, 2 tjedan kod kuće, 2 tjedna me nema. S time da bih druga 2 tjedna bila 24 h s njom. 
    Zanima me kakva je percepcija djece te dobi? Kako će ona to shvatiti? Da li će me zaboraviti? Molim Vas što detaljniji odgovor jer u slučaju nekog oštećenja na bazi psihe, traume ili slično, ja neću ići. Hvala naprijed.

Draga mama,
većini roditelja teško pada odvajanje od djeteta i normalno je da, s obzirom na situaciju u kojoj se nalazite, Vas muče mnogi strahovi i brige.
Strah i tjeskobu koja djeca doživljavaju prilikom odvajanja od primarnog skrbnika naziva se separacijska anksioznost. Separacijska anksioznost sastavni je dio odrastanja te ovisno o djetetovu temperamentu, ličnosti, dobi, odnosu s roditeljima i okolini djeca različito podnose ovo odvajanje. Nekoj djeci će biti potreban dulji, a nekoj kraći period adaptacije. Važno je napomenuti da je separacijska anksioznost najizraženija baš u dobi oko 18. mjeseca i kod djece te dobi očekivano je teže odvajanje i duži adaptacijski period. Djeca te dobi još nemaju razvijen osjećaj za vrijeme te im se par sati odvojenosti može činiti kao cijela vječnost. Osim što imaju potrebu biti u blizini roditelja često im istovremeno zamjeraju što su ih ostavili te ponakad iskazuju otpor i ljutnju kada se vrate. Zbog ranije navedenih faktora teško je reći kako će Vaša curica podnjeti ovu razdvojenost, no sigurno je da ni njoj, a ni Vama u početku neće biti nimalo lako, pogotovo ako ranije nisu postojala dulja vremena razdvojenosti. Specifičnost Vašeg posla zasigurno će u nekoj mjeri utjecati na Vaš odnos s malenom, no iako možda neće razumijeti zašto ponekad odlazite, Vi kao njezina majka ste joj najvažnija osoba u životu i sigurno je da Vas tjekom perioda odvojenosti neće zaboraviti.
Vjerujem da se osjećate rastrgani između zahtjeva okoline i potreba svog djeteta, no važno je da i Vi budete sigurni u svoju odluku. Djeca vrlo dobro iščitavaju neverbalne signale te Vaša neodlučnost i nesigurnost mogu dodatno otežati proces odvajanja. Ako je moguće porazgovarajte s partnerom ili bliskom osobom o onome što Vas brine, Vašim strahovima i sumnjama i ako je moguće, dopustite si dovoljno vremena za donošenje ove odluke. Također, uzmite u obzir što za Vas znači prihvaćanje ovog radnog mjesta. Je li to nešto što ste željeli ili stremili ka tome? Važno je da i Vi budete zadovoljni jer u protivnom može doći do nesvjesnog ''zamjeranja'' zbog Vaše uloge u obitelji te tako također možete nenamjerno narušiti odnose.
Vrlo je teško predvidjeti kako će Vaša djevojčica doživjeti Vaš odlazak i koliko će joj cijela situacija dolaska i odlaska biti stresna. Njezine reakcije uvelike ovise o njenom temperamentu, dnevnim rutinama, Vašem dotadašnjem odnosu. Vjerujem da je ovo velika i teška odluka za Vas te napominjem, uzmite si dovoljno vremena kako bi sagledali pozitivne, ali i negativne strane prihvaćanja ovakvog radnog vremena.
Želim Vam svu sreću,

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Zbog posla ću svakog mjeseca izbivati 2 tjedna. Kako će to moje dijete prihvatiti?

<para>
 . Jučer smo otišli logopedu i oni su pričali nekih deset minuta, a onda se dijete jako rasplakalo. Zaboravila sam napomenuti da dijete ima veliki strah od doktora tj. od bijele kute zato što je njegova pedijatrica jako neljubazna i imamo jako loše iskustvo s njom i dijete se boji. Da se vratim nazad na logopeda.. znači nakon nekih deset minuta razgovora s djetetom dijete se rasplakalo i sada logoped njega šalje kod psihologa. Zanima me da li je potrebno dijete od četiri godine slati psihologu?
</para>
<para>
Draga mama,</para>
<para>vjerujem da ste zabrinuti za svog sina i da bi mu htjeli pomoći, dok istovremeno sumnjate da je odlazak psihologu za njega uistinu potreban. Razlozi zbog kojih djeca posjećuju psihologa su mnogobrojni - izražena separacijska anksioznost, nepoželjna i agresivna ponašanja, tikovi, problemi s komunikacijom, nisko samopouzdanje, socio-emocionalne i kognitivne poteškoće ili kada se primjeti da djeca na neki način razvojno odstupaju od svojih vršnjaka. Za odlazak psihologu ne postoji dobno ograničenje, no pravilo je što se ''problem'' ranije primjeti brže i lakše ga dijete može riješiti.</para>
<para>Teško mi je odgovoriti treba li vaš sinčić posjetiti psihologa ili ne. Vi kao majka ga najbolje poznajete te se dobro zapitati kakve su njegove uobičajene reakcije na okolinu. Je li plakanje kod logopedice bio izoliran slučaj ili je to uobičajena reakcija na doktore? Boji li se otići iz Vaše blizine (vrtić, igraonica, druženje)? Je li mu teško pristupiti drugoj djeci (npr. u parku)? Ima li često burne reakcije i problema s samoregulacijom (bacanje po podu, vikanje, udaranje)? Je li ga često strah? Ljuti li se na sitnice? Boji li se drugih odraslih osoba? Odgovori na ova pitanja mogu Vam dati naslutiti postoje li neke emocije s kojima se on teže nosi. Djeca još nemaju znanja ni iskustva kako poraditi neugodne emocije koje im se javljaju kroz odrastanje te im je u tome potrebna pomoć odraslih.</para>
<para>Kako ste dobili dodatno mišljenje treba li Vašem sinu dodatna podrška savjetujem posjet psihologu. Ako stručnjak procijeni da s djetetom treba raditi, u svakom slučaju to će Vašem sinčiću biti korisno, a ako zaključi da za tim nema potrebe barem ćete Vi biti mirni znajući da ste napravili sve što ste mogli.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Borić, magistra psihologije
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Da li je djetetu (4 godine) potreban psiholog? Imam sina od 4 godine. Bili smo na sistematskom kod doktorice prije par dana i ona je ustanovila da dijete mora kod logopeda. Moje mišljenje je da dijete od četiri godine dobro priča i bez logopeda 
   . Jučer smo otišli logopedu i oni su pričali nekih deset minuta, a onda se dijete jako rasplakalo. Zaboravila sam napomenuti da dijete ima veliki strah od doktora tj. od bijele kute zato što je njegova pedijatrica jako neljubazna i imamo jako loše iskustvo s njom i dijete se boji. Da se vratim nazad na logopeda.. znači nakon nekih deset minuta razgovora s djetetom dijete se rasplakalo i sada logoped njega šalje kod psihologa. Zanima me da li je potrebno dijete od četiri godine slati psihologu?


Draga mama,
vjerujem da ste zabrinuti za svog sina i da bi mu htjeli pomoći, dok istovremeno sumnjate da je odlazak psihologu za njega uistinu potreban. Razlozi zbog kojih djeca posjećuju psihologa su mnogobrojni - izražena separacijska anksioznost, nepoželjna i agresivna ponašanja, tikovi, problemi s komunikacijom, nisko samopouzdanje, socio-emocionalne i kognitivne poteškoće ili kada se primjeti da djeca na neki način razvojno odstupaju od svojih vršnjaka. Za odlazak psihologu ne postoji dobno ograničenje, no pravilo je što se ''problem'' ranije primjeti brže i lakše ga dijete može riješiti.
Teško mi je odgovoriti treba li vaš sinčić posjetiti psihologa ili ne. Vi kao majka ga najbolje poznajete te se dobro zapitati kakve su njegove uobičajene reakcije na okolinu. Je li plakanje kod logopedice bio izoliran slučaj ili je to uobičajena reakcija na doktore? Boji li se otići iz Vaše blizine (vrtić, igraonica, druženje)? Je li mu teško pristupiti drugoj djeci (npr. u parku)? Ima li često burne reakcije i problema s samoregulacijom (bacanje po podu, vikanje, udaranje)? Je li ga često strah? Ljuti li se na sitnice? Boji li se drugih odraslih osoba? Odgovori na ova pitanja mogu Vam dati naslutiti postoje li neke emocije s kojima se on teže nosi. Djeca još nemaju znanja ni iskustva kako poraditi neugodne emocije koje im se javljaju kroz odrastanje te im je u tome potrebna pomoć odraslih.
Kako ste dobili dodatno mišljenje treba li Vašem sinu dodatna podrška savjetujem posjet psihologu. Ako stručnjak procijeni da s djetetom treba raditi, u svakom slučaju to će Vašem sinčiću biti korisno, a ako zaključi da za tim nema potrebe barem ćete Vi biti mirni znajući da ste napravili sve što ste mogli.
Sretno,

   
      Jelena Borić, magistra psihologije
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Da li je djetetu (4 godine) potreban psiholog?

<para>
 U ljekarni su mi dali sirup od bijelog sljeza i naveli da joj kapam u nosić, pa me zanima da li je taj sirup za kašalj djelotvoran ili bi trebala da se obratim pedijatru? Djeluje mi i kao da je malo promukla pa se brinem. Molim vas odgovor.
</para>
<para>
Poštovana, sirup bijelog sljeza blagotvorno djeluje na umirenje kašlja, te postoje i kapi za nos. Ako ste zabrinuti najbolje je da se javite pedijatru na pregled.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Djeluje li sirup od bijelog sljeza na smirivanje kašlja? Imam bebu od 10 mjeseci i kašlje već 3. dan te ima i začepljeni nosić. Slabo jede, više doji nego krutu hranu. 
    U ljekarni su mi dali sirup od bijelog sljeza i naveli da joj kapam u nosić, pa me zanima da li je taj sirup za kašalj djelotvoran ili bi trebala da se obratim pedijatru? Djeluje mi i kao da je malo promukla pa se brinem. Molim vas odgovor.


Poštovana, sirup bijelog sljeza blagotvorno djeluje na umirenje kašlja, te postoje i kapi za nos. Ako ste zabrinuti najbolje je da se javite pedijatru na pregled.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Djeluje li sirup od bijelog sljeza na smirivanje kašlja?

<para>
 Doji najviše 10 minuta i to je to, nakon toga više ne želi. Također, često u sred tog već kratkog dojenja povrati moje mlijeko. Jako sam zabrinuta, jer se to do sada nije događalo. Normalno je do sada dojila u prosjeku svakih dva sata po 20-ak minuta. Da li to može imati veze sa Cefaleksin antibioticima koje pijem, jer sam dobila jaku upalu mjehura? Kažu da ne bi trebalo smetati, a ja se bojim da joj to možda mijenja okus mlijeka? Općenito nam bebica puno plače, nakon svakog dojenja ju se dugo treba uspavljivati, po sat vremena i više. Ima "tanak" san, stalno otvara oči i reagira i na najmanji šum. Nekada zna iz čista mira početi vrištati, toliko jako da se bojimo da ju zaista nešto boli, isto se sva jako zacrveni i zvuči strašno, jedva ju umirimo. To bude cijela patnja, a događa se najčešće navečer. Ne bi rekla da su grčevi, jer se ne grči ni malo, nogice su joj sasvim opuštene. Zahvaljujem Vam se unaprijed na odgovoru, bilo kakva pomoć će nam dobro doći jer svog pedijatra još nemamo, otvara nam se pedijatrijska ambulanta u mjestu tek 01.04., a bebicu za par dana vodimo na prvi pregled mom liječniku opće prakse i bojim se da nam ona neće znati dati odgovore na ova pitanja. Hvala puno!
</para>
<para>
Poštovana, najvažniji parametar zdravlja djeteta u ovoj dobi je napredovanje na težini, ako je to dobro vrlo je vjerojatno da su to samo funkcijski problemi dobi i adaptacije koji će proći. Djeca vrlo brzo posisaju koliko im treba, pa 10 minuta može biti sasvim dovoljno. Bljuckanje u toj dobi također nije neobično. Međutim, ako je plač zaista jako intenzivan kod jela i ako dijete ne dobiva na TM, tada dolazi u obzir da se nešto događa, tipa alergije na neku hranu koju vi jedete (kravlje mlijeko) ili urinarne infekcije, no u tom slučaju morate konzultirati pedijatra. Antibiotik koji Vi pijete mislim da nema nikakve veze sa tegobama djeteta.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Beba odjednom odbija dojenje i grčevito plače Pozdrav! Imam bebicu od mjesec dana koja u zadnjih par dana kod svakog dojenja jako plače, sva se zacrveni i odjednom počne odbijati dojenje. 
    Doji najviše 10 minuta i to je to, nakon toga više ne želi. Također, često u sred tog već kratkog dojenja povrati moje mlijeko. Jako sam zabrinuta, jer se to do sada nije događalo. Normalno je do sada dojila u prosjeku svakih dva sata po 20-ak minuta. Da li to može imati veze sa Cefaleksin antibioticima koje pijem, jer sam dobila jaku upalu mjehura? Kažu da ne bi trebalo smetati, a ja se bojim da joj to možda mijenja okus mlijeka? Općenito nam bebica puno plače, nakon svakog dojenja ju se dugo treba uspavljivati, po sat vremena i više. Ima "tanak" san, stalno otvara oči i reagira i na najmanji šum. Nekada zna iz čista mira početi vrištati, toliko jako da se bojimo da ju zaista nešto boli, isto se sva jako zacrveni i zvuči strašno, jedva ju umirimo. To bude cijela patnja, a događa se najčešće navečer. Ne bi rekla da su grčevi, jer se ne grči ni malo, nogice su joj sasvim opuštene. Zahvaljujem Vam se unaprijed na odgovoru, bilo kakva pomoć će nam dobro doći jer svog pedijatra još nemamo, otvara nam se pedijatrijska ambulanta u mjestu tek 01.04., a bebicu za par dana vodimo na prvi pregled mom liječniku opće prakse i bojim se da nam ona neće znati dati odgovore na ova pitanja. Hvala puno!


Poštovana, najvažniji parametar zdravlja djeteta u ovoj dobi je napredovanje na težini, ako je to dobro vrlo je vjerojatno da su to samo funkcijski problemi dobi i adaptacije koji će proći. Djeca vrlo brzo posisaju koliko im treba, pa 10 minuta može biti sasvim dovoljno. Bljuckanje u toj dobi također nije neobično. Međutim, ako je plač zaista jako intenzivan kod jela i ako dijete ne dobiva na TM, tada dolazi u obzir da se nešto događa, tipa alergije na neku hranu koju vi jedete (kravlje mlijeko) ili urinarne infekcije, no u tom slučaju morate konzultirati pedijatra. Antibiotik koji Vi pijete mislim da nema nikakve veze sa tegobama djeteta.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Beba odjednom odbija dojenje i grčevito plače

<para>
 . Prije nekog vremena bio je liječen od streptokoka u grlu i morao je popiti udarnu dozu od čak 4 boce amoksicilina, i točno se nekako to podrigivanje podudara s tim. Pedijatrica mu je propisala Vivomix probiotik (pola vrećice dnevno) i stanje se malo popravilo, ali još uvijek podriguje. Čak nam je dala uputnicu za otorinolaringologa (zato jer u zadnje vrijeme zna češće pokupiti prehladu i ima bronhitični kašalj, možda misli da je izazvan želučanim refluksom ili jednjakom, ne znamo), a spomenula je po potrebi i kod gastroenterologa nakon toga. Koje je Vaše cjenjeno mišljenje, i trebamo li biti zabrinuti? Unaprijed zahvaljujemo na odgovoru! 
 Srdačan pozdrav
</para>
<para>
Poštovani, moguće je da je došlo do poremećaja crijevne flore, svakako još nastavite s probiotikom. S vremenom će se to sasvim smiriti. Za sada ne bih žurila s daljom obradom. Pustite još malo vremena. Ukoliko se kroz par tjedana sve ne sredi, onda učinite obradu koju preporuča Vaš pedijatar. Ovo su zimsko/proljetni mjeseci i česte su prehlade, a pogotovo je lako nakon jedne ući u drugu kada se naruši imuni integritet.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Učestalo podrigivanje nakon streptokoka u grlu Poštovana doktorice, naš sin od skoro 6 godina u zadnjih nekoliko proteklih tjedana dosta podriguje (i do 15 puta dnevno poprilično glasno), ponekad kaže da osjeti onaj okus povraćanja, ali ne uvijek 
   . Prije nekog vremena bio je liječen od streptokoka u grlu i morao je popiti udarnu dozu od čak 4 boce amoksicilina, i točno se nekako to podrigivanje podudara s tim. Pedijatrica mu je propisala Vivomix probiotik (pola vrećice dnevno) i stanje se malo popravilo, ali još uvijek podriguje. Čak nam je dala uputnicu za otorinolaringologa (zato jer u zadnje vrijeme zna češće pokupiti prehladu i ima bronhitični kašalj, možda misli da je izazvan želučanim refluksom ili jednjakom, ne znamo), a spomenula je po potrebi i kod gastroenterologa nakon toga. Koje je Vaše cjenjeno mišljenje, i trebamo li biti zabrinuti? Unaprijed zahvaljujemo na odgovoru! 
   Srdačan pozdrav


Poštovani, moguće je da je došlo do poremećaja crijevne flore, svakako još nastavite s probiotikom. S vremenom će se to sasvim smiriti. Za sada ne bih žurila s daljom obradom. Pustite još malo vremena. Ukoliko se kroz par tjedana sve ne sredi, onda učinite obradu koju preporuča Vaš pedijatar. Ovo su zimsko/proljetni mjeseci i česte su prehlade, a pogotovo je lako nakon jedne ući u drugu kada se naruši imuni integritet.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Učestalo podrigivanje nakon streptokoka u grlu

<para>
 Najčešće nakon isprobanih namirnica (jedne po jedne), radila sam kombinacije kašica nečeg od spomenutog. Danas je jeo kašicu od mrkve, jabuke, tikvice i banane i imao je dvije stolice. Prva malo gušća, zelenkasta s narančastim, a druga, jako malo stolice, ali tamnozelena, skoro pa crna. Također, da napomenem da je u fazi nicanja zubića i da ja trenutno imam ciklus, a beba doji na zahtjev i dalje. Trebaju li me zabrinuti njegove stolice, da li da ga vodim doktoru ili nešto od spomenutog može biti uzrok? Unaprijed hvala.
</para>
<para>
Poštovani, koliko primijećujem uvodili ste sve namirnice koje stvrdnjavaju stolicu, pa postoji rizik da dijete razvije zatvor. Savjetujem da sljedeće date krušku, šljivu ili tikvicu. Boja stolice ovisi o tome što dijete jede i koja je brzina prolaza kroz probavni trakt. U opisu njegove stolice nema ništa zabrinjavajuće, jedino što bi bilo za zabrinuti se da je stolica crna kao katran. Samo isključivo crna stolica može biti znak nekog krvarenja (ne tamnozelena). Međutim, ne vidim što bi to u ovoj dobi uopće uzrokovalo kod inače zdravog djeteta.</para>
<para>
 
 <emphasis>prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Promjena boje stolice kod uvođenja novih namirnica Poštovani, imam dječaka od 6,5 mjeseci. Počeli smo uvoditi čvrstu hranu. Najprije rižu, pa jabuku, mrkvu, rižine pahuljice, bananu, krumpir. 
    Najčešće nakon isprobanih namirnica (jedne po jedne), radila sam kombinacije kašica nečeg od spomenutog. Danas je jeo kašicu od mrkve, jabuke, tikvice i banane i imao je dvije stolice. Prva malo gušća, zelenkasta s narančastim, a druga, jako malo stolice, ali tamnozelena, skoro pa crna. Također, da napomenem da je u fazi nicanja zubića i da ja trenutno imam ciklus, a beba doji na zahtjev i dalje. Trebaju li me zabrinuti njegove stolice, da li da ga vodim doktoru ili nešto od spomenutog može biti uzrok? Unaprijed hvala.


Poštovani, koliko primijećujem uvodili ste sve namirnice koje stvrdnjavaju stolicu, pa postoji rizik da dijete razvije zatvor. Savjetujem da sljedeće date krušku, šljivu ili tikvicu. Boja stolice ovisi o tome što dijete jede i koja je brzina prolaza kroz probavni trakt. U opisu njegove stolice nema ništa zabrinjavajuće, jedino što bi bilo za zabrinuti se da je stolica crna kao katran. Samo isključivo crna stolica može biti znak nekog krvarenja (ne tamnozelena). Međutim, ne vidim što bi to u ovoj dobi uopće uzrokovalo kod inače zdravog djeteta.

   
      prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Promjena boje stolice kod uvođenja novih namirnica

<para>
 Možete li mi reći koliko puta dnevno i po koliko kapi mu trebam davati? I koliko bočica može stajati otvorena, da li se koristi do isteka roka ili nakon otvaranja ima određeni rok? Veliko hvala i puno pozdrava.
</para>
<para>Poštovana, doza je 3x25-35 kapi. Na bočici ako postoji ograničenje upotrebe nakon otvaranja sigurno piše. Inače se koristi ako ne piše, dok ne potrošite. Uvijek piše datum do kada bilo koji lijek vrijedi.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kako koristiti Actiferrin kapi za anemiju? Dobar dan, molila bi za odgovor. Imam sina od 2,5 godine i 14 kg težine. Doktorica nam je zbog anemije preporučila Actiferrin kapi. 
    Možete li mi reći koliko puta dnevno i po koliko kapi mu trebam davati? I koliko bočica može stajati otvorena, da li se koristi do isteka roka ili nakon otvaranja ima određeni rok? Veliko hvala i puno pozdrava.

Poštovana, doza je 3x25-35 kapi. Na bočici ako postoji ograničenje upotrebe nakon otvaranja sigurno piše. Inače se koristi ako ne piše, dok ne potrošite. Uvijek piše datum do kada bilo koji lijek vrijedi.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Kako koristiti Actiferrin kapi za anemiju?

<para>
 Apgar ocjena je bila 4. Bila je tri dana na kisiku. Od 13 mjeseci do dvije godine starosti stalno je bila bolesna, a od 2,5 do 3 godine dobila je kronični bronhitis. Nakon toga "pokupila" je svaku virozu. Obavili smo sve pretrage, spirometrija je dobra i alergo test je negativan. Ima streptokok u nosu, a dobila je zaštitno cjepivo protiv toga (penicilin od 1200 mg), ali sada je opet bolesna, tako da više ne znam što napraviti. Pokušala sam svašta za imunitet, a i to je kaže doktorica dobro. Pomozite mi odgovorom što da još pokušam napraviti? Hvala na razumijevanju, s poštovanjem, Nikolina Mišić
</para>
<para>
Poštovana, ako to nisu teška bakterijska stanja zbog kojih završava u bolnici sumnjam da postoji neki problem s imunološkim sustavom. Neka su djeca sklonija od drugih banalnim virusnim infekcijama. Trebalo bi napraviti jedan kompletan pedijatrijski pregled sa osnovnim imunološkim nalazima kao i krvnom slikom. Pri tome u zaštiti od infekcija pomaže zdrava uravnotežena prehrana uz više svježeg voća i povrća, sport i boravak na otvorenom.</para>
<para>
 
 <emphasis>Iva Palčić</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-helena.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Helena</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kako poboljšati imunitet kod boležljive 10-godišnje djevojčice? Poštovana doktorice, imam curicu od 10 godina koja je stalno bolesna, no međutim imala je i komplikacije pri porodu. Imala je i hematom na desnoj strani glave i desni bubreg joj je otkazao. 
    Apgar ocjena je bila 4. Bila je tri dana na kisiku. Od 13 mjeseci do dvije godine starosti stalno je bila bolesna, a od 2,5 do 3 godine dobila je kronični bronhitis. Nakon toga "pokupila" je svaku virozu. Obavili smo sve pretrage, spirometrija je dobra i alergo test je negativan. Ima streptokok u nosu, a dobila je zaštitno cjepivo protiv toga (penicilin od 1200 mg), ali sada je opet bolesna, tako da više ne znam što napraviti. Pokušala sam svašta za imunitet, a i to je kaže doktorica dobro. Pomozite mi odgovorom što da još pokušam napraviti? Hvala na razumijevanju, s poštovanjem, Nikolina Mišić


Poštovana, ako to nisu teška bakterijska stanja zbog kojih završava u bolnici sumnjam da postoji neki problem s imunološkim sustavom. Neka su djeca sklonija od drugih banalnim virusnim infekcijama. Trebalo bi napraviti jedan kompletan pedijatrijski pregled sa osnovnim imunološkim nalazima kao i krvnom slikom. Pri tome u zaštiti od infekcija pomaže zdrava uravnotežena prehrana uz više svježeg voća i povrća, sport i boravak na otvorenom.

   
      Iva Palčić
   


   
      dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
   


   
      
         Poliklinika za dječje bolesti Helena
      
   
 Klinfo.hr 

Kako poboljšati imunitet kod boležljive 10-godišnje djevojčice?

<para>
 1 ličnost - ponaša se kao neka beba, maše rukama kao ptić i trlja glavu o svakoga kao želi da ga pomazimo, promjeni glas u neki skvičeći, sve grli i ljubi
 2. ličnost - normalan je
 3. ličnost - pravi se glup, što god da mu kažeš on će se pravit glup (npr. Hajde, dođi na večeru / Što je to večera, ja nikada nisam večerao), promjeni glas u neki glupavi glas, zabija se namjerno u sve oko sebe, pokušava biti smiješan, ali nije.
 4. ličnost - postaje jako agresivan i bezobrazan, maltretira sve oko sebe, hoće se tući, stariju sestru provocira, uzima joj stvari, svašta joj govori, udara je, uništava joj stvari (toliko je maltretira da ona od muke počne plakati), ali ne radi to samo njoj nego i svima drugima ali u manjoj mjeri (meni je znao reći mrš, opsovati mi, reći da mi idu govna iz usta), tada postaje i odvratan skroz, spominje "govna" i smišlja odvratne radnje s njima i proizvodi popratne zvukove, glas mu se promjeni i bude grub.
</para>
<para>
 Možete li mi reći kako da mu pomognem? Da li je sve uredu? Inače je jako neodgovoran i jako jako puno jede. Od malena je jako hiperaktivan, skroz je jurio i skakao. I stalno mu govorimo kako to ponašanje nije primjereno za njegovu dob, ali on jednostavno ne shvaća (ne želi shvatiti). Molim vas pomoć.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>uzroci problema koje u svom pitanju opisujete mogu biti vrlo različiti. Naš savjet je da pod hitno potražite pomoć dječjeg psihologa.</para>
<para>
 
 <emphasis>Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Moj sin (10) ponaša se kao da ima četiri različite ličnosti Pozdrav, moj sin ima 10 godina, ponaša se kao da ima 4 ličnosti.
1. 
   1 ličnost - ponaša se kao neka beba, maše rukama kao ptić i trlja glavu o svakoga kao želi da ga pomazimo, promjeni glas u neki skvičeći, sve grli i ljubi
   2. ličnost - normalan je
   3. ličnost - pravi se glup, što god da mu kažeš on će se pravit glup (npr. Hajde, dođi na večeru / Što je to večera, ja nikada nisam večerao), promjeni glas u neki glupavi glas, zabija se namjerno u sve oko sebe, pokušava biti smiješan, ali nije.
   4. ličnost - postaje jako agresivan i bezobrazan, maltretira sve oko sebe, hoće se tući, stariju sestru provocira, uzima joj stvari, svašta joj govori, udara je, uništava joj stvari (toliko je maltretira da ona od muke počne plakati), ali ne radi to samo njoj nego i svima drugima ali u manjoj mjeri (meni je znao reći mrš, opsovati mi, reći da mi idu govna iz usta), tada postaje i odvratan skroz, spominje "govna" i smišlja odvratne radnje s njima i proizvodi popratne zvukove, glas mu se promjeni i bude grub.


   Možete li mi reći kako da mu pomognem? Da li je sve uredu? Inače je jako neodgovoran i jako jako puno jede. Od malena je jako hiperaktivan, skroz je jurio i skakao. I stalno mu govorimo kako to ponašanje nije primjereno za njegovu dob, ali on jednostavno ne shvaća (ne želi shvatiti). Molim vas pomoć.

Poštovana,
uzroci problema koje u svom pitanju opisujete mogu biti vrlo različiti. Naš savjet je da pod hitno potražite pomoć dječjeg psihologa.

   
      Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog
   
   
      
         Kabinet Korneo
      
   
 Klinfo.hr 

Moj sin (10) ponaša se kao da ima četiri različite ličnosti

<para>
 .
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>navedeni termin objašnjava teškoće u razvoju djeteta koje su izazvane disharmoničnim razvojem pojedinih segmenata. Govori se o višim kognitivnim potencijalima koji nisu realizirani zbog emocionalnog razvoja koji ga ne prati.</para>
<para>
 
 <emphasis>Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Molim vas objašnjenje dijagnoze vezane za poteškoće Poštovani, molim Vas da mi objasnite što znači: dismaturaciono i emocionalno uvjetovane poteškoće prosječnih intelektualnih sposobnosti s višim kognitivnim potencijalima, ali disharmoničnog profila hvala 
   .

Poštovana,
navedeni termin objašnjava teškoće u razvoju djeteta koje su izazvane disharmoničnim razvojem pojedinih segmenata. Govori se o višim kognitivnim potencijalima koji nisu realizirani zbog emocionalnog razvoja koji ga ne prati.

   
      Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog
   
   
      
         Kabinet Korneo
      
   
 Klinfo.hr 

Molim vas objašnjenje dijagnoze vezane za poteškoće

<para>
 Zahvaljujem, mama
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>razdvajanje riječi na glasove vještina je koju djeca postepeno svladavaju. Prije samog slovkanja (glasovne analize), pokušajte kod djeteta osvijestiti prvi glas u riječi na sljedeće načine: „Što čuješ na početku riječi bor?“ „Ja kažem p kao pas, a ti…?“. Koristite vidljive glasove (p, b, š, č, l…) te naglasite njihovu artikulaciju kako bi se dijete moglo osloniti na vizualnu i slušnu informaciju. Kasnije isto učinite s osvještavanjem posljednjeg glasa u riječi sličnim pitanjima: „Što čuješ na kraju riječi miššš?“. Rastavljajte riječi na slogove uz pljeskanje ili lupkanje (ja-go-da, li-va-da, ma-li-na), to će olakšati poimanje duljine riječi. Budite model djetetu, neka Vaše slovkanje dijete spoji u riječ te tako usvoji glasovnu sintezu. Sve bi to trebalo djetetu pomoću da lakše razumije strukturu riječi, a teškoće u izgovoru pojedinih glasova ne bi trebale predstavljati veći problem. Ukoliko je Vaše dijete predškolskog uzrasta, a artikulacija još nije u potpunosti pravilna preporučam savjetovanje s logopedom.</para>
<para>
 <emphasis>
 Jelena Veljača, mag. logoped.
 </emphasis>
</para>
<para>
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Kako da pomognem djetetu da lakše slovka riječi? Dobro jutro, imam jedno pitanje. Molim vas recite mi kako da pomognem djetetu da lakše slovka riječi. Nema prednjih zubi i muči se s izgovaranjem nekih slova. 
    Zahvaljujem, mama

Poštovana,
razdvajanje riječi na glasove vještina je koju djeca postepeno svladavaju. Prije samog slovkanja (glasovne analize), pokušajte kod djeteta osvijestiti prvi glas u riječi na sljedeće načine: „Što čuješ na početku riječi bor?“ „Ja kažem p kao pas, a ti…?“. Koristite vidljive glasove (p, b, š, č, l…) te naglasite njihovu artikulaciju kako bi se dijete moglo osloniti na vizualnu i slušnu informaciju. Kasnije isto učinite s osvještavanjem posljednjeg glasa u riječi sličnim pitanjima: „Što čuješ na kraju riječi miššš?“. Rastavljajte riječi na slogove uz pljeskanje ili lupkanje (ja-go-da, li-va-da, ma-li-na), to će olakšati poimanje duljine riječi. Budite model djetetu, neka Vaše slovkanje dijete spoji u riječ te tako usvoji glasovnu sintezu. Sve bi to trebalo djetetu pomoću da lakše razumije strukturu riječi, a teškoće u izgovoru pojedinih glasova ne bi trebale predstavljati veći problem. Ukoliko je Vaše dijete predškolskog uzrasta, a artikulacija još nije u potpunosti pravilna preporučam savjetovanje s logopedom.

   
      Jelena Veljača, mag. logoped.
   


   
      
         Kabinet Korneo
      
   
 Klinfo.hr 

Kako da pomognem djetetu da lakše slovka riječi?

<para>
 S obzirom na to da smo posjetili stručnjake (logopeda, pedagoga, psihologa) i nismo našli odgovarajuće rješenje, molim vas da mi pomognete jer on tone sve dublje. Moj sin je dijete rođeno u 34. tjednu nakon rizične trudnoće. U djetinjstvu je bio iznimno uspješno dijete. S polaskom u vrtić (s 4,5 godine) postaje izrazito sramežljiv. Unatoč tome, u nižim razredima postiže dobar uspjeh s vrlo malo truda, samostalno. Obveze ispunjava odmah i savjesno. Dolaskom u peti razred počinje učiti. Znanje mu je dobro, ali često zaboravlja pribor za rad i zadaću i zbog toga dobiva negativne ocjene. Moje mišljenje je da ga to demotivira. Još uvijek je odličan đak, ali s dosta truda. Krajem šestog razreda kvari uspjeh u posljednjih desetak dana. Pada na četvorku. U sedmom razredu počinje izbjegavati obveze. Namjerno ne prepisuje s ploče, trga bilježnicu i nama tvrdi kako ništa novo nisu učili. 
 Sad je srednjoškolac. Nije znao što želi upisati i nakon mnogo informiranja upisuje kvalitetan smjer. Ponovno se javljaju teškoće. Privremeno ih školski psiholog u razgovoru s mojim sinom rješava. Počinje govoriti da je smjer težak iako je s profesorima i školom općenito zadovoljan. Počinjemo razmišljati o promjeni smjera. Vrlo je zadovoljan novim usmjerenjem ispočetka, a već sljedeći dan govori da bi ipak najradije ostao u svom smjeru. Kod kuće uči jer suprug i ja to tražimo od njega, ali bez volje. U matematici često puta krivo prepiše predznak ili zaboravi zagradu i sl. Nije lijen iako se to drugima čini. Profesori u OŠ su ga uglavnom doživljavali kao lijenčinu jer djeluje nemotivirano. Ne znam što da radimo. Željela bih mu olakšati školovanje i ako mu je ovaj smjer pretežak, preseliti ga.
</para>
<para>
 Voljela bih kad bi mi netko mogao reći što trebamo napraviti tj. što je najbolje za njega. Napominjem da bih bila najzadovoljnija da ostane u smjeru u kojem je, kad bi ga mogli naučiti kako pravilno raditi i ako on to može. Kod kuće ne komunicira puno. Što se dešava u školi ne znamo, osim onoga što vidimo u e-dnevniku ili čujemo od profesora. Nekad je trenirao rukomet, učio dva strana jezika i svirao gitaru. Sada ne želi ništa. Zanimaju ga samo izlasci s društvom. Mi smo tročlana obitelj koja nema većih problema. Kuham zdravu hranu, ali sin često jede u školi. Jako voli slatko i svaki dan jede čokoladu. Spava oko 8 sati. Jako voli mobitel. Od kad je u pubertetu boji se da u gradu ne naleti na nas jer nas se srami. Kod kuće često dođe do mene i da mi poljubac. Moglo bi se reći da je introvertiran. Zahvaljujem, mama
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>iz svega opisanog mogu iščitati razne situacije i probleme koje ste nekako kroz dosadašnji dječakov razvoj prerasli. Vjerojatno se ovdje radilo o dječaku koji je imao teškoće koncentracije i nije poznavao adekvatne tehnike učenja. Jednako tako vjerojatno nije na vrijeme izgradio radne navike, sin je jedinac koji je imao vašu pažnju i oslanjao se na vas i vašu upornost i dosljednost. S 15 godina već ste duboko zašli u doba puberteta gdje vaš sin ispoljava ponašanja u skladu sa svojom dobi. Vaš je trenutni posao biti mu podrška i nastojati održati otvoreni iskren odnos sa svojim djetetom. Vrijeme kada su se mogle učiti tehnike učenja i kada ste mogli trenirati samostalnosti, ustrajnosti i radne navike ostalo je negdje u osnovnoj školi. Sada je vaš sin već formirana osoba i prihvatite ga takvim kakav je. Budite i dalje njegova podrška, pratite njegov razvoj i formiranje u odgovornu i odraslu osobu. Budite i dalje uporni i ustrajni u svojim nastojanjima da ga formirate u zrelu ličnost. Znam da to nije lak put, ali nemojte očekivati hvala prije navršene 30-te godine vašeg sina. Tek tada će mu biti jasno na čemu mi roditelji tako uporno inzistiramo. Sretno!</para>
<para>
 
 <emphasis>Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Naš sin od 15 godina strašno je popustio u školi Poštovani, imam petnaestogodišnje dijete koje u školi niže neuspjeh za neuspjehom. Problemi su počeli u petom razredu. 
    S obzirom na to da smo posjetili stručnjake (logopeda, pedagoga, psihologa) i nismo našli odgovarajuće rješenje, molim vas da mi pomognete jer on tone sve dublje. Moj sin je dijete rođeno u 34. tjednu nakon rizične trudnoće. U djetinjstvu je bio iznimno uspješno dijete. S polaskom u vrtić (s 4,5 godine) postaje izrazito sramežljiv. Unatoč tome, u nižim razredima postiže dobar uspjeh s vrlo malo truda, samostalno. Obveze ispunjava odmah i savjesno. Dolaskom u peti razred počinje učiti. Znanje mu je dobro, ali često zaboravlja pribor za rad i zadaću i zbog toga dobiva negativne ocjene. Moje mišljenje je da ga to demotivira. Još uvijek je odličan đak, ali s dosta truda. Krajem šestog razreda kvari uspjeh u posljednjih desetak dana. Pada na četvorku. U sedmom razredu počinje izbjegavati obveze. Namjerno ne prepisuje s ploče, trga bilježnicu i nama tvrdi kako ništa novo nisu učili. 
   Sad je srednjoškolac. Nije znao što želi upisati i nakon mnogo informiranja upisuje kvalitetan smjer. Ponovno se javljaju teškoće. Privremeno ih školski psiholog u razgovoru s mojim sinom rješava. Počinje govoriti da je smjer težak iako je s profesorima i školom općenito zadovoljan. Počinjemo razmišljati o promjeni smjera. Vrlo je zadovoljan novim usmjerenjem ispočetka, a već sljedeći dan govori da bi ipak najradije ostao u svom smjeru. Kod kuće uči jer suprug i ja to tražimo od njega, ali bez volje. U matematici često puta krivo prepiše predznak ili zaboravi zagradu i sl. Nije lijen iako se to drugima čini. Profesori u OŠ su ga uglavnom doživljavali kao lijenčinu jer djeluje nemotivirano. Ne znam što da radimo. Željela bih mu olakšati školovanje i ako mu je ovaj smjer pretežak, preseliti ga.


   Voljela bih kad bi mi netko mogao reći što trebamo napraviti tj. što je najbolje za njega. Napominjem da bih bila najzadovoljnija da ostane u smjeru u kojem je, kad bi ga mogli naučiti kako pravilno raditi i ako on to može. Kod kuće ne komunicira puno. Što se dešava u školi ne znamo, osim onoga što vidimo u e-dnevniku ili čujemo od profesora. Nekad je trenirao rukomet, učio dva strana jezika i svirao gitaru. Sada ne želi ništa. Zanimaju ga samo izlasci s društvom. Mi smo tročlana obitelj koja nema većih problema. Kuham zdravu hranu, ali sin često jede u školi. Jako voli slatko i svaki dan jede čokoladu. Spava oko 8 sati. Jako voli mobitel. Od kad je u pubertetu boji se da u gradu ne naleti na nas jer nas se srami. Kod kuće često dođe do mene i da mi poljubac. Moglo bi se reći da je introvertiran. Zahvaljujem, mama

Poštovana,
iz svega opisanog mogu iščitati razne situacije i probleme koje ste nekako kroz dosadašnji dječakov razvoj prerasli. Vjerojatno se ovdje radilo o dječaku koji je imao teškoće koncentracije i nije poznavao adekvatne tehnike učenja. Jednako tako vjerojatno nije na vrijeme izgradio radne navike, sin je jedinac koji je imao vašu pažnju i oslanjao se na vas i vašu upornost i dosljednost. S 15 godina već ste duboko zašli u doba puberteta gdje vaš sin ispoljava ponašanja u skladu sa svojom dobi. Vaš je trenutni posao biti mu podrška i nastojati održati otvoreni iskren odnos sa svojim djetetom. Vrijeme kada su se mogle učiti tehnike učenja i kada ste mogli trenirati samostalnosti, ustrajnosti i radne navike ostalo je negdje u osnovnoj školi. Sada je vaš sin već formirana osoba i prihvatite ga takvim kakav je. Budite i dalje njegova podrška, pratite njegov razvoj i formiranje u odgovornu i odraslu osobu. Budite i dalje uporni i ustrajni u svojim nastojanjima da ga formirate u zrelu ličnost. Znam da to nije lak put, ali nemojte očekivati hvala prije navršene 30-te godine vašeg sina. Tek tada će mu biti jasno na čemu mi roditelji tako uporno inzistiramo. Sretno!

   
      Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog
   
   
      
         Kabinet Korneo
      
   
 Klinfo.hr 

Naš sin od 15 godina strašno je popustio u školi

<para>
 . Jučer smo otišli logopedu i oni su razgovarali nekih deset minuta nakon čega se dijete jako rasplakalo. Zaboravila sam napomenuti da dijete ima veliki strah od doktora tj. od bijele kute zato što je njegova pedijatrica jako neljubazna i imamo jako loše iskustvo s njom i mali se boji. Da se vratim nazad na logopeda, znači nakon nekih deset minuta razgovora s djetetom, dijete se rasplakalo i sad ga logoped šalje kod psihologa. Moje pitanje glasi da li je potrebno dijete od četiri godine slati psihologu?
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>u praksi često primjećujemo da se događaju situacije u kojima se stručnjaci “loptaju” s djecom. Ni samim stručnjacima često nije jasno tko se bavi kojim područjima razvoja tako da i u naš Kabinet mnoga djeca dolaze po preporuci za jednog stručnjaka, a opservacijom se ustanovi da je potreba za stručnjakom sasvim drugog profila. Logoped je potreban ukoliko je kod djeteta uočen nedovoljan razvoj govora, krivi izgovor glasova i sl. Psiholog će ispitati intelektualni i emocionalni razvoj djeteta. Neovisno o kronološkoj dobi djeci je često potrebna opservacija i pomoć stručnjaka raznih profila.</para>
<para>
 
 <emphasis>Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Logoped šalje mog 4-godišnjeg sina psihologu. Je li to potrebno? Imam sina od 4 godine. Bili smo na sistematskom kod doktorice prije par dana i ona je ustanovila da mali mora kod logopeda, a moje mišljenje je da dijete od četiri godine dobro priča i bez logopeda 
   . Jučer smo otišli logopedu i oni su razgovarali nekih deset minuta nakon čega se dijete jako rasplakalo. Zaboravila sam napomenuti da dijete ima veliki strah od doktora tj. od bijele kute zato što je njegova pedijatrica jako neljubazna i imamo jako loše iskustvo s njom i mali se boji. Da se vratim nazad na logopeda, znači nakon nekih deset minuta razgovora s djetetom, dijete se rasplakalo i sad ga logoped šalje kod psihologa. Moje pitanje glasi da li je potrebno dijete od četiri godine slati psihologu?

Poštovana,
u praksi često primjećujemo da se događaju situacije u kojima se stručnjaci “loptaju” s djecom. Ni samim stručnjacima često nije jasno tko se bavi kojim područjima razvoja tako da i u naš Kabinet mnoga djeca dolaze po preporuci za jednog stručnjaka, a opservacijom se ustanovi da je potreba za stručnjakom sasvim drugog profila. Logoped je potreban ukoliko je kod djeteta uočen nedovoljan razvoj govora, krivi izgovor glasova i sl. Psiholog će ispitati intelektualni i emocionalni razvoj djeteta. Neovisno o kronološkoj dobi djeci je često potrebna opservacija i pomoć stručnjaka raznih profila.

   
      Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog
   
   
      
         Kabinet Korneo
      
   
 Klinfo.hr 

Logoped šalje mog 4-godišnjeg sina psihologu. Je li to potrebno?

<para>
 Trenutačno je faza kada joj se ne da. Ne znam što da radim. Stalno govori da je glupa i počela se grebati po licu i lupati po glavi. Ne znam više kako da joj priđem, što da joj kažem. Drugi problem je što ima veliki strah od svih životinja. Kao malu napao ju je kokot i od tada se boji svih životinja. Kako riješiti taj problem ili potražiti stručnu pomoć? Unaprijed hvala na odgovoru.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>navodite kako kod djevojčice primjećujete dvije stvari koje Vas najviše brinu, a to su njezine oscilacije u volji za učenjem i druga stvar su njezini strahovi. Prema ovome što ste naveli čini se da bi u podlozi i jednog i drugog mogla biti njezina lošija slika o sebi. Navodite da često govori da je glupa i da se samoozljeđuje (grebanje po licu, lupanje po glavi). To su situacije kada svakako trebate intervenirati i zaustavljati ju u tome. Pri tome joj je važno reći da je ona jedno vrijedno, voljeno biće koju niti ona sama niti itko drugi ne smije ozljeđivati. Čini se kako se djevojčica dosta teško nosi s izazovima i kako ima određenu unutarnju napetost koja joj otežava funkcioniranje. Stoga Vam preporučam da ipak potražite dodatnu podršku i stručnu pomoć.</para>
<para>Vezano uz problem demotiviranosti za školu, u ponašajnom smislu važno je djevojčici reći da razumijete da joj se ne da, da joj je to možda nezanimljivo, dosadno ili teško no da ima određene obaveze koje mora izvršiti. Kako biste ju dodatno motivirali u tome možete uvesti sustav nagrade i posljedica no u svakom slučaju, važno je razmisliti o tome je li možda u podlozi njezine ne motiviranosti za školu to što ju nešto drugo mući više od škole pa da joj škola naprosto sada nije najvažnija. Isto tako i vezano uz strah od životinja, vjerujem da joj to značajno otežava svakodnevicu i da se zbog toga i ona sama osjeća loše. Ponekad se djeca i srame toga što imaju neki strah, ali si ipak ne mogu pomoći vezano uz to jer strah realno osjećaju. U podlozi straha je nepovjerenje u vlastite sposobnosti da ćemo se moći nositi s tim izvorom straha tako da je i u tom smislu važno s njom poraditi na samopoštovanju i povjerenju u sebe, a u tome vam može dodatno pomoći dječji psiholog. Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>
 Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Nezainteresiranost za školu, samoozljeđivanje i veliki strah od svih životinja Dobar dan. Imam dva pitanja. Imam curicu koja ide u 8 razred. Jako je nezainteresirana za školu. Kada ima volju za učenje dobiva petice, a kad joj se ne da dvojke i trojke. 
    Trenutačno je faza kada joj se ne da. Ne znam što da radim. Stalno govori da je glupa i počela se grebati po licu i lupati po glavi. Ne znam više kako da joj priđem, što da joj kažem. Drugi problem je što ima  veliki strah od svih životinja. Kao malu napao ju je kokot i od tada se boji svih životinja. Kako riješiti taj problem ili potražiti stručnu pomoć? Unaprijed hvala na odgovoru.

Draga mama,
navodite kako kod djevojčice primjećujete dvije stvari koje Vas najviše brinu, a to su njezine oscilacije u volji za učenjem i druga stvar su njezini strahovi. Prema ovome što ste naveli čini se da bi u podlozi i jednog i drugog mogla biti njezina lošija slika o sebi. Navodite da često govori da je glupa i da se samoozljeđuje (grebanje po licu, lupanje po glavi). To su situacije kada svakako trebate intervenirati i zaustavljati ju u tome. Pri tome joj je važno reći da je ona jedno vrijedno, voljeno biće koju niti ona sama niti itko drugi ne smije ozljeđivati. Čini se kako se djevojčica dosta teško nosi s izazovima i kako ima određenu unutarnju napetost koja joj otežava funkcioniranje. Stoga Vam preporučam da ipak potražite dodatnu podršku i stručnu pomoć.
Vezano uz problem demotiviranosti za školu, u ponašajnom smislu važno je djevojčici reći da razumijete da joj se ne da, da joj je to možda nezanimljivo, dosadno ili teško no da ima određene obaveze koje mora izvršiti. Kako biste ju dodatno motivirali u tome možete uvesti sustav nagrade i posljedica no u svakom slučaju, važno je razmisliti o tome je li možda u podlozi njezine ne motiviranosti za školu to što ju nešto drugo mući više od škole pa da joj škola naprosto sada nije najvažnija. Isto tako i vezano uz strah od životinja, vjerujem da joj to značajno otežava svakodnevicu i da se zbog toga i ona sama osjeća loše. Ponekad se djeca i srame toga što imaju neki strah, ali si ipak ne mogu pomoći vezano uz to jer strah realno osjećaju. U podlozi straha je nepovjerenje u vlastite sposobnosti da ćemo se moći nositi s tim izvorom straha tako da je i u tom smislu važno s njom poraditi na samopoštovanju i povjerenju u sebe, a u tome vam može dodatno pomoći dječji psiholog. Sretno!

   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

TEA KNEŽEVIĆ

Nezainteresiranost za školu, samoozljeđivanje i veliki strah od svih životinja

<para>
 Šuti od 07:00 do 15:00 h. Neće reći kad je gladna, kad joj je zima, kada treba na toalet.. Čim joj se tete i djeca obrate spusti glavu i do nje se ne može. Kad pitam tete da li postoje kakve metode da se opusti i sudjeluje u radu i igri one kažu da je ona jednostavno takvo dijete - povučeno. U vrtiću sudjeluje samo u onome što mora, tjelovježba, šetnja. Kad je s nama roditeljima, bakama i djedovima drugo je dijete. Puno priča, igra se. Jako veselo dijete. Osim nas ima još troje djece s kojima može pričati i igrati se (bratići i sestrična u dobi od 3-7 godina). Jednom prilikom je izrazila želju da bi išla na ples. Upisali smo je i većinu vremena je presijedila kod mame u krilu. Unaprijed se zahvaljujem na savjetu! Goran
</para>
<para>Dragi tata,</para>
<para>drago mi je čuti da je Vaša djevojčica inače veselo i razigrano dijete. Vjerujem da Vas zabrinjava što takvo ponašanje ne pokazuje i u drugim okolinama, npr. u vrtiću, s obzirom da tamo provodi veliki dio dana. Istina je da su neka djeca prema temperamentu povučenija, odnosno da će na prvu, u bilo kojoj novoj situaciji ili okolini reagirati povlačenjem. To samo znači da će takvoj djeci trebati više vremena da se prilagode na novu okolinu i da se opuste - kao što je npr. Vaša djevojčica na plesu velik dio vremena prvo provela kod mame u krilu. Ipak, ovo što navodite o ponašanju Vaše djevojčice u vrtiću naziva se selektivni mutizam. Jasno je da ona nije problematična u vrtiću za druge, odnosno za odgojiteljice ili za drugu djecu no ipak dugotrajna nelagoda koju ona osjeća nije dobra za nju samu stoga smatram kako je izuzetno bitno da se na nju obrati dodatna pažnja u vrtiću i da se nađu načini kako se ona može što više opustiti i slobodnije komunicirati s okolinom (i neverbalno i verbalno). Ono što Vi možete činiti jest da normalizirate njezin osjećaj, npr. reći joj da vidite da joj je baš teško kada su oko nje neki ljudi koji su joj manje poznati, da vidite da joj je onda baš teško pričati i družiti se. Zatim je važno što više ju ohrabrivati, ali to činiti na nenametljiv način. To nije uvijek lako stoga bi bilo super da tražite pomoć stručnog suradnika u vrtiću ili da se javite psihologu kako biste zajedno pomogli Vašoj djevojčici kako da i u drugim okolinama može biti vesela i opuštena.</para>
<para>
 <emphasis>
 Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Curica (4 godine) pohađa vrtić, ali ne komunicira s tetama i ostalom djecom Poštovane, molim Vas savjet ili pomoć. Imam curicu staru 4 godine. S 1 godinom i 3 mjeseca je krenula u vrtić. Do današnjeg dana u vrtiću nije progovorila niti jednu riječ. 
    Šuti od 07:00 do 15:00 h. Neće reći kad je gladna, kad joj je zima, kada treba na toalet.. Čim joj se tete i djeca obrate spusti glavu i do nje se ne može. Kad pitam tete da li postoje kakve metode da se opusti i sudjeluje u radu i igri one kažu da je ona jednostavno takvo dijete - povučeno. U vrtiću sudjeluje samo u onome što mora, tjelovježba, šetnja. Kad je s nama roditeljima, bakama i djedovima drugo je dijete. Puno priča, igra se. Jako veselo dijete. Osim nas ima još troje djece s kojima može pričati i igrati se (bratići i sestrična u dobi od 3-7 godina). Jednom prilikom je izrazila želju da bi išla na ples. Upisali smo je i većinu vremena je presijedila kod mame u krilu. Unaprijed se zahvaljujem na savjetu! Goran

Dragi tata,
drago mi je čuti da je Vaša djevojčica inače veselo i razigrano dijete. Vjerujem da Vas zabrinjava što takvo ponašanje ne pokazuje i u drugim okolinama, npr. u vrtiću, s obzirom da tamo provodi veliki dio dana. Istina je da su neka djeca prema temperamentu povučenija, odnosno da će na prvu, u bilo kojoj novoj situaciji ili okolini reagirati povlačenjem. To samo znači da će takvoj djeci trebati više vremena da se prilagode na novu okolinu i da se opuste -  kao što je npr. Vaša djevojčica na plesu velik dio vremena prvo provela kod mame u krilu. Ipak, ovo što navodite o ponašanju Vaše djevojčice u vrtiću naziva se selektivni mutizam. Jasno je da ona nije problematična u vrtiću za druge, odnosno za odgojiteljice ili za drugu djecu no ipak dugotrajna nelagoda koju ona osjeća nije dobra za nju samu stoga smatram kako je izuzetno bitno da se na nju obrati dodatna pažnja u vrtiću i da se nađu načini kako se ona može što više opustiti i slobodnije komunicirati s okolinom (i neverbalno i verbalno). Ono što Vi možete činiti jest da normalizirate njezin osjećaj, npr. reći joj da vidite da joj je baš teško kada su oko nje neki ljudi koji su joj manje poznati, da vidite da joj je onda baš teško pričati i družiti se. Zatim je važno što više ju ohrabrivati, ali to činiti na nenametljiv način. To nije uvijek lako stoga bi bilo super da tražite pomoć stručnog suradnika u vrtiću ili da se javite psihologu kako biste zajedno pomogli Vašoj djevojčici kako da i u drugim okolinama može biti vesela i opuštena.

   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Curica (4 godine) pohađa vrtić, ali ne komunicira s tetama i ostalom djecom

<para>
 Naime, od samog rođenja ona je „plačljivo“ dijete i nikad se nije trudila ništa sama postići. Uvijek sve drugi za nju moraju raditi, oduvijek se mučimo da bilo što postignemo. Nikad nije npr. mogla sama ležati u krevetiću i biti mirna i zaigrati se zvečkom, nego se uvijek morala nosati na rukama da bi bila zadovoljna. Niti bi mogla zaspati ako je se prije toga satima ne nosa na rukama. Niti dojenje nije bilo uspješno jer je bila lijena vući, jer se morala potruditi. Ništa je ni dan danas na duže vrijeme ne može zainteresirati, da se s nečim zaigra i da je to okupira na npr. pola sata, to se u 2,5 godine dogodilo nekoliko puta sveukupno. U svakoj njezinoj igri netko mora sudjelovati, a to sam obično ja jer sam s njom kod kuće. Kad ima i s kim drugim se igrati ona hoće da sam ja uvijek tu prisutna i da radim stvari umjesto nje (npr. neće slagati kockice sama, nego ja moram slagati, a ona rušiti, ja moram crtati, ako ona gleda crtiće ja moram sjediti kraj nje i gledati). Tako da sam na taj način u potpunosti onemogućena raditi bilo što drugo po cijele dane osim što se bavim sanjom. Ako se slučajno maknem u kuhinju nešto napraviti, onda odmah sve ostavlja, dolazi za mnom i s plačem ili bez „mama digni, mama nosi“ i hoće se baviti time što ja radim, a to često podrazumijeva stvari koje ona ne smije raditi ili dirati, tipa noževi, kućanski uređaji na struju, oko pećnice gdje se uvijek može dogoditi neka nezgoda i sl.
 O slobodnom vremenu za sebe neću niti govoriti, to ne postoji. To njeno ponašanje kulminiralo je u posljednjih par tjedana kad se počela bacati po podu ako ne dobije ono što želi ili ako je prekinem i smatram da je nečega dosta, također kad se treba presvući, ili ako sam ja napravila nešto što ona misli da nisam trebala, npr. došla sam i dignula roletu na prozoru da uđe svjetla u sobu, ona vrišteći se penje na kauč i očajnički želi spustiti roletu nazad i ako ne uspijeva to moram napraviti ja. Ako je nisam spustila skroz, opet vrišti sve dok ne vratim kako je bilo jer ona ne želi da je ta roleta dignuta nego spuštena. Isto tako npr. želi da joj napravim sok i traži to kroz nekakvo cendranje, ja joj iscijedim naranču i donesem joj sok, a ona počne negodovati plačući da neće „ne ne ne“, ja maknem na stol, a ona počne vrištati još jače „daj mi, daj mi“, ja joj opet dam ona gura „ne ne ne“ i naravno tu ja gubim živce jer jednostavno više ne znam kako bi se trebala postaviti prema svojem djetetu pa vićem i ja iz očaja. Smiruje se obično uz zagrljaj i dudu u ustima. Kad se smiri obično zna govoriti o tome što se dogodilo i kako je plakala i ona točno zna zašto sam ja vikala i da to nije u redu, ali to baš puno ne pomaže jer se takve situacije ponavljaju svaki dan X puta i više jednostavno ne znam kako bih se ponašala, to je vrlo frustrirajuće. 
 Moram napomenuti da je u svoje 2,5 godine nekoliko puta hospitalizirana, najduže je bilo 3 tjedna u komadu i u takvim trenucima smo joj naravno dopuštali više nego je potrebno, udovoljavali smo joj na sve moguće načine kako bi to prošlo što bezbolnije za nju i kako bi na kraju nešto pojela jer su nam to bili preteški trenutci. Dan danas je bolesna, s tim da smo kod kuće, da ne smije ići u vrtić još tko zna koliko (dok ne ozdravi) niti se smije pretjerano družiti s drugom djecom, ako se i druži to je ograničeno, ne smije odlaziti na dječje rođendane. Razumijem da je i to uvelike utjecalo na njezino ponašanje, ali evo nije bila hospitalizirana već više od pola godine i trudim se iz dana u dan vratiti u neku normalnu, ali svakim danom mi se sve više čini da to nikad neću uspjeti. Gubim inspiraciju, gubim volju, gubim nadu, to dovodi do mog čestog lošeg raspoloženja, a time i obitelj ispašta. Ali isto tako moram napomenuti s obzirom na okolnosti, s obzirom da se nije uspjela socijalizirati jer to njezino zdravlje još ne dozvoljava, unatoč tome je vrlo pametna i napredna po mom osobnom mišljenju. Jako puno razumije, priča, zaključuje, ono što čuje i vidi upotrebljava i to smisleno, baš onda kada treba, svakim danom nas iznenađuje pozitivno makar u tom pogledu. Očajnički trebam konkretan savjet, što nam je čini. Hvala unaprijed.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>ponašanje koje ste opisali da se javlja kod vaše djevojčice može biti veliki izazov za roditelje. Vjerujem da je razdoblje hospitalizacije, a i bolesti bilo vrlo stresno za Vas. To razdoblje zasigurno je bilo stresno i za Vašu djevojčicu. Ponašanja koja opisujete (povećano traženje pažnje, ljepljivost uz roditelja, potreba za kontrolom, snažne emocionalne reakcije…) uobičajena su upravo za djecu koja su imala neko stresno iskustvo kao što ga je proživjela vaša djevojčica.</para>
<para>Navodite da je ona od rođenja vrlo zahtjevno dijete u smislu da je tražila dodatan poticaj da bi nešto postigla (da bi se opustila i zaspala, da bi dojila, da bi se zaigrala…). Također, opisujete da konstantno traži interakciju i kontakt s drugima, odnosno najviše s Vama. Takva ponašanja mogu biti odraz djetetova temperamenta ili djetetovih iskustava, no u svakom slučaju događa se to da, kada djevojčica to ne dobije da joj se javi frustracija s kojom se tada ne zna nositi što za posljedicu ima plač, vikanje, bacanje i slično. Zbog iskustava i situacija koje je vaša djevojčica proživjela očekivano je da ima nešto niži prag za frustraciju odnosno da ima sniženu psihološku otpornost. Naime, situacija hospitalizacije, nerazumijevanja što se događa, odvojenosti od roditelja, nepredvidivost svakodnevice – sve to smanjuje djetetov osjećaj sigurnosti i čini dijete razdražljivijim.</para>
<para>Kada djeca u nekim situacijama vrlo snažno osjećaju bespomoćnost tada kasnije imaju veliku potrebu da to nadoknade odnosno da se osjećaju moćnima i da osjećaju da upravo oni imaju kontrolu. Stoga se javljaju situacije da dijete teže prihvaća granice i da ima burne reakcije kada osjeti da netko drugi ima kontrolu, odnosno da nije onako kako dijete želi. Tada je vrlo važno ostati dosljedan u svom ponašanju, ali istovremeno pomoći djetetu da se smiri i opusti – dakle pružiti joj utjehu. Time što nakon uznemirujuće situacije, kada se smiri, ona razumije što se dogodilo i komentira to, zapravo pokazuje da na kognitivnoj razini ona zna što je a što nije ok ponašanje i ima to razumijevanje, no kada ju preplavi neugodna emocija naprosto se ne može iskontrolirati. Samoregulacija je nešto što djeca tek počinju učiti i u tome im je potrebna pomoć odraslih. Dakle, ok je da je frustrirana i da npr. tada ima potrebu to izbaciti iz sebe no tada treba vašu pomoć da joj pokažete na koje načine to može raditi, a da pri tome ne povrijedi sebe ili nekoga u okolini. Za sve to probajte što više koristiti igru. Npr. da u nekoj igri ona bude glavna, ona bude šefica i govori drugima što trebaju raditi – na taj način si može smanjiti glad za osjećajem kontrole i moći, odnosno u drugim situacijama kada se ne igrate neće toliko tražiti moć i buniti se na postavljene granice.</para>
<para>Bolest i hospitalizacija su za dijete vrlo stresni događaji nakon kojih im treba dosta vremena da im se vrati osjećaj sigurnosti i da mogu opušteno funkcionirati u svakodnevici. S obzirom da ste spomenuli da kod Vaše djevojčice to traje već duže vrijeme, unatoč tome što nije bila hospitalizirana pola godine, preporučam da se javite za dodatno savjetovanje kako biste dobili još više ideja kako možete pomoći Vašoj djevojčici i Vama samima u ovom izazovnom razdoblju.</para>
<para>
 <emphasis>
 Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 
 </emphasis>
</para>

Djevojčica (2,5 godine) zbunjena je i frustrirana, a ja ne znam kako joj pomoći Poštovani, imam 2,5-godišnjakinju i veliki problem u njenom ponašanju kojem ni sama ne znam na koji način bi pristupila. 
    Naime, od samog rođenja ona je „plačljivo“ dijete i nikad se nije trudila ništa sama postići. Uvijek sve drugi za nju moraju raditi, oduvijek se mučimo da bilo što postignemo. Nikad nije npr. mogla sama ležati u krevetiću i biti mirna i zaigrati se zvečkom,  nego se uvijek morala nosati na rukama da bi bila zadovoljna. Niti bi mogla zaspati ako je se prije toga satima ne nosa na rukama. Niti dojenje nije bilo uspješno jer je bila lijena vući, jer se morala potruditi. Ništa je ni dan danas na duže vrijeme ne može zainteresirati, da se s nečim zaigra i da je to okupira na npr. pola sata, to se u 2,5 godine dogodilo nekoliko puta sveukupno. U svakoj njezinoj igri netko mora sudjelovati, a to sam obično ja jer sam s njom kod kuće. Kad ima i s kim drugim se igrati ona hoće da sam ja uvijek tu prisutna i da radim stvari umjesto nje (npr. neće slagati kockice sama, nego ja moram slagati, a ona rušiti, ja moram crtati, ako ona gleda  crtiće ja moram sjediti kraj nje i gledati). Tako da sam na taj način u potpunosti onemogućena raditi bilo što drugo po cijele dane osim što se bavim sanjom. Ako se slučajno maknem u kuhinju nešto napraviti, onda odmah sve ostavlja, dolazi za mnom i s plačem ili bez „mama digni, mama nosi“ i hoće se baviti time što ja radim, a to često podrazumijeva stvari koje ona ne smije raditi ili dirati, tipa noževi, kućanski uređaji na struju, oko pećnice gdje se uvijek može dogoditi neka nezgoda i sl.
   O slobodnom vremenu za sebe neću niti govoriti, to ne postoji. To njeno ponašanje kulminiralo je u posljednjih par tjedana kad se počela bacati po podu ako ne dobije ono što želi ili ako je prekinem i smatram da je nečega dosta, također kad se treba presvući, ili ako sam ja napravila nešto što ona misli da nisam trebala, npr. došla sam i dignula roletu na prozoru da uđe svjetla u sobu, ona vrišteći se penje na kauč i očajnički želi spustiti roletu nazad i ako ne uspijeva to moram napraviti ja. Ako je nisam spustila skroz, opet vrišti sve dok ne vratim kako je bilo jer ona ne želi da je ta roleta dignuta nego spuštena. Isto tako npr. želi da joj napravim sok i traži to kroz nekakvo cendranje, ja joj iscijedim naranču i donesem joj sok, a ona počne negodovati plačući da neće „ne ne ne“, ja maknem na stol, a ona počne vrištati još jače „daj mi, daj mi“, ja joj opet dam ona gura „ne ne ne“ i naravno tu ja gubim živce jer jednostavno više ne znam kako bi se trebala postaviti prema svojem djetetu pa vićem i ja iz očaja. Smiruje se obično uz zagrljaj i dudu u ustima. Kad se smiri obično zna govoriti o tome što se dogodilo i kako je plakala i ona točno zna zašto sam ja vikala i da to nije u redu, ali to baš puno ne pomaže jer se takve situacije ponavljaju svaki dan X puta i više jednostavno ne znam kako bih se ponašala, to je vrlo frustrirajuće. 
   Moram napomenuti da je u svoje 2,5 godine nekoliko puta hospitalizirana, najduže je bilo 3 tjedna u komadu i u takvim trenucima smo joj naravno dopuštali više nego je potrebno, udovoljavali smo joj na sve moguće načine kako bi to prošlo što bezbolnije za nju i kako bi na kraju nešto pojela jer su nam to bili preteški trenutci. Dan danas je bolesna, s tim da smo kod kuće, da ne smije ići u vrtić još tko zna koliko (dok ne ozdravi) niti se smije pretjerano družiti s drugom djecom, ako se i druži to je ograničeno, ne smije odlaziti na dječje rođendane. Razumijem da je i to uvelike utjecalo na njezino ponašanje, ali evo nije bila hospitalizirana već više od pola godine i trudim se iz dana u dan vratiti u neku normalnu, ali svakim danom mi se sve više čini da to nikad neću uspjeti. Gubim inspiraciju, gubim volju, gubim nadu, to dovodi do mog čestog lošeg raspoloženja, a time i obitelj ispašta. Ali isto tako moram napomenuti s obzirom na okolnosti, s obzirom da se nije uspjela socijalizirati jer to njezino zdravlje još ne dozvoljava, unatoč tome je vrlo pametna i napredna po mom osobnom mišljenju. Jako puno razumije, priča, zaključuje, ono što čuje i vidi upotrebljava i to smisleno, baš onda kada treba, svakim danom nas iznenađuje pozitivno makar u tom pogledu. Očajnički trebam konkretan savjet, što nam je čini. Hvala unaprijed.

Draga mama,
ponašanje koje ste opisali da se javlja kod vaše djevojčice može biti veliki izazov za roditelje. Vjerujem da je razdoblje hospitalizacije, a i bolesti bilo vrlo stresno za Vas. To razdoblje zasigurno je bilo stresno i za Vašu djevojčicu. Ponašanja koja opisujete (povećano traženje pažnje, ljepljivost uz roditelja, potreba za kontrolom, snažne emocionalne reakcije…) uobičajena su upravo za djecu koja su imala neko stresno iskustvo kao što ga je proživjela vaša djevojčica.
Navodite da je ona od rođenja vrlo zahtjevno dijete u smislu da je tražila dodatan poticaj da bi nešto postigla (da bi se opustila i zaspala, da bi dojila, da bi se zaigrala…). Također, opisujete da konstantno traži interakciju i kontakt s drugima, odnosno najviše s Vama. Takva ponašanja mogu biti odraz djetetova temperamenta ili djetetovih iskustava, no u svakom slučaju događa se to da, kada djevojčica to ne dobije da joj se javi frustracija s kojom se tada ne zna nositi što za posljedicu ima plač, vikanje, bacanje i slično. Zbog iskustava i situacija koje je vaša djevojčica proživjela očekivano je da ima nešto niži prag za frustraciju odnosno da ima sniženu psihološku otpornost. Naime, situacija hospitalizacije, nerazumijevanja što se događa, odvojenosti od roditelja, nepredvidivost svakodnevice – sve to smanjuje djetetov osjećaj sigurnosti i čini dijete razdražljivijim.
Kada djeca u nekim situacijama vrlo snažno osjećaju bespomoćnost tada kasnije imaju veliku potrebu da to nadoknade odnosno da se osjećaju moćnima i da osjećaju da upravo oni imaju kontrolu. Stoga se javljaju situacije da dijete teže prihvaća granice i da ima burne reakcije kada osjeti da netko drugi ima kontrolu, odnosno da nije onako kako dijete želi. Tada je vrlo važno ostati dosljedan u svom ponašanju, ali istovremeno pomoći djetetu da se smiri i opusti – dakle pružiti joj utjehu. Time što nakon uznemirujuće situacije, kada se smiri, ona razumije što se dogodilo i komentira to, zapravo pokazuje da na kognitivnoj razini ona zna što je a što nije ok ponašanje i ima to razumijevanje, no kada ju preplavi neugodna emocija naprosto se ne može iskontrolirati. Samoregulacija je nešto što djeca tek počinju učiti i u tome im je potrebna pomoć odraslih. Dakle, ok je da je frustrirana i da npr. tada ima potrebu to izbaciti iz sebe no tada treba vašu pomoć da joj pokažete na koje načine to može raditi, a da pri tome ne povrijedi sebe ili nekoga u okolini. Za sve to probajte što više koristiti igru. Npr. da u nekoj igri ona bude glavna, ona bude šefica i govori drugima što trebaju raditi – na taj način si može smanjiti glad za osjećajem kontrole i moći, odnosno u drugim situacijama kada se ne igrate neće toliko tražiti moć i buniti se na postavljene granice.
Bolest i hospitalizacija su za dijete vrlo stresni događaji nakon kojih im treba dosta vremena da im se vrati osjećaj sigurnosti i da mogu opušteno funkcionirati u svakodnevici. S obzirom da ste spomenuli da kod Vaše djevojčice to traje već duže vrijeme, unatoč tome što nije bila hospitalizirana pola godine, preporučam da se javite za dodatno savjetovanje kako biste dobili još više ideja kako možete pomoći Vašoj djevojčici i Vama samima u ovom izazovnom razdoblju.

   
      Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
   


   
      
         Centar Proventus
      
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica (2,5 godine) zbunjena je i frustrirana, a ja ne znam kako joj pomoći

<para>
 Kad joj pokušamo objasniti posljedice, svaki put obeća da će se promijeniti, ali ništa od toga. Molim vas savjet jer više ne znamo što da napravimo.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>žao mi je što imate problema s kćerkinim ponašanjem. Ona se trenutno nalazi u dobi kada probija granice odraslih, kada je u buntu i kada je komunikacija poprilično otežana. No, kako rješenja i pomoći uvijek ima, tako sam uvjerena da je i u ovoj situaciji najvažnije kako ćete se Vi postaviti što će donijeti dugoročno rješenje.</para>
<para>U pismu ste naveli da kada joj pokušate objasniti posljedice da Vam obeća da će se promijeniti, ali se ne dogodi ništa. Moje pitanje Vama jest je li ikada došlo do posljedica, odnosno snosi li Vaša kćer odgovornost za svoje postupke? Što se dogodi kada laže u školi i kada Vi i/ili profesori saznate za to? Ukoliko posljedica nema, odnosno ukoliko se o njima samo priča ali ne prakticira, tada nije neobično što Vaša kćer ponavlja iste postupke. Ako nije sankcionirana tj. ako ne snosi odgovornost za svoje postupke, onda (za nju) nema ni razloga da se pridržava dogovora. Iz tog razloga je jako važno ranije je upozoriti što će se dogoditi primjerice ukoliko bude lagala i istoga se pridržavati ako se to dogodi.</para>
<para>Da bi ovaj način funkcionirao morate biti dosljedni. Možda će Vam ponekada biti teško pridržavati se, možda će ona biti tužna/ljuta, ali neovisno o njezinoj reakciji izuzetno je bitno da sve što ste joj izrekli da i provedete u djelo. Ovo je jedini način da ona shvati što znači snositi posljedice i da prestane manipulirati – jer manipuliranje više neće imati smisla ukoliko će nakon njezinih postupaka slijediti neugodne posljedice.</para>
<para>Ovim postupcima nećete postići promjenu kod nje „preko noći“ – no takve promjene (barem efikasne) ni nema. Stoga samo budite uporni, strpljivi i dosljedni i promjena će sigurno biti.</para>
<para>Ukoliko procijenite da je sve ovo za Vas prezahtjevno te da bi Vam pomogao angažman stručnjaka, slobodno se obratite u naš Centar za savjetovanje.</para>

Naša 15-godišnja kćerka počela je lagati i redati jedinice u školi Moje dijete od 15 godina počelo je lagati u školi i počela je redati negativne ocijene. U školi su nam rekli da vješto manipulira s profesorima kao i s nama doma. 
    Kad joj pokušamo objasniti posljedice, svaki put obeća da će se promijeniti, ali ništa od toga. Molim vas savjet jer više ne znamo što da napravimo.

Draga mama,
žao mi je što imate problema s kćerkinim ponašanjem. Ona se trenutno nalazi u dobi kada probija granice odraslih, kada je u buntu i kada je komunikacija poprilično otežana. No, kako rješenja i pomoći uvijek ima, tako sam uvjerena da je i u ovoj situaciji najvažnije kako ćete se Vi postaviti što će donijeti dugoročno rješenje.
U pismu ste naveli da kada joj pokušate objasniti posljedice da Vam obeća da će se promijeniti, ali se ne dogodi ništa. Moje pitanje Vama jest je li ikada došlo do posljedica, odnosno snosi li Vaša kćer odgovornost za svoje postupke? Što se dogodi kada laže u školi i kada Vi i/ili profesori saznate za to? Ukoliko posljedica nema, odnosno ukoliko se o njima samo priča ali ne prakticira, tada nije neobično što Vaša kćer ponavlja iste postupke. Ako nije sankcionirana tj. ako ne snosi odgovornost za svoje postupke, onda (za nju) nema ni razloga da se pridržava dogovora. Iz tog razloga je jako važno ranije je upozoriti što će se dogoditi primjerice ukoliko bude lagala i istoga se pridržavati ako se to dogodi.
Da bi ovaj način funkcionirao morate biti dosljedni.  Možda će Vam ponekada biti teško pridržavati se, možda će ona biti tužna/ljuta, ali neovisno o njezinoj reakciji izuzetno je bitno da sve što ste joj izrekli da i provedete u djelo. Ovo je jedini način da ona shvati što znači snositi posljedice i da prestane manipulirati – jer manipuliranje više neće imati smisla ukoliko će nakon njezinih postupaka slijediti neugodne posljedice.
Ovim postupcima nećete postići promjenu kod nje „preko noći“ – no takve promjene (barem efikasne) ni nema. Stoga samo budite uporni, strpljivi i dosljedni i promjena će sigurno biti.
Ukoliko procijenite da je sve ovo za Vas prezahtjevno te da bi Vam pomogao angažman stručnjaka, slobodno se obratite u naš Centar za savjetovanje. Klinfo.hr 

Naša 15-godišnja kćerka počela je lagati i redati jedinice u školi

<para>
 Naime, prije neki dan je to eskaliralo u tome što je bacila na pod svoju kasicu, iz razloga što ju je baka slučajno pronašla usisavajući taj dio stana. Bila je bijesna što nema privatnost. Kasnije kada smo nas tri porazgovarale o tome, kćerka je kazala da joj ponekad dođe da nešto razbije ili da bi bilo najbolje da joj kupimo neki čekić, pa da može da izlomi neke orahe ili tako nešto slično. Ona je odličan đak – mada je moramo kontrolirati u domaćim zadacima i obavezama oko škole. Dakle učenje ju ne interesira, a mi je ne pritišćemo toliko koliko joj dajemo do znanja da pored prava postoje i obaveze kod svakog od nas. Jako voli da plesati i trenira latino plesove 3 puta tjedno. Također voli i vodu pa ide na plivanje, a često s nama i u spa centre, kazališta, kina. Čita knjige i obožava se šminkati. Inače je dobro dijete, empatična prema drugim ljudima, ali prema najbližima je često oštra i gruba, pa joj bude poslije žao. Teška je na traženju oprosta, ima ponos, inat i tvrdoglavost po prirodi. Da budem direktna, nije blagorodno dijete, već ima jednu određenu težinu. Čak i ona to primjećuje u kontaktu kada smo s nekom drugom djecom, ali smo pomireni s tom njenom prirodom kao što i svi mi imamo svoju. Pozadina je da je ona jedinica, dosta smo usmjereni na nju, baka teško rješava s njom situacije, a kćerka koristi tu rupu u vremenu kad je kod bake poslije škole da izražava svoju samostalnost, nekad i po svoju štetu (npr. izlazak van bez jakne, kasno ustajanje kad spava kod bake pa juri do škole da stigne na vrijeme). Suprug se prije par godina ponašao agresivno – isto razbijanje, bacanje stvari, vika i dreka. Nije bilo fizičkog nasilja, ali i ovo je vid nasilja, zbog toga smo išli na terapiju, a kćerku sam vodila i kod psihologa/pedagoga kako bi joj objasnili da je to ponašanje destruktivno i ne rješava problem. Međutim, čini mi se da ona sada rješava neke situacije s izljevima bijesa. Prije neki dan je udarila mačku. Doduše i mačak je bio agresivan prema nama – režao i kostriješio se da nas ugrize, ali opet ga je ona udarila i otjerala s kreveta. Primijetila sam da me u posljednje vrijeme to izbacuje iz takta, te da sam i ja počela da joj vikom objašnjavam. Iscrpljuje nas to sve više. Kada je suprug tu, osim negodovanja, ne pada joj na pamet da se ponaša na gore navedeni način. Ono što joj pomaže, i te igre se skoro svakodnevno igramo, to je da ja oponašam nju, a ona mene. I kroz tu igru ona se i nasmije ali i vidi koliko je teško izaći na kraj s njom kada se ponaša kao da ima 15 godina a ne 9. Moje pitanje je kako joj pomoći oko tog njenog gnjeva i agresije? Hvala unaprijed. Zabrinuta mama
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>iz svega što ste u pismu napisali čini mi se da zaista imate dobar pristup prema Vašoj kćerki. Igra u kojoj jedna drugu oponašate je dobar način da ona kod sebe vidi ponašanja koja nisu ok, ali i da Vi osvijestite svoje ponašanje. Moj savjet jest da s ovom igrom nastavite i dalje.</para>
<para>Ono što ste i sami prepoznali (i automatski reagirali – što smatram da je bilo izuzetno dobro u toj situaciji) jest da ponašanje roditelja utječe na ponašanje djeteta. Drugim riječima, agresija koju djeca viđaju kod roditelja sigurno na isti način utječe i na njihovo ponašanje. Poruku da agresija ni u kojem obliku nije prihvatljiva i dalje joj trebate prenositi i njezine postupke koji odudaraju od toga sustavno sankcionirati. Ali dakako raditi i na vlastitima.</para>
<para>Kada kažete da joj pred tatom ne pada na pamet da se ponaša na taj način, što je drugačije kod supruga u odnosu na Vas? Što je drugačije kod bake da nema granice u odnosu s njom? Moja pretpostavka jest da tata postavlja čvrste granice dok su te granice kod bake vrlo rastezljive. Postavljati granice znači sustavno i dosljedno provoditi ideju da svako ponašanje nosi određene posljedice: kako ono pozitivno nosi dobre tako i ono negativno loše. Primjerice, ako se Vaša kćerka ponaša agresivno dajte do znanja koje će biti posljedice takvog ponašanja. U situaciji kada primijetite da je agresivna, jednostavno joj (bez vike, ljutnje itd.) izrecite posljedicu („Sjećaš se našeg dogovora? S obzirom da si se ponašala ......, danas nema ......“). Budite dosljedni, pravedni, smireni, uvijek kritizirajte ponašanje a ne njezin identitet. Jedino na taj način će Vaša kćer shvatiti da ima izbora i da postoje i drugi načini kako da se nosi s ljutnjom.</para>
<para>Nadalje, ako Vam je i sama rekla da bi joj dobro došlo da svoju ljutnju može ispoljiti fizički, možda bi se mogli s njom dogovoriti da kupite vreću za udaranje koju bi mogla korisititi u tim situacijama. Fizičke aktivnosti na koje je uključena svakako podržavam jer je i to na neki način „ispušni ventil“ za njezin višak energije.</para>
<para>U međuvremenu iskazujte joj što više pažnje kroz pohvale kada napravi nešto dobro, grlite ju, budite nježni prema njoj, provodite zajedničke trenutke s njom u gledanju filmova, crtića....</para>
<para>Također predlažem da zajedno sa suprugom pročitate i slijedeći članak: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/vikanje-i-stroga-verbalna-disciplina-potpuno-su-neucinkoviti-u-odgoju-tinejdzera/">https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/vikanje-i-stroga-verbalna-disciplina-potpuno-su-neucinkoviti-u-odgoju-tinejdzera/</ulink>
</para>
<para>Nadam se da će Vam ovi savjeti pomoći, a ukoliko Vam je potrebna podrška slobodno se obratite u naš Centar.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu/">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>
<para> </para>

Moja 9-godišnja kćerka ima ispade bijesa i agresivnosti Poštovana, molim Vas za pomoć oko devetogodišnje kćerke koja u posljednje vrijeme ispoljava znakove agresije. 
    Naime, prije neki dan je to eskaliralo u tome što je bacila na pod svoju kasicu, iz razloga što ju je baka slučajno pronašla usisavajući taj dio stana. Bila je bijesna što nema privatnost. Kasnije kada smo nas tri porazgovarale o tome, kćerka je kazala da joj ponekad dođe da nešto razbije ili da bi bilo najbolje da joj kupimo neki čekić, pa da može da izlomi neke orahe ili tako nešto slično. Ona je odličan đak – mada je moramo kontrolirati u domaćim zadacima i obavezama oko škole. Dakle učenje ju ne interesira, a mi je ne pritišćemo toliko koliko joj dajemo do znanja da pored prava postoje i obaveze kod svakog od nas. Jako voli da plesati i trenira latino plesove 3 puta tjedno. Također voli i vodu pa ide na plivanje, a često s nama i u spa centre, kazališta, kina. Čita knjige i obožava se šminkati. Inače je dobro dijete, empatična prema drugim ljudima, ali prema najbližima je često oštra i gruba, pa joj bude poslije žao. Teška je na traženju oprosta, ima ponos, inat i tvrdoglavost po prirodi. Da budem direktna, nije blagorodno dijete, već ima jednu određenu težinu. Čak i ona to primjećuje u kontaktu kada smo s nekom drugom djecom, ali smo pomireni s tom njenom prirodom kao što i svi mi imamo svoju. Pozadina je da je ona jedinica, dosta smo usmjereni na nju, baka teško rješava s njom situacije, a kćerka koristi tu rupu u vremenu kad je kod bake poslije škole da izražava svoju samostalnost, nekad i po svoju štetu (npr. izlazak van bez jakne, kasno ustajanje kad spava kod bake pa juri do škole da stigne na vrijeme). Suprug se prije par godina ponašao agresivno – isto razbijanje, bacanje stvari, vika i dreka. Nije bilo fizičkog nasilja, ali i ovo je vid nasilja, zbog toga smo išli na terapiju, a kćerku sam vodila i kod psihologa/pedagoga kako bi joj objasnili da je to ponašanje destruktivno i ne rješava problem. Međutim, čini mi se da ona sada rješava neke situacije s izljevima bijesa. Prije neki dan je udarila mačku. Doduše i mačak je bio agresivan prema nama – režao i kostriješio se da nas ugrize, ali opet ga je ona udarila i otjerala s kreveta. Primijetila sam da me u posljednje vrijeme to izbacuje iz takta, te da sam i ja počela da joj vikom objašnjavam. Iscrpljuje nas to sve više. Kada je suprug tu, osim negodovanja, ne pada joj na pamet da se ponaša na gore navedeni način. Ono što joj pomaže, i te igre se skoro svakodnevno igramo, to je da ja oponašam nju, a ona mene. I kroz tu igru ona se i nasmije ali i vidi koliko je teško izaći na kraj s njom kada se ponaša kao da ima 15 godina a ne 9. Moje pitanje je kako joj pomoći oko tog njenog gnjeva i agresije? Hvala unaprijed. Zabrinuta mama

Poštovana mama,
iz svega što ste u pismu napisali čini mi se da zaista imate dobar pristup prema Vašoj kćerki. Igra u kojoj jedna drugu oponašate je dobar način da ona kod sebe vidi ponašanja koja nisu ok, ali i da Vi osvijestite svoje ponašanje. Moj savjet jest da s ovom igrom nastavite i dalje.
Ono što ste i sami prepoznali (i automatski reagirali – što smatram da je bilo izuzetno dobro u toj situaciji) jest da ponašanje roditelja utječe na ponašanje djeteta. Drugim riječima, agresija koju djeca viđaju kod roditelja sigurno na isti način utječe i na njihovo ponašanje. Poruku da agresija ni u kojem obliku nije prihvatljiva i dalje joj trebate prenositi i njezine postupke koji odudaraju od toga sustavno sankcionirati. Ali dakako raditi i na vlastitima.
Kada kažete da joj pred tatom ne pada na pamet da se ponaša na taj način, što je drugačije kod supruga u odnosu na Vas? Što je drugačije kod bake da nema granice u odnosu s njom? Moja pretpostavka jest da tata postavlja čvrste granice dok su te granice kod bake vrlo rastezljive. Postavljati granice znači sustavno i dosljedno provoditi ideju da svako ponašanje nosi određene posljedice: kako ono pozitivno nosi dobre tako i ono negativno loše. Primjerice, ako se Vaša kćerka ponaša agresivno dajte do znanja koje će biti posljedice takvog ponašanja. U situaciji kada primijetite da je agresivna, jednostavno joj (bez vike, ljutnje itd.) izrecite posljedicu („Sjećaš se našeg dogovora? S obzirom da si se ponašala ......, danas nema ......“). Budite dosljedni, pravedni, smireni, uvijek kritizirajte ponašanje a ne njezin identitet. Jedino na taj način će Vaša kćer shvatiti da ima izbora i da postoje i drugi načini kako da se nosi s ljutnjom.
Nadalje, ako Vam je i sama rekla da bi joj dobro došlo da svoju ljutnju može ispoljiti fizički, možda bi se mogli s njom dogovoriti da kupite vreću za udaranje koju bi mogla korisititi u tim situacijama. Fizičke aktivnosti na koje je uključena svakako podržavam jer je i to na neki način „ispušni ventil“ za njezin višak energije.
U međuvremenu iskazujte joj što više pažnje kroz pohvale kada napravi nešto dobro, grlite ju, budite nježni prema njoj, provodite zajedničke trenutke s njom u gledanju filmova, crtića....
Također predlažem da zajedno sa suprugom pročitate i slijedeći članak: https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/vikanje-i-stroga-verbalna-disciplina-potpuno-su-neucinkoviti-u-odgoju-tinejdzera/

Nadam se da će Vam ovi savjeti pomoći, a ukoliko Vam je potrebna podrška slobodno se obratite u naš Centar.
Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Moja 9-godišnja kćerka ima ispade bijesa i agresivnosti

<para>
 Inače je odlična učenica i pametna curica. Stalno s njom razgovaram o tome, ali ne pomaže. Nedavno sam saznala da ju je najbolja prijateljica iskorištavala i kontrolirala. Branila joj je druženje s drugom djecom i ucjenjivala ju. Ona je na sve pristajala zbog straha da se neće družiti s njom. Strah me da neće dobro proći u životu s takvim karakterom. Trebam li ju voditi psihologu ili kako joj pomoći? Hvala na odgovoru.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>žao mi je što Vaša kćerka ima nisko samopouzdanje i što je zbog toga prijateljica iskorištava. Sigurna sam da Vi kao mama možete puno napraviti i pomoći Vašoj kćerki da izgradi samopouzdanje, da se zauzme za sebe i izabere društvo koje će prema njoj biti ok. Kako samopouzdanje nije stvar karaktera, odnosno nije nešto što nas trajno obilježava i kako na njemu možemo raditi, tako sam sigurna da se može utjecati na to kako će Vaša kćer prolaziti kasnije u životu.</para>
<para>To što je Vaša kćerka povučena jest osobina ličnosti koja nije u koliziji sa samopouzdanjem. Dijete može biti povučeno ili introvertirano i ujedno visokog samopouzdanja. Vaš zadatak je poslati njoj poruku da je ok biti povučen – nisu sva djeca ista i ne moraju biti ekstraverti. Prihvatite je kao takvu i dajte joj do znanja da ne postoji dobro i loše po pitanju temperamenta, već samo različito.</para>
<para>S druge strane, s obzirom da je Vaša djevojčica vjerojatno senzibilnija sigurna sam da je ponašanje prijateljice pogađa. Iz tog razloga važno je da joj pomognete da razvije samopouzdanje. Ne na način da čini isto što i njezina prijateljica (i njezina prijateljica koja joj je branila druženje s drugom djecom možda je to činila iz straha da Vaša kćer ne bi više zavoljela drugu prijateljicu i po njezinim postupcima bi se isto tako moglo zaključiti da pati od manjka samopouzdanja) jer to daje samo privid da je netko samopouzdan. Samopouzdana osoba je u stanju izboriti se za sebe na ok način, na način na koji neće povrijediti drugu osobu. Primjerice, samopouzdano dijete može odlučiti ne družiti se s nekim tko je pregrub prema njemu. U isto vrijeme naravno da mu može biti žao i da može biti tužan zbog toga. Razvojem samopouzdanja koje je često vrlo krhko kod djece njene dobi, rast će i njezino mišljenje o sebi te će se promijeniti odnosi s drugom djecom.</para>
<para>Kako joj Vi konkretno možete pomoći u razvoju samopouzdanja? Svakako može pomoći da je pratite, uočite što voli, u čemu je stvarno dobra te da je upišete na tu aktivnost kako bi se kroz to ostvarila i dobila osjećaj da je uspješna i važna. Pri tome će biti u društvu djece koja vole iste aktivnosti kao i ona. Jako je bitno da to ne bude aktivnost za koju Vi smatrate da bi bila dobra za nju, a da ona ne pokazuje interes i volju, već baš nešto što ona voli i u čemu je uspješna (motoričke aktivnosti, crtanje, ples, pjevanje…)</para>
<para>Nadalje, prepoznajte kada je u nečem dobra i pohvalite ju. Vjerujem da to već činite. Napisala sam to zato što je bitan i omjer. Deset pohvala (kompliment, zagrljaj, poljubac) naspram jedne kritike (ono što želimo da naše dijete promjeni) odličan su način za razvijanje samopouzdanja.</para>
<para>Pustite ju da sama gradi odnose i kada primijetite da se zauzela za sebe na ok način, prepoznajte to i podijelite s njom. Također primjetite i kada se ne zauzme za sebe: pitajte je kako se osjeća kada se ne zauzme za sebe, kada dopušta prijateljici da se ponaša ružno prema njoj i brani joj druženje s drugom djecom. Možete provjeriti što uopće misli o tome što se prijateljica ponaša tako prema njoj – je li za nju to ok ili ne. Bi li se ona tako ponašala prema prijateljici? Ako joj to nije ok, možete je pitati što može učiniti, tj. kako može reći svoje mišljenje na način da ne povrijedi drugu osobu. Možete joj dati niz primjera kako ste se Vi zauzimali za sebe na ok način i pitati je što misli o tome. Saznajte što joj treba kako bi izgovorila ono što misli (možda joj je dovoljna samo potvrda da zauzimanjem za sebe na asertivan način ne povređujemo ljude). Objasnite joj razliku između nezuzimanja za sebe, asertivnog zauzimanja i agresivnog zauzimanja. Članak s primjerima koji Vam može u tome pomoći nalazi se na slijedećim stranicama: <ulink url="http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/asertivnost-medu-mladima/">http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/asertivnost-medu-mladima/</ulink>.</para>
<para>Podrška psihologa sigurno će pomoći - ukoliko procijenite da razgovori s Vama ne utječu na njezinu promjenu ponašanju, tada bi Vam savjetovala da se obratite stručnjaku.</para>
<para>
 Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
</para>
<para>
 
 <ulink url="http://www.budisvoj.eu">Centar Budi svoj</ulink>
 
</para>
<para> </para>

Kako da pomognem svojoj 9-godišnjoj curici da izgradi samopouzdanje? Poštovana, imam kćer od 9 godina koja je sramežljivo i povučeno dijete. Teško sklapa prijateljstva, ima nisko samopouzdanje, misli da nije dovoljno dobra, da su drugi bolji od nje. 
    Inače je odlična učenica i pametna curica. Stalno s njom razgovaram o tome, ali ne pomaže. Nedavno sam saznala da ju je najbolja prijateljica iskorištavala i kontrolirala. Branila joj je druženje s drugom djecom i ucjenjivala ju. Ona je na sve pristajala zbog straha da se neće družiti s njom. Strah me da neće dobro proći u životu s takvim karakterom. Trebam li ju voditi psihologu ili kako joj pomoći? Hvala na odgovoru.

Draga mama,
žao mi je što Vaša kćerka ima nisko samopouzdanje i što je zbog toga prijateljica iskorištava. Sigurna sam da Vi kao mama možete puno napraviti i pomoći Vašoj kćerki da izgradi samopouzdanje, da se zauzme za sebe i izabere društvo koje će prema njoj biti ok. Kako samopouzdanje nije stvar karaktera, odnosno nije nešto što nas trajno obilježava i kako na njemu možemo raditi, tako sam sigurna da se može utjecati na to kako će Vaša kćer prolaziti kasnije u životu.
To što je Vaša kćerka povučena jest osobina ličnosti koja nije u koliziji sa samopouzdanjem. Dijete može biti povučeno ili introvertirano i ujedno visokog samopouzdanja. Vaš zadatak je poslati njoj poruku da je ok biti povučen – nisu sva djeca ista i ne moraju biti ekstraverti. Prihvatite je kao takvu i dajte joj do znanja da ne postoji dobro i loše po pitanju temperamenta, već samo različito.
S druge strane, s obzirom da je Vaša djevojčica vjerojatno senzibilnija sigurna sam da je ponašanje prijateljice pogađa. Iz tog razloga važno je da joj pomognete da razvije samopouzdanje. Ne na način da čini isto što i njezina prijateljica (i njezina prijateljica koja joj je branila druženje s drugom djecom možda je to činila iz straha da Vaša kćer ne bi više zavoljela drugu prijateljicu i po njezinim postupcima bi se isto tako moglo zaključiti da pati od manjka samopouzdanja) jer to daje samo privid da je netko samopouzdan. Samopouzdana osoba je u stanju izboriti se za sebe na ok način, na način na koji neće povrijediti drugu osobu. Primjerice, samopouzdano dijete može odlučiti ne družiti se s nekim tko je pregrub prema njemu. U isto vrijeme naravno da mu može biti žao i da može biti tužan zbog toga. Razvojem samopouzdanja koje je često vrlo krhko kod djece njene dobi, rast će i njezino mišljenje o sebi te će se promijeniti odnosi s drugom djecom.
Kako joj Vi konkretno možete pomoći u razvoju samopouzdanja? Svakako može pomoći da je pratite, uočite što voli, u čemu je stvarno dobra te da je upišete na tu aktivnost kako bi se kroz to ostvarila i dobila osjećaj da je uspješna i važna. Pri tome će biti u društvu djece koja vole iste aktivnosti kao i ona. Jako je bitno da to ne bude aktivnost za koju Vi smatrate da bi bila dobra za nju, a da ona ne pokazuje interes i volju, već baš nešto što ona voli i u čemu je uspješna (motoričke aktivnosti, crtanje, ples, pjevanje…)
Nadalje, prepoznajte kada je u nečem dobra i pohvalite ju. Vjerujem da to već činite. Napisala sam to zato što je bitan i omjer. Deset pohvala (kompliment, zagrljaj, poljubac) naspram jedne kritike (ono što želimo da naše dijete promjeni) odličan su način za razvijanje samopouzdanja.
Pustite ju da sama gradi odnose i kada primijetite da se zauzela za sebe na ok način, prepoznajte to i podijelite s njom. Također primjetite i kada se ne zauzme za sebe: pitajte je kako se osjeća kada se ne zauzme za sebe, kada dopušta prijateljici da se ponaša ružno prema njoj i brani joj druženje s drugom djecom. Možete provjeriti što uopće misli o tome što se prijateljica ponaša tako prema njoj – je li za nju to ok ili ne. Bi li se ona tako ponašala prema prijateljici? Ako joj to nije ok, možete je pitati što može učiniti, tj. kako može reći svoje mišljenje na način da ne povrijedi drugu osobu. Možete joj dati niz primjera kako ste se Vi zauzimali za sebe na ok način i pitati je što misli o tome. Saznajte što joj treba kako bi izgovorila ono što misli (možda joj je dovoljna samo potvrda da zauzimanjem za sebe na asertivan način ne povređujemo ljude). Objasnite joj razliku između nezuzimanja za sebe, asertivnog zauzimanja i agresivnog zauzimanja. Članak s primjerima koji Vam može u tome pomoći nalazi se na slijedećim stranicama: http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/asertivnost-medu-mladima/.
Podrška psihologa sigurno će pomoći - ukoliko procijenite da razgovori s Vama ne utječu na njezinu promjenu ponašanju, tada bi Vam savjetovala da se obratite stručnjaku.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener


   
      Centar Budi svoj
   

  Klinfo.hr 

Kako da pomognem svojoj 9-godišnjoj curici da izgradi samopouzdanje?

<para>
 Da li da opet promijenim mlijeko? Ovo koje pije sadrži laktozu. Hvala!
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>Možete pokušati s promjenom mlijeka, ali nemate razloga za brigu. Promjene djetetova apetita su normalne. On ovisi o brojnim čimbenicima kao što su količina sna, podražaji iz okoline, aktivnostima u danu te djetetovo raspoloženje.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Nakon promjene formule beba (2 mjeseca) odbija jesti i po šest sati Imam bebu od 2 mjeseca. Pio je mlijeko Bebylove svaka 2 sata, ali stalno je plakao. Promijenili smo mu hranu i od jučer je na MILUMILU. Beba odbija jesti kao prije i ne jede čak po 6 sati. 
    Da li da opet promijenim mlijeko? Ovo koje pije sadrži laktozu. Hvala!

Poštovana,
Možete pokušati s promjenom mlijeka, ali nemate razloga za brigu. Promjene djetetova apetita su normalne. On ovisi o brojnim čimbenicima kao što su količina sna, podražaji iz okoline, aktivnostima u danu te djetetovo raspoloženje.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   

  Klinfo.hr 

Nakon promjene formule beba (2 mjeseca) odbija jesti i po šest sati

<para>
 Maja
</para>
<para>Draga Majo,</para>
<para>za početak ti preporučam da ne preskačeš obroke i da paziš na raznolikost u prehrani. Ne postoji dobra ili loša hrana, postoje samo krive navike. Jedi cjelovite namirnice kao što su npr. zobene pahuljice ili integralni kruh. Izbjegavaj industrijski prerađenu hranu. Glavne obroke u danu kreiraj na sljedeći način: pola tanjura neka ispuni voće ili povrće, a drugu polovicu meso/riba/mliječni proizvodi/jaja i žitarice. Slatkiše, grickalice i sokove konzumiraj samo u posebnim prilikama. I naravno ne zaboravi na kretanje. To može biti obična šetnja ili vožnja biciklom, a može biti i sport po tvom izboru.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>
<para> </para>

Imam 12 godina i želim smršaviti 12 mi je godina, visoka sam 155 cm a teška 59.9 kg. Pomozite mi kako da smršavim. Ovaj me problem stvarno muči, pošto još idem u školu. 
    Maja

Draga Majo,
za početak ti preporučam da ne preskačeš obroke i da paziš na raznolikost u prehrani. Ne postoji dobra ili loša hrana, postoje samo krive navike. Jedi cjelovite namirnice kao što su npr. zobene pahuljice ili integralni kruh. Izbjegavaj industrijski prerađenu hranu. Glavne obroke u danu kreiraj na sljedeći način: pola tanjura neka ispuni voće ili povrće, a drugu polovicu meso/riba/mliječni proizvodi/jaja i žitarice. Slatkiše, grickalice i sokove konzumiraj samo u posebnim prilikama. I naravno ne zaboravi na kretanje. To može biti obična šetnja ili vožnja biciklom, a može biti i sport po tvom izboru.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   

  Klinfo.hr 

Imam 12 godina i želim smršaviti

<para>
 Urađena je krvna slika koja je uredna osim nižeg hemoglobina (108). Inače vrlo rado jede (i raznovrsno), te odaje dojam bucmaste bebe. Prehrana joj se bazira na voću, povrću i 3x tjedno meso/riba obzirom da je alergična na mlijeko i jaje, što isključuje širok raspon namirnica. Pitanje: da li se trebamo brinuti zbog preniske težine? Kruh jede povremeno kada ga ispečem jer kupovni ne može. Da li trebamo pojačati prehranu? Hvala
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaše dijete je u normalnom rasponu visine/duljine i težine za navedenu dob. Visina vaše curice je na 34. percentili, a težina na 31. percentili. U prehranu možete, u danima kada dijete ne jede meso/ribu, uvrstiti mahunarke, one su također izvor bjelančevina. Isto tako je važno da dijete u svakom danu konzumira namirnice iz svih skupina te kada ne jede kruh može jesti žitarice u nekom drugom obliku. Kombinirajući mahunarke sa žitaricama u istom obroku dobit ćete kompletne bjelančevine odnosno bjelančevine jednako vrijedne onima iz mesa ili ribe.</para>
<para>
 Ivana Purić,
</para>
<para>
 
 <emphasis>nutricionist, dipl. ing., prof.</emphasis>
 
 
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.e-hrana.com/djecja-prehrana/">eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku</ulink>
 </emphasis>
 
</para>

Trebamo li se brinuti zbog preniske težine naše 1-godišnje bebe? Curica od 13 mjeseci ima 8,6  kg i 74 cm. Po preporuci pedijatra upućena je na daljnju obradu gastroenterologu zbog nedovoljne težine i visine. 
    Urađena je krvna slika koja je uredna osim nižeg hemoglobina (108). Inače vrlo rado jede (i raznovrsno), te odaje dojam bucmaste bebe. Prehrana joj se bazira na voću, povrću i 3x tjedno meso/riba obzirom da je alergična na mlijeko i jaje, što isključuje širok raspon namirnica. Pitanje: da li se trebamo brinuti zbog preniske težine? Kruh jede povremeno kada ga ispečem jer kupovni ne može. Da li trebamo pojačati prehranu? Hvala

Poštovana,
vaše dijete je u normalnom rasponu visine/duljine i težine za navedenu dob. Visina vaše curice je na 34. percentili, a težina na 31. percentili. U prehranu možete, u danima kada dijete ne jede meso/ribu, uvrstiti mahunarke, one su također izvor bjelančevina. Isto tako je važno da dijete u svakom danu konzumira namirnice iz svih skupina te kada ne jede kruh može jesti žitarice u nekom drugom obliku. Kombinirajući mahunarke sa žitaricama u istom obroku dobit ćete kompletne bjelančevine odnosno bjelančevine jednako vrijedne onima iz mesa ili ribe.

   Ivana Purić,


   
      nutricionist, dipl. ing., prof.
   
   
      
         eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku
      
   
 Klinfo.hr 