Već neko vrijeme živimo zajedno i naši odnosi su bili solidni dok sam nosila sve obaveze na svojim leđima, kada sam odlučila prestati nastali su problemi. Svaki moj pokušaj da nađemo nekakav kompromis završio je svađom i optuživanjem. Sada sam se maknula u stranu, no sin i snaha ne razgovaraju sa mnom i mužem, a što je najgore, miču unuke od nas, imam osjećaj da to rade namjerno samo da bi mi što više patili. Da ne spominjem svaku našu pomoć oko čuvanja, kuhanja ili bilo čega su uzimali zdravo za gotovo. Kad mi to odradimo oni nas i dalje ignoriraju kao da ne postojimo, pogotovo snaha, a sada je i sin takav. Teško se nosimo s tim. Kako dalje? Žao nam je unuka jer znamo koliko su vezani uz nas. Sve do sad ja i suprug smo pazili na njih kad god je trebalo, a sad ih pošalju susjedi, a nekad ih pošalju baki kod koje nikad nisu ni prespavali sami, a svaki nas pokušaj da kontaktiramo s njima telefonom je onemogućen. Ne smeta nama što su oni kod bake, trebali su i prije i češće to raditi jer smatram da je ovo sad za djecu prevelik šok jer su još mali, posebno za unuka koji ima samo četiri godine, dok se unuka lakše snalazi jer je starija, ima sedam godina. Molim vas pomozite nam. Što da radimo? Svaki nas pokušaj dogovora dočekan je zidom. Hvala vam na odgovoru i lijep pozdrav.
Draga čitateljice,
čitajući Vaše pismo i sama sam Vašu osjetila tugu i nemoć. Zaista mi je žao što ne uspijevate postići dogovor sa sinom i snahom a što se sve to prelama preko leđa Vaših unuka.
Nažalost, na ponašanje drugih ne možemo utjecati, ali možemo utjecati na promjenu vlastitog što će onda možda dovesti i do promjene u ponašanju onih oko nas. Što ste sve do sada već pokušali u odnosu sa snahom i sinom? Je li išta od toga urodilo plodom? Ima jedna rečenica koja kaže „Ako te to što radiš ne dovodi do onoga što želiš, radi nešto drugo“. Vrlo jednostavna, a opet je se tako rijetko pridržavamo. Ako ste već mnogo puta pokušali razgovarati sa sinom i snahom i to nije urodilo plodom jer ste naišli na zid, možda trebate promijeniti upravo to – možda ne trebate inzistirati na razgovoru. Možda se jednostavno trebate uskladiti s njima i pustiti da Vam sami priđu kada to budu željeli.
Razmislite postoji li neki drugi put kojim bi mogli doći do unuka? Možda razgovor s drugom bakom? Ili jednostavno samo korištenje prilike kada god možete da vidite unuke i bez dogovora s roditeljima? Znam da ovo vjerojatno nisu rješenja koja Vas zadovoljavaju – no ako netko ne želi razgovarati i ne želi promijeniti svoje ponašanje, tu zaista ne možete ništa. Fokusirajte se na ono što možete i bez njih.
Želim Vam puno sreće!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener