Kad je imao dvije godine doživio je traumu jer je završio u bolnici gdje su mu rađene 23 pretrage u roku od 2 dana, jedna od njih i pH-metrija. Od tada se boji igraonica, doktora, igrališta, svih nepoznatih ljudi. Teta u vrtiću ga konstantno proziva da je retardiran i da ne surađuje jer npr. ne želi crtati s drvenim bojicama. Već polako spaja slova u slogove jer zna abecedu, zna brojati i jako voli računati. Bili smo kod psihologa i pokazalo se da je izuzetno inteligentan i na taj način ignorira ljude koji mu se ne sviđaju. Kako da popričam s tetom ili sa svojim sinom jer doma radi sve, a u vrtić kad je ta teta u blizini odbija svaku suradnju.
Draga mama,
žao mi je što je Vaš sinčić morao proći kroz sve te pretrage i vjerujem da je to i Vama i njemu bilo jako neugodno iskustvo. Nije neobično da se djeci poslije takvog iskustva pojavljuju strahovi koji ranije nisu bili prisutni. Također, djeca poslije stresnog iskustva znaju ući u regresivna ponašanja poput sisanja palca ili mokrenja u gaće. Razlika u ponašanju Vašeg dječaka kod kuće i u vrtiću može biti odraz kako se tko ophodi prema njemu. Ako ga Vi kod kuće prihvaćate, podržavate i potičete da razvije svoje kvalitete, svoje posebne vještine i sposobnosti, osjećati će se prihvaćeno i bezuvjetno voljeno. S druge strane, ako je u vrtiću kažnjavan zbog krive interpretacije njegovog ponašanja, to kod svakoga, pa tako i kod Vašeg dječaka može izazivati snažne osjećaje frustracije što se može ispoljavati kroz oponirajuće ponašanje. U svakom slučaju reakcije i komentari odgojiteljice koje navodite svakako nisu primjereni. Osim verbalnog dijela djeca vrlo dobro percipiraju neverbalnu komunikaciju te ako mu odgojiteljica zaista nije sklona nije čudno što je izbjegava ili odbija suradnju. Teško je utjecati na to kako će Vaš sin provesti vrijeme u vrtiću te hoće li surađivati ili ne. Ono što možete napraviti, kao što ste i sami namjeravali, je razgovarati s odgojiteljicama. Spomenite način na koji bi voljeli da se s njim postupa ako se ponovi mokrenje u gaćice ili ako ne želi sudjelovati u svim aktivnostima (npr. da odgojiteljica to javno ne spominje veće ga samo mirno uputi u wc da se presvuče). Pokušajte zajedno naći načine kako mu olakšati i strukturirati vrijeme u vrtiću. U koje igre se može uključiti, a koje može odbiti ako se ne želi igrati (npr. razgovarajte o tome da je Vama u redu da ne sudjeluje u svim aktivnostima ili da izabere način na koji želi sudjelovati-umjesto bojica izabere pastele ili plastelin). Istaknite da je bitno je da ga ne forsiraju jer to može dovesti do njegova oponirajuća ponašanja. Također, razmislite o igrama koje se voli igrati i njegovim interesima. Spomenuli ste zna brojati i jako voli računati pa npr. ako ne želi crtati s drvenim bojicama može mu se dati da rješava zadatke koje mu se pripreme ili crta brojke, pa ih onda ako želi može i obojati.
Kažete da je psihologica procijenila Vašeg sina kao visoko inteligentnog. Visoko inteligentna djeca najčešće imaju svoj način viđenja svijeta i načina na koji bi se htjeli igrati. Uz strukturu koju ima kroz postavljanja granica bitno im je dati određen stupanj slobode (da se igraju ili uče na način na koji oni to žele) kako bi mogli izraziti svoju kreativnost.
Sretno,
Jelena Borić, magistra psihologije