Postroll

Preroll

<para>
 I do sada bi mu se znalo to dogoditi ali u rijetkim slučajevima i to noću kad je prehlađen pa nije bilio zabrinjavajuće. Sad je to problem. Mislim da i ja i suprug u nećemu možda griješimo, ali neznam za što bi se specijalno uhvatila. Naime, imamo i bebu od osam mjeseci no suprug je uskočio kao protuteža u novonastaloj situaciji. Još bih napomenula da je kao osoba dosta senzibilan, drži dosta u sebi. A i nikako da slomi taj odlazak u krevet sam, konstantno traži da netko ide sa njim dok zaspi. Kao roditelj sam stroga i do sada sam dosta radila na njegovom odgoju jer smatram da se do treće godine s djetetom treba raditi, a sve dalje je nadogradnja na već postavljene temelje. Sa svih strana smo bombardirani raznim naputcima o pravilnom odgoju djeteta, stoga su i s pravom mnogi roditelji u nedoumici da li pravilno odgajamo svoju djecu. A što sad, da li je problem psiha ili treba posavjetovati se sa pedijatrom? Hvala. Mama J.
Draga mama,</para>
<para>Slažem se s Vama. Ima mnogo uputa i savjeta kako odgajati dijete, koji su često i proturječni. Stoga ne čudi kada roditelj ostane zbunjen.</para>
<para>Svakako bi bilo poželjno da se obratite pedijatru te da pretragama uklonite mogućnost prisustva bakterije ili nekog drugog fiziološkog uzročnika sekundarne enureze Vašeg dječaka.</para>
<para>Kao što ste i sami naveli, uzroci sekundarne enureze mogu biti psihičke prirode nakon: odvajanja od roditelja, polaska u vrtić, bolnicu, rođenjem brata ili sestre, polaska u školu, traumatskog iskustva (prometna nesreća, gubitak bliske osobe ili kućnog ljubimca, razvod roditelja). Dakle, osnovno pitanje kada je ponovno počeo nekontrolirano mokriti? Da li je to bilo nakon rođenja nove bebice ili već prije? Nova obiteljska dinamika sigurno je utjecala na Vašeg sina, a moguće je da on manifestira svoju nesigurnost u pronalaženju novog mjesta u obitelji tako što je počeo nekontrolirano mokriti. Ukoliko možete povezati rođenje mlađeg djeteta sa mokrenjem, tada možete učiniti slijedeće:</para>
<para>- ne raspravljajte o mokrenju sa drugima u djetetovu prisustvu
- ne odvikavajte ga silom od mokrenja
- zadovoljavajte djetetove emocionalne potrebe, osigurajte mu svoje društvo, naklonost i toplinu
- neka spava u čistom krevetu, stavite mu šarenu, dječju posteljinu, neka legne u lijepi, vedri krevet. Premda Vam može biti žao nove posteljine, nemojte ga stavljati u staru posteljinu ili krpe kako se ne bi uništio novu posteljinu. Takvim postupcima gotovo da potičemo dijete - kao da smo mu priredili krevet za mokrenje.
- dobro prozračite sobu u kojoj spava
- budite strpljivi s njim
- ne uskraćujte mu tekućinu (navečer neka pije manju količinu)
- ne kažnjavajte dijete ako se pomokri, niti ga nemojte hvaliti ako ostane suho. Možete se dogovoriti s njim za kalendarić u koji će samo bilježiti uspjeh – to će mu pomoći da održi samopouzdanje i dobru sliku o sebi
- rasporedite djetetov dan tako da se u igri opusti i razvedri. Igra ga može emocionalno smiriti
- koliko god možete, utječite na obiteljsku atmosferu čineći je prijateljskom, toplom i vedrom. Dijete mora zaista osjetiti da se odrasle osobe međusobno razumiju i da su odnosi temelje na međusobnom poštovanju i ljubavi.
- ne uspoređujte ga s mlađim djetetom; dijete mora osjetiti da ga volimo takvog kakav jest
- nastojte ne praviti problem zbog enureze. Nemojte ga ismijavati ili kritizirati pred drugima, nemojte mu prijetiti kaznama, napuštanjem ili naglašavanjem da je drugačiji od ostalih. Mirno i bez komentara ujutro operite i potaknite dijete da se presvuče.
- razni aparati za buđenje, buđenja svakih dva sata itd. neće mnogo pomoći sve dok se ne postigne voljno buđenje
- ne tražite dijete da vam obeća da se više nikada neće pomokriti za vrijeme spavanja jer ono to ne kontrolira i ne može voljno odlučiti hoće li ili neće to činiti
Ukoliko, nakon primjene ovih savjeta, dijete ne prestane nekontrolirano mokriti, a odbačena je mogućnost fizioloških uzročnika, tada se svakako posavjetujte sa dječjim psihologom. Možete se obratiti i nama u Centar Proventus, jer imamo puno iskustva sa sličnim slučajevima. Kada je dijete senzibilno vrlo sitni postupci, kojih često nismo niti svjesni, ga povrijede. Ako još k tome dijete ne izražava otvoreno svoje emocije, tada se ono može vrlo često povrijediti, rastužiti, razljutiti, razočarati, a da odrasle osobe oko djeteta nisu toga niti svjesne.</para>
<para>Stoga, treba vrlo pažljivo osluškivati dijete i njegove sitne promjene u ponašanju, izrazu lica, držanju tijela da bismo otkrili uzrok njegove unutarnje napetosti ili frustracije koja može biti uzročnik nekontroliranog mokrenja. Razmišljanja kakva Vi imate, o tome što ga možda muči, svakako mu može pomoći u razrješenju problema. Uzroke problema često možemo vidjeti u djetetovoj igri. Stoga, pažljivo promatrajte i slušajte razgovore koje likovi koje igra vode, kako se oni osjećaju, što ih muči. Slušajte koje rečenice ponavlja iz okoline u kojoj boravi, o čemu razmišlja, što mu privlači pažnju. Na taj način, osobito od sramežljivog djeteta možemo puno toga saznati; daleko više od postavljanja izravnog pitanja.</para>
<para>Sretno,
<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak (4) je ponovno počeo mokriti u krevet. Kako mu pomoći? Molila bih za pomoć. Naime imam četverogodišnjaka koji je počeo mokriti dok spava. Nema razlike da li je dnevno ili noćno spavanje. 
    I do sada bi mu se znalo to dogoditi ali u rijetkim slučajevima i to noću kad je prehlađen pa nije bilio zabrinjavajuće. Sad je to problem. Mislim da i ja i suprug u nećemu možda griješimo, ali neznam za što bi se specijalno uhvatila. Naime, imamo i bebu od osam mjeseci no suprug je uskočio kao protuteža u novonastaloj situaciji. Još bih napomenula da je kao osoba dosta senzibilan, drži dosta u sebi. A i nikako da slomi taj odlazak u krevet sam, konstantno traži da netko ide sa njim dok zaspi. Kao roditelj sam stroga i do sada sam dosta radila na njegovom odgoju jer smatram da se do treće godine s djetetom treba raditi, a sve dalje je nadogradnja na već postavljene temelje. Sa svih strana smo bombardirani raznim naputcima o pravilnom odgoju djeteta, stoga su i s pravom mnogi roditelji u nedoumici da li pravilno odgajamo svoju djecu. A što sad, da li je problem psiha ili treba posavjetovati se sa pedijatrom? Hvala. Mama J.
Draga mama,
Slažem se s Vama. Ima mnogo uputa i savjeta kako odgajati dijete, koji su često i proturječni. Stoga ne čudi kada roditelj ostane zbunjen.
Svakako bi bilo poželjno da se obratite pedijatru te da pretragama uklonite mogućnost prisustva bakterije ili nekog drugog fiziološkog uzročnika sekundarne enureze Vašeg dječaka.
Kao što ste i sami naveli, uzroci sekundarne enureze mogu biti psihičke prirode nakon: odvajanja od roditelja, polaska u vrtić, bolnicu, rođenjem brata ili sestre, polaska u školu, traumatskog iskustva (prometna nesreća, gubitak bliske osobe ili kućnog ljubimca, razvod roditelja). Dakle, osnovno pitanje kada je ponovno počeo nekontrolirano mokriti? Da li je to bilo nakon rođenja nove bebice ili već prije? Nova obiteljska dinamika sigurno je utjecala na Vašeg sina, a moguće je da on manifestira svoju nesigurnost u pronalaženju novog mjesta u obitelji tako što je počeo nekontrolirano mokriti. Ukoliko možete povezati rođenje mlađeg djeteta sa mokrenjem, tada možete učiniti slijedeće:
- ne raspravljajte o mokrenju sa drugima u djetetovu prisustvu
- ne odvikavajte ga silom od mokrenja
- zadovoljavajte djetetove emocionalne potrebe, osigurajte mu svoje društvo, naklonost i toplinu
- neka spava u čistom krevetu, stavite mu šarenu, dječju posteljinu, neka legne u lijepi, vedri krevet. Premda Vam može biti žao nove posteljine, nemojte ga stavljati u staru posteljinu ili krpe kako se ne bi uništio novu posteljinu. Takvim postupcima gotovo da potičemo dijete - kao da smo mu priredili krevet za mokrenje.
- dobro prozračite sobu u kojoj spava
- budite strpljivi s  njim
- ne uskraćujte mu tekućinu (navečer neka pije manju količinu)
- ne kažnjavajte dijete ako se pomokri, niti ga nemojte hvaliti ako ostane suho. Možete se dogovoriti s njim za kalendarić u koji će samo bilježiti uspjeh – to će mu pomoći da održi samopouzdanje i dobru sliku o sebi
- rasporedite djetetov dan tako da se u igri opusti i razvedri. Igra ga može emocionalno smiriti
- koliko god možete, utječite na obiteljsku atmosferu čineći je prijateljskom, toplom i vedrom. Dijete mora zaista osjetiti da se odrasle osobe međusobno razumiju i da su odnosi temelje na međusobnom poštovanju i ljubavi.
- ne uspoređujte ga s mlađim djetetom; dijete mora osjetiti da ga volimo takvog kakav jest
- nastojte ne praviti problem zbog enureze. Nemojte ga ismijavati ili kritizirati pred drugima, nemojte mu prijetiti kaznama, napuštanjem ili naglašavanjem da je drugačiji od ostalih. Mirno i bez komentara ujutro operite i potaknite dijete da se presvuče.
- razni aparati za buđenje, buđenja svakih dva sata itd. neće mnogo pomoći sve dok se ne postigne voljno buđenje
- ne tražite dijete da vam obeća da se više nikada neće pomokriti za vrijeme spavanja jer ono to ne kontrolira i ne  može voljno odlučiti hoće li ili neće to činiti
Ukoliko, nakon primjene ovih savjeta, dijete ne prestane nekontrolirano mokriti, a odbačena je mogućnost fizioloških uzročnika, tada se svakako posavjetujte sa dječjim psihologom. Možete se obratiti i nama u Centar Proventus, jer imamo puno iskustva sa sličnim slučajevima. Kada je dijete senzibilno vrlo sitni postupci, kojih često nismo niti svjesni, ga povrijede. Ako još k tome dijete ne izražava otvoreno svoje emocije, tada se ono može vrlo često povrijediti, rastužiti, razljutiti, razočarati, a da odrasle osobe oko djeteta nisu toga niti svjesne.
Stoga, treba vrlo pažljivo osluškivati dijete i njegove sitne promjene u ponašanju, izrazu lica, držanju tijela da bismo otkrili uzrok njegove unutarnje napetosti ili frustracije koja može biti uzročnik nekontroliranog mokrenja. Razmišljanja kakva Vi imate, o tome što ga možda muči, svakako mu može pomoći u razrješenju problema. Uzroke problema često možemo vidjeti u djetetovoj igri. Stoga, pažljivo promatrajte i slušajte razgovore koje likovi koje igra vode, kako se oni osjećaju, što ih muči. Slušajte koje rečenice ponavlja iz okoline u kojoj boravi, o čemu razmišlja, što mu privlači pažnju. Na taj način, osobito od sramežljivog djeteta možemo puno toga saznati; daleko više od postavljanja izravnog pitanja.
Sretno,

   Tatjana Gjurković,


   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

TATJANA GJURKOVIĆ

Bolja ja

Dječak (4) je ponovno počeo mokriti u krevet. Kako mu pomoći?

<para>
 Već smo joj objašnjavali da to svi rade i da se treba kakati i ona sve to zna i ponavlja, ali kad dođe do toga, ona se stišće i previja dok ne prođe. Svakih 2-3 dana nešto uspije i pokakati i bude joj drago, ali tako to ide u krug. Znamo da bi trebali biti smireni, ali teško je gledati kako se previja i trudi zadržati stolicu. miska
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Prema navedenom, Vaša djevojčica ima svega dvije godine, no ono što niste naveli, a to je da li ima pelene ili nema. Ako nema pelene, otkada ih nema? Da li je možda bilo prerano skidanje s pelena? Kako se skidanje s pelena odvilo? Kako je dijete prihvatilo miris? Konkretno što Vam mogu predložiti, ako više nema pelena, jest da kupite one mirišljave bočice, da ih dijete može stisnuti kada bude gotovo i tako umanjilo intenzitet mirisa.</para>
<para>Nadalje, da li je uklonjen potencijalni fiziološki uzrok tj. jeste li bili kod pedijatra i utvrdili da li je sve u redu s tim dijelom organizma?</para>
<para>Da li je bilo bilo kakvih situacija otkako je ona rođena koje je ona mogla negativno povezati s obavljanjem nužde? Ako je imala i prije tvrdu stolicu i riješili ste to hranom, što se dogodilo da prehrana više ne djeluje? Da li se svakodnevno puno kreće? Sve su to načini koji mogu potaknuti rad crijeva i olakšati izbacivanje tvrde stolice.</para>
<para>No, ako je potencijalni fiziološki uzrok uklonjen, ako sve prethodno navedeno radite i dalje se ponavlja ista stvar, tada je vrlo vjerojatno to odraz nekog aspekta u odnosu između Vaše djevojčice i okoline, odnosno, tada je psihološki uzrok. Osnovno što Vam mogu savjetovati jest da ne stvarate od toga bauk, već da to doživljavate kao najnormalniju stvar u životu. Kao što doživljavate odlazak na spavanje ili hranjenje. Jednostavno, to je dio svakodnevnog života. Kada tako postavite stvari, ma koliko Vam u početku bilo teško, onda se nećete tome posvećivati i ona će vrlo vjerojatno u jednom trenutku početi obavljati kako treba. Ali isto tako je jako važno utvrditi zašto ona to radi. Kako inače izgledaju Vaši dani, kako ih inače provodite, a kako ih provodite kada se ona previja i trudi zadržati stolicu?</para>
<para>Što ona to treba od Vas, a djelomično dobiva kada zadržava stolicu? Ima li nešto što osjećate da bi njoj trebalo, a Vi s druge strane osjećate da joj to ne možete dati ili ne stignete?</para>
<para>Odgovori na ova pitanja bi Vam mogla pomoći u rješavanju problema. Pokušajte biti što objektivniji prema sebi što možete pri odgovaranju na ova pitanja, ali bi bilo jako korisno, budući da nikada do kraja ne možemo biti objektivni prema sebi, porazgovarati sa dječjim psihologom kako bi Vam pomogao u pronalaženju svih navedenih odgovora.</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Djevojčica (2 god.) ne želi kakati i zadržava stolicu Kako se postaviti u situaciji kada dvogodišnjakinja ne želi kakati? Iako smo probleme s ranije tvrdom stolicom rješili prehranom, ona i dalje odbija kakati. 
    Već smo joj objašnjavali da to svi rade i da se treba kakati i ona sve to zna i ponavlja, ali kad dođe do toga, ona se stišće i previja dok ne prođe. Svakih 2-3 dana nešto uspije i pokakati i bude joj drago, ali tako to ide u krug. Znamo da bi trebali biti smireni, ali teško je gledati kako se previja i trudi zadržati stolicu. miska

Draga mama,
Prema navedenom, Vaša djevojčica ima svega dvije godine, no ono što niste naveli, a to je da li ima pelene ili nema. Ako nema pelene, otkada ih nema? Da li je možda bilo prerano skidanje s pelena? Kako se skidanje s pelena odvilo? Kako je dijete prihvatilo miris? Konkretno što Vam mogu predložiti, ako više nema pelena, jest da kupite one mirišljave bočice, da ih dijete može stisnuti kada bude gotovo i tako umanjilo intenzitet mirisa.
Nadalje, da li je uklonjen potencijalni fiziološki uzrok tj. jeste li bili kod pedijatra i utvrdili da li je sve u redu s tim dijelom organizma?
Da li je bilo bilo kakvih situacija otkako je ona rođena koje je ona mogla negativno povezati s obavljanjem nužde? Ako je imala i prije tvrdu stolicu i riješili ste to hranom, što se dogodilo da prehrana više ne djeluje? Da li se svakodnevno puno kreće? Sve su to načini koji mogu potaknuti rad crijeva i olakšati izbacivanje tvrde stolice.
No, ako je potencijalni fiziološki uzrok uklonjen, ako sve prethodno navedeno radite i dalje se ponavlja ista stvar, tada je vrlo vjerojatno to odraz nekog aspekta u odnosu između Vaše djevojčice i okoline, odnosno, tada je psihološki uzrok. Osnovno što Vam mogu savjetovati jest da ne stvarate od toga bauk, već da to doživljavate kao najnormalniju stvar u životu. Kao što doživljavate odlazak na spavanje ili hranjenje. Jednostavno, to je dio svakodnevnog života. Kada tako postavite stvari, ma koliko Vam u početku bilo teško, onda se nećete tome posvećivati i ona će vrlo vjerojatno u jednom trenutku početi obavljati kako treba. Ali isto tako je jako važno utvrditi zašto ona to radi. Kako inače izgledaju Vaši dani, kako ih inače provodite, a kako ih provodite kada se ona previja i trudi zadržati stolicu?
Što ona to treba od Vas, a djelomično dobiva kada zadržava stolicu? Ima li nešto što osjećate da bi njoj trebalo, a Vi s druge strane osjećate da joj to ne možete dati ili ne stignete?
Odgovori na ova pitanja bi Vam mogla pomoći u rješavanju problema. Pokušajte biti što objektivniji prema sebi što možete pri odgovaranju na ova pitanja, ali bi bilo jako korisno, budući da nikada do kraja ne možemo biti objektivni prema sebi, porazgovarati sa dječjim psihologom kako bi Vam pomogao u pronalaženju svih navedenih odgovora.

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Djevojčica (2 god.) ne želi kakati i zadržava stolicu

<para>
 I za to vrijeme on je poluuplakan, zabrinut i uplašen, poskakuje, maše rukama.. Prije godinu i pol je tako reagirao radi nečijih naočala, pa se isto bojao ljuljačke, ali se ipak ljuljao polako. Onda se bojao i vjetra.. radili smo na tome da smo mu objašnjavalji i ohrabrivali ga, ali sad se događa opet. I kad uđe u taj period želi najviše biti sa roditeljima, ponekad izgleda bezbrižno, a ponekad tako kao da osluškuje i preispituje se nešto u sebi ili nas ispituje sad trenutno o djevojčici i ljuljački.. Smetaju mu u glasni zvukovi, ne želi u tim fazama ni muziku koja nam je inače dio svakodnevnice.. Što se to dešava? Molim vas pomozite. Zabrinuti smoi želimo mu pomoći, a ne znamo kako...Luluu
</para>
<para>Draga Luluu,
Razlozi zbog kojih se ovo događa mogu biti jako šaroliki. Najjednostavnije od svega što ste nabrojali je potencijalna izražena osjetljivost na auditivne podražaje zbog čega mu mogu smetati zvukovi. Međutim, neobično je da mu ne smetaju na svakodnevnoj bazi, već samo u određene dane. Što se tiče ljuljanja djevojčice, da li je možda sam pao sa ljuljačke da bi imao tako izražen strah? Moguće je da je plašljiviji po temperamentu. Ako je tako, odnosno ako je senzibliniji na promjene u okolini od rođenja, tada ga svaki put trebate strpljivo tješiti i ne govoriti nešto poput "nemoj se bojati, nije to ništa strašno". Naglašavam te rečenice jer su to najčešće rečenice koje svatko od nas odmah izgovori. Međutim, da stvarno nije tako strašno, dijete se ne bi bojalo. Njemu je strašno. Ono što mu možete reći jest nešto poput "Mama je tu, ja sam tu s tobom. Pazit ću na tebe. Neću dozvoliti da ti se nešto dogodi".</para>
<para>Da biste otkrili potencijalne uzroke njegove promjene u ponašanju, predlažem Vam da vodite dnevnik o njegovom svakodnevnom ponašanju i općenito njegovoj rutini. Bilježite svaki detalj: kako je spavao, da li se budio, vrtio u snu, da li jede pravilno ili je iznenada izbirljiv, da li je obavljanje velike i male nužde uvijek jednako, u isto vrijeme ili različito, da li je gledao neki novi crtić, da li je drugačije reagirao na bilo što tijekom dana, da li se igra s drugom djecom više ili manje, da li traži više ili manje Vašu pažnju, kakva mu je njegova samostalna igra, što traži od Vas, da li reagira intenzivnije na neke promjene u rutini (npr. iznenada morate ići nekome u posjetu) i slične detalje? Bilježite to barem u periodu od mjesec dana i moguće je da će Vam ovako detaljno bilježenje dati neke odgovore.</para>
<para>Ako ide u vrtić, razgovarajte s vrtićkim psihologom i odgajateljicama. Pitajte odgajateljice jesu li one nešto primijetile. Svakako se obratite psihologu s kojem ćete moći detaljnjije opisati njegov cjelokupan razvoj, kako je reagirao kao novorođenče, kada ste ovakve reakcije prvi puta primijetili, da li je bilo traumatskih iskustava u njegovom životu što je možda narušilo njegove sposobnosti nošenja sa stresom (njegova hospitalizacija, gubitak bliske osobe, gubitak kućnog ljubimca, ugriz psa, značajnije narušena obiteljska dinamika u nekom periodu), ima li nekih značajnih situacija ili promjena u svakodnevnoj rutini koje prethode njegovim promjenama u ponašanju, a moći ćete iznijeti i Vaše bilješke koji mogu dati jako dobar uvid za razumijevanje njegovog ponašanja.
Svakako to učinite i ako Vam psiholog kaže da se ne trebate brinuti, da je to prolazno ili nešto slično, potražite barem još jedno mišljenje da Vam to potvrde.
Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Napadi panike i strahovi kod 5-godišnjaka Moj petogodišnjak kao da ima neke napade panike. Npr. gledao je TV i na reklami se djevojčica ljuljala, a njegova reakcija je bila: Tata reci joj da stane! Tata! Tata! Molim te reci joj! 
    I za to vrijeme on je poluuplakan, zabrinut i uplašen, poskakuje, maše rukama.. Prije godinu i pol je tako reagirao radi nečijih naočala, pa se isto bojao ljuljačke, ali se ipak ljuljao polako. Onda se bojao i vjetra.. radili smo na tome da smo mu objašnjavalji i ohrabrivali ga, ali sad se događa opet. I kad uđe u taj period želi najviše biti sa roditeljima, ponekad izgleda bezbrižno, a ponekad tako kao da osluškuje i preispituje se nešto u sebi ili nas ispituje sad trenutno o djevojčici i ljuljački.. Smetaju mu u glasni zvukovi, ne želi u tim fazama ni muziku koja nam je inače dio svakodnevnice.. Što se to dešava? Molim vas pomozite. Zabrinuti smoi želimo mu pomoći, a ne znamo kako...Luluu

Draga Luluu,
Razlozi zbog kojih se ovo događa mogu biti jako šaroliki. Najjednostavnije od svega što ste nabrojali je potencijalna izražena osjetljivost na auditivne podražaje zbog čega mu mogu smetati zvukovi. Međutim, neobično je da mu ne smetaju na svakodnevnoj bazi, već samo u određene dane. Što se tiče ljuljanja djevojčice, da li je možda sam pao sa ljuljačke da bi imao tako izražen strah? Moguće je da je plašljiviji po temperamentu. Ako je tako, odnosno ako je senzibliniji na promjene u okolini od rođenja, tada ga svaki put trebate strpljivo tješiti i ne govoriti nešto poput "nemoj se bojati, nije to ništa strašno". Naglašavam te rečenice jer su to najčešće rečenice koje svatko od nas odmah izgovori. Međutim, da stvarno nije tako strašno, dijete se ne bi bojalo. Njemu je strašno. Ono što mu možete reći jest nešto poput "Mama je tu, ja sam tu s tobom. Pazit ću na tebe. Neću dozvoliti da ti se nešto dogodi".
Da biste otkrili potencijalne uzroke njegove promjene u ponašanju, predlažem Vam da vodite dnevnik o njegovom svakodnevnom ponašanju i općenito njegovoj rutini. Bilježite svaki detalj: kako je spavao, da li se budio, vrtio u snu, da li jede pravilno ili je iznenada izbirljiv, da li je obavljanje velike i male nužde uvijek jednako, u isto vrijeme ili različito, da li je gledao neki novi crtić, da li je drugačije reagirao na bilo što tijekom dana, da li se igra s drugom djecom više ili manje, da li traži više ili manje Vašu pažnju, kakva mu je njegova samostalna igra, što traži od Vas, da li reagira intenzivnije na neke promjene u rutini (npr. iznenada morate ići nekome u posjetu) i slične detalje? Bilježite to barem u periodu od mjesec dana i moguće je da će Vam ovako detaljno bilježenje dati neke odgovore.
Ako ide u vrtić, razgovarajte s vrtićkim psihologom i odgajateljicama. Pitajte odgajateljice jesu li one nešto primijetile. Svakako se obratite psihologu s kojem ćete moći detaljnjije opisati njegov cjelokupan razvoj, kako je reagirao kao novorođenče, kada ste ovakve reakcije prvi puta primijetili, da li je bilo traumatskih iskustava u njegovom životu što je možda narušilo njegove sposobnosti nošenja sa stresom (njegova hospitalizacija, gubitak bliske osobe, gubitak kućnog ljubimca, ugriz psa, značajnije narušena obiteljska dinamika u nekom periodu), ima li nekih značajnih situacija ili promjena u svakodnevnoj rutini koje prethode njegovim promjenama u ponašanju, a moći ćete iznijeti i Vaše bilješke koji mogu dati jako dobar uvid za razumijevanje njegovog ponašanja.
Svakako to učinite i ako Vam psiholog kaže da se ne trebate brinuti, da je to prolazno ili nešto slično, potražite barem još jedno mišljenje da Vam to potvrde.
Sretno!

   Tatjana Gjurković,


   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Napadi panike i strahovi kod 5-godišnjaka

<para>
 Pelenu smo skinuli u 4. mjescu preko dana i nakon par tjedana i preko noći. Donedavno nije imao takvih problema. Posljednjih tjedan dana se svako jutro budi mokar premda ne pije puno tekućine prije spavanja i obavezno ide na WC prije spavanja. Inače je jako živahan i dobro je dijete. Tijekom dana uredno sam ide na WC obavljati i veliku i malu nuždu. Zanima me da li se trebam zabrinuti oko toga, da li je to posljedica psihe ili je to jednostavno nešto se treba proći? Mama M.
</para>
<para>Draga mama,
najvjerojatnije je to reakcija prilagodbe na vrtić. Ponekada dijete reagira i nakon određenog vremena provedenog u vrtiću.
Naravno bilo bi uputno isključiti i fiziološke uzroke kod pedijatra.</para>
<para>U slučajevima kada se vaše dijete probudi mokro evo nekoliko savjeta:</para>
<para>• ne raspravljajte o mokrenju s drugima u djetetovu prisustvu
• ne odvikavajte ga silom od nekontroliranog mokrenja
• zadovoljavajte djetetove emocionalne potrebe, osigurajte mu svoje društvo, naklonost i toplinu
• neka spava u čistom krevetu, stavite mu šarenu, dječju posteljinu, neka legne u lijepi, vedri krevet; premda vam može biti žao nove posteljine, nemojte ga stavljati u staru posteljinu ili krpe kako se ne bi uništio novu posteljinu; takvim postupcima gotovo da potičemo dijete - kao da smo mu priredili krevet za mokrenje.
• dobro prozračite sobu u kojoj spava
• budite strpljivi s njim
• ne uskraćujte mu tekućinu (navečer neka pije manju količinu)
• ne kažnjavajte dijete ako se pomokri, niti ga nemojte hvaliti ako ostane suho. Možete se dogovoriti s njim za kalendarić u koji će samo bilježiti uspjeh – to će mu pomoći da održi samopouzdanje i dobru sliku o sebi
• rasporedite djetetov dan tako da se u igri opusti i razvedri; igra ga može emocionalno smiriti
• koliko god možete, utječite na obiteljsku atmosferu čineći je prijateljskom, toplom i vedrom; dijete mora zaista osjetiti da se odrasle osobe međusobno razumiju i da su odnosi temelje na međusobnom poštovanju i ljubavi.
• ne uspoređujte ga s mlađim djetetom; dijete mora osjetiti da ga volimo takvog kakav jest
• nastojte ne praviti problem zbog toga; nemojte ga ismijavati ili kritizirati pred drugima, nemojte mu prijetiti kaznama, napuštanjem ili naglašavanjem da je drugačiji od ostalih; mirno i bez komentara ujutro operite i potaknite dijete da se presvuče.
• razni aparati za buđenje, buđenja svakih dva sata itd. neće mnogo pomoći sve dok se ne postigne voljno buđenje
• ne tražite dijete da vam obeća da se više nikada neće pomokriti za vrijeme spavanja jer ono to ne kontrolira i ne može voljno odlučiti hoće li ili neće to činiti
Ukoliko ne postoje fiziološki uzroci, a mokrenje se nastavi i nakon pridržavanja uputa moj je savjet da potražite pomoć stručnjaka.</para>
<para>Srdačno,</para>
<para>
 <emphasis>Jelena Vrsaljko, </emphasis>
 <emphasis>TA psihoterapeut, NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Prilagodba na vrtić i povratak noćnog mokrenja Imam sina starog 3 godine i ove godine je krenuo u vrtić. Adaptacija je prošla odlično, jedino je imao fazu od 2 tjedna mokrenja u gaćice na spavanju u vrtiću, a doma to nije radio. 
    Pelenu smo skinuli u 4. mjescu preko dana i nakon par tjedana i preko noći. Donedavno nije imao takvih problema. Posljednjih tjedan dana se svako jutro budi mokar premda ne pije puno tekućine prije spavanja i obavezno ide na WC prije spavanja. Inače je jako živahan i dobro je dijete. Tijekom dana uredno sam ide na WC obavljati i veliku i malu nuždu. Zanima me da li se trebam zabrinuti oko toga, da li je to posljedica psihe ili je to jednostavno nešto se treba proći? Mama M.

Draga mama,
najvjerojatnije je to reakcija prilagodbe na vrtić. Ponekada dijete reagira i nakon određenog vremena provedenog u vrtiću.
Naravno bilo bi uputno isključiti i fiziološke uzroke kod pedijatra.
U slučajevima kada se vaše dijete probudi mokro evo nekoliko savjeta:
•    ne raspravljajte o mokrenju s drugima u djetetovu prisustvu
•    ne odvikavajte ga silom od nekontroliranog mokrenja
•    zadovoljavajte djetetove emocionalne potrebe, osigurajte mu svoje društvo, naklonost i toplinu
•    neka spava u čistom krevetu, stavite mu šarenu, dječju posteljinu, neka legne u lijepi, vedri krevet; premda vam može biti žao nove posteljine, nemojte ga stavljati u staru posteljinu ili krpe kako se ne bi uništio novu posteljinu; takvim postupcima gotovo da potičemo dijete - kao da smo mu priredili krevet za mokrenje.
•    dobro prozračite sobu u kojoj spava
•    budite strpljivi s njim
•    ne uskraćujte mu tekućinu (navečer neka pije manju količinu)
•    ne kažnjavajte dijete ako se pomokri, niti ga nemojte hvaliti ako ostane suho. Možete se dogovoriti s njim za kalendarić u koji će samo bilježiti uspjeh – to će mu pomoći da održi samopouzdanje i dobru sliku o sebi
•    rasporedite djetetov dan tako da se u igri opusti i razvedri; igra ga može emocionalno smiriti
•    koliko god možete, utječite na obiteljsku atmosferu čineći je prijateljskom, toplom i vedrom; dijete mora zaista osjetiti da se odrasle osobe međusobno razumiju i da su odnosi temelje na međusobnom poštovanju i ljubavi.
•    ne uspoređujte ga s mlađim djetetom; dijete mora osjetiti da ga volimo takvog kakav jest
•    nastojte ne praviti problem zbog toga; nemojte ga ismijavati ili kritizirati pred drugima, nemojte mu prijetiti kaznama, napuštanjem ili naglašavanjem da je drugačiji od ostalih; mirno i bez komentara ujutro operite i potaknite dijete da se presvuče.
•    razni aparati za buđenje, buđenja svakih dva sata itd. neće mnogo pomoći sve dok se ne postigne voljno buđenje
•    ne tražite dijete da vam obeća da se više nikada neće pomokriti za vrijeme spavanja jer ono to ne kontrolira i ne može voljno odlučiti hoće li ili neće to činiti
Ukoliko ne postoje fiziološki uzroci, a mokrenje se nastavi i nakon pridržavanja uputa moj  je savjet da potražite pomoć stručnjaka.
Srdačno,

   Jelena Vrsaljko, 
   TA psihoterapeut, NLP trener


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

JELENA VRSALJKO

Prilagodba na vrtić i povratak noćnog mokrenja

<para>
 Dobar dan Imam bebicu staru dva mjeseca. Od trećeg tjedna se muči s jakim grčevima. Dojim ju i dohranjujem. Prvo sam ju dohranjivala Bebimilom, a sad sam prešla na Aptamil comfort! Čini mi se kao da su se grčevi smanjili, dajem joj i BioGaia kapi i Sab Simplex. Do sada sam prakticirala 3 puta dnevno Aptamil, a ostalo je na cici. Primjetila sam da sada nekad ima zelenu i rijetku stolicu. Je li moguće da je to od Aptamila? Unaprijed hvala! Mama M.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana mama,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>dok dijete dobro dobiva na tjelesnoj težini i razvija se primjereno dobi, broj i boja stolica nisu od značenja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ako mliječna formula kojom se dijete hrani sadrži željezo, stolice mogu biti zelene.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Zdravka Gjergja dr. med., spec. pedijatar</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Za <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Polikliniku Dr. Sabol</ulink>
 </emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Zelenkasta boja stolice kod bebe Do sada sam prakticirala 3 puta dnevno Aptamil, a ostalo je na cici. Primjetila sam da sada nekad ima zelenu i rijetku stolicu. Je li moguće da je to od Aptamila? Dobar dan! 
   Dobar dan Imam bebicu staru dva mjeseca. Od trećeg tjedna se muči s jakim grčevima. Dojim ju i dohranjujem. Prvo sam ju dohranjivala Bebimilom, a sad sam prešla na Aptamil comfort! Čini mi se kao da su se grčevi smanjili, dajem joj i BioGaia kapi i Sab Simplex. Do sada sam prakticirala 3 puta dnevno Aptamil, a ostalo je na cici. Primjetila sam da sada nekad ima zelenu i rijetku stolicu. Je li moguće da je to od Aptamila? Unaprijed hvala! Mama M.
   
   
   Poštovana mama,
   dok dijete dobro dobiva na tjelesnoj težini i razvija se primjereno dobi, broj i boja stolica nisu od značenja.
   Ako mliječna formula kojom se dijete hrani sadrži željezo, stolice mogu biti zelene.
   
   
   Zdravka Gjergja dr. med., spec. pedijatar
   
   Za Polikliniku Dr. Sabol
   
   
   
 Klinfo.hr 

Zelenkasta boja stolice kod bebe

<para>
 Po prirodi je jako razigrana, živahna, nikad nema mira, postavlja puno pitanja i jako je impluzivna. I tu se stvara jako velika poteškoća u socijalizaciji s djecom u školi i inače.
</para>
<para>
 Moje dijete je totalno odbačeno od strane vršnjaka i ostale djece. U školi joj se svi rugaju. Ama baš svi. Tuku je, govore joj da je jadnica, glupača, smrdljivica i prljavica. Nitko se ne želi igrati s njom. Svi ju odbacuju. Ima u školi jedna jako utjecajna djevojčica koja je posebno maltretira i verbalno i fizički, a toj curici se priklanjaju svi. Neki dan mi je priznala kako su je svi srušili na pod, svlačili joj papuče i čarape i govorili joj kako se nikada ne pere i kako je prljava. A uistinu nije. Jako je lijepa djevojčica i drži do svoje higijene. 
 Poslije je otišla kod učiteljice da joj kaže kako su je napali, a učiteljica nije ništa učinila. Naprotiv, rekla joj je "pa, dobro... neka". Zatim je došla druga učiteljica koja je naredila svima da joj se ispričaju, a oni su joj jedva pružili ruku i poslije se brisali maramicama kao da je moje dijete zarazno. Od ovog mi se srce slama, a ponajviše zbog toga jer mi se dijete svaki dan kupa, čista je, počešljana i velika dobrica u duši. 
 Sve mi je to ispričala neki dan i rekla mi je upravo ovako: Mama ne volim ti pričati kako me svi ne vole u školi, kako me svi mrze i tuku, kako mi govore da imam ružnu odjeću i da sam prljava, jer znam da ćeš biti tužna i da će te srce zbog toga boljeti, a ja znam da mi svaki dan čisto obučeš, da se brineš za mene.
 Moje dijete to sve potiskuje u sebi, sve dok ja nekako to ne izvučem iz nje. To maltretiranje traje od samog polaska u osnovnu školu i svakim danom sve je gore. Djeca joj se inate, prijete joj. Bojim se za nju, za njen mentalni razvoj i stoga vas molim da mi savjetujete kako da joj pomognem da izraste u zdravo dijete sa samopouzdanjem jer bojim se da će ju to uništiti. Inače u školi je odličan učenik, prolazi s pet, aktivna je na satu i jako je bistra djevojčica, možda i previše. A veliki problem stoji u njoj koji ne možemo ni razgovorom ni sankcijama riješiti. Od malena je impulzivna, pričljiva, glasna, upada u riječ, živahna je, pomalo divlja, ali u svemu tome ima veliko srce i dobrotu. U njoj nema mržnje. I zbog toga me ova situacija u kojoj je sada jako, jako boli. Ne mogu vam ni opisati koliko, jer znam da je osjećajna i dobra i koliko bi željela da ima barem jednog prijatelja.
 Hvala vam unaprijed. Mama X
</para>
<para>Draga mama,
Silno mi je žao čuti što Vaša djevojčica prolazi. Vjerujem da joj je jako teško, a i Vama kao majci. Ono što je jako loše u ovoj situaciji je opisana reakcija učiteljice. Možda se i ona osjeća bespomoćno, ali lijepa riječ utjehe uvijek puno znači osobi koja se nalazi u velikom stresu.</para>
<para>Predlažem Vam nekoliko stvari:</para>
<para>1. Razgovarajte s učiteljicom, ponovite joj (jer vjerojatno i sama sve to zna) kroz što Vaša djevojčica prolazi. Tražite neko rješenje sa njom i stručnim timom škole. Rješenja mora biti. Ako ćemo mi odrasli zaključiti da drugih opcija nema, kakvu poruku onda šaljemo toj djeci?! Ukoliko se ništa ne promijeni i škola ne ponudi nikakvo rješenje, postoji li mogućnost da Vaša djevojčica pohađa drugu školu?</para>
<para>2. Postoji udruga za razumijevanje ADHD-a u Zagrebu. Njihova web stranica je <ulink url="http://www.budenje.hr">www.budenje.hr</ulink>. Održavaju mjesečne sastanke u Zagrebu (ali, čini mi se da se predavanja održavaju po čitavoj Hrvatskoj) koji su besplatni. Kod njih biste mogli saznati zanimljive informacije o ADHD-u i omogućiti svojoj djevojčici da bude dio svijeta koji se suočava sa vrlo sličnim problemima kao i ona. To joj može donjeti određenu razinu utjehe, znanje da nije sama i jedina.</para>
<para>Postoji i udruga Savjetovalište Luka Ritz koja bi Vam isto mogla biti interesantna. Njihova web stranica je <ulink url="http://www.savjetovaliste.hr">www.savjetovaliste.hr</ulink>.</para>
<para>3. Druži li se Vaša djevojčica sa nekim izvan škole? Razmislite, da li ima prilike upoznati prijatelje negdje drugdje, možda na nekoj izvanškolskoj aktivnosti? Pomozite joj da upozna nove potencijalne prijatelje na način da joj stvorite takvu situaciju. Samo jedan dobar prijatelj bi joj mogao biti od itekakve psihološke pomoći i podrške.</para>
<para>4. Ono što Vi možete učiniti za njezino samopouzdanje jest upravo prihvaćanje nje takve kakva jest, ne tražiti je da se promijeni, što mi se čini da Vi to već i činite. No to ne znači potpuno prilagođavanje njoj. To znači da kada reagira impulzivno, da ju nježno primite za ruku i kažete „pričekaj“. Kada počne pričati jako glasno, ponovno mirnim i nježnim tonom joj recite „hajde mi to sada ponovi tiše“ (to ne znači da mora šaptati). Drugi je, kao što se vidi i iz priloženog opisa, neće prihvaćati apsolutno (doduše, ovo je krajnost na drugu stranu). Zato je važno da joj Vi budete model društva. Premda je drugi neće nježno primiti za ruku i reći „molim te, učini sada to sporije, pričekaj da ja završim svoju rečenicu pa ću ja tebe poslušati“ i sl., ali će Vaša djevojčica imati prilike uvježbavati kako da bude strpljivija u sigurnom okruženju punom ljubavi. Ona će uvijek biti impulzivna, ali je važno i da to nauči prepoznati (što je upravo Vi trebate naučiti kroz svoj odnos) i da samu sebe regulira. Tako ima veće šanse biti prihvaćena u društvu.</para>
<para>5. Ako živite u Zagrebu, predlažem Vam da se obratite nama u Centar Proventus te da razgovaramo o potencijalnom uključivanju Vaše djevojčice u terapiju igrom. Gutanje ovakvo ozbiljnih situacija u sebi, dugoročno može imati loše posljedice za nju. Proigravanje već doživljenih scena, razmišljanje koje su druge opcije rješavanja problema u tim situacijama, kao i učenje socijalnih vještina može joj pomoći da „zatvori“ to bolno iskustvo na način koji će imati manje dugoročnog utjecaja na njezin psihički razvoj.</para>
<para>Morate biti svjesni da se njezina situacija MORA promijeniti. To je vršnjačko zlostavljanje koje je ozbiljno kao i svako drugo zlostavljanje i može ostaviti vrlo ozbiljne „ožiljke“ u psihičkom razvoju. Zato skupite svu svoju hrabrost u suočavanju sa njezinim lošim iskustvima (jer ćete vrlo vjerojatno i Vi putem dobiti neke loše poruke od drugih) i krenite u školu, pokušajte joj omogućiti situaciju u kojoj će naći potencijalnog prijatelja da konačno počne živjeti život kakav zaslužuje.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Djevojčica (8) trpi društvenu izolaciju i vršnjačko zlostavljanje Imam djevojčicu staru 8,5 godina. Prije dvije godine smo posjetili psihologa koji je rekao da ima simptome ADHD-a ali joj je u nalazu napisao da je emocionalno topla i vesela djevojčica. 
    Po prirodi je jako razigrana, živahna, nikad nema mira, postavlja puno pitanja i jako je impluzivna. I tu se stvara jako velika poteškoća u socijalizaciji s djecom u školi i inače.


   Moje dijete je totalno odbačeno od strane vršnjaka i ostale djece. U školi joj se svi rugaju. Ama baš svi. Tuku je, govore joj da je jadnica, glupača, smrdljivica i prljavica. Nitko se ne želi igrati s njom. Svi ju odbacuju. Ima u školi jedna jako utjecajna djevojčica koja je posebno maltretira i verbalno i fizički, a toj curici se priklanjaju svi. Neki dan mi je priznala kako su je svi srušili na pod, svlačili joj papuče i čarape i govorili joj kako se nikada ne pere i kako je prljava. A uistinu nije. Jako je lijepa djevojčica i drži do svoje higijene. 
   Poslije je otišla kod učiteljice da joj kaže kako su je napali, a učiteljica nije ništa učinila. Naprotiv, rekla joj je "pa, dobro... neka". Zatim je došla druga učiteljica koja je naredila svima da joj se ispričaju, a oni su joj jedva pružili ruku i poslije se brisali maramicama kao da je moje dijete zarazno. Od ovog mi se srce slama, a ponajviše zbog toga jer mi se dijete svaki dan kupa, čista je, počešljana i velika dobrica u duši. 
   Sve mi je to ispričala neki dan i rekla mi je upravo ovako: Mama ne volim ti pričati kako me svi ne vole u školi, kako me svi mrze i tuku, kako mi govore da imam ružnu odjeću i da sam prljava, jer znam da ćeš biti tužna i da će te srce zbog toga boljeti, a ja znam da mi svaki dan čisto obučeš, da se brineš za mene.
   Moje dijete to sve potiskuje u sebi, sve dok ja nekako to ne izvučem iz nje. To maltretiranje traje od samog polaska u osnovnu školu i svakim danom sve je gore. Djeca joj se inate, prijete joj. Bojim se za nju, za njen mentalni razvoj i stoga vas molim da mi savjetujete kako da joj pomognem da izraste u zdravo dijete sa samopouzdanjem jer bojim se da će ju to uništiti. Inače u školi je odličan učenik, prolazi s pet, aktivna je na satu i jako je bistra djevojčica, možda i previše. A veliki problem stoji u njoj koji ne možemo ni razgovorom ni sankcijama riješiti. Od malena je impulzivna, pričljiva, glasna, upada u riječ, živahna je, pomalo divlja, ali u svemu tome ima veliko srce i dobrotu. U njoj nema mržnje. I zbog toga me ova situacija u kojoj je sada jako, jako boli. Ne mogu vam ni opisati koliko, jer znam da je osjećajna i dobra i koliko bi željela da ima barem jednog prijatelja.
   Hvala vam unaprijed. Mama X

Draga mama,
Silno mi je žao čuti što Vaša djevojčica prolazi. Vjerujem da joj je jako teško, a i Vama kao majci. Ono što je jako loše u ovoj situaciji je opisana reakcija učiteljice. Možda se i ona osjeća bespomoćno, ali lijepa riječ utjehe uvijek puno znači osobi koja se nalazi u velikom stresu.
Predlažem Vam nekoliko stvari:
1. Razgovarajte s učiteljicom, ponovite joj (jer vjerojatno i sama sve to zna) kroz što Vaša djevojčica prolazi. Tražite neko rješenje sa njom i stručnim timom škole. Rješenja mora biti. Ako ćemo mi odrasli zaključiti da drugih opcija nema, kakvu poruku onda šaljemo toj djeci?! Ukoliko se ništa ne promijeni i škola ne ponudi nikakvo rješenje, postoji li mogućnost da Vaša djevojčica pohađa drugu školu?
2. Postoji udruga za razumijevanje ADHD-a u Zagrebu. Njihova web stranica je www.budenje.hr. Održavaju mjesečne sastanke u Zagrebu (ali, čini mi se da se predavanja održavaju po čitavoj Hrvatskoj) koji su besplatni. Kod njih biste mogli saznati zanimljive informacije o ADHD-u i omogućiti svojoj djevojčici da bude dio svijeta koji se suočava sa vrlo sličnim problemima kao i ona. To joj može donjeti određenu razinu utjehe, znanje da nije sama i jedina.
Postoji i udruga Savjetovalište Luka Ritz koja bi Vam isto mogla biti interesantna. Njihova web stranica je www.savjetovaliste.hr.
3. Druži li se Vaša djevojčica sa nekim izvan škole? Razmislite, da li ima prilike upoznati prijatelje negdje drugdje, možda na nekoj izvanškolskoj aktivnosti? Pomozite joj da upozna nove potencijalne prijatelje na način da joj stvorite takvu situaciju. Samo jedan dobar prijatelj bi joj mogao biti od itekakve psihološke pomoći i podrške.
4. Ono što Vi možete učiniti za njezino samopouzdanje jest upravo prihvaćanje nje takve kakva jest, ne tražiti je da se promijeni, što mi se čini da Vi to već i činite. No to ne znači potpuno prilagođavanje njoj. To znači da kada reagira impulzivno, da ju nježno primite za ruku i kažete „pričekaj“. Kada počne pričati jako glasno, ponovno mirnim i nježnim tonom joj recite „hajde mi to sada ponovi tiše“ (to ne znači da mora šaptati). Drugi je, kao što se vidi i iz priloženog opisa, neće prihvaćati apsolutno (doduše, ovo je krajnost na drugu stranu). Zato je važno da joj Vi budete model društva. Premda je drugi neće nježno primiti za ruku i reći „molim te, učini sada to sporije, pričekaj da ja završim svoju rečenicu pa ću ja tebe poslušati“ i sl., ali će Vaša djevojčica imati prilike uvježbavati kako da bude strpljivija u sigurnom okruženju punom ljubavi. Ona će uvijek biti impulzivna, ali je važno i da to nauči prepoznati (što je upravo Vi trebate naučiti kroz svoj odnos) i da samu sebe regulira. Tako ima veće šanse biti prihvaćena u društvu.
5. Ako živite u Zagrebu, predlažem Vam da se obratite nama u Centar Proventus te da razgovaramo o potencijalnom uključivanju Vaše djevojčice u terapiju igrom. Gutanje ovakvo ozbiljnih situacija u sebi, dugoročno može imati loše posljedice za nju. Proigravanje već doživljenih scena, razmišljanje koje su druge opcije rješavanja problema u tim situacijama, kao i učenje socijalnih vještina može joj pomoći da „zatvori“ to bolno iskustvo na način koji će imati manje dugoročnog utjecaja na njezin psihički razvoj.
Morate biti svjesni da se njezina situacija MORA promijeniti. To je vršnjačko zlostavljanje koje je ozbiljno kao i svako drugo zlostavljanje i može ostaviti vrlo ozbiljne „ožiljke“ u psihičkom razvoju. Zato skupite svu svoju hrabrost u suočavanju sa njezinim lošim iskustvima (jer ćete vrlo vjerojatno i Vi putem dobiti neke loše poruke od drugih) i krenite u školu, pokušajte joj omogućiti situaciju u kojoj će naći potencijalnog prijatelja da konačno počne živjeti život kakav zaslužuje.
Sretno!

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Djevojčica (8) trpi društvenu izolaciju i vršnjačko zlostavljanje

<para>
 Naš problem je što je spor u svemu što radi, zadatke krene izvršavati pa odluta u mislima ili gleda što radi netko drugi i dok su druga djeca gotova i počnu biti nemirna, ometati ga, ako nema učiteljice krene i bacanje cipela po razredu i ostalo što njega uznemiri pa ne može raditi. Ide na dnevni boravak pa je u školi do 16 h a kad dođe kući mora još to dovršiti pa ispadne da cijeli dan radi zadatke. Kod kuće ima seku od 15 mjeseci i isto nema savršeni mir, ali to mu ne smeta da radi zadatke, ali se isto tako usred rada počne igrati sa olovkom i sl. dok ga ne opomenem. 
</para>
<para>Mi smo pokušali na lijepi način mu objasniti da se mora požuriti ali sve više gubimo živce tako da smo ga sad kaznili sa neprimjerenom kaznom da neće slaviti rođendan ali ni to nije upalilo, jučer sam se i rasplakala pred njim jer više ne znam kako mu pomoći, ali već ujutro se nije oblačio za školu nego se zamislio i sjedio na krevetu. Razmišljao je kako će biti u školi. Molim Vas za pomoć kako ga motivirati da bude brži bar u školi. Zahvaljujem na odgovoru. Horira
Draga mama,</para>
<para>Neka djeca su sporija u svemu što rade, a istovremeno im pažnja lako odluta. To znači da ih nešto ometa u tome da budu u potpunosti fokusirani za zadatak. Uzrok tome može biti različit. Budući da je nemoguće zaključiti iz Vašeg opisa koji bi uzrok mogao biti, zapitajte se – ima li područja koja ga zanimaju, na kojima može ostati dugo fokusirani bez obzira na vanjske ometajuće faktore (to su najčešće crtići, video igrice)? Ako je tako, možda su mu školski zadaci nezanimljivi te mu Vi trebate pomoći potaknuti znatiželju i motivaciju da ih radi.</para>
<para>Budete li saznali uzrok njegovom ponašanju, moći ćete to ponašanje razumjeti i onda se adekvatno tome postaviti. Djeca vrlo lako daju obećanja jer znaju da je to ono što roditelj želi čuti da bi roditelj bio mirniji, ali dok se ne otkrije uzrok ponašanja i djeluje upravo na to, Vaš sin neće moći održati obećanje. Ili bude, pa će uzrok manifestirati na neki drugi način. Uzroci su često nesvjesni za dijete (ako nije riječ o dosadi) i vrlo vjerojatno će mu biti teško izverbalizirati ih. To je možda razlog zbog čega su Vaši razgovori do sada bili neuspješni.</para>
<para>Pokušajte saznati uzrok više indirektnim putem -&gt; glumite njegove omiljene igračke (superheroje, plišane igračke, male figurice i sl.), uživite se u tu ulogu, zaboravite da ste mama i puno toga ćete saznati. Kada dođete do razloga, vrlo je važno da njegov razlog prihvatite s punim poštovanjem i da ga pozorno slušate.</para>
<para>U motivaciji na sadržaj koji mu nije zanimljiv, koristite sadržaje koje voli u poticanju. Primjerice, ako voli superheroje, smislite zajedno priču kako „superheroj“ rješava zadatak iz matematike. Napravite čitavu priču o tome, slijedite njegov entuzijazam. Zadaci se ne moraju uvijek samo rješavati za stolom. Od njih se može napraviti čitav projekt, a pisanje konačnog rješenja može biti zadnja stvar koju će „superheroj“ učiniti.</para>
<para>Djeca u dobi od 7 godina, a osobito dječaci, su još vrlo zaigrana, a nažalost, program škole često ne slijedi djetetov prirodan razvoj. Zbog toga je djeci često potrebna pomoć odrasle osobe.</para>
<para>Ukoliko se ovakvo ponašanje nastavi i ukoliko ga ne uspijete motivirati, skvakako se obratite u Centar Proventus. Kada se problem počne tretirati u počektu, mnogo ga je lakše i brže riješiti nego kada traje duže. Što duže traje, to više postaje automatska reakcija odnosno obrascem ponašanja a to je onda mnogo teže prekinuti.</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak (7) je (pre)spor u rješavanju školskih i drugih obaveza Poštovana, imam sina 7 godina koji je krenuo u 1. razred. Inače je mirno i poslušno dijete koji se ne tuče i ne radi probleme. 
    Naš problem je što je spor u svemu što radi, zadatke krene izvršavati pa odluta u mislima ili gleda što radi netko drugi i dok su druga djeca gotova i počnu biti nemirna, ometati ga, ako nema učiteljice krene i bacanje cipela po razredu i ostalo što njega uznemiri pa ne može raditi. Ide na dnevni boravak pa je u školi do 16 h a kad dođe kući mora još to dovršiti pa ispadne da cijeli dan radi zadatke. Kod kuće ima seku od 15 mjeseci i isto nema savršeni mir, ali to mu ne smeta da radi zadatke, ali se isto tako usred rada počne igrati sa olovkom i sl. dok ga ne opomenem. 

Mi smo pokušali na lijepi način mu objasniti da se mora požuriti ali sve više gubimo živce tako da smo ga sad kaznili sa neprimjerenom kaznom da neće slaviti rođendan ali ni to nije upalilo, jučer sam se i rasplakala pred njim jer više ne znam kako mu pomoći, ali već ujutro se nije oblačio za školu nego se zamislio i sjedio na krevetu. Razmišljao je kako će biti u školi. Molim Vas za pomoć kako ga motivirati da bude brži bar u školi. Zahvaljujem na odgovoru. Horira
Draga mama,
Neka djeca su sporija u svemu što rade, a istovremeno im pažnja lako odluta. To znači da ih nešto ometa u tome da budu u potpunosti fokusirani za zadatak. Uzrok tome može biti različit. Budući da je nemoguće zaključiti iz Vašeg opisa koji bi uzrok mogao biti, zapitajte se – ima li područja koja ga zanimaju, na kojima može ostati dugo fokusirani bez obzira na vanjske ometajuće faktore (to su najčešće crtići, video igrice)? Ako je tako, možda su mu školski zadaci nezanimljivi te mu Vi trebate pomoći potaknuti znatiželju i motivaciju da ih radi.
Budete li saznali uzrok njegovom ponašanju, moći ćete to ponašanje razumjeti i onda se adekvatno tome postaviti. Djeca vrlo lako daju obećanja jer znaju da je to ono što roditelj želi čuti da bi roditelj bio mirniji, ali dok se ne otkrije uzrok ponašanja i djeluje upravo na to, Vaš sin neće moći održati obećanje. Ili bude, pa će uzrok manifestirati na neki drugi način. Uzroci su često nesvjesni za dijete (ako nije riječ o dosadi) i vrlo vjerojatno će mu biti teško izverbalizirati ih. To je možda razlog zbog čega su Vaši razgovori do sada bili neuspješni.
Pokušajte saznati uzrok više indirektnim putem -&gt; glumite njegove omiljene igračke (superheroje, plišane igračke, male figurice i sl.), uživite se u tu ulogu, zaboravite da ste mama i puno toga ćete saznati. Kada dođete do razloga, vrlo je važno da njegov razlog prihvatite s punim poštovanjem i da ga pozorno slušate.
U motivaciji na sadržaj koji mu nije zanimljiv, koristite sadržaje koje voli u poticanju. Primjerice, ako voli superheroje, smislite zajedno priču kako „superheroj“ rješava zadatak iz matematike. Napravite čitavu priču o tome, slijedite njegov entuzijazam. Zadaci se ne moraju uvijek samo rješavati za stolom. Od njih se  može napraviti čitav projekt, a pisanje konačnog rješenja može biti zadnja stvar koju će „superheroj“ učiniti.
Djeca u dobi od 7 godina, a osobito dječaci, su još vrlo zaigrana, a nažalost, program škole često ne slijedi djetetov prirodan razvoj. Zbog toga je djeci često potrebna pomoć odrasle osobe.
Ukoliko se ovakvo ponašanje nastavi i ukoliko ga ne uspijete motivirati, skvakako se obratite u Centar Proventus. Kada se problem počne tretirati u počektu, mnogo ga je lakše i brže riješiti nego kada traje duže. Što duže traje, to više postaje automatska reakcija odnosno obrascem ponašanja a to je onda mnogo teže prekinuti.

   Tatjana Gjurković,


   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Dječak (7) je (pre)spor u rješavanju školskih i drugih obaveza

<para>
 Prvo smo mislili da nije nešto bilo u školi jer je prvašić, ali škola mu je tako dobro sjela i veseli joj se svaki dan i s radošću ispunjava svoje male obaveze. Također, prije 7 mjeseci rodila se i mala sestrica. Možda je i to na njega ostavilo traga, ali pokušali smo razgovarati i on samo spominje kako bi i on ponovno volio biti mali, vjerojatno zbog silne pažnje i tepanja koja su upućena bebi. Kako nam je sada već zaista problem barem 2-3 puta tjedno mijenjati komplet posteljina i piđamica jel' nas možete uputiti kome da se obratimo za pomoć dok se problem nije pretvorio u nešto veće. Mama i tata.
Dragi mama i tata,</para>
<para>Polazak u školu pruža veliko veselje za mnoge mališane, ali ujedno je to velika promjena u njihovom životu. Za razliku od vrtića u kojem nema stroge strukture i visokih očekivanja od strane odgajatelja, u školi se pravila mijenjaju i postavljeni su zahtjevi, pa tako i očekivanja od strane učitelja, roditelja, ali i samog djeteta.</para>
<para>S druge strane, rođenje mlađe sestre zasigurno je također izazavalo veselje kod Vašeg dječaka, ali je istovremeno promijenilo obiteljsku strukturu i dinamiku. On više nije jedinac, već je stariji brat i stariji sin. Zbog toga treba zajedno s vama pronaći svoje novo mjesto u obitelji. Njegova želja da bude malim upućuje na poistovjećivanje sa sestrom.</para>
<para>Pitanje je zašto on želi biti mali – da li mu treba više pažnje? Da li mu se sviđa biti mali? Da li misli da je biti mali, bolje? Jesu li zahtjevi i očekivanja okolina prema njemu previsoki te, budući da osjeća da ih ne može ispuniti, želi se pretvarati da je mali kako bi ta očekivanja bila manja? To su pitanja koje je vrijedno istražiti.</para>
<para>Izvrsno je što ste prepoznali poveznicu između njegovog nekontroliranog mokrenja i početka škole i rođenjem sestre te pokušali razgovarati s njim o tome. Predlažem Vam da, ukoliko bude potrebno, se najavite u Centar Proventus kako biste dobili daljnje smjernice kako se postaviti prema sinu. Kontakte možete pronaći na www.centarproventus.hr.</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Reakcija 7-godišnjaka na promjene (dolazak bebe u obitelj, polazak u školu) Poštovani, naš sedmogodišnji sin počeo je piškiti po noći u krevet iako je to savladao već odavno. 
    Prvo smo mislili da nije nešto bilo u školi jer je prvašić, ali škola mu je tako dobro sjela i veseli joj se svaki dan i s radošću ispunjava svoje male obaveze. Također, prije 7 mjeseci rodila se i mala sestrica. Možda je i to na njega ostavilo traga, ali pokušali smo razgovarati i on samo spominje kako bi i on ponovno volio biti mali, vjerojatno zbog silne pažnje i tepanja koja su upućena bebi. Kako nam je sada već zaista problem barem 2-3 puta tjedno mijenjati komplet posteljina i piđamica jel' nas možete uputiti kome da se obratimo za pomoć dok se problem nije pretvorio u nešto veće. Mama i tata.
Dragi mama i tata,
Polazak u školu pruža veliko veselje za mnoge mališane, ali ujedno je to velika promjena u njihovom životu. Za razliku od vrtića u kojem nema stroge strukture i visokih očekivanja od strane odgajatelja, u školi se pravila mijenjaju i postavljeni su zahtjevi, pa tako i očekivanja od strane učitelja, roditelja, ali i samog djeteta.
S druge strane, rođenje mlađe sestre zasigurno je također izazavalo veselje kod Vašeg dječaka, ali je istovremeno promijenilo obiteljsku strukturu i dinamiku. On više nije jedinac, već je stariji brat i stariji sin. Zbog toga treba zajedno s vama pronaći svoje novo mjesto u obitelji. Njegova želja da bude malim upućuje na poistovjećivanje sa sestrom.
Pitanje je zašto on želi biti mali – da li mu treba više pažnje? Da li mu se sviđa biti mali? Da li misli da je biti mali, bolje? Jesu li zahtjevi i očekivanja okolina prema njemu previsoki te, budući da osjeća da ih ne može ispuniti, želi se pretvarati da je mali kako bi ta očekivanja bila manja? To su pitanja koje je vrijedno istražiti.
Izvrsno je što ste prepoznali poveznicu između njegovog nekontroliranog mokrenja i početka škole i rođenjem sestre te pokušali razgovarati s njim o tome. Predlažem Vam da, ukoliko bude potrebno, se najavite u Centar Proventus kako biste dobili daljnje smjernice kako se postaviti prema sinu. Kontakte možete pronaći na www.centarproventus.hr.

   Tatjana Gjurković,


   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Reakcija 7-godišnjaka na promjene (dolazak bebe u obitelj, polazak u školu)

<para>
 Svaki put kad razgovaramo o prinovi govorimo da će uskoro s nama biti mala beba pa onda problema nema. Ali u zadnjih tjedan dana veliku nuždu vrši u gaće. S njim razgovaram u nedogled zbog čega to radi, ali odgovora nema. Čak se jednom navečer pokakao u gaće.
</para>
<para>
 Nikakvih drugih novosti nema i nekakvih šokova pa da bi mogla prepisati njegovo ponašanje tome. Zanima me na koji način mu objasnit da se to ne radi i da li je to zbog moje trudnoće? unaprijed zahvaljujem! Mama T.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Iz Vaših riječi vidim da želite na vrijeme pripremiti svog sina za dolazak nove bebice. Zašto tako reagira na spomen brata, teško je reći. Pitanje koje mi se nameće je, kakav odnos ima sa drugim dječacima, osobito mlađima od sebe? Da li se dogodila neka situacija u kojoj se on jako loše osjećao, a bio je uključen drugi dječak? Kakva iskustva ima u kontaktu s curicama? Ako se sjetite neke situacije s dječacima u kojoj je on doživio neki oblik neugode, tada možete nježno (tu primarno mislim na ton i boju glasa) povezati taj događaj s dobivanjem brace.
Primjerice, ako ga je neki dječak gurnuo, onda mu se može reći da možda ne želi bracu jer ga je taj dječak gurnuo, a ne želi brata da ga on tako nebi gurnuo. Obično nakon ove rečenice, odrasli imaju potrebu zaštiti dijete pa reći da mu se to neće dogoditi, da mu to brat neće napraviti, ali zapravo to nije točno i zasigurno će ga gurati. Zbog toga mu se može reći da će ga možda brat ponekad gurnuti, ali da ste zato Vi tu i pomoći ćete mu.</para>
<para>Osim toga, važno je ne pričati djetetu kako će se igrati s bebom, premda je to nešto što može razumjeti. Razlog tomu je što će proći barem godina dana dok se neće početi igrati s njom na način kako bi Vaš stariji sin to očekivao u ovim trenucima. Umjesto toga, pričajte mu kako ćete ići u zajedničke šetnje, da će beba biti u kolicima, a da će on moći trčati, penjati se na penjalice u parku, da ćete ga zajedno presvlačiti, kupati, hraniti. Govorite realno, naravno uz to koristeći riječi koje su mu poznate kako se ne bi razočarao kada beba zaista dođe.</para>
<para>Nadalje, što se tiče kakanja u gaće. Kako je Vama, tako je i meni teško otkriti uzrok. No ono što je važno je da ne očekujete od njega da zna zašto to čini. Stvar je u tome što su takva ponašanja manifestacija njegovih osjećaja, doživljaja, iskustva. Kojeg točno, ne znate u ovom trenutku ni Vi, a još manje on.</para>
<para>Razlog tome je što on nije verbalno na nivou odrasle osobe i što ne povezuje tako brzo osjećanja i stanja sa riječima (i još k tome pamti da zna reći nakon određenog vremena). Primjerice, dijete je sposobno reći da ga boli trbuh (tj. vjerojatno će pokazati gdje ga boli), ali ako ga pitate od kada ga boli, zašto ga boli i sl., vjerojatnije je da Vam neće znati odgovoriti. I kada saznate da ga boli trbuh, razmišljat ćete da li je možda uzrok hrana, da li je prethodni dan imao redovitu stolicu, da li ga je netko udario u trbuh, da li treba ići u bolnicu na pretrage itd.</para>
<para>Ako je počeo kakati u gaće iz psiholoških razloga (dakle, zdravstveno je ok – što ako niste provjerili, svakako to učinite), tada kada ga pitate „zašto kakaš u gaće“ je isto kao da ga pitate „zašto te boli trbuh“. Ne zna, samo zna da je tako, samo to jednostavno čini. Zbog toga je na Vama da otkrijete zašto on to čini, baš kao što biste smislili način kako da mu pomognete kada bi ga bolio trbuh. Naravno, isto je i s drugim ponašanjima.</para>
<para>Kako možete to otkriti uzrok njegovog kakanja u gaće? Dječja igra je za to vrlo često jako dobro rješenje. Naime, igra djetetu služi umjesto riječi. Budući da se verbalno teško ili nikako ne može izraziti (to se odnosi na to što mu je, što je doživio i sl., a ne na samu sposobnost govora), dijete kroz igru na svoj način, svojim riječima izražava što doživljava i proživljava. Zato vrlo pažljivo osluškujte riječi koje koristi u igri, primijetite da li je on uvijek superheroj ili je on taj kojeg se napada, kako igra završava, ima li nešto što se svaki dan ponavlja u njegovoj igri, riječima koje koristi u toj igri.</para>
<para>Možete uzeti neku figuricu ili nešto drugo s čim se igra, upoznati se s njegovom figuricom, malo se igrati (pri tome je jaaako važno da tada znate da onda niste mama, već taj lik u igri, kao i da on nije Vaš sin, već ta figurica u kojoj se igra – igra je često metaforička za djecu, metafora im dozvoljava da se odmaknu od realiteta i da budu što god žele, što potiče njihovu maštu, kreativnost, mogućnost za istraživanje. Dakle, metafora nije realitet zbog čega se ne treba podučavati dijete da npr. medvjedi ne lete. Ako lete u igri, tada lete. Ako je dijete urednog razvoja, tada ono izvan igre zna da medvjedi zapravo ne lete).</para>
<para>S tom svojom figuricom Vi možete pokušati istražiti što se s njim događa kada kaka u gaće na način da npr. Vaša figurica, u prikladnom trenutku kaže njegovoj da ima jednu tajnu i da bi mu je želio reći. Šapćućim glasom neka Vaša figurica kaže da se ponekad pokaka u gaće, da ne zna zašto to čini. I promatrajte njegovu reakciju. Budite iznimno osjetljivi i nikako nemojte u tome pretjerivati. Jedna rečenica je sasvim dovoljna. Možda će njegov lik dati odgovor što da učini (možda ćete čuti svoje riječi), možda će Vas ignorirati, možda će reći da i on ima tu tajnu. Koja god varijanta, na prvom mjestu je važno da je poštujete jer Vam zapravo otkriva svoje stanje što je vrlo osjetljivo i to trebamo nježno i empatički prihvatiti.</para>
<para>Ako kaže ono što inače čuje od Vas, onda dalje produbite razgovor tako da kažete da Vi to znate, ali da jednostavno na to zaboravite u tom trenutku (što je lako moguće za dijete) i dalje osluškujte što će Vam reći. Ako Vas ignorira, onda to pustite. Moguće je da mu je njegova trenutna igra prezanimljiva da bi mijenjao njezin smjer, možda ne zna što bi rekao, možda je jednostavno kriv trenutak. Bez obzira koji je razlog, sa svojim likom možete reći nešto poput „huh, čini se da ne želiš sada o tome pričati, to je ok“ i onda nastaviti pratiti njegovu igru.</para>
<para>Moguće je da će kasnije tog dana ili neki slijedeći nešto reći po tom pitanju, moguće je da će Vam spontano otkriti neki novi detalj o sebi koji će Vam pomoći da otkrijete uzrok kakanja u gaće. Situaciju možete razvijati sutradan ako ponovno dođete sa svojim likom koji kaka u gaće iz prethodnog dana, igrati se sa likom Vašeg sina, i onda primjerice u jednom trenutku reći „oho, pokakao sam se u gaće“ (istim tonalitetom, istim izražajem na licu, kao što to Vaše dijete čini) i onda čekati njegovu reakciju. Ako će i to ignorirati, tada svakako ostavite nekoliko dana to pitanje. Možda mu je jednostavno preteško o tome pričati, odnosno možda još nije spreman i pokušajte neki drugi put mijenjajući način kao što sam opisala.</para>
<para>Ovaj put je dugotrajniji od direktno postavljanja pitanja Vašem djetetu, ali i vjerojatniji da ćete dobiti odgovor. uvijek je važno da se koncentriramo na uzrok djetetovog ponašanja a ne na samo ponašanje. Ponašanje je samo manifestacija djetetovog stanja, osjećanja i doživljavanja. Na nama, odraslima, je da uđemo u taj unutarnji djetetov svijet.</para>
<para>I još jednu stvar bih naglasila, potrudite se da njegovo kakanje u gaće ne postane centar Vaših razgovora jer što je Vaš fokus snažniji na to, to će se dijete osjećati lošije. Jer, kao što sam prethodno objasnila, ako je uzrok npr. to što će dobiti brata/seku, on to ne može povezati, a s druge strane vidi da ste Vi uznemireni i učinio bi sve da to ne budete. A ne zna zašto to čini. I krug se zatvara, on i dalje to čini, Vi ga i dalje molite da ne čini, možda se povremeno i uzrujate zbog toga, on je nesretan jer ste Vi nesretni, želi da budete sretni, a ne zna kako da to ostvari.</para>
<para>Ukoliko se ukloni potencijalni fiziološki uzrok, a kakanje u gaće se nastavi i u narednom periodu od dva mjeseca, poželjno bi bilo da se obratite psihologu. Ako psiholog kaže da se ne trebate brinuti, da je to prolazno i sl., naglasite da to već traje koliko već traje, da ste zabrinuti, da ste svjesni da je to manifestacija njegovih unutarnjih stanja i da je očito da ga nešto muči (budući da je fiziologija uklonuta), a ne može reći što, da ste sami pokušali doći do uzroka problema, ali da niste uspjeli (ili ste uspjeli pa Vam trebaju daljnji savjeti) te da mu želite pomoći sada. Ako živite u Zagrebu, možete se javiti i nama u Centar Proventus.</para>
<para>Sretna Nova godina Vama, Vašem malenom i ostatku Vaše obitelji,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kakanje u gaćice kod 4-godišnjaka kao reakcija na dolazak bebe Imam sina od 4 god. Prije mjesec dana počeli smo s njim razgovarati da će na ljeto dobiti brata ili seku. Odlično je to prihvatio kad je riječ o dobitku seke, ali za bracu ne želi čuti. 
    Svaki put kad razgovaramo o prinovi govorimo da će uskoro s nama biti mala beba pa onda problema nema. Ali u zadnjih tjedan dana veliku nuždu vrši u gaće. S njim razgovaram u nedogled zbog čega to radi, ali odgovora nema. Čak se jednom navečer pokakao u gaće.


   Nikakvih drugih novosti nema i nekakvih šokova pa da bi mogla prepisati njegovo ponašanje tome. Zanima me na koji način mu objasnit da se to ne radi i da li je to zbog moje trudnoće? unaprijed zahvaljujem! Mama T.

Draga mama,
Iz Vaših riječi vidim da želite na vrijeme pripremiti svog sina za dolazak nove bebice. Zašto tako reagira na spomen brata, teško je reći. Pitanje koje mi se nameće je, kakav odnos ima sa drugim dječacima, osobito mlađima od sebe? Da li se dogodila neka situacija u kojoj se on jako loše osjećao, a bio je uključen drugi dječak? Kakva iskustva ima u kontaktu s curicama? Ako se sjetite neke situacije s dječacima u kojoj je on doživio neki oblik neugode, tada možete nježno (tu primarno mislim na ton i boju glasa) povezati taj događaj s dobivanjem brace.
Primjerice, ako ga je neki dječak gurnuo, onda mu se može reći da možda ne želi bracu jer ga je taj dječak gurnuo, a ne želi brata da ga on tako nebi gurnuo. Obično nakon ove rečenice, odrasli imaju potrebu zaštiti dijete pa reći da mu se to neće dogoditi, da mu to brat neće napraviti, ali zapravo to nije točno i zasigurno će ga gurati. Zbog toga mu se može reći da će ga možda brat ponekad gurnuti, ali da ste zato Vi tu i pomoći ćete mu.
Osim toga, važno je ne pričati djetetu kako će se igrati s bebom, premda je to nešto što može razumjeti. Razlog tomu je što će proći barem godina dana dok se neće početi igrati s njom na način kako bi Vaš stariji sin to očekivao u ovim trenucima. Umjesto toga, pričajte mu kako ćete ići u zajedničke šetnje, da će beba biti u kolicima, a da će on moći trčati, penjati se na penjalice u parku, da ćete ga zajedno presvlačiti, kupati, hraniti. Govorite realno, naravno uz to koristeći riječi koje su mu poznate kako se ne bi razočarao kada beba zaista dođe.
Nadalje, što se tiče kakanja u gaće. Kako je Vama, tako je i meni teško otkriti uzrok. No ono što je važno je da ne očekujete od njega da zna zašto to čini. Stvar je u tome što su takva ponašanja manifestacija njegovih osjećaja, doživljaja, iskustva. Kojeg točno, ne znate u ovom trenutku ni Vi, a još manje on.
Razlog tome je što on nije verbalno na nivou odrasle osobe i što ne povezuje tako brzo osjećanja i stanja sa riječima (i još k tome pamti da zna reći nakon određenog vremena). Primjerice, dijete je sposobno reći da ga boli trbuh (tj. vjerojatno će pokazati gdje ga boli), ali ako ga pitate od kada ga boli, zašto ga boli i sl., vjerojatnije je da Vam neće znati odgovoriti. I kada saznate da ga boli trbuh, razmišljat ćete da li je možda uzrok hrana, da li je prethodni dan imao redovitu stolicu, da li ga je netko udario u trbuh, da li treba ići u bolnicu na pretrage itd.
Ako je počeo kakati u gaće iz psiholoških razloga (dakle, zdravstveno je ok – što ako niste provjerili, svakako to učinite), tada kada ga pitate „zašto kakaš u gaće“ je isto kao da ga pitate „zašto te boli trbuh“. Ne zna, samo zna da je tako, samo to jednostavno čini.  Zbog toga je na Vama da otkrijete zašto on to čini, baš kao što biste smislili način kako da mu pomognete kada bi ga bolio trbuh. Naravno, isto je i s drugim ponašanjima.
Kako možete to otkriti uzrok njegovog kakanja u gaće? Dječja igra je za to vrlo često jako dobro rješenje. Naime, igra djetetu služi umjesto riječi. Budući da se verbalno teško ili nikako ne može izraziti (to se odnosi na to što mu je, što je doživio i sl., a ne na samu sposobnost govora), dijete kroz igru na svoj način, svojim riječima izražava što doživljava i proživljava. Zato vrlo pažljivo osluškujte riječi koje koristi u igri, primijetite da li je on uvijek superheroj ili je on taj kojeg se napada, kako igra završava, ima li nešto što se svaki dan ponavlja u njegovoj igri, riječima koje koristi u toj igri.
Možete uzeti neku figuricu ili nešto drugo s čim se igra, upoznati se s njegovom figuricom, malo se igrati (pri tome je jaaako važno da tada znate da onda niste mama, već taj lik u igri, kao i da on nije Vaš sin, već ta figurica u kojoj se igra – igra je često metaforička za djecu, metafora im dozvoljava da se odmaknu od realiteta i da budu što god žele, što potiče njihovu maštu, kreativnost, mogućnost za istraživanje. Dakle, metafora nije realitet zbog čega se ne treba podučavati dijete da npr. medvjedi ne lete. Ako lete u igri, tada lete. Ako je dijete urednog razvoja, tada ono izvan igre zna da medvjedi zapravo ne lete).
S tom svojom figuricom Vi možete pokušati istražiti što se s njim događa kada kaka u gaće na način da npr. Vaša figurica, u prikladnom trenutku kaže njegovoj da ima jednu tajnu i da bi mu je želio reći. Šapćućim glasom neka Vaša figurica kaže da se ponekad pokaka u gaće, da ne zna zašto to čini. I promatrajte njegovu reakciju. Budite iznimno osjetljivi i nikako nemojte u tome pretjerivati. Jedna rečenica je sasvim dovoljna. Možda će njegov lik dati odgovor što da učini (možda ćete čuti svoje riječi), možda će Vas ignorirati, možda će reći da i on ima tu tajnu. Koja god varijanta, na prvom mjestu je važno da je poštujete jer Vam zapravo otkriva svoje stanje što je vrlo osjetljivo i to trebamo nježno i empatički prihvatiti.
Ako kaže ono što inače čuje od Vas, onda dalje produbite razgovor tako da kažete da Vi to znate, ali da jednostavno na to zaboravite u tom trenutku (što je lako moguće za dijete) i dalje osluškujte što će Vam reći. Ako Vas ignorira, onda to pustite. Moguće je da mu je njegova trenutna igra prezanimljiva da bi mijenjao njezin smjer, možda ne zna što bi rekao, možda je jednostavno kriv trenutak. Bez obzira koji je razlog, sa svojim likom možete reći nešto poput „huh, čini se da ne želiš sada o tome pričati, to je ok“ i onda nastaviti pratiti njegovu igru.
Moguće je da će kasnije tog dana ili neki slijedeći nešto reći po tom pitanju, moguće je da će Vam spontano otkriti neki novi detalj o sebi koji će Vam pomoći da otkrijete uzrok kakanja u gaće. Situaciju možete razvijati sutradan ako ponovno dođete sa svojim likom koji kaka u gaće iz prethodnog dana, igrati se sa likom Vašeg sina, i onda primjerice u jednom trenutku reći „oho, pokakao sam se u gaće“ (istim tonalitetom, istim izražajem na licu, kao što to Vaše dijete čini) i onda čekati njegovu reakciju. Ako će i to ignorirati, tada svakako ostavite nekoliko dana to pitanje. Možda mu je jednostavno preteško o tome pričati, odnosno možda još nije spreman i pokušajte neki drugi put mijenjajući način kao što sam opisala.
Ovaj put je dugotrajniji od direktno postavljanja pitanja Vašem djetetu, ali i vjerojatniji da ćete dobiti odgovor. uvijek je važno da se koncentriramo na uzrok djetetovog ponašanja a ne na samo ponašanje. Ponašanje je samo manifestacija djetetovog stanja, osjećanja i doživljavanja. Na nama, odraslima, je da uđemo u taj unutarnji djetetov svijet.
I još jednu stvar bih naglasila, potrudite se da njegovo kakanje u gaće ne postane centar Vaših razgovora jer što je Vaš fokus snažniji na to, to će se dijete osjećati lošije. Jer, kao što sam prethodno objasnila, ako je uzrok npr. to što će dobiti brata/seku, on to ne može povezati, a s druge strane vidi da ste Vi uznemireni i učinio bi sve da to ne budete. A ne zna zašto to čini. I krug se zatvara, on i dalje to čini, Vi ga i dalje molite da ne čini, možda se povremeno i uzrujate zbog toga, on je nesretan jer ste Vi nesretni, želi da budete sretni, a ne zna kako da to ostvari.
Ukoliko se ukloni potencijalni fiziološki uzrok, a kakanje u gaće se nastavi i u narednom periodu od dva mjeseca, poželjno bi bilo da se obratite psihologu. Ako psiholog kaže da se ne trebate brinuti, da je to prolazno i sl., naglasite da to već traje koliko već traje, da ste zabrinuti, da ste svjesni da je to manifestacija njegovih unutarnjih stanja i da je očito da ga nešto muči (budući da je fiziologija uklonuta), a ne može reći što, da ste sami pokušali doći do uzroka problema, ali da niste uspjeli (ili ste uspjeli pa Vam trebaju daljnji savjeti) te da mu želite pomoći sada. Ako živite u Zagrebu, možete se javiti i nama u Centar Proventus.
Sretna Nova godina Vama, Vašem malenom i ostatku Vaše obitelji,

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Kakanje u gaćice kod 4-godišnjaka kao reakcija na dolazak bebe

<para>
 ! Imam curicu staru 6 mjeseci. Na prsima je i spava sa mnom u krevetu i budi se svakih pola sata po noći. Bez dojke se ne može smiriti. Pokušavam je odviknut od dojenja, ali nam ne uspijeva. Odbija bočicu, kašice, ništa neće. Uglavnom, mene zanima da li postoje neke kapi za spavanje, jer ovo je neizdrživo? Hvala i lijep pozdrav. mama V.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Draga mama,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Djetetu od petog ili šestog mjeseca, koje dobro napreduje, noćni obrok više nije potreban, odnosno može se preskočiti, makar se djeca u toj dobi bude noću 2-3 puta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Lakše je odviknuti dijete koje se hrani na flašicu nego ono koje je na prsima, ali za niti jedno ne postoji čarobna formula. Kako su ritam i duljina sna individualni, tako je svakom djetetu pristup drugačiji.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Svakako je važno dijete na počinak staviti sito i još ga dohraniti ako majka ide kasnije spavati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ako su intervali spavanja kratki može ga se jedno vrijeme ostaviti budnog pa makar i uz kratkotrajni plač, malo ga nositi, ljuljati i maziti da se dobije na vremenu kako bi se razmak među obrocima povećao i postupno bio sve duži.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Noću dijete ne treba premotavati osim ako je zaista jako mokro ili ima izraženiji pelenski osip.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kod stavljanja na prsa ne dozvoliti mu da spava tijekom obroka, jer će se tako vrlo brzo buditi i tražiti novi obrok, što će se pretvoriti u buđenje iz navike a ne zbog gladi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nadam se da sam vam ovim smjernicama baerm malo pomogla. Budite strpljivi i sretno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Zdravka Gjergja dr. med., spec. pedijatar</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Za <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Polikliniku Dr. Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </emphasis>
</para>

Beba se budi svakih pola sata, traži dojku i ne može se bez cicanja smiriti Imam curicu staru 6 mjeseci. Na prsima je i spava sa mnom u krevetu i budi se svakih pola sata po noći. Bez dojke se ne može smiriti. Pokušavam je odviknut od dojenja, ali nam ne uspijeva.Dobar dan 
   ! Imam curicu staru 6 mjeseci. Na prsima je i spava sa mnom u krevetu i budi se svakih pola sata po noći. Bez dojke se ne može smiriti. Pokušavam je odviknut od dojenja, ali nam ne uspijeva. Odbija bočicu, kašice, ništa neće. Uglavnom, mene zanima da li postoje neke kapi za spavanje, jer ovo je neizdrživo? Hvala i lijep pozdrav. mama V.
   
   Draga mama,
   Djetetu od petog ili šestog mjeseca, koje dobro napreduje, noćni obrok više nije potreban, odnosno može se preskočiti, makar se djeca u toj dobi bude noću 2-3 puta.
   Lakše je odviknuti dijete koje se hrani na flašicu nego ono koje je na prsima, ali za niti jedno ne postoji čarobna formula. Kako su ritam i duljina sna individualni, tako je svakom djetetu pristup drugačiji.
   Svakako je važno dijete na počinak staviti sito i još ga dohraniti ako majka ide kasnije spavati.
   Ako su intervali spavanja kratki može ga se jedno vrijeme ostaviti budnog pa makar i uz kratkotrajni plač, malo ga nositi, ljuljati i maziti da se dobije na vremenu kako bi se razmak među obrocima povećao i postupno bio sve duži.
   Noću dijete ne treba premotavati osim ako je zaista jako mokro ili ima izraženiji pelenski osip.
   Kod stavljanja na prsa ne dozvoliti mu da spava tijekom obroka, jer će se tako vrlo brzo buditi i tražiti novi obrok, što će se pretvoriti u buđenje iz navike a ne zbog gladi.
   Nadam se da sam vam ovim smjernicama baerm malo pomogla. Budite strpljivi i sretno.
   
   
   Zdravka Gjergja dr. med., spec. pedijatar
   
   Za Polikliniku Dr. Sabol
   


   
      
   
 Klinfo.hr 

Beba se budi svakih pola sata, traži dojku i ne može se bez cicanja smiriti

<para>
 U razredu su se već iskristalizirala djeca koja su dominantnija. U odnosu na vrtić, sada dolaze do izražaje razlike u govoru, zalaganju, ambiciji, isticanju, naravi... To moja curica osjeti, jer mi to svakodnevno prepričava kao negativnost koju doživljava od dominantnije djece, koju ona baš ne voli. 
</para>
<para>
 Ona je dijete koje se ne ističe, njen govor je dobar, ne zamuckuje i ne fuflja, ali je vrlo tiha i nema izražajni glas kada priča ili prepričava. Željela je sama ići na školsku sportsku grupu i tu zasada nema rezultata, jer zasad nije sportski tip, ali na njeno negodovanje ne mogu je ispisati. Ona ne želi, već radi nekih prijateljica želi i dalje ići. Virnula sam u njen novi mali dnevnik, pa sam pročitala da joj loše ide u školi i da su joj teški zadaci i da je smetaju bube. Malo me to zabrinjava, jer ne znam što je u njenoj glavi.
Vrlo je osjetljiva. Pokušavam doznati razgovorom kako doživljava školu i sebe u njoj. Ali osim umora od jutarnjeg dizanja, malo toga mogu čuti od nje. U školi laže da ima psa i mačku i veliku familiju. Naime nas dvije živimo same. A tata nas rijetko posjećuje. Ja sam žena koja nema samopouzdanja pa joj to ne znam ni pokazati što je i prenijeti. Slaba sam u dosljednosti, kaznama... Bojim se da ne budem loš roditelj u smislu psihe i utjecaja na njenu osobnost. Što mi je činiti ? Hvala. Mama
Draga mama,</para>
<para>Očito je da je vaša djevojčica senzibilna, mirnijeg temperamenta i kao takva će naći svoje mjesto pod suncem. Vaš je zadatak prihvatiti je kao takvu. Istina, polaskom u osnovnu školu do izražaja dolaze mnoge razlike među djecom. No to je normalno, i dalje u srednjoj školi biti će biti onih koji su glavni i kasnije na fakultetu, a i još kasnije na radnom mjestu. Ljudi se razlikuju po temperamentu, obiteljskoj anamnezi, iskustvima, emocijama i vaša djevojčica se sada uči komunicirati i s takvim ljudima. U svakom slučaju bolje je da vježbanje počne sada nego da se jednog dana zatekne u situaciji bez iskustva.</para>
<para>Podržite ju da se bavi sportom. To je njena želja i ona uživa u tome. Nisu u životu bitni samo rezultati. Očito da joj je to iz nekog razloga važno i značajno za nju. To može biti druženje s prijateljicama, trener ili trenerica koja ima ok pristup prema djeci ili nešto treće. Zapravo uopće nije bitan razlog, već je bitno da ona to želi.</para>
<para>Što je u njenoj glavi možete saznati samo razgovarajući s njom. Nemojte ju siliti na razgovore zabrinuti što se s njom događa. Stanite, udahnite i pogledajte svoju djevojčicu kao malu osobu za sebe, koja ima puno vrlina i koja se samo trenutno teško snalazi u školi. Tada ju krenite upoznavati (i dalje bez zabrinutosti), pokažite interes za ono što radi, u čemu uživa, što ju zabavlja. Mnogo toga, kada saznate, možete prakticirati s njom. Razgovarajte s njom u neformalnim situacijama, kada odete u kino ili kazalište.</para>
<para>To što laže da ima psa i mačku i veliku obitelj vrlo vjerojatno ukazuje da joj nešto fali. Time nešto poručuje. Možda je usamljena, možda se ne dužite previše s ljudima, možda… Slušajte ju i pitajte ju fali li joj nešto.</para>
<para>S obzirom da kažete da nemate samopouzdanja ja bih vam preporučila da se sami javite nekom stručnjaku (psihologu, psihoterapeutu) u kojeg ćete imati povjerenja i raditi na postizanju osjećaja samopouzdanja. To je definitivno nešto što se može riješiti. Istina je da djeca jako puno uče iz ponašanja roditelja i da morate i sami biti samopouzdani ako želite tome naučiti svoje dijete.</para>
<para>Inače kolegica Tatjana i ja kažemo da je za roditelje najbolje raditi na sebi da bi bili dobri roditelji. Radeći na sebi oni integriraju promjene i onda imaju priliku jednostavno živjeti sa svojim djetetom, učeći ga vlastitim primjerom i životom.</para>
<para>To što ste vi to prepoznali je veliki korak i krupna stvar. Čestitam na tome i želim vam da oživite svoje samopouzdanje te živite punim plućima sa svojom kćerkicom.</para>
<para>Srdačan pozdrav,</para>
<para>
 <emphasis>Jelena Vrsaljko, </emphasis>
 <emphasis>TA psihoterapeut, NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Socijalizacija, mirni temperament i izgradnja samopouzdanja kod djevojčice (7,5 godina) Štovana! Ima djevojčicu staru 7 godina i krenula je u prvi razred. Većina djece poznaje se od vrtića pa sa novim upoznavanjima nema problema. 
    U razredu su se već iskristalizirala djeca koja su dominantnija. U odnosu na vrtić, sada dolaze do izražaje razlike u govoru, zalaganju, ambiciji, isticanju, naravi... To moja curica osjeti, jer mi to svakodnevno prepričava kao negativnost koju doživljava od dominantnije djece, koju ona baš ne voli. 


   Ona je dijete koje se ne ističe, njen govor je dobar, ne zamuckuje i ne fuflja, ali je vrlo tiha i nema izražajni glas kada priča ili prepričava. Željela je sama ići na školsku sportsku grupu i tu zasada nema rezultata, jer zasad nije sportski tip, ali na njeno negodovanje ne mogu je ispisati. Ona ne želi, već radi nekih prijateljica želi i dalje ići. Virnula sam u njen novi mali dnevnik, pa sam pročitala da joj loše ide u školi i da su joj teški zadaci i da je smetaju bube. Malo me to zabrinjava, jer ne znam što je u njenoj glavi.
Vrlo je osjetljiva. Pokušavam doznati razgovorom kako doživljava školu i sebe u njoj. Ali osim umora od jutarnjeg dizanja, malo toga mogu čuti od nje. U školi laže da ima psa i mačku i veliku familiju. Naime nas dvije živimo same. A tata nas rijetko posjećuje. Ja sam žena koja nema samopouzdanja pa joj to ne znam ni pokazati što je i prenijeti. Slaba sam u dosljednosti, kaznama... Bojim se da ne budem loš roditelj u smislu psihe i utjecaja na njenu osobnost. Što mi je činiti ? Hvala. Mama
Draga mama,
Očito je da je vaša djevojčica senzibilna, mirnijeg temperamenta i kao takva će naći svoje mjesto pod suncem. Vaš je zadatak prihvatiti je kao takvu. Istina, polaskom  u osnovnu školu do izražaja dolaze mnoge razlike među djecom. No to je normalno, i dalje u srednjoj školi biti će biti onih koji su glavni i kasnije na fakultetu, a i još kasnije na radnom mjestu. Ljudi se razlikuju po temperamentu, obiteljskoj anamnezi, iskustvima, emocijama i vaša djevojčica se sada uči komunicirati i s takvim ljudima. U svakom slučaju bolje je da vježbanje počne sada nego da se jednog dana zatekne u situaciji bez iskustva.
Podržite ju da se bavi sportom. To je njena želja i ona uživa u tome. Nisu u životu bitni samo rezultati. Očito da joj je to iz nekog razloga važno i značajno za nju. To može biti druženje s prijateljicama, trener ili trenerica koja ima ok pristup prema djeci ili nešto treće. Zapravo uopće nije bitan razlog, već je bitno da ona to želi.
Što je u njenoj glavi možete saznati samo razgovarajući s njom. Nemojte ju siliti na razgovore zabrinuti što se s njom događa. Stanite, udahnite i pogledajte svoju djevojčicu kao malu osobu za sebe, koja ima puno vrlina i koja se samo trenutno teško snalazi u školi. Tada ju krenite upoznavati (i dalje bez zabrinutosti), pokažite interes za ono što radi, u čemu uživa, što ju zabavlja. Mnogo toga, kada saznate, možete prakticirati s njom. Razgovarajte s njom u neformalnim situacijama, kada odete u kino ili kazalište.
To što laže da ima psa i mačku i veliku obitelj vrlo vjerojatno ukazuje da joj nešto fali. Time nešto poručuje. Možda je usamljena, možda se ne dužite previše s ljudima, možda… Slušajte ju i pitajte ju fali li joj nešto.
S obzirom da kažete da nemate samopouzdanja ja bih vam preporučila da se sami javite nekom stručnjaku (psihologu, psihoterapeutu) u kojeg ćete imati povjerenja i raditi na postizanju osjećaja samopouzdanja. To je definitivno nešto što se može riješiti. Istina je da djeca jako puno uče iz ponašanja roditelja i da morate i sami biti samopouzdani ako želite tome naučiti svoje dijete.
Inače kolegica Tatjana i ja kažemo da je za roditelje najbolje raditi na sebi da bi bili dobri roditelji. Radeći na sebi oni integriraju promjene i onda imaju priliku jednostavno živjeti sa svojim djetetom, učeći ga vlastitim primjerom i životom.
To što ste vi to prepoznali je veliki korak i krupna stvar. Čestitam na tome i želim vam da oživite svoje samopouzdanje te živite punim plućima sa svojom kćerkicom.
Srdačan pozdrav,

   Jelena Vrsaljko, 
   TA psihoterapeut, NLP trener


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Socijalizacija, mirni temperament i izgradnja samopouzdanja kod djevojčice (7,5 godina)

<para> Uočila sam da se često zna stresti, kao da ju je prošla jeza. Stoga me zanima da li je to stvar nekih po</para>
<para>
 Poštovani, imam djevojčicu od 6 mjeseci koja je inače vrlo zdravo i motorički vrlo napredno dijete. Rođena je u terminu i porod je bio uredan. Uočila sam da se često zna stresti, kao da ju je prošla jeza. Stoga me zanima da li je to stvar nekih poremećaja i da li se trebamo javiti pedijatru radi tog problema? Srdačan pozdrav. Mama S.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Odgovor: Savjetujem da se javite neurpopedijatru koji će na temelju anamneze o kliničkom ispoljavanju ataka „stresanja“ i na temelju EEG-a koji bi trebalo snimiti i u budnosti i spavanju procijeniti da li se radi o neepilepsijskim ili epilepsijskim napadajima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prim dr.sc. Zlatko Sabol,dr. Med<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar – subspec. pedijatrijske neurologije<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
</para>

Bebica se trese kao da ju je prošla jeza Poštovani, imam djevojčicu od 6 mjeseci koja je inače vrlo zdravo i motorički vrlo napredno dijete. Rođena je u terminu i porod je bio uredan.  Uočila sam da se često zna stresti, kao da ju je prošla jeza. Stoga me zanima da li je to stvar nekih po

   Poštovani, imam djevojčicu od 6 mjeseci koja je inače vrlo zdravo i motorički vrlo napredno dijete. Rođena je u terminu i porod je bio uredan. Uočila sam da se često zna stresti, kao da ju je prošla jeza. Stoga me zanima da li je to stvar nekih poremećaja i da li se trebamo javiti pedijatru radi tog problema? Srdačan pozdrav. Mama S.
   
   Odgovor:  Savjetujem da se javite neurpopedijatru koji će na temelju anamneze o kliničkom ispoljavanju ataka „stresanja“ i na temelju  EEG-a koji bi trebalo snimiti i u budnosti i spavanju procijeniti da li se radi o neepilepsijskim ili epilepsijskim napadajima.
   Prim dr.sc. Zlatko Sabol,dr. Medspec. pedijatar – subspec. pedijatrijske neurologije
   Poliklinika za dječje bolesti Sabol
 Klinfo.hr 

Bebica se trese kao da ju je prošla jeza

<para> Mislili smo da će noćno spavanje biti u redu kada ga odviknemo od dojenja, medut</para>
<para>
 Poštovani, Imam dijete od 18 mjeseci, koje ne spava od rođenja. Još kao beba se po noći budio 10-15 puta, po danu je spavao jedino vani u kolicima (doma najviše pola sata dnevno). Mislili smo da će noćno spavanje biti u redu kada ga odviknemo od dojenja, medutim stanje je još gore. Budi se po noći, plače, vrti se, ne može zaspati i tako 5,6,7,8 puta tokom jedne noći. Navečer ga stavljamo spavat oko 20 ili 20.30 sati i sa svim tim konstantnim buđenjima on je u pola 7 budan. Svi nam kažu "to je takvo dijete", međutim ne možemo se pomiriti da se dijete non stop budi i plače (a nitko nam nedaje pravi razlog). Molim Vas savjet šta da napravimo i kome da se više obratimo u vezi tog problema jer smo na rubu živaca? Hvala na odgovoru! mama J.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>poremećaji spavanja u djece (teško usnivanje, često buđenje) nisu rijetki. Najčešće se radi o razvojnom problemu koji spontano odrastanjem djeteta postaje sve manje i manje izražen i konačno - u većini slučajeva djeca usvoje normalan ritam spavanja (možda Vam neće biti utješno – do 3. godine, najčešće). Ponekad treba isključiti neurološki uzrok je potreban pregled i mišljenje neuropedijatra s procjenom EEG-a u spavanju. Sami procijenite, ukoliko je stanje koje Vas dovodi do „sloma živaca“, najbolje da zatražite pomoć liječnika.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prim dr. sc. Zlatko Sabol, dr. med.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar – subspec. dječji neurolog <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
</para>

Poremećaj spavanja kod bebe (18 mj.) Imam dijete od 18 mjeseci, koje ne spava od rođenja. Još kao beba se po noći budio 10-15 puta, po danu je spavao jedino vani u kolicima (doma najviše pola sata dnevno).  Mislili smo da će noćno spavanje biti u redu kada ga odviknemo od dojenja, medut

   Poštovani, Imam dijete od 18 mjeseci, koje ne spava od rođenja. Još kao beba se po noći budio 10-15 puta, po danu je spavao jedino vani u kolicima (doma najviše pola sata dnevno). Mislili smo da će noćno spavanje biti u redu kada ga odviknemo od dojenja, medutim stanje je još gore. Budi se po noći, plače, vrti se, ne može zaspati i tako 5,6,7,8 puta tokom jedne noći. Navečer ga stavljamo spavat oko 20 ili 20.30 sati i sa svim tim konstantnim buđenjima on je u pola 7 budan. Svi nam kažu "to je takvo dijete", međutim ne možemo se pomiriti da se dijete non stop budi i plače (a nitko nam nedaje pravi razlog). Molim Vas savjet šta da napravimo i kome da se više obratimo u vezi tog problema jer smo na rubu živaca? Hvala na odgovoru! mama J.
   
   Poštovana,poremećaji spavanja u djece (teško usnivanje, često buđenje) nisu rijetki. Najčešće se radi o razvojnom problemu koji spontano odrastanjem djeteta postaje sve manje i manje izražen i konačno - u većini slučajeva  djeca usvoje normalan ritam spavanja (možda Vam neće biti utješno – do 3. godine, najčešće). Ponekad treba isključiti neurološki uzrok je potreban pregled i mišljenje  neuropedijatra  s  procjenom  EEG-a u spavanju.  Sami procijenite, ukoliko je stanje koje Vas dovodi do „sloma živaca“, najbolje da zatražite pomoć liječnika.
   Prim dr. sc. Zlatko Sabol, dr. med.spec. pedijatar – subspec. dječji  neurolog 
   Poliklinika za dječje bolesti Sabol
 Klinfo.hr 

Poremećaj spavanja kod bebe (18 mj.)

<para>.</para>
<para>
 Poštovani, moja kćerka će za mjesec dana napuniti 9 godina. U zadnjih deset dana sat vremena nakon što zaspi, počne se buditi, počne plakati, oznoji se (iako u stanu nije baš toliko toplo i ne pokrivamo je baš previše) i žali se da joj je muka i da je boli trbuh. Ujutro tih svih simptoma nema. Svako jutro odustanem od pomisli da je vodim doktoru "jer joj je dobro". Navečer je opet ista priča. Niti ona zna nama objasniti što joj je, niti mi znamo kako da se ponašamo. Ima redovno stolicu, lagano večera, pije čaj svaku noć prije spavanja. Svaki dan trenira tenis već dvije godine. Iako je mala, jako je odgovorna. Možete li molim vas pomoći? Što da radim? Stvarno nisam pametna. Hvala vam unaprijed. Mama S.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>svakako preporučujem pregled neuropedijatra i EEG u spavanju radi rasvjetljena uzročne dijagnoze noćnih napadaja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr med.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar – subspec. dječji neurolog<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Noćni napadaji U zadnjih deset dana sat vremena nakon što zaspi, počne se buditi, počne plakati, oznoji se (iako u stanu nije baš toliko toplo i ne pokrivamo je baš previše) i žali se da joj je muka i da je boli trbuh .

   Poštovani, moja kćerka će za mjesec dana napuniti 9 godina. U zadnjih deset dana sat vremena nakon što zaspi, počne se buditi, počne plakati, oznoji se (iako u stanu nije baš toliko toplo i ne pokrivamo je baš previše) i žali se da joj je muka i da je boli trbuh. Ujutro tih svih simptoma nema. Svako jutro odustanem od pomisli da je vodim doktoru "jer joj je dobro". Navečer je opet ista priča. Niti ona zna nama objasniti što joj je, niti mi znamo kako da se ponašamo. Ima redovno stolicu, lagano večera, pije čaj svaku noć prije spavanja. Svaki dan trenira tenis već dvije godine. Iako je mala, jako je odgovorna. Možete li molim vas pomoći? Što da radim? Stvarno nisam pametna. Hvala vam unaprijed. Mama S.
   
   
   Poštovana,svakako preporučujem pregled neuropedijatra i EEG u spavanju radi rasvjetljena uzročne dijagnoze noćnih  napadaja.
   Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr med.spec. pedijatar – subspec. dječji neurolog
   Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
   
 Klinfo.hr 

Noćni napadaji

<para>
 Poštovani, imam dva dečka, blizanci, rođeni u 36. tjednu carskim rezom. Sada imaju točno 6 mjeseci. Prije dva dana sam primjetila da obojica imaju dlačice na testisima. Postoji mogućnost da ovo imaju od ranije, samo što ja zbog posljedica konjuktivitisa nisam mogla vidjeti. Postoji li razlog za zabrinutost ili je ovo normalno? Unaprijed hvala. Mama J.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sitne, tanke i svijetle dlačice mogu se uobičajeno nalaziti na nekim dijelovima kože dojenčeta, pa tako i na koži skrotuma, tj. vrećici u kojoj se nalaze testisi. Najvjerojatnije je riječ o uobičajenom nalazu, ali djecu svakako treba pogledati pedijatar, koji će ovisno o broju, boji i kvaliteti dlačica procijeniti ima li potrebe za dodatnim pretragama.</para>
<para>
 <emphasis>Zdravka Gjergja dr. med., Spec. pedijatar, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Za Polikliniku Dr. Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dlačice na testisima kod beba (6 mjeseci) Poštovani, imam dva dečka, blizanci, rođeni u 36. tjednu carskim rezom. Sada imaju točno 6 mjeseci. Prije dva dana sam primjetila da obojica imaju dlačice na testisima. 
   Poštovani, imam dva dečka, blizanci, rođeni u 36. tjednu carskim rezom. Sada imaju točno 6 mjeseci. Prije dva dana sam primjetila da obojica imaju dlačice na testisima. Postoji mogućnost da ovo imaju od ranije, samo što ja zbog posljedica konjuktivitisa nisam mogla vidjeti. Postoji li razlog za zabrinutost ili je ovo normalno? Unaprijed hvala. Mama J.
   
   
   Sitne, tanke i svijetle dlačice mogu se uobičajeno nalaziti na nekim dijelovima kože dojenčeta, pa  tako i na koži skrotuma, tj. vrećici u kojoj se nalaze testisi. Najvjerojatnije je riječ o uobičajenom nalazu, ali djecu svakako treba pogledati pedijatar, koji će ovisno o  broju, boji i kvaliteti dlačica procijeniti ima li potrebe za dodatnim pretragama.

   Zdravka Gjergja dr. med., Spec. pedijatar, Za  Polikliniku Dr. Sabol
   
 Klinfo.hr 

Dlačice na testisima kod beba (6 mjeseci)

<para> Naime, sa otprilike 6 mjeseci imao je 4 afebrilne konvulzije (u razmaku od po tjedan dan</para>
<para>
 Poštovani, imam sina starog 12 mjeseci, koji bi se sada trebao cijepiti sa MO-PA-RU cjepivom. Obzirom na moguće nuspojave nismo sigurni da li je pametno cjepiti ga. Naime, sa otprilike 6 mjeseci imao je 4 afebrilne konvulzije (u razmaku od po tjedan dana između svake), koje su se sastojale u opuštanju tonusa tijela, bez gubitka svijesti, u trajanju nekoliko sekundi. Sa 7 mjeseci imao je još jedan afebrilni napad pri kojem je nakon opuštanja tijela došlo do trešnje cijelim tijelom i grčenja lica te su mu se oči okrenule prema gore. Kako je do 6. mjeseca bio isključivo dojen, obrađen je u Centru za metabolizam jer su se prve konvulzije pojavile sa prvim pokušajima dohrane. Svi nalazi, uključujući EEG, ultrazvuk mozga i magnetnu rezonancu su uredni te je zaključeno da kod njega postoji vjerojatni manjak vitamina B12. Nalaz vitamina B12 je doista pokazao manjak, ali kako nam je rečeno, odstupanje nije značajno tako da nije potrebna nikakva terapija. Da li cijepiti dijete ili bi trebalo još napraviti neku pretragu prije cjepljenja? Hvala. mama S.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Malo je vjerojatno da se u Vašeg djeteta radi o epilepsiji ovisnoj o vitaminu B12 koja je teška forma epilepsije i koja obvezno zahtijeva supstituciju - dakle nadomjesnu terapiju onoga čega značajno nedostaje u organizmu (u ovom slučaju vitamlina B12). <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>S obzirom na broj napadaja, Vaše dijete vjerojatno ima i svojeg neuropedijatra kojem svakako uputite gore navedene dileme. Cijepljenje s MPR bih odgodio u Vašeg djeteta za cca šest mjeseci, a prije odluke o cijepljenju svakako bih preporučio neuropedijatrijski pregled i EEG u budnosti i spavanju. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr.med</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">
 <emphasis>Poliklinika za dječje bolesti Sabol </emphasis>
 </ulink>
</para>

MO-PA-RU cjepivo nakon afebrilnih konvulzija - da ili ne? Poštovani, imam sina starog 12 mjeseci, koji bi se sada trebao cijepiti sa MO-PA-RU cjepivom. Obzirom na moguće nuspojave nismo sigurni da li je pametno cjepiti ga.  Naime, sa otprilike 6 mjeseci imao je 4 afebrilne konvulzije (u razmaku od po tjedan dan

   Poštovani, imam sina starog 12 mjeseci, koji bi se sada trebao cijepiti sa MO-PA-RU cjepivom. Obzirom na moguće nuspojave nismo sigurni da li je pametno cjepiti ga. Naime, sa otprilike 6 mjeseci imao je 4 afebrilne konvulzije (u razmaku od po tjedan dana između svake), koje su se sastojale u opuštanju tonusa tijela, bez gubitka svijesti, u trajanju nekoliko sekundi. Sa 7 mjeseci imao je još jedan afebrilni napad pri kojem je nakon opuštanja tijela došlo do trešnje cijelim tijelom i grčenja lica te su mu se oči okrenule prema gore. Kako je do 6. mjeseca bio isključivo dojen, obrađen je u Centru za metabolizam jer su se prve konvulzije pojavile sa prvim pokušajima dohrane. Svi nalazi, uključujući EEG, ultrazvuk mozga i magnetnu rezonancu su uredni te je zaključeno da kod njega postoji vjerojatni manjak vitamina B12. Nalaz vitamina B12 je doista pokazao manjak, ali kako nam je rečeno, odstupanje nije značajno tako da nije potrebna nikakva terapija. Da li cijepiti dijete ili bi trebalo još napraviti neku pretragu prije cjepljenja? Hvala. mama S.
   
   
   Malo je vjerojatno da se u Vašeg djeteta radi o epilepsiji ovisnoj o vitaminu B12 koja je teška forma epilepsije i koja obvezno zahtijeva supstituciju - dakle nadomjesnu terapiju onoga čega značajno nedostaje u organizmu (u ovom slučaju vitamlina B12). 
   S obzirom na broj napadaja, Vaše dijete vjerojatno ima i svojeg neuropedijatra kojem svakako uputite gore navedene dileme. Cijepljenje s MPR bih odgodio u Vašeg djeteta za cca šest  mjeseci, a prije odluke o cijepljenju svakako bih preporučio neuropedijatrijski pregled i EEG u budnosti i spavanju. 
   
   Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr.med
   
   spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije
   
   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol 
   
 Klinfo.hr 

MO-PA-RU cjepivo nakon afebrilnih konvulzija - da ili ne?

<para> Moje pitanje bi bilo: da li je normalno da beba ima nekakav omiljeni položaj, pa stalno drži glavu u jednu stranu?</para>
<para>Dijete mi ima 3,5 mjeseci. Na prvom pregledu kod pedijatrice je bilo sve ok, ali na redovnom pregledu kada je beba imala mjesec dana bili smo kod ortopeda za kukove i na tome pregledu ortoped počinje sumnjati na krivi vrat (torticolis), koje je njegovo mišljenje da dijete ima. Šalje nas kod fizijatra, neuropedijatra. Dolazimo kod fizijatra koji otklanja mogućnost torticolisa i postavlja dijagnozu "torticolis pozicioni", odnosno da nema tu dijagnozu već da više preferira držati glavu na jednu stranu. Daje nam nekakve vježbe da samostalno radimo za istezanje vrata. Neuropedijatar zaključuje da beba ok napreduje, ali da također drži glavu više na lijevu stranu. Moje pitanje bi bilo: da li je normalno da beba ima nekakav omiljeni položaj, pa stalno drži glavu u jednu stranu? Prvih 2,5 mjeseci je držao glavu normalno, ali u posljednjih dva tjedna je uporno naginje u lijevu stranu. pa me zanima da li će se to ispraviti ili da tražimo nekakvo privatno mišljenje? Više ni sami ne znamo što nam je činiti. Jer kad okrene glavicu, jednostavno je ne želi ispraviti. Hvala na pomoći, unaprijed! brana10</para>
<para>* * *</para>
<para>
 Veliki pozdrav! Moja beba je stara 4 mjeseca, i već nekoliko dana primjećujem da naginje glavu u desnu stranu. Inače je normalno okreće na sve strane, diže je normalno i ponaša se normalno. Da li je možda od spavanja na toj strani? Imam li razloga za paniku? Unaprijed hvala.
 irma
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana, teško je bez pregleda djeteta nagađati koja bi bila podloga tegoba koje opisujete, pogotovo zato što Vas prate fizijatar i neuropedijatar, a oni su dovoljno kvalificirani da procjene da li je kod vašeg djeteta dovoljno provoditi neurorazvojnu gimnastiku po Bobathu ili je potrebna dodatna obrada.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Simptomi koje opisujete mogu se javiti iz nekoliko razloga, npr. dijete može imati gastroezofagealni refluks, te naginjati glavicu, „izvijati se„, ali se može raditi i o sindromu distonije, Sandiferov sindromu, benignom paroksizmalnom tortikolisu, a u težim i prolongiranim napadajima i sindrom stražnje lubanjske jame. Distonija u djece je najčešće generalizirana ili ograničena na ekstremitete, a tortikolis kao jedini znak javlja se vrlo rijetko.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Benigni paroksizmalni tortikolis (BPT) manifestira se ponavljajućim epizodama abnormalne rotacije i naginjanja glave na jednu stranu, rijetko uvijek na istu (tortikolis). Atake uvijek počinju u dojenačkom periodu, traju od nekoliko sati do nekoliko dana (i do dva tjedna). Ponavljaju se u tjednim ili mjesečnim razmacima. Prognoza BPT je dobra, napadaji spontano prestaju do školske dobi. Povremeno je uz tortikolis prisutno i asimetrično držanje trupa, savijanje trupa prema istoj strani (tortipelvis), kontrakcija muskulature stražnje strane vrata (retrocolis) ili generalizirana hipotonija. Atake se javljaju iznanada i bez specifičnih provocirajućih faktora. Psihomotorni razvoj djece a BPT je uredan. Iktalni i interiktalni EEG i nalazi neuroradioloških pretraga su normalni.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Savjetujem Vam da o ovome prodiskutirate na slijedećem kontrolnom pregledu neuropedijatra i fizijatra.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dr. Matilda Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Držanje glavice na jednu stranu kod bebe Neuropedijatar zaključuje da beba ok napreduje, ali da također drži glavu više na lijevu stranu.  Moje pitanje bi bilo: da li je normalno da beba ima nekakav omiljeni položaj, pa stalno drži glavu u jednu stranu?
Dijete mi ima 3,5 mjeseci. Na prvom pregledu kod pedijatrice je bilo sve ok, ali na redovnom pregledu kada je beba imala mjesec dana bili smo kod ortopeda za kukove i na tome pregledu ortoped počinje sumnjati na krivi vrat (torticolis), koje je njegovo mišljenje da dijete ima. Šalje nas kod fizijatra, neuropedijatra. Dolazimo kod fizijatra koji otklanja mogućnost torticolisa i postavlja dijagnozu "torticolis pozicioni", odnosno da nema tu dijagnozu već da više preferira držati glavu na jednu stranu. Daje nam nekakve vježbe da samostalno radimo za istezanje vrata. Neuropedijatar zaključuje da beba ok napreduje, ali da također drži glavu više na lijevu stranu. Moje pitanje bi bilo: da li je normalno da beba ima nekakav omiljeni položaj, pa stalno drži glavu u jednu stranu? Prvih 2,5 mjeseci je držao glavu normalno, ali u posljednjih dva tjedna je uporno naginje u lijevu stranu. pa me zanima da li će se to ispraviti ili da tražimo nekakvo privatno mišljenje? Više ni sami ne znamo što nam je činiti. Jer kad okrene glavicu, jednostavno je ne želi ispraviti. Hvala na pomoći, unaprijed! brana10
*   *   *

   Veliki pozdrav! Moja beba je stara 4 mjeseca, i već nekoliko dana primjećujem da naginje glavu u desnu stranu. Inače je normalno okreće na sve strane, diže je normalno i ponaša se normalno. Da li je možda od spavanja na toj strani? Imam li razloga za paniku? Unaprijed hvala.
   irma
   
   Poštovana, teško je bez pregleda djeteta nagađati koja bi bila podloga tegoba koje opisujete, pogotovo zato što Vas prate fizijatar i neuropedijatar, a oni su dovoljno kvalificirani da procjene da li je kod vašeg djeteta dovoljno provoditi neurorazvojnu gimnastiku po Bobathu ili je potrebna dodatna obrada.
   Simptomi koje opisujete mogu se javiti iz nekoliko razloga, npr. dijete može imati gastroezofagealni refluks, te naginjati glavicu, „izvijati se„, ali se može raditi i o sindromu distonije, Sandiferov sindromu, benignom paroksizmalnom tortikolisu, a u težim i prolongiranim napadajima i sindrom stražnje lubanjske jame. Distonija u djece je najčešće generalizirana ili ograničena na ekstremitete, a tortikolis kao jedini znak javlja se vrlo rijetko.
   Benigni paroksizmalni tortikolis (BPT)  manifestira  se ponavljajućim epizodama abnormalne rotacije i naginjanja glave na jednu stranu, rijetko uvijek na istu (tortikolis). Atake uvijek počinju u dojenačkom periodu, traju od nekoliko sati do nekoliko dana (i do dva tjedna). Ponavljaju se u tjednim ili mjesečnim razmacima. Prognoza BPT je dobra, napadaji spontano prestaju do školske dobi. Povremeno je uz tortikolis prisutno i asimetrično držanje trupa, savijanje trupa prema istoj strani (tortipelvis), kontrakcija muskulature stražnje strane vrata (retrocolis)  ili generalizirana hipotonija. Atake se javljaju iznanada i bez specifičnih provocirajućih faktora. Psihomotorni razvoj djece a BPT je uredan. Iktalni i interiktalni EEG i nalazi neuroradioloških pretraga su normalni.
   Savjetujem Vam da o ovome prodiskutirate na slijedećem kontrolnom pregledu neuropedijatra i fizijatra.
   Dr. Matilda Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije, Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
   
 Klinfo.hr 

Držanje glavice na jednu stranu kod bebe

<para> Viče, baca stvari, plače, budi se noću i stalno traži neki način i izliku da me digne iz kreveta i vikom budi sve ukućane, jer mu ne valja čaj, on nebi spavao, on bi nekog tukao itd... </para>
<para>
 Poštovani! Iskreno rečeno na izmaku sam snaga! Imam sina starog 2,5 godine. U zadnjih dva tjedna je nemoguć. Viče, baca stvari, plače, budi se noću i stalno traži neki način i izliku da me digne iz kreveta i vikom budi sve ukućane, jer mu ne valja čaj, on nebi spavao, on bi nekog tukao itd... U zadnjih 2-3 dana izgubio je apetit, ne jede NIŠTA! više ne znam kako bi mu ugodila i pomogla... ta vika, nervoza, dernjava, suze i odbijanje hrane me izluđuju s time da imam i mlađeg sina od 9 mjeseci koji sve to gleda i pamti. Od našeg pedijatra nemamo velike koristi pa vas molim za pomoć....Hvala unaprijed! mama A.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vaš mali „tiranin“ vjerojatno osjeća da ste na izmaku snaga jer nesvjesno vrlo vješto manipulira s Vašim strpljenjem. Svojim ponašanjem na neki ga način vjerojatno hrabrite da „izvoljeva“ i da vas „ucjenjuje“ odbijanjem hrane.</para>
<para>Obzirom da ne jede, savjetovao bih da pod hitno zatražite savjetovanje kod dječjeg psihologa. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr.med</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije </emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">
 <emphasis>Poliklinika za dječje bolesti Sabol</emphasis>
 </ulink>
</para>

Ispadi bijesa i odbijanje hrane kod 2,5-godišnjaka Imam sina starog 2,5 godine. U zadnjih dva tjedna je nemoguć.  Viče, baca stvari, plače, budi se noću i stalno traži neki način i izliku da me digne iz kreveta i vikom budi sve ukućane, jer mu ne valja čaj, on nebi spavao, on bi nekog tukao itd... 

   Poštovani! Iskreno rečeno na izmaku sam snaga! Imam sina starog 2,5 godine. U zadnjih dva tjedna je nemoguć. Viče, baca stvari, plače, budi se noću i stalno traži neki način i izliku da me digne iz kreveta i vikom budi sve ukućane, jer mu ne valja čaj, on nebi spavao, on bi nekog tukao itd... U zadnjih 2-3 dana izgubio je apetit, ne jede NIŠTA! više ne znam kako bi mu ugodila i pomogla... ta vika, nervoza, dernjava, suze i odbijanje hrane me izluđuju s time da imam i mlađeg sina od 9 mjeseci koji sve to gleda i pamti. Od našeg pedijatra nemamo velike koristi pa vas molim za pomoć....Hvala unaprijed! mama A.
   
   Vaš mali „tiranin“ vjerojatno osjeća da ste na izmaku snaga jer nesvjesno vrlo vješto manipulira s Vašim strpljenjem. Svojim ponašanjem na neki ga način vjerojatno hrabrite da „izvoljeva“ i da vas „ucjenjuje“ odbijanjem hrane.
Obzirom da ne jede, savjetovao bih da pod hitno zatražite savjetovanje kod dječjeg psihologa. 
   
   Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr.med
   
   spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije 
   
   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Ispadi bijesa i odbijanje hrane kod 2,5-godišnjaka

<para> Pojavilo mu se crvenilo na obrazima, pa je moje pitanje da li je ono nuspojava kao alergija na antibiotik ili je</para>
<para>
 Molim vas da mi pomognete... Mom petogodišnjem dječaku dijagnosticirana je pneumonia nepoznatog uzročnika. On pije formilid antibiotik već 7 dana. Već drugog dana sam mu dala nadohranu vitaminima Pediasure jer ima jedva 18 kg i izrazito je mršav. Pojavilo mu se crvenilo na obrazima, pa je moje pitanje da li je ono nuspojava kao alergija na antibiotik ili je moguće da je zbog pediasura dobio bojicu? Inače je izrazito bljedunjav. Hvala. Nicolli
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Općenito je vrlo teško govoriti o kožnim promjenama koje ne vidite. Ukoliko je crvenilo samo na obrazima, mala je vjerojatnost da se radi o alergiji na antibiotike, a nakon dva dana Pediasura niti od njega nije mogao dobiti "bojicu". Savjetujem vam da crvenilo pogleda pedijatar koji ga liječi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dr. Svjetlana Bela Klancir, spec. pedijatar, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Crvenilo na licu nakon antibiotika On pije formilid antibiotik već 7 dana. Već drugog dana sam mu dala nadohranu vitaminima Pediasure jer ima jedva 18 kg i izrazito je mršav.  Pojavilo mu se crvenilo na obrazima, pa je moje pitanje da li je ono nuspojava kao alergija na antibiotik ili je

   Molim vas da mi pomognete... Mom petogodišnjem dječaku dijagnosticirana je pneumonia nepoznatog uzročnika. On pije formilid antibiotik već 7 dana. Već drugog dana sam mu dala nadohranu vitaminima Pediasure jer ima jedva 18 kg i izrazito je mršav. Pojavilo mu se crvenilo na obrazima, pa je moje pitanje da li je ono nuspojava kao alergija na antibiotik ili je moguće da je zbog pediasura dobio bojicu? Inače je izrazito bljedunjav. Hvala. Nicolli
   
   Općenito je vrlo teško govoriti o kožnim promjenama koje ne vidite. Ukoliko je crvenilo samo na obrazima, mala je vjerojatnost da se radi o alergiji na antibiotike, a nakon dva dana Pediasura niti od njega nije mogao dobiti "bojicu". Savjetujem vam da crvenilo pogleda pedijatar koji ga liječi.
   Dr. Svjetlana Bela Klancir, spec. pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Crvenilo na licu nakon antibiotika

<para>
 Jako je osjećajna i osjetljiva i iako znamo razgovarati, svjesna sam da nije potpuno otvorena samnom i da mi neke stvari ne priča. Razlog zbog kojeg sam trenutno zabrinuta je taj što se u više navrata dogodilo da se pomokrila u gaćice. Počelo se dešavati početkom godine, no obzirom da je bilo hladno, ona voli bosa hodati po stanu, priprisivala sam to slabijem mjehuru i prehladi, dešavalo se kad se vraćala iz škole, baleta i nije stigla do wc-a. No sad je u zadnja dva slučaja imala priliku ići na vrijeme u wc, međutim izgovor je bio da ne stigne, razgovarale smo i pokušavala sam joj objasniti da ima slabiji mjehur, da je i meni nekad tako i da se mora se sjetiti ići u wc prije nego kreće od doma. Razgovarale smo o tome i dogovorile šifru kojom ću je podsjećati ... 
</para>
<para>
 Napominjem da se uvijek dešava po danu, ne po noći, to sam sigurna. Sad mi se čini da problem nije fizički, zapravo sam sigurna da je razlog psihološke prirode. Prvo što mi pada na pamet je što od prije godinu dana suprug radi u inozemstvu, iako se čujemo svaki dan preko neta, znam da joj jako nedostaje. Drugo mi moglo biti pritisak zbog školskih obaveza. Ide u baletnu školu i svaki dan je poslije škole ima i obaveze na baletu. Moj posao se često oduži i ne mogu provoditi puno vremena s njom, a i ona je cijeli dan u školi i na baletu, tako da smo zajedno samo navečer. Bojim se da joj se to ne desi u školi ili pred drugom djecom, onda će problem i trauma bila još veća :( Što da radim? Unaprijed Vam se najljepše zahvaljujem i srdačno vas pozdravljam. firefly
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Ono što bih Vam prvo savjetovala je porazgovarati s pedijatrom i potpuno ukloniti sumnju na organski uzrok.</para>
<para>Ukoliko je pak uzrok psihološke prirode odsustvo oca, pritisak školskih obaveza, kao i vaše odsustvo može biti razlog njenom mokrenju.</para>
<para>Koliko sam shvatila iz Vašeg pisma vrijeme koje provodite zajedno je navečer, što sigurno nije dugo s obzirom da je to vrijeme spremanja za spavanje. Kada povežemo da Vaš suprug od prije godinu dana radi u inozemstvu, da vi zbog posla ne možete provoditi puno vremena s njom i da ima puno obaveza, stavivši se u njene cipele mogli bismo zaključiti da joj nedostaje vrijeme s vama i pažnja u tom smislu.</para>
<para>Za djevojčicu njene dobi bitno je vrijeme koje provede s roditeljima. U današnje vrijeme, s obzirom na ubrzan tempo, podrazumijeva se da tog vremena nema puno. No bilo bi dobro da ono vrijeme koje vam preostane provedete kvalitetno. Ne znam, ali pogađam da i navečer nemate vremena za druženje. Možda trebate pospremiti, kuhati, napraviti nešto što niste stigli cijeli dan.</para>
<para>Ja vam preporučam da rezervirate vrijeme samo za nju. Ostale stvari neka čekaju. Uvedite nekakav zajednički ritual (odlazak na tržnicu, u šoping, u grad, u šetnju, u knjižnicu…) ovisno o vašim i njenim interesima. To može biti i jednom tjedno, primjerice vikendom. Tada se posvetite samo njoj. Pitajte ju, slušajte ju sa zanimanjem, pričajte joj o svojim iskustvima u djetinjstvu.
Također, i svaki dan navečer, barem pola sata posvetite samo njoj.</para>
<para>Ukoliko ne prestane mokriti nakon nekog vremena od uvođenja rituala savjetujem Vam sa se obratite stručnjaku, dječjem psihologu.</para>
<para>Srdačno Vas pozdravljam i želim Vam puno zajedničkog i zabavnog druženja s kćerkicom,</para>
<para>
 <emphasis>Jelena Vrsaljko, </emphasis>
 <emphasis>TA psihoterapeut, NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Mokrenje u gaćice kod djece osnovnoškolske dobi Poštovani, Imamo jedanaestogodišnju djevojčicu koja će sad krenuti u peti razred. Samostalna je od prvog razreda, odgovorna i pametna djevojčica. 
    Jako je osjećajna i osjetljiva i iako znamo razgovarati, svjesna sam da nije potpuno otvorena samnom i da mi neke stvari ne priča. Razlog zbog kojeg sam trenutno zabrinuta je taj što se u više navrata dogodilo da se pomokrila u gaćice. Počelo se dešavati početkom godine, no obzirom da je bilo hladno, ona voli bosa hodati po stanu, priprisivala sam to slabijem mjehuru i prehladi, dešavalo se kad se vraćala iz škole, baleta i nije stigla do wc-a. No sad je u zadnja dva slučaja imala priliku ići na vrijeme u wc, međutim izgovor je bio da ne stigne, razgovarale smo i pokušavala sam joj objasniti da ima slabiji mjehur, da je i meni nekad tako i da se mora se sjetiti ići u wc prije nego kreće od doma. Razgovarale smo o tome i dogovorile šifru kojom ću je podsjećati ... 


   Napominjem da se uvijek dešava po danu, ne po noći, to sam sigurna. Sad mi se čini da problem nije fizički, zapravo sam sigurna da je razlog psihološke prirode. Prvo što mi pada na pamet je što od prije godinu dana suprug radi u inozemstvu, iako se čujemo svaki dan preko neta, znam da joj jako nedostaje. Drugo mi moglo biti pritisak zbog školskih obaveza. Ide u baletnu školu i svaki dan je poslije škole ima i obaveze na baletu. Moj posao se često oduži i ne mogu provoditi puno vremena s njom, a i ona je cijeli dan u školi i na baletu, tako da smo zajedno samo navečer. Bojim se da joj se to ne desi u školi ili pred drugom djecom, onda će problem i trauma bila još veća :( Što da radim? Unaprijed Vam se najljepše zahvaljujem i srdačno vas pozdravljam. firefly

Draga mama,
Ono što bih Vam prvo savjetovala je porazgovarati s pedijatrom i potpuno ukloniti sumnju na organski uzrok.
Ukoliko je pak uzrok psihološke prirode odsustvo oca, pritisak školskih obaveza, kao i vaše odsustvo može biti razlog njenom mokrenju.
Koliko sam shvatila iz Vašeg pisma vrijeme koje provodite zajedno je navečer, što sigurno nije dugo s obzirom da je to vrijeme spremanja za spavanje. Kada povežemo da Vaš suprug od prije godinu dana radi u inozemstvu, da vi zbog posla ne možete provoditi puno vremena s njom i da ima puno obaveza, stavivši se u njene cipele mogli bismo zaključiti da joj nedostaje vrijeme s vama i pažnja u tom smislu.
Za djevojčicu njene dobi bitno je vrijeme koje provede s roditeljima. U današnje vrijeme, s obzirom na ubrzan tempo, podrazumijeva se da tog vremena nema puno. No bilo bi dobro da ono vrijeme koje vam preostane provedete kvalitetno. Ne znam, ali pogađam da i navečer nemate vremena za druženje. Možda trebate pospremiti, kuhati, napraviti nešto što niste stigli cijeli dan.
Ja vam preporučam da rezervirate vrijeme samo za nju. Ostale stvari neka čekaju. Uvedite nekakav zajednički ritual (odlazak na tržnicu, u šoping, u grad, u šetnju, u knjižnicu…) ovisno o vašim i njenim interesima. To može biti i jednom tjedno, primjerice vikendom. Tada se posvetite samo njoj. Pitajte ju, slušajte ju sa zanimanjem, pričajte joj o svojim iskustvima u djetinjstvu.
Također, i svaki dan navečer, barem pola sata posvetite samo njoj.
Ukoliko ne prestane mokriti nakon nekog vremena od uvođenja rituala savjetujem Vam sa se obratite stručnjaku, dječjem psihologu.
Srdačno Vas pozdravljam i želim Vam puno zajedničkog i zabavnog druženja s kćerkicom,

   Jelena Vrsaljko, 
   TA psihoterapeut, NLP trener


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Mokrenje u gaćice kod djece osnovnoškolske dobi

<para>
 Naime, imam jedan problem s kojim se mučim već dosta dugo i nikako da se toga riješim. Već sam toliko izmučena od svega toga da jednostavno se moram nekom obratiti. Inače, imam 19 godina i spremam se na fakultet sad u 10. mjesecu. Problem je što se uvijek borim s ljudima i sama sobom. Zašto? Zato jer je ljudima neobično vidjeti djevojku koja ima 19 godina koja je razvijena ali visoka samo 135 cm. Da, visoka sam samo 135 cm, i možete zamisliti kako onda okolina djeluje na mene. 
</para>
<para>
 Kao prvo, moram vam reći da sam ja posjetila mnogo doktora da mi pomognu ili bar daju hormon rasta, ali nažalost ništa od toga nije bilo moguće jer su meni svi nalazi hipofize i genetski nalazi bili u redu. Na kraju sam dobila samo utjehu da je to sve genetski i prirođeno jer su moji roditelji i šira obitelj niskog rasta. Jer ja sam proporcionalno građena i razvijena i nemam simptome patuljastog rasta. E sad, vjerujem da se doktori iz KBC-a Rebro nisu dovoljno potrudili što se tiče mog slučaja pa su me radije tješili i govorili puke riječi samo da bi mi bilo bolje, ali ja sebe takvu još uvijek ne mogu prihvatiti. Zapravo ne prihvaćam da to može biti genetski i da nema nikakve kvake više u tome. Mislim da se njima nije dalo baviti tim slučajem jer ga do sad nisu imali.
E sad dolazi do problema da mene to smeta, moja visina, ja sebe ne mogu prihvatiti, imam užasno ružno mišljenje o sebi, ne podnosim se, ne vidim se lijepo, nemam samopouzdanja, mislim da je svaka cura ljepša i bolja od mene, da sam ja zapravo samo zrak. Uopće nemam samopouzdanja. Iako imam društvo i dečka koji me podržavaju i bodre i govore da moram vjerovati u sebe, opet radim isto. Zatvaram se u sebe i u svoje misli kako ja zapravo nisam nitko i ništa, kako zapravo neću moći postići ništa, jer su ljudi okrutni i osuđuju na temelju izgleda. Ne vjerujem nikom, pa čak ni svom dečku koji me zapravo voli takvu kakva jesam i jedini koji me prihvatio kao svoju curu bez obzira na moju visinu iako je on normalne visine. Iako me hrabri i sve, ja opet stvaram mišljenje da ne želi nikud sa mnom jer ga je sram, da mu nisam lijepa da je svaka koju vidi bolja od mene. Ja sam čak i ljubomorna na one cure na televiziji koje su prekrasnog tijela itd. Ljubomorna sam na svaku prijateljicu svog dečka i branim mu da se druži s njima i uvijek imam sumnje da će me prevariti s nekom jer izgleda bolje nego ja. Sve me to jednostavno dotuklo. Moje misli, moja ljubomora, ne prihvaćanje sebe kakva jesam. Ne znam više kako da postupim, probala sam već ne biti toliko ljubomorna, probala sam se lijepo vidjeti, probala sam za sebe govoriti da nije nitko bolji od mene, ali jednostavno nije mi to pomoglo. Stvarno sam probala bolje razmišljati o sebi ali jednostavno uvijek prevladava pesimizam i negativa kad sam ja u pitanju. A inače na druge osobe djelujem pozitivno i imam puno talenta i pametna sam, uspješna u školi, ali i dalje sam duboko u sebi tužna radi sebe same. Kad bih barem mogla nekako prestati tako razmišljati, ne imati toliko kompleksa i negativnih misli i sumnja. Molim Vas dajte mi koji savjet. Ne mogu više, psihički se mučim. Lijep pozdrav, E.
</para>
<para>Draga E.,
Prema Vašem opisu, pokušali ste mnoge kognitivne metode samouvjeravanja. Međutim, kod mnogih problema s kojima se ljudi suočavaju, pa tako i u Vašem slučaju, često nam pomaže razgovor sa objektivnom osobom, odnosno sa psihoterapeutom. Razlog tome je što Vam ta objektivna osoba pomaže da na jedan nov način sagledate svoje misli, osjećaje i ponašanja koje doživljavate i proživljavate, u sigurnoj i podržavajućoj atmosferi.</para>
<para>To je jedna posebna vrsta odnosa. Kada se mnogo bavimo problemima koje imamo, u najboljoj namjeri da si pomognemo i da promijenimo ono što nas muči, često se na kraju događa da osjećamo kao da udaramo u zid. S vremenom nastupa osjećaj iscrpljenosti.</para>
<para>Podrška okoline (i dečka u Vašem slučaju) mnogo pomaže na tom putu suočavanja i promjenama i premda je ta podrška izuzetno važna, ta okolina ne može odigrati ulogu terapeuta.</para>
<para>Stoga Vam predlažem, draga Elizabeta, da potražite pomoć osobe koja je završila neki psihoterapijski pravac dubinske prirode poput transakcijske analize, gestalt ili integrativne psihoterapijske škole.</para>
<para>Čini mi se da ste visoko motivirana osoba koja može i želi promjenu za sebe, koja je svjesna mnogih osobnih kvaliteta, ali i kojoj treba poticaj jedne objektivne i podržavajuće osobe.</para>
<para>Želim Vam puno sreće i uspjeha na Vašem putu promjena!</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Problem s prihvaćanjem samog sebe Poštovana, Iako je ovo pretežito za roditelje, pišem ovo u nadi da ćete mi odgovoriti jer smatram da mi je potreban savjet od profesionalne osobe. 
    Naime, imam jedan problem s kojim se mučim već dosta dugo i nikako da se toga riješim. Već sam toliko izmučena od svega toga da jednostavno se moram nekom obratiti. Inače, imam 19 godina i spremam se na fakultet sad u 10. mjesecu. Problem je što se uvijek borim s ljudima i sama sobom. Zašto? Zato jer je ljudima neobično vidjeti djevojku koja ima 19 godina koja je razvijena ali visoka samo 135 cm. Da, visoka sam samo 135 cm, i možete zamisliti kako onda okolina djeluje na mene. 


   Kao prvo, moram vam reći da sam ja posjetila mnogo doktora da mi pomognu ili bar daju hormon rasta, ali nažalost ništa od toga nije bilo moguće jer su meni svi nalazi hipofize i genetski nalazi bili u redu. Na kraju sam dobila samo utjehu da je to sve genetski i prirođeno jer su moji roditelji i šira obitelj niskog rasta. Jer ja sam proporcionalno građena i razvijena i nemam simptome patuljastog rasta. E sad, vjerujem da se doktori iz KBC-a Rebro nisu dovoljno potrudili što se tiče mog slučaja pa su me radije tješili i govorili puke riječi samo da bi mi bilo bolje, ali ja sebe takvu još uvijek ne mogu prihvatiti. Zapravo ne prihvaćam da to može biti genetski i da nema nikakve kvake više u tome. Mislim da se njima nije dalo baviti tim slučajem jer ga do sad nisu imali.
E sad dolazi do problema da mene to smeta, moja visina, ja sebe ne mogu prihvatiti, imam užasno ružno mišljenje o sebi, ne podnosim se, ne vidim se lijepo, nemam samopouzdanja, mislim da je svaka cura ljepša i bolja od mene, da sam ja zapravo samo zrak. Uopće nemam samopouzdanja. Iako imam društvo i dečka koji me podržavaju i bodre i govore da moram vjerovati u sebe, opet radim isto. Zatvaram se u sebe i u svoje misli kako ja zapravo nisam nitko i ništa, kako zapravo neću moći postići ništa, jer su ljudi okrutni i osuđuju na temelju izgleda. Ne vjerujem nikom, pa čak ni svom dečku koji me zapravo voli takvu kakva jesam i jedini koji me prihvatio kao svoju curu bez obzira na moju visinu iako je on normalne visine. Iako me hrabri i sve, ja opet stvaram mišljenje da ne želi nikud sa mnom jer ga je sram, da mu nisam lijepa da je svaka koju vidi bolja od mene. Ja sam čak i ljubomorna na one cure na televiziji koje su prekrasnog tijela itd. Ljubomorna sam na svaku prijateljicu svog dečka i branim mu da se druži s njima i uvijek imam sumnje da će me prevariti s nekom jer izgleda bolje nego ja. Sve me to jednostavno dotuklo. Moje misli, moja ljubomora, ne prihvaćanje sebe kakva jesam. Ne znam više kako da postupim, probala sam već ne biti toliko ljubomorna, probala sam se lijepo vidjeti, probala sam za sebe govoriti da nije nitko bolji od mene, ali jednostavno nije mi to pomoglo. Stvarno sam probala bolje razmišljati o sebi ali jednostavno uvijek prevladava pesimizam i negativa kad sam ja u pitanju. A inače na druge osobe djelujem pozitivno i imam puno talenta i pametna sam, uspješna u školi, ali i dalje sam duboko u sebi tužna radi sebe same. Kad bih barem mogla nekako prestati tako razmišljati, ne imati toliko kompleksa i negativnih misli i sumnja. Molim Vas dajte mi koji savjet. Ne mogu više, psihički se mučim. Lijep pozdrav, E.

Draga E.,
Prema Vašem opisu, pokušali ste mnoge kognitivne metode samouvjeravanja. Međutim, kod mnogih problema s kojima se ljudi suočavaju, pa tako i u Vašem slučaju, često nam pomaže razgovor sa objektivnom osobom, odnosno sa psihoterapeutom. Razlog tome je što Vam ta objektivna osoba pomaže da na jedan nov način sagledate svoje misli, osjećaje i ponašanja koje doživljavate i proživljavate, u sigurnoj i podržavajućoj atmosferi.
To je jedna posebna vrsta odnosa. Kada se mnogo bavimo problemima koje imamo, u najboljoj namjeri da si pomognemo i da promijenimo ono što nas muči, često se na kraju događa da osjećamo kao da udaramo u zid. S vremenom nastupa osjećaj iscrpljenosti.
Podrška okoline (i dečka u Vašem slučaju) mnogo pomaže na tom putu suočavanja i promjenama i premda je ta podrška izuzetno važna, ta okolina ne može odigrati ulogu terapeuta.
Stoga Vam predlažem, draga Elizabeta, da potražite pomoć osobe koja je završila neki psihoterapijski pravac dubinske prirode poput transakcijske analize, gestalt ili integrativne psihoterapijske škole.
Čini mi se da ste visoko motivirana osoba koja može i želi promjenu za sebe, koja je svjesna mnogih osobnih kvaliteta, ali i kojoj treba poticaj jedne objektivne i podržavajuće osobe.
Želim Vam puno sreće i uspjeha na Vašem putu promjena!

   Tatjana Gjurković,


   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Problem s prihvaćanjem samog sebe

<para> U zadnja dva dana primjetila sam da i vodenastiji obruč oko kakice na peleni. </para>
<para>
 Poštovanje. moj sin je star 4 mjeseca. Primio je cjepivo prije 8 dana i dva dana nakon toga mu je stolica postala učestalija, 4-5 puta, umjesto uobičajenih 3-4. U zadnja dva dana primjetila sam da i vodenastiji obruč oko kakice na peleni. Pretposlavljam da je to proljev. Ja ga samo dojim. Što se preporuča za ovako male bebe? Probiotici, dodavati vodu..ili nešto drugo? Unaprijed hvala. mama R.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ne preporučujem – NIŠTA. „Kakica“ vašeg djeteta, hranjenog majčinim mlijekom je i po učestalosti i po izgledu primjerena vrsti mlijeka koje mu dajete. Nisu potrebne nikakve intervencije s probioticima, vodom ili bilo čime drugim. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Prim dr.sc. Zlatko Sabol, dr. med., spec. pedijatar, subspec. dječje neurologije</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Promjena učestalosti i boje kakice nakon cijepljenja bebe Poštovanje. moj sin je star 4 mjeseca. Primio je cjepivo prije 8 dana i dva dana nakon toga mu je stolica postala učestalija, 4-5 puta, umjesto uobičajenih 3-4.  U zadnja dva dana primjetila sam da i vodenastiji obruč oko kakice na peleni. 

   Poštovanje. moj sin je star 4 mjeseca. Primio je cjepivo prije 8 dana i dva dana nakon toga mu je stolica postala učestalija, 4-5 puta, umjesto uobičajenih 3-4. U zadnja dva dana primjetila sam da i vodenastiji obruč oko kakice na peleni. Pretposlavljam da je to proljev. Ja ga samo dojim. Što se preporuča za ovako male bebe? Probiotici, dodavati vodu..ili nešto drugo? Unaprijed hvala. mama R.
   
   Ne preporučujem – NIŠTA. „Kakica“ vašeg djeteta, hranjenog majčinim mlijekom je i po učestalosti i po izgledu primjerena vrsti mlijeka koje mu dajete. Nisu  potrebne nikakve intervencije s probioticima, vodom ili bilo čime drugim. 
   
   Prim dr.sc. Zlatko Sabol, dr. med., spec. pedijatar, subspec. dječje neurologije
   
   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Promjena učestalosti i boje kakice nakon cijepljenja bebe

<para>
 Ima jako čudno ponašanje, udebljao se 20 kg, u školi ne može paziti na nastavi, ide kod logopeda radi čitanja... Logopedica mi je rekla da možda ima ADHD sindrom. Šta da radim? Kome da se obratim? mama S.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Ovo što ste naveli su manifestacije dubinskog uzroka za kojeg imam premalo informacija da bih Vam mogla konkretije odgovori. Stoga, predlažem da zakažete sastanak u Centru Proventus (na našem webu <ulink url="http://www.centarproventus.hr">www.centarproventus.hr</ulink> možete pronaći naše kontakte) kako biste nam detaljnije opisali problem i kako bismo Vama i Vašem dječaku najbolje pomogli.</para>
<para>Između ostalih programa, nudimo i terapiju igrom koja se pokazala vrlo korisnom u radu s djecom u dobi od 3. do 11. godina, a koja su se u svom razvoju susrela sa nekim situacijama s kojima se ne znaju nositi (kao što je to npr. početak školovanja, dolazak bebe u obitelj i sl.).</para>
<para>Obratite nam se s povjerenjem.
Lijep pozdrav,</para>
<para>Tatjana Gjurković,</para>
<para> dipl. psiholog, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
</para>

Promjene u ponašanju kod 8-godišnjaka - kome se obratiti za pomoć? Imam sina koji ima 8 godina i u zadnjih godinu i pol jako se promjenio od kada sam rodila. 
    Ima jako čudno ponašanje, udebljao se 20 kg, u školi ne može paziti na nastavi, ide kod logopeda radi čitanja... Logopedica mi je rekla da možda ima ADHD sindrom. Šta da radim? Kome da se obratim? mama S.

Draga mama,
Ovo što ste naveli su manifestacije dubinskog uzroka za kojeg imam premalo informacija da bih Vam mogla konkretije odgovori. Stoga, predlažem da zakažete sastanak u Centru Proventus (na našem webu www.centarproventus.hr možete pronaći naše kontakte) kako biste nam detaljnije opisali problem i kako bismo Vama i Vašem dječaku najbolje pomogli.
Između ostalih programa, nudimo i terapiju igrom koja se pokazala vrlo korisnom u radu s djecom u dobi od 3. do 11. godina, a koja su se u svom razvoju susrela sa nekim situacijama s kojima se ne znaju nositi (kao što je to npr. početak školovanja, dolazak bebe u obitelj i sl.).
Obratite nam se s povjerenjem.
Lijep pozdrav,
Tatjana Gjurković,
 dipl. psiholog, Centar Proventus
 Klinfo.hr 

Promjene u ponašanju kod 8-godišnjaka - kome se obratiti za pomoć?

<para>
 Tete u vrtiću kažu da jede, ali kod kuće samo pije mlijeko. Ne želi ni vodu ni sokove. Mi mu dajemo multivitamine, ali bojim se da to nije dovoljno. Krvna slika mu je ok, ali ima problema sa dišnim sustavom i stalnim prehladama. Kako ga odučiti od mlijeka i što mu dati, a da mu nadomjesti voće i povrće. Hvala unaprijed. TKK
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>prvo i osnovno, potrebno je apsolutno izbaciti hranjenje u bilo kojem obliku tijekom noći. Mliječnih obroka, odnosno mlijeka i mliječnih prerađevina dijete u dobi iznad godine dana ne treba imati više od 400 do najviše 500 ml dnevno.</para>
<para>Tijekom dana dijete treba imati 4 do 5 konkretna obroka uredno raspoređena s vremenskim razmacima 3,5 do 4 sata. Tri obroka trebaju biti bezmliječna, to su primjerice ručak, jedna užina i večera, a mlijeko ili mliječne proizvode potrebno je raspodijeliti kroz preostala dva obroka.</para>
<para>Ono što je nužno jest da svome djetetu uporno i na razne načine, nudite sve skupine namirnica. Pa tako primjerice voće možete smiksati u frape, sa sladoledom, u kašici s keksom ili nekom kolaču, piti ili savijači. Tijekom dana kao glavnu tekućinu nudite isključivo vodu, ako je dijete žedno ono će piti.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kako 3-godišnjaka odviknuti od previše mlijeka tijekom noći i dana? Moj sin ovaj mjesec puni 3 godine. Svaku noć popije dvije flašice mlijeka, a preko dana isto toliko. Uglavnom oko litru dnevno. Vrlo malo jede. Voće i povrće uopće ne želi. 
    Tete u vrtiću kažu da jede, ali kod kuće samo pije mlijeko. Ne želi ni vodu ni sokove. Mi mu dajemo multivitamine, ali bojim se da to nije dovoljno. Krvna slika mu je ok, ali ima problema sa dišnim sustavom i stalnim prehladama. Kako ga odučiti od mlijeka i što mu dati, a da mu nadomjesti voće i povrće. Hvala unaprijed. TKK

Poštovana,
prvo i osnovno, potrebno je apsolutno izbaciti hranjenje u bilo kojem obliku tijekom noći. Mliječnih obroka, odnosno mlijeka i mliječnih prerađevina dijete u dobi iznad godine dana ne treba imati više od 400 do najviše 500 ml dnevno.
Tijekom dana dijete treba imati 4 do 5 konkretna obroka uredno raspoređena s vremenskim razmacima 3,5 do 4 sata. Tri obroka trebaju biti bezmliječna, to su primjerice ručak, jedna užina i večera, a mlijeko ili mliječne proizvode potrebno je raspodijeliti kroz preostala dva obroka.
Ono što je nužno jest da svome djetetu uporno i na razne načine, nudite sve skupine namirnica. Pa tako primjerice voće možete smiksati u frape, sa sladoledom, u kašici s keksom ili nekom kolaču, piti ili savijači. Tijekom dana kao glavnu tekućinu nudite isključivo vodu, ako je dijete žedno ono će piti.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

TENA NISETEO

Kako 3-godišnjaka odviknuti od previše mlijeka tijekom noći i dana?

<para>
 . Govore mu kako je smeće itd. Ne znam kako da mu pomognem da popravi samopouzdanje, jer stvarno je problematičan, nemiran, belajdžija. Često pravi neke gluposti, prelazi sve granice, a zna biti tako dobar i nježan..al sve u svemu je baš naporan. Kako smiriti dijete? On ima 8 godina i najstariji je. Uglavnom je sad u fazi da što god mu kažem (osim jedenja slatkiša i igre) samo se čuju uzdasi ili počne diskutirati.. Dosta je ljubomoran na sestre. Hvala unaprijed.
</para>
<para>Draga mama,
Da bih se detaljno osvrnula na vaš problem fali mi još malo podataka, pa ću postaviti samo neke hipoteze.
Koliko sam shvatila on često izražava bunt. Do bunta kod djece njegove dobi često dolazi zbog velikih zahtjeva za adaptiranjem, koji se najčešće manifestiraju kao kritike na osobu i ponašanje djeteta.
Naime, ukoliko mu se obraćate više u formi kritika nego pohvala možete izazvati bunt.</para>
<para>Da bi odnos među dvoje ljudi bio kvalitetan (između roditelja i djece, kao i između odraslih osoba) na jednu kritiku (ili kako mi u transakcijskoj analizi kažemo negativan strouk ili jedinica pažnje) treba biti deset pohvala. Možda vam se čini da ne postoji 10 stvari zbog kojih ga možete pohvaliti, ali vjerujte mi postoji. Mnoga pozitivna ponašanja naše djece izbrišemo jer smo opterećeni onim negativnim.</para>
<para>U skladu s tim dala bih vam i jedan zadatak: da tjedan dana zapisujete sve pozitivne osobine i ponašanja vašeg sina koje u tom periodu zamijetite. Nakon tjedan dana i dalje ih zamjećujte, ali sada i izgovarajte naglas.</para>
<para>Nadalje, kažete da ne uzdiše i diskutira samo kada jede slatkiše ili kada se igra.
Znači da je to ono što mu je značajno i važno. Ukoliko učinite nešto što smatrate da je neprilično i da trebate sankcionirati uskratite mu slatkiše na određeno vrijeme (primjerice jedan dan). U vezi s tim možete pročitati odgovor <ulink url="https://zena.rtl.hr/psiholog/roditeljima-je-najteze-kazniti-dijete/hr/191/">https://klinfo.rtl.hr/psiholog/roditeljima-je-najteze-kazniti-dijete/hr/191/</ulink>
</para>
<para>Lijepi pozdrav,</para>
<para>
 <emphasis>Jelena Vrsaljko, </emphasis>
 <emphasis>TA psihoterapeut, NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak (8) izražava bunt prema svemu što nije igra ili slatkiši Pozdrav, imam problem sa sinom koji je nevjerojatno nemiran u školi, zvirnja okolo umjesto da radi, s dosta djece se svađa, učitelji često optužuju njega da je kriv, mada on često govori kako drugi počinju, smiju mu se ili ga ponižavaju 
   . Govore mu kako je smeće itd. Ne znam kako da mu pomognem da popravi samopouzdanje, jer stvarno je problematičan, nemiran, belajdžija. Često pravi neke gluposti, prelazi sve granice, a zna biti tako dobar i nježan..al sve u svemu je baš naporan. Kako smiriti dijete? On ima 8 godina i najstariji je. Uglavnom je sad u fazi da što god mu kažem (osim jedenja slatkiša i igre) samo se čuju uzdasi ili počne diskutirati.. Dosta je ljubomoran na sestre. Hvala unaprijed.

Draga mama,
Da bih se detaljno osvrnula na vaš problem fali mi još malo podataka, pa ću postaviti samo neke hipoteze.
Koliko sam shvatila on često izražava bunt. Do bunta kod djece njegove dobi često dolazi zbog velikih zahtjeva za adaptiranjem, koji se najčešće manifestiraju kao kritike na osobu i ponašanje djeteta.
Naime, ukoliko mu se obraćate više u formi kritika nego pohvala možete izazvati bunt.
Da bi odnos među dvoje ljudi bio kvalitetan (između roditelja i djece, kao i između odraslih osoba) na jednu kritiku (ili kako mi u transakcijskoj analizi kažemo negativan strouk ili jedinica pažnje) treba biti deset pohvala. Možda vam se čini da ne postoji 10 stvari zbog kojih ga možete pohvaliti, ali vjerujte mi postoji. Mnoga pozitivna ponašanja naše djece izbrišemo jer smo opterećeni onim negativnim.
U skladu s tim dala bih vam i jedan zadatak: da tjedan dana zapisujete sve pozitivne osobine i ponašanja vašeg sina koje u tom periodu zamijetite. Nakon tjedan dana i dalje ih zamjećujte, ali sada i izgovarajte naglas.
Nadalje, kažete da ne uzdiše i diskutira samo kada jede slatkiše ili kada se igra.
Znači da je to ono što mu je značajno i važno. Ukoliko učinite nešto što smatrate da je neprilično i da trebate sankcionirati uskratite mu slatkiše na određeno vrijeme (primjerice jedan dan). U vezi s tim možete pročitati odgovor https://klinfo.rtl.hr/psiholog/roditeljima-je-najteze-kazniti-dijete/hr/191/

Lijepi pozdrav,

   Jelena Vrsaljko, 
   TA psihoterapeut, NLP trener


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Dječak (8) izražava bunt prema svemu što nije igra ili slatkiši

<para>
 Od tada nismo u nikakvom kontaktu. On je sad sretno oženjen i dobio je kćerkicu (živi od nas 500 m). Nikad nije pitao za našeg sina, niti sam ja pokušavala doći do njega, jer je bio jasan i glasan da ne želi znati ni za mene ni za njega. Ja živim sa svojim ocem, koji čuva moje dijete dok sam ja na poslu (već 4 god). Moj maleni je samo jednom pitao: "Je li djed moj tata?". Objasnila sam mu da je on moj tata, a njegov djed, da on ima samo djeda i mamu. Više nikad, iza toga nije pitao za oca. 
</para>
<para>
 U 10. mjesecu kreće u vrtić i bojim se da će onda početi s pitanjima, gdje mu je otac, tko je, itd. A ja ne znam kako da mu kažem da ga njegov otac ne želi, da je on već 3 godine u sretnom braku, te uživa sa jednogodišnjom djevojčicom, a njega ne želi niti vidjeti. Na ulici kad vidi da se igra, tata mu okrene glavu kad prođe kraj naše kuće. Ne zanima ga sin ni u kojem smislu i kako da mu kažem da tati nije potreban??? Pomozite mi, jer sam jako zabrinuta! Hvala vam!
</para>
<para>Draga mama,
Znam da boli što vaše dijete nema oca i to je normalno. Ovo kako ste mu objasnili da ima mamu i djeda je sasvim u redu i istinito.</para>
<para>Kada krene u vrtić vjerojatno će ga djeca pitati. I tada će vaš dječak doći kod vas i tražiti odgovore. Moj je savjet da i dalje budete iskreni.</para>
<para>Ne morate mu odjednom dati sve informacije- „da ga njegov otac ne želi, da je on već 3 godine u sretnom braku, te uživa sa jednogodišnjom djevojčicom, a njega ne želi ni vidjeti na ulici kad se igra, da okrene glavu kad prođe kraj kuće, da ga ne zanima ni u kojem smislu, da mu on ne treba“ - ma koliko ste vi ljuti na njegova oca.</para>
<para>Dovoljno je da mu odgovorite na pitanje koje će postaviti. U prvo vrijeme pitanja će sigurno biti jednostavnija s obzirom na njegovu dob, a kako bude rastao, pitanja će biti kompleksnija pa tako i vaši odgovori. Vjerojatno ste ljuti na njegova oca, što je sasvim razumljivo. I to s vremenom možete reći svom sinu.</para>
<para>Ukoliko mu bude teško u procesu prihvaćanja istine budite tu uz njega, zagrlite ga, ponovite mu da ste tu za njega…</para>
<para>Za djetetov razvoj sigurno da je bitno da dijete ima oba roditelja koja se slažu i zajedno sudjeluju u odgoju. No ako tome nije tako, važno je da roditelji budu ok, da nisu stalno zabrinuti, frustrirani, ljuti.</para>
<para>Uživajte sa svojim zaigranim i veselim dječakom, igrajte se, budite uz njega kada raste, slušajte njegove potrebe i sve će biti u najboljem redu.
To što ima mamu koja se brine velika je prednost koja će mu svakako biti od pomoći u životu.</para>
<para>
 <emphasis>Jelena Vrsaljko, </emphasis>
 <emphasis>TA psihoterapeut, NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako da sinu kažem da ga njegov otac ne želi? Imam problem i nadam se da mi možete pomoći! Imam sina od 5 godina. Jako je veselo i pametno dijete. Njegov otac nas je napustio kad sam bila u drugom mjesecu trudnoće. 
    Od tada nismo u nikakvom kontaktu. On je sad sretno oženjen i dobio je kćerkicu (živi od nas 500 m). Nikad nije pitao za našeg sina, niti sam ja pokušavala doći do njega, jer je bio jasan i glasan da ne želi znati ni za mene ni za njega. Ja živim sa svojim ocem, koji čuva moje dijete dok sam ja na poslu (već 4 god). Moj maleni je samo jednom pitao: "Je li djed moj tata?". Objasnila sam mu da je on moj tata, a njegov djed, da on ima samo djeda i mamu. Više nikad, iza toga nije pitao za oca. 


   U 10. mjesecu kreće u vrtić i bojim se da će onda početi s pitanjima, gdje mu je otac, tko je, itd. A ja ne znam kako da mu kažem da ga njegov otac ne želi, da je on već 3 godine u sretnom braku, te uživa sa jednogodišnjom djevojčicom, a njega ne želi niti vidjeti. Na ulici kad vidi da se igra, tata mu okrene glavu kad prođe kraj naše kuće. Ne zanima ga sin ni u kojem smislu i kako da mu kažem da tati nije potreban??? Pomozite mi, jer sam jako zabrinuta! Hvala vam!

Draga mama,
Znam da boli što vaše dijete nema oca i to je normalno. Ovo kako ste mu objasnili da ima mamu i djeda je sasvim u redu i istinito.
Kada krene u vrtić vjerojatno će ga djeca pitati. I tada će vaš dječak doći kod vas i tražiti odgovore. Moj je savjet da i dalje budete iskreni.
Ne morate mu odjednom dati sve informacije- „da ga njegov otac ne želi, da je on već 3 godine u sretnom braku, te uživa sa jednogodišnjom djevojčicom, a njega ne želi ni vidjeti na ulici kad se igra, da okrene glavu kad prođe kraj kuće, da ga ne zanima ni u kojem smislu, da mu on ne treba“ - ma koliko ste vi ljuti na njegova oca.
Dovoljno je da mu odgovorite na pitanje koje će postaviti. U prvo vrijeme pitanja će sigurno biti jednostavnija s obzirom na njegovu dob, a kako bude rastao, pitanja će biti kompleksnija pa tako i vaši odgovori. Vjerojatno ste ljuti na njegova oca, što je sasvim razumljivo. I to s vremenom možete reći svom sinu.
Ukoliko mu bude teško u procesu prihvaćanja istine budite tu uz njega, zagrlite ga, ponovite mu da ste tu za njega…
Za djetetov razvoj sigurno da je bitno da dijete ima oba roditelja koja se slažu i zajedno sudjeluju u odgoju. No ako tome nije tako, važno je da roditelji budu ok, da nisu stalno zabrinuti, frustrirani, ljuti.
Uživajte sa svojim zaigranim i veselim dječakom, igrajte se, budite uz njega kada raste, slušajte njegove potrebe i sve će biti u najboljem redu.
To što ima mamu koja se brine velika je prednost koja će mu svakako biti od pomoći u životu.

   Jelena Vrsaljko, 
   TA psihoterapeut, NLP trener


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Kako da sinu kažem da ga njegov otac ne želi?

<para>
 Problem prilagodbe i prihvaćanja školskih pravila ponašanja i učeničkih odgovornosti ponavljaju se na početku drugog razreda kao što su bila i na početku I. razreda. Ono po čemu se sada posebno ističe jest odrešitije odgovaranje učiteljici poput: "ne želim, ne može, baš me briga i šta mi možeš!". Moram priznati da spadam u stroge roditelje. Međutim, svoje dijete mogu kontrolirati kod kuće, ali u školi ne. Stalno razgovaramo s djetetom o ovom problemu. Na dane je u redu u školi, a na dane nije. Kod kuće obavlja školske zadatke bez problema, u školi odbija (kako na nastavi tako i u boravku). Kad ga pitam što mu se ne sviđa u školi odgovor je: Mrzim školu jer treba puno raditi!". Moram priznati da je odličan učenik, da brzo shvaća problematiku i donosi rješenje i da ga više zanimaju nove lekcije nego već viđene i odslušane stvari - on ih smatra dosadnim. Najljepše se zahvaljume na odgovoru. Mama E. EKV
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>U Vašem pitanju vidim da se mnogo trudite oko svog dječaka, da mu postavljate granice i učite ga pravilima ponašanja. Povremeno, u najboljoj namjeri pri tome zaboravljamo ubaciti u svakodnevnicu opuštene trenutke, trenutke zabave i igre. Osim toga, društvo u kojem živimo nameće nam vjerovanje da se posao (pa tako i škola za djecu) mora vrlo ozbiljno i odgovorno doživljavati. U suprotnom se neće biti odličan učenik, neće se uspjeti u životu itd.</para>
<para>Međutim, to ne mora biti tako. Domaća zadaća ne mora biti muka koja se mora napraviti jer nam je netko rekao, kao što niti obaveze u školi ne trebaju biti nešto što se doživljava kao nešto vrlo ozbiljno čemu se onda treba protiviti. Baš naprotiv, sve to se može doživjeti kao zabava.</para>
<para>Dakle, ono što možete učiniti jest naučiti svog dječaka da njegove obaveze, kako doma, a tako i u školi budu nešto zabavno, duhovito i nešto čime se može igrati na kreativan način. Za početak, razmislite kako se Vama čini ovaj prijedlog. Da li Vam se čini kao nešto nemogućim, nešto što možda nema smisla ili Vam se čini da bi to moglo uspjeti? Odgovor na ovo pitanje prvi je korak.</para>
<para>Ukoliko se Vama čini da se obaveze moraju ozbiljno shvaćati i da tu nema mjesta zabavi, tada ovaj moj prijedlog ćete vrlo teško provesti.</para>
<para>No, ukoliko se potpuno opustite i prepustite mašti i kreativnosti na volju kako mu prikazati matematiku ili neki drugi predmet na što duhovitiji i zabavniji način, tada će se vrlo vjerojatno i njegov odnos prema obavezama u školi i školi općenito postepeno mijenjati. Nažalost, kultura u kojoj živimo ne potiče nas da učimo djecu kako rad ne mora biti težak, već vrlo zabavan, kreativan i duhovit. Naučite li to svoje dijete, naučit ćete ga velikoj vrijednosti u životu i biti će kasnije u životu sposoban pronaći zabavnost u povremenoj monotoniji svakodnevnih obaveza.
Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak (7,5) teško prihvaća školska pravila, zadatke i odgovornosti Poštovani obaćam Vam se jer tražim pomoć. Majka sam 7.5 godišnjeg dječaka koji je upravo krenuo u II. razred. 
    Problem prilagodbe i prihvaćanja školskih pravila ponašanja i učeničkih odgovornosti ponavljaju se na početku drugog razreda kao što su bila i na početku I. razreda. Ono po čemu se sada posebno ističe jest odrešitije odgovaranje učiteljici poput: "ne želim, ne može, baš me briga i šta mi možeš!". Moram priznati da spadam u stroge roditelje. Međutim, svoje dijete mogu kontrolirati kod kuće, ali u školi ne. Stalno razgovaramo s djetetom o ovom problemu. Na dane je u redu u školi, a na dane nije. Kod kuće obavlja školske zadatke bez problema, u školi odbija (kako na nastavi tako i u boravku). Kad ga pitam što mu se ne sviđa u školi odgovor je: Mrzim školu jer treba puno raditi!". Moram priznati da je odličan učenik, da brzo shvaća problematiku i donosi rješenje i da ga više zanimaju nove lekcije nego već viđene i odslušane stvari - on ih smatra dosadnim. Najljepše se zahvaljume na odgovoru. Mama E. EKV

Draga mama,
U Vašem pitanju vidim da se mnogo trudite oko svog dječaka, da mu postavljate granice i učite ga pravilima ponašanja. Povremeno, u najboljoj namjeri pri tome zaboravljamo ubaciti u svakodnevnicu opuštene trenutke, trenutke zabave i igre. Osim toga, društvo u kojem živimo nameće nam vjerovanje da se posao (pa tako i škola za djecu) mora vrlo ozbiljno i odgovorno doživljavati. U suprotnom se neće biti odličan učenik, neće se uspjeti u životu itd.
Međutim, to ne mora biti tako. Domaća zadaća ne mora biti muka koja se mora napraviti jer nam je netko rekao, kao što niti obaveze u školi ne trebaju biti nešto što se doživljava kao nešto vrlo ozbiljno čemu se onda treba protiviti. Baš naprotiv, sve to se može doživjeti kao zabava.
Dakle, ono što možete učiniti jest naučiti svog dječaka da njegove obaveze, kako doma, a tako i u školi budu nešto zabavno, duhovito i nešto čime se može igrati na kreativan način. Za početak, razmislite kako se Vama čini ovaj prijedlog. Da li Vam se čini kao nešto nemogućim, nešto što možda nema smisla ili Vam se čini da bi to moglo uspjeti? Odgovor na ovo pitanje prvi je korak.
Ukoliko se Vama čini da se obaveze moraju ozbiljno shvaćati i da tu nema mjesta zabavi, tada ovaj moj prijedlog ćete vrlo teško provesti.
No, ukoliko se potpuno opustite i prepustite mašti i kreativnosti na volju kako mu prikazati matematiku ili neki drugi predmet na što duhovitiji i zabavniji način, tada će se vrlo vjerojatno i njegov odnos prema obavezama u školi i školi općenito postepeno mijenjati. Nažalost, kultura u kojoj živimo ne potiče nas da učimo djecu kako rad ne mora biti težak, već vrlo zabavan, kreativan i duhovit. Naučite li to svoje dijete, naučit ćete ga velikoj vrijednosti u životu i biti će kasnije u životu sposoban pronaći zabavnost u povremenoj monotoniji svakodnevnih obaveza.
Sretno!

   Tatjana Gjurković,


   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Dječak (7,5) teško prihvaća školska pravila, zadatke i odgovornosti

<para> Jedna traži bocu čak 3-4 puta (zna se buditi 7-8 puta po noći i ponovo zaspi jedino ako je držim na rukama, a čim je spustim ona plače), dok druga popije samo jednu. Za</para>
<para>
 Poštovani, Imam curice blizanke stare 18 mjeseci. Još uvijek se bude po noći. Jedna traži bocu čak 3-4 puta (zna se buditi 7-8 puta po noći i ponovo zaspi jedino ako je držim na rukama, a čim je spustim ona plače), dok druga popije samo jednu. Zanima me kako da ukinem te noćne obroke? Inače rođene su sa 37 tjedana, 2,520kg i 2,710kg. Unaprijed zahvaljujem. Mama I.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana, niste napisali kakvu „ bocu“ traži, odnosno da li traži čaj ili obrok mlijeka? Malo je vjerovatno da se radi o gladi, već više o navici i potrebi za Vašom pažnjom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Pokušajte staviti što manju količinu obične vode u bočicu, jer dijete vjerovatno u polusnu ima običaj da iskapi bočicu do kraja, a zatim sljedeći put "preskočite" bočicu i samo je „uljuljajte“ kad se probudi. Treći put kad se probudi pokušajte je zatim uspavati na način da je samo milujete ili joj pjevušite ne dižući je iz krevetića, čisto da osjeti da ste pokraj nje. Budite strpljivi i sretno! <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Dr.M.Kovač Šižgorić</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec.pedijatar, subsp.pedijatrijske neurologije </emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Kako ukinuti noćne bočice? Poštovani, Imam curice blizanke stare 18 mjeseci. Još uvijek se bude po noći.  Jedna traži bocu čak 3-4 puta (zna se buditi 7-8 puta po noći i ponovo zaspi jedino ako je držim na rukama, a čim je spustim ona plače), dok druga popije samo jednu. Za

   Poštovani, Imam curice blizanke stare 18 mjeseci. Još uvijek se bude po noći. Jedna traži bocu čak 3-4 puta (zna se buditi 7-8 puta po noći i ponovo zaspi jedino ako je držim na rukama, a čim je spustim ona plače), dok druga popije samo jednu. Zanima me kako da ukinem te noćne obroke? Inače rođene su sa 37 tjedana, 2,520kg i 2,710kg. Unaprijed zahvaljujem. Mama I.
   
   Poštovana, niste napisali kakvu „ bocu“ traži, odnosno da li traži čaj ili obrok mlijeka? Malo je vjerovatno da se radi o gladi, već više o navici i potrebi za Vašom pažnjom.
   Pokušajte staviti što manju količinu obične vode u bočicu, jer dijete vjerovatno u polusnu ima običaj da iskapi bočicu do kraja, a zatim sljedeći put "preskočite" bočicu i samo je „uljuljajte“ kad se probudi. Treći put kad se probudi pokušajte je zatim uspavati na način da je samo milujete ili joj pjevušite ne dižući je iz krevetića, čisto da osjeti da ste pokraj nje. Budite strpljivi i sretno! 
   
   Dr.M.Kovač Šižgorić
   
   spec.pedijatar, subsp.pedijatrijske neurologije 
   
   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
   
 Klinfo.hr 

Kako ukinuti noćne bočice?

<para>
 Na savjet pedijatra prestali smo s dohranom i krenuli opet nakon mjesec dana. Reakcija se opet javila ali u puno manjem obliku. Ne pojavljuje se na određeno voće nego na sve što smo joj dali. Reakcija je bila jača na kupovne kašice, a slabija na kuhano voće. Molim savjet, zašto se to događa, što dalje raditi, da li nastaviti davati dohranu ili još čekati, da li krenuti na povrće? Bony
</para>
<para>Poštovana, neki ključni podaci mi nedostaju: da li se dijete doji i da li u obitelji postoji alergija? Odgovoriti ću Vam pod pretpostavkom da se dijete nadohranjuje s dojenačkim mliječnim pripravkom i da u obitelji nema težih slučajeva alergije. Naime, započinjanje dohrane ne savjetuje se prije navršenog 6. mjeseca života, no onda se dohrana treba započeti jer majčino mlijeko i/ili dojenački mliječni pripravak jednostavno više nisu dovoljni prehrani djeteta. Ono što je bitna činjenica je da su zadnja istraživanja, na temelju kojih su i dane europske i svjetske preporuke, pokazala da odgađanjem uvođenja alergena u prehranu djeteta ne prevenira nastajanje alergije. Zbog toga se savjetuje da djetetu i dalje namirnice uvodite u prehranu te da bez detekcije eventualnog alergena nasumce ne izbacujete skupine namirnica ili pojedine namirnice iz prehrane. Na kratko, možete dijete ostaviti samo na dojenju ili dojenačkom mliječnom pripravku, pa kad se koža malo oporavi početi uvoditi namirnicu po namirnicu svaki 3. dan i pokušati detektirati koja od njih je uzrokovala pogoršanje. Isto tako, ako je dijete na dojenačkom mliječnom pripravku isti možete zamjeniti s HA oblikom, tzv hipoalergenom dojenačkom formulom. Znajte da se ova formulacija ne daje djeci koja su alergična na kravlje mlijeko te da u ovom slučaju ne može služiti kao zamjena za uobičajene dojenačke pripravke, nego onima koji imaju potencijal da ju razviju ova formula može služiti eventualnoj prevenciji. Zaključno, uvodite dohranu i dalje, kako Vaše dijete stari tako će i njegov imunološki sustav sazrijeti, a u slučaju kada se ne zna što mu čini promjene na koži ne preporuča se na slijepo izbacivati namirnice iz prehrane, jer osiromašenom prehranom Vaše dijete može imati više štete nego koristi.</para>
<para>Tena Niseteo <emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o. </ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Počeli smo s dohranom, ali beba pokazuje alergijske reakcije na sve namirnice. Što dalje? Poštovana, imam bebu od 6 mjeseci. Počeli smo s dohranom s 4 i pol mjeseca, ali pojavila se reakcija-crveni osip kraj sljepoočnica (malene flekice). 
    Na savjet pedijatra prestali smo s dohranom i krenuli opet nakon mjesec dana. Reakcija se opet javila ali u puno manjem obliku. Ne pojavljuje se na određeno voće nego na sve što smo joj dali. Reakcija je bila jača na kupovne kašice, a slabija na kuhano voće. Molim savjet, zašto se to događa, što dalje raditi, da li nastaviti davati dohranu ili još čekati, da li krenuti na povrće? Bony

Poštovana, neki ključni podaci mi nedostaju: da li se dijete doji i da li u obitelji postoji alergija? Odgovoriti ću Vam pod pretpostavkom da se dijete nadohranjuje s dojenačkim mliječnim pripravkom i da u obitelji nema težih slučajeva alergije. Naime, započinjanje dohrane ne savjetuje se prije navršenog 6. mjeseca života, no onda se dohrana treba započeti jer majčino mlijeko i/ili dojenački mliječni pripravak jednostavno više nisu dovoljni prehrani djeteta. Ono što je bitna činjenica je da su zadnja istraživanja, na temelju kojih su i dane europske i svjetske preporuke, pokazala da odgađanjem uvođenja alergena u prehranu djeteta ne prevenira nastajanje alergije. Zbog toga se savjetuje da djetetu i dalje namirnice uvodite u prehranu te da bez detekcije eventualnog alergena nasumce ne izbacujete skupine namirnica ili pojedine namirnice iz prehrane. Na kratko, možete dijete ostaviti samo na dojenju ili dojenačkom mliječnom pripravku, pa kad se koža malo oporavi početi uvoditi namirnicu po namirnicu svaki 3. dan i pokušati detektirati koja od njih je uzrokovala pogoršanje. Isto tako, ako je dijete na dojenačkom mliječnom pripravku isti možete zamjeniti s HA oblikom, tzv hipoalergenom dojenačkom formulom. Znajte da se ova formulacija ne daje djeci koja su alergična na kravlje mlijeko te da u ovom slučaju ne može služiti kao zamjena za uobičajene dojenačke pripravke, nego onima koji imaju potencijal da ju razviju ova formula može služiti eventualnoj prevenciji. Zaključno, uvodite dohranu i dalje, kako Vaše dijete stari tako će i njegov imunološki sustav sazrijeti, a u slučaju kada se ne zna što mu čini promjene na koži ne preporuča se na slijepo izbacivati namirnice iz prehrane, jer osiromašenom prehranom Vaše dijete može imati više štete nego koristi.
Tena Niseteo dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka


   
      Definicija hrane d.o.o. 
   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

Počeli smo s dohranom, ali beba pokazuje alergijske reakcije na sve namirnice. Što dalje?

<para>
 Normalno da uslijed unosa tolike tekućine stalno mora mokriti, ali da li možda mogu uslijediti i neke druge posljedice? Unaprijed hvala. ITL
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>Mislim da je 2,5 litre vode za dijete staro 21 mjesec ipak malo previše. Na žalost niste mi napisali njegovu tjelesnu masu, no ako idemo s pretpostavkom da je ona negdje oko uobičajene za njegovu dob (12+/-0,5kg), onda su i njegove dnevne potrebe oko 1000 ml. Bilo bi dobro javiti se po ovom pitanju vašem pedijatru.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Dvogodišnjak pije 2,5 litre vode dnevno. Je li to previše? Imam sina od 21 mjesec. Zdrav je ali pije jako puno vode. Oko 2,5 litre dnevno. Da li je to štetno za njegov organizam? 
    Normalno da uslijed unosa tolike tekućine stalno mora mokriti, ali da li možda mogu uslijediti i neke druge posljedice? Unaprijed hvala. ITL

Poštovana,
Mislim da je 2,5 litre vode za dijete staro 21 mjesec ipak malo previše. Na žalost niste mi napisali njegovu tjelesnu masu, no ako idemo s pretpostavkom da je ona negdje oko uobičajene za njegovu dob (12+/-0,5kg), onda su i njegove dnevne potrebe oko 1000 ml. Bilo bi dobro javiti se po ovom pitanju vašem pedijatru.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Dvogodišnjak pije 2,5 litre vode dnevno. Je li to previše?

<para> Normalno je jeo, nema temperaturu - igra se - ne odaje dojam bolesnog</para>
<para>
 Poštovani, dobro bi mi došao savjet: naime moj sin ima 27 mjeseci. Žalio se jučer ujutro da ga boli trbuh - pa se malo mazimo, pa "kao" bude dobro. Kod doručka je nakon desete žlice povratio - i poslije je sve bilo u redu. Normalno je jeo, nema temperaturu - igra se - ne odaje dojam bolesnog djeteta. Navečer se nakon dojenja opet požalio u 2-3 navrata da ga boli trbuh i na tome je završilo. Stolica mu je bila normalna i redovita. Jutros se opet požalio u 2-3 navrata na bol u trbuhu, ali je normalno doručkovao, jeo, pio ...i ovaj put je stolica možda bila malo mekša nego inače ali to je daleko od proljeva. U biti ne znam što mi je činiti? Da ga odvedem pedijatrici? U čekaonicu puno doista bolesne djece? A u biti on se čini ok, a s druge strane ne mogu ignorirati činjenicu o tome da se on povremeno žali na bol u trbuhu. Može li to biti neka prijeteća crijevna viroza..ili? Hvala unaprijed.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Najvjerojatnije se radi o psihogenim abdominalnim kolikama malog djeteta koje nemaju organski uzrok. Jeste li razmišljali o prekidu dojenje djeteta koje je sada u trećoj godini? Glede toga, svakako se posavjetujte s njegovim pedijatrom koji će sagledati sve aspekte i pomoći vam naći uzrok grčeva u trbuhu ako su se oni nastavili javljati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr med<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
</para>

Dijete (3) se povremeno žali na bolove u trbuhu Moj sin ima 27 mjeseci. Žalio se jučer ujutro da ga boli trbuh - pa se malo mazimo, pa "kao" bude dobro. Kod doručka je nakon desete žlice povratio - i poslije je sve bilo u redu.  Normalno je jeo, nema temperaturu - igra se - ne odaje dojam bolesnog

   Poštovani, dobro bi mi došao savjet: naime moj sin ima 27 mjeseci. Žalio se jučer ujutro da ga boli trbuh - pa se malo mazimo, pa "kao" bude dobro. Kod doručka je nakon desete žlice povratio - i poslije je sve bilo u redu. Normalno je jeo, nema temperaturu - igra se - ne odaje dojam bolesnog djeteta. Navečer se nakon dojenja opet požalio u 2-3 navrata da ga boli trbuh i na tome je završilo. Stolica mu je bila normalna i redovita. Jutros se opet požalio u 2-3 navrata na bol u trbuhu, ali je normalno doručkovao, jeo, pio ...i ovaj put je stolica možda bila malo mekša nego inače ali to je daleko od proljeva. U biti ne znam što mi je činiti? Da ga odvedem pedijatrici? U čekaonicu puno doista bolesne djece? A u biti on se čini ok, a s druge strane ne mogu ignorirati činjenicu o tome da se on povremeno žali na bol u trbuhu. Može li to biti neka prijeteća crijevna viroza..ili? Hvala unaprijed.
   
   Najvjerojatnije se radi o psihogenim abdominalnim kolikama malog djeteta koje nemaju organski uzrok. Jeste li razmišljali o prekidu  dojenje djeteta koje je sada u trećoj godini? Glede toga, svakako se posavjetujte s njegovim pedijatrom koji će sagledati sve aspekte i pomoći vam naći uzrok grčeva u trbuhu ako su se oni nastavili javljati.
   
   Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr medspec. pedijatar-subspec. dječje neurologije
   Poliklinika za dječje bolesti Sabol
 Klinfo.hr 

Dijete (3) se povremeno žali na bolove u trbuhu

<para> Naime, primjetili smo da nakon ručka (par sati iza) u kojem ima recimo češnjaka, našem djetetu se diže želudac i malo povrati.</para>
<para>
 Poštovani, kojom pretragom se može ustanoviti da li dijete ima želučani refluks? Naime, primjetili smo da nakon ručka (par sati iza) u kojem ima recimo češnjaka, našem djetetu se diže želudac i malo povrati. Zahvaljujem na odgovoru. Pozdrav. Krcko
</para>
<para>Poštovani, najsigurnije metode kojima se potvrđuje gastroezofagealni refluks su rentgenski pregled jednjaka kontrastom, te 24-satna pHmetrija jednjaka: na vršku sonde koja se postavlja u jednjak postoji pH-senzor koji kontinuirano mjeri i bilježi promjene kiselosti ezofagealnog sadržaja i time označava prodore kiselog želučanog sadržaja u jednjak.</para>
<para>Dr. Matilda Kovač Šižgorić, pedijatar-subspecijalist dječje neurologije, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol </ulink>
</para>

Kojim pretragama se utvrđuje želučani refluks kod djece? Poštovani, kojom pretragom se može ustanoviti da li dijete ima želučani refluks?  Naime, primjetili smo da nakon ručka (par sati iza) u kojem ima recimo češnjaka, našem djetetu se diže želudac i malo povrati.

   Poštovani, kojom pretragom se može ustanoviti da li dijete ima želučani refluks? Naime, primjetili smo da nakon ručka (par sati iza) u kojem ima recimo češnjaka, našem djetetu se diže želudac i malo povrati. Zahvaljujem na odgovoru. Pozdrav. Krcko

Poštovani, najsigurnije metode kojima se potvrđuje gastroezofagealni refluks su rentgenski pregled jednjaka kontrastom, te  24-satna pHmetrija jednjaka: na vršku sonde koja se postavlja u jednjak postoji pH-senzor koji kontinuirano mjeri i bilježi promjene kiselosti ezofagealnog sadržaja i time označava prodore kiselog želučanog sadržaja u jednjak.
Dr. Matilda Kovač Šižgorić, pedijatar-subspecijalist dječje neurologije, Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol 
 Klinfo.hr 

Kojim pretragama se utvrđuje želučani refluks kod djece?

<para>
 Kako TJELESNA AKTIVNOST utječe na ZAINTERESIRANOST? 4. Kako TJELESNA AKTIVNOST utječe na NEZAINTERESIRANOST? Unaprijed se zahvaljujem na pomoći. S poštovanjem, David
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>iako ste jasno naglasili temelj Vaših pitanja, morat ću odgovoriti protupitanjem: što podrazumijevate pod NE/ZAINTERESIRANOŠĆU?! Pretpostavljam da govorimo o KONCENTRACIJI, odnosno o PAŽNJI i odsutnosti iste! U tom slučaju, idemo redom: uzroci manjka pažnje mogu sezati od slatke dječje razigranosti i zaokupljenosti igrom, televizijom i ostalim vanjskim podražajima do ozbiljnijih, dijagnosticiranih poremećaja pažnje (ADHD).
Nezainteresiranost kao stanje u nekim slučajevima može biti klinički simptom biokemijskih deficita makro/mikro-nutrijenata i znak specifičnih zdravstvenih stanja, poput nutritivnih alergija, celijakije (česta apatija i odbijanje jela) sve do dijagnoze iz autističnog spektra. Isto tako, postoji čitavi niz neorganskih poremećaja prehrane koji se mogu razviti već u najranijoj dobi što postupno uvelike može utjecati na djetetov kognitivni i psihosocijalni razvoj. Univerzalni odgovori na Vaša pitanja ne postoje, jer dijetoterapijski pristup ovisi prvenstveno o utvrđenom zdravstvenom stanju! No, ako govorimo o zdravom djetetu tada postoje određena pravila, skupine namirnica i niz aktivnosti koje mogu utjecati na koncentraciju/pažnju, zdravlje i razvoj živčanog sustava!</para>
<para>1. Namirnice koje utječu na poboljšanje koncentracije su prvenstveno one bogate esencijalnim masnim kiselinama. Omega-3 masne kiseline važne su za rast, razvoj i sazrijevanje moždanog i živčanog sustava, a upravo ih nalazimo u plavoj ribi i masnoj ribi hladnih mora, a ako je potrebno, ono se može suplementirati kapsulama ribljeg ulja. Osim toga tu je i orašasto voće, pa tako recimo možete primjetiti kako npr. orah upravo vizualno podsjeća na anatomiju mozga, stoga nije na odmet „ubaciti“ ovaj i ostale orašaste plodove kao poželjan međuobrok Vašem djetetu.
Vitamini B skupine povezani su s poboljšanjem neuralne aktivnosti i smanjenjem stresnih stanja, a njima obiluju jetrica, cjelovite žitarice, orašasti plodovi, mlijeko, jaja, crveno meso, riba, voće, lisnato zeleno povrće i soja. Mikronutrijenti poput kalcija i magnezija (cinka i željeza) podržavaju strukturu stanične membrane i sudjeluju u prijenosu impulsa komunikacijom živčani sustav - mišići, djeluju smirujuće i na taj način doprinose pozitivnom razvoju djetetovog ponašanja. Mlijeko i mliječni proizvodi su glavni izvor kalcija kojeg nalazimo i u zelenom povrću poput brokule, kelja, raštike, sardinama, sezamovim sjemenkama i bademima. Zeleno povrće poput špinata je izvrstan izvor magnezija, kao i sjemenke, bademi, orasi, banane i cjelovite žitarice.</para>
<para>2. Novija istraživanja ukazuju kako se uzroci nezainteresiranosti, smanjene koncentracije i poremećaja pažnje dijelom mogu tražiti upravo u prehrani siromašnoj B vitaminima, i to onoj koja koja obiluje rafiniranim ugljikohidratima (prvenstveno na bazi pšenice/glutena) i trans masnim kiselinama, u prijevodu procesuiranoj hrani bogatoj umjetnih bojilima i aditivima. Vrlo često se čuje za natrijev (mono)glutamat, pojačivač okusa hrane koje značajno utječe na središnji živčani sustav uzrokujući razdražljivost. Tu je i kofein iz slatkiša i gaziranih napitaka kao i suvišak natrija iz grickalica i suhomesnatih proizvoda remete mineralnu ravnotežu što nepovoljno djeluje na sve tjelesne sustave, time i na živčani sustav.</para>
<para>3. Na razvoj zainteresiranosti uvelike djeluje socijalizacija odnosno druženje. Interakcija i igra s vršnjacima svakako poboljšava pamćenje i pažnju. Jednako tako, redovita tjelesna aktivnost prikladna dobi (prvenstveno aerobna), utječe povoljno i na razvoj mozga metaboličkim stvaranjem niza spojeva, antidepresivnog, odnosno stimulativnog učinka (s naglaskom na neurotransmiter dopamin).</para>
<para>4. S druge strane, prekomjerna tjelesna aktivnost ili pretrpanost dnevnog rasporeda raznim izvanškolskim obvezama, uz neadekvatnu prehranu i hidraciju prije, tijekom i poslije iste može dovesti do pada koncentracije i jačanja umora i bezvoljnosti. Jednako tako, odvraćanje pažnje video igricama i TV-om, premali boravak na svježem zraku i na suncu, povečava razdražljivost, loše raspoloženje i smanjuje koncentraciju. Ako Vaše dijete provodi dane sjedeći za računalom u svojoj sobi ili u izležavanju na kauču bez ikakvih aktivnosti tu bi se mogao skrivati razlog mentalne nezainteresiranosti, bezvoljnosti pa čak i depresivnih i tjeskobnih stanja.</para>
<para>Zaključno, uravnotežena prehrana bogata neprerađenim namirnicama i antioksidativnim komponentama plus igra s vršnjacima plus sadržajne izvanškolske aktivnosti jednako pozitivan neurološki razvoj Vašeg djeteta, poboljšanje njegovog raspoloženja, koncentracije i zainteresiranosti!</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Koja hrana utječe na (ne)zainteresiranost kod djece? Poštovani, molim vas pomoć po pitanju sljedećeg: 1. Koja HRANA utječe na ZAINTERESIRANOST i NA KOJI NAČIN? 2. Koja HRANA utječe na NEZAINTERESIRANOST i na koji način? 3. 
    Kako TJELESNA AKTIVNOST utječe na ZAINTERESIRANOST? 4. Kako TJELESNA AKTIVNOST utječe na NEZAINTERESIRANOST? Unaprijed se zahvaljujem na pomoći. S poštovanjem, David

Poštovani,
iako ste jasno naglasili temelj Vaših pitanja, morat ću odgovoriti protupitanjem: što podrazumijevate pod NE/ZAINTERESIRANOŠĆU?! Pretpostavljam da govorimo o KONCENTRACIJI, odnosno o PAŽNJI i odsutnosti iste! U tom slučaju, idemo redom: uzroci manjka pažnje mogu sezati od slatke dječje razigranosti i zaokupljenosti igrom, televizijom i ostalim vanjskim podražajima do ozbiljnijih, dijagnosticiranih poremećaja pažnje (ADHD).
Nezainteresiranost kao stanje u nekim slučajevima može biti klinički simptom biokemijskih deficita makro/mikro-nutrijenata i znak specifičnih zdravstvenih stanja, poput nutritivnih alergija, celijakije (česta apatija i odbijanje jela) sve do dijagnoze iz autističnog spektra. Isto tako, postoji čitavi niz neorganskih poremećaja prehrane koji se mogu razviti već u najranijoj dobi što postupno uvelike može utjecati na djetetov kognitivni i psihosocijalni razvoj. Univerzalni odgovori na Vaša pitanja ne postoje, jer dijetoterapijski pristup ovisi prvenstveno o utvrđenom zdravstvenom stanju! No, ako govorimo o zdravom djetetu tada postoje određena pravila, skupine namirnica i niz aktivnosti koje mogu utjecati na koncentraciju/pažnju, zdravlje i razvoj živčanog sustava!
1. Namirnice koje utječu na poboljšanje koncentracije su prvenstveno one bogate esencijalnim masnim kiselinama. Omega-3 masne kiseline važne su za rast, razvoj i sazrijevanje moždanog i živčanog sustava, a upravo ih nalazimo u plavoj ribi i masnoj ribi hladnih mora, a ako je potrebno, ono se može suplementirati kapsulama ribljeg ulja. Osim toga tu je i orašasto voće, pa tako recimo možete primjetiti kako npr. orah upravo vizualno podsjeća na anatomiju mozga, stoga nije na odmet „ubaciti“ ovaj i ostale orašaste plodove kao poželjan međuobrok Vašem djetetu.
Vitamini B skupine povezani su s poboljšanjem neuralne aktivnosti i smanjenjem stresnih stanja, a njima obiluju jetrica, cjelovite žitarice, orašasti plodovi, mlijeko, jaja, crveno meso, riba, voće, lisnato zeleno povrće i soja. Mikronutrijenti poput kalcija i magnezija (cinka i željeza) podržavaju strukturu stanične membrane i sudjeluju u prijenosu impulsa komunikacijom živčani sustav - mišići, djeluju smirujuće i na taj način doprinose pozitivnom razvoju djetetovog ponašanja. Mlijeko i mliječni proizvodi su glavni izvor kalcija kojeg nalazimo i u zelenom povrću poput brokule, kelja, raštike, sardinama, sezamovim sjemenkama i bademima. Zeleno povrće poput špinata je izvrstan izvor magnezija, kao i sjemenke, bademi, orasi, banane i cjelovite žitarice.
2. Novija istraživanja ukazuju kako se uzroci nezainteresiranosti, smanjene koncentracije i poremećaja pažnje dijelom mogu tražiti upravo u prehrani siromašnoj B vitaminima, i to onoj koja koja obiluje rafiniranim ugljikohidratima (prvenstveno na bazi pšenice/glutena) i trans masnim kiselinama, u prijevodu procesuiranoj hrani bogatoj umjetnih bojilima i aditivima.  Vrlo često se čuje za natrijev (mono)glutamat, pojačivač okusa hrane koje značajno utječe na središnji živčani sustav uzrokujući razdražljivost. Tu je i kofein iz slatkiša i gaziranih napitaka kao i suvišak natrija iz grickalica i suhomesnatih proizvoda remete mineralnu ravnotežu što nepovoljno djeluje na sve tjelesne sustave, time i na živčani sustav.
3. Na razvoj zainteresiranosti uvelike djeluje socijalizacija odnosno druženje. Interakcija i igra s vršnjacima svakako poboljšava pamćenje i pažnju. Jednako tako, redovita tjelesna aktivnost prikladna dobi (prvenstveno aerobna), utječe povoljno i na razvoj mozga metaboličkim stvaranjem niza spojeva, antidepresivnog, odnosno stimulativnog učinka (s naglaskom na neurotransmiter dopamin).
4. S druge strane, prekomjerna tjelesna aktivnost ili pretrpanost dnevnog rasporeda raznim izvanškolskim obvezama, uz neadekvatnu prehranu i hidraciju prije, tijekom i poslije iste može dovesti do pada koncentracije i jačanja umora i bezvoljnosti. Jednako tako, odvraćanje pažnje video igricama i TV-om, premali boravak na svježem zraku i na suncu, povečava razdražljivost, loše raspoloženje i smanjuje koncentraciju. Ako Vaše dijete provodi dane sjedeći za računalom u svojoj sobi ili u izležavanju na kauču bez ikakvih aktivnosti tu bi se mogao skrivati razlog mentalne nezainteresiranosti, bezvoljnosti pa čak i depresivnih i tjeskobnih stanja.
Zaključno, uravnotežena prehrana bogata neprerađenim namirnicama i antioksidativnim komponentama plus igra s vršnjacima plus sadržajne izvanškolske aktivnosti jednako pozitivan neurološki razvoj Vašeg djeteta, poboljšanje njegovog raspoloženja, koncentracije i zainteresiranosti!
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      
Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

Koja hrana utječe na (ne)zainteresiranost kod djece?

<para>
 Moja beba ima 5 mjeseci i od prije nekoliko dana počela je jesti kašice. Krenuli smo sa žitaricama. Do sad je imala 4 obroka tijekom dana i 2 u toku noći. Tijekom dana je pila 180 ml (od 7-19 h) mlijeka, a u noći 120 ml (u ponoć i 4 h)... Interesira nas koliko je bebi potrebno mlijeka u toku dana za njezin uzrast obzirom da je počela jesti kašice i koju količinu kašice da joj dajem po jednom obroku? Koja je mjera? Ne bi joj rado opteretili stomačić, a ni da bude gladna.... Inače, doktor kaže da beba lijepo napreduje. Ima 7,5 kg. Unaprijed hvala na pomoći i odgovoru. Malena
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vaše dijete trebalo bi popiti 500-700 ml mlijeka u 24 h (čisto ili kao dodatak drugom obroku). Prosjećan broj obroka je od 4-5, a volumen obroka kreće se od 190-220 ml po obroku.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Srdačan pozdrav<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>dr.M.Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspec.pedijatrijske neurologije,<ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr"> Poliklinika Sabol</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Koliko obroka treba imati beba od 5 mjeseci? Interesira nas koliko je bebi potrebno mlijeka u toku dana za njezin uzrast obzirom da je počela jesti kašice i koju količinu kašice da joj dajem po jednom obroku? Koja je mjera? 
   Moja beba ima 5 mjeseci i od prije nekoliko dana počela je jesti kašice. Krenuli smo sa žitaricama. Do sad je imala 4 obroka tijekom dana i 2 u toku noći. Tijekom dana je pila 180 ml (od 7-19 h) mlijeka, a u noći 120 ml (u ponoć i 4 h)... Interesira nas koliko je bebi potrebno mlijeka u toku dana za njezin uzrast obzirom da je počela jesti kašice i koju količinu kašice da joj dajem po jednom obroku? Koja je mjera? Ne bi joj rado opteretili stomačić, a ni da bude gladna.... Inače, doktor kaže da beba lijepo napreduje. Ima 7,5 kg. Unaprijed hvala na pomoći i odgovoru. Malena
   
   
   Vaše dijete trebalo bi popiti 500-700 ml mlijeka u 24 h (čisto ili kao dodatak drugom obroku). Prosjećan broj obroka je od 4-5, a volumen obroka kreće se od 190-220 ml po obroku.
   Srdačan pozdrav
   dr.M.Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspec.pedijatrijske neurologije, Poliklinika Sabol
   
   
 Klinfo.hr 

Koliko obroka treba imati beba od 5 mjeseci?

<para>
 Pronašla sam razne informacije da zato što se mlijeko industrijski obrađuje postalo je jedan od najčešćih alergena te se povezuje uz cijeli niz simptoma i bolesnih stanja kao što su probavne smetnje, alergije, kolike kod dojenčadi, karijes, osteoporoza, artritis, problemi sa rastom kod djece, učestale infekcije ušiju kod djece, pa čak i bolesti srca i rak. Mlijeko je teško probavljivo i priroda ga je zamislila da ga pije telad, a ne ljudi. Da li je sve to točno i što vi mislite o mlijeku? Da li više koristi ili šteti? Da li da ga dajem djeci? Više ne znam ni sama, nisam pametna. Što ako ne piju mlijeko? Što im se može dogoditi? Magda
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>ovo je vječno pitanje! Osobno, mlijeko ne smatram lošom namirnicom, niti je smatram teško probavljivom ili namjenjeno samo teladi. Mlijeko je izuzetno kvalitetna i nutiritivno bogata namirnica i kao takva je važna za razvoj djeteta. U kontekstu mlijeka, ne misli se isključivo na mlijeko u obliku tekućine, već svih oblika u kojima se na tržištu može naći.</para>
<para>Što se tiče zagađenosti, na žalost kontrola je ograničena, no treba imati na umu da se, kada pričamo o zagađenosti na bilo koji način (mikroorganizmima, antibioticima i nekim drugim lijekovima, hormonima i kemikalijama) na žalost ne radi samo o mlijeku već i o svim drugim namirnicama – voću, povrću i žitaricama (od tla i gnojiva, do insekticida i skladištenja) te mesu, jajima i ribi (uzgoju i kontroli)!</para>
<para>Zato danas postoje bio/eko proizvoidi, koji bi trebali zadovoljavati određene standarde i pružati konzumentu sigurnost i zdravu namirnicu, no, mediji su pokazali da i u ovom slučaju nije sve onako kako bi trebalo biti.</para>
<para>Konačno, idealno bi bilo da uspijete pronaći domaću provjerenu namirnicu, no ako ovo ne uspijete, vodite se instinktom, izaberite manje od dva zla, a ako se odlučite za eliminaciju bilo koje skupine namirnica iz svoje ili djetetove prehrane nađite joj adekvatnu zamjenu i eventualnu suplementaciju onoga što se gubi.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Davati djeci mlijeko ili ne? Poštovana, u mlijeku svako malo otkrivaju neke otrove (kao i prošli tjedan u našem), kažu da u njemu ima antibiotika i drugih lijekova, hormona rasta i kemikalija. 
    Pronašla sam razne informacije da zato što se mlijeko industrijski obrađuje postalo je jedan od najčešćih alergena te se povezuje uz cijeli niz simptoma i bolesnih stanja kao što su probavne smetnje, alergije, kolike kod dojenčadi, karijes, osteoporoza, artritis, problemi sa rastom kod djece, učestale infekcije ušiju kod djece, pa čak i bolesti srca i rak. Mlijeko je teško probavljivo i priroda ga je zamislila da ga pije telad, a ne ljudi. Da li je sve to točno i što vi mislite o mlijeku? Da li više koristi ili šteti? Da li da ga dajem djeci? Više ne znam ni sama, nisam pametna. Što ako ne piju mlijeko? Što im se može dogoditi? Magda

Poštovana,
ovo je vječno pitanje! Osobno, mlijeko ne smatram lošom namirnicom, niti je smatram teško probavljivom ili namjenjeno samo teladi. Mlijeko je izuzetno kvalitetna i nutiritivno bogata namirnica i kao takva je važna za razvoj djeteta. U kontekstu mlijeka, ne misli se isključivo na mlijeko u obliku tekućine, već svih oblika u kojima se na tržištu može naći.
Što se tiče zagađenosti, na žalost kontrola je ograničena, no treba imati na umu da se, kada pričamo o zagađenosti na bilo koji način (mikroorganizmima, antibioticima i nekim drugim lijekovima, hormonima i kemikalijama) na žalost ne radi samo o mlijeku već i o svim drugim namirnicama – voću, povrću i žitaricama (od tla i gnojiva, do insekticida i skladištenja) te mesu, jajima i ribi (uzgoju i kontroli)!
Zato danas postoje bio/eko proizvoidi, koji bi trebali zadovoljavati određene standarde i pružati konzumentu sigurnost i zdravu namirnicu, no, mediji su pokazali da i u ovom slučaju nije sve onako kako bi trebalo biti.
Konačno, idealno bi bilo da uspijete pronaći domaću provjerenu namirnicu, no ako ovo ne uspijete, vodite se instinktom, izaberite manje od dva zla, a ako se odlučite za eliminaciju bilo koje skupine namirnica iz svoje ili djetetove prehrane nađite joj adekvatnu zamjenu i eventualnu suplementaciju onoga što se gubi.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

Davati djeci mlijeko ili ne?

<para>
 Da li bi nam mogli pomoći, jer imamo školske i sportske aktivnosti. Velika mana i sama sam kriva za to jer sam je kao malu non stop poticala da jede, također mi dosta vremena provodi sjedeći u učenju, kompjutoru i ostalom. Bitno mi je da mi samo kažete što joj dati za doručak, ručak i večeru. Ne voli jesti musle i zobene pahuljice ni svježi sir. Molim pomoć. Sin je u granicama normale 1,28 i 35 kg. Inače i genetika nam je povezana s viškom težine. Hvala lijepa i pozdrav. D.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>idealna tjelesna masa Vaše kćerke, s obzirom na njezinu tjelesnu visinu, je oko 35 kilograma.</para>
<para>Važno je da se regulacija tjelesne mase ne čini nikakvim dijetama, već reguliranom prehranom kojom će se djevojčica naučiti kolika količina hrane priliči jednom njezinom obroku.</para>
<para>Idealno bi bilo da ima više manjih obroka na dan, primjerice 5 do 6 obroka na dan, svaka 2 do 3 sata.</para>
<para>DORUČAK:
Primjerice, za doručak djevojčica može pojesti 1 - 1,5 krišku integralnog kruha s recimo medom ili marmeladom i šalicom mlijeka/kakaa, ili 3 kriške purećih prsa i kriškom sira i 1,5 dcl probiotičkog jogurta.</para>
<para>UŽINA:
Za užinu može pojesti manju bananu</para>
<para>RUČAK:
2 do 3 sata poslije užine trebao bi biti ručak, ali nije preporučljivo uzimati repete i ne smije se pretrpavati tanjur. Porcija neka bude primjerena uzrastu: komad mesa veličine dlana bez prstiju, oko 200 grama kuhane riže/tjestenine/pirea/žganaca s povrćem i salata.</para>
<para>POPODNEVNA UŽINA:
Popodnevna užina može biti nešto mliječno - 150g jogurt/acidofil/voćni frape/puding</para>
<para>VEČERA:
Večera neka bude laganije forme, slično ručku ali s manje ugljikohidratnog priloga ili povrtna juha s mesom/ krem juha s jednom tankom kriškom preprčenog kruha, oko 250 do 300 ml.</para>
<para>Prije spavanja, ako je gladna može ponoviti mliječni obrok.</para>
<para>U dječjoj prehrani ne bi trebalo biti zabrana, već samo regulacija i određene količine. Djevojčica smije pojesti i keks i čokoladu i kolač, ali pri tome se treba nučiti koje količine su primjerene: 3 -5 kockica čokolade, 3 keksa, manji kolač.</para>
<para>Tijekom dana treba piti VODU, a sokove i zaslađene čajeve izbjegavati i piti prigodno, a ne skvakodnevno.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Želim pomoći svojoj djevojčici (8) da skine kilice. Kakve obroke da joj serviram? Poštovani, imam djevojčicu koja ide u drugi razred osnovne i u 5. mjesecu 2013. će imati 9 godina. Borimo se s pretilošću jer ima 1,37 m i 46 kg. Uspijemo skinuti 2 kg pa se ponovno vrate. 
    Da li bi nam mogli pomoći, jer imamo školske i sportske aktivnosti. Velika mana i sama sam kriva za to jer sam je kao malu non stop poticala da jede, također mi dosta vremena provodi sjedeći u učenju, kompjutoru i ostalom. Bitno mi je da mi samo kažete što joj dati za doručak, ručak i večeru. Ne voli jesti musle i zobene pahuljice ni svježi sir. Molim pomoć. Sin je u granicama normale 1,28 i 35 kg. Inače i genetika nam je povezana s viškom težine. Hvala lijepa i pozdrav. D.

Poštovana,
idealna tjelesna masa Vaše kćerke, s obzirom na njezinu tjelesnu visinu, je oko 35 kilograma.
Važno je da se regulacija tjelesne mase ne čini nikakvim dijetama, već reguliranom prehranom kojom će se djevojčica naučiti kolika količina hrane priliči jednom njezinom obroku.
Idealno bi bilo da ima više manjih obroka na dan, primjerice 5 do 6 obroka na dan, svaka 2 do 3 sata.
DORUČAK:
Primjerice,  za doručak djevojčica može pojesti 1 - 1,5 krišku integralnog kruha s recimo medom ili marmeladom i šalicom mlijeka/kakaa, ili 3 kriške purećih prsa i kriškom sira i 1,5 dcl probiotičkog jogurta.
UŽINA:
Za užinu može pojesti manju bananu
RUČAK:
2 do 3 sata poslije užine trebao bi biti ručak, ali nije preporučljivo uzimati repete i ne smije se pretrpavati tanjur. Porcija neka bude primjerena uzrastu: komad mesa veličine dlana bez prstiju, oko 200 grama kuhane riže/tjestenine/pirea/žganaca s povrćem i salata.
POPODNEVNA UŽINA:
Popodnevna užina može biti nešto mliječno - 150g jogurt/acidofil/voćni frape/puding
VEČERA:
Večera neka bude laganije forme, slično ručku ali s manje ugljikohidratnog priloga ili povrtna juha s mesom/ krem juha s jednom tankom kriškom preprčenog kruha, oko 250 do 300 ml.
Prije spavanja, ako je gladna može ponoviti mliječni obrok.
U dječjoj prehrani ne bi trebalo biti zabrana, već samo regulacija i određene količine. Djevojčica smije pojesti i keks i čokoladu i kolač, ali pri tome se treba nučiti koje količine su primjerene: 3 -5 kockica čokolade, 3 keksa, manji kolač.
Tijekom dana treba piti VODU, a sokove i zaslađene čajeve izbjegavati i piti prigodno, a ne skvakodnevno.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Želim pomoći svojoj djevojčici (8) da skine kilice. Kakve obroke da joj serviram?

<para>
 Pretpostavljam da bi to mogla biti neka redovna faza, mali pubertet ili slično kako ga zovu, ali ne znam kako da se postavim. Uglavnom, radi se o tome da smo stalno u svađi jer on ne želi poslušati ništa što kažem, pravi se da ne čuje (uključujući upozorenja na opasnost, npr. kod prelaska ceste), oponaša kad govorim, ponavlja, ukratko, stalno izražava neki bunt protiv mene. Ja s druge strane ne znam trebam li takvo ponašanje kažnjavati, ignorirati ili što drugo. Do sada sam primjenivala nagovaranje, raspravljanje i sl, što je vrlo iscrpljujuće i ispadam prilično slaba. 
</para>
<para>
 Dječakov otac ne živi s nama od rođenja, ali je vrlo aktivno uključen u njegov i moj život, tako da smo zadnje dvije godine kao obitelj koja ne živi u istom stanu (on i ja gotovo kao par), uključujući zajedničke izlete, ljetovanja itd. Primjetila sam da taj otpor prema meni najviše iskazuje kad je on prisutan, ali i druge osobe (baka i djed, drugi članovi obitelji, prijatelji), kada ima saveznika. Njegov otac (i djed) često ignorira situaciju ili staje na njegovu stranu, govori da se 'oboje smirimo', što mene dovodi u još goru poziciju. Možda mu treba identifikacija s muškima, to je jedino što mi je palo na pamet. Ali da li to uključuje ružno ponašanje prema meni (pa i baki, kad je s njima)? Uglavnom, molim bilo kakav savjet ili komentar. Srdačan pozdrav i hvala. Mama A.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>U dobi od šest godina s razvojnog aspekta moguće je da će dijete biti presigurno u sebe, da će ići „glavom kroz zid“, da ima prevelika očekivanja od sebe zbog čega se naglo iscrpljuje, da je borac za svoja prava, da ima svoje „dobre“ i „loše“ dane. Kod neke djece se pojavljuje osjećaj da su svi protiv njih, da ih nitko ne voli, da imaju „pik“ na njih.</para>
<para>Što se ovog dijela tiče, važno je pomoći djetetu da si odredi granice svojih realnih mogućnosti, te da se vodi računa o „dobrim“ i „lošim“ danima koji se često mogu od jutra prepoznati i odnositi se prema djetetu s obzirom na tu informaciju. Osim toga, ukoliko je dijete sklono osjećati se da su svi protiv njega, važno je da Vi kao roditelj, pažljivo odmjerite te njegove optužbe i pritužbe jer vrlo vjerojatno nije sve tako crno kako se djetetu u tom trenutku čini. No ono što je isto tako važno znati, kada je riječ o razvoju, tada nije toliko ovisno o situacijama kada se to pojavljuje, već će se isto ponašanje pojavljivati i doma i u vrtiću i na raznim drugim mjestima.</para>
<para>Nadalje, moguće je da se pokušava identificirati sa muškarcima s kojima je okružen. Prema kratkom opisu koji ste naveli kako se njegov otac i djed ponašaju u toj situaciji, moguće je da on nastavlja sa ponašanjem koje samo Vi pokušavate prekinuti. Stoga predlažem da pokušate pronaći neki novi sistem. Dobro je da razgovarate sa dječakovim ocem i djedom kada Vaš sin nije u blizini o tome kako njihovi komentari djeluju na Vas i dječaka. Ali i Vi morate biti vrlo odlučni u tim situacijama. Imajte na umu da je moguće da će otac i djed na isti način dalje reagirati, a onda Vi trebate ostati čvrsti i odlučni u svojim zahtjevima. Oko nekih stvari ne treba raspravljati. Ako je riječ o opasnosti kojom si ugrožava život ili zdravlje, oko toga nema rasprava.</para>
<para>Odredite jasne granice ponašanja svom sinu. Predlažem da pročitate članak moje kolegice Jelene u kojem objašnjava na koji način to možete učiniti <ulink url="https://zena.rtl.hr/psiholog/roditeljima-je-najteze-kazniti-dijete/hr/191/">https://klinfo.rtl.hr/psiholog/roditeljima-je-najteze-kazniti-dijete/hr/191/</ulink>.
Razmislite koje stvari su Vam važne i u kojima ćete biti odlučni i uporni. Ako očekujete od njega da se ponaša na određeni način, a to Vama zapravo nije stvarno važno, onda nećete niti ostati uporni u svojem zahtjevu.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Savjeti za odgoj i postupanje sa buntovnim dječakom (6 godina) Poštovanje, molila bih savjet ili kakvu uputu na literaturu vezano za odgoj dječaka. Moj šestogodišnji sin s kojim do sada nisam imala nikakvih problema ušao je u fazu pobune i neposluha. 
    Pretpostavljam da bi to mogla biti neka redovna faza, mali pubertet ili slično kako ga zovu, ali ne znam kako da se postavim. Uglavnom, radi se o tome da smo stalno u svađi jer on ne želi poslušati ništa što kažem, pravi se da ne čuje (uključujući upozorenja na opasnost, npr. kod prelaska ceste), oponaša kad govorim, ponavlja, ukratko, stalno izražava neki bunt protiv mene. Ja s druge strane ne znam trebam li takvo ponašanje kažnjavati, ignorirati ili što drugo. Do sada sam primjenivala nagovaranje, raspravljanje i sl, što je vrlo iscrpljujuće i ispadam prilično slaba. 


   Dječakov otac ne živi s nama od rođenja, ali je vrlo aktivno uključen u njegov i moj život, tako da smo zadnje dvije godine kao obitelj koja ne živi u istom stanu (on i ja gotovo kao par), uključujući zajedničke izlete, ljetovanja itd. Primjetila sam da taj otpor prema meni najviše iskazuje kad je on prisutan, ali i druge osobe (baka i djed, drugi članovi obitelji, prijatelji), kada ima saveznika. Njegov otac (i djed) često ignorira situaciju ili staje na njegovu stranu, govori da se 'oboje smirimo', što mene dovodi u još goru poziciju. Možda mu treba identifikacija s muškima, to je jedino što mi je palo na pamet. Ali da li to uključuje ružno ponašanje prema meni (pa i baki, kad je s njima)? Uglavnom, molim bilo kakav savjet ili komentar. Srdačan pozdrav i hvala. Mama A.

Draga mama,
U dobi od šest godina s razvojnog aspekta moguće je da će dijete biti presigurno u sebe, da će ići „glavom kroz zid“, da ima prevelika očekivanja od sebe zbog čega se naglo iscrpljuje, da je borac za svoja prava, da ima svoje „dobre“ i „loše“ dane. Kod neke djece se pojavljuje osjećaj da su svi protiv njih, da ih nitko ne voli, da imaju „pik“ na njih.
Što se ovog dijela tiče, važno je pomoći djetetu da si odredi granice svojih realnih mogućnosti, te da se vodi računa o „dobrim“ i „lošim“ danima koji se često mogu od jutra prepoznati i odnositi se prema djetetu s obzirom na tu informaciju. Osim toga, ukoliko je dijete sklono osjećati se da su svi protiv njega, važno je da Vi kao roditelj, pažljivo odmjerite te njegove optužbe i pritužbe jer vrlo vjerojatno nije sve tako crno kako se djetetu u tom trenutku čini. No ono što je isto tako važno znati, kada je riječ o razvoju, tada nije toliko ovisno o situacijama kada se to pojavljuje, već će se isto ponašanje pojavljivati i doma i u vrtiću i na raznim drugim mjestima.
Nadalje, moguće je da se pokušava identificirati sa muškarcima s kojima je okružen. Prema kratkom opisu koji ste naveli kako se njegov otac i djed ponašaju u toj situaciji, moguće je da on nastavlja sa ponašanjem koje samo Vi pokušavate prekinuti. Stoga predlažem da pokušate pronaći neki novi sistem. Dobro je da razgovarate sa dječakovim ocem i djedom kada Vaš sin nije u blizini o tome kako njihovi komentari djeluju na Vas i dječaka. Ali i Vi morate biti vrlo odlučni u tim situacijama. Imajte na umu da je moguće da će otac i djed na isti način dalje reagirati, a onda Vi trebate ostati čvrsti i odlučni u svojim zahtjevima. Oko nekih stvari ne treba raspravljati. Ako je riječ o opasnosti kojom si ugrožava život ili zdravlje, oko toga nema rasprava.
Odredite jasne granice ponašanja svom sinu. Predlažem da pročitate članak moje kolegice Jelene u kojem objašnjava na koji način to možete učiniti https://klinfo.rtl.hr/psiholog/roditeljima-je-najteze-kazniti-dijete/hr/191/.
Razmislite koje stvari su Vam važne i u kojima ćete biti odlučni i uporni. Ako očekujete od njega da se ponaša na određeni način, a to Vama zapravo nije stvarno važno, onda nećete niti ostati uporni u svojem zahtjevu.
Sretno!

   Tatjana Gjurković,


   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Savjeti za odgoj i postupanje sa buntovnim dječakom (6 godina)

<para>
 Od tada, već više od mjesec dana, strah ju je jesti. Zalogaj dugo vremena sitni u ustima pa tek onda proguta. Obrok traje i dva sata. Ja i muž svaki dan razgovaramo da je oslobodimo straha, ubjeđujemo je da će biti u redu i već smo na rubu živaca. Na kilaži je mnogo izgubila. Stalno razmišlja o tome. Molim vas za vaše stručne savjete šta da radimo i kako da se ponašamo? Abribi
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>moje iskustvo s fobijom od bolusa (zalogaja) pokazalo je da je najbolje dijete ne siliti da jede/guta krutu hranu, to bi s vremenom sama od sebe trebala početi raditi.</para>
<para>Naravno, upavo da se ne bi dogodilo da počne mršaviti i oboljevati od infekcija, bitno je da se djetetu osigura dovoljno nutrijenata i energije tijekom dana. Najbolji način je da se djetetu uz krutu hranu da i kašasti oblik obroka. Ovakve obroke treba se obogatiti dodatno masnoćama i ugljikohidratima, a slatke oblike (puding, pahuljice i sl.) dobro bi bilo pripremati na medicinskoj hrani (enteralnim formulama).</para>
<para>Isto tako savjetuju se i psiho-nutritivne terapije gdje dijete sa psihologom i radnim terapeutom ima „piknike“ i ponovo se „upoznaje i sprijateljuje“ s hranom (Ovakav vid terapije imate u Klinici za dječje bolesti Zagreb). U ovom periodu nije zgorega djetetu dati multivitaminsku i mineralnu suplementaciju.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Djevojčica se gušila sa zalogajem i sad ima strah od gutanja Poštovane, mojoj kćerki od 9 godina je prije mjesec dana dok je jela suho meso i skakala, meso zapelo u grlu i uspaničila se. Ja sam joj pritrčala u pomoć i uspjela to izbaciti. 
    Od tada, već više od mjesec dana, strah ju je jesti. Zalogaj dugo vremena sitni u ustima pa tek onda proguta. Obrok traje i dva sata. Ja i muž svaki dan razgovaramo da je oslobodimo straha, ubjeđujemo je da će biti u redu i već smo na rubu živaca. Na kilaži je mnogo izgubila. Stalno razmišlja o tome. Molim vas za vaše stručne savjete šta da radimo i kako da se ponašamo? Abribi

Poštovana,
moje iskustvo s fobijom od bolusa (zalogaja) pokazalo je da je najbolje dijete ne siliti da jede/guta krutu hranu, to bi s vremenom sama od sebe trebala početi raditi.
Naravno, upavo da se ne bi dogodilo da počne mršaviti i oboljevati od infekcija, bitno je da se djetetu osigura dovoljno nutrijenata i energije tijekom dana. Najbolji način je da se djetetu uz krutu hranu da i kašasti oblik obroka. Ovakve obroke treba se obogatiti dodatno masnoćama i ugljikohidratima, a slatke oblike (puding, pahuljice i sl.) dobro bi bilo pripremati na medicinskoj hrani (enteralnim formulama).
Isto tako savjetuju se i psiho-nutritivne terapije gdje dijete sa psihologom i radnim terapeutom ima „piknike“ i ponovo se „upoznaje i sprijateljuje“ s hranom (Ovakav vid terapije imate u Klinici za dječje bolesti Zagreb). U ovom periodu nije zgorega djetetu dati multivitaminsku i mineralnu suplementaciju.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica se gušila sa zalogajem i sad ima strah od gutanja

<para>
 kožicu i povlačenje kožice zbog čišćenja i higijene. Kad je bio mali, čišćenje je išlo bez problema. Sada moj sinčić ima tri godine i ne mogu prevući kožicu kako treba. Otima se, opire, tuče i vriska i nemoguće je to izvesti kako spada. Što da radim? Da li da ga jednostavno prisilim i gotovo ili da ga odvedem pedijatrici? Hoće li se zbog nedovoljnog dobrog čišćenja to upaliti i nastati infekcija? Do koje godine bi se to trebalo moći potegnuti?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Hvala puno!!!!! Jedna zabrinuta mama.
</para>
<para>Poštovana,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Savjetujem da pedijatar pogleda Vašeg sinčića. Treba ocjeniti da li se radi o tz. adhezijama prepucija (sljepljenoj kožici na glaviću spolovila) ili o pravoj fimozi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>I jedno i drugo zahtjeva tretman. Adhezije se, uz primjenu lokalnog anestetika, mogu manuelno riješiti, dok se fimoza tretira kiruški. Ujedno oboje mogu biti podloga za razvoj infekcije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dr. Matilda Kovač Šižgorić, pedijatar-subspecijalist dječje neurologije, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Čišćenje pišice kod dečkića starog 3 godine Kad je bio mali, čišćenje je išlo bez problema. Sada moj sinčić ima tri godine i ne mogu prevući kožicu kako treba.Poštovani, molim vas lijepo odgovor na pitanje vezano uz pišicu tj. 
    kožicu i povlačenje kožice zbog čišćenja i higijene. Kad je bio mali, čišćenje je išlo bez problema. Sada moj sinčić ima tri godine i ne mogu prevući kožicu kako treba. Otima se, opire, tuče i vriska i nemoguće je to izvesti kako spada. Što da radim? Da li da ga jednostavno prisilim i gotovo ili da ga odvedem pedijatrici? Hoće li se zbog nedovoljnog dobrog čišćenja to upaliti i nastati infekcija? Do koje godine bi se to trebalo moći potegnuti?Hvala puno!!!!! Jedna zabrinuta mama.

Poštovana,Savjetujem da pedijatar pogleda Vašeg sinčića. Treba ocjeniti da li se radi o tz. adhezijama prepucija (sljepljenoj kožici na glaviću spolovila) ili o pravoj fimozi.I jedno i drugo zahtjeva tretman. Adhezije se, uz primjenu lokalnog anestetika, mogu manuelno riješiti, dok se fimoza tretira kiruški. Ujedno oboje mogu biti podloga za razvoj infekcije.
   
      Dr. Matilda Kovač Šižgorić, pedijatar-subspecijalist dječje neurologije, Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol
   
 Klinfo.hr 

Čišćenje pišice kod dečkića starog 3 godine

<para>
 Do prije mjesec i pol spavala je noć s 3 hranjenja (podoj i odmah bi nastavila spavat) dok sad imamo 5 do 10 budenja svaku noć. Ide spavat oko 19 h i tad pojede cca 100-140ml, sljedeće hranjenje je oko 23:30 ili pnoći te pojede oko 100 ml te zadnje oko 3 sata ili 3:30 sati i tad pojede 50-100 ml. Između su česta buđenja svakih 1 h te uvijek traži da ju se uzme i odmah zaspi na rukama, ali ju je teško spustit u kinderbet. Inače jede svaka 2,5-3 h oko 150-170 ml, ali ne odjednom nego u više navrata (od prvog dana jela je manje obroke ali češće). Ne znam zašto se budi tako često sad kad bi trebala ići na veće razmake između buđenja? Spavala je bolje s 2 mj nego s 5 mjeseci. Meni to nema smisla i ne znam što bi trebala napravit. Do kad da joj dajem noćne obroke? Jesu oni zaista potreba ili samo navika? Obzirom da je pokazivala znakove da je željna probat krutu hranu, dala sam joj bananu i dobro je reagirala (otvarala usta i fino papala). Jela ju je 2 dana, ali 2. dan je već manje otvarala usta nego prvi, iako je više pojela nego prvi dan. Treći dan sam joj dala rižu s adaptiranim mlijekom i kad je vidjela žlicu uopće nije htjela otvarat usta te sam joj jedva uspjela dati nekoliko žličica da proba. Da li je to znak da je još uvijek nije spremna za krutu hranu? Zahvaljujem Vam na brzom odgovoru! Lp, Fugolina
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>Čini se da Vašoj bebi samo dojenje i dojenačka formula više nisu dovoljni i da polako dolazi vrijeme da joj se u prehranu počnu uvoditi namirnice.</para>
<para>U dobi 5 mjeseci još uvijek je normalno pokoje buđenje kroz noć, kako zbog jela tako i zbog maženja, no ponekad i zbog žeđi. Jeste li probali djetetu dati malo vode? Možda je žedna.</para>
<para>Savjetovala bih Vam da počnete s dorhranom prema <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/kategorija/hr/bebe/21/kalendar-dohrane-i-vazne-smjernice-o-prehrani-beba-koje-nam-otkriva/8763/1/">kalendaru dohrane</ulink> te da krenete s pokojim kašastim obrokom u danu, ukoliko curica pojede tek par žličica kašaste hrane jednostavno joj ponudite bočicu koja će sadržavati taj isti obrok samo u rjeđem obliku (npr. mliječno-žitni obrok: adaptirana formula/majčino mlijeko + riža/kukuruz + banana – kašasto, prvo se ponudi tako, a nakon što dijete izgubi interes za kašasto isto se ponudi u bočici samo u rjeđoj formi). Kada se dijete uči jesti na žličicu na ovaj način mu se može ponuditi svaki obrok.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr">
 <emphasis>Definicija hrane d.o.o.</emphasis>
 </ulink>
</para>

Je li moja 5-mjesečna beba spremna na kruću hranu? Poštovani, moja curica ima 5 mjeseci, oko 7 kg i dugačka je 65 cm (rođena je s 47cm i 2750 g). Do 4. mjeseca sam dojila, nakon toga smo prešli na adaptirano mlijeko, Bebimil. 
    Do prije mjesec i pol spavala je noć s 3 hranjenja (podoj i odmah bi nastavila spavat) dok sad imamo 5 do 10 budenja svaku noć. Ide spavat oko 19 h i tad pojede cca 100-140ml, sljedeće hranjenje je oko 23:30 ili pnoći te pojede oko 100 ml te zadnje oko 3 sata ili 3:30 sati i tad pojede 50-100 ml. Između su česta buđenja svakih 1 h te uvijek traži da ju se uzme i odmah zaspi na rukama, ali ju je teško spustit u kinderbet. Inače jede svaka 2,5-3 h oko 150-170 ml, ali ne odjednom nego u više navrata (od prvog dana jela je manje obroke ali češće). Ne znam zašto se budi tako često sad kad bi trebala ići na veće razmake između buđenja? Spavala je bolje s 2 mj nego s 5 mjeseci. Meni to nema smisla i ne znam što bi trebala napravit. Do kad da joj dajem noćne obroke? Jesu oni zaista potreba ili samo navika? Obzirom da je pokazivala znakove da je željna probat krutu hranu, dala sam joj bananu i dobro je reagirala (otvarala usta i fino papala). Jela ju je 2 dana, ali 2. dan je već manje otvarala usta nego prvi, iako je više pojela nego prvi dan. Treći dan sam joj dala rižu s adaptiranim mlijekom i kad je vidjela žlicu uopće nije htjela otvarat usta te sam joj jedva uspjela dati nekoliko žličica da proba. Da li je to znak da je još uvijek nije spremna za krutu hranu? Zahvaljujem Vam na brzom odgovoru! Lp, Fugolina

Poštovana mama,
Čini se da Vašoj bebi samo dojenje i dojenačka formula više nisu dovoljni i da polako dolazi vrijeme da joj se u prehranu počnu uvoditi namirnice.
U dobi 5 mjeseci još uvijek je normalno pokoje buđenje kroz noć, kako zbog jela tako i zbog maženja, no ponekad i zbog žeđi. Jeste li probali djetetu dati malo vode? Možda je žedna.
Savjetovala bih Vam da počnete s dorhranom prema kalendaru dohrane te da krenete s pokojim kašastim obrokom u danu, ukoliko curica pojede tek par žličica kašaste hrane jednostavno joj ponudite bočicu koja će sadržavati taj isti obrok samo u rjeđem obliku (npr. mliječno-žitni obrok: adaptirana formula/majčino mlijeko + riža/kukuruz + banana – kašasto, prvo se ponudi tako, a nakon što dijete izgubi interes za kašasto isto se ponudi u bočici samo u rjeđoj formi). Kada se dijete uči jesti na žličicu na ovaj način mu se može ponuditi svaki obrok.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      Definicija hrane d.o.o.
   
 Klinfo.hr 

Je li moja 5-mjesečna beba spremna na kruću hranu?

<para>
 Poštovani! Majka sam dojilja osmomjesečne bebe. Unatrag 17 dana imam urtikariju, koja je akutna, te se javlja samo noću. Dermatolog mi je propisao Fenistil kapi ( 40 kapi x3). Znam da se fenistil kapi daju djeci, pa i bebama, ali u uputama kao i na HALMED-u piše da se ne preporučuju tijekom dojenja. Malo sam zbunjena pa Vas molim za pomoć, jer više ne mogu izdržati. bubyyc
</para>
<para>Poštovana,Fenistil kapi se mogu davati dojenčadi od 1. mjeseca života nadalje. To bi značilo da uzimanjem navedenog lijeka ne činite ništa loše po zdravlje svog djeteta.</para>
<para>
 <emphasis>Dr. Matilda Kovač Šižgorić, pedijatar-subspecijalist dječje neurologije, Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol</emphasis>
</para>

Fenistil kapi tijekom dojenja Znam da se fenistil kapi daju djeci, pa i bebama, ali u uputama kao i na HALMED-u piše da se ne preporučuju tijekom dojenja. Malo sam zbunjena pa Vas molim za pomoć, jer više ne mogu izdržati. 
   Poštovani! Majka sam dojilja osmomjesečne bebe. Unatrag 17 dana imam urtikariju, koja je akutna, te se javlja samo noću. Dermatolog mi je propisao Fenistil kapi ( 40 kapi x3). Znam da se fenistil kapi daju djeci, pa i bebama, ali u uputama kao i na HALMED-u piše da se ne preporučuju tijekom dojenja. Malo sam zbunjena pa Vas molim za pomoć, jer više ne mogu izdržati. bubyyc

Poštovana,Fenistil kapi se mogu davati dojenčadi od 1. mjeseca života nadalje. To bi značilo da uzimanjem navedenog lijeka ne činite ništa loše po zdravlje svog djeteta.

   Dr. Matilda Kovač Šižgorić, pedijatar-subspecijalist dječje neurologije, Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol
 Klinfo.hr 

Fenistil kapi tijekom dojenja

<para> U ljekarni smo kupili Encianov čaj od 100% brusnice, međutim, osoblje nam nije znalo re</para>
<para>Poštovani, nefrolog nam je preporučio da bebi spremamo čaj od brusnice. Beba sada ima 7 mjeseci, a u dobi od 4 mjeseca je bila hospitalizirana 8 dana zbog E-coli. U ljekarni smo kupili Encianov čaj od 100% brusnice, međutim, osoblje nam nije znalo reći kako treba dozirati pripremu čaja kada je beba u pitanju. Možete li mi Vi odgovoriti na to pitanje, te ima li možda još čajeva od brusnice od nekog drugog proizvođača što bi mogli ponuditi bebi, i kolika je dnevna preporučena količina unosa i da li nakon nekog vremena treba prekinuti s konzumacijom ili se čaj može piti konstantno? Znam da na hrvatskom tržištu postoje kapi koje se običavaju davati bebama, ali nama je preporučena baš konzumacija čaja. Hvala puno unaprijed. Mama A.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana gospođo,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Kako sam po subspecijalnosti neuropedijatar zbog Vašeg upita sam konzultirala dječjeg nefrologa. Odgovor je slijedeći: ukoliko je čaj od brusnice namjenjen za uputrebu kod dojenčadi (djeca do 12 mj.) upute koje to potvrđuju zajedno sa uputama o doziranju moraju se nalaziti na pakiranju proizvoda. Osobno, kolegica nefrolog bi Vašem djetetu savjetovala uzmanje kapi brusnice (Cranactin) 2x1 ml.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Srdačan pozdrav<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>dr.M.Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspecijalist pedijatrijske neurologije<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Čaj od brusnice za dojenčad Poštovani, nefrolog nam je preporučio da bebi spremamo čaj od brusnice. Beba sada ima 7 mjeseci, a u dobi od 4 mjeseca je bila hospitalizirana 8 dana zbog E-coli.  U ljekarni smo kupili Encianov čaj od 100% brusnice, međutim, osoblje nam nije znalo re
Poštovani, nefrolog nam je preporučio da bebi spremamo čaj od brusnice. Beba sada ima 7 mjeseci, a u dobi od 4 mjeseca je bila hospitalizirana 8 dana zbog E-coli. U ljekarni smo kupili Encianov čaj od 100% brusnice, međutim, osoblje nam nije znalo reći kako treba dozirati pripremu čaja kada je beba u pitanju. Možete li mi Vi odgovoriti na to pitanje, te ima li možda još čajeva od brusnice od nekog drugog proizvođača što bi mogli ponuditi bebi, i kolika je dnevna preporučena količina unosa i da li nakon nekog vremena treba prekinuti s konzumacijom ili se čaj može piti konstantno? Znam da na hrvatskom tržištu postoje kapi koje se običavaju davati bebama, ali nama je preporučena baš konzumacija čaja. Hvala puno unaprijed. Mama A.
   
   
   Poštovana gospođo,
   Kako sam po subspecijalnosti neuropedijatar zbog Vašeg upita sam konzultirala dječjeg nefrologa. Odgovor je slijedeći: ukoliko je čaj od brusnice namjenjen za uputrebu kod dojenčadi (djeca do 12 mj.) upute koje to potvrđuju zajedno sa uputama o doziranju moraju se nalaziti na pakiranju proizvoda. Osobno, kolegica nefrolog bi Vašem djetetu savjetovala uzmanje kapi brusnice (Cranactin) 2x1 ml.
   Srdačan pozdrav
   
   dr.M.Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspecijalist pedijatrijske neurologije
   Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
   
   
   
   
   
   
   
 Klinfo.hr 

Čaj od brusnice za dojenčad

<para>
 Nakon navršene dvije godine preselili smo se u drugi grad. Ja sam tri tjedna morala raditi na starom radnom mjestu, tako da sam samo vikendima bila uz njega. Nakon mog povratka primjetila sam zamuckivanje na prvim slogovima riječi. Međutim, stanje se pogoršalo. On sada zastaje na prvim i srednjim slogovima riječi i pritom svoju ruku drži na čelu i pomalo se grči kao da mu nedostaje zraka. Zanima me da li je još mali za posjet logopeda, može li se to odstraniti terapijama ili je to samo prolazna faza? Zabrinuta mama P.!
</para>
<para>Odvajanje od roditelja maloj djeci često vrlo teško padne i to dožive kao veliki stres (sjetite se kako je izgledalo za vrijeme prilagodbe na vrtić). To je normalna reakcija jer se poljulja djetetov siguran svijet koji pruža prisutnost roditelja. Odvajanje može uzrokovati regresijom primjerice, dijete koje više ne treba pelene, počne piškiti ili kakati u gaće, dijete koje je tek prohodalo, ponovno počne puzati i sl.</para>
<para>Kod Vašeg dječaka se to dogodilo na području govora. On je govorio fluentno dok ste svi bili na okupu, a nakon što se iznenada promijenilo njegovo do tada poznato okruženje (preselili ste u novo mjesto) te Vas nije bilo tijekom tjedna, on je regresirao. Regresija ukazuje da djetetu treba vremena da prihvati novu situaciju (u slučaju Vašeg dječaka da se navikne na novo okruženje i, ona tri tjedna, da ste Vi s njim samo tijekom vikenda). Osim toga, kao što ste primijetili, stanje se pogoršalo nakon ta tri tjedna – kod većine ljudi, pa tako i kod djece, manifestacija stresa je jača nakon što prođe situacija koja je prouzrokovala stres (ako povučemo paralelu s ljudima koji su doživjeli potres tada možete uočiti da je većina bila u gorem stanju nakon što je potres prošao nego dok se to sve događalo – dok se situacija odvija, tijelo prirodno reagira da preživi i da smanji učinak stresne situacije; tek nakon što situacija prođe, tijelo odreagira u punom intenzitetu).</para>
<para>U situacijama kada stavi ruku na čelo i kada se počne grčiti, nježno ga primite i zagrlite, recite mu da ste sada tu, da se brinete za njega, da ga volite, da ćete ostati s njim (bolje je izgovarati afirmativne rečenice umjesto „neću te ostaviti, neću otići“ jer mozak pamti u afirmativnom oblik mnogo lakše, što bi značilo da, unatoč dobroj namjeri iza rečenice „neću te ostaviti“, djetetov mozak može pamtiti „ostavit ću te“ ili biti duže uplašeno kao što je bilo kada je bilo ostavljeno tijekom tjedna; budući da dijete nema pojam vremena, njemu 5 dana, nije kao i nama 5 dana i tek na iskustvu Vašeg povratka ono može naučiti da ćete se Vi zbilja vratiti; dok nema to iskustvo, ono vjeruje da je ostavljeno). Ukoliko ostajete sami mirni u takvim situacijama, svoju mirnoću ćete prenijeti na njega i ovakve situacije će vjerojatno kraće trajati i možebitno s vremenom nestajati. Jer, što se zapravo vjerojatno događa u njegovoj glavici – postaje nesiguran! Iz osjećaja nesigurnosti u novoj okolini bez mame tijekom većeg dijela tjedna, ta nesigurnost se sada manifestira nedostatkom zraka i zamuckivanjem.</para>
<para>Dijete se u ovim situacijama nikako ne smije zezati što zamuckuje, biti nestrpljiv s njim ili mu davati poruku „kako to sada ne znaš reći, kada si kao manji znao“. Sve je to odraz njegove nesigurnosti i tek kada ponovno uspije doći do prethodnog osjećaja sigurnosti, tek tada će moći ponovno fluentno govoriti – ne prije! Dakle, ono što je na Vama činiti jest da budete vrlo strpljiv, da mu dajete onoliko vremena koliko mu treba da izgovori pojedinu riječ ili rečenicu, da mu dajete verbalne i neverbalne poruke da ga razumijete te da sami prihvaćate da će mu trebati određeni period da prebrodi dvije velike promjene koje su se istovremeno odvile prije tri mjeseca. Nekoj djeci treba duže vremena, nekoj kraće. To dosta ovisi o njihovom temperamentu tj. koliko brzo se inače prilagođavaju na novu situaciju. No, ono što ne smijete nikada zaboraviti jest – kada se trebao naviknuti na novo okruženje, Vas nažalost nije bilo tijekom tjedna, što mu to otežava cjelokupnu prilagodbu sada.</para>
<para>Što se tiče odlaska logopedu, vjerujem da to za sada nije potrebno. Kako će stjecati ponovnu sigurnost u Vas, u novu okolinu, u sebe, tako će se govor vrlo vjerojatno popravljati. Vaše adekvatne i podržavajuće reakcije, olakšat će mu da prebrodi ovaj stres. Ukoliko se ipak tijekom idućih 3-4 mjeseca stanje ne počne lagano poboljšavati ili se počne pogoršati, bilo bi dobro da posjetite psihologa koji će tada znati procijeniti da li mu je potreban logopedski tretman ili ne.</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Selidba, odvajanje i zamuckivanje u govoru kod 2-godišnjaka Moj sin ima dvije godine i tri mjeseca. Jako rano počeo je pričati, sklapati jednostavne rečenice. Tete iz jaslica su komentirale kako super priča za svoju dob. 
    Nakon navršene dvije godine preselili smo se u drugi grad. Ja sam tri tjedna morala raditi na starom radnom mjestu, tako da sam samo vikendima bila uz njega. Nakon mog povratka primjetila sam zamuckivanje na prvim slogovima riječi. Međutim, stanje se pogoršalo. On sada zastaje na prvim i srednjim slogovima riječi i pritom svoju ruku drži na čelu i pomalo se grči kao da mu nedostaje zraka. Zanima me da li je još mali za posjet logopeda, može li se to odstraniti terapijama ili je to samo prolazna faza? Zabrinuta mama P.!

Odvajanje od roditelja maloj djeci često vrlo teško padne i to dožive kao veliki stres (sjetite se kako je izgledalo za vrijeme prilagodbe na vrtić). To je normalna reakcija jer se poljulja djetetov siguran svijet koji pruža prisutnost roditelja. Odvajanje može uzrokovati regresijom primjerice, dijete koje više ne treba pelene, počne piškiti ili kakati u gaće, dijete koje je tek prohodalo, ponovno počne puzati i sl.
Kod Vašeg dječaka se to dogodilo na području govora. On je govorio fluentno dok ste svi bili na okupu, a nakon što se iznenada promijenilo njegovo do tada poznato okruženje (preselili ste u novo mjesto) te Vas nije bilo tijekom tjedna, on je regresirao. Regresija ukazuje da djetetu treba vremena da prihvati novu situaciju (u slučaju Vašeg dječaka da se navikne na novo okruženje i, ona tri tjedna, da ste Vi s njim samo tijekom vikenda).  Osim toga, kao što ste primijetili, stanje se pogoršalo nakon ta tri tjedna – kod većine ljudi, pa tako i kod djece, manifestacija stresa je jača nakon što prođe situacija koja je prouzrokovala stres (ako povučemo paralelu s ljudima koji su doživjeli potres tada možete uočiti da je većina bila u gorem stanju nakon što je potres prošao nego dok se to sve događalo – dok se situacija odvija, tijelo prirodno reagira da preživi i da smanji učinak stresne situacije; tek nakon što situacija prođe, tijelo odreagira u punom intenzitetu).
U situacijama kada stavi ruku na čelo i kada se počne grčiti, nježno ga primite i zagrlite, recite mu da ste sada tu, da se brinete za njega, da ga volite, da ćete ostati s njim (bolje je izgovarati afirmativne rečenice umjesto „neću te ostaviti, neću otići“ jer mozak pamti u afirmativnom oblik mnogo lakše, što bi značilo da, unatoč dobroj namjeri iza rečenice „neću te ostaviti“, djetetov mozak može pamtiti „ostavit ću te“ ili biti duže uplašeno kao što je bilo kada je bilo ostavljeno tijekom tjedna; budući da dijete nema pojam vremena, njemu 5 dana, nije kao i nama 5 dana i tek na iskustvu Vašeg povratka ono može naučiti da ćete se Vi zbilja vratiti; dok nema to iskustvo, ono vjeruje da je ostavljeno). Ukoliko ostajete sami mirni u takvim situacijama, svoju mirnoću ćete prenijeti na njega i ovakve situacije će vjerojatno kraće trajati i možebitno s vremenom nestajati. Jer, što se zapravo vjerojatno događa u njegovoj glavici – postaje nesiguran! Iz osjećaja nesigurnosti u novoj okolini bez mame tijekom većeg dijela tjedna, ta nesigurnost se sada manifestira nedostatkom zraka i zamuckivanjem.
Dijete se u ovim situacijama nikako ne smije zezati što zamuckuje, biti nestrpljiv s njim ili mu davati poruku „kako to sada ne znaš reći, kada si kao manji znao“. Sve je to odraz njegove nesigurnosti i tek kada ponovno uspije doći do prethodnog osjećaja sigurnosti, tek tada će moći ponovno fluentno govoriti – ne prije! Dakle, ono što je na Vama činiti jest da budete vrlo strpljiv, da mu dajete onoliko vremena koliko mu treba da izgovori pojedinu riječ ili rečenicu, da mu dajete verbalne i neverbalne poruke da ga razumijete te da sami prihvaćate da će mu trebati određeni period da prebrodi dvije velike promjene koje su se istovremeno odvile prije tri mjeseca. Nekoj djeci treba duže vremena, nekoj kraće. To dosta ovisi o njihovom temperamentu tj. koliko brzo se inače prilagođavaju na novu situaciju. No, ono što ne smijete nikada zaboraviti jest – kada se trebao naviknuti na novo okruženje, Vas nažalost nije bilo tijekom tjedna, što mu to otežava cjelokupnu prilagodbu sada.
Što se tiče odlaska logopedu, vjerujem da to za sada nije potrebno. Kako će stjecati ponovnu sigurnost u Vas, u novu okolinu, u sebe, tako će se govor vrlo vjerojatno popravljati. Vaše adekvatne i podržavajuće reakcije, olakšat će  mu da prebrodi ovaj stres. Ukoliko se ipak tijekom idućih 3-4 mjeseca stanje ne počne lagano poboljšavati ili se počne pogoršati, bilo bi dobro da posjetite psihologa koji će tada znati procijeniti da li mu je potreban logopedski tretman ili ne.

   Tatjana Gjurković,


   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Selidba, odvajanje i zamuckivanje u govoru kod 2-godišnjaka

<para>
 Urolog je napravio pregled koji je sinu dosta bio neugodan, (kada mu je kožicu povukao dole). U autu je sjedio glavom pognutom dole, naslonjenom na sjedalo vozača, neobično tužan. Takvog ga još nisam vidjela, to lice zauvjek ću pamtiti (zašto mi je to napravio, zbog čega) i šakice rukica stavio je skupa, prstiće lijeve ruke između prstića desne. Kada smo došli kući, sutradan je počeo imati napade vrištanja, plača, ljutnje, u licu bude jako crven. Inače prije tog pregleda sve smo rješavali razgovorom i uvjek je bio mirno djete. U tim situacijama kad ga ne mogu smiriti, ignoriram ga, ali to smirivanje malo duže traje. Od te treće kontrole bili smo za tjedan dana opet na kontroli, stanje se još više pogoršalo, svaka sitnica mu smeta. Sljedeća kontrola je za 6 mjeseci. Da li da nastavim ignoriranjem? I da li će se s vremenom trauma izbrisati. S poštovanjem, mama A.
</para>
<para>Žao mi je što Vaš sinčić prolazi zbog fimoze, ali je neobično da je tako jedan izoliran događaj utjecao na njega do ovih razmjera. Predlažem Vam da porazgovarate s njegovom pedijatricom da li je moguće da ovaj pregled mogao prouzrokovati određenu razinu boli nesnošljivu za dijete što bi moglo prouzrokovati traumu. Ono što Vi možete učiniti za njega jest da ste mu podrška (što vjerojatno već i jeste) u situacijama koje ga plaše na način da budete uz njega i pružate mu osjećaj sigurnosti.</para>
<para>Djeca obično imaju napadaj vrištanja, plača, ljutnje zbog nečeg, nešto žele ili trebaju. Ako nešto zahtjeva time, a nije riječ o potrebi već o želji, tada je važno ne dati mu tu stvar, dok vršti/plače/ljuti se jer će onda naučiti da na taj način može dobiti što već želi u tom trenutku.</para>
<para>S druge strane, ako mu je neka potreba nezadovoljena, tada treba idući puta prepoznati potrebu prije nego što počne vrištati/ljutiti se i zadovoljiti je. Potrebe se moraju zadovoljavati jer su one preduvjet za zdrav razvoj; dok želje s druge strane se ne trebaju uvijek ispunjavati. Uz sve to, jako je važno da se vodi računa o djetetovoj sigurnosti i da mu se ne dozvoli da udara sebe, druge ili namjerno uništava stvari. U tim situacijama ne smije ga se nikako nikada ignorirati već mu dati vrlo jasno do znanja da to ne smije činiti (čak i ako to znači fizički ga držati i ograničavati ga u tome).</para>
<para>Dijete sa 18 mjeseci postaje vrlo aktivno i dotadašnje ponašanje gubi svoju harmoniju (kao što ste naveli, prije ste mogli dogovorom riješiti problem). Sada se javlja prvi negativizam i djetetova glavna riječ postaje „Ne“ često bez obzira na zahtjev koji ste postavili pred njega. Dijete treba biti stalno pod nadzorom jer verbalne zabrane u ovom periodu nisu dovoljno. Raspoloženja su promjenjiva, burna i kratkotrajna. Skretanje pažnje je najbolji način preusmjeravanja djetetove pažnje i ponašanja. Riječ je o razvojnoj, normalnoj fazi u kojoj dijete stječe prvu autonomiju.</para>
<para>Nadam se da Vam je odgovor pomogao barem u nekoj mjeri.
<emphasis>Tatjana Gjurković,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Može li izolirani događaj biti trauma za dijete mlađe od 2 godine? Poštovanje, pitanje je vezano za moga sina (1 god. i 10 mj.) Prije dva tjedna bili smo na trećoj kontroli kod urologa zbog fimoze. 
    Urolog je napravio pregled koji je sinu dosta bio neugodan, (kada mu je kožicu povukao dole). U autu je sjedio glavom pognutom dole, naslonjenom na sjedalo vozača, neobično tužan. Takvog ga još nisam vidjela, to lice zauvjek ću pamtiti (zašto mi je to napravio, zbog čega) i šakice rukica stavio je skupa, prstiće lijeve ruke između prstića desne. Kada smo došli kući, sutradan je počeo imati napade vrištanja, plača, ljutnje, u licu bude jako crven. Inače prije tog pregleda sve smo rješavali razgovorom i uvjek je bio mirno djete. U tim situacijama kad ga ne mogu smiriti, ignoriram ga, ali to smirivanje malo duže traje. Od te treće kontrole bili smo za tjedan dana opet na kontroli, stanje se još više pogoršalo, svaka sitnica mu smeta. Sljedeća kontrola je za 6 mjeseci. Da li da nastavim ignoriranjem? I da li će se s vremenom trauma izbrisati. S poštovanjem, mama A.

Žao mi je što Vaš sinčić prolazi zbog fimoze, ali je neobično da je tako jedan izoliran događaj utjecao na njega do ovih razmjera. Predlažem Vam da porazgovarate s njegovom pedijatricom da li je moguće da ovaj pregled mogao prouzrokovati određenu razinu boli nesnošljivu za dijete što bi moglo prouzrokovati traumu. Ono što Vi možete učiniti za njega jest da ste mu podrška (što vjerojatno već i jeste) u situacijama koje ga plaše na način da budete uz njega i pružate mu osjećaj sigurnosti.
Djeca obično imaju napadaj vrištanja, plača, ljutnje zbog nečeg, nešto žele ili trebaju. Ako nešto zahtjeva time, a nije riječ o potrebi već o želji, tada je važno ne dati mu tu stvar, dok vršti/plače/ljuti se jer će onda naučiti da na taj način može dobiti što već želi u tom trenutku.
S druge strane, ako mu je neka potreba nezadovoljena, tada treba idući puta prepoznati potrebu prije nego što počne vrištati/ljutiti se i zadovoljiti je. Potrebe se moraju zadovoljavati jer su one preduvjet za zdrav razvoj; dok želje s druge strane se ne trebaju uvijek ispunjavati. Uz sve to, jako je važno da se vodi računa o djetetovoj sigurnosti i da mu se ne dozvoli da udara sebe, druge ili namjerno uništava stvari. U tim situacijama ne smije ga se nikako nikada ignorirati već mu dati vrlo jasno do znanja da to ne smije činiti (čak i ako to znači fizički ga držati i ograničavati ga u tome).
Dijete sa 18 mjeseci postaje vrlo aktivno i dotadašnje ponašanje gubi svoju harmoniju (kao što ste naveli, prije ste mogli dogovorom riješiti problem). Sada se javlja prvi negativizam i djetetova glavna riječ postaje „Ne“ često bez obzira na zahtjev koji ste postavili pred njega. Dijete treba biti stalno pod nadzorom jer verbalne zabrane u ovom periodu nisu dovoljno. Raspoloženja su promjenjiva, burna i kratkotrajna. Skretanje pažnje je najbolji način preusmjeravanja djetetove pažnje i ponašanja. Riječ je o razvojnoj, normalnoj fazi u kojoj dijete stječe prvu autonomiju.
Nadam se da Vam je odgovor pomogao barem u nekoj mjeri.
Tatjana Gjurković,


   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Može li izolirani događaj biti trauma za dijete mlađe od 2 godine?

<para>Moj stav je da u slučaju djeteta koje je imalo jednostavne febrilne konvulzije ne postoji apsolutna kontraindikacija da se to dijete ne upise u jaslice, ali kako je dokazano da je učestalost respiratornih i drugih infekcija veća u jaslicama, tako će i</para>
<para>
 Bok! Imam kćer (14 mjeseci) i nedavno je imala febrilne konvulzije prvog stupnja. Bili smo zaprimljeni u bolnicu i nakon detaljnih pretraga su nas otpustili doma. Nalazi su bili uglavnom uredni. Propisana nam je terapija diezapamom i kontrola za 6 mjeseci. Neurologica nam je savjetovala da ju ne dajemo u vrtić ako je ikako moguće jer ćemo prema njenom iskustvu stalno biti u bolnici. Kada smo pitali to isto njenu pedijatricu ona je rekla ma zašto ju ne bi davali u vrtić. Koji je vaš stav o tome? Unaprijed hvala na odgovoru. Fea
</para>
<para>Poštovana,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>febrilne konvulzije se manifestiraju kao posljedica djelovanja povišene temperature na nezreli mozak i termoregulacijski centar u razvoju i dijele se na jednostavne i složene, odnosno ne postoje «konvulzije prvog stupnja». Pretpostavljam da se kod Vašeg djeteta radilo o jednostavnim febrilnim konvulzijama (FK).</para>
<para>One se javljaju između 1. i 4. god. života (s tolerancijom do 5. god. života), dok se složene javljaju prije ili poslije navedene životne dobi. Kod jednostavnih FK napadaj traje do 10 min, dok kod složenih je trajanje dulje od 10 min. Izmjerena tjelesna temperatura kod jednostavnih FK je iznad 38,4 ˚C, dok je kod složenih ispod navedene vrijednosti. EEG zapis prije i poslije napadaja kod jednostavnih FK je normalan, a kod složenih abnormalan. Isto se odnosi i na neurološki status prije i poslije napadaja. Nema terapije diazepamom, već samo profilakse, nakon intenzivnih antipiretskih mjera u slučaju nove febrilne bolesti.</para>
<para>Moj stav je da u slučaju djeteta koje je imalo jednostavne febrilne konvulzije ne postoji apsolutna kontraindikacija da se to dijete ne upise u jaslice, ali kako je dokazano da je učestalost respiratornih i drugih infekcija veća u jaslicama, tako će i Vaše dijete potencijalno biti češće bolesno, a na taj način češće u prilici da dođe do recidiva febrlnih konvulzija, mada to ovisi i o nizu drugih čimbenika. Stoga, pokušajte barem do 3 god. dijete izdvojiti iz kolektiva.</para>
<para>Odgovorila dr.M.Kovač Šižgorić, spec. pedijatar, subspec.pedijatrijske neurologije, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">www.poliklinika-sabol.hr</ulink>
</para>

Febrilne konvulzije i odlazak u vrtić Moj stav je da u slučaju djeteta koje je imalo jednostavne febrilne konvulzije ne postoji apsolutna kontraindikacija da se to dijete ne upise u jaslice, ali kako je dokazano da je učestalost respiratornih i drugih infekcija veća u jaslicama, tako će iBok Moj stav je da u slučaju djeteta koje je imalo jednostavne febrilne konvulzije ne postoji apsolutna kontraindikacija da se to dijete ne upise u jaslice, ali kako je dokazano da je učestalost respiratornih i drugih infekcija veća u jaslicama, tako će i

   Bok! Imam kćer (14 mjeseci) i nedavno je imala febrilne konvulzije prvog stupnja. Bili smo zaprimljeni u bolnicu i nakon detaljnih pretraga su nas otpustili doma. Nalazi su bili uglavnom uredni. Propisana nam je terapija diezapamom i kontrola za 6 mjeseci. Neurologica nam je savjetovala da ju ne dajemo u vrtić ako je ikako moguće jer ćemo prema njenom iskustvu stalno biti u bolnici. Kada smo pitali to isto njenu pedijatricu ona je rekla ma zašto ju ne bi davali u vrtić. Koji je vaš stav o tome? Unaprijed hvala na odgovoru. Fea

Poštovana,febrilne konvulzije se manifestiraju kao posljedica djelovanja povišene temperature na nezreli mozak i termoregulacijski centar u razvoju i dijele se na jednostavne i složene, odnosno ne postoje «konvulzije prvog stupnja». Pretpostavljam da se kod Vašeg djeteta radilo o jednostavnim febrilnim konvulzijama (FK).
One se javljaju između 1. i 4. god. života (s tolerancijom do 5. god. života), dok se složene javljaju prije ili poslije navedene životne dobi. Kod jednostavnih FK napadaj traje do 10  min, dok kod složenih je trajanje dulje od 10  min. Izmjerena tjelesna temperatura kod jednostavnih FK je iznad 38,4 ˚C, dok je kod složenih ispod navedene vrijednosti. EEG zapis prije i poslije napadaja kod jednostavnih FK je normalan, a kod složenih abnormalan. Isto se odnosi i na neurološki status prije i poslije napadaja. Nema terapije diazepamom, već samo profilakse, nakon intenzivnih antipiretskih mjera u slučaju nove febrilne bolesti.
Moj stav je da u slučaju djeteta koje je imalo jednostavne febrilne konvulzije ne postoji apsolutna kontraindikacija da se to dijete ne upise u jaslice, ali kako je dokazano da je učestalost respiratornih i drugih infekcija veća u jaslicama, tako će i Vaše dijete potencijalno biti češće bolesno, a na taj način češće u prilici da dođe do recidiva febrlnih konvulzija, mada to ovisi i o nizu drugih čimbenika. Stoga, pokušajte barem do 3 god. dijete izdvojiti iz kolektiva.
Odgovorila dr.M.Kovač Šižgorić, spec. pedijatar, subspec.pedijatrijske neurologije, www.poliklinika-sabol.hr
 Klinfo.hr 

Febrilne konvulzije i odlazak u vrtić

<para>
 Poštovani, molim vas mišljenje oko dva problema: 
</para>
<para>1 djeca su svakodnevno i cjelodnevno okružena sapunicama i neprimjerenim načinima rješavanja životnih problema - živimo sa suprugovim roditeljima, koji su u mirovini i po cijele dane gledaju tv. Starija djevojčica ima 4 godine i opsjednuta je pitanjima o smrti, ukapanju pokojnika - kad napokon popodne i dođem kući, slijede maratonski razgovori o tome što je stvarno, koji je zapravo posao glumaca, da je to pretvaranje, ali nisam sigurna razumiju li djeca te dobi o čemu se radi. Kada je umro moj djed, rekli smo im da je u raju i da nas čuva, a nedavno je vidjela ukapanje i nije joj jasno kao se može tijelo odvojiti i biti istovremeno i u zemlji i na nebu. Vidim da je zbunjena i ne znam što bih joj još mogla reći.
2. U lošim sam odnosima sa svekrom i svekrvom, između ostalog i zbog različitog pogleda na odgajanje, ali smo zbog nedostatka novca prisiljeni tamo živjeti - par smo se puta verbalno sukobili i ja sam odlučila da je za moje, ali i psihičko zdravlje djece bolje da uopće ne komuniciram s njima, jer ne znam koja bi sljedeća riječ mogla biti okidač. Djeca su zbunjena, ali sam pokušala objasniti da se mama i djed ne slažu jer je govorio ružne stvari o mami. Starija je to nekako prihvatila, ali je malađa (2,5) počela ispitivati zašto ne pričam. Stresna je to situacija i bojim se kakav će to utjecaj imati na njihov odgoj. Mislim da je problem u tome što sam povukla granice i ispala glavni negativac u cijeloj obitelji. Djeci pokušavam odgovoriti na svako pitanje, veća je šteta ako ostanu zbunjena, ali se pitam neće li oni to pokušati iskoristiti jednog dana kad narastu i manipulirati odraslima oko sebe. Može li razgovor ublažiti loše životne situacije? Na koja ponašanja da pripazim kako bih uočila dječje nezadovoljstvo i patnju zbog njihove okoline? Hvala, lijep pozdrav!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>R.</para>
<para>Draga R.,
Prije svega bih Vam htjela dati jedan savjet koji općenito vrijedi i sigurno će Vam pomoći u obije opisane situacije: Opustite se. Vašoj djeci se ništa strašno neće dogoditi zbog problema koje ste naveli, niti će išta od ovoga što se opisali imati trajne posljedice na njihovu osobnost. Sve ovo može biti neugodno za vas, može biti ponekad neugodno ili zbunjujuće i za njih ali načelno – ništa strašno se ne događa i iz ovoga što ste napisali ne vidim da će se nešto sudbonosno dogoditi.</para>
<para>Sad da krenemo konkretno. Što se tiče prvog pitanja, dječja pitanja o smrti, pogrebu, duši su sasvim normalna. Važno je da o tom pitanju razgovarate kao i o svakoj drugoj temi i da su Vaši odgovori u skladu s Vašim razmišljanjima i stavovima o tome, jer ćete jedino tako biti konzistentni u svakom odgovoru, što će dijete najmanje zbunjivati. Nemojte upasti u grešku da se usklađujete sa stavovima okoline – djeci recite ono što je vaše viđenje, a ostali neka kažu svoje.</para>
<para>Budite bez brige, dijete će razumjeti da Vi vidite smrt na jedan način, a okolina na drugi. Faza zbunjenosti i propitkivanja sigurno neće trajati predugo. Ako ne znate što reći djetetu na pitanja o odlasku duše u raj, možete se posavjetovati s Vašim svećenikom, pa i dogovoriti razgovor u troje s Vašim djetetom – sigurna sam da svećenik to neće odbiti.</para>
<para>Što se tiče drugog pitanja, dobro je da ste prema djeci iskreni. Zadržite takav stav i prepustite njima da sami u svojim glavama poslože ono što ste im rekli Vi i drugi u obitelji. Bitno je i da ih ne osuđujete bez obzira na zaključak koji će donijeti – on je ionako privremen, pa i ako je pogrešan, do puberteta je daleko – promijenit će ga do tada barem deset puta.</para>
<para>Kako ćete uočiti patnju djeteta? Pa reći će Vam djeca sama. To se ne morate brinuti. Problem najčešće nije u tome da dijete ne govori što ga muči, nego da roditelj ne čuje kada dijete kaže da ga nešto muči – ne shvaća dijete ozbiljno, misleći da problemi djeteta nisu tko veliki kao njegovi. Ako se konzistentno držite jednostavnog odnosa iskrenog izražavanja onoga što mislite i slušate što Vam dijete govori, ne iskrivljavajući njegove riječi svojim stavovima ili predrasudama, ništa Vam neće promaći.</para>
<para>Iz ovoga što ste napisali čini mi se da ste na pravome putu. Nastavite tako i nećete pogriješiti - nećete učiniti ili propustiti učiniti nešto što bi vašu djecu u bilo čemu u životu zakinulo.</para>
<para>
 <emphasis>Jelena Vrsaljko, </emphasis>
 <emphasis>TA psihoterapeut, NLP trener, soc. radnik</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Razgovori s djecom o smrti i iskrenost Poštovani, molim vas mišljenje oko dva problema: 

1. 
   Poštovani, molim vas mišljenje oko dva problema: 

1 djeca su svakodnevno i cjelodnevno okružena sapunicama i neprimjerenim načinima rješavanja životnih problema - živimo sa suprugovim roditeljima, koji su u mirovini i po cijele dane gledaju tv. Starija djevojčica ima 4 godine i opsjednuta je pitanjima o smrti, ukapanju pokojnika - kad napokon popodne i dođem kući, slijede maratonski razgovori o tome što je stvarno, koji je zapravo posao glumaca, da je to pretvaranje, ali nisam sigurna razumiju li djeca te dobi o čemu se radi. Kada je umro moj djed, rekli smo im da je u raju i da nas čuva, a nedavno je vidjela ukapanje i nije joj jasno kao se može tijelo odvojiti i biti istovremeno i u zemlji i na nebu. Vidim da je zbunjena i ne znam što bih joj još mogla reći.
2. U lošim sam odnosima sa svekrom i svekrvom, između ostalog i zbog različitog pogleda na odgajanje, ali smo zbog nedostatka novca prisiljeni tamo živjeti - par smo se puta verbalno sukobili i ja sam odlučila da je za moje, ali i psihičko zdravlje djece bolje da uopće ne komuniciram s njima, jer ne znam koja bi sljedeća riječ mogla biti okidač. Djeca su zbunjena, ali sam pokušala objasniti da se mama i djed ne slažu jer je govorio ružne stvari o mami. Starija je to nekako prihvatila, ali je malađa (2,5) počela ispitivati zašto ne pričam. Stresna je to situacija i bojim se kakav će to utjecaj imati na njihov odgoj. Mislim da je problem u tome što sam povukla granice i ispala glavni negativac u cijeloj obitelji. Djeci pokušavam odgovoriti na svako pitanje, veća je šteta ako ostanu zbunjena, ali se pitam neće li oni to pokušati iskoristiti jednog dana kad narastu i manipulirati odraslima oko sebe. Može li razgovor ublažiti loše životne situacije? Na koja ponašanja da pripazim kako bih uočila dječje nezadovoljstvo i patnju zbog njihove okoline? Hvala, lijep pozdrav!R.
Draga R.,
Prije svega bih Vam htjela dati jedan savjet koji općenito vrijedi i sigurno će Vam pomoći u obije opisane situacije: Opustite se. Vašoj djeci se ništa strašno neće dogoditi zbog problema koje ste naveli, niti će išta od ovoga što se opisali imati trajne posljedice na njihovu osobnost. Sve ovo može biti neugodno za vas, može biti ponekad neugodno ili zbunjujuće i za njih ali načelno – ništa strašno se ne događa i iz ovoga što ste napisali ne vidim da će se nešto sudbonosno dogoditi.
Sad da krenemo konkretno. Što se tiče prvog pitanja, dječja pitanja o smrti, pogrebu, duši su sasvim normalna. Važno je da o tom pitanju razgovarate kao i o svakoj drugoj temi i da su Vaši odgovori u skladu s Vašim razmišljanjima i stavovima o tome, jer ćete jedino tako biti konzistentni u svakom odgovoru, što će dijete najmanje zbunjivati. Nemojte upasti u grešku da se usklađujete sa stavovima okoline – djeci recite ono što je vaše viđenje, a ostali neka kažu svoje.
Budite bez brige, dijete će razumjeti da Vi vidite smrt na jedan način, a okolina na drugi. Faza zbunjenosti i propitkivanja sigurno neće trajati predugo. Ako ne znate što reći djetetu na pitanja o odlasku duše u raj, možete se posavjetovati s Vašim svećenikom, pa i dogovoriti razgovor u troje s Vašim djetetom – sigurna sam da svećenik to neće odbiti.
Što se tiče drugog pitanja, dobro je da ste prema djeci iskreni. Zadržite takav stav i prepustite njima da sami u svojim glavama poslože ono što ste im rekli Vi i drugi u obitelji. Bitno je i da ih ne osuđujete bez obzira na zaključak koji će donijeti – on je ionako privremen, pa i ako je pogrešan, do puberteta je daleko – promijenit će ga do tada barem deset puta.
Kako ćete uočiti patnju djeteta? Pa reći će Vam djeca sama. To se ne morate brinuti. Problem najčešće nije u tome da dijete ne govori što ga muči, nego da roditelj ne čuje kada dijete kaže da ga nešto muči – ne shvaća dijete ozbiljno, misleći da problemi djeteta nisu tko veliki kao njegovi. Ako se konzistentno držite jednostavnog odnosa iskrenog izražavanja onoga što mislite i slušate što Vam dijete govori, ne iskrivljavajući njegove riječi svojim stavovima ili predrasudama, ništa Vam neće promaći.
Iz ovoga što ste napisali čini mi se da ste na pravome putu. Nastavite tako i nećete pogriješiti -  nećete učiniti ili propustiti učiniti nešto što bi vašu djecu u bilo čemu u životu zakinulo.

   Jelena Vrsaljko, 
   TA psihoterapeut, NLP trener, soc. radnik


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Razgovori s djecom o smrti i iskrenost

<para>Poštovani, Razmišljam koji je najbolji način da započnem pisati ono što me muči. Odlučila sam odmah prijeći na stvar, jer drugačije ne znam. Po zanimanju sam učiteljica i zbilja volim to što radim. Međutim, kada se radi o maloj djeci, tu ne znam puno i učim dok gledam svoju djecu kako rastu. Imam curicu od 2 godine i 10 mjeseci i dječaka od 10 mjeseci. Negdje oko njenog drugog rođendana sam se požalila pedijatrici u savjetovalištu da imamo problema jer dijete neće gristi i žvakati hranu, a ona je odgovorila: učite ju! Ne okrivljujem ju za ništa, jer znam koliko puno posla ima, tamo je uvijek gužva i ona je zbilja pedantna i nikad ništa ne prepušta slučaju, ali joj malčice zamjeram jer nema vremena za „savjetovanje“ i razgovor. Mi smo pokušavali svašta doma i „učili“ kako smo znali, ali do danas nismo napravili ništa. Čini mi se da je postalo još gore, jer sada dijete pokazuje i znakove stresa kad treba jesti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Neki dan sam opet ponovila pedijatrici naš problem, ovaj puta je ustanovila „poremećaj u ponašanju“ i uputila nas da se naručimo kod psihologa na pedijatriji u bolnici. Ja ću to i napraviti, ali bih zbilja voljela kada bih prije svega mogla s nekim porazgovarati: jel' se događa i drugoj djeci? Jel' neće žvakati jer sam joj predugo pasirala hranu? Jel' to poremećaj koji se veže uz nedonoščad? (ona je rođena 5 tjedana ranije, zbog moje hipertenzije, uvijek je bila sitna i nikad ju hrana nije pretjerano zanimala, ali je inače zdrava). Jel' to faza koja će proći bez prevelike strke? <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nadala sam se da je tako i da će uz bracu i ona početi normalno jesti, ali sad braco jede sve a ona i dalje ništa. Ona jednostavno ne zna što bi s krutom hranom u ustima, ne zna koristiti zube, počne se gušiti, plakati i tu bude kraj. Po prirodi je plaha, nepovjerljiva i boji se svega i svačega, svega nepoznatoga, pa tako i hrane. Nikad ju nismo nagovorili da proba sladoled, sok ili neke druge namirnice koje ne treba žvakati. Neki strahovi su se s vremenom izgubili (od stranih ljudi, prostora...), ali mnogi još nisu. Po ničemu drugome ne odudara od prosječnih vršnjaka, sudeći prema onome što sam pročitala i primijetila kod druge djece. Vjerojatno ovo što sam napisala nije dovoljno za neki detaljniji odgovor, ali bilo kakav odgovor koji će mi, osim osjećaja krivice da sam sama svojem djetetu učinila medvjeđu uslugu jer sam joj mljela hranu i tako ju učinila invalidom (vjerujte, toga imam na pretek), dati ohrabrenje da je problem rješiv na ovaj ili onaj način značit će mi puno. U očekivanju vašeg odgovora, Srdačno vas pozdravljam. Mama x. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Problem hranjenja koji navodite kod Vaše djevojčice može biti posljedica kulturoloških i socijalnih čimbenika (različiti postupci uvođenja nove hrane, način hranjenja – prelazak s dojenja na hranjenje žlicom, razni rituali pri hranjenju i sl.) i osobina Vašeg djeteta. Budući da je trudnoća bila komplicirana i da je djevojčica rođena prije termina vjerojatno se radi o neurorizičnom djetetu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Navodite da otežano grize i guta hranu, odbija i otežano prihvaća nova jela, da je emocionalno osjetljivija, nepovjerljiva i bojažljiva djevojčica. Kroz takav opis nameće se pomisao da su poteškoće hranjenja možda povezane s lošijom preradom osjetilnih informacija (poremećaj senzoričke integracije). <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Da bi riješili Vaš problem svakako se javite psihologu koji će točnije utvrditi prirodu problema hranjenja (utjecaj okoline i/ili osobina djeteta), te Vas detaljnije posavjetovati o mogućnosti poticanja senzoričke integracije, načinu hranjenja, odgojnom pristupu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Tatjana Puljiz, prof., mr.spec.klinički psiholog, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr"> Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Problemi sa žvakanjem hrane Negdje oko njenog drugog rođendana sam se požalila pedijatrici u savjetovalištu da imamo problema jer dijete neće gristi i žvakati hranu, a ona je odgovorila: učite ju. Poštovani, Razmišljam koji je najbolji način da započnem pisati ono što me muči. Odlučila sam odmah prijeći na stvar, jer drugačije ne znam. Po zanimanju sam učiteljica i zbilja volim to što radim. Međutim, kada se radi o maloj djeci, tu ne znam puno i učim dok gledam svoju djecu kako rastu. Imam curicu od 2 godine i 10 mjeseci i dječaka od 10 mjeseci. Negdje oko njenog drugog rođendana sam se požalila pedijatrici u savjetovalištu da imamo problema jer dijete neće gristi i žvakati hranu, a ona je odgovorila: učite ju! Ne okrivljujem ju za ništa, jer znam koliko puno posla ima, tamo je uvijek gužva i ona je zbilja pedantna i nikad ništa ne prepušta slučaju, ali joj malčice zamjeram jer nema vremena za „savjetovanje“ i razgovor. Mi smo pokušavali svašta doma i „učili“ kako smo znali, ali do danas nismo napravili ništa. Čini mi se da je postalo još gore, jer sada dijete pokazuje i znakove stresa kad treba jesti. Neki dan sam opet ponovila pedijatrici naš problem, ovaj puta je ustanovila „poremećaj u ponašanju“ i uputila nas da se naručimo kod psihologa na pedijatriji u bolnici. Ja ću to i napraviti, ali bih zbilja voljela kada bih prije svega mogla s nekim porazgovarati: jel' se događa i drugoj djeci? Jel' neće žvakati jer sam joj predugo pasirala hranu? Jel' to poremećaj koji se veže uz nedonoščad? (ona je rođena 5 tjedana ranije, zbog moje hipertenzije, uvijek je bila sitna i nikad ju hrana nije pretjerano zanimala, ali je inače zdrava). Jel' to faza koja će proći bez prevelike strke? Nadala sam se da je tako i da će uz bracu i ona početi normalno jesti, ali sad braco jede sve a ona i dalje ništa. Ona jednostavno ne zna što bi s krutom hranom u ustima, ne zna koristiti zube, počne se gušiti, plakati i tu bude kraj. Po prirodi je plaha, nepovjerljiva i boji se svega i svačega, svega nepoznatoga, pa tako i hrane. Nikad ju nismo nagovorili da proba sladoled, sok ili neke druge namirnice koje ne treba žvakati. Neki strahovi su se s vremenom izgubili (od stranih ljudi, prostora...), ali mnogi još nisu. Po ničemu drugome ne odudara od prosječnih vršnjaka, sudeći prema onome što sam pročitala i primijetila kod druge djece. Vjerojatno ovo što sam napisala nije dovoljno za neki detaljniji odgovor, ali bilo kakav odgovor koji će mi, osim osjećaja krivice da sam sama svojem djetetu učinila medvjeđu uslugu jer sam joj mljela hranu i tako ju učinila invalidom (vjerujte, toga imam na pretek), dati ohrabrenje da je problem rješiv na ovaj ili onaj način značit će mi puno. U očekivanju vašeg odgovora, Srdačno vas pozdravljam. Mama x. 
   
   Problem hranjenja koji navodite kod Vaše djevojčice može biti posljedica kulturoloških i socijalnih čimbenika (različiti postupci uvođenja nove hrane, način hranjenja – prelazak s dojenja na hranjenje žlicom, razni rituali pri hranjenju i sl.) i osobina Vašeg djeteta. Budući da je trudnoća bila komplicirana i da je djevojčica rođena prije termina vjerojatno se radi o neurorizičnom djetetu. 
   Navodite da otežano grize i guta hranu, odbija i otežano prihvaća nova jela, da je emocionalno osjetljivija, nepovjerljiva i bojažljiva djevojčica. Kroz takav opis nameće se pomisao da su poteškoće hranjenja možda povezane s lošijom preradom osjetilnih informacija (poremećaj senzoričke integracije). 
   Da bi riješili Vaš problem svakako se javite psihologu koji će točnije utvrditi prirodu problema hranjenja (utjecaj okoline i/ili osobina djeteta), te Vas detaljnije posavjetovati o mogućnosti poticanja senzoričke integracije, načinu hranjenja, odgojnom pristupu. 
   
   Tatjana Puljiz, prof., mr.spec.klinički psiholog,  Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
   
   
 Klinfo.hr 

Problemi sa žvakanjem hrane

<para>
 Ima 4,5 godine, zanimljiv je, razigran, izuzetno veseo, zna dosta pjesmica, brzo ih pamti, broji samo do 10, zna boje... ali ne zna se ponašati u društvu. Meni je najveći problem udaranje, jer često zna udariti drugu djecu bez razloga. Ima sestru (10 godina) koju stalno ili štipa ili udara. Moja reakcija je nekad kazna (soba), a nekada i grubo vikanje jer stvarno ne znam kako to rješiti. Traje to dugo i čitam stalno o odgoju djece i pokušavam pričati s njim, ali to se i dalje ponavlja. Zna se on nekada i lijepo igrati, nije sebičan, voli društvo, ali ja stalno hodam za njim i pazim da ne lupi nekoga dok se igra. Također je tvrdoglav i veoma često ne sluša moje "ne". Eto, to je to uglavnom. Ima još puno i lijepih i onih manje lijepih osobina, ali o tome poslije vašeg odgovora kojem se nadam... Pozdrav, beta
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Prije svega bih željela reći da prema svemu napisanom imate divnog i darovitog sina. Problem koji imate s njim odraz je vjerojatno njegovog temperamenta, dakle određenih urođenih karakteristika zbog kojih su neka djeca „življa“ i inicijalno manje empatična prema drugima u svojoj okolini. To donosi i svoje prednosti – takva će se djeca kasnije lakše izboriti za sebe, a svi znamo koliko je u današnjem svijetu to važno.</para>
<para>No, s druge strane, za život su jednako važne socijalne vještine kojima moramo naučiti svoje dijete. Među te vještine spadaju i granice u agresivnom ponašanju prema drugima. Neku je djecu lakše naučiti tim granicama, drugu teže – vaš dječak očito spada u tu drugu skupinu djece.</para>
<para>Na žalost, da biste to naučili vašeg sina, postoji samo jedna metoda – primjereno kažnjavanje. Kad kažem „primjereno“, to znači da je ono prikladno težini djela za koje želimo kazniti dijete te pravovremeno i dosljedno provedeno. Konkretno: Kada vaš sin udari drugo dijete, kazna mora biti odmah određena i, kad god to okolnosti dozvoljavaju, što prije izvršena, kako bi dijete jasno razumjelo da je kazna posljedica točno određenog čina. Najbolje je da prije te situacije razmislite kako ćete ga kazniti, kako ne biste u ljutini odredili prestrogu kaznu ili kaznu koju realno ne možete izvršiti. Ni Vi ni Vaše dijete nemate ništa od toga da nakon njegovog udarca dreknete „Sada nema crtića mjesec dana!“, ako ga, na primjer, čuva baka koja će mu dozvoliti da gleda crtiće. Pogotovo je loše ako kasnije odustanete od kazne jer mislite da je prestroga – davanje pa ublažavanje kazne ili odustajanje od nje zbunjuje dijete i zamagljuje vezu između čina i kazne. Načelno, blaža će kazna koja je uvijek i dosljedno provedena imati bolji učinak od stroge kazne koja se ne provodi dosljedno.</para>
<para>Za kraj, još jedna važna napomena: Roditeljeva je dužnost, i moralna i zakonska, osigurati djetetu zadovoljenje njegovih osnovnih potreba. Zato nikada ne kažnjavajte onemogućavanjem zadovoljenja osnovnih potreba poput „danas za tebe nema večere“. Postoje mnogi drugi načini kažnjavanja uskraćivanjem djetetovih zadovoljstava i želja koji ne zadiru u osnovne egzistencijalne potrebe djeteta.</para>
<para>Ukoliko ustrajete u kažnjavanju agresivnog ponašanja i pri tome budete dosljedni, ukoliko će Vaša neverbalna komunikacija biti usklađena s verbalnom vrlo je vjerojatno da ćete postići svoj cilj.</para>
<para>
 <emphasis>Jelena Vrsaljko, </emphasis>
 <emphasis>TA psihoterapeut, NLP trener</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako spriječiti dijete (4,5 god.) da udara drugu djecu? Poštovani, ne znam kako da počnem, ali ukratko, moj "problem" je u tome što ne znam kako da "obuzdam" svog sinčića. 
    Ima 4,5 godine, zanimljiv je, razigran, izuzetno veseo, zna dosta pjesmica, brzo ih pamti, broji samo do 10, zna boje... ali ne zna se ponašati u društvu. Meni je najveći problem udaranje, jer često zna udariti drugu djecu bez razloga. Ima sestru (10 godina) koju stalno ili štipa ili udara. Moja reakcija je nekad kazna (soba), a nekada i grubo vikanje jer stvarno ne znam kako to rješiti. Traje to dugo i čitam stalno o odgoju djece i pokušavam pričati s njim, ali to se i dalje ponavlja. Zna se on nekada i lijepo igrati, nije sebičan, voli društvo, ali ja stalno hodam za njim i pazim da ne lupi nekoga dok se igra. Također je tvrdoglav i veoma često ne sluša moje "ne". Eto, to je to uglavnom. Ima još puno i lijepih i onih manje lijepih osobina, ali o tome poslije vašeg odgovora kojem se nadam... Pozdrav, beta

Draga mama,
Prije svega bih željela reći da prema svemu napisanom imate divnog i darovitog sina. Problem koji imate s njim odraz je vjerojatno njegovog temperamenta, dakle određenih urođenih karakteristika zbog kojih su neka djeca „življa“ i inicijalno manje empatična prema drugima u svojoj okolini. To donosi i svoje prednosti – takva će se djeca kasnije lakše izboriti za sebe, a svi znamo koliko je u današnjem svijetu to važno.
No, s druge strane, za život su jednako važne socijalne vještine kojima moramo naučiti svoje dijete. Među te vještine spadaju i granice u agresivnom ponašanju prema drugima. Neku je djecu lakše naučiti tim granicama, drugu teže – vaš dječak očito spada u tu drugu skupinu djece.
Na žalost, da biste to naučili vašeg sina, postoji samo jedna metoda – primjereno kažnjavanje. Kad kažem „primjereno“, to znači da je ono prikladno težini djela za koje želimo kazniti dijete te pravovremeno i dosljedno provedeno. Konkretno: Kada vaš sin udari drugo dijete, kazna mora biti odmah određena i, kad god to okolnosti dozvoljavaju, što prije izvršena, kako bi dijete jasno razumjelo da je kazna posljedica točno određenog čina. Najbolje je da prije te situacije razmislite kako ćete ga kazniti, kako ne biste u ljutini odredili prestrogu kaznu ili kaznu koju realno ne možete izvršiti. Ni Vi ni Vaše dijete nemate ništa od toga da nakon njegovog udarca dreknete „Sada nema crtića mjesec dana!“, ako ga, na primjer, čuva baka koja će mu dozvoliti da gleda crtiće. Pogotovo je loše ako kasnije odustanete od kazne jer mislite da je prestroga – davanje pa ublažavanje kazne ili odustajanje od nje zbunjuje dijete i zamagljuje vezu između čina i kazne. Načelno, blaža će kazna koja je uvijek i dosljedno provedena imati bolji učinak od stroge kazne koja se ne provodi dosljedno.
Za kraj, još jedna važna napomena: Roditeljeva je dužnost, i moralna i zakonska, osigurati djetetu zadovoljenje njegovih osnovnih potreba. Zato nikada ne kažnjavajte onemogućavanjem zadovoljenja osnovnih potreba poput „danas za tebe nema večere“. Postoje mnogi drugi načini kažnjavanja uskraćivanjem djetetovih zadovoljstava i želja koji ne zadiru u osnovne egzistencijalne potrebe djeteta.
Ukoliko ustrajete u kažnjavanju agresivnog ponašanja i pri tome budete dosljedni, ukoliko će Vaša neverbalna komunikacija biti usklađena s verbalnom vrlo je vjerojatno da ćete postići svoj cilj.

   Jelena Vrsaljko, 
   TA psihoterapeut, NLP trener


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Kako spriječiti dijete (4,5 god.) da udara drugu djecu?

<para>
 . Preko noći kad se tako probudi je strašno, vrišti, baca se, viče nešto, a ako joj se pokušam približiti bude još gore. Ne znam više što bi napravila. Kad je pitam zašto plače, njen odgovor je - "zato", mislim da ni sama ne zna zašto to radi.
</para>
<para>
 Već sam je htjela voditi i kod doktora, bojim se da ne bi dobila fras ili da joj se nešto ne dogodi. Molim Vas za savjet!
Mama A.
</para>
<para>Kada dijete histerično plače u svrhu da dobije nešto, to svakako treba ignorirati u tom trenutku. Ali je jako važno naglasiti djetetu da neće dobiti to što traži kada vrišti. Ako kaže normalnim glasom što želi, tada će možda dobiti (važno je reći „možda“ tj. da joj se ne obećaje da će sigurno dobiti samo jer kaže normalnim glasom).</para>
<para>Međutim, isto je važno vidjeti što je to što ona traži.. da li je to pažnja, da li je to igra sa Vama ili nešto tome slično. Naime, djeca isprva mogu tražiti pažnju na suptilan način npr. doći će do stola za kojim Vi i npr. Vaši gosti razgovarate i može nešto reći. Na to Vi možete reći „ne mogu sa tobom sad razgovarati, poslije ćemo; budi dobra i idi se igrati“. I dijete se ode igrati (barem na kratko, jer je pažnja većine 3-godišnjaka vrlo kratka ali je učinilo ono što ste ju tražili), a onda kada to „poslije“ dođe, Vi na to zaboravite, imate mnoge obaveze još za napraviti.</para>
<para>Kada se nakupe ovakve situacije u kojima dijete ostaje razočarano, tada ono može svoju frustraciju početi izražavati na drugačije načine (mokrenjem u krevet iako je to već usvojilo, traženje bočicu iako više ne pije na bočicu, snažni otpori, vrištanje i sl.). Ukoliko je riječ o nakupljenoj frustraciji, tada je jasno zbog čega Vam ne zna dati odgovor na pitanje „zašto vrištiš“ – komunikacijske sposobnosti 3-godišnjeg djeteta nisu na razini da može dati odgovor na ovako kompleksno pitanje. Mnogi odrasli ne znaju reći zašto su frustrirani ili tužni ako to ne mogu povezati sa konkretnom situacijom, a imaju daleko bolji uvid u svoje osjećaje, misli, dosadašnja iskustva.</para>
<para>Ono što bih Vam savjetovala jest da pokušate istražiti razloge njezine možebitne frustracije – da li se mnogo puta u danu dogodi da joj kažete nešto poput „molim te zlato, idi se igrati, ja sada moram..., poslije ćemo..“ i onda to poslije nikada ne dođe? Ili se nikada nemate vremena istinski se poigrati s njom jer Vam se čini da Vas svakodnevne obaveze preplave i misli su Vam uvijek negdje drugdje? Također, često se odgovori djetetovog ponašanja mogu „pročitati“ u djetetovoj igri – slušajte što priča kada razgovaraju dvije lutkice (ili s kojim igračkama se već igra), koje im upute daje, na koji način se one ponašaju, što one traže itd.</para>
<para>Djetetova igra je odraz njegovog doživljavanja sebe i svijeta oko sebe, ono projicira doživljeno kroz igračke i igru. Kada saznate ove informacije, lakše ćete moći promijeniti svoje ponašanje prema njoj što bi trebalo dovesti do smanjenja histeričnog vikanja.
Ukoliko se to ne dogodi, poželjno je potrožiti pomoć kod dječjeg psihologa.</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Ispadi vrištanja i histeričnog plača kod 3-godišnjaka Molila bih vas za savjet, imam djevojčicu od 3 godine, u zadnje vrijeme ima ispade histeričnog plača, prvo je bilo samo kad nešto nije po njenome, pa sam je onda ignorirala i ona bi prestala sa tim, sada su ti ispadi sve češći i to obično prije spavanja poslijepodne i to traje vrlo kratko, smiri se i zaspi, no međutim sad je to počela raditi i navečer i preko noći 
   . Preko noći kad se tako probudi je strašno, vrišti, baca se, viče nešto, a ako joj se pokušam približiti bude još gore. Ne znam više što bi napravila. Kad je pitam zašto plače, njen odgovor je - "zato", mislim da ni sama ne zna zašto to radi.


   Već sam je htjela voditi i kod doktora, bojim se da ne bi dobila fras ili da joj se nešto ne dogodi. Molim Vas za savjet!
Mama A.

Kada dijete histerično plače u svrhu da dobije nešto, to svakako treba ignorirati u tom trenutku. Ali je jako važno naglasiti djetetu da neće dobiti to što traži kada vrišti. Ako kaže normalnim glasom što želi, tada će možda dobiti (važno je reći „možda“ tj. da joj se ne obećaje da će sigurno dobiti samo jer kaže normalnim glasom).
Međutim, isto je važno vidjeti što je to što ona traži.. da li je to pažnja, da li je to igra sa Vama ili nešto tome slično. Naime, djeca isprva mogu tražiti pažnju na suptilan način npr. doći će do stola za kojim Vi i npr. Vaši gosti razgovarate i može nešto reći. Na to Vi možete reći „ne mogu sa tobom sad razgovarati, poslije ćemo; budi dobra i idi se igrati“. I dijete se ode igrati (barem na kratko, jer je pažnja većine 3-godišnjaka vrlo kratka ali je učinilo ono što ste ju tražili), a onda kada to „poslije“ dođe, Vi na to zaboravite, imate mnoge obaveze još za napraviti.
Kada se nakupe ovakve situacije u kojima dijete ostaje razočarano, tada ono može svoju frustraciju početi izražavati na drugačije načine (mokrenjem u krevet iako je to već usvojilo, traženje bočicu iako više ne pije na bočicu, snažni otpori, vrištanje i sl.). Ukoliko je riječ o nakupljenoj frustraciji, tada je jasno zbog čega Vam ne zna dati odgovor na pitanje „zašto vrištiš“ – komunikacijske sposobnosti 3-godišnjeg djeteta nisu na razini da može dati odgovor na ovako kompleksno pitanje. Mnogi odrasli ne znaju reći zašto su frustrirani ili tužni ako to ne mogu povezati sa konkretnom situacijom, a imaju daleko bolji uvid u svoje osjećaje, misli, dosadašnja iskustva.
Ono što bih Vam savjetovala jest da pokušate istražiti razloge njezine možebitne frustracije – da li se mnogo puta u danu dogodi da joj kažete nešto poput „molim te zlato, idi se igrati, ja sada moram..., poslije ćemo..“ i onda to poslije nikada ne dođe? Ili se nikada nemate vremena istinski se poigrati s njom jer Vam se čini da Vas svakodnevne obaveze preplave i misli su Vam uvijek negdje drugdje? Također, često se odgovori djetetovog ponašanja mogu „pročitati“ u djetetovoj igri – slušajte što priča kada razgovaraju dvije lutkice (ili s kojim igračkama se već igra), koje im upute daje, na koji način se one ponašaju, što one traže itd.
Djetetova igra je odraz njegovog doživljavanja sebe i svijeta oko sebe, ono projicira doživljeno kroz igračke i igru. Kada saznate ove informacije, lakše ćete moći promijeniti svoje ponašanje prema njoj što bi trebalo dovesti do smanjenja histeričnog vikanja.
Ukoliko se to ne dogodi, poželjno je potrožiti pomoć kod dječjeg psihologa.

   Tatjana Gjurković,


   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Ispadi vrištanja i histeričnog plača kod 3-godišnjaka

<para>
 Naravno, zna ona i "normalno" govoriti. Najčešće se to događa kada se želi umiliti, kad nešto želi dobiti, kada nešto recitira ili pjeva. Pored toga je i jako osjećajna, pa su suze spremne jurnuti na i najmanji poticaj. Bojim se da bi je zbog toga mogli zadirkivati kad krene u školu. Inače ima puno prijatelja, jako je bistra i poslušna, pa sa njom stvarno nije teško. Probali smo u početku to ignorirati, pa kad to nije dalo rezultata, pokušali smo joj objasniti da je jednako draga i slatka kad priča "normalno". Ne bih joj voljela stvarati neki pritisak oko toga, pogotovo nakon što mi je jednom prilikom rekla da se ona trudi "normalno" govoriti. Ne znam kako pravilno postupiti, pa bi mi svaki savjet dobro došao. Mi
</para>
<para>Draga mama,
S obzirom da imate bistro, poslušno dijete koje ima puno prijatelja i s kojom nije teško, na vašem se mjestu ne bih previše brinula. Postoje različiti razlozi zašto dijete u određenom periodu počinje tepati, tj. zašto dolazi do regresije u govoru.</para>
<para>Jedan od čestih je kada dobije mlađeg brata ili sestru pa na taj način žele privući „oduzetu“ pažnju. Osim brata ili sestre takvo što može okinuti bilo koja nova beba u njenoj okolini.
Drugi razlog koji može biti da su na nesvjesnoj razini zaključili da na taj način mogu dobiti ono što žele. Čini mi se da bi to mogao biti razlog, jer ste i sami rekli da to čini kada se želi umiliti ili kada želi nešto dobiti.</para>
<para>Razgovarajte s njom normalno, nemojte pridavati pažnju njenom tepanju. U slučaju da je ne razumijete recite joj to i zamolite ju da kaže normalnim glasom. Svakako joj nemojte dopuštati da čini nešto samo zato što tepa. Ukoliko je to postala njena strategija slobodno joj razbijte istu. Možete joj i objasniti da neće dobiti nešto zato što tepa.</para>
<para>Što se tiče škole nemojte se „još“ brinuti u vezi toga. Trenutno ne znate kako će se ona ponašati u školi. Djeca vrlo često jedno lice pokazuju kod kuće, a drugo u odnosima s vršnjacima. Nije isključeno da vaša djevojčica u školi neće tepati niti pokazivati emocije, na način kako to čini kod kuće.</para>
<para>Ukoliko se već sada brinete mogli biste joj neverbalnim porukama prenijeti brigu te bi se moglo dogoditi da osjeti anksioznost u svezi škole, a da ni njoj samoj ne bude jasno zbog čega. Zbog toga samo se opustite, ignorirajte tepanje i ispravljajte ju kada ju ne razumijete. Sigurno će prestati s tom navikom. Znate li i jednu osobu koja tepa u odrasloj dobi?</para>
<para>Lijepi pozdrav,</para>
<para>Jelena Vrsaljko, <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus
</ulink>
</para>

Djevojčica (6) oponaša tepanje kao da je još beba Imam kćer od 6 i pol godina i ove jeseni će krenuti u školu. Već skoro godinu dana u određenim situacijama govori kao malo dijete: tankim glasićem, tepa, jako sporo izgovara riječi. 
    Naravno, zna ona i "normalno" govoriti. Najčešće se to događa kada se želi umiliti, kad nešto želi dobiti, kada nešto recitira ili pjeva. Pored toga je i jako osjećajna, pa su suze spremne jurnuti na i najmanji poticaj. Bojim se da bi je zbog toga mogli zadirkivati kad krene u školu. Inače ima puno prijatelja, jako je bistra i poslušna, pa sa njom stvarno nije teško. Probali smo u početku to ignorirati, pa kad to nije dalo rezultata, pokušali smo joj objasniti da je jednako draga i slatka kad priča "normalno". Ne bih joj voljela stvarati neki pritisak oko toga, pogotovo nakon što mi je jednom prilikom rekla da se ona trudi "normalno" govoriti. Ne znam kako pravilno postupiti, pa bi mi svaki savjet dobro došao. Mi

Draga mama,
S obzirom da imate bistro, poslušno dijete koje ima puno prijatelja i s kojom nije teško, na vašem se mjestu ne bih previše brinula. Postoje različiti razlozi zašto dijete u određenom periodu počinje tepati, tj. zašto dolazi do regresije u govoru.
Jedan od čestih je kada dobije mlađeg brata ili sestru pa na taj način žele privući „oduzetu“ pažnju. Osim brata ili sestre takvo što može okinuti bilo koja nova beba u njenoj okolini.
Drugi razlog koji može biti da su na nesvjesnoj razini zaključili da na taj način mogu dobiti ono što žele. Čini mi se da bi to mogao biti razlog, jer ste i sami rekli da to čini kada se želi umiliti ili kada želi nešto dobiti.
Razgovarajte s njom normalno, nemojte pridavati pažnju njenom tepanju. U slučaju da je ne razumijete recite joj to i zamolite ju da kaže normalnim glasom. Svakako joj nemojte dopuštati da čini nešto samo zato što tepa. Ukoliko je to postala njena strategija slobodno joj razbijte istu. Možete joj i objasniti da neće dobiti nešto zato što tepa.
Što se tiče škole nemojte se „još“ brinuti u vezi toga. Trenutno ne znate kako će se ona ponašati u školi. Djeca vrlo često jedno lice pokazuju kod kuće, a drugo u odnosima s vršnjacima. Nije isključeno da vaša djevojčica u školi neće tepati niti pokazivati emocije, na način kako to čini kod kuće.
Ukoliko se već sada brinete mogli biste joj neverbalnim porukama prenijeti brigu te bi se moglo dogoditi da osjeti anksioznost u svezi škole, a da ni njoj samoj ne bude jasno zbog čega. Zbog toga samo se opustite, ignorirajte tepanje i ispravljajte ju kada ju ne razumijete. Sigurno će prestati s tom navikom. Znate li i jednu osobu koja tepa u odrasloj dobi?
Lijepi pozdrav,
Jelena Vrsaljko, Centar Proventus

 Klinfo.hr 