I za to vrijeme on je poluuplakan, zabrinut i uplašen, poskakuje, maše rukama.. Prije godinu i pol je tako reagirao radi nečijih naočala, pa se isto bojao ljuljačke, ali se ipak ljuljao polako. Onda se bojao i vjetra.. radili smo na tome da smo mu objašnjavalji i ohrabrivali ga, ali sad se događa opet. I kad uđe u taj period želi najviše biti sa roditeljima, ponekad izgleda bezbrižno, a ponekad tako kao da osluškuje i preispituje se nešto u sebi ili nas ispituje sad trenutno o djevojčici i ljuljački.. Smetaju mu u glasni zvukovi, ne želi u tim fazama ni muziku koja nam je inače dio svakodnevnice.. Što se to dešava? Molim vas pomozite. Zabrinuti smoi želimo mu pomoći, a ne znamo kako...Luluu
Draga Luluu, Razlozi zbog kojih se ovo događa mogu biti jako šaroliki. Najjednostavnije od svega što ste nabrojali je potencijalna izražena osjetljivost na auditivne podražaje zbog čega mu mogu smetati zvukovi. Međutim, neobično je da mu ne smetaju na svakodnevnoj bazi, već samo u određene dane. Što se tiče ljuljanja djevojčice, da li je možda sam pao sa ljuljačke da bi imao tako izražen strah? Moguće je da je plašljiviji po temperamentu. Ako je tako, odnosno ako je senzibliniji na promjene u okolini od rođenja, tada ga svaki put trebate strpljivo tješiti i ne govoriti nešto poput "nemoj se bojati, nije to ništa strašno". Naglašavam te rečenice jer su to najčešće rečenice koje svatko od nas odmah izgovori. Međutim, da stvarno nije tako strašno, dijete se ne bi bojalo. Njemu je strašno. Ono što mu možete reći jest nešto poput "Mama je tu, ja sam tu s tobom. Pazit ću na tebe. Neću dozvoliti da ti se nešto dogodi".
Da biste otkrili potencijalne uzroke njegove promjene u ponašanju, predlažem Vam da vodite dnevnik o njegovom svakodnevnom ponašanju i općenito njegovoj rutini. Bilježite svaki detalj: kako je spavao, da li se budio, vrtio u snu, da li jede pravilno ili je iznenada izbirljiv, da li je obavljanje velike i male nužde uvijek jednako, u isto vrijeme ili različito, da li je gledao neki novi crtić, da li je drugačije reagirao na bilo što tijekom dana, da li se igra s drugom djecom više ili manje, da li traži više ili manje Vašu pažnju, kakva mu je njegova samostalna igra, što traži od Vas, da li reagira intenzivnije na neke promjene u rutini (npr. iznenada morate ići nekome u posjetu) i slične detalje? Bilježite to barem u periodu od mjesec dana i moguće je da će Vam ovako detaljno bilježenje dati neke odgovore.
Ako ide u vrtić, razgovarajte s vrtićkim psihologom i odgajateljicama. Pitajte odgajateljice jesu li one nešto primijetile. Svakako se obratite psihologu s kojem ćete moći detaljnjije opisati njegov cjelokupan razvoj, kako je reagirao kao novorođenče, kada ste ovakve reakcije prvi puta primijetili, da li je bilo traumatskih iskustava u njegovom životu što je možda narušilo njegove sposobnosti nošenja sa stresom (njegova hospitalizacija, gubitak bliske osobe, gubitak kućnog ljubimca, ugriz psa, značajnije narušena obiteljska dinamika u nekom periodu), ima li nekih značajnih situacija ili promjena u svakodnevnoj rutini koje prethode njegovim promjenama u ponašanju, a moći ćete iznijeti i Vaše bilješke koji mogu dati jako dobar uvid za razumijevanje njegovog ponašanja. Svakako to učinite i ako Vam psiholog kaže da se ne trebate brinuti, da je to prolazno ili nešto slično, potražite barem još jedno mišljenje da Vam to potvrde. Sretno!
Tatjana Gjurković,
dipl psiholog, certificirani terapeut igrom