Po prirodi je jako razigrana, živahna, nikad nema mira, postavlja puno pitanja i jako je impluzivna. I tu se stvara jako velika poteškoća u socijalizaciji s djecom u školi i inače.
Moje dijete je totalno odbačeno od strane vršnjaka i ostale djece. U školi joj se svi rugaju. Ama baš svi. Tuku je, govore joj da je jadnica, glupača, smrdljivica i prljavica. Nitko se ne želi igrati s njom. Svi ju odbacuju. Ima u školi jedna jako utjecajna djevojčica koja je posebno maltretira i verbalno i fizički, a toj curici se priklanjaju svi. Neki dan mi je priznala kako su je svi srušili na pod, svlačili joj papuče i čarape i govorili joj kako se nikada ne pere i kako je prljava. A uistinu nije. Jako je lijepa djevojčica i drži do svoje higijene. Poslije je otišla kod učiteljice da joj kaže kako su je napali, a učiteljica nije ništa učinila. Naprotiv, rekla joj je "pa, dobro... neka". Zatim je došla druga učiteljica koja je naredila svima da joj se ispričaju, a oni su joj jedva pružili ruku i poslije se brisali maramicama kao da je moje dijete zarazno. Od ovog mi se srce slama, a ponajviše zbog toga jer mi se dijete svaki dan kupa, čista je, počešljana i velika dobrica u duši. Sve mi je to ispričala neki dan i rekla mi je upravo ovako: Mama ne volim ti pričati kako me svi ne vole u školi, kako me svi mrze i tuku, kako mi govore da imam ružnu odjeću i da sam prljava, jer znam da ćeš biti tužna i da će te srce zbog toga boljeti, a ja znam da mi svaki dan čisto obučeš, da se brineš za mene.Moje dijete to sve potiskuje u sebi, sve dok ja nekako to ne izvučem iz nje. To maltretiranje traje od samog polaska u osnovnu školu i svakim danom sve je gore. Djeca joj se inate, prijete joj. Bojim se za nju, za njen mentalni razvoj i stoga vas molim da mi savjetujete kako da joj pomognem da izraste u zdravo dijete sa samopouzdanjem jer bojim se da će ju to uništiti. Inače u školi je odličan učenik, prolazi s pet, aktivna je na satu i jako je bistra djevojčica, možda i previše. A veliki problem stoji u njoj koji ne možemo ni razgovorom ni sankcijama riješiti. Od malena je impulzivna, pričljiva, glasna, upada u riječ, živahna je, pomalo divlja, ali u svemu tome ima veliko srce i dobrotu. U njoj nema mržnje. I zbog toga me ova situacija u kojoj je sada jako, jako boli. Ne mogu vam ni opisati koliko, jer znam da je osjećajna i dobra i koliko bi željela da ima barem jednog prijatelja.Hvala vam unaprijed. Mama X
Draga mama, Silno mi je žao čuti što Vaša djevojčica prolazi. Vjerujem da joj je jako teško, a i Vama kao majci. Ono što je jako loše u ovoj situaciji je opisana reakcija učiteljice. Možda se i ona osjeća bespomoćno, ali lijepa riječ utjehe uvijek puno znači osobi koja se nalazi u velikom stresu.
Predlažem Vam nekoliko stvari:
1. Razgovarajte s učiteljicom, ponovite joj (jer vjerojatno i sama sve to zna) kroz što Vaša djevojčica prolazi. Tražite neko rješenje sa njom i stručnim timom škole. Rješenja mora biti. Ako ćemo mi odrasli zaključiti da drugih opcija nema, kakvu poruku onda šaljemo toj djeci?! Ukoliko se ništa ne promijeni i škola ne ponudi nikakvo rješenje, postoji li mogućnost da Vaša djevojčica pohađa drugu školu?
2. Postoji udruga za razumijevanje ADHD-a u Zagrebu. Njihova web stranica je www.budenje.hr. Održavaju mjesečne sastanke u Zagrebu (ali, čini mi se da se predavanja održavaju po čitavoj Hrvatskoj) koji su besplatni. Kod njih biste mogli saznati zanimljive informacije o ADHD-u i omogućiti svojoj djevojčici da bude dio svijeta koji se suočava sa vrlo sličnim problemima kao i ona. To joj može donjeti određenu razinu utjehe, znanje da nije sama i jedina.
Postoji i udruga Savjetovalište Luka Ritz koja bi Vam isto mogla biti interesantna. Njihova web stranica je www.savjetovaliste.hr.
3. Druži li se Vaša djevojčica sa nekim izvan škole? Razmislite, da li ima prilike upoznati prijatelje negdje drugdje, možda na nekoj izvanškolskoj aktivnosti? Pomozite joj da upozna nove potencijalne prijatelje na način da joj stvorite takvu situaciju. Samo jedan dobar prijatelj bi joj mogao biti od itekakve psihološke pomoći i podrške.
4. Ono što Vi možete učiniti za njezino samopouzdanje jest upravo prihvaćanje nje takve kakva jest, ne tražiti je da se promijeni, što mi se čini da Vi to već i činite. No to ne znači potpuno prilagođavanje njoj. To znači da kada reagira impulzivno, da ju nježno primite za ruku i kažete „pričekaj“. Kada počne pričati jako glasno, ponovno mirnim i nježnim tonom joj recite „hajde mi to sada ponovi tiše“ (to ne znači da mora šaptati). Drugi je, kao što se vidi i iz priloženog opisa, neće prihvaćati apsolutno (doduše, ovo je krajnost na drugu stranu). Zato je važno da joj Vi budete model društva. Premda je drugi neće nježno primiti za ruku i reći „molim te, učini sada to sporije, pričekaj da ja završim svoju rečenicu pa ću ja tebe poslušati“ i sl., ali će Vaša djevojčica imati prilike uvježbavati kako da bude strpljivija u sigurnom okruženju punom ljubavi. Ona će uvijek biti impulzivna, ali je važno i da to nauči prepoznati (što je upravo Vi trebate naučiti kroz svoj odnos) i da samu sebe regulira. Tako ima veće šanse biti prihvaćena u društvu.
5. Ako živite u Zagrebu, predlažem Vam da se obratite nama u Centar Proventus te da razgovaramo o potencijalnom uključivanju Vaše djevojčice u terapiju igrom. Gutanje ovakvo ozbiljnih situacija u sebi, dugoročno može imati loše posljedice za nju. Proigravanje već doživljenih scena, razmišljanje koje su druge opcije rješavanja problema u tim situacijama, kao i učenje socijalnih vještina može joj pomoći da „zatvori“ to bolno iskustvo na način koji će imati manje dugoročnog utjecaja na njezin psihički razvoj.
Morate biti svjesni da se njezina situacija MORA promijeniti. To je vršnjačko zlostavljanje koje je ozbiljno kao i svako drugo zlostavljanje i može ostaviti vrlo ozbiljne „ožiljke“ u psihičkom razvoju. Zato skupite svu svoju hrabrost u suočavanju sa njezinim lošim iskustvima (jer ćete vrlo vjerojatno i Vi putem dobiti neke loše poruke od drugih) i krenite u školu, pokušajte joj omogućiti situaciju u kojoj će naći potencijalnog prijatelja da konačno počne živjeti život kakav zaslužuje.
Sretno!
Tatjana Gjurković, dipl psiholog, certificirani terapeut igrom