Naime, imam jedan problem s kojim se mučim već dosta dugo i nikako da se toga riješim. Već sam toliko izmučena od svega toga da jednostavno se moram nekom obratiti. Inače, imam 19 godina i spremam se na fakultet sad u 10. mjesecu. Problem je što se uvijek borim s ljudima i sama sobom. Zašto? Zato jer je ljudima neobično vidjeti djevojku koja ima 19 godina koja je razvijena ali visoka samo 135 cm. Da, visoka sam samo 135 cm, i možete zamisliti kako onda okolina djeluje na mene.
Kao prvo, moram vam reći da sam ja posjetila mnogo doktora da mi pomognu ili bar daju hormon rasta, ali nažalost ništa od toga nije bilo moguće jer su meni svi nalazi hipofize i genetski nalazi bili u redu. Na kraju sam dobila samo utjehu da je to sve genetski i prirođeno jer su moji roditelji i šira obitelj niskog rasta. Jer ja sam proporcionalno građena i razvijena i nemam simptome patuljastog rasta. E sad, vjerujem da se doktori iz KBC-a Rebro nisu dovoljno potrudili što se tiče mog slučaja pa su me radije tješili i govorili puke riječi samo da bi mi bilo bolje, ali ja sebe takvu još uvijek ne mogu prihvatiti. Zapravo ne prihvaćam da to može biti genetski i da nema nikakve kvake više u tome. Mislim da se njima nije dalo baviti tim slučajem jer ga do sad nisu imali. E sad dolazi do problema da mene to smeta, moja visina, ja sebe ne mogu prihvatiti, imam užasno ružno mišljenje o sebi, ne podnosim se, ne vidim se lijepo, nemam samopouzdanja, mislim da je svaka cura ljepša i bolja od mene, da sam ja zapravo samo zrak. Uopće nemam samopouzdanja. Iako imam društvo i dečka koji me podržavaju i bodre i govore da moram vjerovati u sebe, opet radim isto. Zatvaram se u sebe i u svoje misli kako ja zapravo nisam nitko i ništa, kako zapravo neću moći postići ništa, jer su ljudi okrutni i osuđuju na temelju izgleda. Ne vjerujem nikom, pa čak ni svom dečku koji me zapravo voli takvu kakva jesam i jedini koji me prihvatio kao svoju curu bez obzira na moju visinu iako je on normalne visine. Iako me hrabri i sve, ja opet stvaram mišljenje da ne želi nikud sa mnom jer ga je sram, da mu nisam lijepa da je svaka koju vidi bolja od mene. Ja sam čak i ljubomorna na one cure na televiziji koje su prekrasnog tijela itd. Ljubomorna sam na svaku prijateljicu svog dečka i branim mu da se druži s njima i uvijek imam sumnje da će me prevariti s nekom jer izgleda bolje nego ja. Sve me to jednostavno dotuklo. Moje misli, moja ljubomora, ne prihvaćanje sebe kakva jesam. Ne znam više kako da postupim, probala sam već ne biti toliko ljubomorna, probala sam se lijepo vidjeti, probala sam za sebe govoriti da nije nitko bolji od mene, ali jednostavno nije mi to pomoglo. Stvarno sam probala bolje razmišljati o sebi ali jednostavno uvijek prevladava pesimizam i negativa kad sam ja u pitanju. A inače na druge osobe djelujem pozitivno i imam puno talenta i pametna sam, uspješna u školi, ali i dalje sam duboko u sebi tužna radi sebe same. Kad bih barem mogla nekako prestati tako razmišljati, ne imati toliko kompleksa i negativnih misli i sumnja. Molim Vas dajte mi koji savjet. Ne mogu više, psihički se mučim. Lijep pozdrav, E.
Draga E., Prema Vašem opisu, pokušali ste mnoge kognitivne metode samouvjeravanja. Međutim, kod mnogih problema s kojima se ljudi suočavaju, pa tako i u Vašem slučaju, često nam pomaže razgovor sa objektivnom osobom, odnosno sa psihoterapeutom. Razlog tome je što Vam ta objektivna osoba pomaže da na jedan nov način sagledate svoje misli, osjećaje i ponašanja koje doživljavate i proživljavate, u sigurnoj i podržavajućoj atmosferi.
To je jedna posebna vrsta odnosa. Kada se mnogo bavimo problemima koje imamo, u najboljoj namjeri da si pomognemo i da promijenimo ono što nas muči, često se na kraju događa da osjećamo kao da udaramo u zid. S vremenom nastupa osjećaj iscrpljenosti.
Podrška okoline (i dečka u Vašem slučaju) mnogo pomaže na tom putu suočavanja i promjenama i premda je ta podrška izuzetno važna, ta okolina ne može odigrati ulogu terapeuta.
Stoga Vam predlažem, draga Elizabeta, da potražite pomoć osobe koja je završila neki psihoterapijski pravac dubinske prirode poput transakcijske analize, gestalt ili integrativne psihoterapijske škole.
Čini mi se da ste visoko motivirana osoba koja može i želi promjenu za sebe, koja je svjesna mnogih osobnih kvaliteta, ali i kojoj treba poticaj jedne objektivne i podržavajuće osobe.
Želim Vam puno sreće i uspjeha na Vašem putu promjena!
Tatjana Gjurković,
dipl psiholog, certificirani terapeut igrom