Već smo joj objašnjavali da to svi rade i da se treba kakati i ona sve to zna i ponavlja, ali kad dođe do toga, ona se stišće i previja dok ne prođe. Svakih 2-3 dana nešto uspije i pokakati i bude joj drago, ali tako to ide u krug. Znamo da bi trebali biti smireni, ali teško je gledati kako se previja i trudi zadržati stolicu. miska
Draga mama,
Prema navedenom, Vaša djevojčica ima svega dvije godine, no ono što niste naveli, a to je da li ima pelene ili nema. Ako nema pelene, otkada ih nema? Da li je možda bilo prerano skidanje s pelena? Kako se skidanje s pelena odvilo? Kako je dijete prihvatilo miris? Konkretno što Vam mogu predložiti, ako više nema pelena, jest da kupite one mirišljave bočice, da ih dijete može stisnuti kada bude gotovo i tako umanjilo intenzitet mirisa.
Nadalje, da li je uklonjen potencijalni fiziološki uzrok tj. jeste li bili kod pedijatra i utvrdili da li je sve u redu s tim dijelom organizma?
Da li je bilo bilo kakvih situacija otkako je ona rođena koje je ona mogla negativno povezati s obavljanjem nužde? Ako je imala i prije tvrdu stolicu i riješili ste to hranom, što se dogodilo da prehrana više ne djeluje? Da li se svakodnevno puno kreće? Sve su to načini koji mogu potaknuti rad crijeva i olakšati izbacivanje tvrde stolice.
No, ako je potencijalni fiziološki uzrok uklonjen, ako sve prethodno navedeno radite i dalje se ponavlja ista stvar, tada je vrlo vjerojatno to odraz nekog aspekta u odnosu između Vaše djevojčice i okoline, odnosno, tada je psihološki uzrok. Osnovno što Vam mogu savjetovati jest da ne stvarate od toga bauk, već da to doživljavate kao najnormalniju stvar u životu. Kao što doživljavate odlazak na spavanje ili hranjenje. Jednostavno, to je dio svakodnevnog života. Kada tako postavite stvari, ma koliko Vam u početku bilo teško, onda se nećete tome posvećivati i ona će vrlo vjerojatno u jednom trenutku početi obavljati kako treba. Ali isto tako je jako važno utvrditi zašto ona to radi. Kako inače izgledaju Vaši dani, kako ih inače provodite, a kako ih provodite kada se ona previja i trudi zadržati stolicu?
Što ona to treba od Vas, a djelomično dobiva kada zadržava stolicu? Ima li nešto što osjećate da bi njoj trebalo, a Vi s druge strane osjećate da joj to ne možete dati ili ne stignete?
Odgovori na ova pitanja bi Vam mogla pomoći u rješavanju problema. Pokušajte biti što objektivniji prema sebi što možete pri odgovaranju na ova pitanja, ali bi bilo jako korisno, budući da nikada do kraja ne možemo biti objektivni prema sebi, porazgovarati sa dječjim psihologom kako bi Vam pomogao u pronalaženju svih navedenih odgovora.
Tatjana Gjurković, dipl psiholog, certificirani terapeut igrom