. Preko noći kad se tako probudi je strašno, vrišti, baca se, viče nešto, a ako joj se pokušam približiti bude još gore. Ne znam više što bi napravila. Kad je pitam zašto plače, njen odgovor je - "zato", mislim da ni sama ne zna zašto to radi.
Već sam je htjela voditi i kod doktora, bojim se da ne bi dobila fras ili da joj se nešto ne dogodi. Molim Vas za savjet! Mama A.
Kada dijete histerično plače u svrhu da dobije nešto, to svakako treba ignorirati u tom trenutku. Ali je jako važno naglasiti djetetu da neće dobiti to što traži kada vrišti. Ako kaže normalnim glasom što želi, tada će možda dobiti (važno je reći „možda“ tj. da joj se ne obećaje da će sigurno dobiti samo jer kaže normalnim glasom).
Međutim, isto je važno vidjeti što je to što ona traži.. da li je to pažnja, da li je to igra sa Vama ili nešto tome slično. Naime, djeca isprva mogu tražiti pažnju na suptilan način npr. doći će do stola za kojim Vi i npr. Vaši gosti razgovarate i može nešto reći. Na to Vi možete reći „ne mogu sa tobom sad razgovarati, poslije ćemo; budi dobra i idi se igrati“. I dijete se ode igrati (barem na kratko, jer je pažnja većine 3-godišnjaka vrlo kratka ali je učinilo ono što ste ju tražili), a onda kada to „poslije“ dođe, Vi na to zaboravite, imate mnoge obaveze još za napraviti.
Kada se nakupe ovakve situacije u kojima dijete ostaje razočarano, tada ono može svoju frustraciju početi izražavati na drugačije načine (mokrenjem u krevet iako je to već usvojilo, traženje bočicu iako više ne pije na bočicu, snažni otpori, vrištanje i sl.). Ukoliko je riječ o nakupljenoj frustraciji, tada je jasno zbog čega Vam ne zna dati odgovor na pitanje „zašto vrištiš“ – komunikacijske sposobnosti 3-godišnjeg djeteta nisu na razini da može dati odgovor na ovako kompleksno pitanje. Mnogi odrasli ne znaju reći zašto su frustrirani ili tužni ako to ne mogu povezati sa konkretnom situacijom, a imaju daleko bolji uvid u svoje osjećaje, misli, dosadašnja iskustva.
Ono što bih Vam savjetovala jest da pokušate istražiti razloge njezine možebitne frustracije – da li se mnogo puta u danu dogodi da joj kažete nešto poput „molim te zlato, idi se igrati, ja sada moram..., poslije ćemo..“ i onda to poslije nikada ne dođe? Ili se nikada nemate vremena istinski se poigrati s njom jer Vam se čini da Vas svakodnevne obaveze preplave i misli su Vam uvijek negdje drugdje? Također, često se odgovori djetetovog ponašanja mogu „pročitati“ u djetetovoj igri – slušajte što priča kada razgovaraju dvije lutkice (ili s kojim igračkama se već igra), koje im upute daje, na koji način se one ponašaju, što one traže itd.
Djetetova igra je odraz njegovog doživljavanja sebe i svijeta oko sebe, ono projicira doživljeno kroz igračke i igru. Kada saznate ove informacije, lakše ćete moći promijeniti svoje ponašanje prema njoj što bi trebalo dovesti do smanjenja histeričnog vikanja. Ukoliko se to ne dogodi, poželjno je potrožiti pomoć kod dječjeg psihologa.
Tatjana Gjurković,
dipl psiholog, certificirani terapeut igrom