Urolog je napravio pregled koji je sinu dosta bio neugodan, (kada mu je kožicu povukao dole). U autu je sjedio glavom pognutom dole, naslonjenom na sjedalo vozača, neobično tužan. Takvog ga još nisam vidjela, to lice zauvjek ću pamtiti (zašto mi je to napravio, zbog čega) i šakice rukica stavio je skupa, prstiće lijeve ruke između prstića desne. Kada smo došli kući, sutradan je počeo imati napade vrištanja, plača, ljutnje, u licu bude jako crven. Inače prije tog pregleda sve smo rješavali razgovorom i uvjek je bio mirno djete. U tim situacijama kad ga ne mogu smiriti, ignoriram ga, ali to smirivanje malo duže traje. Od te treće kontrole bili smo za tjedan dana opet na kontroli, stanje se još više pogoršalo, svaka sitnica mu smeta. Sljedeća kontrola je za 6 mjeseci. Da li da nastavim ignoriranjem? I da li će se s vremenom trauma izbrisati. S poštovanjem, mama A.
Žao mi je što Vaš sinčić prolazi zbog fimoze, ali je neobično da je tako jedan izoliran događaj utjecao na njega do ovih razmjera. Predlažem Vam da porazgovarate s njegovom pedijatricom da li je moguće da ovaj pregled mogao prouzrokovati određenu razinu boli nesnošljivu za dijete što bi moglo prouzrokovati traumu. Ono što Vi možete učiniti za njega jest da ste mu podrška (što vjerojatno već i jeste) u situacijama koje ga plaše na način da budete uz njega i pružate mu osjećaj sigurnosti.
Djeca obično imaju napadaj vrištanja, plača, ljutnje zbog nečeg, nešto žele ili trebaju. Ako nešto zahtjeva time, a nije riječ o potrebi već o želji, tada je važno ne dati mu tu stvar, dok vršti/plače/ljuti se jer će onda naučiti da na taj način može dobiti što već želi u tom trenutku.
S druge strane, ako mu je neka potreba nezadovoljena, tada treba idući puta prepoznati potrebu prije nego što počne vrištati/ljutiti se i zadovoljiti je. Potrebe se moraju zadovoljavati jer su one preduvjet za zdrav razvoj; dok želje s druge strane se ne trebaju uvijek ispunjavati. Uz sve to, jako je važno da se vodi računa o djetetovoj sigurnosti i da mu se ne dozvoli da udara sebe, druge ili namjerno uništava stvari. U tim situacijama ne smije ga se nikako nikada ignorirati već mu dati vrlo jasno do znanja da to ne smije činiti (čak i ako to znači fizički ga držati i ograničavati ga u tome).
Dijete sa 18 mjeseci postaje vrlo aktivno i dotadašnje ponašanje gubi svoju harmoniju (kao što ste naveli, prije ste mogli dogovorom riješiti problem). Sada se javlja prvi negativizam i djetetova glavna riječ postaje „Ne“ često bez obzira na zahtjev koji ste postavili pred njega. Dijete treba biti stalno pod nadzorom jer verbalne zabrane u ovom periodu nisu dovoljno. Raspoloženja su promjenjiva, burna i kratkotrajna. Skretanje pažnje je najbolji način preusmjeravanja djetetove pažnje i ponašanja. Riječ je o razvojnoj, normalnoj fazi u kojoj dijete stječe prvu autonomiju.
Nadam se da Vam je odgovor pomogao barem u nekoj mjeri. Tatjana Gjurković,
dipl psiholog, certificirani terapeut igrom