Postroll

Preroll

<para>
 Do tada se nismo razdvajale na duže od dva sata, kada bi ju pričuvali baka i deda i s tim nikada nije bilo problema, na odlasku bih ju uvijek lijepo pozdravila i nikada nije niti zacendrala za mnom. Doma je zaigrano i veselo dijete. Jako voli slušati dječje pjesmice, listati slikovnice, igrati se kockicama i lopticama. Prohodala je prije dva tjedna i kod kuće samostalno hoda. U jaslicama su stvari bitno drugačije. Imala je vrlo tešku adaptaciju (ne znam mogu li reći da se uopće adaptirala) bez obzira na to što smo prema jaslicama jako pozitivni. Nikada se nisam iskrala kada bih ju ostavljala, uvijek sam ju lijepo pozdravila, rekla kako ću se vratiti po nju, poljubila ju i bez osvrtanja izašla. Ona je čim sam se ja okrenula počela s plakanjem/vrištanjem. Prva tri tjedna nije bilo apsolutno nikakvog pomaka. Ostavljala sam ju vrlo kratko (max. 2h) jer bi cijelo vrijeme vrištala. Nije čak ni tetama dopuštala da joj se približe, kada bi pokušale, bacala je igračke na njih. Nakon ta tri tjedna, oslobodila se prema tetama, no tete kažu da se u prisustvu druge djece ponaša jako bojažljivo, kao da treperi. Ukoliko joj netko pokuša oteti igračku, bori se, ali gotovo cijeli dan provede sama sjedeći u kutu. U vrtiću ne želi niti puzati, hodanje da ne spominjem. Ručak pojede svaki put i spava bez problema. Obzirom da ja radim u smjenama, nije nužno da je svaki dan u vrtiću, ali do sada sam ju svakodnevno vodila i išla po nju uvijek u isto vrijeme (nakon spavanja) jer smatram da je dobro da ima nekakav ritam koliko god meni bilo teško biti bez nje doma. Zanima me mislite li da bi bilo bolje da te dane kada sam slobodna bude u vrtiću samo 2.5-3 sata ili da ju ostavim i na spavanju jer tako mora ostati kada ja radim, a pokupe ju baka i deda? Pitala sam tete, imaju oprečno mišljenje. Postoji li način da joj olakšam socijalizaciju i prilagodbu? Obzirom da smo kod kuće dosta vremena same, kad nam netko dođe u goste ona plače gotovo cijelo vrijeme, ali kada recimo odemo u šetnju, imam dojam da bi svako dijete koje sretnemo poljubila i igrala se njime. Unaprijed hvala, N
Draga mama,</para>
<para>Ovisno o osobnim karakteristika djeteta, dobi djeteta, dotadašnjem odnosu s roditeljem, tetama, ponašanju druge djece, prilagodba na vrtić traje duže ili kraće. Iako su neka istraživanja pokazala da normalna prilagodba djeteta na vrtić traje dva tjedna do mjesec dana, ono što je iznimno važno jest pratiti da li postoje neke promjene u djetetovom ponašanju što će odražavati smirivanje, odnosno prilagodbu. Prema ovome što ste napisali – „Nakon ta tri tjedna, oslobodila se prema tetama“ – Vaša curica je sve bolje i počela se prilagođavati. To što tete navode – „da se u prisustvu druge djece ponaša jako bojažljivo, kao da treperi. Ukoliko joj netko pokuša oteti igračku, bori se, ali gotovo cijeli dan provede sama sjedeći u kutu.“ – može ukazivati na to da se nije u potpunosti prilagodila, ali i može ukazivati da joj trenutno više odgovara biti sama nego s drugom djecom. Nekoj djeci treba neko vrijeme da se opuste, snime drugu djecu i okolinu, da bi se upustili u interakciju. No, upravo zbog toga su tu tete, koje joj trebaju pomoći da uspostavi interakciju s drugom djecom na način koji odgovara njezinim osobnim karakteristikama. Ono što je isto tako bitno jest da Vi uočavate da pokazuje interes za drugu djecu u parku. To je važno, i sada je na tetama i Vama kada ste s njom u parkiću, da reagirate na iskazani interes za drugu djecu.</para>
<para>Druge dvije važne stvari koje ukazuju da se dijete prilagođava jest to što dijete jede u vrtiću i to što spava. Spavanje osobito odražava da se može smiriti u tolikoj mjeri da zaspi.</para>
<para>Iako je roditeljima jako teško kada je djetetu teško, važno je da roditelj isto tako uočave te pozitivne promjene, da ojača dijete kako bi se moglo nastaviti zdravo razvijati. Također, neki komentari teta znaju dosta zbunjivati roditelje poput rečenica: „Ukoliko joj netko pokuša oteti igračku, bori se, ali gotovo cijeli dan provede sama sjedeći u kutu. U vrtiću ne želi niti puzati, hodanje da ne spominjem.“. Pitanje koje mi se nameće jest – kako jede ako je cijelo vrijeme sama u kutu? Ako idu van, da li ona ostaje u kutu? Kada spava i onda nije u kutu? Dakle, zaključak bi bio da je neki određeni period u kutu. Dalje pitanja bi bila – kako se igra kada je u kutu sama? Djeluje li tužno ili kao da joj ta igra odgovara? Ima li ijedan pogled koji je uputila drugoj djeci, osim borbe za igračku, koji odražava njezin interes za komunikaciju s drugom djecom? Nadalje, ono što je važno znati vezano za dijete u dobi od 15 mjeseci jest da se njihov interes za vršnjake tek tada počinje javljati, te da je normalno da se dijete još uvijek više igra samo nego sa drugom djecom. Dolazi do tzv. perioda paralelne igre kada se djeca igraju jedno pored drugog, dvije različite igre. Svjesni toga da je ono drugo dijete pored njih, ali još nemaju potebu da se igraju s njim.</para>
<para>Što se tiče toga da li biste ju trebali uzimati ranije kada radite Vi kraće, dok se ne prilagodi u vrtić, svakako bi preporuka bila „ne“. Da bi dijete nešto moglo prihvatiti, iznimno je važna dosljednost i stalnost. To ste i sami naveli i u dobrom pravcu razmišljate. Dakle, budući da ste već krenuli s tim da spava u vrtiću, moja preporuka bi bila da nastavite tako, istim ritmom kao i do sada. Kada se prilagodi na vrtić, tada ćete moći unositi više promjena u dnevni ritam.</para>
<para>Nadam se da će Vam ovaj odgovor biti koristan za Vas i Vašu malenu.</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, specijalizirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Prekinuti teško uspostavljenu rutinu s jaslicama ili ustrajati? Poštovana! Lijepo Vas molim za mišljenje. Majka sam djevojčice stare 15 mjeseci. S 13 mjeseci je krenula u jaslice jer sam se ja tada morala vratiti na posao. 
    Do tada se nismo razdvajale na duže od dva sata, kada bi ju pričuvali baka i deda i s tim nikada nije bilo problema, na odlasku bih ju uvijek lijepo pozdravila i nikada nije niti zacendrala za mnom. Doma je zaigrano i veselo dijete. Jako voli slušati dječje pjesmice, listati slikovnice, igrati se kockicama i lopticama. Prohodala je prije dva tjedna i kod kuće samostalno hoda. U jaslicama su stvari bitno drugačije. Imala je vrlo tešku adaptaciju (ne znam mogu li reći da se uopće adaptirala) bez obzira na to što smo prema jaslicama jako pozitivni. Nikada se nisam iskrala kada bih ju ostavljala, uvijek sam ju lijepo pozdravila, rekla kako ću se vratiti po nju, poljubila ju i bez osvrtanja izašla. Ona je čim sam se ja okrenula počela s plakanjem/vrištanjem. Prva tri tjedna nije bilo apsolutno nikakvog pomaka. Ostavljala sam ju vrlo kratko (max. 2h) jer bi cijelo vrijeme vrištala. Nije čak ni tetama dopuštala da joj se približe, kada bi pokušale, bacala je igračke na njih. Nakon ta tri tjedna, oslobodila se prema tetama, no tete kažu da se u prisustvu druge djece ponaša jako bojažljivo, kao da treperi. Ukoliko joj netko pokuša oteti igračku, bori se, ali gotovo cijeli dan provede sama sjedeći u kutu. U vrtiću ne želi niti puzati, hodanje da ne spominjem. Ručak pojede svaki put i spava bez problema. Obzirom da ja radim u smjenama, nije nužno da je svaki dan u vrtiću, ali do sada sam ju svakodnevno vodila i išla po nju uvijek u isto vrijeme (nakon spavanja) jer smatram da je dobro da ima nekakav ritam koliko god meni bilo teško biti bez nje doma. Zanima me mislite li da bi bilo bolje da te dane kada sam slobodna bude u vrtiću samo 2.5-3 sata ili da ju ostavim i na spavanju jer tako mora ostati kada ja radim, a pokupe ju baka i deda? Pitala sam tete, imaju oprečno mišljenje. Postoji li način da joj olakšam socijalizaciju i prilagodbu? Obzirom da smo kod kuće dosta vremena same, kad nam netko dođe u goste ona plače gotovo cijelo vrijeme, ali kada recimo odemo u šetnju, imam dojam da bi svako dijete koje sretnemo poljubila i igrala se njime. Unaprijed hvala, N
Draga mama,
Ovisno o osobnim karakteristika djeteta, dobi djeteta, dotadašnjem odnosu s roditeljem, tetama, ponašanju druge djece, prilagodba na vrtić traje duže ili kraće. Iako su neka istraživanja pokazala da normalna prilagodba djeteta na vrtić traje dva tjedna do mjesec dana, ono što je iznimno važno jest pratiti da li postoje neke promjene u djetetovom ponašanju što će odražavati smirivanje, odnosno prilagodbu. Prema ovome što ste napisali – „Nakon ta tri tjedna, oslobodila se prema tetama“ – Vaša curica je sve bolje i počela se prilagođavati. To što tete navode – „da se u prisustvu druge djece ponaša jako bojažljivo, kao da treperi. Ukoliko joj netko pokuša oteti igračku, bori se, ali gotovo cijeli dan provede sama sjedeći u kutu.“ – može ukazivati na to da se nije u potpunosti prilagodila, ali i može ukazivati da joj trenutno više odgovara biti sama nego s drugom djecom. Nekoj djeci treba neko vrijeme da se opuste, snime drugu djecu i okolinu, da bi se upustili u interakciju. No, upravo zbog toga su tu tete, koje joj trebaju pomoći da uspostavi interakciju s drugom djecom na način koji odgovara njezinim osobnim karakteristikama. Ono što je isto tako bitno jest da Vi uočavate da pokazuje interes za drugu djecu u parku. To je važno, i sada je na tetama i Vama kada ste s njom u parkiću, da reagirate na iskazani interes za drugu djecu.
Druge dvije važne stvari koje ukazuju da se dijete prilagođava jest to što dijete jede u vrtiću i to što spava. Spavanje osobito odražava da se može smiriti u tolikoj mjeri da zaspi.
Iako je roditeljima jako teško kada je djetetu teško, važno je da roditelj isto tako uočave te pozitivne promjene, da ojača dijete kako bi se moglo nastaviti zdravo razvijati. Također, neki komentari teta znaju dosta zbunjivati roditelje poput rečenica: „Ukoliko joj netko pokuša oteti igračku, bori se, ali gotovo cijeli dan provede sama sjedeći u kutu. U vrtiću ne želi niti puzati, hodanje da ne spominjem.“. Pitanje koje mi se nameće jest – kako jede ako je cijelo vrijeme sama u kutu? Ako idu van, da li ona ostaje u kutu? Kada spava i onda nije u kutu? Dakle, zaključak bi bio da je neki određeni period u kutu. Dalje pitanja bi bila – kako se igra kada je u kutu sama? Djeluje li tužno ili kao da joj ta igra odgovara? Ima li ijedan pogled koji je uputila drugoj djeci, osim borbe za igračku, koji odražava njezin interes za komunikaciju s drugom djecom? Nadalje, ono što je važno znati vezano za dijete u dobi od 15 mjeseci jest da se njihov interes za vršnjake tek tada počinje javljati, te da je normalno da se dijete još uvijek više igra samo nego sa drugom djecom. Dolazi do tzv. perioda paralelne igre kada se djeca igraju jedno pored drugog, dvije različite igre. Svjesni toga da je ono drugo dijete pored njih, ali još nemaju potebu da se igraju s njim.
Što se tiče toga da li biste ju trebali uzimati ranije kada radite Vi kraće, dok se ne prilagodi u vrtić, svakako bi preporuka bila „ne“. Da bi dijete nešto moglo prihvatiti, iznimno je važna dosljednost i stalnost. To ste i sami naveli i u dobrom pravcu razmišljate. Dakle, budući da ste već krenuli s tim da spava u vrtiću, moja preporuka bi bila da nastavite tako, istim ritmom kao i do sada. Kada se prilagodi na vrtić, tada ćete moći unositi više promjena u dnevni ritam.
Nadam se da će Vam ovaj odgovor biti koristan za Vas i Vašu malenu.

   Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, specijalizirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

TATJANA GJURKOVIĆ

Bolja ja

Prekinuti teško uspostavljenu rutinu s jaslicama ili ustrajati?

<para>
 To se manifestira tako da vrišti, urla ako nešto mu se ne dozvoli što bi on htio, kad mu se to ne da, postane agresivan, tuče nas, lupa nogama o pod ili stvari oko sebe, baca igračke! To njegovo ponašanje nas dovodi do ludila i prilično narušava mir i sklad u kući jer stalno plače i urla za nečim. Imamo problema i oko jela i od djeteta koje je uživalo u jelu i nije bilo izbirljivo sad ima problema bezbroj. Ne želi jesti za stolom, svako jelo mu je bljak ili brlja po njemu pa je i obiteljski ručak ili večera postala noćna mora s njim. Dosta je grub i prema starijoj sestri koja ima 8 godina, prema kojoj zna biti dobar no ne može odoliti da ju ne lupi ili da joj ne baci nešto u glavu. Zbunjeni smo sa njegovim ponašanjem jer nam prvo dijete nije bilo takvo, s njom je bilo prelako i predivno uspoređujući s njim. Sami postanemo nervozi kad on postane histeričan, znam da to nije u redu no ne znamo si pomoći pa VAs molimo za pomoć! Je li to uobičajno za dečkiće te dobi koji su živahni i sekundu ne mogu biti na miru i kako da se ophodimo s njim? Unaprijed zahvaljujemo na pomoći!!!!! lijepi pozdrav!!!! Mama E.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>uobičajeno je da su djeca živahna – neka više, neka manje. Dječaci su češće živahniji od djevojčica, no to je zapravo karakteristika temperamenta – ukupna fizička aktivnost. Dakle, to se odnosi koliko se fizički kreće dok spava, jede, igra se, oblači se, kupa i svim ostalim svakodnevnim aktivnostima, odnosno koliku ukupnu količinu energije ima. Ako je dijete manje energično, onda će spavati na jednom mjestu, igrati se mirno, uz vrlo malo kretanja. S druge strane, dijete koje je vrlo energično, uvijek je u pokretu, čak i kada sjedi, ono nije na miru.</para>
<para>Kao i svaka druga odrednica temperamenta, tako je i ova dijelom naslijeđena, a kako ćete Vi na njega djelovati ovisi kako će se dijete dalje ponašati i hoće li sebe u suštini prihvaćati. Najvažnije je da se dijete prihvati takvo kakvo jest, što bi značilo prihvatiti njegovu količinu energije (odrasla osoba je ta koja se treba prilagođavati djetetu, a dijete se treba učiti socijalno poželjnom ponašanju), te biti spremno da ono neće biti na miru dok ne zaspi i da to iziskuje od svih vas golemu količinu energije (osobito ako sami niste takvi, a još k tome možete biti umorni, željni malo odmora i mira što vam može dodatno otežavati u pronalasku dovoljno vlastite energije, strpljenja i razumijevanja).</para>
<para>Što se tiče njegove agresivnosti, vrlo je važno kod dječaka razlikovati grubu, tipično dječačku, vrstu igre od same agresivnosti. Gruba igra (kako se možda igra sa starijom sestrom) se odnosi na naguravanje, možda čak i lagano udaranje, ali bez namjere da se drugu osobu ozljedi i ne u stanju ljutnje. Agresivnost se može prepoznati s namjerom da se drugu osobu ozlijedi i povrijedi te se najčešće javlja kada je dijete ljuto. Agresivnost se nikada i ni na koji način ne smije podržavati! Zlatno pravilo jest: ne smije se sebe ozljeđivati, ne smije se drugog ozljeđivati i ne smije se namjerno uništavati stvari. Naravno, to podrazumijeva da niti odrasle osobe nisu agresivne prema djetetu. Ukoliko se koristimo metodama „malo po guzi“, možemo izazvati još veću količinu agresivnosti kod djeteta ili pak neke druge smetnje u ponašanju.</para>
<para>Nadalje, važno je pronaći uzrok njegovom ponašanju. Prema Vašem opisu (budući da odbija jesti, tuče vas, baca igračke), pitanje koje mi se nameće jest – kako mu postavljate pravila i granice ponašanja? Da li poštuje Vaše zahtjeve i, ako i kada ne, što tada činite? U članku <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/detaljnije/hr/u-ritmu-djeteta-odgoj-bez-prijetnji-i-ucjena/17/6625/1/">„Odgoj bez prijetnji i ucjena“</ulink> opisana je metoda postavljanja pravila na način koji istovremeno prihvaća osobnost djeteta. Ona zahtjeva jako mnogo strpljenja i energije o čemu je također vrlo važno voditi računa i pronaći načine za sebe kako da „napunimo baterije“ za nove situacije u kojima on vrlo vjerojatno, sudeći prema Vašem opisu, neće tako lako odustati od svoje ideje (upornost je također jedna od karakteristika temperamenta). Kada su djeca jako uporna, što često zadaje glavobolje roditeljima i drugim odraslima, često im se želi nametnuti oštra pravila. S takvom djecom osobito je važno znati oko čega ćete inzistirati, a gdje ćete raditi kompromise i dogovore. Premda Vam se možda čini malim za kompromise, neka djeca od dvije godine itekako se znaju dogovarati stoga ga je vrijedno već sada početi učiti tu vještinu.
Ono što bi Vam također preporučila jest, da ako nakon pokušaja uspostavljanja pravila i zahtjeva na predložen način, odnosno ako se ovakvo njegovo ponašanje nastavi i do kraja tjedna, da se svakako obratite psihologu za detaljnije savjete. Ponekad je teško pretpostaviti sve mogućnosti i u skladu s tim dati sve odgovore pa i iz ovako detaljnijeg opisa. Na dinamiku djetetovog ponašanja kao i ukupnu obiteljsku dinamiku utječu niz faktora koje je teško pobrojati i u razgovoru u trajanju od sat vremena, a kamoli u opisu putem maila.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
</para>
<para> </para>

Vrištanje, neposluh i agresivno ponašanje kod 3-godišnjaka Poštovanje! molila bi VAs za pomoć! Imam dečkića od 2 god i 10 mj i ono što me kod njega brine i čime se svi u kući borimo jest njegovo histerično ponašanje! 
    To se manifestira tako da vrišti, urla ako nešto mu se ne dozvoli što bi on htio, kad mu se to ne da, postane agresivan, tuče nas, lupa nogama o pod ili stvari oko sebe, baca igračke! To njegovo ponašanje nas dovodi do ludila i prilično narušava mir i sklad u kući jer stalno plače i urla za nečim. Imamo problema i oko jela i od djeteta koje je uživalo u jelu i nije bilo izbirljivo sad ima problema bezbroj. Ne želi jesti za stolom, svako jelo mu je bljak ili brlja po njemu pa je i obiteljski ručak ili večera postala noćna mora s njim. Dosta je grub i prema starijoj sestri koja ima 8 godina, prema kojoj zna biti dobar no ne može odoliti da ju ne lupi ili da joj ne baci nešto u glavu. Zbunjeni smo sa njegovim ponašanjem jer nam prvo dijete nije bilo takvo, s njom je bilo prelako i predivno uspoređujući s njim. Sami postanemo nervozi kad on postane histeričan, znam da to nije u redu no ne znamo si pomoći pa VAs molimo za pomoć! Je li to uobičajno za dečkiće te dobi koji su živahni i sekundu ne mogu biti na miru i kako da se ophodimo s njim? Unaprijed zahvaljujemo na pomoći!!!!! lijepi pozdrav!!!! Mama E.

Draga mama,
uobičajeno je da su djeca živahna – neka više, neka manje. Dječaci su češće živahniji od djevojčica, no to je zapravo karakteristika temperamenta – ukupna fizička aktivnost. Dakle, to se odnosi koliko se fizički kreće dok spava, jede, igra se, oblači se, kupa i svim ostalim svakodnevnim aktivnostima, odnosno koliku ukupnu količinu energije ima. Ako je dijete manje energično, onda će spavati na jednom mjestu, igrati se mirno, uz vrlo malo kretanja. S druge strane, dijete koje je vrlo energično, uvijek je u pokretu, čak i kada sjedi, ono nije na miru.
Kao i svaka druga odrednica temperamenta, tako je i ova dijelom naslijeđena, a kako ćete Vi na njega djelovati ovisi kako će se dijete dalje ponašati i hoće li sebe u suštini prihvaćati. Najvažnije je da se dijete prihvati takvo kakvo jest, što bi značilo prihvatiti njegovu količinu energije (odrasla osoba je ta koja se treba prilagođavati djetetu, a dijete se treba učiti socijalno poželjnom ponašanju), te biti spremno da ono neće biti na miru dok ne zaspi i da to iziskuje od svih vas golemu količinu energije (osobito ako sami niste takvi, a još k tome možete biti umorni, željni malo odmora i mira što vam može dodatno otežavati u pronalasku dovoljno vlastite energije, strpljenja i razumijevanja).
Što se tiče njegove agresivnosti, vrlo je važno kod dječaka razlikovati grubu, tipično dječačku, vrstu igre od same agresivnosti. Gruba igra (kako se možda igra sa starijom sestrom) se odnosi na naguravanje, možda čak i lagano udaranje, ali bez namjere da se drugu osobu ozljedi i ne u stanju ljutnje. Agresivnost se može prepoznati s namjerom da se drugu osobu ozlijedi i povrijedi te se najčešće javlja kada je dijete ljuto. Agresivnost se nikada i ni na koji način ne smije podržavati! Zlatno pravilo jest: ne smije se sebe ozljeđivati, ne smije se drugog ozljeđivati i ne smije se namjerno uništavati stvari. Naravno, to podrazumijeva da niti odrasle osobe nisu agresivne prema djetetu. Ukoliko se koristimo metodama „malo po guzi“, možemo izazvati još veću količinu agresivnosti kod djeteta ili pak neke druge smetnje u ponašanju.
Nadalje, važno je pronaći uzrok njegovom ponašanju. Prema Vašem opisu (budući da odbija jesti, tuče vas, baca igračke), pitanje koje mi se nameće jest – kako mu postavljate pravila i granice ponašanja? Da li poštuje Vaše zahtjeve i, ako i kada ne, što tada činite? U članku „Odgoj bez prijetnji i ucjena“ opisana je metoda postavljanja pravila na način koji istovremeno prihvaća osobnost djeteta. Ona zahtjeva jako mnogo strpljenja i energije o čemu je također vrlo važno voditi računa i pronaći načine za sebe kako da „napunimo baterije“ za nove situacije u kojima on vrlo vjerojatno, sudeći prema Vašem opisu, neće tako lako odustati od svoje ideje (upornost je također jedna od karakteristika temperamenta). Kada su djeca jako uporna, što često zadaje glavobolje roditeljima i drugim odraslima, često im se želi nametnuti oštra pravila. S takvom djecom osobito je važno znati oko čega ćete inzistirati, a gdje ćete raditi kompromise i dogovore. Premda Vam se možda čini malim za kompromise, neka djeca od dvije godine itekako se znaju dogovarati stoga ga je vrijedno već sada početi učiti tu vještinu.
Ono što bi Vam također preporučila jest, da ako nakon pokušaja uspostavljanja pravila i zahtjeva na predložen način, odnosno ako se ovakvo njegovo ponašanje nastavi i do kraja tjedna, da se svakako obratite psihologu za detaljnije savjete. Ponekad je teško pretpostaviti sve mogućnosti i u skladu s tim dati sve odgovore pa i iz ovako detaljnijeg opisa. Na dinamiku djetetovog ponašanja kao i ukupnu obiteljsku dinamiku utječu niz faktora koje je teško pobrojati i u razgovoru u trajanju od sat vremena, a kamoli u opisu putem maila.
Sretno,
Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, Centar Proventus

  Klinfo.hr 

Vrištanje, neposluh i agresivno ponašanje kod 3-godišnjaka

<para>
 Poštovani! Majka sam dječaka koji će 19.03. napuniti 7 mjeseci i moje je pitanje vezano uz motoriku. Od njegovog 2. tjedna života javljalo se pojačano bljuckanje te nam je pedijatar rekao da ga rijetko stavljamo na trbuh da ne bi ispovraćao pojedeno. Kako se bljuckanje/povraćanje pojačavalo, tražila sam od dr. ped. da ga hitno pregleda te je ustanovljeno da je dobio samo 150 grama u 2 tjedna. Poslani smo u bolnicu te mu je postavljena dijagnoza - Hipertrofična stenoza pilorusa te je hitno operiran (tada je imao 7 tjedana). Ono to me muči jest da li se on motorički dobro razvija. Znam da je na neviđeno nemoguće dati točan odgovor, ali bombardirana raznim napisima na internetu, molim Vas za pomoć. Kao što rekoh, dijete će uskoro navršiti 7 mjeseci. Samostalno sjedi, ne posjeda se samostalno, premeće predmete iz ruke u ruku, brblja, prepoznaje osobe (kad ga se pita gdje je mama/tata/...), diže noge i stavlja stopala u usta, maše sa igračkama, odaziva se na ime, kad ga se postavi na noge skakuće te radi korake, okreće se leđa-trbuh, ali obrnuto ne, a od puzanja tj. pokušaja puzanja ni "p". Pokuavam vježbati s njim prema onom što se moe naći na internetu, uspijeva mi to po par minuta, međutim, on tada počinje vrištati, plakati i ne želi nastaviti. Pokušavamo pred ogledalom, sa igračkama,... no to kratko traje. Zanima me da li on motorički prati svoju dob, da li je nešto trebao usvojiti a nije (prema ovom što sam napisala) i kako ga 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 oraspoložiti za vježbu? Mia
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana, <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>doista nam je nezahvalno davati procjene na temelju opisa, a bez pregleda djeteta. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ono što se može zaključiti iz vaše priče je da je razvoj vašeg djeteta u granicama optimalnog neuromotornog razvoja za njegovu kronološku dob. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Savjetovao bih Vam da ga ipak, u dobi 7 mjeseci, ne postavljate na noge. Još je ipak prerano za hodanje. Nije dobro kada se u neuromotornom razvoju preskaču obrasci i prijelazi. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prim dr. sc. Zlatko Sabol, dr. med.</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec. pedijatar subspec. dječje neurologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Razvija li se moja beba motorički sukladno svojoj dobi? Poslani smo u bolnicu te mu je postavljena dijagnoza - Hipertrofična stenoza pilorusa te je hitno operiran (tada je imao 7 tjedana). Ono to me muči jest da li se on motorički dobro razvija. 
   Poštovani! Majka sam dječaka koji će 19.03. napuniti 7 mjeseci i moje je pitanje vezano uz motoriku. Od njegovog 2. tjedna života javljalo se pojačano bljuckanje te nam je pedijatar rekao da ga rijetko stavljamo na trbuh da ne bi ispovraćao pojedeno. Kako se bljuckanje/povraćanje pojačavalo, tražila sam od dr. ped. da ga hitno pregleda te je ustanovljeno da je dobio samo 150 grama u 2 tjedna. Poslani smo u bolnicu te mu je postavljena dijagnoza - Hipertrofična stenoza pilorusa te je hitno operiran (tada je imao 7 tjedana). Ono to me muči jest da li se on motorički dobro razvija. Znam da je na neviđeno nemoguće dati točan odgovor, ali bombardirana raznim napisima na internetu, molim Vas za pomoć. Kao što rekoh, dijete će uskoro navršiti 7 mjeseci. Samostalno sjedi, ne posjeda se samostalno, premeće predmete iz ruke u ruku, brblja, prepoznaje osobe (kad ga se pita gdje je mama/tata/...), diže noge i stavlja stopala u usta, maše sa igračkama, odaziva se na ime, kad ga se postavi na noge skakuće te radi korake, okreće se leđa-trbuh, ali obrnuto ne, a od puzanja tj. pokušaja puzanja ni "p". Pokuavam vježbati s njim prema onom što se moe naći na internetu, uspijeva mi to po par minuta, međutim, on tada počinje vrištati, plakati i ne želi nastaviti. Pokušavamo pred ogledalom, sa igračkama,... no to kratko traje. Zanima me da li on motorički prati svoju dob, da li je nešto trebao usvojiti a nije (prema ovom što sam napisala) i kako ga 
   
   oraspoložiti za vježbu? Mia
   
   Poštovana,  
   doista nam je nezahvalno davati procjene na temelju opisa, a bez pregleda djeteta.  
   Ono što se može zaključiti iz vaše priče je da je razvoj vašeg djeteta u granicama optimalnog neuromotornog razvoja za njegovu kronološku dob. Savjetovao bih Vam da ga ipak, u dobi 7 mjeseci, ne postavljate na noge. Još je ipak prerano za hodanje. Nije dobro kada se u neuromotornom razvoju  preskaču obrasci i prijelazi. 
   
   
      Prim dr. sc. Zlatko Sabol, dr. med.
   
   spec. pedijatar  subspec. dječje neurologije


   
      Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol
   
 Klinfo.hr 

Razvija li se moja beba motorički sukladno svojoj dobi?

<para> Smatram da neće ništa naštetiti djetetu ako to cjepivo odgodimo za neko bolje vri</para>
<para>
 Pozdrav! Priča je sljedeća: rodila sam u 30 tjednu trudnoće hitnim carskim rezom jer je djetetu dijagnosticirana gastroshisis fetalis. Sada je prošlo 3 mjeseca i još uvijek smo na intenzivnom odjelu neonatologije. Dijete je primilo nekoliko transfuzija, imala je 2 operacije do sada a i sumnja se na cavum vergae. Doktor ju sada želi cijepiti protiv hepatitisa B, a mene je strah zbog njezinog poprilično lošeg stanja. Djevojčica je po rođenju imala oko 900 g, a sada ima 1820 g. Smatram da neće ništa naštetiti djetetu ako to cjepivo odgodimo za neko bolje vrijeme jer me strah posljedica. Eto, molim vaše mišljenje i zahvaljujem! Martina
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mislim da nema razloga da ne cijepite dijete, upravo zbog toga što se još uvijek nalazi na intenzivnom odjelu, izvrgnuta operativnim zahvatima i transfuzijama krvi, što je potencijalni rizik za infekciju virusom hepatitisa B. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Cjepivo je sigurno i učinkovito s minimalnim neželjenim reakcijama nakon cijepljenja. Najčešće su samo lokalne reakcije na mjestu uboda - crvenilo i otok. Niti jedan liječnik neće cijepiti dijete koje je u lošem stanju. </para>
<para>Preporučam da poslušate savjet liječnika i cijepite dijete. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>
<para>dr.Svjetalana Bela Klancir, spec.pedijatar</para>
<para>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Beba palčić treba dobiti cjepivo protiv hepatitisa B. Je li to preporučljivo? Doktor ju sada želi cijepiti protiv hepatitisa B, a mene je strah zbog njezinog poprilično lošeg stanja. Djevojčica je po rođenju imala oko 900 g, a sada ima 1820 g.  Smatram da neće ništa naštetiti djetetu ako to cjepivo odgodimo za neko bolje vri

   Pozdrav! Priča je sljedeća: rodila sam u 30 tjednu trudnoće hitnim carskim rezom jer je djetetu dijagnosticirana gastroshisis fetalis. Sada je prošlo 3 mjeseca i još uvijek smo na intenzivnom odjelu neonatologije. Dijete je primilo nekoliko transfuzija, imala je 2 operacije do sada a i sumnja se na cavum vergae. Doktor ju sada želi cijepiti protiv hepatitisa B, a mene je strah zbog njezinog poprilično lošeg stanja. Djevojčica je po rođenju imala oko 900 g, a sada ima 1820 g. Smatram da neće ništa naštetiti djetetu ako to cjepivo odgodimo za neko bolje vrijeme jer me strah posljedica. Eto, molim vaše mišljenje i zahvaljujem! Martina
   
   Mislim da nema razloga da ne cijepite dijete, upravo zbog toga što se još uvijek nalazi  na intenzivnom odjelu, izvrgnuta operativnim zahvatima i transfuzijama krvi, što je potencijalni rizik za infekciju virusom hepatitisa B. 
   Cjepivo je sigurno i učinkovito s minimalnim neželjenim reakcijama nakon cijepljenja. Najčešće su samo lokalne reakcije na mjestu uboda - crvenilo i otok. Niti jedan liječnik neće cijepiti dijete koje je u lošem stanju. 
Preporučam da poslušate savjet liječnika  i cijepite dijete.  
   

dr.Svjetalana Bela Klancir, spec.pedijatar

   Poliklinika za dječje bolesti Sabol


   
   
 Klinfo.hr 

Beba palčić treba dobiti cjepivo protiv hepatitisa B. Je li to preporučljivo?

<para> Rekla nam je da kad bude veći, da ćemo morati vježbati s njim. Pokušavamo, ali on neda ni bliz</para>
<para>
 Poštovani, imamo dječaka od 18 mjeseci. Kad smo bili kod pedijatrice na pregledu još dok je bio beba, kad mu je pregledavala spolovilo vidjela je tj. probala mu je povući kožicu ali nije mogla. Rekla nam je da kad bude veći, da ćemo morati vježbati s njim. Pokušavamo, ali on neda ni blizu. Kad mokri, pišo mu se napuše i bude kao mali balon. Imam osjećaj kao da jedva izlazi van, kao da mu je sve suženo i kožica preko ne ide. Nadam se da smo vam uspjeli dobro opisati u čemu je stvar. Ne znam je li to normalo ili ne, prvo nam je dijete, a po savjet smo došli ovdje.. unaprijed hvala! leptir
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ili se radi o fimozi (suženom otvoru kožice na vrhu „pimpića“) ili, što je vjerojatnije, o adhezijama (priraslicama) glavića.</para>
<para>U slučaju prvog trebao bi operativni zahvat, a u slučaju drugog problem se može riješiti manualnim oslobađanjem priraslica u lokalnoj anesteziji. Svakako potražite savjet svog pedijatra kako bi riješili problem.</para>
<para>
 <emphasis>Dr. spec. ped. Zlatko Sabol, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika dr. Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Povlačenje kožice na piši kod 18-mjesečnog dječaka Kad smo bili kod pedijatrice na pregledu još dok je bio beba, kad mu je pregledavala spolovilo vidjela je tj. probala mu je povući kožicu ali nije mogla.  Rekla nam je da kad bude veći, da ćemo morati vježbati s njim. Pokušavamo, ali on neda ni bliz

   Poštovani, imamo dječaka od 18 mjeseci. Kad smo bili kod pedijatrice na pregledu još dok je bio beba, kad mu je pregledavala spolovilo vidjela je tj. probala mu je povući kožicu ali nije mogla. Rekla nam je da kad bude veći, da ćemo morati vježbati s njim. Pokušavamo, ali on neda ni blizu. Kad mokri, pišo mu se napuše i bude kao mali balon. Imam osjećaj kao da jedva izlazi van, kao da mu je sve suženo i kožica preko ne ide. Nadam se da smo vam uspjeli dobro opisati u čemu je stvar. Ne znam je li to normalo ili ne, prvo nam je dijete, a po savjet smo došli ovdje.. unaprijed hvala! leptir


   Ili se radi o fimozi (suženom otvoru kožice na vrhu „pimpića“) ili, što je vjerojatnije, o adhezijama (priraslicama) glavića.
U slučaju prvog trebao bi operativni zahvat, a u slučaju drugog problem se može riješiti manualnim oslobađanjem priraslica u lokalnoj anesteziji. Svakako potražite savjet svog pedijatra kako bi riješili problem.

   Dr. spec. ped. Zlatko Sabol, Poliklinika dr. Sabol
   
 Klinfo.hr 

Povlačenje kožice na piši kod 18-mjesečnog dječaka

<para>Kako je od rođenja sitna i pomalo dobiva na kilaži, a u zadnje vrijeme ni ne dob</para>
<para>
 Majka sam trogodišnje djevojčice koja već gotovo dva tjedna umjesto da prožvače i proguta zalogaj, isti žvače po deset i više minuta te ga ispljune odnosno povrati. Kako je od rođenja sitna i pomalo dobiva na kilaži, a u zadnje vrijeme ni ne dobiva, zabrinuta sam zbog njezina zdravlja. Obroci (doručak, ručak, večera) kroz dani su redoviti i svakodnevno kuham raznovrsne namirnice. Kada je pitam zašto to radi ona se nasmije i kaže: "Eto tako!". Zanima me kako da se postavim jer me takvo njezino ponašanje brine. Od srca Vam zahvaljujem! A.
Draga mama,</para>
<para>Prema ovome što ste naveli, vrlo brzo ste reagirali na promjenu ponašanja Vaše djevojčice. Ono što je uvijek važno saznati jest uzrok djetetovog ponašanja – što se to dogodilo da je ona tako promijenila svoje ponašanje? No prije ove promjene u načinu jedenja, da li je bilo nešto prije, neko ponašanje koje Vam se možda činilo malo drugačije nego što bi trebalo biti, možda ste nešto instiktivno osjećali, ali zapravo nije bilo značajno pa se niste zabrinuli oko toga?</para>
<para>Ako postoji nešto takvo, moguće je da je Vaša djevojčica ili nastavila to ponašanje i uvela novo (nejedenje) ili je riječ samo o promjeni glede jela? Ako je samo jelo, tada novo pitanje – da li se nešto promijenilo u vašoj okolini, jeste li vi možda umorniji nego inače (budući da se bliži ljeto, većina nas se osjeća bitno umornija nego ostatak godine)? Osim ovog moguće je da se je nešto dogodilo prije nekoliko tjedana ili mjeseci, ali tada nije reagirala, već tek sada reagira. Ako postoji takvo što, o čemu je riječ? Kako ste Vi postupili u toj situaciji, kako ste se Vi osjećali, kako ste reagirali?</para>
<para>Ono što je također moguće, budući da ste naveli da je oduvijek sitna i da slabo dobiva na kilaži jest da je ona prepoznala Vašu zabrinutost glede toga te je počela i sama obraćati na to pažnju. Ukoliko je tako, taj problem traje od njezinog rođenja, odnosno traje čitavih njezinih 3 godine te bih Vam preporučila savjetovanje kod psihologa kako bi zajedno sa njim prepoznali sve obrasce svog ponašanja prema njoj te ga prilagodili na način da jelo postane za nju nešto što je normalno, prirodno i jedna od osnovnih bioloških potreba. Ako ste iz Zagreba, možete se obratiti nama u Centar Proventus.</para>
<para>I naposljetku, predlažem Vam da pročitate <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/detaljnije/hr/prehrana-beba-i-djece-najvazniji-su-rutina-i-roditeljski-primjeri/17/8610/1/">članak moje kolegice Jelene o prehrani djece</ulink> koji Vam također može dati neke smjernice i ideje što i kako dalje.</para>
<para>Pozdrav,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Djevojčica (3) odjednom ne želi žvakati hranu Majka sam trogodišnje djevojčice koja već gotovo dva tjedna umjesto da prožvače i proguta zalogaj, isti žvače po deset i više minuta te ga ispljune odnosno povrati. Kako je od rođenja sitna i pomalo dobiva na kilaži, a u zadnje vrijeme ni ne dob

   Majka sam trogodišnje djevojčice koja već gotovo dva tjedna umjesto da prožvače i proguta zalogaj, isti žvače po deset i više minuta te ga ispljune odnosno povrati. Kako je od rođenja sitna i pomalo dobiva na kilaži, a u zadnje vrijeme ni ne dobiva, zabrinuta sam zbog njezina zdravlja. Obroci (doručak, ručak, večera) kroz dani su redoviti i svakodnevno kuham raznovrsne namirnice. Kada je pitam zašto to radi ona se nasmije i kaže: "Eto tako!". Zanima me kako da se postavim jer me takvo njezino ponašanje brine. Od srca Vam zahvaljujem! A.
Draga mama,
Prema ovome što ste naveli, vrlo brzo ste reagirali na promjenu ponašanja Vaše djevojčice. Ono što je uvijek važno saznati jest uzrok djetetovog ponašanja – što se to dogodilo da je ona tako promijenila svoje ponašanje? No prije ove promjene u načinu jedenja, da li je bilo nešto prije, neko ponašanje koje Vam se možda činilo malo drugačije nego što bi trebalo biti, možda ste nešto instiktivno osjećali, ali zapravo nije bilo značajno pa se niste zabrinuli oko toga?
Ako postoji nešto takvo, moguće je da je Vaša djevojčica ili nastavila to ponašanje i uvela novo (nejedenje) ili je riječ samo o promjeni glede jela? Ako je samo jelo, tada novo pitanje – da li se nešto promijenilo u vašoj okolini, jeste li vi možda umorniji nego inače (budući da se bliži ljeto, većina nas se osjeća bitno umornija nego ostatak godine)? Osim ovog moguće je da se je nešto dogodilo prije nekoliko tjedana ili mjeseci, ali tada nije reagirala, već tek sada reagira. Ako postoji takvo što, o čemu je riječ? Kako ste Vi postupili u toj situaciji, kako ste se Vi osjećali, kako ste reagirali?
Ono što je također moguće, budući da ste naveli da je oduvijek sitna i da slabo dobiva na kilaži jest da je ona prepoznala Vašu zabrinutost glede toga te je počela i sama obraćati na to pažnju. Ukoliko je tako, taj problem traje od njezinog rođenja, odnosno traje čitavih njezinih 3 godine te bih Vam preporučila savjetovanje kod psihologa kako bi zajedno sa njim prepoznali sve obrasce svog ponašanja prema njoj te ga prilagodili na način da jelo postane za nju nešto što je normalno, prirodno i jedna od osnovnih bioloških potreba. Ako ste iz Zagreba, možete se obratiti nama u Centar Proventus.
I naposljetku, predlažem Vam da pročitate članak moje kolegice Jelene o prehrani djece koji Vam također može dati neke smjernice i ideje što i kako dalje.
Pozdrav,

   Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica (3) odjednom ne želi žvakati hranu

<para>
 Nemam nikakvih obiteljskih problema, problema s ocjenama još i manje... Međutim, otkad znam za sebe, nevjerojatno sam povučena. Kroz pubertet se taj problem povećavao i bojim se da će se još povećavati ako nešto ne poduzmem. Pri upoznavanju novih osoba (izraženije kod osoba suprotnog spola) jako sam šutljiva i, iako znam da bih trebala nešto reći, jednostavno se ne mogu prisiliti na to. Nakon takvih situacija sam najčešće cijeli dan tužna jer znam da to tako ne bi trebalo biti, no ne mogu se ni prisiliti da nešto kažem. To mi postaje sve teže i teže, ponekad mi se javlja i fizička nervoza (tresu mi se ruke, pretjerano se znojim). Napominjem da imam određeni krug ljudi koje znam dulje vrijeme i oni znaju pravu mene, znači nisam autsajder, sociofob ili tako nešto. Shvaćam da mi je to najveća mana, zato molim za savjet. Unaprijed hvala. N.
Draga N.,</para>
<para>Meni se čini da si ti jednostavno po temperamentu introvertan tip ličnosti. Sve karakteristike temperamenta (ima ih devet) možemo zamisliti kao kontinuum. Jedna od njih je prilagodljivost. S jedne strane koninuuma su ljudi kojima je potrebno više vremena da se prilagode promjenama u okolini, dok su na drugoj strani kontinuuma ljudi koje se prilagode odmah.</para>
<para>To je naravno povezano s time je li čovjek introvertan ili ekstrovertan. Ekstrovertiranost/introvertiranost je stvar nasljeđa i najvažnije je da prihvatimo sebe onakvi kakvi jesmo. Da prihvatimo sebe, a ne da se borimo da smo kao netko drugi. Karakteristika introvertnih ljudi jest da su povučeni, u novim kontaktima im treba više vremena da se opuste, ali odlično funkcioniraju jedan na jedan i u poznatom okruženju s bliskim ljudima.</para>
<para>Dakle, po meni, tvoj prvi zadatak jest da prihvatiš sebe kao nekog tko je povučen. Osoba koja odmah pri prvom kontaktu ne govori puno može biti jako zanimljiva i intrigantna. Čovjek koji se s introvertiranom osobom upoznaje lako može zaključiti da je skromna, da se ne razmeće, da je zanimljiva i može biti potaknut da ju bolje upozna. Netko tko upoznaje introvertiranu osobu (ali onu koja je prihvatila da je to njena osobnost) može imati više vremena da promotri situaciju (osobu) da donese neke dobre zaključke. Introvertirana osoba nakon nekog vremena, kada se bolje upozna s okolinom i opusti se, pokaže sve svoje vrline. I za mnoge ljude može biti pravo osvježenje i iznenađenje.</para>
<para>Isto tako, introvertirana osoba je češće fokusirana, što je svakako njena prednost u školi, na fakultetu i kasnije na poslu. Istraživanja su pokazala da su introverti bolji lideri. Usmjereni, fokusirani i često povučeni.</para>
<para>Osim toga, moj je savjet da razmisliš malo o tome koje su tvoje (po tebi) dobre osobine. Otiđi tako daleko i napravi cijelu listu njih. Ja sam već iz tvog pisma saznala da si odgovorna, vrijedna, pametna….</para>
<para>Sigurna sam da će se na listi naći mnogo dobrih osobina. Sve su to tvoje prednosti, koje stoje iza prvotne povučenosti. To je nešto što će ljudi upoznati kada si daju vremena da te upoznaju. Ukoliko netko od tebe „odustane“ zato što si povučena to mnogo govori o njemu i takva osoba sigurno nije vrijedna da se baviš njome.</para>
<para>Nakon tog prvog koraka pitaj bliske prijatelje, roditelje da ti nabroje pet tvojih dobrih osobina. Sigurno će zamijetiti i ponešto što ti ignoriraš. Na taj ćeš način malo pojačati i osjećaj samopouzdanja.</para>
<para>I nemaš brige, sjećam se kako je predavač u Americi na jednom seminaru rekao „Budite ono što jeste!“</para>
<para>Sretno,</para>
<para>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
</para>

Povučena sam i sramežljiva. Što da radim? Poštovani, nisam roditelj, ali sam maloljetna i ne znam kome se točno obratiti. Imam 17 godina i idem u srednju školu, 3. srednje. 
    Nemam nikakvih obiteljskih problema, problema s ocjenama još i manje... Međutim, otkad znam za sebe, nevjerojatno sam povučena. Kroz pubertet se taj problem povećavao i bojim se da će se još povećavati ako nešto ne poduzmem. Pri upoznavanju novih osoba (izraženije kod osoba suprotnog spola) jako sam šutljiva i, iako znam da bih trebala nešto reći, jednostavno se ne mogu prisiliti na to. Nakon takvih situacija sam najčešće cijeli dan tužna jer znam da to tako ne bi trebalo biti, no ne mogu se ni prisiliti da nešto kažem. To mi postaje sve teže i teže, ponekad mi se javlja i fizička nervoza (tresu mi se ruke, pretjerano se znojim). Napominjem da imam određeni krug ljudi koje znam dulje vrijeme i oni znaju pravu mene, znači nisam autsajder, sociofob ili tako nešto. Shvaćam da mi je to najveća mana, zato molim za savjet. Unaprijed hvala. N.
Draga N.,
Meni se čini da si ti jednostavno po temperamentu introvertan tip ličnosti. Sve karakteristike temperamenta (ima ih devet) možemo zamisliti kao kontinuum. Jedna od njih je prilagodljivost. S jedne strane koninuuma su ljudi kojima je potrebno više vremena da se prilagode promjenama u okolini, dok su na drugoj strani kontinuuma ljudi koje se prilagode odmah.
To je naravno povezano s time je li čovjek introvertan ili ekstrovertan. Ekstrovertiranost/introvertiranost je stvar nasljeđa i najvažnije je da prihvatimo sebe onakvi kakvi jesmo. Da prihvatimo sebe, a ne da se borimo da smo kao netko drugi. Karakteristika introvertnih ljudi jest da su povučeni, u novim kontaktima im treba više vremena da se opuste, ali odlično funkcioniraju jedan na jedan i u poznatom okruženju s bliskim ljudima.
Dakle, po meni, tvoj prvi zadatak jest da prihvatiš sebe kao nekog tko je povučen. Osoba koja odmah pri prvom kontaktu ne govori puno može biti jako zanimljiva i intrigantna. Čovjek koji se s introvertiranom osobom upoznaje lako može zaključiti da je skromna, da se ne razmeće, da je zanimljiva i može biti potaknut da ju bolje upozna. Netko tko upoznaje introvertiranu osobu (ali onu koja je prihvatila da je to njena osobnost) može imati više vremena da promotri situaciju (osobu) da donese neke dobre zaključke. Introvertirana osoba nakon nekog vremena, kada se bolje upozna s okolinom i opusti se, pokaže sve svoje vrline. I za mnoge ljude može biti pravo osvježenje i iznenađenje.
Isto tako, introvertirana osoba je češće fokusirana, što je svakako njena prednost u školi, na fakultetu i kasnije na poslu. Istraživanja su pokazala da su introverti bolji lideri. Usmjereni, fokusirani i često povučeni.
Osim toga, moj je savjet da razmisliš malo o tome koje su tvoje (po tebi) dobre osobine. Otiđi tako daleko i napravi cijelu listu njih. Ja sam već iz tvog pisma saznala da si odgovorna, vrijedna, pametna….
Sigurna sam da će se na listi naći mnogo dobrih osobina. Sve su to tvoje prednosti, koje stoje iza prvotne povučenosti. To je nešto što će ljudi upoznati kada si daju vremena da te upoznaju. Ukoliko netko od tebe „odustane“ zato što si povučena to mnogo govori o njemu i takva osoba sigurno nije vrijedna da se baviš njome.
Nakon tog prvog koraka pitaj bliske prijatelje, roditelje da ti nabroje pet tvojih dobrih osobina. Sigurno će zamijetiti i ponešto što ti ignoriraš. Na taj ćeš način malo pojačati i osjećaj samopouzdanja.
I nemaš brige, sjećam se kako je predavač u Americi na jednom seminaru rekao „Budite ono što jeste!“
Sretno,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus
 Klinfo.hr 

JELENA VRSALJKO

Povučena sam i sramežljiva. Što da radim?

<para>
 Zanima me kako ga pripremiti na potpuno novu situaciju - nova zemlja, mama koja radi i s vremenom i vrtić.... Za početak smo mislli odgoditi vrtić dok se ne prihvati novi stan, zemlju, savlada barem osnove novog jezika. Što mu reći sada i kako ga utješiti kad dođe vrijeme za odlazak. Trenutno smo također u inozemstvu (u izvidnici), ali nismo još preselili za stalno i on stalno pita za naš stan i govori da bi on radije tamo (u Splitu) živio. Nije tužan i nikakve promjene u ponašanju nismo opazili (vesel je, zaigran, zainteresiran za sve novo, dobro jede i spava, igra se s djecom....) ali s vremena na vrijeme kaže da bi on živio u Splitu, a ne ovdje (u Parizu). Hvala i lijepi pozdrav! J.
Draga J.,</para>
<para>Osnovno što vam je za činiti jest pripremiti sebe za novu situaciju. Svaka promjena, a preseljenje u inozemstvo je poprilično velika promjena, znači određeni gubitak. U ovom slučaju vi mijenjate mjesto, promijeniti će se i ljudi u vašem okruženju. S obzirom na to potrebno je određeno vrijeme da se čovjek adaptira na novonastalu situaciju.</para>
<para>To pišem iz razloga da naglasim da će vaše preseljenje vjerojatno izazvati određeni stres kod vašeg djeteta što je najnormalnije. Bilo bi zapravo nerealno očekivati da to prođe bez bilo kakvih simptoma. Možda će se to zadržati na ovoj razini da kaže da bi radije živio u starom gradu ili će neko vrijeme pokazivati tugu, možda će se naljutiti…sve reakcije su normalne.</para>
<para>Najbolja priprema njega je, kao što sam već napisala, pripremiti sebe. Razmišljati na način zbog čega je vaše preseljenje pozitivno i korisno te nabrojati sve prednosti koje ćete time ostvariti.
Ako i sada vjerujete u to već ste obavili veliki dio pripreme.</para>
<para>S njim možete već sada razgovarati o tome. Možete mu stvari objašnjavati kroz igru. Primjerice uzmete plišane životinje i igrate se kao da jedna odlazi živjeti u drugu šumu. Pri tome fokus stavljate na pozitivne stvari što se toj životinjici na putu događa. Tako ćete ga na indirektan način pripremiti. Možete mu pričati priče o tome što će se sve uzbudljivo događati i kako ćete se zabavljati. Na taj način možete probuditi njegovu znatiželju što će utjecati i na njegovu motivaciju za promjenu.</para>
<para>Kada dođe vrijeme odlaska i ako bude tužan utješite ga onako kako bi utješili bilo koju drugu tužnu blisku osobu. Zagrlite ga, pomazite, recite mu da ste tu vi za njega ma gdje bili i pustite mu vrijeme da se adaptira na novu situaciju. U međuvremenu živite s njim, na način na koji ste živjeli i prije. Igrajte se, pazite se, mazite se. Jer ti su trenuci za dijete neprocjenjivi ma gdje bio i živio.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
</para>
<para> </para>

Kako pripremiti dijete na preseljenje u inozemstvo? Poštovani, zbog posla odlučili smo se na jesen preseliti u inozemstvo. Nas sinčić tada će imati 3 godine. Nije išao u vrtić, ja sam bila kod kuće s njim, a muž je radio. 
    Zanima me kako ga pripremiti na potpuno novu situaciju - nova zemlja, mama koja radi i s vremenom i vrtić.... Za početak smo mislli odgoditi vrtić dok se ne prihvati novi stan, zemlju, savlada barem osnove novog jezika. Što mu reći sada i kako ga utješiti kad dođe vrijeme za odlazak. Trenutno smo također u inozemstvu (u izvidnici), ali nismo još preselili za stalno i on stalno pita za naš stan i govori da bi on radije tamo (u Splitu) živio. Nije tužan i nikakve promjene u ponašanju nismo opazili (vesel je, zaigran, zainteresiran za sve novo, dobro jede i spava, igra se s djecom....) ali s vremena na vrijeme kaže da bi on živio u Splitu, a ne ovdje (u Parizu). Hvala i lijepi pozdrav! J.
Draga J.,
Osnovno što vam je za činiti jest pripremiti sebe za novu situaciju. Svaka promjena, a preseljenje u inozemstvo je poprilično velika promjena, znači određeni gubitak. U ovom slučaju vi mijenjate mjesto, promijeniti će se i ljudi u vašem okruženju. S obzirom na to potrebno je određeno vrijeme da se čovjek adaptira na novonastalu situaciju.
To pišem iz razloga da naglasim da će vaše preseljenje vjerojatno izazvati određeni stres kod vašeg djeteta što je najnormalnije. Bilo bi zapravo nerealno očekivati da to prođe bez bilo kakvih simptoma. Možda će se to zadržati na ovoj razini da kaže da bi radije živio u starom gradu ili će neko vrijeme pokazivati tugu, možda će se naljutiti…sve reakcije su normalne.
Najbolja priprema njega je, kao što sam već napisala, pripremiti sebe. Razmišljati na način zbog čega je vaše preseljenje pozitivno i korisno te nabrojati sve prednosti koje ćete time ostvariti.
Ako i sada vjerujete u to već ste obavili veliki dio pripreme.
S njim možete već sada razgovarati o tome. Možete mu stvari objašnjavati kroz igru.  Primjerice uzmete plišane životinje i igrate se kao da jedna odlazi živjeti u drugu šumu. Pri tome fokus stavljate na pozitivne stvari što se toj životinjici na putu događa. Tako ćete ga na indirektan način pripremiti.  Možete mu pričati priče o tome što će se sve uzbudljivo događati i kako ćete se zabavljati. Na taj način možete probuditi njegovu znatiželju što će utjecati i na njegovu motivaciju za promjenu.
Kada dođe vrijeme odlaska i ako bude tužan utješite ga onako kako bi utješili bilo koju drugu tužnu blisku osobu. Zagrlite ga, pomazite, recite mu da ste tu vi za njega ma gdje bili i pustite mu vrijeme da se adaptira na novu situaciju. U međuvremenu živite s njim, na način na koji ste živjeli i prije. Igrajte se, pazite se, mazite se. Jer ti su trenuci za dijete neprocjenjivi ma gdje bio i živio.
Sretno,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus

  Klinfo.hr 

Kako pripremiti dijete na preseljenje u inozemstvo?

<para> Probali smo da mu ne damo obrok, ali onda neće zaspati tako </para>
<para>
 Poštovani, imam bebu staru 14 mjeseci, ima 14 kg, odlično napreduje. Problem je u tome što još uvijek ima 3 noćna obroka kojih nikako da se riješimo. Počela sam mu davati kravlje mljeko. Probali smo da mu ne damo obrok, ali onda neće zaspati tako dugo dok ne popije bočicu. Molim vas za pomoć. Da li je to navika ili je stvarno gladan? Hvala. kety
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Čovjek se budi nekoliko puta u toku noći do kraja života, pa to važi i za bebu. Ali sve dok ne nauči sam nastaviti spavati, ni vi, ni on se nećete naspavati. To je Vaš glavni problem, a ne noćni obrok, jer ga on traži kao utjehu, a ne zato što je gladan. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Postoji nekoliko načina da ga odviknete od te “navike”, a oni su više ili manje ugodni, kako za Vas, tako i za dijete.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Momentalno odvikavanje: kada se probudi i počne plakati, nemojte odgovarati, već ge pustite da plače. Prve noći će to trajati možda i čitava dva sata, kada će od umora, konačno zaspati. Slijedeće noći će plakati znatno kraće, a nakon nekoliko dana, kada se uvjeri da je plač uzaludan, neće se više buditi. Ova metoda je efikasna, ali malo tko to može izdržati, jer deluje nehumano.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Postepeno odvikavanje: odgovorite kad Vas pozove, ali ne tako što će te ga nahraniti, već na neki drugi način pokušajte mu pomoći da ponovo zaspe (mažanjem, pjevanjem, ali bez uzimanja u ruke). Kad se umiri, udaljite se. Ako ponovo počne plakati pustite ga pet minuta ili koliko možete izdržati, pa ga ponovo umirujte na isti način. Pri tome ne čekajte pored djetetovog kreveta dok zaspe, već se «izgubite» ranije, kako bi se vremenom navikao zaspati sam. Svaki slijedeći put pustite dijete da plače po pet minuta duže prije nego što se pojavite. Možda Vas jednom iznenadi i više se ne probudi do jutra.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Treći način je da vodite evidenciju o vremenu kada se dijete budi tijekom noći. Probudite se pola sata ranije i sami probudite dijete i nahranite ga, ne čekajući da se spontano budi.Slijedećih dana postepeno povećavajte razmak između noćnih obroka, sve dok se on ne navikne da prespava cijelu noć. Ovo ne pomaže ako dijete zaspe čim počne sisati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sretno !<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Srdačan pozdrav<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Dr. Matilda Kovač Šižgorić</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec.pedijatar</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>subspec.pedijatrijske neurologije</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Kako odviknuti bebu (14 mjeseci) od noćnih obroka? Poštovani, imam bebu staru 14 mjeseci, ima 14 kg, odlično napreduje. Problem je u tome što još uvijek ima 3 noćna obroka kojih nikako da se riješimo. Počela sam mu davati kravlje mljeko.  Probali smo da mu ne damo obrok, ali onda neće zaspati tako 

   Poštovani, imam bebu staru 14 mjeseci, ima 14 kg, odlično napreduje. Problem je u tome što još uvijek ima 3 noćna obroka kojih nikako da se riješimo. Počela sam mu davati kravlje mljeko. Probali smo da mu ne damo obrok, ali onda neće zaspati tako dugo dok ne popije bočicu. Molim vas za pomoć. Da li je to navika ili je stvarno gladan? Hvala. kety
   
   Čovjek se budi nekoliko puta u toku noći do kraja života, pa to važi i za bebu. Ali sve dok ne nauči sam nastaviti spavati, ni vi, ni on se nećete naspavati. To je Vaš glavni problem, a ne noćni obrok, jer ga on traži kao utjehu, a ne zato što je gladan. 
   Postoji nekoliko načina da ga odviknete od te “navike”, a oni su više ili manje ugodni, kako za Vas, tako i za dijete.
   Momentalno odvikavanje: kada se  probudi i počne plakati, nemojte odgovarati, već ge pustite da plače. Prve noći će to trajati možda i čitava dva sata, kada će od umora, konačno zaspati. Slijedeće noći će plakati znatno kraće, a nakon nekoliko dana, kada se uvjeri da je plač uzaludan, neće se više buditi. Ova metoda je efikasna, ali malo tko to može izdržati, jer deluje nehumano.
   Postepeno odvikavanje: odgovorite kad Vas  pozove, ali ne tako što će te ga nahraniti, već na neki drugi način pokušajte  mu pomoći  da ponovo zaspe (mažanjem, pjevanjem, ali bez uzimanja u ruke). Kad se umiri, udaljite se. Ako ponovo počne plakati pustite ga pet minuta ili koliko možete izdržati, pa ga ponovo umirujte na isti način. Pri tome ne čekajte pored djetetovog kreveta dok zaspe, već se «izgubite» ranije, kako bi se vremenom navikao zaspati sam. Svaki slijedeći put  pustite dijete da plače po pet minuta duže prije  nego što se pojavite. Možda Vas jednom iznenadi i više se ne probudi do jutra.
   Treći način je da vodite evidenciju o vremenu kada se dijete budi tijekom noći. Probudite se pola sata ranije i sami probudite dijete  i nahranite ga, ne čekajući da se spontano budi.Slijedećih dana postepeno povećavajte razmak između noćnih obroka, sve dok se on ne navikne da prespava cijelu noć. Ovo ne pomaže ako dijete zaspe čim počne sisati.
   Sretno !
   Srdačan pozdrav
   
   Dr. Matilda Kovač Šižgorić
   
   spec.pedijatar
   
   subspec.pedijatrijske neurologije


   Poliklinika za dječje bolesti Sabol


   
   
   
 Klinfo.hr 

Kako odviknuti bebu (14 mjeseci) od noćnih obroka?

<para>
 I prije nije baš bila previše oduševljena odlaskom u vrtić, ali nije bilo nikakavih većih problema. Sada kaže da mora stalno piškiti u vrtiću (kod kuće ne ide često), pa joj se ne da spavati, pa joj smeta neka prijateljica i tako svaki dan neki novi izgovor. Problem je u tome što ona zaplače pa govori tetama da pozovu tatu da dođe po nju. One su to i napravile jednom i sada ona stalno to pokušava. Osim toga je li u redu da one pred njom meni govore da ne znaju što je sa njom, da se ona promijenila, da je prije bila tako dobra itd. Nakon toga ona počne plakati. Da li da budem uporna i kako? Zahvaljujem. Lela
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Ponekada djeca, nakon stanke regresiraju i to pokazuju kroz svoje ponašanje (učestalo piškenje) ili smišljavanje izgovora (ne želi spavati, smeta joj prijateljica). Ono što bi za Vašu djevojčicu bilo jako važno je da odgajateljice pronađu način kako da je smire, kako da je zainteresiraju za igru u vrtiću, za vršnjake i slično. Zbog toga Vam predlažem da se obratite odgajateljicama za jedan individualan razgovor vezano za ova nova ponašanja Vaše djevojčice. Ukoliko nakon tog razgovora ne budu stvari drugačije, predlažem Vam da se obratite vrtićkom psihologu koji potom može još dodatno razgovarati sa odgajateljicama i uputiti ih na najbolji pristup Vašem djetetu.</para>
<para>Što se tiče Vašeg pitanja o komentarima odgajateljice pred Vašom djevojčicom, poželjno je da se takvi razgovori vode bez njezinog prisustva. Komentiranjem pred djetetom, ne može biti korisno za dijete i njegov razvoj zbog čega je poželjno to izbjegavati. Na individualnom razgovoru sa odgajateljicama, možete ih zamoliti da se ovakvi komentari izbjegavaju pred djetetom.</para>
<para>Ono što Vi kao majka možete učiniti da joj bude lakše jest organizirati druženja Vaše djevojčice sa nekim drugim djetetom iz skupine izvan vrtića. Ako Vaša djevojčica razvije prijateljstvo sa barem jednim djetetom, sati koje treba provesti u vrtiću će joj biti lakše.</para>
<para>Nadalje, ono što je jako važno je da svojoj djevojčici olakšate odvajanje od sebe. Prema Vašem opisu situacije, ne mogu zaključiti zbog čega se Vaša djevojčica tako počela ponašati. Tek kada dođete do tog uzroka, znati ćete djelovati. Pitanja koja Vam mogu pomoći da dođete do odgovora su: da li se i inače Vaša djevojčica teško odvaja od Vas (ili nekih drugih članova obitelji)? Kako se smiruje u tim situacijama? Što joj pomaže (to je važno za znati jer to sredstvo smirenja joj se onda može ponuditi u vrtiću)? Da li je Vaša djevojčica kod kuće uvijek u centru pozornosti (nekoj djeci, koja su jedinci, teško pada vrtić jer tada ne dobivaju istu količinu pažnje kao kod kuće, tj. kao što su navikli)? Koliko je Vama samoj teško odvojiti se od svoje djevojčice? Jeste li tužni što morate ići na posao i ostaviti je? Imate li osjećaj da ju ponekad pretjerano zaštićujete ili joj pomažete u situacijama u kojima može i sama, ali Vam je nje žao pa ćete ipak učiniti to nešto umjesto nje (npr. gotovo svaki dan joj obući cipele iako motorički to sama zna samo zato jer Vas moli)? Ima li neku prijateljicu/prijatelja van vrtića? Kako se s njom/njim igra? Da li je ona glavna ili prihvaća tuđa pravila bez pogovora?</para>
<para>Ako je naviknuta da se mnogo toga radi umjesto nje, možda i od svojih vršnjaka očekuje da se tako ponašaju prema njoj. Budući da se vršnjaci međusobno u većini slučajeva tako ne ponašaju jedni prema drugima, svako „ne“ drugog djeteta može joj puno teže pasti nego da je naviknula na taj odgovor.</para>
<para>Ovo su samo neka od pitanja. No već i ovi odgovori na ova pitanja mogu Vam pomoći da dođete na put koji Vas može dovesti do uzroka zašto Vaša djevojčica tako teško prihvaća vrtić.</para>
<para>Što se tiče Vašeg zadnjeg pitanja, mislim da uz pomoć odgajatelja te promišljanja o uzrocima problema, trebate biti ustrajni u tome da Vaša djevojčica ide i dalje u vrtić. U suprotnom, olakšat ćete joj trenutno sitauciju, no kada krene u školu ponovno će se zateći u društvu u kojem se i dalje neće snalaziti ukoliko ne razvije socijalne vještine.</para>
<para>Također, ukoliko se ovo ponašanje nastavi i iduću školsku godinu, svakako porazgovarajte sa psihologom kako bi zajedno otkrili što to muči Vašu djevojčicu i zbog čega joj je tako teško u društvu s vršnjacima te što Vi kao majka možete učiniti da joj pomognete.</para>
<para>Pozdrav,</para>
<para>Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
</para>

Djevojčica nakon kraćeg izbivanja ne želi ponovno u vrtić Poštovani, moja djevojčica od 4,5 godina ide u vrtić drugu godinu. Nedavno je bila bolesna oko dva tjedna i od tada ne želi ići u vrtić. 
    I prije nije baš bila previše oduševljena odlaskom u vrtić, ali nije bilo nikakavih većih problema. Sada kaže da mora stalno piškiti u vrtiću (kod kuće ne ide često), pa joj se ne da spavati, pa joj smeta neka prijateljica i tako svaki dan neki novi izgovor. Problem je u tome što ona zaplače pa govori tetama da pozovu tatu da dođe po nju. One su to i napravile jednom i sada ona stalno to pokušava. Osim toga je li u redu da one pred njom meni govore da ne znaju što je sa njom, da se ona promijenila, da je prije bila tako dobra itd. Nakon toga ona počne plakati. Da li da budem uporna i kako? Zahvaljujem. Lela

Draga mama,
Ponekada djeca, nakon stanke regresiraju i to pokazuju kroz svoje ponašanje (učestalo piškenje) ili smišljavanje izgovora (ne želi spavati, smeta joj prijateljica). Ono što bi za Vašu djevojčicu bilo jako važno je da odgajateljice pronađu način kako da je smire, kako da je zainteresiraju za igru u vrtiću, za vršnjake i slično. Zbog toga Vam predlažem da se obratite odgajateljicama za jedan individualan razgovor vezano za ova nova ponašanja Vaše djevojčice.  Ukoliko nakon tog razgovora ne budu stvari drugačije, predlažem Vam da se obratite vrtićkom psihologu koji potom može još dodatno razgovarati sa odgajateljicama i uputiti ih na najbolji pristup Vašem djetetu.
Što se tiče Vašeg pitanja o komentarima odgajateljice pred Vašom djevojčicom, poželjno je da se takvi razgovori vode bez njezinog prisustva. Komentiranjem pred djetetom, ne može biti korisno za dijete i njegov razvoj zbog čega je poželjno to izbjegavati. Na individualnom razgovoru sa odgajateljicama, možete ih zamoliti da se ovakvi komentari izbjegavaju pred djetetom.
Ono što Vi kao majka možete učiniti da joj bude lakše jest organizirati druženja Vaše djevojčice sa nekim drugim djetetom iz skupine izvan vrtića. Ako Vaša djevojčica razvije prijateljstvo sa barem jednim djetetom, sati koje treba provesti u vrtiću će joj biti lakše.
Nadalje, ono što je jako važno je da svojoj djevojčici olakšate odvajanje od sebe. Prema Vašem opisu situacije, ne mogu zaključiti zbog čega se Vaša djevojčica tako počela ponašati. Tek kada dođete do tog uzroka, znati ćete djelovati. Pitanja koja Vam mogu pomoći da dođete do odgovora su: da li se i inače Vaša djevojčica teško odvaja od Vas (ili nekih drugih članova obitelji)? Kako se smiruje u tim situacijama? Što joj pomaže (to je važno za znati jer to sredstvo smirenja joj se onda može ponuditi u vrtiću)? Da li je Vaša djevojčica kod kuće uvijek u centru pozornosti (nekoj djeci, koja su jedinci, teško pada vrtić jer tada ne dobivaju istu količinu pažnje kao kod kuće, tj. kao što su navikli)? Koliko je Vama samoj teško odvojiti se od svoje djevojčice? Jeste li tužni što morate ići na posao i ostaviti je? Imate li osjećaj da ju ponekad pretjerano zaštićujete ili joj pomažete u situacijama u kojima može i sama, ali Vam je nje žao pa ćete ipak učiniti to nešto umjesto nje (npr. gotovo svaki dan joj obući  cipele iako motorički to sama zna samo zato jer Vas moli)? Ima li neku prijateljicu/prijatelja van vrtića? Kako se s njom/njim igra? Da li je ona glavna ili prihvaća tuđa pravila bez pogovora?
Ako je naviknuta da se mnogo toga radi umjesto nje, možda i od svojih vršnjaka očekuje da se tako ponašaju prema njoj. Budući da se vršnjaci međusobno u većini slučajeva tako ne ponašaju jedni prema drugima, svako „ne“ drugog djeteta može joj puno teže pasti nego da je naviknula na taj odgovor.
Ovo su samo neka od  pitanja. No već i ovi odgovori na ova pitanja mogu Vam pomoći da dođete na put koji Vas može dovesti do uzroka zašto Vaša djevojčica tako teško prihvaća vrtić.
Što se tiče Vašeg zadnjeg pitanja, mislim da uz pomoć odgajatelja te promišljanja o uzrocima problema, trebate biti ustrajni u tome da Vaša djevojčica ide i dalje u vrtić. U suprotnom, olakšat ćete joj trenutno sitauciju, no kada krene u školu ponovno će se zateći u društvu u kojem se i dalje neće snalaziti ukoliko ne razvije socijalne vještine.
Također, ukoliko se ovo ponašanje nastavi i iduću školsku godinu, svakako porazgovarajte sa psihologom kako bi zajedno otkrili što to muči Vašu djevojčicu i zbog čega joj je tako teško u društvu s vršnjacima te što Vi kao majka možete učiniti da joj pomognete.
Pozdrav,
Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, Centar Proventus
 Klinfo.hr 

Djevojčica nakon kraćeg izbivanja ne želi ponovno u vrtić

<para> Da li ima razloga za brigu i da li postoje vježbe koje bismo mogli raditi?</para>
<para>
 Poštovani, moj sin ima punih 5 mjeseci i još uvijek se ne prevrće sa trbuha na leđa, a kad je na trbuhu palčevi mu ostaju unutra tj. šaka nije lijepo otvorena. Da li ima razloga za brigu i da li postoje vježbe koje bismo mogli raditi? Unaprijed Vam hvala. MTZ
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U dobi 5 mjeseci dojenče se još uvijek ne mora samostalno rotirati s trbuha na leđa, već to očekujemo negdje oko 6. mjeseca žvota, a do 7. mjeseca života se rotira i s leđa na trbuh.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sa 5 mjeseci u položaju na trbuhu dijete se oslanja na otvorene šake s poluispruženim rukama u laktu. U položaju na leđima dijete samo odiže glavu od podloge i pruža ruke prema majci, prihvaća predmet u medijalnoj liniji cijelim dlanom, dok sa 6 mjeseci hvata svoja stopala i stavlja ih u usta. Ne sjedi samostalno, već uz lagani naslon, leđa drži uspravno te se podupire rukama.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ukoliko Vaše dijete u svom razvoju ne slijedi navedeno, zatražite stručnu pomoć i pustite da specijalist fizijatar ili neuropedijatar učine procjenu psihomotornog razvoja i savjetuju Vas o provođenju neurorazvojne gimnastike. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dr. Matilda Kovač Šižgorić<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec.pedijatar, subspec.pedijatrijske neurologije <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Beba od 5 mjeseci još uvijek se ne izvrće na leđa i ne oslanja na šakice Poštovani, moj sin ima punih 5 mjeseci i još uvijek se ne prevrće sa trbuha na leđa, a kad je na trbuhu palčevi mu ostaju unutra tj. šaka nije lijepo otvorena.  Da li ima razloga za brigu i da li postoje vježbe koje bismo mogli raditi?

   Poštovani, moj sin ima punih 5 mjeseci i još uvijek se ne prevrće sa trbuha na leđa, a kad je na trbuhu palčevi mu ostaju unutra tj. šaka nije lijepo otvorena. Da li ima razloga za brigu i da li postoje vježbe koje bismo mogli raditi? Unaprijed Vam hvala. MTZ
   
   Poštovana,U dobi 5 mjeseci dojenče se još uvijek ne mora samostalno rotirati s trbuha na leđa, već to očekujemo negdje oko 6. mjeseca žvota, a do 7. mjeseca života se rotira i s leđa na trbuh.
   Sa 5 mjeseci u položaju na trbuhu dijete se oslanja na otvorene šake s poluispruženim rukama u laktu. U položaju na leđima dijete samo odiže glavu od podloge i pruža ruke prema majci, prihvaća predmet u medijalnoj liniji cijelim dlanom, dok sa 6 mjeseci hvata svoja stopala i stavlja ih u usta. Ne sjedi samostalno, već uz lagani  naslon, leđa drži uspravno te se podupire rukama.
   Ukoliko Vaše dijete u svom razvoju ne slijedi navedeno, zatražite stručnu pomoć i pustite da specijalist fizijatar ili neuropedijatar učine procjenu psihomotornog razvoja i savjetuju Vas o provođenju neurorazvojne gimnastike. 
   
   Dr. Matilda Kovač Šižgorićspec.pedijatar, subspec.pedijatrijske neurologije 
   Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
   
 Klinfo.hr 

Beba od 5 mjeseci još uvijek se ne izvrće na leđa i ne oslanja na šakice

<para>
 Samo gleda kako će štetu napraviti bez obzira na to gdje smo, u kući ili vani. Ne znam kako ću s njim, nisam pobornik batina i kažnjavanja, pokušavam sve na lijepi i mirni način objasniti i pokazati mu neke stvari, ali on kao da me ne razumije ili razumije pa me ne želi poslušati. On uporno po svome. Primjetila sam da kad mu se stavi zabrana na neke stvari, onda je pogotovo žestok na njih i skoro uvijek ispoštuje svoje, za dva sata, nije bitno, ali na kraju napravi što je naumio. Mlada sam mama, imam 27 godina, i stvarno se trudim oko djeteta, ali on uporno po svome. Pokušavam ga educirati da radimo nešto, da bojamo, slažemo kocke i puzzle, radimo figurice od fimo mase, znači edukativne stvari, ali ništa. To sve traje niti 5 minuta i on to sve pobaca, slomi, razbije. Kad se samo sjetim koliko je igračaka razbio. Ni za gledanje crtića nije zainteresiran, to mu je dosadno, ali kompjuter mu nije dosadan. Baš zanimljivo :) Uzima sve stvari koje nisu za njega, a sa igračkama koje su primjereni za njega ne želi se igrati. Počinjem sumnjati da je možda u pitanju hiperaktivnost, iako naš pedijatar nije ništa rekao o tome, kaže da je to faza koja će proći, a ta faza traje već 2 godine. Molim vas pomozite mi sa nekim savjetom, olakšajte i meni i mom malom zvrku. Lijepi pozdrav :) Lucky Lane
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Vjerujem da vam je ponekada zaista teško pratiti ritam vašeg dječaka. Meni se čini da ovdje nije riječ o hiperaktivnosti, već o značajkama temperamenta.</para>
<para>Postoje djeca koja prema svom temperamentu (dakle naslijeđenim osobinama) spadaju u skupinu teže odgojive djece. Osobno nisam pobornik trpanja u kalupe, ali neki puta nam pomažu u objašnjavanju.</para>
<para>Jedna od karakteristika temperamenta je RAZINA AKTIVNOSTI - odnosi se na djetetovu fizičku aktivnost, kreće li se dijete stalno ili je mirno i neaktivno. Djeca kojima je po temperamentu potrebno kretanje znaju imati problema sa mirnim sjedenjem u razredu, dok se „mirna“ djeca dobro prilagođavaju nametnutoj organizaciji vremena. Djeca s visokom razinom aktivnosti češće trče i skaču, dok se djeca s nižom aktivnošću više oslanjaju na mikromotoričke sposobnosti, poput slaganja slagalica, bojanja i crtanja.</para>
<para>Po mom mišljenju vaš je dječak na ovom kontinuumu na strani izrazite fizičke aktivnosti i zbog toga bojanje, crtanje, izrađivanje figurica nije najbolji izbor za njega. Puno bolji izbor u ovom periodu su živahne igre s loptom, valjanje, trčanje, provlačenje, skakanje. Ako ste vi mirnijeg temperamenta to bi vam maglo predstavljati mali problem, ali ne i nerješiv. Kažem ne i nerješiv, jer se nama odraslima ipak lakše prilagoditi dječjim potrebama nego obrnuto.</para>
<para>Još jedna, po meni značajna značajka temperamenta za odgovor jest USMJERENOST PAŽNJE - odnosi se na to hoće li se dijete nastaviti baviti nečim, pa čak i u situacijama kada je frustrirano zbog trenutnog neuspjeha ili će pak brzo izgubiti interes i prijeći na slijedeću aktivnost. Neka djeca odustaju lako, dok se neka mogu zabavljati s jednom te istom aktivnošću satima.</para>
<para>Na ovom kontinuumu vaš je dječačić vjerojatno bliže kratkotrajnoj pažnji, pa budite spremni sve gore navedene aktivnosti ubrzano mijenjati da mu ne bude dosadno. Na taj način zadovoljiti ćete njegovu potrebu za aktivnošću, a i vi ćete biti mirniji.</para>
<para>Naravno budite spremni da će koja igračka biti potrgana, premda bi bilo dobro da uvedete pravilo da se igračke ne trgaju te ga u tome spriječite i uputite mu oštru kritiku, no s druge strane možete se ponekada igrati s nečim što možete u žaru igre uništiti, primjerice sa starim novinama. Možete ga naučiti nekom „karate“ udarcu da svojom rukicom „razbije“ novine koje vi držite napete na sigurnoj udaljenosti.</para>
<para>Ono što će za vas biti utješno jest da će vaš mali zvrk tijekom vremena usporiti, posebice kako ćete ga učiti socijalnim vještinama.</para>
<para>Sretno u nekim novim igrama,</para>
<para>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
</para>

Kako odgajati trogodišnjaka nemirna i aktivna temperamenta? Pozdrav! Mama sam dječaka od 3,5 godine. Moj mali je strašno nemiran, ni za što nije zainteresiran, nema mira ni 5 minuta. 
    Samo gleda kako će štetu napraviti bez obzira na to gdje smo, u kući ili vani. Ne znam kako ću s njim, nisam pobornik batina i kažnjavanja, pokušavam sve na lijepi i mirni način objasniti i pokazati mu neke stvari, ali on kao da me ne razumije ili razumije pa me ne želi poslušati. On uporno po svome. Primjetila sam da kad mu se stavi zabrana na neke stvari, onda je pogotovo žestok na njih i skoro uvijek ispoštuje svoje, za dva sata, nije bitno, ali na kraju napravi što je naumio. Mlada sam mama, imam 27 godina, i stvarno se trudim oko djeteta, ali on uporno po svome. Pokušavam ga educirati da radimo nešto, da bojamo, slažemo kocke i puzzle, radimo figurice od fimo mase, znači edukativne stvari, ali ništa. To sve traje niti 5 minuta i on to sve pobaca, slomi, razbije. Kad se samo sjetim koliko je igračaka razbio. Ni za gledanje crtića nije zainteresiran, to mu je dosadno, ali kompjuter mu nije dosadan. Baš zanimljivo :) Uzima sve stvari koje nisu za njega, a sa igračkama koje su primjereni za njega ne želi se igrati. Počinjem sumnjati da je možda u pitanju hiperaktivnost, iako naš pedijatar nije ništa rekao o tome, kaže da je to faza koja će proći, a ta faza traje već 2 godine. Molim vas pomozite mi sa nekim savjetom, olakšajte i meni i mom malom zvrku. Lijepi pozdrav :) Lucky Lane

Draga mama,
Vjerujem da vam je ponekada zaista teško pratiti ritam vašeg dječaka. Meni se čini da ovdje nije riječ o hiperaktivnosti, već o značajkama temperamenta.
Postoje djeca koja prema svom temperamentu (dakle naslijeđenim osobinama) spadaju u skupinu teže odgojive djece. Osobno nisam pobornik trpanja u kalupe, ali neki puta nam pomažu u objašnjavanju.
Jedna od karakteristika temperamenta je RAZINA AKTIVNOSTI - odnosi se na djetetovu fizičku aktivnost, kreće li se dijete stalno ili je mirno i neaktivno. Djeca kojima je po temperamentu potrebno kretanje znaju imati problema sa mirnim sjedenjem u razredu, dok se „mirna“ djeca dobro prilagođavaju nametnutoj organizaciji vremena. Djeca s visokom razinom aktivnosti češće trče i skaču, dok se djeca s nižom aktivnošću više oslanjaju na mikromotoričke sposobnosti, poput slaganja slagalica, bojanja i crtanja.
Po mom mišljenju vaš je dječak na ovom kontinuumu na strani izrazite fizičke aktivnosti i zbog toga bojanje, crtanje, izrađivanje figurica nije najbolji izbor za njega. Puno bolji izbor u ovom periodu su živahne igre s loptom, valjanje, trčanje, provlačenje, skakanje. Ako ste vi mirnijeg temperamenta to bi vam maglo predstavljati mali problem, ali ne i nerješiv. Kažem ne i nerješiv, jer se nama odraslima ipak lakše prilagoditi dječjim potrebama nego obrnuto.
Još jedna, po meni značajna značajka temperamenta za odgovor jest USMJERENOST PAŽNJE - odnosi se na to hoće li se dijete nastaviti baviti nečim, pa čak i u situacijama kada je frustrirano zbog trenutnog neuspjeha ili će pak brzo izgubiti interes i prijeći na slijedeću aktivnost. Neka djeca odustaju lako, dok se neka mogu zabavljati s jednom te istom aktivnošću satima.
Na ovom kontinuumu vaš je dječačić vjerojatno bliže kratkotrajnoj pažnji, pa budite spremni sve gore navedene aktivnosti ubrzano mijenjati da mu ne bude dosadno.  Na taj način zadovoljiti ćete njegovu potrebu za aktivnošću, a i vi ćete biti mirniji.
Naravno budite spremni da će koja igračka biti potrgana, premda bi bilo dobro da uvedete pravilo da se igračke ne trgaju te ga u tome spriječite i uputite mu oštru kritiku, no s druge strane možete se ponekada igrati s nečim što možete u žaru igre uništiti, primjerice sa starim novinama. Možete ga naučiti nekom „karate“ udarcu da svojom rukicom „razbije“ novine koje vi držite napete na sigurnoj udaljenosti.
Ono što će za vas biti utješno jest da će vaš mali zvrk tijekom vremena usporiti, posebice kako ćete ga učiti socijalnim vještinama.
Sretno u nekim novim igrama,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus
 Klinfo.hr 

Kako odgajati trogodišnjaka nemirna i aktivna temperamenta?

<para>
 Poštovanje, imam sina od 4,5 godine i trenutno mu izbijaju zubi 6-tice pa ima upaljeno grlo i zna se desiti da dobije temperaturu. Mene zanima da li ta upala grla ima veze sa izbijanjem zubića jer vjerujem da je to sve povezano? Unaprijed hvala na odgovoru. Meri
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>teoretski (pa i praktički) može se raditi o tome da dijete istovremeno ima upalu grla i otežano nicanje zubi. Međutim, u pravilu ova dva stanja nisu u uzročno-posljedičnoj povezanosti. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr. med.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Rast zubića i upala grla - je li povezano? Mene zanima da li ta upala grla ima veze sa izbijanjem zubića jer vjerujem da je to sve povezano? 
   Poštovanje, imam sina od 4,5 godine i trenutno mu izbijaju zubi 6-tice pa ima upaljeno grlo i zna se desiti da dobije temperaturu. Mene zanima da li ta upala grla ima veze sa izbijanjem zubića jer vjerujem da je to sve povezano? Unaprijed hvala na odgovoru. Meri
   
   Poštovana,
   teoretski (pa i praktički) može se raditi o tome da dijete istovremeno ima upalu grla i otežano nicanje zubi. Međutim, u pravilu ova dva stanja nisu u uzročno-posljedičnoj povezanosti. 
   Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr. med.spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije

   
      Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol
   
 Klinfo.hr 

Rast zubića i upala grla - je li povezano?

<para>
 Mislim da ona nije tada svjesna za taj postupak. To se ne događa svake večeri, nego povremeno. Ponekad mislim da joj se piški pa tvrdo spava i ne zna da mi kaže. Isto tako sam primjetila da se to događa kad je malo nestašna pa malo vičemo na nju. Stvaro ne znam, nisam je odvojila od sebe, spava sa mnom i ne smijem ju pustiti da spava sama ni kod bake, jer se bojim. Inače ona je jako temperamentno i pametno ali i osjetljivo dijete. Puno vam hvala, čekam na Vas odgovor! Pozdrav iz Bitolja -Makedonija! FV
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Prema Vašem opisu nagađam da Vaše dijete mjesečari. Mjesečarenje se zna događati u dobi između 4. i 8. godine, a obično nestaje tijekom puberteta i nakon njega. Pojavljuje se u prvih nekoliko sati duboke NREM faze spavanja, odnosno tijekom prve trećine noći. U tom periodu dijete je smanjene sposobnosti odgovora na podražaje, pokušaja komunikacije ili razbuđivanja. Važno je poduzeti sigurnosne mjere opreza poput postavljanja zaštite na prozore, zaključavanja vratiju i uklanjanje predmeta koji mogu biti opasni. Poželjno je da napravite dijagnostičku obradu kako biste uklonili bilokakve potencijalne fiziološke uzroke mjesečarenja.</para>
<para>Međutim, kako ste sami primijetili povezanost između Vašeg načina kažnjavanja njezinog ponašanja i pojave mjesečarenja, poželjno je da promislite o drugim metodama postavljanja granica u njezinom ponašanju. Članak „Odgoj bez prijetnji i ucjena“ upravo govori o postavljanju granica u djetetovom ponašanju te Vam predlažem da ga pročitate.</para>
<para>Ponekad djecu pokušavamo previše zaštititi pa to činimo tako što i spavaju sa roditeljima u krevetu. Budući da već ima 6 godina, poželjno je da promislite i o načinima poticanja njezinog osamostaljivanja. Jedan od koraka u poticanju njezinog osamostaljivanja je i spavanje u vlastitom krevetu u vlastitoj sobi, ako ikako postoje za to prostorne mogućnosti. Više o dječjoj samostalnosti te kako ga poticati možete pročitati <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/detaljnije/hr/kako-poticati-samostalnost-kod-djece/13/8755/1/">ovdje</ulink>.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl.psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Mjesečarenje kod 6-godišnje djevojčice Molim Vas da mi odgovorite na pitanje. Moja djevojčica ima 6 godina i negdje poslije prve godine pa do sad ustaje po noći i trči kroz krevet i plače. 
    Mislim da ona nije tada svjesna za taj postupak. To se ne događa svake večeri, nego povremeno. Ponekad mislim da joj se piški pa tvrdo spava i ne zna da mi kaže. Isto tako sam primjetila da se to događa kad je malo nestašna pa malo vičemo na nju. Stvaro ne znam, nisam je odvojila od sebe, spava sa mnom i ne smijem ju pustiti da spava sama ni kod bake, jer se bojim. Inače ona je jako temperamentno i pametno ali i osjetljivo dijete. Puno vam hvala, čekam na Vas odgovor! Pozdrav iz Bitolja -Makedonija! FV

Draga mama,
Prema Vašem opisu nagađam da Vaše dijete mjesečari. Mjesečarenje se zna događati u dobi između 4. i 8. godine, a obično nestaje tijekom puberteta i nakon njega. Pojavljuje se u prvih nekoliko sati duboke NREM faze spavanja, odnosno tijekom prve trećine noći. U tom periodu dijete je smanjene sposobnosti odgovora na podražaje, pokušaja komunikacije ili razbuđivanja. Važno je poduzeti sigurnosne mjere opreza poput postavljanja zaštite na prozore, zaključavanja vratiju i uklanjanje predmeta koji mogu biti opasni. Poželjno je da napravite dijagnostičku obradu kako biste uklonili bilokakve potencijalne fiziološke uzroke mjesečarenja.
Međutim, kako ste sami primijetili povezanost između Vašeg načina kažnjavanja njezinog ponašanja i pojave mjesečarenja, poželjno je da promislite o drugim metodama postavljanja granica u njezinom ponašanju. Članak „Odgoj bez prijetnji i ucjena“ upravo govori o postavljanju granica u djetetovom ponašanju te Vam predlažem da ga pročitate.
Ponekad djecu pokušavamo previše zaštititi pa to činimo tako što i spavaju sa roditeljima u krevetu. Budući da već ima 6 godina, poželjno je da promislite i o načinima poticanja njezinog osamostaljivanja. Jedan od koraka u poticanju njezinog osamostaljivanja je i spavanje u vlastitom krevetu u vlastitoj sobi, ako ikako postoje za to prostorne mogućnosti. Više o dječjoj samostalnosti te kako ga poticati možete pročitati ovdje.
Sretno,

   Tatjana Gjurković


   dipl.psiholog, certificirani terapeut igrom
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Mjesečarenje kod 6-godišnje djevojčice

<para>
 Tada se njegov tata i ja rastajemo, dječak i ja (mama) idemo u drugi grad, a i te godine prvi put kreće u jaslice. I tad kreću problemi sa mokrenjem. On od tada mokri po noći i to nije nikako prestalo. Godinu dana sam izdržala, a onda uvela noćnu pelenu (iskreno, traumatično je bilo buđenje u mokrom po zimi, mijenjanje posteljine i sl.). Nedavno sam ga odvela psihologu. Tamo smo dobili savjet za kalendar (suhih i mokrih dana) i preporuku za aparat koji bilježi vlažnost plahte. I to je to. Taj kalendar suhih i mokrih dana je kod dječaka stvorio frustracije jer praktički skoro pa da i nema suhih dana. I odbija tu igru s kalendarom, ne želi stavljati ni sunca, a oblake pogotovo. INače je zdrav dječak, nema urinoinfekta, niti ičeg sličnog. Što da radim? KAko da se postavim? Sad se dižem po noći 2 puta da bih ga odvela na wc i to je jedino vrijeme kad ima sunce ujutro na kalendaru. Ali mene to iscrpljuje, dižem se premorena na posao, razbijenog sna. Ni dječak nije sretan. On je u snu kad ga dižem na wc, negoduje. Molim vas pomozite mi s nečim konkretnim, ako tako što postoji, a da nisu ljekovi i mjerači vlage na posteljini od par stotina kuna. Srdačan pozdrav i hvala! mama M.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Po ovome što ste napisali, Vaš dječak je doživio velike promjene u vrlo kratkom periodu i na to reagira noćnim nekontroliranim mokrenjem. S obzirom da su u pozadini traumatska iskustva te su potencijalni fiziološki uzroci uklonjeni, kalendar suhih i mokrih dana sigurno neće funkcionirati. Problem je na emocionalnoj bazi i ova bihevioralna metoda ne može biti primjenjiva, kao što sada znate i iz vlastitog iskustva.</para>
<para>Ako ste iz Zagreba, najbolje bi bilo da se obratite u Centar Proventus jer bi terapija igrom bila vrlo koristna za Vašeg dječaka. Imao bi prilike proraditi svoja iskustva i problemi s nekontroliranim noćnim mokrenjem vjerojatno bi se okončali.</para>
<para>Ukoliko niste iz Zagreba, neka Vam cilj bude da saznate kako se on osjeća glede razvoda, selidbe, vrtića. Što on doživljava i proživljava svakodnevno. Budete li u tome uspjeli na adekvatan način, Vaša podrška, priznavanje i prihvaćanje njegovih osjećaja, stanja i proživljavanja može mu olakšati njegovo nošenje sa situacijom i općenito sa nekontroliranim mokrenjem.</para>
<para>To možete na nekoliko načina: možete se uključiti u njegovu igru i slušati koje razgovore vode likovi koji on glumi. Da li ikada spominje nekontrolirano mokrenje, koliko to njega muči, kako vidi svoj odnos sa ocem, odnos prema Vama? Jako je važno da ste tada potpuno uključeni u igri, da ste taj lik koji Vam je on dao da budete, a ne mama i da mu se ne obraćate kao mama jer ćete si tako zatvoriti zlatna vrata, vrata koja Vam mogu pomoći u rješavanju ovog problema.</para>
<para>Kada Vas upozna u ovoj Vašoj novoj ulozi – da se igrate na njegov način – tada možete početi glumiti njega, dječaka koji po noći piški. Cilj Vam je da saznate kako se on osjeća oko toga. Pri tome je isto jako važno da nema podsmjeha ili kritike, da nema tumačenja ili bilo čega drugog – jednostavno u jednoj rečenici neka Vaš lik kaže njegovom da ima problem, da se svaku noć popiški u krevet. I tu stanite. Čekajte njegovu reakciju. Hoće li reći, i ja to radim ili će Vas u potpunosti ignorirati ili će Vas nešto pitati. Svaka reakcija je dobra reakcija i nema lošeg odgovora s njegove strane. Ako kaže „i ja to radim“, možete reći nešto poput „joj, meni je to grozno, još me i mama mora buditi svaku noć, a ja to tako ne volim da me budi jer bi htio spavati“. Pa gledajte što će on komentirati. Budite vrlo vrlo oprezni i imajte stalno na umu da je to vrlo vrlo osjetljiva tema za njega i da ga neka kriva riječ ili krivi ton može jako povrijediti i potencijalno narušiti njegovu pozitivnu sliku o sebi, njegovo samopouzdanje itd.</para>
<para>Ako Vas ignorira, nastavite se igrati kao da ništa niste rekli. I ponovno probajte sa sličnom rečenicom kroz nekoliko dana. I budite pozorni na njegove reakcije, da li se nešto promijenilo, da li Vam je nešto rekao o sebi što prije nije itd. Dijete ne reagira svaki puta odmah, no to ne znači da nije čuo i zapamtio.</para>
<para>Ako Vas nešto pita o toj temi npr. „jel i tebe mama budi“, odgovorite sa „da“ i dodajte kako Vam je to grozno i sl.</para>
<para>Na kraju priče, važno je da čuje da ima Vašu podršku, da ste tu za njega, da Vam je jasno da mu je teško, da je i Vama bilo teško sve to skupa proći, ali da ste sada tu za njega.</para>
<para>Svakako bi Vam sugerirala da mu više ne stavljate noćnu pelenu. Preveliki je za to i ma koliko to Vama bilo teško fizički, na njega i njegovu sliku o sebi to može ostaviti dugotrajne psihičke posljedice. Umjesto toga, znam da postoje plastične plahte pa radije stavite to ispod njega kako se madrac ne bi uništio.</para>
<para>Budite strpljivi, ovaj problem već dugo traje i moguće je da će još trebati neko vrijeme da sve sjedne na svoje mjesto uz ovakva Vaša nova nastojanja. Neka Vam u fokusu bude pronaći načine kako da on čuje da ste mu Vi bezuvjetna podrška, da ste tu za njega, da ste spremni slušati što doživljava, osjeća i proživljava (i tada ga nikako ne prekidajte) zbog Vaših postupaka premda Vam to može biti vrlo teško čuti.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Noćno mokrenje kao reakcija na velike promjene i kako pomoći djetetu? Molim vas, potreban mi je savjet. Dječak koji za koji dan puni 5 godina mokri tijekom noći. Sa 2,4 g je odbacio pelenu dnevnu i noćnu (samoinicijativno, bez pritisaka iz okoline). 
    Tada se njegov tata i ja rastajemo, dječak i ja (mama) idemo u drugi grad, a i te godine prvi put kreće u jaslice. I tad kreću problemi sa mokrenjem. On od tada mokri po noći i to nije nikako prestalo. Godinu dana sam izdržala, a onda uvela noćnu pelenu (iskreno, traumatično je bilo buđenje u mokrom po zimi, mijenjanje posteljine i sl.). Nedavno sam ga odvela psihologu. Tamo smo dobili savjet za kalendar (suhih i mokrih dana) i preporuku za aparat koji bilježi vlažnost plahte. I to je to. Taj kalendar suhih i mokrih dana je kod dječaka stvorio frustracije jer praktički skoro pa da i nema suhih dana. I odbija tu igru s kalendarom, ne želi stavljati ni sunca, a oblake pogotovo. INače je zdrav dječak, nema urinoinfekta, niti ičeg sličnog. Što da radim? KAko da se postavim? Sad se dižem po noći 2 puta da bih ga odvela na wc i to je jedino vrijeme kad ima sunce ujutro na kalendaru. Ali mene to iscrpljuje, dižem se premorena na posao, razbijenog sna. Ni dječak nije sretan. On je u snu kad ga dižem na wc, negoduje. Molim vas pomozite mi s nečim konkretnim, ako tako što postoji, a da nisu ljekovi i mjerači vlage na posteljini od par stotina kuna. Srdačan pozdrav i hvala! mama M.

Draga mama,
Po ovome što ste napisali, Vaš dječak je doživio velike promjene u vrlo kratkom periodu i na to reagira noćnim nekontroliranim mokrenjem. S obzirom da su u pozadini traumatska iskustva te su potencijalni fiziološki uzroci uklonjeni, kalendar suhih i mokrih dana sigurno neće funkcionirati. Problem je na emocionalnoj bazi i ova bihevioralna metoda ne može biti primjenjiva, kao što sada znate i iz vlastitog iskustva.
Ako ste iz Zagreba, najbolje bi bilo da se obratite u Centar Proventus jer bi terapija igrom bila vrlo koristna za Vašeg dječaka. Imao bi prilike proraditi svoja iskustva i problemi s nekontroliranim noćnim mokrenjem vjerojatno bi se okončali.
Ukoliko niste iz Zagreba, neka Vam cilj bude da saznate kako se on osjeća glede razvoda, selidbe, vrtića. Što on doživljava i proživljava svakodnevno. Budete li u tome uspjeli na adekvatan način, Vaša podrška, priznavanje i prihvaćanje njegovih osjećaja, stanja i proživljavanja može mu olakšati njegovo nošenje sa situacijom i općenito sa nekontroliranim mokrenjem.
To možete na nekoliko načina: možete se uključiti u njegovu igru i slušati koje razgovore vode likovi koji on glumi. Da li ikada spominje nekontrolirano mokrenje, koliko to njega muči, kako vidi svoj odnos sa ocem, odnos prema Vama? Jako je važno da ste tada potpuno uključeni u igri, da ste taj lik koji Vam je on dao da budete, a ne mama i da mu se ne obraćate kao mama jer ćete si tako zatvoriti zlatna vrata, vrata koja Vam mogu pomoći u rješavanju ovog problema.
Kada Vas upozna u ovoj Vašoj novoj ulozi – da se igrate na njegov način – tada možete početi glumiti njega, dječaka koji po noći piški. Cilj Vam je da saznate kako se on osjeća oko toga. Pri tome je isto jako važno da nema podsmjeha ili kritike, da nema tumačenja ili bilo čega drugog – jednostavno u jednoj rečenici neka Vaš lik kaže njegovom da ima problem, da se svaku noć popiški u krevet. I tu stanite. Čekajte njegovu reakciju. Hoće li reći, i ja to radim ili će Vas u potpunosti ignorirati ili će Vas nešto pitati. Svaka reakcija je dobra reakcija i nema lošeg odgovora s njegove strane. Ako kaže „i ja to radim“, možete reći nešto poput „joj, meni je to grozno, još me i mama mora buditi svaku noć, a ja to tako ne volim da me budi jer bi htio spavati“. Pa gledajte što će on komentirati. Budite vrlo vrlo oprezni i imajte stalno na umu da je to vrlo vrlo osjetljiva tema za njega i da ga neka kriva riječ ili krivi ton može jako povrijediti i potencijalno narušiti njegovu pozitivnu sliku o sebi, njegovo samopouzdanje itd.
Ako Vas ignorira, nastavite se igrati kao da ništa niste rekli. I ponovno probajte sa sličnom rečenicom kroz nekoliko dana. I budite pozorni na njegove reakcije, da li se nešto promijenilo, da li Vam je nešto rekao o sebi što prije nije itd. Dijete ne reagira svaki puta odmah, no to ne znači da nije čuo i zapamtio.
Ako Vas nešto pita o toj temi npr. „jel i tebe mama budi“, odgovorite sa „da“ i dodajte kako Vam je to grozno i sl.
Na kraju priče, važno je da čuje da ima Vašu podršku, da ste tu za njega, da Vam je jasno da mu je teško, da je i Vama bilo teško sve to skupa proći, ali da ste sada tu za njega.
Svakako bi Vam sugerirala da mu više ne stavljate noćnu pelenu. Preveliki je za to i ma koliko to Vama bilo teško fizički, na njega i njegovu sliku o sebi to može ostaviti dugotrajne psihičke posljedice. Umjesto toga, znam da postoje plastične plahte pa radije stavite to ispod njega kako se madrac ne bi uništio.
Budite strpljivi, ovaj problem već dugo traje i moguće je da će još trebati neko vrijeme da sve sjedne na svoje mjesto uz ovakva Vaša nova nastojanja. Neka Vam u fokusu bude pronaći načine kako da on čuje da ste mu Vi bezuvjetna podrška, da ste tu za njega, da ste spremni slušati što doživljava, osjeća i proživljava (i tada ga nikako ne prekidajte) zbog Vaših postupaka premda Vam to može biti vrlo teško čuti.
Sretno!

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Noćno mokrenje kao reakcija na velike promjene i kako pomoći djetetu?

<para>
 Već sam na rubu živaca, jer to traje već 2.5 godine. Očajna
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>Izrazito je važno otkriti uzrok zašto Vaš sin toliko ne želi žvakati. Budući da iz Vašeg opisa imam premalo informacija, postavit ću Vam pitanja, pa se nadam da će Vam odgovori na ta pitanja koje ćete sami dati, pomoći da dođete do uzroka.</para>
<para>Kao prvo, dobro je ustanoviti što sve želi žvakati, a što ne. Da li ne želi žvakati meso tj. proteine, a nije mu problem žvakati Mareti, odnosno ugljikohidrate? Napravite popis što želi i što ne želi žvakati i možda dođete do toga da nije problem u samom žvakanju već u namirnicama.</para>
<para>Naveli ste da ne želi žvakati otkako je navršio 6 mjeseci. Što je točno tada žvakao? Da li ga je nešto pri tome boljelo? Možda zubići ili nešto drugo? Jeste li ikada provjerili da li je moguće da zbog nekih fizioloških uzroka ne voli žvakati - možda ga boli zubno meso ili nešto drugo?</para>
<para>Što se događa kada stavi hranu u obraz i neće žvakati? Što time dobiva? Kako to da uopće stavi u obraz ako ne voli te neke namirnice (naravno, ako je stvar u tome)? Da li dobiva neke zamjenske namirnice „samo da pojede nešto“? Koliko dnevno između glavnih obroka nešto gricka usput? Da li je uopće gladan za glavne obroke ili u međuvremenu jede marete?</para>
<para>Koliko je inače motorički aktivan i aktivan općenito? Da li radije sjedi i ne radi ništa, ili radije skače, trči, kreće se? Koliko toga radite umjesto njega premda ima 3 godine jer Vam se čini da je maleni i da je jednostavnije da učinite nešto umjesto njega (npr. oblačite ga, hranite ga, spavate s njim)?</para>
<para>Nadam se da će Vam ova pitanja pomoći da dođete do uzroka problema. Kada dođete do uzroka, biti će Vam lakše postaviti se, odnosno pronaći adekvatno rješenje.</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Trogodišnjak ne želi žvakati hranu Moj trogodišnji sin konstantno zadržava hranu u obrazu i neće žvakati hranu, a naročito meso, dok će Mareti bez problema sažvakati. Najdraže jelo su mu juhe jer ne mora žvakati. 
    Već sam na rubu živaca, jer to traje već 2.5 godine. Očajna

Poštovana,
Izrazito je važno otkriti uzrok zašto Vaš sin toliko ne želi žvakati. Budući da iz Vašeg opisa imam premalo informacija, postavit ću Vam pitanja, pa se nadam da će Vam odgovori na ta pitanja koje ćete sami dati, pomoći da dođete do uzroka.
Kao prvo, dobro je ustanoviti što sve želi žvakati, a što ne. Da li ne želi žvakati meso tj. proteine, a nije mu problem žvakati Mareti, odnosno ugljikohidrate? Napravite popis što želi i što ne želi žvakati i možda dođete do toga da nije problem u samom žvakanju već u namirnicama.
Naveli ste da ne želi žvakati otkako je navršio 6 mjeseci. Što je točno tada žvakao? Da li ga je nešto pri tome boljelo? Možda zubići ili nešto drugo? Jeste li ikada provjerili da li je moguće da zbog nekih fizioloških uzroka ne voli žvakati -  možda ga boli zubno meso ili nešto drugo?
Što se događa kada stavi hranu u obraz i neće žvakati? Što time dobiva? Kako to da uopće stavi u obraz ako ne voli te neke namirnice (naravno, ako je stvar u tome)?  Da li dobiva neke zamjenske namirnice „samo da pojede nešto“? Koliko dnevno između glavnih obroka nešto gricka usput? Da li je uopće gladan za glavne obroke ili u međuvremenu jede marete?
Koliko je inače motorički aktivan i aktivan općenito? Da li radije sjedi i ne radi ništa, ili radije skače, trči, kreće se? Koliko toga radite umjesto njega premda ima 3 godine jer Vam se čini da je maleni i da je jednostavnije da učinite nešto umjesto njega (npr. oblačite ga, hranite ga, spavate s njim)?
Nadam se da će Vam ova pitanja pomoći da dođete do uzroka problema. Kada dođete do uzroka, biti će Vam lakše postaviti se, odnosno pronaći adekvatno rješenje.

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Trogodišnjak ne želi žvakati hranu

<para>
 Prilikom izazivanja druga su ga djeca znala zadirkivati, pobacati mu stvari čak i psovati mamu, tatu, baku. I on je naravno znao lupiti nekoga od njih. Kada moj sin nekoga lupi, onaj koji dobije odmah počne plakati i tuži se učiteljici dok se moj sin, kada ga netko lupi, nikada se tužio, ali moga sina su uvijek, pa i sada ga znaju, učitelji staviti pod malim i velikim odmorom da sjedi na stolici pokraj zbornice kako bi bio miran. Zašto? zašto i drugi koji je izazivao ne završi gore na stolici jer za svađu je potrebno dvoje a ne jedan? Po mome mišljenju tu se radi o tome da je moj sin kriv dok drugi nije. I šta se događa? Ja svog sina moram kazniti, staviti ga u zabranu za nešto što nije započeo prvi. Kakav je to sustav koji od mene se traži da ga kaznim, a drugi prođe nekažnjeno? Sada su zatražili da idem sa sinom kod psihologa. Ajde i to ću uraditi, ali mislim da imam pravo tražiti isto tako za one dječake i djevojčice da se testiraju kod psihologa koji su sudjelovali u incidentu. Jednom prilikom bio sam van grada, da bi me nazvao učitelj i rekao da je moj sin ugrizao jednog dječaka, Međutim što je bilo... išli su s tjelesnog u svlačionicu. Jedan dječak je bacio tenisicu od jednog drugog dečka pod tuš, pa je to učinio i moj sin, da bi taj dečko čije su tenisice napao na moga sina, a ne na onoga koji je to prvo napravio. On je uhvatio moga sina rukom oko glave i počeo ga tako vući i kako nije mogao ništa, samo je svinuo glavu i ugrizao ga za ruku. I tko je tu kriv? Tata M.
Dragi tata M.,</para>
<para>Situacija u kojoj se Vaš sin nalazi, nimalo nije laka. Ono što je dobro u svemu ovome jest što ima Vas i Vašu podršku te je divno da ste spremni poduzeti potrebne korake da mu pomognete.</para>
<para>No, ono o čemu treba razmisliti jest uzrok problema – kako to da upravo Vašeg sina drugi toliko dugo maltretiraju? Kako i zašto je to započelo? Da li Vaš sin jako brzo reagira na provokacije, pa je drugima zabavno to činiti dalje, da li u nečemu bitno oskače od drugih ili je posrijedi nešto treće? Ponekad, kada smo do grla u brizi za najmilije, teže uočavamo uzroke nečijih ponašanja, a to je vrlo važno učiniti. Tek kada shvatimo uzroke, tek tada možemo znati i kako se postaviti drugačije. S tim da je jako važno da se usmjerimo samo na odnos u cjelini (dakle, detaljno razmisliti na koji način jedni utječu na druge).</para>
<para>Slažem se s Vama, da ako se jednog kažnjava, da bi trebali biti i svi drugi kažnjeni koji su sudjelovali u toj situaciji. No, prema ovome što ste napisali, čini se da se to ne događa. Bilo bi jako dobro da razgovarate sa razrednicom, profesorima, psihologom ili pedagogom škole da se utvrdi zašto se ovakve sitaucije toliko godina ponavljaju i što svi zajedno možete učiniti.</para>
<para>Nadalje, ima li Vaš sin prijatelja na kojeg se može osloniti? Ima li još od nekog podršku? Izuzetno je teško podnositi svakodnevno provociranje i maltretiranje te upravo zbog toga bih Vam preporučila da se obratite psihologu kako bi i Vaš sin i Vi zajedno s njim dobili podršku, te kako bi potencijalno Vaš sin naučio neke nove socijalne vještine, kako bi mu se poboljšala slika o sebi, podiglo samopouzdanje itd. što mu može pomoći da se postavi na asertivan način u novim izazovnim situacijama.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak je 'dežurni krivac' iako drugi započinju sukobe Evo ne znam kako početi... naime imam sina koji ide u 5. razred, a od 1. razreda ga izazivaju drugi dječaci čak i djevojčice. Ide u isti razred u kojem ima 31 učenik. 
    Prilikom izazivanja druga su ga djeca znala zadirkivati, pobacati mu stvari čak i psovati mamu, tatu, baku. I on je naravno znao lupiti nekoga od njih. Kada moj sin nekoga lupi, onaj koji dobije odmah počne plakati i tuži se učiteljici dok se moj sin, kada ga netko lupi, nikada se tužio, ali moga sina su uvijek, pa i sada ga znaju, učitelji staviti pod malim i velikim odmorom da sjedi na stolici pokraj zbornice kako bi bio miran. Zašto? zašto i drugi koji je izazivao ne završi gore na stolici jer za svađu je potrebno dvoje a ne jedan? Po mome mišljenju tu se radi o tome da je moj sin kriv dok drugi nije. I šta se događa? Ja svog sina moram kazniti, staviti ga u zabranu za nešto što nije započeo prvi. Kakav je to sustav koji od mene se traži da ga kaznim, a drugi prođe nekažnjeno? Sada su zatražili da idem sa sinom kod psihologa. Ajde i to ću uraditi, ali mislim da imam pravo tražiti isto tako za one dječake i djevojčice da se testiraju kod psihologa koji su sudjelovali u incidentu. Jednom prilikom bio sam van grada, da bi me nazvao učitelj i rekao da je moj sin ugrizao jednog dječaka, Međutim što je bilo... išli su s tjelesnog u svlačionicu. Jedan dječak je bacio tenisicu od jednog drugog dečka pod tuš, pa je to učinio i moj sin, da bi taj dečko čije su tenisice napao na moga sina, a ne na onoga koji je to prvo napravio. On je uhvatio moga sina rukom oko glave i počeo ga tako vući i kako nije mogao ništa, samo je svinuo glavu i ugrizao ga za ruku. I tko je tu kriv? Tata M.
Dragi tata M.,
Situacija u kojoj se Vaš sin nalazi, nimalo nije laka. Ono što je dobro u svemu ovome jest što ima Vas i Vašu podršku te je divno da ste spremni poduzeti potrebne korake da mu pomognete.
No, ono o čemu treba razmisliti jest uzrok problema – kako to da upravo Vašeg sina drugi toliko dugo maltretiraju? Kako i zašto je to započelo? Da li Vaš sin jako brzo reagira na provokacije, pa je drugima zabavno to činiti dalje, da li u nečemu bitno oskače od drugih ili je posrijedi nešto treće? Ponekad, kada smo do grla u brizi za najmilije, teže uočavamo uzroke nečijih ponašanja, a to je vrlo važno učiniti. Tek kada shvatimo uzroke, tek tada možemo znati i kako se postaviti drugačije. S tim da je jako važno da se usmjerimo samo na odnos u cjelini (dakle, detaljno razmisliti na koji način jedni utječu na druge).
Slažem se s Vama, da ako se jednog kažnjava, da bi trebali biti i svi drugi kažnjeni koji su sudjelovali u toj situaciji. No, prema ovome što ste napisali, čini se da se to ne događa. Bilo bi jako dobro da razgovarate sa razrednicom, profesorima, psihologom ili pedagogom škole da se utvrdi zašto se ovakve sitaucije toliko godina ponavljaju i što svi zajedno možete učiniti.
Nadalje, ima li Vaš sin prijatelja na kojeg se može osloniti? Ima li još od nekog podršku? Izuzetno je teško podnositi svakodnevno provociranje i maltretiranje te upravo zbog toga bih Vam preporučila da se obratite psihologu kako bi i Vaš sin i Vi zajedno s njim dobili podršku, te kako bi potencijalno Vaš sin naučio neke nove socijalne vještine, kako bi mu se poboljšala slika o sebi, podiglo samopouzdanje itd. što mu može pomoći da se postavi na asertivan način u novim izazovnim situacijama.
Sretno,

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Dječak je 'dežurni krivac' iako drugi započinju sukobe

<para>
 Moj sin ima 21 mjesec i još nije počeo govoriti. Izgovara neke nerazumljive riječi, a jedino pravilno izgovara mama, ali ne znam da li shvaća značenje pojma mama. Isto tako, nije previše zainteresiran za igranje s lego kockicama ili sličnim igračkama, ali je neumoran u trčanju ili za neke druge fizičke aktivnosti. Ja čitavo vrijeme pričam s njim na hrvatskom, a majka na engleskom (svom materinjem jeziku). Da li je možda i to razlog zbog čega on nije još progovorio? S poštovanjem R.
</para>
<para>Jezični razvoj prati određeni kronološki redoslijed.U dobi 15-18 mj. dijete već odgovara riječju ili gestom na jednostavna pitanja, može izvršavati naloge, orjenitirano je u prostoru. Više se služi riječima nego gestama da bi izrazilo svoje potrebe. Zna ponavljati riječi koje su drugi izgovorili, a može upotrebljavati oko 20-tak riječi sa značenjem.</para>
<para>Kod djeteta koje živi u dvojezičnoj sredini tolerira se kašnjenje u razvoju govora, no ukoliko Vaše dijete ne razumije jednostavne naloge, ne razumije više novih riječi ili ne pokušava dobiti neki predmet uporabom glasa ili geste, te ukoliko su rijetke situacije u kojima se njegova i vaša pozornost koordinirano susreću na istom predmetu potražite pomoć logopeda i neuropedijatra.</para>
<para>Dr. Matilda Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
</para>

Dvojezična okolina i razvoj govora Moj sin ima 21 mjesec i još nije počeo govoriti. Izgovara neke nerazumljive riječi, a jedino pravilno izgovara mama, ali ne znam da li shvaća značenje pojma mama. 
   Moj sin ima 21 mjesec i još nije počeo govoriti. Izgovara neke nerazumljive riječi, a jedino pravilno izgovara mama, ali ne znam da li shvaća značenje pojma mama. Isto tako, nije previše zainteresiran za igranje s lego kockicama ili sličnim igračkama, ali je neumoran u trčanju ili za neke druge fizičke aktivnosti. Ja čitavo vrijeme pričam s njim na hrvatskom, a majka na engleskom (svom materinjem jeziku). Da li je možda i to razlog zbog čega on nije još progovorio? S poštovanjem R.

Jezični razvoj prati određeni kronološki redoslijed.U dobi 15-18 mj. dijete već odgovara riječju ili gestom na jednostavna pitanja, može izvršavati naloge, orjenitirano je u prostoru. Više se služi riječima nego gestama da bi izrazilo svoje potrebe. Zna ponavljati riječi koje su drugi izgovorili, a može upotrebljavati oko 20-tak riječi sa značenjem.
Kod djeteta koje živi u dvojezičnoj sredini  tolerira se kašnjenje u razvoju govora, no ukoliko Vaše dijete ne razumije jednostavne naloge, ne razumije više novih riječi ili ne pokušava dobiti neki predmet uporabom glasa ili geste, te ukoliko su rijetke situacije u kojima se njegova i vaša pozornost koordinirano susreću na istom predmetu potražite pomoć logopeda i neuropedijatra.
Dr. Matilda Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije
   Poliklinika za dječje bolesti Sabol
 Klinfo.hr 

Dvojezična okolina i razvoj govora

<para>...</para>
<para>
 Poštovani, imam dilemu vezanu za cjepivo. Naime, radi se o 4. dozi 5u1 cjepiva. Prve 3 doze je primila sa odgodom zbog krvarenja 2. stupnja na mozgu, i hipoksije. Odluku o odgodi je donIjela pedijatrica. Budući da sam saznala da pedijatri više ne cijepe Pediacelom (nego Pentaxinom), zanima me da lI bi u našem slučaju bilo pametnije da dođemo k Vama i cijepimo je Pediacelom, ili Infarixom, ako ga vi imate... Naime, čula sam da je Pentaxin puno lošije cijepivo, pa ne znam što da radim. Djevojčica je stara 2 godine i 4 mjeseca. Sva ostala redovna cijepiva je dobila, plus Prevenar i Rotarix u vašoj poliklinici. Hvala unaprijed na odgovoru.... Lota
</para>
<para>Ukoliko je vaša djevojčica cijepljena prve tri doze s Pediacelom , bilo bi najbolje cijepiti i četvrtu dozu istim cjepivom. Međutim nema zapreka cijepiti ju s Pentaximom.</para>
<para>Infanrixa nema na našem tržištu.</para>
<para>
 <emphasis>dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">www.poliklinika-sabol.hr</ulink>
 </emphasis>
</para>

5 u 1 cjepivo Budući da sam saznala da pedijatri više ne cijepe Pediacelom (nego Pentaxinom), zanima me da lI bi u našem slučaju bilo pametnije da dođemo k Vama i cijepimo je Pediacelom, ili Infarixom, ako ga vi imate ...

   Poštovani, imam dilemu vezanu za cjepivo. Naime, radi se o 4. dozi 5u1 cjepiva. Prve 3 doze je primila sa odgodom zbog krvarenja 2. stupnja na mozgu, i hipoksije. Odluku o odgodi je donIjela pedijatrica. Budući da sam saznala da pedijatri više ne cijepe Pediacelom (nego Pentaxinom), zanima me da lI bi u našem slučaju bilo pametnije da dođemo k Vama i cijepimo je Pediacelom, ili Infarixom, ako ga vi imate... Naime, čula sam da je Pentaxin puno lošije cijepivo, pa ne znam što da radim. Djevojčica je stara 2 godine i 4 mjeseca. Sva ostala redovna cijepiva je dobila, plus Prevenar i Rotarix u vašoj poliklinici. Hvala unaprijed na odgovoru.... Lota

Ukoliko je vaša djevojčica cijepljena prve tri doze s Pediacelom , bilo bi  najbolje cijepiti i četvrtu dozu istim cjepivom. Međutim nema zapreka cijepiti ju s Pentaximom.
Infanrixa nema na našem tržištu.

   dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol, www.poliklinika-sabol.hr
   
 Klinfo.hr 

5 u 1 cjepivo

<para>
 Poštovani, molim vas savjet i pomoć! Majka sam djevojčice stare 2,5 mjeseca, a od 10. dana života malena ima kolike koje su iz dan u dan sve jače! Došlo je do tih razmjera da malena odbija dojku i ne napreduje kako bi trebala! 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Rođena je s 4270 g, prvi mjesec je dobila 900 g, a na pregledu sa 2 mjeseca samo 300g! Po savjetu pedijatrice ponudila sam joj adaptirano mlijeko (aptamil comfor) koje je prihvatila i pojela 60 ml, no međutim sljedeći dan je počela odbijati i adaptirano mlijeko te sam je nastavila dojiti. Malena jedva pojede 80-90 ml izdojenog ili adaptiranog mlijeka! Napravili smo nalaze urina i stolice, urin je ok, a u stolici su pronađeni tragovi krvi! Pedijatrica je rekla da sumnja na alergiju na kravlje mlijeko te sam ja izbacila sve mliječne proizvode iz svoje prehrane, no nije došlo do poboljšanja. Malena i dalje vrišti kod dojenja-hranjenja! Mirno jede 2 minute i onda počinje vriska, grčenje i mučenje! Nakon što i nešto pojede, u većini slučajeva većinu izbljucka! Čak bljucka i sat nakon hranjenja. Zbog toga je dojim svakih sat/sat i pol! Ako ju usred podoja podignem podrignuti, ne želi više dojku ni blizu svojih ustiju, vrišti kao da joj dajem otrov, želi samo dudu iako je gladna! Od vrištanja i grčenja je sva mokra i znojna, i u većini slučajeva od muke i plača zaspi! 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Međutim, noćni podoji su idilični, lijepo i mirno siše bez grčeva, boli i negodovanja! Stolice su jednom dnevno ili jednom u dva dana, tekuće su i sluzave, a boja varira od tamno žute do tamno zelene! Molim vas za vaše mišljenje što bi joj moglo biti? Kako bi joj mogla pomoći? Da li bi mogli napraviti neke pretrage (i koje)!? Unaprijed zahvaljujem! dori
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prema opisu može se raditi o tipičnim (nešto jače izraženim) trimenonskim kolikama ili o alergiji na protein kravljeg mlijeka. Da li ste pokušali dati neke kapi protiv kolika? Da li sada samo dojite ili i dalje dajete adaptirano mlijeko i koje? <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ako se sumnja na alergiju na protein kravljeg mlijeka osim bezmliječne dijete na kojoj ste vi, morate davati i neki hidrolizat mlijeka bebi (Altera, Pregomin...). Pozitivno je što je dijete usprkos kolikama u prvom mjesecu dobilo 900 g, a tijekom noći mirno i lijepo jede bez kolika.</para>
<para>Mislim da za sada ne morate ništa poduzimati. Pričekajte još 2-3 tjedna uz kontrolu težine, dodajte kapi za kolike, odnosno ako treba dohrana hidrolizat kravljeg mlijeka. I najvažnije, pokušajte se vi opustiti. Ukoliko se ovakva situacija nastavi, potražite pomoć gastroenterologa.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Kolike - uzrok što beba ne napreduje kako bi mogla i trebala Majka sam djevojčice stare 2,5 mjeseca, a od 10. dana života malena ima kolike koje su iz dan u dan sve jače! Došlo je do tih razmjera da malena odbija dojku i ne napreduje kako bi trebala! 
   Poštovani, molim vas savjet i pomoć! Majka sam djevojčice stare 2,5 mjeseca, a od 10. dana života malena ima kolike koje su iz dan u dan sve jače! Došlo je do tih razmjera da malena odbija dojku i ne napreduje kako bi trebala! 
   
   Rođena je s 4270 g, prvi mjesec je dobila 900 g, a na pregledu sa 2 mjeseca samo 300g! Po savjetu pedijatrice ponudila sam joj adaptirano mlijeko (aptamil comfor) koje je prihvatila i pojela 60 ml, no međutim sljedeći dan je počela odbijati i adaptirano mlijeko te sam je nastavila dojiti. Malena jedva pojede 80-90 ml izdojenog ili adaptiranog mlijeka! Napravili smo nalaze urina i stolice, urin je ok, a u stolici su pronađeni tragovi krvi! Pedijatrica je rekla da sumnja na alergiju na kravlje mlijeko te sam ja izbacila sve mliječne proizvode iz svoje prehrane, no nije došlo do poboljšanja. Malena i dalje vrišti kod dojenja-hranjenja! Mirno jede 2 minute i onda počinje vriska, grčenje i mučenje! Nakon što i nešto pojede, u većini slučajeva većinu izbljucka! Čak bljucka i sat nakon hranjenja. Zbog toga je dojim svakih sat/sat i pol! Ako ju usred podoja podignem podrignuti, ne želi više dojku ni blizu svojih ustiju, vrišti kao da joj dajem otrov, želi samo dudu iako je gladna! Od vrištanja i grčenja je sva mokra i znojna, i u većini slučajeva od muke i plača zaspi! 
   
   Međutim, noćni podoji su idilični, lijepo i mirno siše bez grčeva, boli i negodovanja! Stolice su jednom dnevno ili jednom u dva dana, tekuće su i sluzave, a boja varira od tamno žute do tamno zelene! Molim vas za vaše mišljenje što bi joj moglo biti? Kako bi joj mogla pomoći? Da li bi mogli napraviti neke pretrage (i koje)!? Unaprijed zahvaljujem! dori
   
   Prema opisu može se raditi o tipičnim (nešto jače izraženim) trimenonskim kolikama ili o alergiji na protein kravljeg mlijeka.  Da li ste pokušali dati neke kapi protiv kolika? Da li sada samo dojite ili i dalje dajete adaptirano mlijeko i koje? 
   Ako se sumnja na alergiju na protein kravljeg mlijeka osim bezmliječne dijete na kojoj ste vi, morate davati i neki hidrolizat mlijeka bebi (Altera, Pregomin...). Pozitivno je što je dijete usprkos kolikama u prvom mjesecu dobilo 900 g, a tijekom noći mirno i lijepo  jede bez kolika.
Mislim da za sada ne morate ništa poduzimati. Pričekajte još 2-3 tjedna uz kontrolu težine, dodajte kapi za kolike, odnosno ako treba dohrana hidrolizat kravljeg mlijeka. I najvažnije, pokušajte se vi opustiti. Ukoliko se ovakva situacija nastavi, potražite pomoć gastroenterologa.
   Dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
   
 Klinfo.hr 

Kolike - uzrok što beba ne napreduje kako bi mogla i trebala

<para>
 Nismo mu ništa prigovarali ni psovali ga zbog toga, a nije ni učiteljica koja je stvarno divna i sasvim fer.
</para>
<para>
 No on od onda stalno strahuje da nešto nije naučio da je nešto zaboravio ili da nešto nije napravio kako treba. Ja se onda raspitam i kod drugih roditelja šta točno trebaju napraviti i kažem mu, ali on i dalje ostaje nepovjerljiv i ispituje me jesam li sigurna da je to tako i sl.
 To je sad već došlo do toga da plače kad ga dovedemo u školu i moramo mu bezbroj puta provjeravat torbu, ali on i dalje ima taj neki strah. Inače je vrlo vezan za stvari, plače i kad mu se neka igračka potrga pa ju moramo bacit, jer je ne želi zaboraviti - tako on kaže. Napravila sam mu mali spomenar u koji onda, ako mu baš toliko znači, nalijepimo sliku te igračke i napišemo šta je s njom bilo - ne znam ni je li to pametno?
 Još ima i problem sa noćnim mokrenjem, kao i njegov brat (5 god.) dok sestra koja ima samo dvije godine uopće nema takvih problema, otkad je ostavila pelenu ne nosi ju ni po noći. Ne znamo više kako bismo mu pomogli, razmišljala sam da ga možda više ne vodim unutra u školu nego samo do ulaza, jer ima taj strah od odvajanja što mu još više otežava situaciju. Molim vas za savjet, da li sam preblaga ili nisam dovoljno? Trebam li ga u školi grliti dok plače - što ne radim ili da pokušam još više skratiti vrijeme odvajanja? Bojim se da će mu se djeca početi rugati, a svi ga u razredu vole i sa svima je dobar. mama J.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Prema Vašem opisu, Vaš dječak je vjerojatno izrazito senzibilan. To je jedna od karakteristika temperamenta i jako je važno kakav pristup Vi i ostali u njegovoj okolini imate. Grljenje i slično pružaju podršku djetetu i ok je da mu je pružite kada je takva situacija. No istovremeno je važno da pronađete način kako da se smanji njegova separacijska anksioznost. Razmislite kada se javio strah od odvajanja od Vas? Da li je bio hospitaliziran? Kako je prihvatio vrtić? Kako je prihvatio rođenje dvoje mlađe braće? Prisjetite se tih prvih odvajanja od Vas, kako je to prošlo? Kako ste Vi reagirali tada? Koliko je Vama samoj bilo teško odvojiti se od njega? Gajite li Vi neke strahove za njega kada ga negdje ostavite? Odgovori na ova pitanja dat će Vam uvid u kojoj mjeri njegova separacijska anksioznost ima veze s njegovim dosadašnjim iskustvima, a u kojoj mjeri ima u odnosu s Vama.</para>
<para>Ako shvatite da Vi gajite strahove za njega, da je Vama jako teško odvojiti se od njega i od drugo dvoje djece, da kada ste odvojeni, samo razmišljate o njima, tada razmislite kako biste mogli svoje strahove smanjiti. Smanjite li svoje strahove i njemu će se pružiti prilika da se osamostali i nauči funkcionirati sam što je cilj samog odgoja i razvoja.</para>
<para>Ako su ti strahovi odraz njegove preosjetljivosti, razmislite kako Vi i djetetova okolina podržavate njegovu hipersenzibilnost? Da li ima netko od članova obitelji/prijatelja koji mu šalje poruke poput „što toliko plačeš, kao da si neka curica?“ i slično? Navodim ovaj primjer jer je nažalost vrlo čest u našem društvu. Ako se sjetite nekog takvog tko mu je uz to važna figura u životu, pokušajte porazgovarati s tom osobom.</para>
<para>Nadalje, u svakoj situaciji kada je uplašen, nemojte mu Vi davati odgovore već ga potaknite da sam pronađe opcije. Ako je nešto zaboravio, potaknite ga da on nazove svoje prijatelje. Neka sam ustanovi dali je sve ponio. Razmislite koji su sve načini da ga potaknete da bude samostalan. Uz to, svakako budite pored njega, budite mu podrška, ali i potičite da on pronalazi rješenje svojih problema. Biti će nepovjerljiv toliko dugo dok ne stekne povjerenje u samog sebe, a to može steći jedino tako da uz Vašu podršku počinje shvaćati da može imati povjerenje u sebe i svoje sposobnosti. Samostalnost je jedna od vrlo bitnih karakteristika koja utječe na povjerenje u samog sebe, vlastite sposobnosti, odnosno na temelju čega se razvija samopouzdanje i pozitivna slika o sebi. Zbog toga je izrazito važno da potičete njegovu samostalnost unatoč izraženim strahovima koje ima. Budite nježni, ali uporni da on to može sam.</para>
<para>Slikanjem starih igračaka Vi podržavate njegovu senzibilnost, odnosno kažete mu „ok je biti vezan za svoje igračke, ok je brinuti se za njih“ i mislim da je to prihvatljivo.</para>
<para>Što se tiče noćnog mokrenja, budući da isti problem ima i mlađi brat, da li je to možda genetski naslijeđeno? Da li je netko u Vašoj obitelji isto imao takvih problema? Da li je uopće bilo razdoblja kada nije nekontrolirano mokrio po noći? Naime, problem nastaje onda kada dijete uspostavi kontrolu nad mjehurom na barem 6 mjeseci te nakon te uspostave počne nekontrolirano mokriti. Ukoliko još niste, obratite se liječniku i obavite pretrage kako biste uklonili potencijalnog fiziološkog uzročnika.</para>
<para>Ukoliko se ovo ponašanje nastavi kroz narednih dva mjeseca bez ikakvih pomaka prema naprijed, svakako potražite pomoć kod dječjeg psihologa.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Strah od odvajanja, nesigurnost i blaži napadaji panike kod 7-godišnjaka Moj sin ima 7 godina i krenuo je u prvi razred. Na početku je sve bilo super, brzo je sve pohvatao i voli ići u školu, no jednom se desilo da je zaboravio napisati zadaću i to ga je jako pogodilo. 
    Nismo mu ništa prigovarali ni psovali ga zbog toga, a nije ni učiteljica koja je stvarno divna i sasvim fer.


   No on od onda stalno strahuje da nešto nije naučio da je nešto zaboravio ili da nešto nije napravio kako treba. Ja se onda raspitam i kod drugih roditelja šta točno trebaju napraviti i kažem mu, ali on i dalje ostaje nepovjerljiv i ispituje me jesam li sigurna da je to tako i sl.
   To je sad već došlo do toga da plače kad ga dovedemo u školu i moramo mu bezbroj puta provjeravat torbu, ali on i dalje ima taj neki strah. Inače je vrlo vezan za stvari, plače i kad mu se neka igračka potrga pa ju moramo bacit, jer je ne želi zaboraviti - tako on kaže. Napravila sam mu mali spomenar u koji onda, ako mu baš toliko znači, nalijepimo sliku te igračke i napišemo šta je s njom bilo - ne znam ni je li to pametno?
   Još ima i problem sa noćnim mokrenjem, kao i njegov brat (5 god.) dok sestra koja ima samo dvije godine uopće nema takvih problema, otkad je ostavila pelenu ne nosi ju ni po noći. Ne znamo više kako bismo mu pomogli, razmišljala sam da ga možda više ne vodim unutra u školu nego samo do ulaza, jer ima taj strah od odvajanja što mu još više otežava situaciju. Molim vas za savjet, da li sam preblaga ili nisam dovoljno? Trebam li ga u školi grliti dok plače - što ne radim ili da pokušam još više skratiti vrijeme odvajanja? Bojim se da će mu se djeca početi rugati, a svi ga u razredu vole i sa svima je dobar. mama J.

Draga mama,
Prema Vašem opisu, Vaš dječak je vjerojatno izrazito senzibilan. To je jedna od karakteristika temperamenta i jako je važno kakav pristup Vi i ostali u njegovoj okolini imate. Grljenje i slično pružaju podršku djetetu i ok je da mu je pružite kada je takva situacija. No istovremeno je važno da pronađete način kako da se smanji njegova separacijska anksioznost. Razmislite kada se javio strah od odvajanja od Vas? Da li je bio hospitaliziran? Kako je prihvatio vrtić? Kako je prihvatio rođenje dvoje mlađe braće? Prisjetite se tih prvih odvajanja od Vas, kako je to prošlo? Kako ste Vi reagirali tada? Koliko je Vama samoj bilo teško odvojiti se od njega? Gajite li Vi neke strahove za njega kada ga negdje ostavite? Odgovori na ova pitanja dat će Vam uvid u kojoj mjeri njegova separacijska anksioznost ima veze s njegovim dosadašnjim iskustvima, a u kojoj mjeri ima u odnosu s Vama.
Ako shvatite da Vi gajite strahove za njega, da je Vama jako teško odvojiti se od njega i od drugo dvoje djece, da kada ste odvojeni, samo razmišljate o njima, tada razmislite kako biste mogli svoje strahove smanjiti. Smanjite li svoje strahove i njemu će se pružiti prilika da se osamostali i nauči funkcionirati sam što je cilj samog odgoja i razvoja.
Ako su ti strahovi odraz njegove preosjetljivosti, razmislite kako Vi i djetetova okolina podržavate njegovu hipersenzibilnost? Da li ima netko od članova obitelji/prijatelja koji mu šalje poruke poput „što toliko plačeš, kao da si neka curica?“ i slično? Navodim ovaj primjer jer je nažalost vrlo čest u našem društvu. Ako se sjetite nekog takvog tko mu je uz to važna figura u životu, pokušajte porazgovarati s tom osobom.
Nadalje, u svakoj situaciji kada je uplašen, nemojte mu Vi davati odgovore već ga potaknite da sam pronađe opcije. Ako je nešto zaboravio, potaknite ga da on nazove svoje prijatelje. Neka sam ustanovi dali je sve ponio. Razmislite koji su sve načini da ga potaknete da bude samostalan. Uz to, svakako budite pored njega, budite mu podrška, ali i potičite da on pronalazi rješenje svojih problema. Biti će nepovjerljiv toliko dugo dok ne stekne povjerenje u samog sebe, a to može steći jedino tako da uz Vašu podršku počinje shvaćati da može imati povjerenje u sebe i svoje sposobnosti. Samostalnost je jedna od vrlo bitnih karakteristika koja utječe na povjerenje u samog sebe, vlastite sposobnosti, odnosno na temelju čega se razvija samopouzdanje i pozitivna slika o sebi. Zbog toga je izrazito važno da potičete njegovu samostalnost unatoč izraženim strahovima koje ima. Budite nježni, ali uporni da on to može sam.
Slikanjem starih igračaka Vi podržavate njegovu senzibilnost, odnosno kažete mu „ok je biti vezan za svoje igračke, ok je brinuti se za njih“ i mislim da je to prihvatljivo.
Što se tiče noćnog mokrenja, budući da isti problem ima i mlađi brat, da li je to možda genetski naslijeđeno? Da li je netko u Vašoj obitelji isto imao takvih problema? Da li je uopće bilo razdoblja kada nije nekontrolirano mokrio po noći? Naime, problem nastaje onda kada dijete uspostavi kontrolu nad mjehurom na barem 6 mjeseci te nakon te uspostave počne nekontrolirano mokriti. Ukoliko još niste, obratite se liječniku i obavite pretrage kako biste uklonili potencijalnog fiziološkog uzročnika.
Ukoliko se ovo ponašanje nastavi kroz narednih dva mjeseca bez ikakvih pomaka prema naprijed, svakako potražite pomoć kod dječjeg psihologa.
Sretno,

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Strah od odvajanja, nesigurnost i blaži napadaji panike kod 7-godišnjaka

<para> No prije 4 dana počeo je gurati flašicu od sebe, nervozno plakati (vrištati) kad bih mu flašicu približila. Zapravo zadnja 4 dana ga dobiva</para>
<para>
 Imam dijete od 4,5 mjeseca, težak je 7 kg i ima 65 cm. Rođen je sa 4350 g i 54 cm. U početku sam imala problema sa dojenjem (krvavi iscjedak iz dojki), pa je prvi tjedan u rodilištu jeo adAPTIRANO mlijeko. Kada se sve "smirilo" počela sam dojiti, ali njemu to nije bilo dovoljno, pa sam mu uz dojenje davala i Aptamil 1 i tako sve do 3,5 mjeseca. Tada je počeo odbijati dojku, ostali su samo podoji po noći (2-3 puta), koje je nakon 2 tjedna odbio skroz. Od tada mu radim bočicu Aptamila 1 svaka 3-4 sata 170-200 ml, nakon čega dosta bljucka, pa mi je pedijatrica rekla da mu u obrok mlijeka stavim 1-2 žličice Aptamil grisa za djecu od 4 mjeseca. Tako sam i radila. U početku sam gris stavljala u jedan obrok, pa u svaki drugi, a unatrag dva tjedna stavljam ga u svaki obrok. No prije 4 dana počeo je gurati flašicu od sebe, nervozno plakati (vrištati) kad bih mu flašicu približila. Zapravo zadnja 4 dana ga dobivam na prevaru... Znači dam mu dudu varalicu, pa kad se smiri dam mu bočicu i tako do danas, ali znam da nešto ne valja. Buni me to što on neutješno plače kad vidi bočicu, a kad ga namolim i nekako uspijem dobiti da proba bočicu, sve pojede... pa mi sada nije jasno. Nije problem u hrani, ja pretpostavljam. A nisu niti zubići, jer mu desni nisu natečene. Ima uredne stolice svaki dan ili svaki drugi dan. Da li možda vi imate koji savjet, jer vidim da ga mučim sa ovim "uvaljivanjem" bočice? Je li to uobičajeno da bebe guraju od sebe bočice? Hvala unaprijed! A.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Već dijete u dobi od pet mjeseci može pokazati odbojnost prema obroku, a da hranu nije još niti okusilo, a javlja se i zasićenost jednoličnom prehranom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Potrebe za hranom i promjene djetetovog apetita su normalne, nekada je bolji, nekada lošiji ovisno o djetetovom raspoloženju i aktivnostima toga dana, trajanju sna, te drugim čimbenicima u okruženju, što je individualno za svako dijete. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ako se dijete hrani adaptiranim mlijekom obogaćenim Aptamil grizom svaka 3-4 sata s količinom od 170-200 ml. – količinski i kalorijski dobiva više nego su njegove dnevne potrebe, u tom slučaju treba obroke prorijediti tj. napraviti duži razmak među obrocima. Manje će bljuckati ako se daje manja količina obroka. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nakon obroka ili u međuobroku djetetu na adaptiranom mlijeku treba ponuditi vodu – prokuhanu ili originalno pakiranu – možda je dijete žedno. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U dobi od 4.5 mjeseca može se jelovnik obogatiti dohranom – obrokom voćne kašice što će svakako osvježiti apetit. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zdravka Gjergja dr. med.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika Dr. Sabol</ulink>
</para>

Beba odbija i gura od sebe bočicu U početku sam gris stavljala u jedan obrok, pa u svaki drugi, a unatrag dva tjedna stavljam ga u svaki obrok.  No prije 4 dana počeo je gurati flašicu od sebe, nervozno plakati (vrištati) kad bih mu flašicu približila. Zapravo zadnja 4 dana ga dobiva

   Imam dijete od 4,5 mjeseca, težak je 7 kg i ima 65 cm. Rođen je sa 4350 g i 54 cm. U početku sam imala problema sa dojenjem (krvavi iscjedak iz dojki), pa je prvi tjedan u rodilištu jeo adAPTIRANO mlijeko. Kada se sve "smirilo" počela sam dojiti, ali njemu to nije bilo dovoljno, pa sam mu uz dojenje davala i Aptamil 1 i tako sve do 3,5 mjeseca. Tada je počeo odbijati dojku, ostali su samo podoji po noći (2-3 puta), koje je nakon 2 tjedna odbio skroz. Od tada mu radim bočicu Aptamila 1 svaka 3-4 sata 170-200 ml, nakon čega dosta bljucka, pa mi je pedijatrica rekla da mu u obrok mlijeka stavim 1-2 žličice Aptamil grisa za djecu od 4 mjeseca. Tako sam i radila. U početku sam gris stavljala u jedan obrok, pa u svaki drugi, a unatrag dva tjedna stavljam ga u svaki obrok. No prije 4 dana počeo je gurati flašicu od sebe, nervozno plakati (vrištati) kad bih mu flašicu približila. Zapravo zadnja 4 dana ga dobivam na prevaru... Znači dam mu dudu varalicu, pa kad se smiri dam mu bočicu i tako do danas, ali znam da nešto ne valja. Buni me to što on neutješno plače kad vidi bočicu, a kad ga namolim i nekako uspijem dobiti da proba bočicu, sve pojede... pa mi sada nije jasno. Nije problem u hrani, ja pretpostavljam. A nisu niti zubići, jer mu desni nisu natečene. Ima uredne stolice svaki dan ili svaki drugi dan. Da li možda vi imate koji savjet, jer vidim da ga mučim sa ovim "uvaljivanjem" bočice? Je li to uobičajeno da bebe guraju od sebe bočice? Hvala unaprijed! A.
   
   
   
   Već dijete u dobi od pet mjeseci može pokazati odbojnost prema obroku, a da hranu nije još niti okusilo, a javlja se i zasićenost jednoličnom prehranom.
   Potrebe za hranom i promjene djetetovog apetita su normalne, nekada je bolji, nekada lošiji ovisno o djetetovom raspoloženju i aktivnostima toga dana, trajanju sna, te drugim čimbenicima u okruženju, što je individualno za svako dijete.  
   Ako se dijete hrani adaptiranim mlijekom obogaćenim Aptamil grizom svaka 3-4  sata s količinom od 170-200 ml. –  količinski i kalorijski dobiva više nego su njegove dnevne potrebe, u tom slučaju treba obroke prorijediti tj.   napraviti duži razmak među obrocima. Manje će bljuckati ako se daje manja količina obroka.  
   Nakon obroka ili u međuobroku djetetu na adaptiranom mlijeku treba ponuditi vodu – prokuhanu ili originalno pakiranu  – možda je dijete žedno. 
   U dobi od 4.5 mjeseca može se jelovnik obogatiti dohranom – obrokom voćne kašice što će svakako osvježiti apetit.   
   
   Zdravka  Gjergja  dr. med.spec. pedijatar
   Poliklinika Dr. Sabol
 Klinfo.hr 

Beba odbija i gura od sebe bočicu

<para>
 Jednostavno neće slušati i kaže mi da ako mu maknem pelenu da će se popiškiti u gaće. Inače smo se dosta kasno riješili pelena preko dana u 4.godini. Što da radim? Da li nije još zreo za to, jer sam puno mama čula da imaju sličan problem? Jednostavno ne mogu da mu ne stavim pelenu jer bi svako jutro sve bilo mokro, a ima novi krevet. Mama V.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Razumijem da ste vrlo zabrinuti, no nažalost u Vašem opisu ne mogu iščitati razlog zašto se je tek u 4. godini riješio dnevne pelene, a to može biti ujedno odgovor na Vaše pitanje. Stoga ću nagađati i navesti nekoliko opcija te Vam dati smjernice za svaku od opcija.</para>
<para>Ako nikada nije uspostavio kontrolu nad mokrenjem tijekom noći, to može biti odraz nezrelosti mozga tj. da mozak još uvijek nije dovoljno sazrio da bi mu mogao slati signale kada treba obaviti nuždu. Tek kada mozak dovoljno sazrije, dijete može imati kontrolu nad mjehurom. Ukoliko je ovo slučaj, predlažem Vam da se obratite psihologu iz vrtića tj. najbližeg Vama te da ga upoznate sa situacijom kod Vašeg dječaka. Moguće je da morate obaviti pretrage fiziološkog karaktera te obaviti dijagnostičku obradu kako bi se ustanovilo zbog čega točno Vaš dječak ne može uspostaviti kontrolu nad mjehurom i što Vi možete učiniti da mu pomognete u tom procesu.</para>
<para>Ako je postojao period od barem 6 mjeseci tijekom kojeg je Vaš dječak imao kontrolu nad mjehurom (sada govorimo o noći), te je nakon tog perioda ponovno počeo piškiti, tada opet razlog može biti fiziološki (ako je posrijedi neka upala) ili može biti psihološko (ako je doživio neki stres koji se na ovaj način manifestira). U ovom slučaju, imati pelene sa 5,5 godina može značajno narušavati pozitivnu sliku o sebi te utjecati na smanjenje samostalnosti. Djeca s 5,5 godina jako dobro znaju da bebe nose pelene. Ako on prihvaća da nosi pelene, pitanje koje mi se nameće je – kako to i zašto? Kako to da je prihvatio da je ok za njega da bude poput beba? Zašto mu je potrebno da ulazi u ulogu bebe? Za dijete od 5.5 godina očekuje se da će imati kontrolu nad mjehurom i danju i noću. Ukoliko to nije slučaj, važno je ponovno utvrditi uzrok te djelovati da se taj uzročnik ukloni. Da biste to učinili, trebate ukloniti potencijalni fiziološki uzročnik obavljajući pretrage. Kada to uklonite i ako nalazi budu čisti, tada se obratite psihologu kako bi Vam dao konkretne smjernice što možete učiniti da svom dječaku pomognete da postane samostalni dječak u skladu sa svojom dobi.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Noćno mokrenje i odbacivanje noćnih pelena Imam klinca od 5,5 godina koji još uvijek po noći ima pelene jer mokri i neće me probuditi da idemo na wc. Zna se desiti da je par dana pelena suha, pa opet dulje vrijeme opet mokri. 
    Jednostavno neće slušati i kaže mi da ako mu maknem pelenu da će se popiškiti u gaće. Inače smo se dosta kasno riješili pelena preko dana u 4.godini. Što da radim? Da li nije još zreo za to, jer sam puno mama čula da imaju sličan problem? Jednostavno ne mogu da mu ne stavim pelenu jer bi svako jutro sve bilo mokro, a ima novi krevet. Mama V.

Draga mama,
Razumijem da ste vrlo zabrinuti, no nažalost u Vašem opisu ne mogu iščitati razlog zašto se je tek u 4. godini riješio dnevne pelene, a to može biti ujedno odgovor na Vaše pitanje. Stoga ću nagađati i navesti nekoliko opcija te Vam dati smjernice za svaku od opcija.
Ako nikada nije uspostavio kontrolu nad mokrenjem tijekom noći, to može biti odraz nezrelosti mozga tj. da mozak još uvijek nije dovoljno sazrio da bi mu mogao slati signale kada treba obaviti nuždu. Tek kada mozak dovoljno sazrije, dijete može imati kontrolu nad mjehurom. Ukoliko je ovo slučaj, predlažem Vam da se obratite psihologu iz vrtića tj. najbližeg Vama te da ga upoznate sa situacijom kod Vašeg dječaka. Moguće je da morate obaviti pretrage fiziološkog karaktera te obaviti dijagnostičku obradu kako bi se ustanovilo zbog čega točno Vaš dječak ne može uspostaviti kontrolu nad mjehurom i što Vi možete učiniti da mu pomognete u tom procesu.
Ako je postojao period od barem 6 mjeseci tijekom kojeg je Vaš dječak imao kontrolu nad mjehurom (sada govorimo o noći), te je nakon tog perioda ponovno počeo piškiti, tada opet razlog može biti fiziološki (ako je posrijedi neka upala) ili može biti psihološko (ako je doživio neki stres koji se na ovaj način manifestira). U ovom slučaju, imati pelene sa 5,5 godina može značajno narušavati pozitivnu sliku o sebi te utjecati na smanjenje samostalnosti. Djeca s 5,5 godina jako dobro znaju da bebe nose pelene. Ako on prihvaća da nosi pelene, pitanje koje mi se nameće je – kako to i zašto? Kako to da je prihvatio da je ok za njega da bude poput beba? Zašto mu je potrebno da ulazi u ulogu bebe? Za dijete od 5.5 godina očekuje se da će imati kontrolu nad mjehurom i danju i noću. Ukoliko to nije slučaj, važno je ponovno utvrditi uzrok te djelovati da se taj uzročnik ukloni. Da biste to učinili, trebate ukloniti potencijalni fiziološki uzročnik obavljajući pretrage. Kada to uklonite i ako nalazi budu čisti, tada se obratite psihologu kako bi Vam dao konkretne smjernice što možete učiniti da svom dječaku pomognete da postane samostalni dječak u skladu sa svojom dobi.
Sretno,

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Noćno mokrenje i odbacivanje noćnih pelena

<para>
 Poštovani, imam bebu od 5 mjeseci. Nedavno je počela jesti i kašice. Interesira me samo da li imamo pravilan raspored hranjenja i da li je bebi previše ova količina: u 5 h ujutro 150 ml mlijeka, u 8 h i u 11 h po 180 ml mlijeka, u 14-14.30 h kašica (120 gr), u 17 h 170 ml mlijeka i u 19.30 180 ml mlijeka + 2 žlice rizinih pahuljica (ukupno oko 900 ml mlijeka + 120 gr kašice). Napominjem da je jako krupna beba - ima 5 mjeseci, 8.500 kg i 68 cm (rođena je sa 3700 kg i 56 cm), Hvala. D.
</para>
<para>Ukoliko ovakav raspored hranjenja odgovara vama i bebi, a sudeći po težini djeta odgovara, samo nastavite tako i sretno!</para>
<para>
 <emphasis>dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">www.poliklinika-sabol.hr</ulink>
 </emphasis>
</para>

Imamo li pravilan raspored hranjenja? Poštovani, imam bebu od 5 mjeseci. Nedavno je počela jesti i kašice. Interesira me samo da li imamo pravilan raspored hranjenja i da li je bebi previše ova količina... 
   Poštovani, imam bebu od 5 mjeseci. Nedavno je počela jesti i kašice. Interesira me samo da li imamo pravilan raspored hranjenja i da li je bebi previše ova količina: u 5 h ujutro 150 ml mlijeka, u 8 h i u 11 h po 180 ml mlijeka, u 14-14.30 h kašica (120 gr), u 17 h 170 ml mlijeka i u 19.30 180 ml mlijeka + 2 žlice rizinih pahuljica (ukupno oko 900 ml mlijeka + 120 gr kašice). Napominjem da je jako krupna beba - ima 5 mjeseci, 8.500 kg i 68 cm (rođena je sa 3700 kg i 56 cm), Hvala. D.

Ukoliko ovakav raspored hranjenja odgovara vama i bebi, a sudeći po težini djeta odgovara, samo nastavite tako i sretno!

   dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol, www.poliklinika-sabol.hr
   
 Klinfo.hr 

Imamo li pravilan raspored hranjenja?

<para>
 Dobar dan, sin ima 8 godina i prije 8 dana bio je na operaciji fimoze, a prije 4 dana su mu skidali konce. Od jučer mu je na vrhu glavića mjehurić sa gnojem. Šta sada raditi? Čudno mi je pošto taj gnoj nije oko kožice gdje su mu rezali nego baš na glaviću. hvala. N.
</para>
<para>Poštovana gospođo,</para>
<para>najvjerojatnije se radi o lokalnoj gnojnoj upali (malom apscecu) koji će trebati liječiti antibioticima (a možda i kirurški, ovisno o stanju i veličini procesa).</para>
<para>Molim da se ODMAH javite kirurgu koji je operirao dijete zbog fimoze.</para>
<para>Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr. med.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </emphasis>
</para>

Gnojni mjehurić nakon operacije fimoze Dobar dan, sin ima 8 godina i prije 8 dana bio je na operaciji fimoze, a prije 4 dana su mu skidali konce. Od jučer mu je na vrhu glavića mjehurić sa gnojem. 
   Dobar dan, sin ima 8 godina i prije 8 dana bio je na operaciji fimoze, a prije 4 dana su mu skidali konce. Od jučer mu je na vrhu glavića mjehurić sa gnojem. Šta sada raditi? Čudno mi je pošto taj gnoj nije oko kožice gdje su mu rezali nego baš na glaviću. hvala. N.

Poštovana gospođo,
najvjerojatnije se radi o lokalnoj gnojnoj upali (malom apscecu) koji će trebati liječiti antibioticima (a možda i kirurški, ovisno o stanju i veličini procesa).
Molim da se ODMAH javite kirurgu koji je operirao dijete zbog fimoze.
Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr. med.spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije

   
      Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol
   


   
      
   
 Klinfo.hr 

Gnojni mjehurić nakon operacije fimoze

<para>
 Naš dječak od 7,5 mjeseci ima skraćeni frenulum jezika. Često savija jezik u usnoj šupljini. Isplazit ga može, ali ne puno. Uspješno doji. Zanima nas treba li ga "rezucnuti" i kad? Zahvaljujemo!
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Što prije se naručite ORL specijalistu i riješite taj problem kako Vaše dijete ne bi imalo kasnije problema sa izgovorom pojedinih glasova.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>dr. M.Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspec.pedijatrijske neurologije </emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Poliklinika za dječje bolesti Sabol</emphasis>
</para>

Skraćeni frenulum jezika Naš dječak od 7,5 mjeseci ima skraćeni frenulum jezika. Često savija jezik u usnoj šupljini. Isplazit ga može, ali ne puno. Uspješno doji. Zanima nas treba li ga "rezucnuti" i kad? 
   Naš dječak od 7,5 mjeseci ima skraćeni frenulum jezika. Često savija jezik u usnoj šupljini. Isplazit ga može, ali ne puno. Uspješno doji. Zanima nas treba li ga "rezucnuti" i kad? Zahvaljujemo!
   
   Što  prije se naručite  ORL specijalistu i riješite taj problem kako Vaše dijete ne bi imalo kasnije problema sa izgovorom pojedinih glasova.
   
   dr. M.Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspec.pedijatrijske neurologije 
   
   Poliklinika za dječje bolesti Sabol
 Klinfo.hr 

Skraćeni frenulum jezika

<para>
 A ja sam s mamom te prijateljice jako dobra, pijemo kave više puta tjedno, družimo se po shopingu, razgovaramo i o privatnim temama osim o školi i djeci itd. Kako sada to sve objasniti i mami i mojoj curici? Nalazim se u vrlo nelagodnoj situaciji. Ali, moja curica, neće da ide na taj rođendan iako sam joj objasnila da isto tako ni ta curica neće onda doći na njezin. Na što je ona odgovorila, da je baš briga. One se ne svađaju, nemaju nekih verbalnih konflikata, nije mi se nikada žalila. Ali je jednostavno "ne podnosi". Što sada ja kao mama da radim? Mama A.</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Vrlo jednostavan odgovor. Slušajte svoje dijete. Sigurna sam da niti Vama ne odgovaraju svi ljudi za druženje. Protiv nekih nemate ništa konkretno protiv, ali se možda ne biste s njima družili u svoje slobodno vrijeme. Tako i Vaša djevojčica ima pravo odbiti družiti se s nekom djecom koja joj jednostavno nisu sjela, kao što je primjer s tom djevojčicom. Ako krenemo korak dalje, zamislite da Vas netko tjera da idete na rođendan osobi koju ne podnosite. Kako biste se osjećali? Stavite se na trenutak u njene cipele.</para>
<para>Smatram da dok god od strane Vašeg djeteta ne postoji bilo kakva vrsta agresije izražena prema toj djevojčici nema niti potrebe za Vašom intervencijom. Ona se samo ne želi družiti, stoga nema potrebe niti za objašnjavanjem. Mami djevojčice možete jednostavno reći da vaša djevojčica ne želi doći na rođendan te da si nisu tako dobre.</para>
<para>Naravno Vi sa mamom možete provoditi svoje slobodno vrijeme. Također možete svojoj djevojčici objasniti da se vama sviđa ta mama i da imate zajedničke teme te da ćete ponekada s njima „popiti kavu“ i da se ona za to vrijeme ne mora družiti s kćeri Vaše prijateljice ako to ne želi.
Na taj način već počinjete svoje dijete učiti da ne mora biti u nezadovoljavajućim odnosima, ali je učite i kompromisu, da učini nešto za Vas, kada je Vama do toga stalo.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
</para>

Mame su prijateljice, a kćerke se "ne podnose" Imam curicu od osam godina. Pozvana je na jedan rođendan prijateljice iz razreda. Ona naime ne simpatizira tu prijateljicu i ne želi joj ići na rođendan. 
    A ja sam s mamom te prijateljice jako dobra, pijemo kave više puta tjedno, družimo se po shopingu, razgovaramo i o privatnim temama osim o školi i djeci itd. Kako sada to sve objasniti i mami i mojoj curici? Nalazim se u vrlo nelagodnoj situaciji. Ali, moja curica, neće da ide na taj rođendan iako sam joj objasnila da isto tako ni ta curica neće onda doći na njezin. Na što je ona odgovorila, da je baš briga. One se ne svađaju, nemaju nekih verbalnih konflikata, nije mi se nikada žalila. Ali je jednostavno "ne podnosi". Što sada ja kao mama da radim? Mama A.
Draga mama,
Vrlo jednostavan odgovor. Slušajte svoje dijete. Sigurna sam da niti Vama ne odgovaraju svi ljudi za druženje. Protiv nekih nemate ništa konkretno protiv, ali se možda ne biste s njima družili u svoje slobodno vrijeme. Tako i Vaša djevojčica ima pravo odbiti družiti se s nekom djecom koja joj jednostavno nisu sjela, kao što je primjer s tom djevojčicom. Ako krenemo korak dalje, zamislite da Vas netko tjera da idete na rođendan osobi koju ne podnosite. Kako biste se osjećali? Stavite se na trenutak u njene cipele.
Smatram da dok god od strane Vašeg djeteta ne postoji bilo kakva vrsta agresije izražena prema toj djevojčici nema niti potrebe za Vašom intervencijom.  Ona se samo ne želi družiti, stoga nema potrebe niti za objašnjavanjem. Mami djevojčice možete jednostavno reći da vaša djevojčica ne želi doći na rođendan te da si nisu tako dobre.
Naravno Vi sa mamom možete provoditi svoje slobodno vrijeme. Također možete svojoj djevojčici objasniti da se vama sviđa ta mama i da imate zajedničke teme te da ćete ponekada s njima „popiti kavu“ i da se ona za to vrijeme ne mora družiti s kćeri Vaše prijateljice ako to ne želi.
Na taj način već počinjete svoje dijete učiti da ne mora biti u nezadovoljavajućim odnosima, ali je učite i kompromisu, da učini nešto za Vas, kada je Vama do toga stalo.
Sretno,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus
 Klinfo.hr 

Mame su prijateljice, a kćerke se "ne podnose"

<para> Čitala sam da se treće cjepivo dobiva od 6 do navršenih 7 mjeseci života, pa bi me zanimalo da li se može malo zakasnit sa tim trećim cjepljenjem? </para>
<para>
 Poštovani, pitala bih Vas za curicu koja je 28. kolovoza navršila 7 mjeseci. Da li je kasno da se treći put cijepi cjepivom 5u1 i protiv hepatitisa B? Čitala sam da se treće cjepivo dobiva od 6 do navršenih 7 mjeseci života, pa bi me zanimalo da li se može malo zakasnit sa tim trećim cjepljenjem? Ili da preformuliram pitanje tj. da li se treće cijepljenje 5u1 i protiv hepatitisa B može dati od 6-tog do navršenih 9 mjeseci života? Postoji li uopće neka granica? Hvala Vam unaprijed, Lijep pozdrav, A.D.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Točno da je shema cijepljenja za "5 u1" i Engerix-B kad beba ima 2, 4, 6 mjeseci, ali nema nikakve zapreke da se dijete cijepi trećom dozom i kasnije.</para>
<para>Preporuka je da se treća doza može dati najkasnije godinu dana nakon prve.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>
<para>
 <emphasis>dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Sabol, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">www.poliklinika-sabol.hr</ulink>
 </emphasis>
</para>

Cijepljenje 5u1 cjepivom i protiv Hepatitisa B Da li je kasno da se treći put cijepi cjepivom 5u1 i protiv hepatitisa B?  Čitala sam da se treće cjepivo dobiva od 6 do navršenih 7 mjeseci života, pa bi me zanimalo da li se može malo zakasnit sa tim trećim cjepljenjem? 

   Poštovani, pitala bih Vas za curicu koja je 28. kolovoza navršila 7 mjeseci. Da li je kasno da se treći put cijepi cjepivom 5u1 i protiv hepatitisa B? Čitala sam da se treće cjepivo dobiva od 6 do navršenih 7 mjeseci života, pa bi me zanimalo da li se može malo zakasnit sa tim trećim cjepljenjem? Ili da preformuliram pitanje tj. da li se treće cijepljenje 5u1 i protiv hepatitisa B može dati od 6-tog do navršenih 9 mjeseci života? Postoji li uopće neka granica? Hvala Vam unaprijed, Lijep pozdrav, A.D.
   
   Točno da je shema cijepljenja za "5 u1" i Engerix-B kad beba ima 2, 4, 6 mjeseci, ali nema nikakve zapreke da se dijete cijepi trećom dozom i kasnije.
Preporuka je da se treća doza može dati najkasnije godinu dana nakon prve.


   dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Sabol, www.poliklinika-sabol.hr
   
 Klinfo.hr 

Cijepljenje 5u1 cjepivom i protiv Hepatitisa B

<para> Bili smo kod naše pedijatrice, nosili stolicu na analizu te je bila negativna i na vir</para>
<para>
 Lijepi pozdrav! Imam sina od 6 mjeseci i već 20-ak dana ima učestale stolice od 4 do 8 puta dnevno (oko 3 puta količinski više, ostalo u manjoj količini), bez ijednog dana pauze. Bili smo kod naše pedijatrice, nosili stolicu na analizu te je bila negativna i na virus i na bakteriju, nalaz krvi uredan, dijete super volje, jede normalno ko i dosad, ima 7,800 kg i ne gubi na težini ni grama. Uglavnom je na majčinom mlijeku i od 4 mj. starosti počela sam mu postepeno uvoditi voćne kašice. Stolice su uglavnom kašaste a ima i dana kad su proljevaste. Dijete cica oko 5-6 puta dnevo, budi mi se često i po noći i oko 4 puta cica i po noći i uglavnom zaspi dalje. Probala sam par dana da je bio samo na prsima i opet isto, često zna kakit još i za vrijeme podoja...On je veseo dječak, dosad nikad nije imao temperaturu, normalno napreduje, ali me sad već jako brinu te učestale stolice, nekad i skoro iza svakog obroka po danu (po noći ne). Molim Vas za savjet i hvala unaprijed. dada
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Uzroci dojenačkih proljeva mogu biti brojni, ali kako je Vaše dijete raspoloženo i ne gubi na tjelesnoj težini, a prema nalazima stolice nije riječ o akutnoj virusnoj ili bakterijskoj infekciji, vjerojatno nije ništa ozbiljnije. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>U ovoj fazi preferirajte jabuku i bananu u voćnim kašicama, te svakako jednom dnevno dajte probiotik.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dok dijete dobro napreduje na tjelesnoj težini broj i izgled stolice nisu od značenja. </para>
<para>Zdravka Gjergja dr. med., spec. pedijatar, <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Česte i proljevaste stolice kod bebe koja inače odlično napreduje Imam sina od 6 mjeseci i već 20-ak dana ima učestale stolice od 4 do 8 puta dnevno (oko 3 puta količinski više, ostalo u manjoj količini), bez ijednog dana pauze.  Bili smo kod naše pedijatrice, nosili stolicu na analizu te je bila negativna i na vir

   Lijepi pozdrav! Imam sina od 6 mjeseci i već 20-ak dana ima učestale stolice od 4 do 8 puta dnevno (oko 3 puta količinski više, ostalo u manjoj količini), bez ijednog dana pauze. Bili smo kod naše pedijatrice, nosili stolicu na analizu te je bila negativna i na virus i na bakteriju, nalaz krvi uredan, dijete super volje, jede normalno ko i dosad, ima 7,800 kg i ne gubi na težini ni grama. Uglavnom je na majčinom mlijeku i od 4 mj. starosti počela sam mu postepeno uvoditi voćne kašice. Stolice su uglavnom kašaste a ima i dana kad su proljevaste. Dijete cica oko 5-6 puta dnevo, budi mi se često i po noći i oko 4 puta cica i po noći i uglavnom zaspi dalje. Probala sam par dana da je bio samo na prsima i opet isto, često zna kakit još i za vrijeme podoja...On je veseo dječak, dosad nikad nije imao temperaturu, normalno napreduje, ali me sad već jako brinu te učestale stolice, nekad i skoro iza svakog obroka po danu (po noći ne). Molim Vas za savjet i hvala unaprijed. dada
   
   
   Uzroci dojenačkih proljeva mogu biti brojni, ali kako je Vaše dijete raspoloženo i ne gubi na tjelesnoj težini, a prema nalazima stolice nije riječ o akutnoj virusnoj ili bakterijskoj infekciji, vjerojatno nije ništa ozbiljnije. 
   U ovoj fazi preferirajte jabuku i bananu u voćnim kašicama, te svakako jednom dnevno dajte probiotik.
   Dok dijete dobro napreduje na tjelesnoj težini broj i izgled stolice nisu od značenja.  
Zdravka Gjergja  dr. med., spec. pedijatar, 
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   


   
   
 Klinfo.hr 

Česte i proljevaste stolice kod bebe koja inače odlično napreduje

<para> Možete li mi molim vas pojasniti što se sve može dogoditi s rupicom i šumom? Kako oni št</para>
<para>
 Poštovani, imam bebu staru 4 mjeseca i 7 dana. Primila je cjepivo putaxm 0,5 h2o-38-1. Pošto ima rupicu i šum na srcu, da li joj može nešto biti od cjepiva? Možete li mi molim vas pojasniti što se sve može dogoditi s rupicom i šumom? Kako oni štete razvoju bebe i može li biti problema u budućnosti? Beba ima oko 8 kg, visoka je 69 cm. 
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 (Šaljem vam dijagnozu i nalaze od kardiologa od 4.12. ove godine, ako mogu pomoći: prekordij miran, nema cijanoze, kardijalno komperzirana, fermonalni plus pozitivan, na srcu akcija ritmična, tonovi glasni nad prekordijom čujan sistolički šum 1-2kroz6, ekg nalaz sinus ritam frekvencije 138 min, el.os.normalna Pval 0.08 PRinterval 0.10, QRS 0.06, QTc 0.43, uredan. NALAZ SRCA UREDNA kontraktilnost miokarde, srčane šupljine urednih dimenzija stjenke uredne. Ejekcijska frakcija lijevog vetrikularnog 62 posto, interventikularni septum urednog kontinuiteta. Nema protoka venti..defekta koji se spontano zatvorio, ovalni otvor je još otvoren 3 milimetra uz lijevo desni protok koji je hemodinamiski beznačajan. Nema znakova opterećenja desnih srčanih šupljina kao ni plućne cirkulacije. valvule su uredne grade i funkcije, pulmonalni i arotni protok su uredni, nema plućne hipertenzije. nema duktusa ni koarakcije perikad uredan). Hvala! AC
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana gospođo, prema opisu Vaše dijete ima rupica u srcu koja se nalazi između dvije gornje srčane šupljine – pretklijetke i naziva otvoreni foramen ovale. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Važno je znati da se cirkulacija drugačije odvija dok je dijete u majčinoj utrobi, intrauterino, u odnosu na cirkulaciju nakon poroda. Rupica je ostatak fetalnog otvora kroz koji se odvijala cirkulacija intrauterino i nije se u potpunosti zatvorila po rođenju, jer se fetalni otvori zatvore nekoliko sati ili dana po rođenju, a nekada može i koji mjesec kasnije. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mali otvoreni foramen ovale može ostati i cijeli život bez utjecaja na životni vijek. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Cjepivo ne može škoditi Vašem djetetu , a što se tiče šuma na srcu malo je vjerojatno da šum nastaje na mjestu otvora na pretklijetkama, jer je otvor mali, vjerojatno je riječ o nedužnom šumu što također nije od značenja za dijete. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Nemojte brinuti, možda se već pri novoj kardiološkoj kontroli utvrdi kako se rupica spontano zatvorila. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Zdravka Gjergja dr. med.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Rupica na srcu kod bebe Poštovani, imam bebu staru 4 mjeseca i 7 dana. Primila je cjepivo putaxm 0,5 h2o-38-1. Pošto ima rupicu i šum na srcu, da li joj može nešto biti od cjepiva?  Možete li mi molim vas pojasniti što se sve može dogoditi s rupicom i šumom? Kako oni št

   Poštovani, imam bebu staru 4 mjeseca i 7 dana. Primila je cjepivo putaxm 0,5 h2o-38-1. Pošto ima rupicu i šum na srcu, da li joj može nešto biti od cjepiva? Možete li mi molim vas pojasniti što se sve može dogoditi s rupicom i šumom? Kako oni štete razvoju bebe i može li biti problema u budućnosti? Beba ima oko 8 kg, visoka je 69 cm. 
   
   (Šaljem vam dijagnozu i nalaze od kardiologa od 4.12. ove godine, ako mogu pomoći: prekordij miran, nema cijanoze, kardijalno komperzirana, fermonalni plus pozitivan, na srcu akcija ritmična, tonovi glasni nad prekordijom čujan sistolički šum 1-2kroz6, ekg nalaz sinus ritam frekvencije 138 min, el.os.normalna Pval 0.08 PRinterval 0.10, QRS 0.06, QTc 0.43, uredan. NALAZ SRCA UREDNA kontraktilnost miokarde, srčane šupljine urednih dimenzija stjenke uredne. Ejekcijska frakcija lijevog vetrikularnog 62 posto, interventikularni septum urednog kontinuiteta. Nema protoka venti..defekta koji se spontano zatvorio, ovalni otvor je još otvoren 3 milimetra uz lijevo desni protok koji je hemodinamiski beznačajan. Nema znakova opterećenja desnih srčanih šupljina kao ni plućne cirkulacije. valvule su uredne grade i funkcije, pulmonalni i arotni protok su uredni, nema plućne hipertenzije. nema duktusa ni koarakcije perikad uredan). Hvala! AC
   
   
   Poštovana  gospođo,  prema opisu Vaše  dijete ima  rupica u srcu koja se nalazi   između  dvije  gornje srčane šupljine – pretklijetke i naziva otvoreni foramen ovale. 
   Važno  je  znati  da se  cirkulacija  drugačije odvija  dok je dijete u majčinoj utrobi, intrauterino,   u odnosu na cirkulaciju  nakon poroda. Rupica je ostatak  fetalnog otvora kroz koji se  odvijala  cirkulacija intrauterino i nije  se u potpunosti zatvorila po rođenju, jer  se  fetalni otvori  zatvore  nekoliko sati ili dana po rođenju, a nekada  može i koji mjesec kasnije. 
   Mali otvoreni  foramen ovale može ostati  i cijeli život bez utjecaja na životni vijek. 
   Cjepivo ne može  škoditi  Vašem djetetu , a što se tiče  šuma  na srcu malo je vjerojatno da šum nastaje  na mjestu otvora  na pretklijetkama, jer je otvor  mali,  vjerojatno je  riječ  o  nedužnom  šumu što također nije od  značenja za dijete. 
   Nemojte brinuti,  možda se već pri novoj kardiološkoj kontroli  utvrdi  kako se rupica spontano zatvorila. 
   
   Zdravka Gjergja dr. med.spec. pedijatar
   Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
   
 Klinfo.hr 

Rupica na srcu kod bebe

<para> Imam sina od 3 mjeseca te me zanima da li on može biti sklon ekcemu, da li se nekako to može spriječiti da ne do</para>
<para>
 Poštovani, zanima me da li je ekcem nasljedna bolest? Moj svekar je imao, moj muž isto dok je bio mali, ali njegov brat nije imao nikad. Imam sina od 3 mjeseca te me zanima da li on može biti sklon ekcemu, da li se nekako to može spriječiti da ne dođe do toga? Pitam zato što mali ima ponekad sitne prištiće ili sitne crvene točkice po licu. Da li to može ukazivati na početak ekcema? MD
</para>
<para>Ekcem je vrlo širok pojam i može se primjeniti na cijeli niz kožnih promjena.</para>
<para>Ako se radi o atopijskom dermatitisu, može biti nasljedan, tj. ako u obitelji ima alergije, dijete može imati skolonost za nastanak neke vrste alergije, pa tako i kožne. </para>
<para>Preporučam da posjetite pedijatra koji će vidjeti o kakvim se kožnim promjenama radi.</para>
<para>
 <emphasis>dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">www.poliklinika-sabol.hr</ulink>
 </emphasis>
</para>

Ekcem kao nasljedna bolest? Poštovani, zanima me da li je ekcem nasljedna bolest? Moj svekar je imao, moj muž isto dok je bio mali, ali njegov brat nije imao nikad.  Imam sina od 3 mjeseca te me zanima da li on može biti sklon ekcemu, da li se nekako to može spriječiti da ne do

   Poštovani, zanima me da li je ekcem nasljedna bolest? Moj svekar je imao, moj muž isto dok je bio mali, ali njegov brat nije imao nikad. Imam sina od 3 mjeseca te me zanima da li on može biti sklon ekcemu, da li se nekako to može spriječiti da ne dođe do toga? Pitam zato što mali ima ponekad sitne prištiće ili sitne crvene točkice po licu. Da li to može ukazivati na početak ekcema? MD

Ekcem je vrlo širok pojam i može se primjeniti na cijeli niz kožnih promjena.
Ako  se radi o atopijskom dermatitisu, može biti nasljedan, tj. ako u obitelji  ima alergije, dijete može imati skolonost za nastanak neke vrste alergije, pa tako i kožne. 
Preporučam da posjetite pedijatra koji će vidjeti  o kakvim se kožnim promjenama radi.

   dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol, www.poliklinika-sabol.hr
   
 Klinfo.hr 

Ekcem kao nasljedna bolest?

<para>
 Poštovani, smijem li, budući da dojim piti Itrac 3 kapsule? Doktorica opće prakse mi ih ne preporuča iako na uputama o lijeku ne piše ništa vezano za dojenje. Molim savjet. Beba ima 7 mjeseci. Hvala. Zabrinuta mama
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Iako proizvođač Itrac 3 kapsula (itrokonazola) izričito ne zabranjuje njegovu upotrebu kod dojenja već preporučuje da se posavjetujete s liječnikom –- osobno Vam ne bih preporučio da ga uzimate i da istovremeno dojite. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Iako se u majčino mlijeko izlučuju tek male količine lijeka, on može imati čitav niz popratnih pojava na druge organske sustave.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>
<para>
 <emphasis>Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr. med.</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Itrac kapsule za vrijeme dojenja Poštovani, smijem li, budući da dojim piti Itrac 3 kapsule? Doktorica opće prakse mi ih ne preporuča iako na uputama o lijeku ne piše ništa vezano za dojenje. Molim savjet. Beba ima 7 mjeseci. 
   Poštovani, smijem li, budući da dojim piti Itrac 3 kapsule? Doktorica opće prakse mi ih ne preporuča iako na uputama o lijeku ne piše ništa vezano za dojenje. Molim savjet. Beba ima 7 mjeseci. Hvala. Zabrinuta mama
   
   Iako proizvođač Itrac 3 kapsula (itrokonazola) izričito ne zabranjuje njegovu upotrebu kod dojenja  već  preporučuje  da se posavjetujete s  liječnikom –- osobno Vam ne bih preporučio  da ga uzimate i da istovremeno dojite. 
   Iako se u  majčino  mlijeko  izlučuju  tek  male  količine lijeka, on  može  imati  čitav niz  popratnih  pojava  na  druge organske  sustave.
   


   Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr. med.
   
   spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije, Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Itrac kapsule za vrijeme dojenja

<para>
 Moja 9 godišnja kćer nema nikakav odnos s ocem tj. ni ne poznaje ga. Dosad je prolazila ona priča da "sva djeca imaju i oca i majku ali neki ne žive zajedno, te da je bolje imati ovako otkačenu i veselu majku nego mrzovoljne roditelje koji se stalno svađaju"...itd. No sada više to ne prolazi. Već dugo je u fazi kad želi da nazovem njenog oca da dođe živjeti s nama, jer svi žive tako. Često se i rasplače. Ne znam što da radim. Možda bi i smogla snage da ga nazovem, radi nje, ali se bojim da će njegova reakcija biti ono što ni jedna od nas ne želi čuti. A onda kako joj reči da on ne želi uopće čuti za nas dvije, a kamoli nakon toliko godina biti joj otac?! Ne želim da ga mrzi, bez obzira na sve. Moje zanimanje nema nikakve veze sa psihologijom, samo se trudim biti što bolja majka svojoj kćeri koja mi je moje sunce na nebu, pa vas molim za pomoć Hvala. Pozz. Mama J.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Premda se radi o delikatnoj situaciji, Vaša djevojčica ima pravo na oca. To što je on oženjen i što se odlučio vratiti prvotnoj obitelji, nikako ne umanjuje njegovu odgovornost. Upravo zbog toga, bilo bi dobro da stupite u kontakt s njim i pokušate mu približiti situaciju u kojoj se nalazi vaša zajednička kći. Naravno, s njegove strane nećete možda naići na razumijevanje potrebe vašeg zajedničkog djeteta, no tako ćete barem znati da ste Vi učinili ono što je ispravno za Vašu djevojčicu i sve što ste mogli u tom trenutku.</para>
<para>Svojoj djevojčici možete, s druge strane, pomoći da prebrodi njegovo potencijalno odbijanje (tako što ćete Vi sami biti pripremljeni za to).</para>
<para>Ponekad u ovakvim situacijama, žene preuzmu svu odgovornost prema djetetu. To čine često iz ljubavi prema tom čovjeku. I premda se to čini u najboljem interesu za dijete, istovremeno nesvjesno oduzima pravo djeteta da ima oca. Preuzimanjem kompletne brige na sebe, bitno se olakšava situacija ocu i u jednu ruku ga se štiti. No, dođe dan kada dijete otvoreno traži i želi stupiti u kontakt s ocem te postaje nesretno ako to ne može. Stoga barem pokušajte pripremiti teren za taj kontakt i pripremite se na sve moguće ishode - pozitivne i negativne.</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kontaktirati oca koji s djetetom ne želi kontakt ili ne? Moja priča je sljedeća: rodila sam dijete u vezi sa oženjenim muškarcem. Nakon njenog rođenja isti me ostavio i vratio se svojoj prvotnoj obitelji. 
    Moja 9 godišnja kćer nema nikakav odnos s ocem tj. ni ne poznaje ga. Dosad je prolazila ona priča da "sva djeca imaju i oca i majku ali neki ne žive zajedno, te da je bolje imati ovako otkačenu i veselu majku nego mrzovoljne roditelje koji se stalno svađaju"...itd. No sada više to ne prolazi. Već dugo je u fazi kad želi da nazovem njenog oca da dođe živjeti s nama, jer svi žive tako. Često se i rasplače. Ne znam što da radim. Možda bi i smogla snage da ga nazovem, radi nje, ali se bojim da će njegova reakcija biti ono što ni jedna od nas ne želi čuti. A onda kako joj reči da on ne želi uopće čuti za nas dvije, a kamoli nakon toliko godina biti joj otac?! Ne želim da ga mrzi, bez obzira na sve. Moje zanimanje nema nikakve veze sa psihologijom, samo se trudim biti što bolja majka svojoj kćeri koja mi je moje sunce na nebu, pa vas molim za pomoć Hvala. Pozz. Mama J.

Draga mama,
Premda se radi o delikatnoj situaciji, Vaša djevojčica ima pravo na oca. To što je on oženjen i što se odlučio vratiti prvotnoj obitelji, nikako ne umanjuje njegovu odgovornost. Upravo zbog toga, bilo bi dobro da stupite u kontakt s njim i pokušate mu približiti situaciju u kojoj se nalazi vaša zajednička kći. Naravno, s njegove strane nećete možda naići na razumijevanje potrebe vašeg zajedničkog djeteta, no tako ćete barem znati da ste Vi učinili ono što je ispravno za Vašu djevojčicu i sve što ste mogli u tom trenutku.
Svojoj djevojčici možete, s druge strane, pomoći da prebrodi njegovo potencijalno odbijanje (tako što ćete Vi sami biti pripremljeni za to).
Ponekad u ovakvim situacijama, žene preuzmu svu odgovornost prema djetetu. To čine često iz ljubavi prema tom čovjeku. I premda se to čini u najboljem interesu za dijete, istovremeno nesvjesno oduzima pravo djeteta da ima oca. Preuzimanjem kompletne brige na sebe, bitno se olakšava situacija ocu i u jednu ruku ga se štiti. No, dođe dan kada dijete otvoreno traži i želi stupiti u kontakt s ocem te postaje nesretno ako to ne može. Stoga barem pokušajte pripremiti teren za taj kontakt i pripremite se na sve moguće ishode - pozitivne i negativne.

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Kontaktirati oca koji s djetetom ne želi kontakt ili ne?

<para>
 Učenik je imao dobar odnos s ocem, te je sada revoltiran cijelom situacijom. Odbija svaku suradnju s školom. Ja bih mu voljela pomoći, no ne znam kako? Kad mu kažem da nešto napravi on kaže da neće i tu prestaje svaka daljnja suradnja. Trebam li ga ignorirati ili što poduzeti? Učo
</para>
<para>Draga učiteljice,</para>
<para>Silno mi se sviđa interes koji pokazujete za tog malenog dječaka i ne mogu naglasiti dovoljno koliko ste me time obradovali.</para>
<para>Vaš prvi cilj treba biti – pronaći načine kako da stekne povjerenje u Vas.
Možete probati s nekim manje izravnim metodama poput da mu svako toliko upišete u bilježnicu nekoliko rečenica o dječaku, možda nekom liku iz priča koje ima za lektiru ili iz filma (odnosno neki lik koji mu je poznat i drag te s kojim bi se mogao identificirati), a koji prolazi sličnu priču kao i on te promatrajte njegovu reakciju (dakle, nemojte napisati cijelu priču odjednom, već par rečenica kako biste probudili i njegov interes za priču). Ako znate crtati, nacrtajte strip ili nešto slično što bi dječaku njegove dobi moglo biti zanimljivo. Možete ubaciti i neke sličice sa interneta koje možete uklopiti u priču. Ovim ćete mu dati do znanja što znate o njemu, kako se vjerojatno osjeća i iznad svega, da Vam je stalo do njega (ovo zadnje ne morate naglašavati u priči, to će biti jasno samim time što ćete pisati priču za njega), te pratite njegove reakcije prema Vama. Vodite računa i da priča nema previše surovih detalja da mu ne bi bila preteška. Pod tim podrazumijevam da se ne opisuju scene nasilja, već da se više kaže nešto poput da je tata bio nasilan, da su se mama i tata svađali, da se dječak jako bojao što će tata učiniti mami, da je ponekada bio jako ljut na tatu, a da je sada jako ljut na mamu, da tata jako puno voli svog sina, ali da je mama odlučila da se odsele (a možda i da ne viđa više tatu) uz malo više "mesa" od navedenog.</para>
<para>Često se događa da klinci vole agresivne likove ili neke slične, većini odraslih odbojnih. Ukoliko se to ispostavi i u Vašem slučaju, razmišljajte o tom liku kao sredstvo komunikacije s tim učenikom. Odnosno, kao nešto što će Vam pomoći da uspostavite komunikaciju i interakciju s njim.
Ukoliko ne znate koje likove voli, pitajte njegovu mamu.</para>
<para>Kada stekne povjerenje u Vas, tada mu možete izravno reći da ste Vi tu za njega, da ste zabrinuti i da biste mu voljeli pomoći. Prije nego što stekne povjerenje u Vas, vjerojatno Vas neće čuti. Njegova dosadašnja životna iskustva su bila vrlo loša i nestabilna. Odnosno, nema iskustvo da se zaista može osloniti na drugu osobu, da joj može vjerovati da će činiti dobro za njega.</para>
<para>Također, kada stekne povjerenje u Vas, možete uključiti i ostatak razreda u njegovu priču, razgovarajući o takvim iskustvima, emocijama koje ona probude, te ćete time dati priliku da mu ostatak razreda bude podrška u ovom stresnom razdoblju.</para>
<para>Ima jedna prekrasna knjiga koju sam pročitala koja me malo podsjeća na Vašu priču. Napisala ju je Torey Hayden, a naslov je „One child“. Toplo preporučam.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Kako učiteljica može pomoći učeniku koji dolazi iz teške obiteljske situacije? Poštovani, učiteljica sam 4. razreda u koji je tijekom školske godine došao novi učenik iz teške obiteljske situacije. Naime, otac je nasilnik i majka je s djetetom odselila. 
    Učenik je imao dobar odnos s ocem, te je sada revoltiran cijelom situacijom. Odbija svaku suradnju s školom. Ja bih mu voljela pomoći, no ne znam kako? Kad mu kažem da nešto napravi on kaže da neće i tu prestaje svaka daljnja suradnja. Trebam li ga ignorirati ili što poduzeti? Učo

Draga učiteljice,
Silno mi se sviđa interes koji pokazujete za tog malenog dječaka i ne mogu naglasiti dovoljno koliko ste me time obradovali.
Vaš prvi cilj treba biti – pronaći načine kako da stekne povjerenje u Vas.
Možete probati s nekim manje izravnim metodama poput da mu svako toliko upišete u bilježnicu nekoliko rečenica o dječaku, možda nekom liku iz priča koje ima za lektiru ili  iz filma (odnosno neki lik koji mu je poznat i drag te s kojim bi se mogao identificirati), a koji prolazi sličnu priču kao i on te promatrajte njegovu reakciju (dakle, nemojte napisati cijelu priču odjednom, već par rečenica kako biste probudili i njegov interes za priču). Ako znate crtati, nacrtajte strip ili nešto slično što bi dječaku njegove dobi moglo biti zanimljivo. Možete ubaciti i neke sličice sa interneta koje možete uklopiti u priču. Ovim ćete mu dati do znanja što znate o njemu, kako se vjerojatno osjeća i iznad svega, da Vam je stalo do njega (ovo zadnje ne morate naglašavati u priči, to će biti jasno samim time što ćete pisati priču za njega), te pratite njegove reakcije prema Vama. Vodite računa i da priča nema previše surovih detalja da mu ne bi bila preteška. Pod tim podrazumijevam da se ne opisuju scene nasilja, već da se više kaže nešto poput da je tata bio nasilan, da su se mama i tata svađali, da se dječak jako bojao što će tata učiniti mami, da je ponekada bio jako ljut na tatu, a da je sada jako ljut na mamu, da tata jako puno voli svog sina, ali da je mama odlučila da se odsele (a možda i da ne viđa više tatu) uz malo više "mesa" od navedenog.
Često se događa da klinci vole agresivne likove ili neke slične, većini odraslih odbojnih. Ukoliko se to ispostavi i u Vašem slučaju, razmišljajte o tom liku kao sredstvo komunikacije s tim učenikom. Odnosno, kao nešto što će Vam pomoći da uspostavite komunikaciju i interakciju s njim.
Ukoliko ne znate koje likove voli, pitajte njegovu mamu.
Kada stekne povjerenje u Vas, tada mu možete izravno reći da ste Vi tu za njega, da ste zabrinuti i da biste mu voljeli pomoći. Prije nego što stekne povjerenje u Vas, vjerojatno Vas neće čuti. Njegova dosadašnja životna iskustva su bila vrlo loša i nestabilna. Odnosno, nema iskustvo da se zaista može osloniti na drugu osobu, da joj može vjerovati da će činiti dobro za njega.
Također, kada stekne povjerenje u Vas, možete uključiti i ostatak razreda u njegovu priču, razgovarajući o takvim iskustvima, emocijama koje ona probude, te ćete time dati priliku da mu ostatak razreda bude podrška u ovom stresnom razdoblju.
Ima jedna prekrasna knjiga koju sam pročitala koja me malo podsjeća na Vašu priču. Napisala ju je Torey Hayden, a naslov je „One child“. Toplo preporučam.
Sretno,

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Kako učiteljica može pomoći učeniku koji dolazi iz teške obiteljske situacije?

<para>
 I onda se mi borimo da to ispravimo. Trebam li mu zabraniti druženje s ujakom? Trebam li ga kazniti kad kaže nešto ružno? Hvala!
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>na Vašem mjestu ne bih sinu zabranjivala da se druži s ujakom. Iz Vašeg pisma zaključujem da ujak provodi vrijeme s Vašim sinom te da on voli to druženje. Sigurna sam da ujak ima pregršt dobrih osobina koje će sigurno i pozitivno utjecati na razvoj Vašeg djeteta. Možete malo razmisliti o njegovim pozitivnim osobinama, sjetiti ih se.</para>
<para>Ono što jest moj savjet je da razgovarate sa svojim bratom i zamolite ga da pripazi na rječnik kada provodi vrijeme s nećakom. Sigurno neće iskorijeniti sve proste riječi, možete mu čak reći da ne očekujete da nikada više neće reći ništa prosto, ali da biste mu bili zahvalni kada bi pripazio.</para>
<para>Vašem djetetu pak možete objasniti zbog čega nije dobro govoriti proste riječi. On je već dovoljno „velik“ da shvati te stvari. U njegovoj dobi prema razvojnoj psihologiji razvija se mišljenje te djeca činjenice, iskustva povezuju logično.</para>
<para>Sinu možete reći da se jako neugodno osjećate (tj. objasnite mu kako se osjećate) kada govori ružne riječi i zamolite ga da to ne čini. To učinite vrlo ozbiljno i uvjerljivo, pokažite mu koliko je to bitno.</para>
<para>Kažnjavanje jest legitiman dio odgoja, te ga kao takvog i u ovoj situaciji možete koristiti. Važno je da ga prvo upozorite da ćete ga kazniti kada govori ružne riječi. Kazna neka ne bude teška i velika, možete mu uskratiti nešto u čemu uživa, a ne tiče se zadovoljavanja osnovnih potreba.</para>
<para>Dakle, prvo razgovarate s njim vezano uz ružne riječi i kažnjavanje. Kada zaista i kaže ružnu riječ upozorite ga da prestane jer ćete ga prema dogovoru kazniti. Ukoliko tada ponovi ružnu riječ, bez iznimke, dosljedno provedite kaznu bez pomilovanja. Bitno je da shvati da mislite ozbiljno. Upravo zbog toga je bitno da kazna bude nešto manje, što ćete vi kao roditelji uspjeti provesti.</para>
<para>Često se događa da roditelji u afektu „odrape“ kaznu te im poslije bude žao pa popuste što je djetetu poruka, ako sam dovoljno uporan uspjeti ću u naumu, ili mogu govoriti ružne riječi, ništa mi se neće dogoditi.
Moj je savjet da kazna bude posljednja stepenica (poslije razgovora s ujakom, razgovora s Vašim dječakom, vašeg promišljanja kako ćete ga kazniti, razgovora oko kažnjavanja, upozorenja; sada ću te kazniti) te ponavljam kada već dođe do nje provedite je do kraja i budite dosljedni. Pozdrav!</para>

Ponavljanje ružnih riječi koje djeca čuju od odraslih Poštovani! Imam dečkića od 3,5 godina. Problem je u tome što moj brat tj. njegov ujak ima jako ružan rječnik. Moj sin kad je u njegovoj blizini upija sve njegove riječi, kao neka spužva. 
    I onda se mi borimo da to ispravimo. Trebam li mu zabraniti druženje s ujakom? Trebam li ga kazniti kad kaže nešto ružno? Hvala!

Draga mama,
na Vašem mjestu ne bih sinu zabranjivala da se druži s ujakom. Iz Vašeg pisma zaključujem da ujak provodi vrijeme s Vašim sinom te da on voli to druženje. Sigurna sam da ujak ima pregršt dobrih osobina koje će sigurno i pozitivno utjecati na razvoj Vašeg djeteta. Možete malo razmisliti o njegovim pozitivnim osobinama, sjetiti ih se.
Ono što jest moj savjet je da razgovarate sa svojim bratom i zamolite ga da pripazi na rječnik kada provodi vrijeme s nećakom. Sigurno neće iskorijeniti sve proste riječi, možete mu čak reći da ne očekujete da nikada više neće reći ništa prosto, ali da biste mu bili zahvalni kada bi pripazio.
Vašem djetetu pak možete objasniti zbog čega nije dobro govoriti proste riječi. On je već dovoljno „velik“ da shvati te stvari. U njegovoj dobi prema razvojnoj psihologiji razvija se mišljenje te djeca činjenice, iskustva povezuju logično.
Sinu možete reći da se jako neugodno osjećate (tj. objasnite mu kako se osjećate) kada govori ružne riječi i zamolite ga da to ne čini. To učinite vrlo ozbiljno i uvjerljivo, pokažite mu koliko je to bitno.
Kažnjavanje jest legitiman dio odgoja, te ga kao takvog i u ovoj situaciji možete koristiti. Važno je da ga prvo upozorite da ćete ga kazniti kada govori ružne riječi. Kazna neka ne bude teška i velika, možete mu uskratiti nešto u čemu uživa, a ne tiče se zadovoljavanja osnovnih potreba.
Dakle, prvo razgovarate s njim vezano uz ružne riječi i kažnjavanje. Kada zaista i kaže ružnu riječ upozorite ga da prestane jer ćete ga prema dogovoru kazniti. Ukoliko tada ponovi ružnu riječ, bez iznimke, dosljedno provedite kaznu bez pomilovanja. Bitno je da shvati da mislite ozbiljno. Upravo zbog toga je bitno da kazna bude nešto manje, što ćete vi kao roditelji uspjeti provesti.
Često se događa da roditelji u afektu „odrape“ kaznu te im poslije bude žao pa popuste što je djetetu poruka, ako sam dovoljno uporan uspjeti ću u naumu, ili mogu govoriti ružne riječi, ništa mi se neće dogoditi.
Moj je savjet da kazna bude posljednja stepenica (poslije razgovora s ujakom, razgovora s Vašim dječakom, vašeg promišljanja kako ćete ga kazniti, razgovora oko kažnjavanja, upozorenja; sada ću te kazniti) te ponavljam kada već dođe do nje provedite je do kraja i budite dosljedni. Pozdrav! Klinfo.hr 

Ponavljanje ružnih riječi koje djeca čuju od odraslih

<para>
 Nedavno smo preselili i u našem susjedstvu stanuju dvije djevojčice iste dobi. Naše dijete se najprije sprijateljilo sa jednom djevojčicom koja ju je prihvatila sa oduševljenjem. To se nije baš svidjelo ovoj drugoj koja se vjerojatno osjetila ugroženom i koja je započela borbu protiv našeg djeteta. Počela je lagati o našem djetetu, da bi "vratila" svoju prijateljicu. U jednom trenutku došlo je do konflikta u kojem su djevojčice rekle mom djetetu da im ona više neće biti prijateljica. Doživjela sam to kao "dječja posla" pa sam objasnila svom djetetu da će one već nekako izgladiti stvari, da će se pomiriti, ali i da i ona treba pripaziti na svoje ponašanje prema drugima. Međutim od pomirenja izgleda ništa. Djevojčice dođu do nje, zovnu je i izvrijeđaju još više, kako joj one NIKAD neće biti prijateljice, kako će ona uvijek biti sama, kako im je lijepo kad nje nema itd ... Uglavnom to već traje desetak dana. Naše je dijete očajno, zabrinuto da neće imati više prijatelje, čak je u nekim trenucima imala mučnine te je povraćala ... Ne znam što da učinim da je zaštitim, trebam li razgovarati sa roditeljima??? Trebam li pustiti svoje dijete da samo riješi problem?? Imam starije dijete od 13 godina, ali do sada nisam imala ovakve probleme, jer djecu odgajam tako da uvažavaju druge. Unaprijed hvala! Zabrinuta mama
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Nažalost, ne možemo zaštiti djecu od svega ružnog što im se događa u životu. Ono što Vi možete učiniti za nju, što je mnogo više od same zaštite je naučiti je kako se nositi sa tim i koje sve druge opcije u životu ima (pronalazak novih prijatelja negdje drugdje).</para>
<para>Naime, mnogi roditelji imaju poriv da dijete zaštite ili da riješe situaciju umjesto njih nekako, no prije svega važno je biti zaista uz dijete, poslušati sve njezine trenutno vrlo tužne priče bez davanja savjeta. Ponekad nam se čini to normalnim, no tome zaista treba dati jak naglasak i često nije lako izvesti (osobito kada je dijete jako tužno i pod stresom zbog toga). No, da bi se znala naučiti nositi sa tom situacijom, prvo treba biti svjesna osjećaja koje proživljava i dozvoliti sebi da ih doživi u svojoj punini (što često, mi odrasli sprečavamo s rečenicama poput „nemoj plakati, biti će sve u redu“). Ok je da se isplače (naravno, to ne podrazumijeva da je potičete da bude tužna).</para>
<para>Nakon toga je važno da razgovarate o opcijama koje će onda razriješiti situaciju. Zašto se želi igrati sa ovim djevojčicama ako se tako ponašaju prema njoj? Vjerojatno će reći da ju je strah da neće naći druge. I to je ok i taj osjećaj isto treba vrednovati davanjem vlastite podrške. Možete ispričati i neku vlastitu situaciju kada ste bili odbijeni od nekoga, kako ste se i Vi slično osjećali i dati primjer kako unatoč tome danas imate prijatelje.</para>
<para>Nastavite razgovor o opcijama – gdje još može upoznati nove prijatelje (u vrtiću, školi, parku). Ako kaže da više nikada neće naći nove prijatelje, podsjetite je kako je imala puno prijatelja u prethodnom vrtiću. Razgovarajte o lijepim sjećanjima, što su sve radili zajedno itd. Moguće je da joj sada ti prijatelji još jače nedostaju. I taj osjećaj podržite, prihvatite i vrednujte. Možete istaknuti njezine pozitivne karakteristike – npr. da je vedra, vesela, maštovita i da se djeca vole igrati s njom. Tada će možda reći da zašto se onda ove dvije ne žele igrati s njom. Podsjetite je da se je jedna željela igrati, ali da se druga nije. Možete joj reći da je ta druga curica bila ljubomorna na nju (opet možete navesti neku situaciju u kojoj se Vaša kćer našla kada je sama bila ljubomorna ili kada ste Vi bili ljubomorni) i da ne zna kako dijeliti svoju prijateljicu, da to nikada nije naučila i da to ne zna (opet joj možete navesti primjer kako stvari učimo u životu) te joj reći da je to tako u životu – da postoje ljudi koji ne znaju dijeliti i koji to nikada ne nauče i da zbog toga, s nekima se mi ne možemo igrati (tako joj dajete do znanja dvije stvari: prvo, da su to normalne ljudske reakcije koje se događaju i djeci i odraslima te da to nema veze s njom, ako doista nema).</para>
<para>Dakle, moj savjet je da Vaš cilj bude da ju pomoću ove situacije naučite vrlo vrijednoj životnoj lekciji – da nas neće svi voljeti i prihvaćati, ma kakvi mi bili te da to nema veze sa nama i da ćemo se mi snaći bez obzira na to. Svaka situacija koja se događa bilo djetetu bilo odrasloj osobi, koliko god bolna u prvi mah, može biti vrlo vrijedan način za učenje i upoznavanje same sebe. To što ona povraća, može biti odraz se ne zna nositi s odbijanjem (pa iskoristite situaciju da ju naučite kako da se nauči nositi) te da joj je doista jako stalo da ima prijatelje (što je isto vrijedna informacija o njoj samoj).</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Odbacivanje od strane vršnjakinja u predškolskoj dobi Poštovani! Naša djevojčica ima 6 godina. Već četiri godine ide u vrtić gdje nikada nije imala problema u igri s drugom djecom. 
    Nedavno smo preselili i u našem susjedstvu stanuju dvije djevojčice iste dobi. Naše dijete se najprije sprijateljilo sa jednom djevojčicom koja ju je prihvatila sa oduševljenjem. To se nije baš svidjelo ovoj drugoj koja se vjerojatno osjetila ugroženom i koja je započela borbu protiv našeg djeteta. Počela je lagati o našem djetetu, da bi "vratila" svoju prijateljicu. U jednom trenutku došlo je do konflikta u kojem su djevojčice rekle mom djetetu da im ona više neće biti prijateljica. Doživjela sam to kao "dječja posla" pa sam objasnila svom djetetu da će one već nekako izgladiti stvari, da će se pomiriti, ali i da i ona treba pripaziti na svoje ponašanje prema drugima. Međutim od pomirenja izgleda ništa. Djevojčice dođu do nje, zovnu je i izvrijeđaju još više, kako joj one NIKAD neće biti prijateljice, kako će ona uvijek biti sama, kako im je lijepo kad nje nema itd ... Uglavnom to već traje desetak dana. Naše je dijete očajno, zabrinuto da neće imati više prijatelje, čak je u nekim trenucima imala mučnine te je povraćala ... Ne znam što da učinim da je zaštitim, trebam li razgovarati sa roditeljima??? Trebam li pustiti svoje dijete da samo riješi problem?? Imam starije dijete od 13 godina, ali do sada nisam imala ovakve probleme, jer djecu odgajam tako da uvažavaju druge. Unaprijed hvala! Zabrinuta mama

Draga mama,
Nažalost, ne možemo zaštiti djecu od svega ružnog što im se događa u životu. Ono što Vi možete učiniti za nju, što je mnogo više od same zaštite je naučiti je kako se nositi sa tim i koje sve druge opcije u životu ima (pronalazak novih prijatelja negdje drugdje).
Naime, mnogi roditelji imaju poriv da dijete zaštite ili da riješe situaciju umjesto njih nekako, no prije svega važno je biti zaista uz dijete, poslušati sve njezine trenutno vrlo tužne priče bez davanja savjeta. Ponekad nam se čini to normalnim, no tome zaista treba dati jak naglasak i često nije lako izvesti (osobito kada je dijete jako tužno i pod stresom zbog toga). No, da bi se znala naučiti nositi sa tom situacijom, prvo treba biti svjesna osjećaja koje proživljava i dozvoliti sebi da ih doživi u svojoj punini (što često, mi odrasli sprečavamo s rečenicama poput „nemoj plakati, biti će sve u redu“). Ok je da se isplače (naravno, to ne podrazumijeva da je potičete da bude tužna).
Nakon toga je važno da razgovarate o opcijama koje će onda razriješiti situaciju. Zašto se želi igrati sa ovim djevojčicama ako se tako ponašaju prema njoj? Vjerojatno će reći da ju je strah da neće naći druge. I to je ok i taj osjećaj isto treba vrednovati davanjem vlastite podrške. Možete ispričati i neku vlastitu situaciju kada ste bili odbijeni od nekoga, kako ste se i Vi slično osjećali i dati primjer kako unatoč tome danas imate prijatelje.
Nastavite razgovor o opcijama – gdje još može upoznati nove prijatelje (u vrtiću, školi, parku). Ako kaže da više nikada neće naći nove prijatelje, podsjetite je kako je imala puno prijatelja u prethodnom vrtiću. Razgovarajte o lijepim sjećanjima, što su sve radili zajedno itd. Moguće je da joj sada ti prijatelji još jače nedostaju. I taj osjećaj podržite, prihvatite i vrednujte. Možete istaknuti njezine pozitivne karakteristike – npr. da je vedra, vesela, maštovita i da se djeca vole igrati s njom. Tada će možda reći da zašto se onda ove dvije ne žele igrati s njom. Podsjetite je da se je jedna željela igrati, ali da se druga nije. Možete joj reći da je ta druga curica bila ljubomorna na nju (opet možete navesti neku situaciju u kojoj se Vaša kćer našla kada je sama bila ljubomorna ili kada ste Vi bili ljubomorni) i da ne zna kako dijeliti svoju prijateljicu, da to nikada nije naučila i da to ne zna (opet joj možete navesti primjer kako stvari učimo u životu) te joj reći da je to tako u životu – da postoje ljudi koji ne znaju dijeliti i koji to nikada ne nauče i da zbog toga, s nekima se mi ne možemo igrati (tako joj dajete do znanja dvije stvari: prvo, da su to normalne ljudske reakcije koje se događaju i djeci i odraslima te da to nema veze s njom, ako doista nema).
Dakle, moj savjet je da Vaš cilj bude da ju pomoću ove situacije naučite vrlo vrijednoj životnoj lekciji – da nas neće svi voljeti i prihvaćati, ma kakvi mi bili te da to nema veze sa nama i da ćemo se mi snaći bez obzira na to. Svaka situacija koja se događa bilo djetetu bilo odrasloj osobi, koliko god bolna u prvi mah, može biti vrlo vrijedan način za učenje i upoznavanje same sebe. To što ona povraća, može biti odraz se ne zna nositi s odbijanjem (pa iskoristite situaciju da ju naučite kako da se nauči nositi) te da joj je doista jako stalo da ima prijatelje (što je isto vrijedna informacija o njoj samoj).
Sretno,

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Odbacivanje od strane vršnjakinja u predškolskoj dobi

<para> Smijem li joj davati tu hranu jer je dijete bilo jako zadovoljno i nije bilo od nje toliko nervozno koliko je od </para>
<para>
 Beba mi je stara nepuna 2 mjeseca, na adaptiranoj prehrani je od navršenog 1 mjeseca života. Prvo sam joj davala Aptamil hranu i nije mogla nikako sama kakati, a bilo je i krvi u sluzavoj stolici. Zato sam prešla na Milumil i od njega je reakcija bila ista. Napokon smo našli hranu koja joj je pasala i od koje je bila vesela - Babylove. Babylove hrana ima 7,3 % laktoze u 100 ml gotovog obroka, ali nema bjelančevina. Normalno je kakala sama, nije se puno mučila, bila je vesela i sve je bilo super. Međutim, bile smo jučer kod pedijatra i rekla sam joj da sam napokon našla hranu od koje je sve normalno, no ona mi je rekla da ni u ludilu to niije dobra hrana. Preporučila nam je hranu CELIA DIGEST, ali dijete ju ne želi nikako. Uopće ne popije obrok koliko je inače pila, jede na silu, poslje se jako grči, nervozna je i nikako ju ne prihvaća. Ne znam zašto mi ju je preporučila kad moje dijete nema kolike ni grčeve i nije do sad bila toliko nervozna od ostalih hrana. Očajna sam, užasno se osjećam i ne znam više što učiniti. Molim vas da mi date savjet - da li bi joj smjela davati i dalje Babylove hranu i da li postoji mogućnost da je alergična na bjelančevine? Smijem li joj davati tu hranu jer je dijete bilo jako zadovoljno i nije bilo od nje toliko nervozno koliko je od ove CELIA DIGEST. Napominjem, dijete nema kolike, a od te hrane ju stvarno muči želudac.. HVALA. Dzeni
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Odgovor: Najbolja formula adaptiranog mlijeka je ona koju dijete prihvati i na kojoj dobro tjelesno napreduje. Ne vidim razloga zašto ne biste nastavili prehranu Vašeg djeteta s formulom na kojoj je zadovoljna, koju rado jede, na kojoj nema grčeva, uz koju ima redovitu stolicu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr.med.</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec. pedijatar – subspec. dječje neurologije </emphasis>
</para>

Koju formulu odabrati za bebu? Molim vas da mi date savjet - da li bi joj smjela davati i dalje Babylove hranu i da li postoji mogućnost da je alergična na bjelančevine?  Smijem li joj davati tu hranu jer je dijete bilo jako zadovoljno i nije bilo od nje toliko nervozno koliko je od 

   Beba mi je stara nepuna 2 mjeseca, na adaptiranoj prehrani je od navršenog 1 mjeseca života. Prvo sam joj davala Aptamil hranu i nije mogla nikako sama kakati, a bilo je i krvi u sluzavoj stolici. Zato sam prešla na Milumil i od njega je reakcija bila ista. Napokon smo našli hranu koja joj je pasala i od koje je bila vesela - Babylove. Babylove hrana ima 7,3 % laktoze u 100 ml gotovog obroka, ali nema bjelančevina. Normalno je kakala sama, nije se puno mučila, bila je vesela i sve je bilo super. Međutim, bile smo jučer kod pedijatra i rekla sam joj da sam napokon našla hranu od koje je sve normalno, no ona mi je rekla da ni u ludilu to niije dobra hrana. Preporučila nam je hranu CELIA DIGEST, ali dijete ju ne želi nikako. Uopće ne popije obrok koliko je inače pila, jede na silu, poslje se jako grči, nervozna je i nikako ju ne prihvaća. Ne znam zašto mi ju je preporučila kad moje dijete nema kolike ni grčeve i nije do sad bila toliko nervozna od ostalih hrana. Očajna sam, užasno se osjećam i ne znam više što učiniti. Molim vas da mi date savjet - da li bi joj smjela davati i dalje Babylove hranu i da li postoji mogućnost da je alergična na bjelančevine? Smijem li joj davati tu hranu jer je dijete bilo jako zadovoljno i nije bilo od nje toliko nervozno koliko je od ove CELIA DIGEST. Napominjem, dijete nema kolike, a od te hrane ju stvarno muči želudac.. HVALA. Dzeni
   
   Odgovor: Najbolja formula adaptiranog  mlijeka je ona koju dijete prihvati  i  na kojoj  dobro  tjelesno napreduje.  Ne vidim razloga zašto ne biste nastavili  prehranu  Vašeg djeteta s  formulom  na kojoj je  zadovoljna, koju  rado jede, na kojoj nema  grčeva, uz koju ima redovitu  stolicu. 
   
   Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr.med.
   
   spec. pedijatar – subspec. dječje neurologije  
 Klinfo.hr 

Koju formulu odabrati za bebu?

<para>Poštovani, moja curica je s 3 mjeseca primila vakcinu diteper i nije imala temperaturu ili neku uobičajenu reakciju, nego je tri puna dana jela samo po 20 ml dnevno, nije se smijala, nije plakala, nije gukala, bila je kao bez osjećaja, samo je prazno g</para>
<para>
 Poštovani, moja curica je s 3 mjeseca primila vakcinu diteper i nije imala temperaturu ili neku uobičajenu reakciju, nego je tri puna dana jela samo po 20 ml dnevno, nije se smijala, nije plakala, nije gukala, bila je kao bez osjećaja, samo je prazno gledala u nas. Nakon tri dana vratila se uobičajenim osmjesima prema igračkama, uobičajenom plaću i sl. Savjeti doktora (potražili smo 2 mišljenja) je da bi ona trebala primiti drugu dozu te vakcine. Ona sad ima 11 mjeseci i mi nismo sigurni da li dati vakcinu bebi. Da li je opasno da primi drugu dozu iste vakcine nakon takve reakcije? Molim vas vaše mišljenje? Puno hvala. Mama V.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prema Vašem opisu teško je procijeniti o kakvoj se reakciji radilo i da li je ona uzrokovana cijepljenjem. Da li je liječnik pregledao dijete u takvom stanju?</para>
<para>Postoji takozvana hiptenzivno- respozivna reakcija koja se najčešće javlja unutar 24 sata od cijepljenja, ali znatno dramatičnija, s mlohavošću tijela, bljedilom, gubitkom svijesti i grčevima te zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju. Ovakva reakcija je kontraindikacija za cijepljenje sa "5 u 1" cjepivom.</para>
<para>Moguće je da se radilo o blažem obliku ove reakcije, ali to mi je teško procijeniti.</para>
<para>Mislim da je možete cijepiti uz pojačan liječnički nadzor, a ako želite biti potpuno sigurni učinite neuropedijatrijski pregled i EEG.</para>
<para>
 <emphasis>dr.Svjetlana Bela Klancir</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec.pedijatar</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti dr Sabol</ulink>
</para>

Reakcija na Di-Te-Per cjepivo Poštovani, moja curica je s 3 mjeseca primila vakcinu diteper i nije imala temperaturu ili neku uobičajenu reakciju, nego je tri puna dana jela samo po 20 ml dnevno, nije se smijala, nije plakala, nije gukala, bila je kao bez osjećaja, samo je prazno gPoštovani, moja curica je s 3 mjeseca primila vakcinu diteper i nije imala temperaturu ili neku uobičajenu reakciju, nego je tri puna dana jela samo po 20 ml dnevno, nije se smijala, nije plakala, nije gukala, bila je kao bez osjećaja, samo je prazno gledala u nas Poštovani, moja curica je s 3 mjeseca primila vakcinu diteper i nije imala temperaturu ili neku uobičajenu reakciju, nego je tri puna dana jela samo po 20 ml dnevno, nije se smijala, nije plakala, nije gukala, bila je kao bez osjećaja, samo je prazno g

   Poštovani, moja curica je s 3 mjeseca primila vakcinu diteper i nije imala temperaturu ili neku uobičajenu reakciju, nego je tri puna dana jela samo po 20 ml dnevno, nije se smijala, nije plakala, nije gukala, bila je kao bez osjećaja, samo je prazno gledala u nas. Nakon tri dana vratila se uobičajenim osmjesima prema igračkama, uobičajenom plaću i sl. Savjeti doktora (potražili smo 2 mišljenja) je da bi ona trebala primiti drugu dozu te vakcine. Ona sad ima 11 mjeseci i mi nismo sigurni da li dati vakcinu bebi. Da li je opasno da primi drugu dozu iste vakcine nakon takve reakcije? Molim vas vaše mišljenje? Puno hvala. Mama V.
   
   Prema Vašem opisu teško je procijeniti o kakvoj se reakciji radilo i da li je ona uzrokovana cijepljenjem. Da li je liječnik pregledao dijete u takvom stanju?
Postoji takozvana hiptenzivno- respozivna reakcija koja se najčešće javlja unutar 24 sata od cijepljenja, ali znatno dramatičnija, s mlohavošću tijela, bljedilom, gubitkom svijesti i grčevima te zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju. Ovakva reakcija je kontraindikacija za cijepljenje  sa "5 u 1" cjepivom.
Moguće je da se radilo o blažem obliku ove reakcije, ali to mi je teško procijeniti.
Mislim da je možete cijepiti uz pojačan liječnički nadzor, a ako želite biti potpuno sigurni učinite neuropedijatrijski pregled i EEG.

   dr.Svjetlana Bela Klancir
   
   spec.pedijatar
   
   
   Poliklinika za dječje bolesti dr Sabol
 Klinfo.hr 

Reakcija na Di-Te-Per cjepivo

<para> Da li da je šaljem u vrtić? Ili logopedu? </para>
<para>
 Imam curicu od 24 mjeseci i problem je što baš ne govori. Govori po jednu riječ tipa... baka, mama, deda, tata, ne da. Inače je razigrana, vesela i psihomotorika je u redu. Da li da je šaljem u vrtić? Ili logopedu? Moram napomenuti da sam i ja skroz progovorila tek s 3 godine, jako sam mucala, ali smo s logopedom riješili problem. Hvala vam. Mama I.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Procjenjujem da je razvoj govora Vaše djevojčice u granicama optimalnog razvoja, uz uvjet da je njezino razumijevanje govora drugih - uredno. Nema prepreka za polazak u vrtić, a ako ste zabrinuti nema prepreka za savjetovanje s logopedom.</para>
<para>
 <emphasis>Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr. med.</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Sporiji razvoj govora kod 2-godišnjakinje Imam curicu od 24 mjeseci i problem je što baš ne govori. Govori po jednu riječ tipa... baka, mama, deda, tata, ne da. Inače je razigrana, vesela i psihomotorika je u redu.  Da li da je šaljem u vrtić? Ili logopedu? 

   Imam curicu od 24 mjeseci i problem je što baš ne govori. Govori po jednu riječ tipa... baka, mama, deda, tata, ne da. Inače je razigrana, vesela i psihomotorika je u redu. Da li da je šaljem u vrtić? Ili logopedu? Moram napomenuti da sam i ja skroz progovorila tek s 3 godine, jako sam mucala, ali smo s logopedom riješili problem. Hvala vam. Mama I.
   
   Procjenjujem da je razvoj govora Vaše djevojčice u granicama optimalnog razvoja, uz uvjet da je njezino razumijevanje govora drugih - uredno. Nema prepreka za  polazak u vrtić, a ako ste zabrinuti nema prepreka za savjetovanje s logopedom.

   Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr. med.
   
   spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije, Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Sporiji razvoj govora kod 2-godišnjakinje

<para>
 Gradivo je sve složenije, moje dijete ne povezuje i ne zaključuje logički. Učiteljica sam i znam da se ne radi ni o disleksiji niti o disgrafiji niti diskalkuliji. Po meni je to problem pažnje i koncentracije. Ne znam kome se obratiti, naša škola nema stručnu službu. Dijete je zamrzilo školu, frustrirano je, jedva čeka ljeto. U dilemi sam da li ga pustiti kada ne vidim rezultate tolikog rada. A ako ga pustim, onda bi to bile same dvojke, a trebamo se još upisati i u srednju školu... Možete li mi preporučiti nekoga na području Splita? d.l.
</para>
<para>Poštovana mama,</para>
<para>po svemu što ste napisali ja bih Vam savjetovala da se obratite stručnjaku. Na žalost nemam nikoga za preporučiti, ali sigurna sam da postoji neka ustanova koja se bavi psihološkom dijagnostikom.</para>
<para>Moje je pitanje jesu li se dogodile nekakve promjene u zadnjih godinu dana koje bi eventualno mogle utjecati na njegovo postizanje rezultata s obzirom da je još prošle godine postizao vrlo dobar rezultat? Dakle da se usmjerite na to što je drugačije ove godine u odnosu na prošlu. Možda na taj način dođete do informacija koje bi vam pomogle u rješavanju problema.</para>
<para>Je li promijenio strategiju učenja? Ne znam na koji način radite s njim. Ako već niste, pitajte ga kako bi njemu bilo najlakše? U prilogu vam šaljem jedan upitnik, koji može ispuniti pa eventualno promijeniti stil i način učenja.</para>
<para>Upitnik preuzmite <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/modules/mod_chit_chat/data/avt.doc">OVDJE</ulink>.</para>
<para>Sretno,</para>
<para>
 <emphasis>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Sedmaš i poteškoće u učenju Poštovani, imam sedmaša koji sve teže uči. Učimo zajedno i redovito, a rezultati su sve gori. Do lani je bio solidan vrlo dobar đak, a sada su to uglavnom trice i dvojke uz poneku četvorku. 
    Gradivo je sve složenije, moje dijete ne povezuje i ne zaključuje logički. Učiteljica sam i znam da se ne radi ni o disleksiji niti o disgrafiji niti diskalkuliji. Po meni je to problem pažnje i koncentracije. Ne znam kome se obratiti, naša škola nema stručnu službu. Dijete je zamrzilo školu, frustrirano je, jedva čeka ljeto. U dilemi sam da li ga pustiti kada ne vidim rezultate tolikog rada. A ako ga pustim, onda bi to bile same dvojke, a trebamo se još upisati i u srednju školu... Možete li mi preporučiti nekoga na području Splita? d.l.

Poštovana mama,
po svemu što ste napisali ja bih Vam savjetovala da se obratite stručnjaku. Na žalost nemam nikoga za preporučiti, ali sigurna sam da postoji neka ustanova koja se bavi psihološkom dijagnostikom.
Moje je pitanje jesu li se dogodile nekakve promjene u zadnjih godinu dana koje bi eventualno mogle utjecati na njegovo postizanje rezultata s obzirom da je još prošle godine postizao vrlo dobar rezultat? Dakle da se usmjerite na to što je drugačije ove godine u odnosu na prošlu. Možda na taj način dođete do informacija koje bi vam pomogle u rješavanju problema.
Je li promijenio strategiju učenja? Ne znam na koji način radite s njim. Ako već niste, pitajte ga kako bi njemu bilo najlakše? U prilogu vam šaljem jedan upitnik, koji može ispuniti pa eventualno promijeniti stil i način učenja.
Upitnik preuzmite OVDJE.
Sretno,

   Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Sedmaš i poteškoće u učenju

<para> Naime, u obitelji imamo dijete staro 18 mjeseci koje boluje od; megacistis - megaureter sindrom, refluks V stupnja, hidronefroze i dvostrukog kanalnog sustav</para>
<para>
 Poštovani! Obraćam vam se sa zamolbom da nam pomognete u odabiru klinike (bez obzira gdje se ona nalazila). Naime, u obitelji imamo dijete staro 18 mjeseci koje boluje od; megacistis - megaureter sindrom, refluks V stupnja, hidronefroze i dvostrukog kanalnog sustava obostrano. Ukoliko imate saznanja o klinikama koje su vodeće u rješavanju ovih problema, najljubaznije vas molimo da nam pomognete. Unaprijed hvala. Lj.K.
</para>
<para>Poštovana, <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>jako je nezahvalno sugerirati nekome gdje da riješava tako ozbiljan problem, jer ono što odgovara meni, ne mora zadovoljiti Vas. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Stručnjaci vrhunskih zagrebačkih klinika slijede svjetske smjernice u liječenju navedenih odstupanja. Savjetujem Vam da potražite mišljenje u Klinikama za dječju kirurgiju KBC Zagreb Rebro ili Klinike za dječje bolesti u Klaićevoj gdje usko surađuju kirurzi urolozi i dječji nefrolozi, a upravo ta dva profila stručnjaka Vi trebate.</para>
<para>Ukoliko se odlučite potražiti mišljenje i u nekoj od privatnih poliklinika ne zaboravite o tome obavijestiti vašeg ordinarijusa jer Hrvatska je mala zemlja, sa malim brojem vrhunskih stručnjaka koji se svi međusobno poznaju i diskutiraju o svojim pacijentima. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/> Dr. Matilda Kovač Šižgorić<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>subspec.pedijatrijske neurologije<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
</para>

Gdje pronaći stručnjaka za liječenje djeteta? Obraćam vam se sa zamolbom da nam pomognete u odabiru klinike (bez obzira gdje se ona nalazila).  Naime, u obitelji imamo dijete staro 18 mjeseci koje boluje od; megacistis - megaureter sindrom, refluks V stupnja, hidronefroze i dvostrukog kanalnog sustav

   Poštovani! Obraćam vam se sa zamolbom da nam pomognete u odabiru klinike (bez obzira gdje se ona nalazila). Naime, u obitelji imamo dijete staro 18 mjeseci koje boluje od; megacistis - megaureter sindrom, refluks V stupnja, hidronefroze i dvostrukog kanalnog sustava obostrano. Ukoliko imate saznanja o klinikama koje su vodeće u rješavanju ovih problema, najljubaznije vas molimo da nam pomognete. Unaprijed hvala. Lj.K.

Poštovana, jako je nezahvalno sugerirati nekome gdje da riješava tako ozbiljan problem, jer ono što odgovara meni, ne mora zadovoljiti Vas. Stručnjaci vrhunskih zagrebačkih klinika slijede svjetske smjernice u liječenju navedenih odstupanja. Savjetujem Vam da potražite mišljenje u Klinikama za dječju kirurgiju KBC Zagreb Rebro ili Klinike za dječje bolesti u Klaićevoj gdje usko surađuju kirurzi urolozi i dječji nefrolozi, a upravo ta dva profila stručnjaka Vi trebate.
Ukoliko se odlučite potražiti mišljenje i u nekoj od privatnih poliklinika ne zaboravite o tome obavijestiti vašeg ordinarijusa jer Hrvatska je mala zemlja, sa malim brojem vrhunskih stručnjaka koji se svi međusobno poznaju i diskutiraju o svojim pacijentima. 
    Dr. Matilda Kovač Šižgorićspec. pedijatarsubspec.pedijatrijske neurologije
   Poliklinika za dječje bolesti Sabol
 Klinfo.hr 

Gdje pronaći stručnjaka za liječenje djeteta?

<para> Sada smo nekoliko dana bez D3 i nije ništa bolje. Da li da nastavimo sa Sabom, ili da uvedemo i </para>
<para>
 Poštovani, beba u dobi od 6 tjedana ima problema s probavom u smislu učestalih vjetrova i nemira vezanih uz njih. Stolice su zlatno žute i bude ih od 3-5 dnevno. Unazad 4 tjedna koristimo Sab simlex po 15 kapi prije svakog podoja, jer tada još nije znao podrigivati. Činilo se da djeluju i u međuvremenu je naučio podrigivati. Tegobe u smisli jakih vjetrova i stenjanja (koje se javlja i dok je na prsima) su se pojačale prije nekoliko dana što se je poklopilo s uvođenjem D3 kapi. Sada smo nekoliko dana bez D3 i nije ništa bolje. Da li da nastavimo sa Sabom, ili da uvedemo i Biogaia kapi? Da li se te kapi smiju kombinirati? Osim toga još uvijek je žut, u bolnici se žutica javila 4. dan, maksimalni bilirubin mjeren transkutano je bio 180, sa 6 tjedana kontrolni ukupni bilirubin je 157 mikromola/l, direktni 13,8 transaminaze, LDH, CRP i KKS uredni. Otac ima hiperbilirubinemiju oko 40 od svog rođenja. Dijete je samo na prsima i u prvom mjesecu je dobio 1050 g i narastao 5 cm. Ima li razloga za zabrinutost u vezi žutice? Unaprijed zahavljujem! Mama S.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Vaše dijete ima dva neovisna „problema“. Prvi su abdominalne trimenionske kolike (dojenački grčevi u trbuhu u prva tri mjeseca života) koje se smatraju fiziološkom (normalnom) pojavom. Uzrok toj pojavi mi pedijatri obično objašnjavamo aerofagijom (gutanjem zraka) kod halapljivog sisanja i protiskivanjem mjehura zraka (plinova) kroz crijeva koji natežu njihovu stijenku i stvaraju bolne senzacije. Problem će proći, bez obzira davali Vi preparate koje navodite (pojedinačno ili u kombinaciji) ili ih ne davali. Kapi D3 vitamina, koje su korisne u prevenciji rahitisa, nemaju veze s grčevima u trbuhu, u što ste se i sami uvjerili. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Drugi problem je prolongirani ikterus (žutica)u Vašeg djeteta koje odlično tjelesno napreduje. Znakovit je podatak da otac ima hiperbilirubinemiju od dječje dobi. Vjerojatno se radi o Gilbertovom sindromu, najčešćem obliku benigne (dobroćudne) nekonjugirirane hiperbilirubinemije u kojem je osnovni poremećaj smanjeni prijenos bilirubina (žućne boje) u stanice jetre (hepatocite) zbog manjka enzima potrebnog za taj proces (glukuronil-transferaze). Bolest se nasljeđuje autosomno dominantno s 50%-tnim rizikom prijenosa gena s roditelja na dijete. Preporučujem pregled i mišljenje dječjeg gastroenterologa. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prim dr.sc. Zlatko Sabol,dr. Med<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar – subspec. pedijatrijske neurologije<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
</para>

Novorođenče i problemi s vjetrovima Tegobe u smisli jakih vjetrova i stenjanja (koje se javlja i dok je na prsima) su se pojačale prije nekoliko dana što se je poklopilo s uvođenjem D3 kapi.  Sada smo nekoliko dana bez D3 i nije ništa bolje. Da li da nastavimo sa Sabom, ili da uvedemo i 

   Poštovani, beba u dobi od 6 tjedana ima problema s probavom u smislu učestalih vjetrova i nemira vezanih uz njih. Stolice su zlatno žute i bude ih od 3-5 dnevno. Unazad 4 tjedna koristimo Sab simlex po 15 kapi prije svakog podoja, jer tada još nije znao podrigivati. Činilo se da djeluju i u međuvremenu je naučio podrigivati. Tegobe u smisli jakih vjetrova i stenjanja (koje se javlja i dok je na prsima) su se pojačale prije nekoliko dana što se je poklopilo s uvođenjem D3 kapi. Sada smo nekoliko dana bez D3 i nije ništa bolje. Da li da nastavimo sa Sabom, ili da uvedemo i Biogaia kapi? Da li se te kapi smiju kombinirati? Osim toga još uvijek je žut, u bolnici se žutica javila 4. dan, maksimalni bilirubin mjeren transkutano je bio 180, sa 6 tjedana kontrolni ukupni bilirubin je 157 mikromola/l, direktni 13,8 transaminaze, LDH, CRP i KKS uredni. Otac ima hiperbilirubinemiju oko 40 od svog rođenja. Dijete je samo na prsima i u prvom mjesecu je dobio 1050 g i narastao 5 cm. Ima li razloga za zabrinutost u vezi žutice? Unaprijed zahavljujem! Mama S.
   
   
   Vaše dijete ima dva neovisna „problema“. Prvi su  abdominalne trimenionske kolike (dojenački grčevi u trbuhu u prva tri mjeseca života) koje se smatraju  fiziološkom (normalnom) pojavom. Uzrok  toj  pojavi mi  pedijatri obično objašnjavamo  aerofagijom (gutanjem zraka) kod  halapljivog  sisanja i  protiskivanjem mjehura zraka (plinova)  kroz  crijeva  koji  natežu  njihovu  stijenku  i stvaraju bolne senzacije. Problem  će  proći, bez obzira  davali  Vi preparate koje navodite (pojedinačno ili u kombinaciji) ili ih ne davali. Kapi D3 vitamina,  koje su korisne u prevenciji rahitisa, nemaju  veze  s  grčevima u trbuhu,  u što ste se i sami uvjerili. 
   Drugi problem  je prolongirani  ikterus  (žutica)u Vašeg djeteta koje odlično  tjelesno napreduje. Znakovit je podatak da otac ima  hiperbilirubinemiju  od  dječje  dobi.  Vjerojatno se radi o Gilbertovom sindromu, najčešćem  obliku  benigne (dobroćudne) nekonjugirirane hiperbilirubinemije u kojem je osnovni  poremećaj smanjeni   prijenos  bilirubina (žućne boje) u stanice jetre (hepatocite) zbog manjka  enzima  potrebnog za taj proces (glukuronil-transferaze). Bolest se nasljeđuje  autosomno dominantno s  50%-tnim  rizikom prijenosa  gena s roditelja na dijete.  Preporučujem  pregled  i  mišljenje  dječjeg  gastroenterologa. 
   Prim dr.sc. Zlatko Sabol,dr. Medspec. pedijatar – subspec. pedijatrijske neurologije
   Poliklinika za dječje bolesti Sabol
 Klinfo.hr 

Novorođenče i problemi s vjetrovima

<para>?</para>
<para>
 Da li je moguće da mi je beba od tri mjeseca alegična na jagode i kikiriki. Bebu isključivo dojim ali kada sam pojela koju jagodu, beba je sutradan dobila osip po tjelu. Da li je u pitanju alergija? Hvala! ajla
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Pretpostavljam da se radi o alergijskom osipu ili urtikariji i da je netko pogledao dijete i to potvrdio. Moguće je da beba od tri mjeseca razvije alergiju na jagode i kikiriki, koji su snažni alergeni. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Majkama koje doje nikako se ne preporučuje konzumacija kikirikija.</para>
<para>
 <emphasis>dr.Svjetlana Bela Klancir</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec.pedijatar</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti dr Sabol</ulink>
</para>

Beba od 3 mjeseca je alergična na kikiriki? Da li je moguće da mi je beba od tri mjeseca alegična na jagode i kikiriki. Bebu isključivo dojim ali kada sam pojela koju jagodu, beba je sutradan dobila osip po tjelu. Da li je u pitanju alergija ?

   Da li je moguće da mi je beba od tri mjeseca alegična na jagode i kikiriki. Bebu isključivo dojim ali kada sam pojela koju jagodu, beba je sutradan dobila osip po tjelu. Da li je u pitanju alergija? Hvala! ajla
   
   Pretpostavljam da se radi o alergijskom osipu ili urtikariji i da je netko pogledao dijete i to potvrdio. Moguće je da beba od tri mjeseca razvije alergiju na jagode i kikiriki, koji su snažni alergeni. 
   Majkama koje doje nikako se ne preporučuje konzumacija kikirikija.

   dr.Svjetlana Bela Klancir
   
   spec.pedijatar
   
   
   Poliklinika za dječje bolesti dr Sabol
 Klinfo.hr 

Beba od 3 mjeseca je alergična na kikiriki?

<para>
 razred počeo se svega bojati - i škole, i učiteljice, i je li napisao zadaću, pa provjerava nekoliko puta jesu li sve knjige tu, pa se boji da je zaboravio pjesmicu iz glazbenog i slično.. te sve to završi plačem na kraju odlaska u školu. 
</para>
<para>Jako sve uzima k srcu. Ja i suprug ga hrabrimo da su sve ocjene ok i da ne bi mislio ako dobije lošiju da ćemo ga kazniti, dakle hrabrimo ga u svakom pogledu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Sad je plakanje stalo već mjesec dana nakon razgovora s učiteljicom, sa mnom i ocem. Usput su ga neki dječaci gnjavili i njemu je to smetalo tako da je i to rješeno pa smo mislili da zbog toga plače. Jako je senzibilan, i sve prima k srcu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ja s njim puno razgovaram, pohvalim ga kad nešto napravi dobro, a zbilja je dobar u školi, izvršava svoje obaveze i odgovoran je. No u zadnje vrijeme kaže da se boji svega. Molim vas recite mi jeli to neka faza ili ozbiljan problem? Unaprijed hvala. mama D.</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Različita djeca različito reagiraju, svako je dijete jedinka za sebe i kao takvom mu trebamo pristupiti. Kakvo je naše dijete jako ovisi o njegovom temperamentu koji se nasljeđuje i koji bitno utječe na djetetovo ponašanje i reakcije.</para>
<para>Slijedeće karakteristike temperamenta mogle bi vam pomoći da uočite kako se vaš sin prilagođava na novu situaciju na svoj način.
- PRVA REAKCIJA - odnosi se na djetetov odgovor na nove ljude, nove igračke, nove ideje…Pristupa li dijete ljudima ili stvarima bez oklijevanja ili je stidljivo, treba mu dugo vremena se opusti, te pristupa novim situacijama s oklijevanjem.
- PRILAGODLJIVOST - odnosi se na to koliko je vremena djetetu potrebno da se prilagodi promjenama u okolini. Prilagođava li se lako i jednostavno, bez otpora ili je u otporu i potrebno mu je duže vrijeme. Dijete koje se lako prilagođava brzo će prihvatiti novu rutinu, dok će djeci koja se teže prilagođavaju biti potrebno vrijeme kako bi prihvatili promjene.
- INTENZITET REAKCIJE - odnosi se na razinu energije unesenu u odgovor, hoće li dijete na situaciju reagirati intenzivno ili mirno. Dijete se na vanjski podražaj može samo lagano mrštiti ili pak glasno ridati, može skakati i vrištati od uzbuđenja ili uopće ne pokazivati emocije.
- RASPOLOŽENJE - odnosi se na to je li raspoloženje „pozitivno“ ili „negativno“. Kontinuum ide od pozitivnog i prijateljskog raspoloženja prema negativnom i neugodnom raspoloženju. Postoje djeca koja se češće smiju, „raspoložena“ su i ona djeca koja češće plaču i razdražljiva su. Naravno, niti jedno dijete nije uvijek u pozitivnom ili uvijek u negativnom raspoloženju, ali ova karakteristika temperamenta govori o tome kakvom će raspoloženju dijete biti sklono.
- OSJETLJIVOST, SENZIBILNOST - hoće li dijete snažno reagirati ili uopće neće reagirati na „normalne“ promjene u okolini kao što su razina buke, sobna temperatura, mirisi, teksture, boje, bol…</para>
<para>Naime kod neke djece problemi u adaptaciji mogu početi i nakon godine dana te je možda tek sada počela njegova adaptacija na školske klupe.
Normalno je da dijete prolazi kroz period adaptacije. Potrebno mu je neko vrijeme da pohvata sve konce i stekne iskustvo koje će mu sasvim sigurno donijeti i sigurnost. Kako je vaš momčić i po temperamentu senzibilan i osjetljiv njemu će jednostavno biti potrebno malo više vremena. I nama odraslima potrebno je neko vrijeme da se adaptiramo na novu situaciju. Neki se adaptiraju brže, neki sporije, ali iskustvo koje stječemo bitno utječe na osjećaj sigurnosti. Već slijedeća slična situacija biti će lakša i manje zahtjevna.</para>
<para>Koliko sam shvatila sve ide u dobrom smjeru. I dalje ga hvalite, potičite i budite uz njega. Ono što će još utjecati da se brže opusti jest vaš osobni osjećaj sigurnosti u vezi svega što prolazi.</para>
<para>Ukoliko bi se takovo ponašanje ponovilo i duže trajalo te se počelo odražavati na školski uspjeh i obavljanje obaveza tada bih vam savjetovala da se obratite stručnjaku radi pomoći.</para>
<para>Pozdrav i sretno,</para>
<para>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, NLP trener, <ulink url="https://zena.rtl.hr">www.centarproventus.hr </ulink>
</para>

Osjetljiv dječak i prilagodba na školu Poštovani, imam sina od 8 i pol godina, 2. razred osnovne škole. Jako je izravan i veselo dijete ali i osjetljivo u zadnje vrijeme. Kad je krenuo u 2. 
    razred počeo se svega bojati - i škole, i učiteljice, i je li napisao zadaću, pa provjerava nekoliko puta jesu li sve knjige tu, pa se boji da je zaboravio pjesmicu iz glazbenog i slično.. te sve to završi plačem na kraju odlaska u školu. 

Jako sve uzima k srcu. Ja i suprug ga hrabrimo da su sve ocjene ok i da ne bi mislio ako dobije lošiju da ćemo ga kazniti, dakle hrabrimo ga u svakom pogledu. Sad je plakanje stalo već mjesec dana nakon razgovora s učiteljicom, sa mnom i ocem. Usput su ga neki dječaci gnjavili i njemu je to smetalo tako da je i to rješeno pa smo mislili da zbog toga plače. Jako je senzibilan, i sve prima k srcu. Ja s njim puno razgovaram, pohvalim ga kad nešto napravi dobro, a zbilja je dobar u školi, izvršava svoje obaveze i odgovoran je. No u zadnje vrijeme kaže da se boji svega. Molim vas recite mi jeli to neka faza ili ozbiljan problem? Unaprijed hvala. mama D.
Draga mama,
Različita djeca različito reagiraju, svako je dijete jedinka za sebe i kao takvom mu trebamo pristupiti. Kakvo je naše dijete jako ovisi o njegovom temperamentu koji se nasljeđuje i koji bitno utječe na djetetovo ponašanje i reakcije.
Slijedeće karakteristike temperamenta mogle bi vam pomoći da uočite kako se vaš sin prilagođava na novu situaciju na svoj način.
- PRVA REAKCIJA - odnosi se na djetetov odgovor na nove ljude, nove igračke, nove ideje…Pristupa li dijete ljudima ili stvarima bez oklijevanja ili je stidljivo, treba mu dugo vremena se opusti, te pristupa novim situacijama s oklijevanjem.
- PRILAGODLJIVOST - odnosi se na to koliko je vremena djetetu potrebno da se prilagodi promjenama u okolini. Prilagođava li se lako i jednostavno, bez otpora ili je u otporu i potrebno mu je duže vrijeme. Dijete koje se lako prilagođava brzo će prihvatiti novu rutinu, dok će djeci koja se teže prilagođavaju biti potrebno vrijeme kako bi prihvatili promjene.
- INTENZITET REAKCIJE - odnosi se na razinu energije unesenu u odgovor, hoće li dijete na situaciju reagirati intenzivno ili mirno. Dijete se na vanjski podražaj može samo lagano mrštiti ili pak glasno ridati, može skakati i vrištati od uzbuđenja ili uopće ne pokazivati emocije.
- RASPOLOŽENJE - odnosi se na to je li raspoloženje „pozitivno“ ili „negativno“. Kontinuum ide od pozitivnog i prijateljskog raspoloženja prema negativnom i neugodnom raspoloženju. Postoje djeca koja se češće smiju, „raspoložena“ su i ona djeca koja češće plaču i razdražljiva su. Naravno, niti jedno dijete nije uvijek u pozitivnom ili uvijek u negativnom raspoloženju, ali ova karakteristika temperamenta govori o tome kakvom će raspoloženju dijete biti sklono.
- OSJETLJIVOST, SENZIBILNOST - hoće li dijete snažno reagirati ili uopće neće reagirati na „normalne“ promjene u okolini kao što su razina buke, sobna temperatura, mirisi, teksture, boje, bol…
Naime kod neke djece problemi u adaptaciji mogu početi i nakon godine dana te je možda tek sada počela njegova adaptacija na školske klupe.
Normalno je da dijete prolazi kroz period adaptacije. Potrebno mu je neko vrijeme da pohvata sve konce i stekne iskustvo koje će mu sasvim sigurno donijeti i sigurnost. Kako je vaš momčić i po temperamentu senzibilan i osjetljiv njemu će jednostavno biti potrebno malo više vremena. I nama odraslima potrebno je neko vrijeme da se adaptiramo na novu situaciju. Neki se adaptiraju brže, neki sporije, ali iskustvo koje stječemo bitno utječe na osjećaj sigurnosti. Već slijedeća slična situacija biti će lakša i manje zahtjevna.
Koliko sam shvatila sve ide u dobrom smjeru. I dalje ga hvalite, potičite i budite uz njega. Ono što će još utjecati da se brže opusti jest vaš osobni osjećaj sigurnosti u vezi svega što prolazi.
Ukoliko bi se takovo ponašanje ponovilo i duže trajalo te se počelo odražavati na školski uspjeh i obavljanje obaveza tada bih vam savjetovala da se obratite stručnjaku radi pomoći.
Pozdrav i sretno,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, NLP trener, www.centarproventus.hr 
 Klinfo.hr 

Osjetljiv dječak i prilagodba na školu

<para>Dijete je par dana funkcioniralo potpuno normalno da bi odjednom počeo mijenjati raspoloženja u smislu da hoće samo kod bake u krilo i to je praćeno djetetovom šutnjom i reagiranjem kao da ima temperaturu, da bi u jednom trenutku dijete opet popravil</para>
<para>
 Radi se o djetetu uzrasta 18 mjeseci. Ja sam ponosna teta tog dječaka koji je bio kod mene u gostima sa svojom bakom. Dijete je par dana funkcioniralo potpuno normalno da bi odjednom počeo mijenjati raspoloženja u smislu da hoće samo kod bake u krilo i to je praćeno djetetovom šutnjom i reagiranjem kao da ima temperaturu, da bi u jednom trenutku dijete opet popravilo raspoloženje u smislu da se igra na podu kao i inače. Vodili smo ga kod doktora. Apsolutno je sve u redu, nema temperaturu, ne bole ga uši. Posumnjali smo i na bol u trbuhu. Međutim ni stolica nije u pitanju jer su se promjene u ponašanju nastavile nevezano za stolicu. Dijete se vratilo u sredinu gde inače živi i nastavilo s takvim reakcijama. Naizmjenično hoće kod bake i kod mame sa istim promjenama raspoloženja. Da li je moguće da kod ovog djeteta postoji neki psihički poremećaj ili su to normalne promjene za njegov uzrast s obzirom na to da je promijenio sredinu boravkom kod mene u gostima. Unapred zahvalna V.
</para>
<para>Vjerojatno se radi o prolaznoj fazi promjenljivog raspoloženja odnosno fazi negativizma prema svakom i svačem, što je kartakteristično za dijete u dobi oko druge godine. Ne radi se o nikakvom psihičkom poremećaju.</para>
<para>Pratite. Ukoliko bi navedeno stanje potrajalo obratite se za savjet dječjem kliničkom psihologu. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prim dr. sc. Zlatko Sabol, dr. med<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
</para>

Promjene u ponašanju 2-godišnjaka - je li uzrok fizičke prirode? Dijete je par dana funkcioniralo potpuno normalno da bi odjednom počeo mijenjati raspoloženja u smislu da hoće samo kod bake u krilo i to je praćeno djetetovom šutnjom i reagiranjem kao da ima temperaturu, da bi u jednom trenutku dijete opet popravilRadi se o djetetu uzrasta 18 mjeseci Dijete je par dana funkcioniralo potpuno normalno da bi odjednom počeo mijenjati raspoloženja u smislu da hoće samo kod bake u krilo i to je praćeno djetetovom šutnjom i reagiranjem kao da ima temperaturu, da bi u jednom trenutku dijete opet popravil

   Radi se o djetetu uzrasta 18 mjeseci. Ja sam ponosna teta tog dječaka koji je bio kod mene u gostima sa svojom bakom. Dijete je par dana funkcioniralo potpuno normalno da bi odjednom počeo mijenjati raspoloženja u smislu da hoće samo kod bake u krilo i to je praćeno djetetovom šutnjom i reagiranjem kao da ima temperaturu, da bi u jednom trenutku dijete opet popravilo raspoloženje u smislu da se igra na podu kao i inače. Vodili smo ga kod doktora. Apsolutno je sve u redu, nema temperaturu, ne bole ga uši. Posumnjali smo i na bol u trbuhu. Međutim ni stolica nije u pitanju jer su se promjene u ponašanju nastavile nevezano za stolicu. Dijete se vratilo u sredinu gde inače živi i nastavilo s takvim reakcijama. Naizmjenično hoće kod bake i kod mame sa istim promjenama raspoloženja. Da li je moguće da kod ovog djeteta postoji neki psihički poremećaj ili su to normalne promjene za njegov uzrast s obzirom na to da je promijenio sredinu boravkom kod mene u gostima. Unapred zahvalna V.

Vjerojatno se radi o prolaznoj fazi promjenljivog  raspoloženja odnosno fazi  negativizma prema svakom i svačem, što je kartakteristično za dijete u dobi oko druge godine. Ne radi se o nikakvom psihičkom poremećaju.
Pratite. Ukoliko  bi  navedeno stanje potrajalo obratite se za savjet dječjem  kliničkom psihologu. 
   Prim dr. sc. Zlatko Sabol, dr. medspec. pedijatar-subspec. dječje neurologije
   Poliklinika za dječje bolesti Sabol
 Klinfo.hr 

Promjene u ponašanju 2-godišnjaka - je li uzrok fizičke prirode?

<para>
 Dragi liječnici, zanima me kako da pomognem svojoj petomjesečnoj bebi. Ima jako crvenilo po guzi i trbuhu, a uz to i svrbež. Što bi mogao biti uzrok crvenila i kako da joj pomognem? Unaprijed hvala. ajla
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana, <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Mada svi znamo da se kožne promjene ne mogu liječiti bez da ih vidite, najvjerojatnije se radi o gljivičnim promjenama spolovila. Promjene u smislu alergije se šire po koži (ukoliko se ne radi o kontaktnoj alergiji zbog npr.pelena), a atopijski dermatitis se javlja i u drugim regijama. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Dovoljno će biti da kombinirate neku od antimikotskih krema sa antibiotskom kremom (zbog moguće bakterijske infekcije kao komplikacije). Ujedno održavajte redovitu higijenu spolovila običnom vodom ili nekim od dezinfekcijskih sindeta, a bez uporabe vlažnih maramica zbog mogućnosti dodatne iritacije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ukoliko se promjene budu ponavljale učinite urinokulturu, jer prisustvo bakterija u urinu podržava kožne promjene.</para>
<para>Dr. Matilda Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspec. pedijatrijske neurologije, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika Sabol</ulink>
</para>

Crvenilo i svrbež na trbuhu i guzi kod bebe Dragi liječnici, zanima me kako da pomognem svojoj petomjesečnoj bebi. Ima jako crvenilo po guzi i trbuhu, a uz to i svrbež. Što bi mogao biti uzrok crvenila i kako da joj pomognem? 
   Dragi liječnici, zanima me kako da pomognem svojoj petomjesečnoj bebi. Ima jako crvenilo po guzi i trbuhu, a uz to i svrbež. Što bi mogao biti uzrok crvenila i kako da joj pomognem? Unaprijed hvala. ajla
   
   Poštovana, 
   Mada svi znamo da se kožne promjene ne mogu liječiti bez da ih vidite, najvjerojatnije se radi o gljivičnim promjenama spolovila. Promjene u smislu alergije se šire po koži (ukoliko se ne radi o kontaktnoj alergiji zbog npr.pelena), a atopijski dermatitis se javlja i u drugim regijama. 
   Dovoljno će biti da kombinirate neku od antimikotskih krema sa antibiotskom kremom (zbog moguće bakterijske infekcije kao komplikacije). Ujedno održavajte redovitu higijenu spolovila običnom vodom ili nekim od dezinfekcijskih sindeta, a bez uporabe vlažnih maramica zbog mogućnosti dodatne iritacije.
   Ukoliko se promjene budu ponavljale učinite urinokulturu, jer prisustvo bakterija u urinu podržava kožne promjene.
Dr. Matilda Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspec. pedijatrijske neurologije, Poliklinika Sabol
 Klinfo.hr 

Crvenilo i svrbež na trbuhu i guzi kod bebe

<para> Na drugoj strani nema nikakvih promjena, a otok sa desne strane se povukao za nekih 8 h.</para>
<para>
 Dobar dan,imam sina starog 25 mjeseci, dobrog općeg stanja, hiperaktivan, normalno spava. Jučer smo primjetili vidan otok desne strane potiljka, veličine njegove šake, koji je bio praćen crvenilom, kao i blagim peckanjem. Na drugoj strani nema nikakvih promjena, a otok sa desne strane se povukao za nekih 8 h. Prije dva mjeseca je imao ispupčenu limfnu žlijezdu također na desnoj strani, odmah na početku kosti potiljka, ali su nam rekli da nije ništa opasno i da je to normalno kod djece. Danas nema nikakvih promjena, otok se od sinoć nije vraćao. Molim Vas da mi odgovorite i preporučite što da radim, da li su potrebne neke analize, snimanje i slične daljnje pretrage? Unaprijed Vam hvala na odgovoru. Mama K.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Otok s desne strane potiljka koji se tijekom par sati povukao odgovarao bi hematomu koje je dijete zadobilo od udarca – djeca u rano dječje doba (do treće godine) često zadobivaju udarce u glavu, povređuju se prilikom padova. Nisu potrebne nikakve pretrage.</para>
<para>Preporučujem da svoje dijete “držite na oku” u slučaju pojave još nekih simptoma. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr. med.</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Otok s desne strane potiljka Jučer smo primjetili vidan otok desne strane potiljka, veličine njegove šake, koji je bio praćen crvenilom, kao i blagim peckanjem.  Na drugoj strani nema nikakvih promjena, a otok sa desne strane se povukao za nekih 8 h.

   Dobar dan,imam sina starog 25 mjeseci, dobrog općeg stanja, hiperaktivan, normalno spava. Jučer smo primjetili vidan otok desne strane potiljka, veličine njegove šake, koji je bio praćen crvenilom, kao i blagim peckanjem. Na drugoj strani nema nikakvih promjena, a otok sa desne strane se povukao za nekih 8 h. Prije dva mjeseca je imao ispupčenu limfnu žlijezdu također na desnoj strani, odmah na početku kosti potiljka, ali su nam rekli da nije ništa opasno i da je to normalno kod djece. Danas nema nikakvih promjena, otok se od sinoć nije vraćao. Molim Vas da mi odgovorite i preporučite što da radim, da li su potrebne neke analize, snimanje i slične daljnje pretrage? Unaprijed Vam hvala na odgovoru. Mama K.
   
   Otok s desne strane potiljka  koji se  tijekom par sati povukao odgovarao bi hematomu koje je dijete zadobilo od  udarca – djeca u rano dječje doba (do  treće godine)  često zadobivaju udarce u glavu, povređuju se prilikom padova. Nisu  potrebne nikakve  pretrage.
Preporučujem da  svoje dijete “držite na oku” u slučaju pojave još nekih simptoma. 
   
   Prim dr. sc. Zlatko Sabol,dr. med.
   
   spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije, Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Otok s desne strane potiljka

<para>
 On je inače dobar i pošten dečko, završio je fakultet i ima dobar posao. Ja još studiram. Problem leži u tome što ja sumnjam u njegov osjećaje, da me ne voli dovoljno, da me ne voli kao što je volio svoju bivšu koju je mislio oženiti ali ona je našla drugog. Kad smo pričali o tome, rekao je da mene voli, ili zar prsten nije dovoljan!?! Mene ta sumnja izgriza, ne znam što da radim...često se posvađamo radi toga. Inače on je zatvoren tip što se tiče izlijeva ljubavi... Ne znam što da radim, ne želim vezu, pa uskoro i brak dovesti u krizu. Racionalan je tip, ne gledamo na ljubav isto. U njega je prvo razum pa osjećaji, u mene je suprotno. Kad sam ga upitala bi li zaprosio nekog drugog da je na mom mjestu, rekao je: pa vjerojatno bi. I to me boli.... ne znam da li se ženi iz ljubavi, ili što mu je "vrijeme".... Ja njega stvarno volim, i ne znam što bi bez njega.... Hvala. Srdačan pozdrav. A.
</para>
<para>Draga A.,</para>
<para>Sigurno ti je teško biti u situaciji u kojoj sumnjaš u ljubav svog mladića. Kako bi si olakšala situaciju, zapitaj se na temelju čega zaključuješ da te ne voli? Postoje li konkretna ponašanja koja ti to govore, naravno osim toga da je prije imao namjeru oženiti drugu djevojku?</para>
<para>To što je imao namjeru oženiti nekog drugog očito ti predstavlja veliki problem i izjeda te crv sumnje. Ono što ti mogu reći da je velika većina ljudi zaljubljena nekoliko puta u životu i to ne znači da osobu s kojom namjeravaju zasnovati obitelj vole manje, nepotpunije, praznije, nedovoljno…</para>
<para>Fokus tvoje pažnje je na tome da te ne voli dovoljno. Hajde preokreni novčić pa razmisli o tome kako on pokazuje ljubav prema tebi? Koji je njegov način?
Nadalje fokusiraj se na vrijeme koje provodite zajedno, da ono bude kvalitetno, opušteno, lijepo.
Nabroji sve stvari koje ti voliš kod njega. I svaki puta kada počneš razmišljati o tome kako te ne voli, jednostavno preokreni novčić.</para>
<para>I za kraj napravi jedan popis svega što ti voliš kod same sebe. Budi besramno neskromna!</para>
<para>Srdačno,</para>
<para>
 <emphasis>Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Sumnja u ljubav zaručnika Poštovana, Imam 21 god. i u vezi sam dvije godine sa dečkom koji je stariji od mene 8 godina. Ovo ljeto smo se odlučili vjenčati, (nisam trudna). 
    On je inače dobar i pošten dečko, završio je fakultet i ima dobar posao. Ja još studiram. Problem leži u tome što ja sumnjam u njegov osjećaje, da me ne voli dovoljno, da me ne voli kao što je volio svoju bivšu koju je mislio oženiti ali ona je našla drugog. Kad smo pričali o tome, rekao je da mene voli, ili zar prsten nije dovoljan!?! Mene ta sumnja izgriza, ne znam što da radim...često se posvađamo radi toga. Inače on je zatvoren tip što se tiče izlijeva ljubavi... Ne znam što da radim, ne želim vezu, pa uskoro i brak dovesti u krizu. Racionalan je tip, ne gledamo na ljubav isto. U njega je prvo razum pa osjećaji, u mene je suprotno. Kad sam ga upitala bi li zaprosio nekog drugog da je na mom mjestu, rekao je: pa vjerojatno bi. I to me boli.... ne znam da li se ženi iz ljubavi, ili što mu je "vrijeme".... Ja njega stvarno volim, i ne znam što bi bez njega.... Hvala. Srdačan pozdrav. A.

Draga A.,
Sigurno ti je teško biti u situaciji u kojoj sumnjaš u ljubav svog mladića. Kako bi si olakšala situaciju, zapitaj se na temelju čega zaključuješ da te ne voli? Postoje li konkretna ponašanja koja ti to govore, naravno osim toga da je prije imao namjeru oženiti drugu djevojku?
To što je imao namjeru oženiti nekog drugog očito ti predstavlja veliki problem i izjeda te crv sumnje. Ono što ti mogu reći da je velika većina ljudi zaljubljena nekoliko puta u životu i to ne znači da osobu s kojom namjeravaju zasnovati obitelj vole manje, nepotpunije, praznije, nedovoljno…
Fokus tvoje pažnje je na tome da te ne voli dovoljno. Hajde preokreni novčić pa razmisli o tome kako on pokazuje ljubav prema tebi? Koji je njegov način?
Nadalje fokusiraj se na vrijeme koje provodite zajedno, da ono bude kvalitetno, opušteno, lijepo.
Nabroji sve stvari koje ti voliš kod njega. I svaki puta kada počneš razmišljati o tome kako te ne voli, jednostavno preokreni novčić.
I za kraj napravi jedan popis svega što ti voliš kod same sebe. Budi besramno neskromna!
Srdačno,

   Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Sumnja u ljubav zaručnika

<para> Već jedno duže vrijeme u susretu s djecom koja su mu izuzetno draga ima naporno ponašanje tipa - stalno želi da djevojčica koja mu je draga ide s njim, stalno je gurka kako bi se igrali zajedno, uzme je za ruku i želi da ga prati iako to ona ne želi, jednom riječju postaje jako naporan. Inače riječ je o curici s kojom se i privatno družimo, koja je od najranijih mjeseci njegova prijateljica, ali s kojom se unazad godinu dana viđamo svakih dva tjedna jednom (rjeđe nego prije jer mama već radi godinu dana).</para>
<para>U vrtiću je također u početku odabrao jednu djevojčicu za prijateljicu (druži se i s ostalima) ali jedno vrijeme je tu djevojčicu skoro pa "prisiljavao" da se "igra" s njim. Postane naporan i njoj, pa je počne gurkati, zatim i ona njega i na to mi se teta žalila. U vrtiću je to stalo jer se zbližio s jednim dječakom koji je malo mlađi od njega, mirnije naravi i oni se lijepo igraju. Teta kaže da si međusobno odgovaraju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Danas smo se našli s prijateljicom s početka moje priče. Inače mama i ja smo dobre i tako nam se i djeca druže od malena. U vrtiću, moj sin je danas skoro pa ništa spavao, pa je dodatno bio nervozan. Lijepo su se isrtčali prvih desetak minuta, a onda bi moj sin da ona ide s njim na tobogan, ovamo i onamo, iako ona ne želi, pa ju vuče, gurka, izražava nzadovoljstvo ako ona neće i sve tako dok je nije jako gurnuo da je pala i počela plakati. Moram naglasiti da ga ja sve to vrijeme zaustavljam i govorim ne gurati, to nije lijepo i tako stalno, čak ga udaljim u stranu i kažem da ćemo doma ako se ne mogu lijepo igrati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>On se povuče malo i onda opet nastavi. Da se vratim na dio kad je gurnuo prijateljicu da je počela plakati, onda je meni bilo već dosta i viknula sam da to ne smije raditi i to malo oštrije i da sad idemo kući, da bi on na to počeo vrištati i bacio se jer ga nisam htjela dignuti na ruke kako je to učinila mama djevojčice koju je gurnuo. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ne bih vam se obratila da je to prvi put, već je to sad nekako pravilo kod naših susreta i već se brinem. Prije sam mislila da je to nešto prolazno, a vjerojatno i je. Isto tako ponekad ima potrebu stiskati nam nos na licu svima, stišće zube kada se približava određenoj osobi s kojom želi kontakt ili komunikaciju i onda gurne, npr. tu djevojčicu. Nije to u nekoj lošoj namjeri, to znam i on obožava i djevojčicu s kojom se privatno družimo i ovu iz vrtića jer na njihov spomen on je presretan, ali način na koji on ispoljava svoje prijateljstvo je malo neprihvatljiv.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ovo sa zubima radi i nama roditeljima, stisne zubiće i onda nas jako stišće za nos, ali opet kažem ne stalno, nego ja to vrlo često povezujem s nespavanjem i umorom, ali ne mogu tako dovijeka. Inače je veseo i živahan dječak. Bojim se da će tako početi odbiijati djecu od sebe, pokušavam razgovarati i navečer kad se smiri, u krevetu ga podsjetim na ružno ponašanje i da se to ne smije, ali ne znam imam li uspjeha.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Je li to sa stiskanjem zubića nešto neobično? Je li ukazuje na nešto ili ja već umišljam? Nastojim da mu ništa ne fali, naravno prije svega naše roditeljske ljubavi. Hvala vam puno. Veliko putovanje malog puža</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Prema ovome što ste naveli, moja pretpostavka je da Vaš sin ima dvije potrebe: jedna je usmjeravanje drugih što da rade, a druga je da ima potrebu za snažnijim fizičkim kontaktom.</para>
<para>Što se tiče ovog prvog, treba ga naučiti socijalnim vještinama. Baš kao i sva druga djeca, to ne može učiniti sam, već treba Vašu pomoć kada je s Vama, odnosno pomoć druge odrasle koja u tom trenutku provodi vrijeme s njim. Što to znači? To znači da kada ste s njim, treba mu davati vrlo konkretne upute. Uputa poput "to nije lijepo", vrlo je učestala kod mnogih odraslih osoba, međutim vrlo je nejasna.
Na što se "to" odnosi? Ako je dijete netom gurnulo drugo dijete, tada je i gledalo u njega, tada ga je dodirivalo i činilo još mnogo sitnih detalja u odnosu na to drugo dijete. Dakle, konkretno znači: "ne smiješ se gurati" (doduše, ako je riječ o naguravanju dobro je uskočiti tek neposredno prije prijelomnog trenutka kada izbija "problem" ili konflikt jer je naguravanje često dio dječje igre pa ako sprečavamo dijete da se naguravamo, možemo ga sprečavati i da nastavi svoju igru). Nakon što se djetetu kaže što ne smije činiti, treba mu reći što treba reći i/ili učiniti. Npr. ako je gura da ide s njim na tobogan, treba mu reći: "pitaj ___ da li želi ići na tobogan umjesto da je guraš". Kada je pita, a ona primjerice odbije, treba mu pomoći da prihvati odgovor "ne". Može mu se reći nešto poput: "ponekad drugi ne žele ono što mi želimo, predloži joj nešto drugo ili odi sam na tobogan". Ovo su vrlo konkretne upute koje mu dajete, a ujedno ga učite kako pregovarati, kako prihvaćati "ne", kako se nositi sa emocijama koje su pri tom izazvane, kako pronaći drugu opciju, odnosno učite ga vrlo kvalitetnim socijalnim vještinama.</para>
<para>Kada zaprijetite kaznom, budite također vrlo određeni npr. "ako je još jedanput gurneš, ići ćemo doma". I tada, ako je zaista još jednom gurne, koliko god da Vam se zapravo ne ide doma i rado biste ostali razgovarati sa prijateljicom, otiđite doma. Nespecifične prijetnje djetetu predstavljaju samo mogućnost daljnjeg testiranja Vaših granica i tolerancije te iskušavanje "svoje sreće". Konkretno postavljeni zahtjevi, odnosno, davanje izbora djetetu, ali i pridržavanje roditelja prema izrečenom, omogućavaju djetetu da zna što slijedi iza kojeg ponašanja - i njegovog i roditeljskog. Ako je roditelj dosljedan, tada zna što slijedi bez obzira na sve druge okolnosti. S druge strane, ako je svaki puta određena posljedica kada nekog nagurava, također će znati što može očekivati i usmjeriti ponašanje k tome.</para>
<para>Što se tiče drugog, želja za snažnim trljanjem nosića, pa možda i guranje, može biti odraz njegove potrebe za snažnijim fizičkim kontaktom. Neka djeca, a kasnije i odrasle osobe mnogo teže podnose nježne dodire i traže na različite načine snažnije dodire što s druge strane drugoj osobi možda ne paše. Ta djeca neće biti sklona maženju, već će tražiti rijeđe ali čvršće i snažne zagrljaje, trljanje nosića, ležanje na podu cijelim tijelom. Mogu imati učestaliju potrebu za skakanjem, trčanjem kako bi imali snažniji kontakt s podlogom ispod sebe. Ako Vam se čini da bi Vaš sin mogao imati potrebu za snažnijim fizičkim kontaktom, to treba jednostavno poštivati, prihvaćati i zadovoljavati kada izrazi tu potrebu. To je dio temperamenta i odražava razinu senzibilnosti kože i cijelokupnog taktilnog sustava. Bilo bi dobro i da razgovarate o tome s odgajateljicama, kako bi mu i one mogle prepoznati tu potrebu kod njega i zadovoljiti ju.</para>
<para>Ako Vam se, s druge strane, ne čini da bi se on uklapao u ovaj profil, da je inače vrlo nježan i silno voli često maženje, tada razmislite kada se počelo pojavljivati to sa zubićima i nosićem te koje dane je to izraženo. Ima li nešto što prethodi tim situacijama, da li ne-spavanje (i zašto uopće ne spava), da li neki nerazriješen sukob
između njega i još nekog itd?</para>
<para>Nadam se da će Vam moj odgovor pomoći u velikom putovanju malog puža.</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Dječak (3,5 godine) se ne snalazi u socijalizaciji s vršnjacima Poštovani, moj sin ima tri godine i četiri mjeseca.  Već jedno duže vrijeme u susretu s djecom koja su mu izuzetno draga ima naporno ponašanje tipa - stalno želi da djevojčica koja mu je draga ide s njim, stalno je gurka kako bi se igrali zajedno, uzme je za ruku i želi da ga prati iako to ona ne želi, jednom riječju postaje jako naporan. Inače riječ je o curici s kojom se i privatno družimo, koja je od najranijih mjeseci njegova prijateljica, ali s kojom se unazad godinu dana viđamo svakih dva tjedna jednom (rjeđe nego prije jer mama već radi godinu dana).
U vrtiću je također u početku odabrao jednu djevojčicu za prijateljicu (druži se i s ostalima) ali jedno vrijeme je tu djevojčicu skoro pa "prisiljavao" da se "igra" s njim. Postane naporan i njoj, pa je počne gurkati, zatim i ona njega i na to mi se teta žalila. U vrtiću je to stalo jer se zbližio s jednim dječakom koji je malo mlađi od njega, mirnije naravi i oni se lijepo igraju. Teta kaže da si međusobno odgovaraju.Danas smo se našli s prijateljicom s početka moje priče. Inače mama i ja smo dobre i tako nam se i djeca druže od malena. U vrtiću, moj sin je danas skoro pa ništa spavao, pa je dodatno bio nervozan. Lijepo su se isrtčali prvih desetak minuta, a onda bi moj sin da ona ide s njim na tobogan, ovamo i onamo, iako ona ne želi, pa ju vuče, gurka, izražava nzadovoljstvo ako ona neće i sve tako dok je nije jako gurnuo da je pala i počela plakati. Moram naglasiti da ga ja sve to vrijeme zaustavljam i govorim ne gurati, to nije lijepo i tako stalno, čak ga udaljim u stranu i kažem da ćemo doma ako se ne mogu lijepo igrati.On se povuče malo i onda opet nastavi. Da se vratim na dio kad je gurnuo prijateljicu da je počela plakati, onda je meni bilo već dosta i viknula sam da to ne smije raditi i to malo oštrije i da sad idemo kući, da bi on na to počeo vrištati i bacio se jer ga nisam htjela dignuti na ruke kako je to učinila mama djevojčice koju je gurnuo. Ne bih vam se obratila da je to prvi put, već je to sad nekako pravilo kod naših susreta i već se brinem. Prije sam mislila da je to nešto prolazno, a vjerojatno i je. Isto tako ponekad ima potrebu stiskati nam nos na licu svima, stišće zube kada se približava određenoj osobi s kojom želi kontakt ili komunikaciju i onda gurne, npr. tu djevojčicu. Nije to u nekoj lošoj namjeri, to znam i on obožava i djevojčicu s kojom se privatno družimo i ovu iz vrtića jer na njihov spomen on je presretan, ali način na koji on ispoljava svoje prijateljstvo je malo neprihvatljiv.Ovo sa zubima radi i nama roditeljima, stisne zubiće i onda nas jako stišće za nos, ali opet kažem ne stalno, nego ja to vrlo često povezujem s nespavanjem i umorom, ali ne mogu tako dovijeka. Inače je veseo i živahan dječak. Bojim se da će tako početi odbiijati djecu od sebe, pokušavam razgovarati i navečer kad se smiri, u krevetu ga podsjetim na ružno ponašanje i da se to ne smije, ali ne znam imam li uspjeha.Je li to sa stiskanjem zubića nešto neobično? Je li ukazuje na nešto ili ja već umišljam? Nastojim da mu ništa ne fali, naravno prije svega naše roditeljske ljubavi. Hvala vam puno. Veliko putovanje malog puža
Draga mama,
Prema ovome što ste naveli, moja pretpostavka je da Vaš sin ima dvije potrebe: jedna je usmjeravanje drugih što da rade, a druga je da ima potrebu za snažnijim fizičkim kontaktom.
Što se tiče ovog prvog, treba ga naučiti socijalnim vještinama. Baš kao i sva druga djeca, to ne može učiniti sam, već treba Vašu pomoć kada je s Vama, odnosno pomoć druge odrasle koja u tom trenutku provodi vrijeme s njim. Što to znači? To znači da kada ste s njim, treba mu davati vrlo konkretne upute. Uputa poput "to nije lijepo", vrlo je učestala kod mnogih odraslih osoba, međutim vrlo je nejasna.
Na što se "to" odnosi? Ako je dijete netom gurnulo drugo dijete, tada je i gledalo u njega, tada ga je dodirivalo i činilo još mnogo sitnih detalja u odnosu na to drugo dijete. Dakle, konkretno znači: "ne smiješ se gurati" (doduše, ako je riječ o naguravanju dobro je uskočiti tek neposredno prije prijelomnog trenutka kada izbija "problem" ili konflikt jer je naguravanje često dio dječje igre pa ako sprečavamo dijete da se naguravamo, možemo ga sprečavati i da nastavi svoju igru). Nakon što se djetetu kaže što ne smije činiti, treba mu reći što treba reći i/ili učiniti. Npr. ako je gura da ide s njim na tobogan, treba mu reći: "pitaj ___ da li želi ići na tobogan umjesto da je guraš". Kada je pita, a ona primjerice odbije, treba mu pomoći da prihvati odgovor "ne". Može mu se reći nešto poput:  "ponekad drugi ne žele ono što mi želimo, predloži joj nešto drugo ili odi sam na tobogan". Ovo su vrlo konkretne upute koje mu dajete, a ujedno ga učite kako pregovarati, kako prihvaćati "ne", kako se nositi sa emocijama koje su pri tom izazvane, kako pronaći drugu opciju, odnosno učite ga vrlo kvalitetnim socijalnim vještinama.
Kada zaprijetite kaznom, budite također vrlo određeni npr. "ako je još jedanput gurneš, ići ćemo doma". I tada, ako je zaista još jednom gurne, koliko god da Vam se zapravo ne ide doma i rado biste ostali razgovarati sa prijateljicom, otiđite doma. Nespecifične prijetnje djetetu predstavljaju samo mogućnost daljnjeg testiranja Vaših granica i tolerancije te iskušavanje "svoje sreće". Konkretno postavljeni zahtjevi, odnosno, davanje izbora djetetu, ali i pridržavanje roditelja prema izrečenom, omogućavaju djetetu da zna što slijedi iza kojeg ponašanja - i njegovog i roditeljskog. Ako je roditelj dosljedan, tada zna što slijedi bez obzira na sve druge okolnosti. S druge strane, ako je svaki puta određena posljedica kada nekog nagurava, također će znati što može očekivati i usmjeriti ponašanje k tome.
Što se tiče drugog, želja za snažnim trljanjem nosića, pa možda i guranje, može biti odraz njegove potrebe za snažnijim fizičkim kontaktom. Neka djeca, a kasnije i odrasle osobe mnogo teže podnose nježne dodire i traže na različite načine snažnije dodire što s druge strane drugoj osobi možda ne paše. Ta djeca neće biti sklona maženju, već će tražiti rijeđe ali čvršće i snažne zagrljaje, trljanje nosića, ležanje na podu cijelim tijelom. Mogu imati učestaliju potrebu za skakanjem, trčanjem kako bi imali snažniji kontakt s podlogom ispod sebe.  Ako Vam se čini da bi Vaš sin mogao imati potrebu za snažnijim fizičkim kontaktom, to treba jednostavno poštivati, prihvaćati i zadovoljavati kada izrazi tu potrebu. To je dio temperamenta i odražava razinu senzibilnosti kože i cijelokupnog taktilnog sustava. Bilo bi dobro i da razgovarate o tome s odgajateljicama, kako bi mu i one mogle prepoznati tu potrebu kod njega i zadovoljiti ju.
Ako Vam se, s druge strane, ne čini da bi se on uklapao u ovaj profil, da je inače vrlo nježan i silno voli često maženje, tada razmislite kada se počelo pojavljivati to sa zubićima i nosićem te koje dane je to izraženo. Ima li nešto što prethodi tim situacijama, da li ne-spavanje (i zašto uopće ne spava), da li neki nerazriješen sukob
između njega i još nekog itd?
Nadam se da će Vam moj odgovor pomoći u velikom putovanju malog puža.

   Tatjana Gjurković,


   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Dječak (3,5 godine) se ne snalazi u socijalizaciji s vršnjacima

<para>
 Da li je normalno da beba od samo mjesec dana ima stalno začepljen nosić i da teško diše? Što da radim? Hoće li proći samo od sebe? SANI
</para>
<para>Nije normalno da beba od mjesec dana ima stalno začepljen nos i teško diše! Pitanje je da li se radi o začepljenom nosu ili samo čujno diše? Nos može biti začepljen sekretom - u tom slučaju sekret se može aspirirati.</para>
<para>Čujno disanje može biti posljedica nezrelosti hrskavice i njenog drugačijeg vibriranja pri prolasku zraka. Kako beba jede? Prekida li dojenje da bi disala? To su pitanja na koja nemam odgovora. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Preporučam da dijete svakako pregleda pedijatar, jer u ovoj dobi ne znači da nije bolesno ako nema temperaturu.</para>
<para>
 <emphasis>dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">www.poliklinika-sabol.hr</ulink>
 </emphasis>
</para>

Začepljen nosić i čujno disanje kod novorođenčeta Da li je normalno da beba od samo mjesec dana ima stalno začepljen nosić i da teško diše? Što da radim? Hoće li proći samo od sebe? 
   Da li je normalno da beba od samo mjesec dana ima stalno začepljen nosić i da teško diše? Što da radim? Hoće li proći samo od sebe? SANI

Nije normalno da beba od mjesec dana ima stalno začepljen nos i teško diše! Pitanje je da li se radi o začepljenom nosu ili samo  čujno diše? Nos može biti začepljen sekretom - u tom slučaju sekret se može aspirirati.
Čujno disanje može biti posljedica nezrelosti hrskavice i njenog drugačijeg vibriranja pri prolasku zraka.  Kako beba jede? Prekida li dojenje da bi disala? To su pitanja na koja nemam odgovora. 
   Preporučam da dijete svakako pregleda pedijatar, jer u ovoj dobi  ne znači da nije bolesno ako nema temperaturu.

   dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Dr.Sabol, www.poliklinika-sabol.hr
   
 Klinfo.hr 