U tim noćnim buđenjima bude i vrištanja i raznih želja da više ne želi spavati, da ju nosimo i sl. Osim toga, u posljednje vrijeme, nekih 10-ak dana, imamo i velike probleme sa uspavljivanjem. Oduvijek imamo večernje rutine pred odlazak na spavanje (kupanje, čitanje priča), no ona sada jednostavno ne želi ići spavati. Vrišti, udara nas, želi da ju nosimo, ne može se smiriti, više ne želi spavati u svojoj sobi, uglavnom uspavljivanje traje više od sat vremena, a muž i ja smo već na rubu živaca. Znam da dvogodišnjaci imaju ponekad takve faze, ali ona je napunila 3 godine prije 3 mjeseca. Je li to normalno ili moramo potražiti pomoć? Hvala na odgovoru!
Draga mama,
vjerujem da Vam je teško. Konstantno prekidanje spavanja kroz tako dug period može itekako povećati razinu stresa kod roditelja i time otežavati i svakodnevnicu. Ono što bi bilo jako važno u Vašoj situaciji jest doći do ovih odgovora - da li se je nešto promijenilo u ritmu Vašeg dana i dana djevojčice? Da li je krenula u vrtić nakon godišnjih ili po prvi puta? Ako je, da li je došlo do promjene skupine, da li su došli novi klinci u grupu ili se promijenila neka od teta? Da li je počela gledati neki zanimljiviji crtić prije spavanja koji joj je teško prekinuti? Imate li prinovu u obitelji ili se nešto drugo dogodilo u Vašoj obiteljskoj dinamici?
Ako se dogodilo bilo što od navedenog ili nešto tome slično, moguće je da se Vaša djevojčica teže prilagođava na novonastalu situaciju te da odbijanjem odlaska na spavanje, zapravo reagira na tu novu situaciju u obitelji i/ili njezinoj okolini.
Nadalje, koliko joj inače, u drugim situacijama treba da prihvati neku novu ideju, da prekine sa jednom aktivnošću i preusmjeri svoju pažnju na drugu? Ako primjećujete da kada je god tražite nešto, da joj je teško promijeniti ono što radi, tada joj najavite tu promjenu 10-ak minuta prije nego što će se dogoditi.
Da bi se nešto moglo promijeniti u djetetovom ponašanju, važno je da se dođe do uzroka. Najčešći uzrok djetetovom neprihvatljivom ponašanju je neka nezadovoljena emocionalna potreba. Pokušajte doći do odgovora što bi joj moglo trebati i zbog čega je baš sada počela odbijati ići na spavanje?
Ponekad je teže doći sam do ovih odgovora jer smo emocionalno jako uključeni u tu situaciju. Stoga, ako shvatite da sami ne pronalazite odgovore i da Vaši daljnji postupci ne utječu na promjenu njezinog ponašanja, tada Vam svakako preporučam da se obratite dječjem psihologu. Ako ste iz Zagreba ili okolice, možete se obratiti nama u Centar Proventus.
Sretno,
Tatjana Gjurković
dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom