Postroll

Preroll

<para>
 Jučer je dobio osip po vratu te tjemenicu. Da li je to zbog kozmetike? Što mi je činiti? Hvala! ketty
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana,<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/> tjemenica i osip po vratu vjerojatno nisu posljedica upotrebe kozmetike, iako ne pišete koliko dugo ste upotrebljavali potonju. Tjemenicu možete tretirati s nekim od preparata koji su za to upotrebljavaju, a kožu za početak ne mažite s nikavim kremama.</para>
<para>Osip po vratu može biti od znojenja, pa je dovoljno samo dobra higijena i sušenje nakon pranja. Ukoliko se osip ne povuče, posjetite pedijatra, jer je vrlo nezahvalno govoriti o osipu koji ne možete vidjeti.</para>
<para>dr. Svjetlana Bela Klancir, spec. pedijatar, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poliklinika za dječje boelsti Dr. Sabol</ulink>
</para>

Osip kod bebe i kozmetika  Jučer je dobio osip po vratu te tjemenicu. Da li je to zbog kozmetike?Poštovani! Imam dijete od 3,5 mjeseca. Od prvog dana sam koristila kozmetiku Becutan, pa sam prešla na Niveu. 
    Jučer je dobio osip po vratu te tjemenicu. Da li je to zbog kozmetike? Što mi je činiti? Hvala! ketty
   
   Poštovana,
    tjemenica i osip po vratu vjerojatno nisu posljedica upotrebe kozmetike, iako ne pišete koliko dugo ste upotrebljavali potonju. Tjemenicu možete tretirati s nekim od preparata koji su za to upotrebljavaju, a kožu za početak ne mažite s nikavim kremama.
Osip po vratu može biti od znojenja, pa je dovoljno samo dobra higijena i sušenje nakon pranja. Ukoliko se osip ne povuče, posjetite pedijatra, jer je vrlo nezahvalno govoriti o osipu koji ne možete vidjeti.
dr. Svjetlana Bela Klancir, spec. pedijatar, 
      Poliklinika za dječje boelsti Dr. Sabol
 Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

Bolja ja

Osip kod bebe i kozmetika

<para>
 Poštovani, nakon što je sa četiri mjeseca starosti cijepljeno drugom dozom Pentaxima (difterija, tetanusa, pertusis, poliomijelitis i H. influenzae tip B) dijete je povraćalo i bilo vrlo blijedo nekih tjedan dana. Također je imao lagano povišenu temperaturu - 37,5 do 38 oko tri tjedna, te proljev gotovo mjesec dana. Promjena u prehrani nije bilo. Ne znamo da li je gore navedeno reakcija na cjepivo, ali kako se približava termin sljedećeg cijepljenja kada bi, sa šest mjeseci starosti, ponovno trebao primiti Pentaxim te cjepivo protiv hepatitisa B, sve smo zabrinutiji. Molili bi Vaše mišljenje imamo li razloga za brigu ili strahujemo bez potrebe. Napominjemo da nalaz krvne slike pokazuje nižu razinu leukocita (5,7), a kao morfološke promijene navedeno je E: 1+hipokromija. Koagulacija trombocita je 428. Unaprijed hvala. RSZ
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovani, reakcije na cjepivo ili nuspojave cijepljenja javljaju se najčešće u prva 24 do 72 sata nakon cijepljenja. U vrlo česte nuspojave , tj one koje se javljaju u 1-10% djece spada crvenilo i otvrdnuće na mjestu cijepljenja, temperatura oko 38 C, proljev, povraćanje, pospanost ili nesanica i razdražljivost. Rijetke nuspojeve, koje se javljaju u manje od 1% djece, ubrajamo temperaturu preko 40 C, neutješni plač, konvulzije i hipotono-hiporesponsivnu epizodu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/> Simptomi koje opisujete kod vašeg djeteta više upućuju na neku virusnu infekciju nego na nuspojavu cijepljenja. Razloga za brigu nema i možete dijete normalno dalje cijepiti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Svjetlana Bela Klancir, spec. pedijatar, <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poliklinika za dječje boelsti Dr. Sabol</ulink>
</para>

Jesu li povišena temperatura, proljev i povraćanje nuspojave Pentaxim cjepiva? Sa šest mjeseci starosti, ponovno bi trebao primiti Pentaxim te cjepivo protiv hepatitisa B, a mi smo sve zabrinutiji. 
   Poštovani, nakon što je sa četiri mjeseca starosti cijepljeno drugom dozom Pentaxima (difterija, tetanusa, pertusis, poliomijelitis i H. influenzae tip B) dijete je povraćalo i bilo vrlo blijedo nekih tjedan dana. Također je imao lagano povišenu temperaturu - 37,5 do 38 oko tri tjedna, te proljev gotovo mjesec dana. Promjena u prehrani nije bilo. Ne znamo da li je gore navedeno reakcija na cjepivo, ali kako se približava termin sljedećeg cijepljenja kada bi, sa šest mjeseci starosti, ponovno trebao primiti Pentaxim te cjepivo protiv hepatitisa B, sve smo zabrinutiji. Molili bi Vaše mišljenje imamo li razloga za brigu ili strahujemo bez potrebe. Napominjemo da nalaz krvne slike pokazuje nižu razinu leukocita (5,7), a kao morfološke promijene navedeno je E: 1+hipokromija. Koagulacija trombocita je 428. Unaprijed hvala. RSZ
   
   Poštovani, reakcije na cjepivo ili nuspojave cijepljenja javljaju se najčešće u prva 24 do 72 sata nakon cijepljenja. U vrlo česte nuspojave , tj one koje se javljaju u 1-10% djece spada crvenilo i otvrdnuće na mjestu cijepljenja, temperatura oko 38 C, proljev, povraćanje, pospanost ili nesanica i razdražljivost. Rijetke nuspojeve, koje se javljaju u manje od 1% djece, ubrajamo temperaturu preko 40 C, neutješni plač, konvulzije i hipotono-hiporesponsivnu epizodu.
    Simptomi koje opisujete kod vašeg djeteta više upućuju na neku virusnu infekciju nego na nuspojavu cijepljenja. Razloga za brigu nema i možete dijete normalno dalje cijepiti.
   Svjetlana Bela Klancir, spec. pedijatar, 
      Poliklinika za dječje boelsti Dr. Sabol
 Klinfo.hr 

Jesu li povišena temperatura, proljev i povraćanje nuspojave Pentaxim cjepiva?

<para>
 mama
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>prije svega moram vam napomenuti da je hipohondrija učestala u male djece i to podjednako u dječaka i djevojčica, dok se u pubertetu češće javlja u djevojčica nego u dječaka. Kod hipohondrije dijete je zaokupljeno tjelesnim funkcijama, kao što su kucanje srca, jedenje i znojenje te je uvjereno da ima neku ozbiljnu bolest premda je u biti zdravo.</para>
<para>Prije nego što se postavi dijagnoza somatoformnog poremećaja u koju spada i hipohondrija, liječnik treba dokazati da dijete doista nema fizičku bolest koja može biti razlog simptoma. Ako nema znakova fizičke bolesti, tada je poželjno da liječnik na temelju razgovara s djetetom i članovima obitelji pokuša otkriti postoje li psihološke smetnje ili konfliktni odnosi u obitelji.</para>
<para>Ponekad djeca oponašaju članove obitelji pa ukoliko netko iz obitelji iskazuje takvo ponašanje dijete ga preslikava pa se primjerice može dogoditi da dijete koje puno vremena provodi s bakom koja stalno mjeri tlak i posjećuje liječnike usvoji određen dio bakine preokupacije zdravljem. S druge strane, moguće je i da dijete iz nekog razloga želi pažnju roditelja pa je pokušava dobiti na ovaj način jer zna da će mu se roditelji posvetiti ako je bolesno.</para>
<para>Razloga je mnogo i individualni su za svako dijete, te je važno da ukoliko se doista radi o hipohondriji prepoznate (sami ili uz pomoć stručnjaka) o čemu se radi te reagirate u skladu s potrebama djeteta. U tome vam mogu pomoći i naši stručnjaci iz Centra Proventus, pa se slobodno javite ukoliko vam je potrebna podrška.</para>
<para>Želim vam puno sreće</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Može li 10-godišnje dijete biti hipohondar? Poštovani, Da li je moguće da dijete u dobi od 10 godina iskazuje takvo ponašanje i daje naznake da je hipohondar? Lijep pozdrav. 
    mama

Draga mama,
prije svega moram vam napomenuti da je hipohondrija učestala u male djece i to podjednako u dječaka i djevojčica, dok se u pubertetu češće javlja u djevojčica nego u dječaka. Kod hipohondrije dijete je zaokupljeno tjelesnim funkcijama, kao što su kucanje srca, jedenje i znojenje te je uvjereno da ima neku ozbiljnu bolest premda je u biti zdravo.
Prije nego što se postavi dijagnoza somatoformnog poremećaja u koju spada i hipohondrija, liječnik treba dokazati da dijete doista nema fizičku bolest koja može biti razlog simptoma. Ako nema znakova fizičke bolesti, tada je poželjno da liječnik na temelju razgovara s djetetom i članovima obitelji pokuša otkriti postoje li psihološke smetnje ili konfliktni odnosi u obitelji.
Ponekad djeca oponašaju članove obitelji pa ukoliko netko iz obitelji iskazuje takvo ponašanje dijete ga preslikava pa se primjerice može dogoditi da dijete koje puno vremena provodi s bakom koja stalno mjeri tlak i posjećuje liječnike usvoji određen dio bakine preokupacije zdravljem. S druge strane, moguće je i da dijete iz nekog razloga želi pažnju roditelja pa je pokušava dobiti na ovaj način jer zna da će mu se roditelji posvetiti ako je bolesno.
Razloga je mnogo i individualni su za svako dijete, te je važno da ukoliko se doista radi o hipohondriji prepoznate (sami ili uz pomoć stručnjaka) o čemu se radi te reagirate u skladu s potrebama djeteta. U tome vam mogu pomoći i naši stručnjaci iz Centra Proventus, pa se slobodno javite ukoliko vam je potrebna podrška.
Želim vam puno sreće

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Može li 10-godišnje dijete biti hipohondar?

<para>
 Sve nas je takva situacija iznenadila te smo sinu rekli da je otišla u posjet kćeri u Njemačku. To možda i nije bilo najpametnije rješenje, ali nitko nije razmišljao kako kasnije djetetu objasniti neke stvari. Bake nema oko pola godine i postoji mogućnost da je još toliko neće biti. Razgovaraju telefonski, naš sin ne ispituje gdje je, već najčešće kada će se vratiti. Kako će ona uskoro imati mogućnost odlaska na vikend vrlo nam je teško i smatramo nepravednim da stalno moramo paziti da netko nešto ne spomene ili kaže pred njim. Pomoglo bi nam kada bi nam rekli jesmo li na samom početku pogriješili što nismo rekli istinu i na koji način to ispraviti. Možda je za djete i najbolje ovako kako smo učinili, jer vrlo je teško djetetu njegovih godina obrazložiti kako postoje različite stvari radi kojih se čovjek može naći u sukobu sa zakonom. Unaprijed zahvaljujem na Vašem odgovoru! teleskop
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Vjerujem da ste imali najbolju namjeru kada ste svom sinu prešutjeli istinu i odlučili mu reći da je baka otišla u Njemačku. Roditelji često imaju potrebu štititi svoju djecu od informacija koje bi im mogle izazvati nerazumijevanje i neugodne osjećaje.</para>
<para>Ipak, kroz život će se Vaš sin, baš kao i svaka druga osoba, susretati s različitim emocijama pa tako i s tugom, ljutnjom, sramom... S obzirom na to, umjesto da se djetetu skriva istina i iznosi mu se priča koja mu je možda lakše prihvatljiva, smatram kako je puno bolje da se djetetu kaže istina.
Naravno, to treba biti učinjeno na način primjeren djetetovoj dobi i sposobnosti razumijevanja, bez previše detaljnog objašanjavanja. Kroz razgovor o toj temi može naučiti ne samo da naši postupci imaju posljedice i da je važno misliti o tome što činimo nego će se i susresti s raznim emocijama, a vjerojatno i sa zbunjenošću. Tada je važno da mu dopustite da iskaže kako se osjeća, da pričate s njim o tome i odgovorite mu na pitanja koja će mu se javiti. Možete podijeliti s djetetom i kako se vi osjećate zbog toga.</para>
<para>U svakom slučaju, važno je da njegujete svoj odnos iskrenosti prema svom djetetu kako bi ono znalo da se i u drugim životnim situacijama može osloniti na ono što mu kažete i da može imati povjerenja u Vas.</para>
<para>Puno sreće s daljnjim odgojem Vašeg mališana,</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, bacc.univ.psih.</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">www.centarproventus.hr</ulink>
 </emphasis>
</para>

Priznati sinu neugodnu istinu o obiteljskoj situaciji ili i dalje prešućivati? Poštovani, Imamo zdravog dječaka koji će uskoro navršiti 8 godina. Suprugova majka radi manjeg prekršaja završila je u kaznionici. 
    Sve nas je takva situacija iznenadila te smo sinu rekli da je otišla u posjet kćeri u Njemačku. To možda i nije bilo najpametnije rješenje, ali nitko nije razmišljao kako kasnije djetetu objasniti neke stvari. Bake nema oko pola godine i postoji mogućnost da je još toliko neće biti. Razgovaraju telefonski, naš sin ne ispituje gdje je, već najčešće kada će se vratiti. Kako će ona uskoro imati mogućnost odlaska na vikend vrlo nam je teško i smatramo nepravednim da stalno moramo paziti da netko nešto ne spomene ili kaže pred njim. Pomoglo bi nam kada bi nam rekli jesmo li na samom početku pogriješili što nismo rekli istinu i na koji način to ispraviti. Možda je za djete i najbolje ovako kako smo učinili, jer vrlo je teško djetetu njegovih godina obrazložiti kako postoje različite stvari radi kojih se čovjek može naći u sukobu sa zakonom. Unaprijed zahvaljujem na Vašem odgovoru! teleskop

Draga mama,
Vjerujem da ste imali najbolju namjeru kada ste svom sinu prešutjeli istinu i odlučili mu reći da je baka otišla u Njemačku. Roditelji često imaju potrebu štititi svoju djecu od informacija koje bi im mogle izazvati nerazumijevanje i neugodne osjećaje.
Ipak, kroz život će se Vaš sin, baš kao i svaka druga osoba, susretati s različitim emocijama pa tako i s tugom, ljutnjom, sramom... S obzirom na to, umjesto da se djetetu skriva istina i iznosi mu se priča koja mu je možda lakše prihvatljiva, smatram kako je puno bolje da se djetetu kaže istina.
Naravno, to treba biti učinjeno na način primjeren djetetovoj dobi i sposobnosti razumijevanja, bez previše detaljnog objašanjavanja. Kroz razgovor o toj temi može naučiti ne samo da naši postupci imaju posljedice i da je važno misliti o tome što činimo nego će se i susresti s raznim emocijama, a vjerojatno i sa zbunjenošću. Tada je  važno da mu dopustite da iskaže kako se osjeća, da pričate s njim o tome i odgovorite mu na pitanja koja će mu se javiti. Možete podijeliti s djetetom i kako se vi osjećate zbog toga.
U svakom slučaju, važno je da njegujete svoj odnos iskrenosti prema svom djetetu kako bi ono znalo da se i u drugim životnim situacijama može osloniti na ono što mu kažete i da može imati povjerenja u Vas.
Puno sreće s daljnjim odgojem Vašeg mališana,

   Tea Knežević, bacc.univ.psih.
   
      www.centarproventus.hr
   
 Klinfo.hr 

TEA KNEŽEVIĆ

Priznati sinu neugodnu istinu o obiteljskoj situaciji ili i dalje prešućivati?

<para>
 Počeo se povlačiti u sebe, skrivati pod stol i igrati se sam sa sobom. Prema sestrama je uvijek divan i zaštitnički nastrojen, ali ogromna agresija se ispoljavala na igračkama....S vremenom je ostalo samo to povlačenje u sebe i izoliranje od društva u neki vlastiti svijet. Prošle godine smo krenuli na dijagnostiku u Suvag, gdje su mi objasnili kako da ispravimo glasove koji zapinju i istovremeno nas stavili na listu čekanja za vježbe. U ovih godinu dana svakodnevno se s njim radilo i vidi se veliki pomak na bolje. Glasovi više uopće ne zapinju, počeli smo i crtati i možemo obojati cijeli crtež dok ga ne završimo. Čak i tete u vrtiću hvale i potiču naperedak. Uglavnom, napokon smo dobili temin za vježbe i nakon prvog sata logopedica mi je rekla da dijete ima poremećaj pažnje. Bili su sami u prostoriji, tako da neznam kako se on držao i koliko je surađivao. On je mali tvrdoglavac i ako on nešto ne želi teško ga je dobiti da okrene ploču. Budući da sam dosta radila s njim po knjižicama i zadatcima, njegova koncentracija bi izdržala 30-tak minuta bez većih problema, ako je bio raspoložen. Ponekad i duže, ali ako ne, prekidala bih rad i nastavljala kasnije. Svaki zadatak je na kraju bio završen. U kinu, kad idemo pogledati neki novi film ni ne pomakne se s mjesta i poslje mi prepriča sve što je vidio. Kazališne predstave tjednima kasnije prepričava i pjevuši pjesmice.. Zapravo sam jako zbunjena i ne razumijem kako dijete koje ima poremećaj pažnje može sjediti na miru i pogledati crtani od 90 minuta i radi li se ovdje samo o jako zaigranom dijetetu ili da ozbiljno prionemo riješavanju ovog problema i budemo zahvalni jer je na vrijeme otkriveno? Ispričavam se na opširnosti i unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Lijepi pozdrav. Zbunjena mama
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>teškoće pažnje (ukoliko u slučaju Vašeg sina i postoje) mogu biti uzrokovane brojnim faktorima. Jedan od njih je i emocionalna nezrelost djeteta. Naime, dijete koje je emocionalno nezrelo jako dobro fokusira svoju pažnju na sva područja koja ga interesiraju dok će vrlo lako i brzo odustati od rada na onome što nije područje njegova interesa.</para>
<para>Nadalje, djeca su po svojoj prirodi zainteresirana i znatiželjna. Ukoliko im je npr. pisanje i bojanje nešto od čega brzo i lako odustaju trebamo se zapitati jesu li mu te aktivnosti (iz nekog razloga) preteške, te ih zbog toga izbjegava ili u njima ne želi sudjelovati.</para>
<para>Tu je naravno i mogućnost da Vaše dijete ima poremećaj pažnje no za utvrđivanje istog potrebno je imati bolji uvid u problematiku i puno više informacija.</para>
<para>Spominjete i povlačenje djeteta u vlastiti svijet, izoliranje od druge djece,... Najbolji savjet koji Vam možemo dati je da dijete odvedete stručnjaku koji će procijeniti koji su uzroci opisanih teškoća i savjetovati Vas kako pristupiti Vašem djetetu.</para>
<para>
 <emphasis>Stela Horvat, prof. rehabilitator</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak (6) ima teškoće pažnje ili je samo zaigran i nezainteresiran? Poštovani, imam dječaka od 5 godina i 9 mjeseci. Prohodao je sa 8 mjeseci i propričao tek sa skoro tri godine. Tada je dobio sestre i dolazak dvije nove bebe u kuću ga je jako unazadio. 
    Počeo se povlačiti u sebe, skrivati pod stol i igrati se sam sa sobom. Prema sestrama je uvijek divan i zaštitnički nastrojen, ali ogromna agresija se ispoljavala na igračkama....S vremenom je ostalo samo to povlačenje u sebe i izoliranje od društva u neki vlastiti svijet. Prošle godine smo krenuli na dijagnostiku u Suvag, gdje su mi objasnili kako da ispravimo glasove koji zapinju i istovremeno nas stavili na listu čekanja za vježbe. U ovih godinu dana svakodnevno se s njim radilo i vidi se veliki pomak na bolje. Glasovi više uopće ne zapinju, počeli smo i crtati i možemo obojati cijeli crtež dok ga ne završimo. Čak i tete u vrtiću hvale i potiču naperedak. Uglavnom, napokon smo dobili temin za vježbe i nakon prvog sata logopedica mi je rekla da dijete ima poremećaj pažnje. Bili su sami u prostoriji, tako da neznam kako se on držao i koliko je surađivao. On je mali tvrdoglavac i ako on nešto ne želi teško ga je dobiti da okrene ploču. Budući da sam dosta radila s njim po knjižicama i zadatcima, njegova koncentracija bi izdržala 30-tak minuta bez većih problema, ako je bio raspoložen. Ponekad i duže, ali ako ne, prekidala bih rad i nastavljala kasnije. Svaki zadatak je na kraju bio završen. U kinu, kad idemo pogledati neki novi film ni ne pomakne se s mjesta i poslje mi prepriča sve što je vidio. Kazališne predstave tjednima kasnije prepričava i pjevuši pjesmice.. Zapravo sam jako zbunjena i ne razumijem kako dijete koje ima poremećaj pažnje može sjediti na miru i pogledati crtani od 90 minuta i radi li se ovdje samo o jako zaigranom dijetetu ili da ozbiljno prionemo riješavanju ovog problema i budemo zahvalni jer je na vrijeme otkriveno? Ispričavam se na opširnosti i unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Lijepi pozdrav. Zbunjena mama

Poštovana,
teškoće pažnje (ukoliko u slučaju Vašeg sina i postoje) mogu biti uzrokovane brojnim faktorima. Jedan od njih je i emocionalna nezrelost djeteta. Naime, dijete koje je emocionalno nezrelo jako dobro fokusira svoju pažnju na sva područja koja ga interesiraju dok će vrlo lako i brzo odustati od rada na onome što nije područje njegova interesa.
Nadalje, djeca su po svojoj prirodi zainteresirana i znatiželjna. Ukoliko im je npr. pisanje i bojanje nešto od čega brzo i lako odustaju trebamo se zapitati jesu li mu te aktivnosti (iz nekog razloga) preteške, te ih zbog toga izbjegava ili u njima ne želi sudjelovati.
Tu je naravno i mogućnost da Vaše dijete ima poremećaj pažnje no za utvrđivanje istog potrebno je imati bolji uvid u problematiku i puno više informacija.
Spominjete i povlačenje djeteta u vlastiti svijet, izoliranje od druge djece,... Najbolji savjet koji Vam možemo dati je da dijete odvedete stručnjaku koji će procijeniti koji su uzroci opisanih teškoća i savjetovati Vas kako pristupiti Vašem djetetu.

   Stela Horvat, prof. rehabilitator
   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

STELA HORVAT

Dječak (6) ima teškoće pažnje ili je samo zaigran i nezainteresiran?

<para>
 Jedino kaže mama, tata, papa, baba i to je sve... Redovito idem na preglede kod neuropedijatra, ali još me nije neuropedijatar slao na daljne pretrage za govor. Zanima me da li bi se trebala zabrinjavati ili je to normalno za prerano rođeno dijete? anita21
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>kod prereno rođene djece važno je uzeti u obzir korigiranu, a ne stvarnu kronološku dob. Ako Vaš sin ima 25 mjeseci, a rođen je u sedmom mjesecu trudnoće njegova korigirana dob je cca 23 mjeseca. Vaše dijete treba uspoređivati s razvojnim dostignućima prosječnog djeteta od 23 mjeseca.</para>
<para>Karakteristike govorno-jezičnog razvoja djeteta ove dobi su:
• Govori 8-10 riječi sa značenjem.
• Promatra osobu koja mu govori.
• Traži predmet pokazujući prema njemu ili koristeći jednu riječ.
• Usmjerava pažnju druge osobe na predmet ili aktivnost.
• Donosi igračke kako bi se igralo s drugom osobom.
• Govori više stotina riječi.
• Slaže rečenice s 2-3 riječi.
• Pokušava pjevati.
• Ponavlja nove riječi.
• Na upit pokazuje oči, uši ili nos.</para>
<para>Dakle, vidljivo je da je u ovoj dobi naglasak na razumjevanju govora. Ukoliko Vaše dijete ima razumjevanje govora pretpostavljamo da će se uskoro povećati i fond riječi.</para>
<para>Budući Vaše dijete ubrajamo u skupinu neurorizične djece (zbog preranog rođenja) obratite pažnju na sve aspekte njegova razvoja i pravovremeno reagirajte ukoliko nešto u Vama pobudi sumnju.</para>
<para>
 <emphasis>Stela Horvat, prof. rehabilitator</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dvogodišnjak još uvijek ne govori. Trebam li se brinuti? Poštovani, imam sina od 25 mjeseci, rođen je od nepunih 7 mjeseci, još ne govori i to me počinje zabrinjavati. Razumije sve, ali ništa još ne priča. 
    Jedino kaže mama, tata, papa, baba i to je sve... Redovito idem na preglede kod neuropedijatra, ali još me nije neuropedijatar slao na daljne pretrage za govor. Zanima me da li bi se trebala zabrinjavati ili je to normalno za prerano rođeno dijete? anita21

Poštovana,
kod prereno rođene djece važno je uzeti u obzir korigiranu, a ne stvarnu kronološku dob. Ako Vaš sin ima 25 mjeseci, a rođen je u sedmom mjesecu trudnoće njegova korigirana dob je cca 23 mjeseca. Vaše dijete treba uspoređivati s razvojnim dostignućima prosječnog djeteta od 23 mjeseca.
Karakteristike govorno-jezičnog razvoja djeteta ove dobi su:
• Govori 8-10 riječi sa značenjem.
• Promatra osobu koja mu govori.
• Traži predmet pokazujući prema njemu ili koristeći jednu riječ.
• Usmjerava pažnju druge osobe na predmet ili aktivnost.
• Donosi igračke kako bi se igralo s drugom osobom.
• Govori više stotina riječi.
• Slaže rečenice s 2-3 riječi.
• Pokušava pjevati.
• Ponavlja nove riječi.
• Na upit pokazuje oči, uši ili nos.
Dakle, vidljivo je da je u ovoj dobi naglasak na razumjevanju govora. Ukoliko Vaše dijete ima razumjevanje govora pretpostavljamo da će se uskoro povećati i fond riječi.
Budući Vaše dijete ubrajamo u skupinu neurorizične djece (zbog preranog rođenja) obratite pažnju na sve aspekte njegova razvoja i pravovremeno reagirajte ukoliko nešto u Vama pobudi sumnju.

   Stela Horvat, prof. rehabilitator
   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

Dvogodišnjak još uvijek ne govori. Trebam li se brinuti?

<para>
 To mu još dodatno stvara probleme u razumijevanju pročitanog. U školu je krenuo s punih 7 godina. Brine me jer na internetu takve probleme pripisuju disleksiji! Da li mi je strah opravdan? I zanimaju me vježbe za povećanje koncentracije. No brain gym please! Mama B.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>Kod jednog broja djece pojavljuju se teškoće kod usvajanja čitanja i pisanja. Kada govorimo o teškoćama čitanja i pisanja vrlo je važno razlikovati specifične teškoće (disleksija – čitanja i disgrafija – pisanja) od nespecifičnih teškoća (gdje su teškoće čitanja i pisanja sekundarne prirode: kognitivno zaostajanje, oštećenje vida ili sluha, nedovoljan govorno-jezični razvoj, ...) te uobičajene teškoće koje se javljaju prilikom ovladavanja čitanja i pisanja. Vrste pogrešaka koje čini učenik sa specifičnim teškoćama čitanja i pisanja slične su pogreškama koje čini svaki učenik nižih razreda. Temeljna je razlika u brojnosti i stabilnosti pogrešaka.</para>
<para>Dakle, da bi utvrdili o kakvim je teškoćama riječ potrebno je posjetiti logopeda. Pri tom valja naglasiti da se disleksija ne dijagnosticira do trećeg razreda osnovne škole upravo stoga što se toleriraju razne početne greške pri usvajanju čitanja i pisanja. Ipak, ranom dijagnostikom moguće je uočiti potencijalne teškoće i utjecati na njihovo uklanjanje.</para>
<para>Kada govorimo o koncentraciji poznato je da se ona razvija s kronološkom dobi te da se odgovarjućim vježbama može utjecati na nju.</para>
<para>Vježbe koncentracije ne podrazumijevaju brain gym vježbe. Brain gym vježbe oslanjaju se na akupunkturne točke i samim time spadaju u alternativne metode bez znanstvene utemeljenosti. Te i slične metode svrstavaju se u instant rješenja za kojima ljudi rado posežu jer zahtjevaju manje truda a obećavaju sjajne rezultate. „Trening“ pažnje i koncentracije kontinuirani je slijed ciljanih aktivnosti koje dijete uče razmišljanju, sporijem radu usmjerenom na detalje i samokontroli. Cilj je pomoći djetetu da na najbolji mogući način iskoristi trenutke povišene pažnje, da je usmjeri na jednu aktivnost sa mnogo detalja ili na više praralelnih aktivnosti. Koliko će dijete uspjeti istrenirati svoju pažnju ovisi i o genetskoj predispoziciji, ali je pažnju moguće trenirati kod svakog djeteta.</para>
<para>
 <emphasis>Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Prvašić teško usvaja čitanje i miješa slova Poštovani, moje dijete u prvom razredu još i sad teško usvaja čitanje. Još uvijek čita na slogove, miješa slova a i o, b i d, č,ć,š. 
    To mu još dodatno stvara probleme u razumijevanju pročitanog. U školu je krenuo s punih 7 godina. Brine me jer na internetu takve probleme pripisuju disleksiji! Da li mi je strah opravdan? I zanimaju me vježbe za povećanje koncentracije. No brain gym please! Mama B.

Poštovana,
Kod jednog broja djece pojavljuju se teškoće kod usvajanja čitanja i pisanja. Kada govorimo o teškoćama čitanja i pisanja vrlo je važno razlikovati specifične teškoće (disleksija – čitanja i disgrafija – pisanja) od nespecifičnih teškoća (gdje su teškoće čitanja i pisanja sekundarne prirode: kognitivno zaostajanje, oštećenje vida ili sluha, nedovoljan govorno-jezični razvoj, ...) te uobičajene teškoće koje se javljaju prilikom ovladavanja čitanja i pisanja. Vrste pogrešaka koje čini učenik sa specifičnim teškoćama čitanja i pisanja slične su pogreškama koje čini svaki učenik nižih razreda. Temeljna je razlika u brojnosti i stabilnosti pogrešaka.
Dakle, da bi utvrdili o kakvim je teškoćama riječ potrebno je posjetiti logopeda. Pri tom valja naglasiti da se disleksija ne dijagnosticira do trećeg razreda osnovne škole upravo stoga što se toleriraju razne početne greške pri usvajanju čitanja i pisanja. Ipak, ranom dijagnostikom moguće je uočiti potencijalne teškoće i utjecati na njihovo uklanjanje.
Kada govorimo o koncentraciji poznato je da se ona razvija s kronološkom dobi te da se odgovarjućim vježbama može utjecati na nju.
Vježbe koncentracije ne podrazumijevaju brain gym vježbe. Brain gym vježbe oslanjaju se na akupunkturne točke i samim time spadaju u alternativne metode bez znanstvene utemeljenosti. Te i slične metode svrstavaju se u instant rješenja za kojima ljudi rado posežu jer zahtjevaju manje truda a obećavaju sjajne rezultate. „Trening“ pažnje i koncentracije kontinuirani je slijed ciljanih aktivnosti koje dijete uče razmišljanju, sporijem radu usmjerenom na detalje i samokontroli. Cilj je pomoći djetetu da na najbolji mogući način iskoristi trenutke povišene pažnje, da je usmjeri na jednu aktivnost sa mnogo detalja ili na više praralelnih aktivnosti. Koliko će dijete uspjeti istrenirati svoju pažnju ovisi i o genetskoj predispoziciji, ali je pažnju moguće trenirati kod svakog djeteta.

   Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog
   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

Prvašić teško usvaja čitanje i miješa slova

<para>
 Poštovani, trebali bi jedan savjet-preporuku U kojoj dobi bi bilo dobro upisati dijete u vrtić?
</para>
<para>Poštovani, mišljenja smo da je vrtić izuzetno poticajna sredina za dijete.</para>
<para>Djeca koja su redovno pohađala vrtić se kod polaska u školu mnogo brže i uspješnije prilagode zahtjevima školske sredine.</para>
<para>Nakon druge godine života dijete se počinje veseliti društvu ostale djece. Između druge i treće godine pojavljuje se socijalna igra (dijete se igra s drugom djecom) pa smatramo da je to najidealnije vrijeme za polazak u vrtić. Tata D.</para>
<para>
 <emphasis>Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

U kojoj dobi bi bilo dobro dijete upisati u vrtić? Djeca koja su redovno pohađala vrtić se kod polaska u školu mnogo brže i uspješnije prilagode zahtjevima školske sredine.

Poštovani, trebali bi jedan savjet-preporuku. 
   Poštovani, trebali bi jedan savjet-preporuku U kojoj dobi bi bilo dobro upisati dijete u vrtić?

Poštovani, mišljenja smo da je vrtić izuzetno poticajna sredina za dijete.
Djeca koja su redovno pohađala vrtić se kod polaska u školu mnogo brže i uspješnije prilagode zahtjevima školske sredine.
Nakon druge godine života dijete se počinje veseliti društvu ostale djece. Između druge i treće godine pojavljuje se socijalna igra (dijete se igra s drugom djecom) pa smatramo da je to najidealnije vrijeme za polazak u vrtić. Tata D.

   Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog
   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

U kojoj dobi bi bilo dobro dijete upisati u vrtić?

<para>
 Nekoliko puta smo ga uhvatili kako nam nije rekao koje ocjene je dobio, a zadnji razgovor smo imali s njim prošli tjedan kada je obećao da će se popraviti. Ovaj ponedjeljak je pisao test iz engleskog i dobio 2, što nam nije rekao, a nakon toga je iz usmenog dobio 3, što je rekao. Ne znamo više kako ga motivirati, a već smo umorni od stalnog ponavljanja i razgovaranja o odgovornosti. Razumijemo da je u panici i stisci radi upisa u srednju školu, ali mislimo da bi baš sad trebao zapeti, a ne zatajiti. I mi smo već u strahu kako će završiti godinu, a ne znamo kako se postaviti, da li ga kontrolirati i ispitivati da li je napravio zadaće, kažnjavati radi loših ocjena ili ostaviti na miru. Kada pokušavamo razgovarati o razlozima njegovih slabih ocjena, govori da će ih ispraviti, da ni on ne zna što se s njim događa. Molim Vas, dajte nam neki savjet! Hvala! Zabrinuti mama i tata
Poštovani,</para>
<para>spominjete da je Vaš sin u zadnje vrijeme nanizao loše ocjene. Iz toga zaključujemo kako ranije nije imao problema s učenjem, te da se kod Vašeg sina ne radi o nekim specifičnim ili nespecifičnim teškoćama u učenju jer bi se problemi s učenjem pojavljivali i ranije. Pretpostavljamo da su uzroci popuštanja u školi psihološke prirode.</para>
<para>Kako je Vaš sin u pubertetu razmislite što se dogodilo prije pojavljivanja loših ocjena. Možda mu je neka simpatija okupirala misli pa se teže koncentrira na rad. A možda ste i nesvjesno stvorili pritisak i nervozu pred kraj školske godine opterećeni predstojećim upisima. Neka djeca, naime, jako loše reagiraju na stres pod kojim se luči adrenalin koji blokira rad memorije. Loše ocjene uz prethodno uloženi trud jako demotivirajuće djeluju na djecu. Uspjeh je najbolji motivator, a izostajanje istog dovodi do osjećaja bespomoćnosti.</para>
<para>S obzirom da je kraj školske godine blizu, a školski uspjeh na kraju od velike važnosti budite podrška svom djetetu. Iskreno porazgovarajte s njim ali ne na način predbacivanja i kritiziranja. Pružite mu podršku i pokažite vjeru u njega. Osnažite ga i ohrabrite. Ipak, provjerite koliko savjesno izvršava svoje obaveze, interesirajte se u školi za ocjene, dajte do znanja da ste prisutni, puni razumijevanja i uz njega.</para>
<para>
 <emphasis>Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Osmaš niže loše ocjene, a bliži se kraj školske godine i upisi u srednju Poštovani, sin je u 8. razredu i u zadnja 3 tjedna dobiva loše ocjene. 
    Nekoliko puta smo ga uhvatili kako nam nije rekao koje ocjene je dobio, a zadnji razgovor smo imali s njim prošli tjedan kada je obećao da će se popraviti. Ovaj ponedjeljak je pisao test iz engleskog i dobio 2, što nam nije rekao, a nakon toga je iz usmenog dobio 3, što je rekao. Ne znamo više kako ga motivirati, a već smo umorni od stalnog ponavljanja i razgovaranja o odgovornosti. Razumijemo da je u panici i stisci radi upisa u srednju školu, ali mislimo da bi baš sad trebao zapeti, a ne zatajiti. I mi smo već u strahu kako će završiti godinu, a ne znamo kako se postaviti, da li ga kontrolirati i ispitivati da li je napravio zadaće, kažnjavati radi loših ocjena ili ostaviti na miru. Kada pokušavamo razgovarati o razlozima njegovih slabih ocjena, govori da će ih ispraviti, da ni on ne zna što se s njim događa. Molim Vas, dajte nam neki savjet! Hvala! Zabrinuti mama i tata
Poštovani,
spominjete da je Vaš sin u zadnje vrijeme nanizao loše ocjene. Iz toga zaključujemo kako ranije nije imao problema s učenjem, te da se kod Vašeg sina ne radi o nekim specifičnim ili nespecifičnim teškoćama u učenju jer bi se problemi s učenjem pojavljivali i ranije. Pretpostavljamo da su uzroci popuštanja u školi psihološke prirode.
Kako je Vaš sin u pubertetu razmislite što se dogodilo prije pojavljivanja loših ocjena. Možda mu je neka simpatija okupirala misli pa se teže koncentrira na rad. A možda ste i nesvjesno stvorili pritisak i nervozu pred kraj školske godine opterećeni predstojećim upisima. Neka djeca, naime, jako loše reagiraju na stres pod kojim se luči adrenalin koji blokira rad memorije. Loše ocjene uz prethodno uloženi trud jako demotivirajuće djeluju na djecu. Uspjeh je najbolji motivator, a izostajanje istog dovodi do osjećaja bespomoćnosti.
S obzirom da je kraj školske godine blizu, a školski uspjeh na kraju od velike važnosti budite podrška svom djetetu. Iskreno porazgovarajte s njim ali ne na način predbacivanja i kritiziranja. Pružite mu podršku i pokažite vjeru u njega. Osnažite ga i ohrabrite. Ipak, provjerite koliko savjesno izvršava svoje obaveze, interesirajte se u školi za ocjene, dajte do znanja da ste prisutni, puni razumijevanja i uz njega.

   Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog
   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

Osmaš niže loše ocjene, a bliži se kraj školske godine i upisi u srednju

<para>
 Poštovani imam dijete staro 5 godina, a problem je u tome što hrče dok spava i to već traje 2 mjeseca. Treću mandulu smo izvadili prije 2 godine. Molim vas za savijet o čemu bi se moglo raditi? Hvala. kety
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana, svakako vam preporučujem da ponovno posjetite specijalistu otorinolaringologa – bez obzira što je dijete prije dvije godine operirano od treće mandule, jer je ona u navedenom periodu mogla ponovno narasti (tzv. recidiv adenoidnih vegetacija).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prim dr. sc. Zlatko Sabol<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dijete (5) hrče dok spava, a nema krajnike Imam dijete staro 5 godina, a problem je u tome što hrče dok spava i to već traje 2 mjeseca. Treću mandulu smo izvadili prije 2 godine. 
   Poštovani imam dijete staro 5 godina, a problem je u tome što hrče dok spava i to već traje 2 mjeseca. Treću mandulu smo izvadili prije 2 godine. Molim vas za savijet o čemu bi se moglo raditi? Hvala. kety


   Poštovana, svakako vam preporučujem da  ponovno  posjetite specijalistu otorinolaringologa – bez obzira što je dijete prije dvije godine operirano od treće mandule, jer je ona u navedenom periodu  mogla ponovno narasti (tzv. recidiv adenoidnih  vegetacija).
   Prim dr. sc. Zlatko Sabolspec. pedijatar-subspec. dječje neurologije
   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Dijete (5) hrče dok spava, a nema krajnike

<para>
 Poštovani, sin ima 9 mjeseci, na posljednjoj kontroli pedijatrica je spomenula sumnju u previše masnog tkiva na području iznad penisa, tzv. ukopani penis. Međutim, rekla je da nećemo ništa poduzimati dok dijete ne navrši godinu dana. Ima li razloga za zabrinutost i ukoliko dođe do potrebe za kakvim kirurškim zahvatom o kakvom se zahvatu radi? Inače, beba je i po masi i po visinu točno u prosjeku, mokrenje uredno, od rođenja mu pomalo povlačimo kožicu penisa, po napomeni pedijatra. Hvala na odgovoru.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana,</para>
<para>iz vašeg pisma odnosno navoda o “ukopanom” penisu indirektno sam zaključio da se možda radi i o mikropenisu. Savjetovao bih vam da prije bilo kakvog kirurškog zahvata, svakako posjetite dječjeg endokrinologa.</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Prim dr. sc. Zlatko Sabol, spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Ukopani penis Poštovani, sin ima 9 mjeseci, na posljednjoj kontroli pedijatrica je spomenula sumnju u previše masnog tkiva na području iznad penisa, tzv. ukopani penis. 
   Poštovani, sin ima 9 mjeseci, na posljednjoj kontroli pedijatrica je spomenula sumnju u previše masnog tkiva na području iznad penisa, tzv. ukopani penis. Međutim, rekla je da nećemo ništa poduzimati dok dijete ne navrši godinu dana. Ima li razloga za zabrinutost i ukoliko dođe do potrebe za kakvim kirurškim zahvatom o kakvom se zahvatu radi? Inače, beba je i po masi i po visinu točno u prosjeku, mokrenje uredno, od rođenja mu pomalo povlačimo kožicu penisa, po napomeni pedijatra. Hvala na odgovoru.
   
   Poštovana,
iz vašeg pisma odnosno navoda o “ukopanom” penisu indirektno sam zaključio da se možda radi i o mikropenisu. Savjetovao bih vam da prije bilo kakvog kirurškog  zahvata,  svakako posjetite dječjeg endokrinologa.

   
   Prim dr. sc. Zlatko Sabol, spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije


   
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Ukopani penis

<para>.</para>
<para>
 Poštovana, imam pitanje vezano za bebu od 8,5 mjeseci. Ne znam da li bi se uopće trebala brinuti, ovako kada ga nosim uz sebe jako se odguruje, okreće od mene i to ne samo sada kada je već veći, oduvijek je to tako, nikada se nije volio previše maziti ili stisnuti uz mene. A noću se budi jako često i isto tako u snu me odguruje od sebe, čupa me, hoće me ugristi. Mene to jako rastužuje jer imam osjećaj da mi nije privržen, ne znam zašto to radi? Možda nije maza, bar se tješim da je tako. Rastu mu zubići pa je jako nervozan pogotovo noću, može li to biti razlog. Hvala na odgovoru. LP. LavMali
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana, dijete već od najranije dobi može pokazivati svoj temperament koji se dobrim dijelom nasljeđuje, ali i formira pod utjecajem vanjskih (socijalnih) faktora.</para>
<para>Ima djece koja zahtijevaju bliski tjelesni kontakt s majkom (ili ocem) – vole se maziti, a ima i djece kojima do tjelesnog kontakta i nije baš previše stalo.</para>
<para>Iz vašeg pisma mogu zaključiti da je vaše dijete sklono afektivnim ispadima i emocionalnim provalama i da vas stanje u vašoj interakciji zabrinjava. To je dovoljan razlog da se posavjetujete s dječjim kliničkim psihologom.</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prim dr. sc. Zlatko Sabol<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis/>
</para>

Beba gura mamu od sebe. Je li moguće da ne želi majčin dodir i blizinu? Ne znam da li bi se uopće trebala brinuti, ovako kada ga nosim uz sebe jako se odguruje, okreće od mene i to ne samo sada kada je već veći, oduvijek je to tako, nikada se nije volio previše maziti ili stisnuti uz mene .

   Poštovana, imam pitanje vezano za bebu od 8,5 mjeseci. Ne znam da li bi se uopće trebala brinuti, ovako kada ga nosim uz sebe jako se odguruje, okreće od mene i to ne samo sada kada je već veći, oduvijek je to tako, nikada se nije volio previše maziti ili stisnuti uz mene. A noću se budi jako često i isto tako u snu me odguruje od sebe, čupa me, hoće me ugristi. Mene to jako rastužuje jer imam osjećaj da mi nije privržen, ne znam zašto to radi? Možda nije maza, bar se tješim da je tako. Rastu mu zubići pa je jako nervozan pogotovo noću, može li to biti razlog. Hvala na odgovoru. LP. LavMali


   Poštovana, dijete već od najranije dobi  može pokazivati  svoj temperament  koji se dobrim dijelom nasljeđuje, ali i formira pod utjecajem  vanjskih (socijalnih)  faktora.
Ima djece  koja  zahtijevaju bliski tjelesni kontakt s majkom (ili ocem) – vole se maziti, a ima i djece kojima do  tjelesnog kontakta i nije baš previše stalo.
Iz  vašeg  pisma  mogu  zaključiti da je vaše dijete sklono afektivnim ispadima i emocionalnim provalama i da vas stanje u vašoj interakciji  zabrinjava. To je  dovoljan razlog da se posavjetujete s  dječjim kliničkim psihologom.

   Prim dr. sc. Zlatko Sabolspec. pedijatar-subspec. dječje neurologije
   
 Klinfo.hr 

Beba gura mamu od sebe. Je li moguće da ne želi majčin dodir i blizinu?

<para>
 Poštovani, moj sin ima 4,5 mjeseci i još uvijek se ne prevrće s trbuha na leđa, a kad je na trbuhu šaka mu ostaje zatvorena. Također ne lovi predmete voljno, već samo one koje mu se stave u ruku. Glavu drži samostalno ali povremeno "klima" s njom. Težak je 8,300 i dugačak 69 cm, smije se i "priča". Da li ima razloga za brigu i da li postoje vježbe koje bismo mogli raditi? Unaprijed Vam hvala. Mama Marta
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana, prema opisu vaše dijete ima fluktuirajući (promjenljiv) tonus, najvjerojatnije povišen (hipertonus), što nije rijetkost u rano dojenačko doba. Razvojnom medicinskom gimnastikom dijete se može stimulirati u cilju poticanja njegovog neuromotornog razvoja, ali indikaciju o tome postavlja ili pedijatar ili neuropedijatar. Savjetujem da posjetite neuropedijatra za daljnju obradu.</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>Prim dr. sc. Zlatko Sabol</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis/>
</para>

Beba (4,5 mj.) se ne prevrće na trbuh i ne hvata samoinicijativno ručicama Moj sin ima 4,5 mjeseci i još uvijek se ne prevrće s trbuha na leđa, a kad je na trbuhu šaka mu ostaje zatvorena. Također ne lovi predmete voljno. 
   Poštovani, moj sin ima 4,5 mjeseci i još uvijek se ne prevrće s trbuha na leđa, a kad je na trbuhu šaka mu ostaje zatvorena. Također ne lovi predmete voljno, već samo one koje mu se stave u ruku. Glavu drži samostalno ali povremeno "klima" s njom. Težak je 8,300 i dugačak 69 cm, smije se i "priča". Da li ima razloga za brigu i da li postoje vježbe koje bismo mogli raditi? Unaprijed Vam hvala. Mama Marta
   
   Poštovana, prema opisu vaše dijete ima fluktuirajući (promjenljiv) tonus, najvjerojatnije povišen (hipertonus), što nije rijetkost u rano dojenačko doba. Razvojnom medicinskom gimnastikom dijete se može stimulirati u cilju poticanja njegovog  neuromotornog  razvoja, ali  indikaciju o tome postavlja  ili  pedijatar  ili  neuropedijatar. Savjetujem da posjetite neuropedijatra za daljnju obradu.

   
   Prim dr. sc. Zlatko Sabol
   
   spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije


   
 Klinfo.hr 

Beba (4,5 mj.) se ne prevrće na trbuh i ne hvata samoinicijativno ručicama

<para>
 Kad piše zadaću sve je u redu i kad vježbamo također, prije nekog testa ili ispitivanja sve ponovimo i sve zna, ali u školi blokira i jako joj se tresu ruke i zbog toga često dobije lošiju ocjenu. I učiteljica je to primijetila jer kad ju kroz igru pita ona zna, a u testu "zabrlja", pa me je zvala na razgovor jer je mislila da smo joj strogi, da nas se boji ali stvarno nismo i pokušavamo ju savjetovati da se ne boji i da se opusti ali uzalud. Ako mi možete reći neki savjet kako da joj pomognem jer mislim da će joj to biti veliki problem u budućnosti. Hvala unaprijed!
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>trema kod djece (kao i kod odraslih) nažalost nije neobična pojava. Razlozi zbog kojih se ona javlja su brojni. Moguće je da je vaša kćer imala neko neugodno iskustvo za vrijeme kojeg je osjetila strah ili neugodu koji su se na nesvjesnoj razini jednostavno prilijepili. To iskustvo može biti naizgled beznačajno, primjerice da se zbunila dok je odgovarala pred razredom, pri čemu je došlo do blokade te nije mogla pokazati svoje znanje.
Ukoliko je došlo do toga, ona će u svakoj sličnoj situaciji reagirati na isti način.</para>
<para>Jedan od razloga može biti i da vaše dijete teži perfekcionizmu. Do te težnje može doći ako primjerice u okolini ima nekoga tko je takav ili ako je slušala poruke koje potiču težnju za savršenstvom. Kada kažem okolina to se ne odnosi samo na roditelje već na bilo koju osobu koja je za vašu kčer značajna (teta, baka, djed, učiteljica...)</para>
<para>Moguće je također da ima ograničavajuća uvjerenja na razini sposobnosti koja se mogu prepoznati u rečenicama koje započinju s „Ja to ne mogu“ ili pak na razini identiteta koja se prepoznaju po rečenicama koje počinju s „Ja sam (glupa, nesposobna, manje vrijedna….).</para>
<para>Do osjećaja straha pred javni nastup ili izvedbu (ispit) može doći i kada roditelji previše zaštićuju dijete, odnosno kada većinu stvari rade umjesto njega. Na taj način dijete nema iskustvo neuspjeha te se rađa strah od neuspjeha. Smatram da je važno da dijete dobije povratnu informaciju pa makar i kroz neuspjeh jer će jedino tako znati što treba učiniti u idućoj situaciji.</para>
<para>Ono što može pomoći i što bih vam svakako savjetovala da učinite jest da s njom prođete kroz buduću situaciju kroz igru. Igračkice joj mogu glumiti razred a pred njima može ponavljati gradivo koje će odgovarati. Također možete pričati o tome kako će to biti kada izađe pred ploču. Možete zajedno zamišljati tu situaciju. Neka se zamisli kako je već dobila peticu i kako je učiteljica hvali. Vjerujem da će joj ove vježbice barem donekle olakšati tremu.</para>
<para>Želim vam puno sreće i sigurnosti</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Djevojčica (8) ima tremu kad treba odgovarati u školi Lijep pozdrav, ja trebam savjet u vezi moje kćeri. Ima 8 godina i ide u prvi razred te ima problem sa tremom. 
    Kad piše zadaću sve je u redu i kad vježbamo također, prije nekog testa ili ispitivanja sve ponovimo i sve zna, ali u školi blokira i jako joj se tresu ruke i zbog toga često dobije lošiju ocjenu. I učiteljica je to primijetila jer kad ju kroz igru pita ona zna, a u testu "zabrlja", pa me je zvala na razgovor jer je mislila da smo joj strogi, da nas se boji ali stvarno nismo i pokušavamo ju savjetovati da se ne boji i da se opusti ali uzalud. Ako mi možete reći neki savjet kako da joj pomognem jer mislim da će joj to biti veliki problem u budućnosti. Hvala unaprijed!

Draga mama,
trema kod djece (kao i kod odraslih) nažalost nije neobična pojava. Razlozi zbog kojih se ona javlja su brojni. Moguće je da je vaša kćer imala neko neugodno iskustvo za vrijeme kojeg je osjetila strah ili neugodu koji su se na nesvjesnoj razini jednostavno prilijepili. To iskustvo može biti naizgled beznačajno, primjerice da se zbunila dok  je odgovarala pred razredom, pri čemu je došlo do blokade te nije mogla pokazati svoje znanje.
Ukoliko je došlo do toga, ona će u svakoj sličnoj situaciji reagirati na isti način.
Jedan od razloga može biti i da vaše dijete teži perfekcionizmu. Do te težnje može doći ako primjerice u okolini ima nekoga tko je takav ili ako je slušala poruke koje potiču težnju za savršenstvom. Kada kažem okolina to se ne odnosi samo na roditelje već na bilo koju osobu koja je za vašu kčer značajna (teta, baka, djed, učiteljica...)
Moguće je također da ima ograničavajuća uvjerenja na razini sposobnosti koja se mogu prepoznati u rečenicama koje započinju s „Ja to ne mogu“ ili pak na razini identiteta koja se prepoznaju po rečenicama koje počinju s „Ja sam (glupa, nesposobna, manje vrijedna….).
Do osjećaja straha pred javni nastup ili izvedbu (ispit) može doći i kada roditelji previše zaštićuju dijete, odnosno kada većinu stvari rade umjesto njega. Na taj način dijete nema iskustvo neuspjeha te se rađa strah od neuspjeha. Smatram da je važno da dijete dobije povratnu informaciju pa makar i kroz neuspjeh jer će jedino tako znati što treba učiniti u idućoj situaciji.
Ono što može pomoći i što bih vam svakako savjetovala da učinite jest da s njom prođete kroz buduću situaciju kroz igru. Igračkice joj mogu glumiti razred a pred njima može ponavljati gradivo koje će odgovarati. Također možete pričati o tome kako će to biti kada izađe pred ploču. Možete zajedno zamišljati tu situaciju. Neka se zamisli kako je već dobila peticu i kako je učiteljica hvali. Vjerujem da će joj ove vježbice barem donekle olakšati tremu.
Želim vam puno sreće i sigurnosti

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica (8) ima tremu kad treba odgovarati u školi

<para>
 u gostima smo i on počne divljati, opomenemo ga prvo mi roditelji, zatim dede ili bake, pa neki puta i druge osobe ako su bliže obitelji a to kod njega rezultira sve većim i većim divljanjem ili vikanjem i istovremenim smijehom i tako dok ga, ili ne izvedem na silu van iz prostorije, ili ne zabavim nečim ili na neki drugi način ponekad i neprikladan ne umirim). Drugi primjer - beba je na krevetu i on počne skakati po krevetu i opomenemo ga tisuću puta i on namjerno sve jače i jače opet dok se nešto ne dogodi. To u meni i suprugu isto tako potiče velike negativne emocije. Željela bih napomenuti da ga ne odgajamo da sve smije, ali s nama u kući živi prabaka koja mu sve dopušta, pa čak i da ju tuče, ružne riječi, ali i npr. premještanje namještaja i sl. Ja sam izričito protiv toga, ali nju to ne dira i samo se prijeti nečim. Inače sin mi je izrazito dobro dijete, dobar je u vrtiću i u društvu. I još me zanima kako naučiti dijete da prihvati NE jer kod svakog "ne" je ista reakcija, znam da dio toga se događa jer je nedavno dobio mlađeg brata koji oduzima puno njegovog vremena, ipak je bio jedinac i imao je svu pažnju, ali mislim da se tu još nešto krije. Oprostite na podužem pitanju i hvala. mlada mama
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>vjerujem da vam je teško nositi se s izazovima koje pred vas stavlja vaš dječačić, ali vjerujte da niste jedini koji se muče s takvim problemima. Mnogi roditelji ponekad više ne znaju što da učine i kako da reagiraju te im se čini da su već iscrpili sve mogućnosti.</para>
<para>Prije svega, moram vam reći da je zapravo normalno da dijete želi probijati granice a posebno možda u situaciji kada jedino na taj način može dobiti pažnju roditelja. Moj savjet je da svom sinu što manje govorite „ne“ a što više „da“. Drugim riječima, radije mu recite što točno želite od njega a ne ono što ne želite.</para>
<para>Naime, naš mozak ne percipira riječ ne, i kada kažete svom sinu primjerice „Nemoj lupati vratima“, on čuje „lupati vratima“ i to je ono što onda čini. Umjesto toga recite mu „Molim te polagano zatvori vrata“, dajte mu više do znanja što da, kako da se ponaša a „ne“ svedite na najmanju moguću mjeru.</para>
<para>Također, pažnju mu poklanjajte kada učini nešto dobro, pohvalite njegovo dobro ponašanje, a kada učini nešto što ne odobravate nikada nemojte kritizirati njega kao osobu već isključivo njegovo ponašanje. Što više razgovarajte s njim, gledajte s njim crtiće koji daju dobre poruke koje mu i sami želite prenijeti, pitajte ga što on misli o tome.</para>
<para>S prabakom možete razgovarati no nažalost ne možete i utjecati na to što će ona činiti ubuduće. Ali zato možete utjecati na vaš odnos s djetetom a time i na njegovo ponašananje.</para>
<para>Vama i suprugu želim puno sreće</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak (4) i problem s ispoljavanjem bijesa Pozdrav imam sina od 4 godine i imamo problem sa izražavanjem bijesa. Sve što mu se kaže da ne smije ili da ne radi on u inat radi sve više i više. (npr. 
    u gostima smo i on počne divljati, opomenemo ga prvo mi roditelji, zatim dede ili bake, pa neki puta i druge osobe ako su bliže obitelji a to kod njega rezultira sve većim i većim divljanjem ili vikanjem i istovremenim smijehom i tako dok ga, ili ne izvedem na silu van iz prostorije, ili ne zabavim nečim ili na neki drugi način ponekad i neprikladan ne umirim). Drugi primjer - beba je na krevetu i on počne skakati po krevetu i opomenemo ga tisuću puta i on namjerno sve jače i jače opet dok se nešto ne dogodi. To u meni i suprugu isto tako potiče velike negativne emocije. Željela bih napomenuti da ga ne odgajamo da sve smije, ali s nama u kući živi prabaka koja mu sve dopušta, pa čak i da ju tuče, ružne riječi, ali i npr. premještanje namještaja i sl. Ja sam izričito protiv toga, ali nju to ne dira i samo se prijeti nečim. Inače sin mi je izrazito dobro dijete, dobar je u vrtiću i u društvu. I još me zanima kako naučiti dijete da prihvati NE jer kod svakog "ne" je ista reakcija, znam da dio toga se događa jer je nedavno dobio mlađeg brata koji oduzima puno njegovog vremena, ipak je bio jedinac i imao je svu pažnju, ali mislim da se tu još nešto krije. Oprostite na podužem pitanju i hvala. mlada mama

Draga mama,
vjerujem da vam je teško nositi se s izazovima koje pred vas stavlja vaš dječačić, ali vjerujte da niste jedini koji se muče s takvim problemima. Mnogi roditelji ponekad više ne znaju što da učine i kako da reagiraju te im se čini da su već iscrpili sve mogućnosti.
Prije svega, moram vam reći da je zapravo normalno da dijete želi probijati granice a posebno možda u situaciji kada jedino na taj način može dobiti pažnju roditelja. Moj savjet je da svom sinu što manje govorite „ne“ a što više „da“. Drugim riječima, radije mu recite što točno želite od njega a ne ono što ne želite.
Naime, naš mozak ne percipira riječ ne, i kada kažete svom sinu primjerice „Nemoj lupati vratima“, on čuje „lupati vratima“ i to je ono što onda čini. Umjesto toga recite mu „Molim te polagano zatvori vrata“, dajte mu više do znanja što da, kako da se ponaša a „ne“ svedite na najmanju moguću mjeru.
Također, pažnju mu poklanjajte kada učini nešto dobro, pohvalite njegovo dobro ponašanje, a kada učini nešto što ne odobravate nikada nemojte kritizirati njega kao osobu već isključivo njegovo ponašanje. Što više razgovarajte s njim, gledajte s njim crtiće koji daju dobre poruke koje mu i sami želite prenijeti, pitajte ga što on misli o tome.
S prabakom možete razgovarati no nažalost ne možete i utjecati na to što će ona činiti ubuduće. Ali zato možete utjecati na vaš odnos s djetetom a time i na njegovo ponašananje.
Vama i suprugu želim puno sreće

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Dječak (4) i problem s ispoljavanjem bijesa

<para>
 Do nedavno je imala dosta dobre prijateljice iz škole, ali je naglo krenulo ogovaranje sa strane jedne curice iz razreda koja pokušava sve okrenuti protiv moje kćeri. Jako puno s njom razgovaram o tome i kako se osjeća, ali sam u zadnje vrijeme primijetila da ne može spavati i da se zatvara u sebe. Neznam više kako da joj pomognem. Molim pomoć. Zabrinuta
</para>
<para>Draga zabrinuta mama,</para>
<para>iako možda tako na prvu ne izgleda, činjenica jest da je vaša kćer zapravo žrtva nasilja od strane druge djevojčice iz razreda. Kada govorimo o nasiilju, svima nam prvo padne na pamet fizički oblik nasilja koji je prije svega i najuočljiviji. No, postoji i nešto što se zove verbalno nasilje a očituje se kroz vrijeđanje, širenje glasina, ismijavanje, stalno zadirkivanje. Ovoj drugoj vrsti nasilja sklonije su upravo djevojčice i tome je nažalost izložena vaša kćer.</para>
<para>Neovisno o kojoj se vrsti nasilja radi, ono vrlo negativno utječe na žrtvu na način da dijete žrtva postaje depresivno ili agresivno, postaje nesigurno, anksiozno, povučeno, pogoršava im se školski uspjeh... Iz tog razloga smatram da je vrlo važno da se nasilje prepozna i na njega reagira.
Razgovarajte sa svojom djevojčicom o tome, uvjerite je da nije ona kriva za to što joj se događa i da je učinila dobro što vam povjerila te je pitajte što ona misli o svemu tome. Obratite se nastavnici i stručnom osoblju škole koji su obvezni reagirati na nasilje i zaštiti svako dijete koje je njemu izloženo u školi. Kćerkici nemojte savjetovati da se brani na način da vrati istom mjerom jer joj na taj način zapravo dajete do znanja da je takav način ophođenja s drugima u redu.</para>
<para>Potičite je da se druži s prijateljicama u školi, s obzirom da je uspješna u sportu možete je uključiti u neke sportske aktivnosti, te neka kroz vaš angažman i poruku da ćete je zaštiti stekne osjećaj sigurnosti.</para>
<para>Nadam se da su vam moji savjeti barem malo pomogli, a ukoliko smatrate da je vašoj djevojčici potrebna i stručna pomoć slobodno nam se javite u Centar Proventus.</para>
<para>Želim vam puno sreće</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moja kći (10) žrtva je zlih ogovaranja i društvenog manipuliranja od strane vršnjakinje Imam kćer od 10 i pol godina. Odlična je učenica i ima dosta uspjeha u sportu. 
    Do nedavno je imala dosta dobre prijateljice iz škole, ali je naglo krenulo ogovaranje sa strane jedne curice iz razreda koja pokušava sve okrenuti protiv moje kćeri. Jako puno s njom razgovaram o tome i kako se osjeća, ali sam u zadnje vrijeme primijetila da ne može spavati i da se zatvara u sebe. Neznam više kako da joj pomognem. Molim pomoć. Zabrinuta

Draga zabrinuta mama,
iako možda tako na prvu ne izgleda, činjenica jest da je vaša kćer zapravo žrtva nasilja od strane druge djevojčice iz razreda. Kada govorimo o nasiilju, svima nam prvo padne na pamet fizički oblik nasilja koji je prije svega i najuočljiviji. No, postoji i nešto što se zove verbalno nasilje a očituje se kroz vrijeđanje, širenje glasina, ismijavanje, stalno zadirkivanje. Ovoj drugoj vrsti nasilja sklonije su upravo djevojčice i tome je nažalost izložena vaša kćer.
Neovisno o kojoj se vrsti nasilja radi, ono vrlo negativno utječe na žrtvu na način da dijete žrtva postaje depresivno ili agresivno, postaje nesigurno, anksiozno, povučeno, pogoršava im se školski uspjeh... Iz tog razloga smatram da je vrlo važno da se nasilje prepozna i na njega reagira.
Razgovarajte sa svojom djevojčicom o tome, uvjerite je da nije ona kriva za to što joj se događa i da je učinila dobro što vam povjerila te je pitajte što ona misli o svemu tome. Obratite se nastavnici i stručnom osoblju škole koji su obvezni reagirati na nasilje i zaštiti svako dijete koje je njemu izloženo u školi. Kćerkici nemojte savjetovati da se brani na način da vrati istom mjerom jer joj na taj način zapravo dajete do znanja da je takav način ophođenja s drugima u redu.
Potičite je da se druži s prijateljicama u školi, s obzirom da je uspješna u sportu možete je uključiti u neke sportske aktivnosti, te neka kroz vaš angažman i poruku da ćete je zaštiti stekne osjećaj sigurnosti.
Nadam se da su vam moji savjeti barem malo pomogli, a ukoliko smatrate da je vašoj djevojčici potrebna i stručna pomoć slobodno nam se javite u Centar Proventus.
Želim vam puno sreće

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Moja kći (10) žrtva je zlih ogovaranja i društvenog manipuliranja od strane vršnjakinje

<para>
 . Nije htio u školu, govorio je da će učiteljica galamiti na njega, kažnjavati ga i kad nije kriv, da ga djeca zezaju. Pokušala sam sa svim metodama bez uspjeha. Obratila sam se i psihologu koji mi je rekao poslije razgovora s djetetom da je u školi doživljavao maltretiranje i od strane učitelja i od strane djece, ali da isto tako nije dovoljno zreo za svoje godine. Međutim desilo se da su me prije dva tjedna zvali iz škole da provjere da li je uzeo novac iz kuće jer je u kancelariju donio i ostavio 50 dolara i rekao da je našao u školskom dvorištu. Novac nije uzeo i isto je potvrdio i meni, međutim kad sam došla jedan dan u školu, učitelj mi je rekao da su on i još jedan dječak uzeli iz torbe kovertu s dva dolara od drugog djeteta i podijelili. Međutim u njegovim očima sam vidjela strah i kroz suze je govorio različite priče i ništa mi nije bilo jasno. Kod kuće mi je rekao, poslije raznih ispitivanja, da mu je dječak koji je jako nemiran, rekao da mora ukrasti novac i da je on to uradio, ali da novac nije uzeo i da mu je taj dječak ubacio u torbu i otišao poslije učiteljici i rekao da je to uradio moj sin i da su novac podijelili. Meni više ništa nije jasno, da dijete koje nađe 50 puta veću sumu novca vrati, a da ukrade dolar od drugog djeteta i to iz torbe. Ne mogu razmišljati trezveno i ne znam više što da mislim jer mi je rekao da mu taj dječak stalno prijeti da će ići kod direktora, da će reći da moje dijete pravi probleme i ja mislim da on ima strah od toga i da se boji da će opet imati problem u školi (a taman se bio uklopio, a i prije mi se žalio na tog dječaka). Što da radim, kako da dođem do istine, jer bojim se da ne napravim još gori problem. Hvala
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>prema svemu što ste naveli moglo bi se zaključiti da je vaš sin zapravo žrtva zastrašinjavanja i nasilničkog ponašanja u školi od strane drugog djeteta. Smatram da je sada vrlo važno da saslušate svoje dijete, da ga uvjerite da je učinio dobro što vam je rekao što se događa te da mu pružite priliku da sam kaže što misli o svemu tome.</para>
<para>Smatram da zastrašivanje ne treba držati tajnom niti da svom djetetu dajete poruku da se mora sam oduprijeti tome (na taj način potičete nasilje). Škola je odgovorna za nasilje koje se događa u školi a nastavnici i stučni suradnici škole dužni su spriječiti i zaustaviti svaki oblik nasilja u školi. Zadatak škole je da se pobrine za postojanje sigurnog mjesta, da vlastitim primjerom daje model nenasilnog i pozitivnog ponašanja. S druge strane, smatram da je nužno da zaštitite svoje dijete na način da potražite pomoć nastavnika i školskih suradnika, da ne zanemarujete sve što vam je sin rekao i da ustrajete u tome da se cijela situacija riješi.</para>
<para>Potaknite dijete da se druži s prijateljima u školi, možete ga uključiti u neke izvanškolske aktivnosti za koje sam iskazuje želju, te neka kroz vaš angažman i poruku da mu vjerujete i da ćete ga zaštiti stekne osjećaj sigurnosti. Također, ako smatrate da se vaše dijete unotač svemu teško nosi sa svim što mi se dogodilo, nemojte se ustručavati zatražiti pomoć stručnjaka.</para>
<para>Vama i vašem mališanu šaljem puno hrabrosti</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog</emphasis>
</para>
<para>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">
 <emphasis>Centar Proventus</emphasis>
 </ulink>
</para>

Kako da od svog djeteta saznam istinu o ponašanju i događajima u školi? Poštovana, imam dječaka od 7,5 godina koji ide već 2,5 godine u školu. U predškolskom je imao loše iskustvo s učiteljicom, u prvom razredu je dobio učiteljicu iste nacije i počeli su problemi 
   . Nije htio u školu, govorio je da će učiteljica galamiti na njega, kažnjavati ga i kad nije kriv, da ga djeca zezaju. Pokušala sam sa svim metodama bez uspjeha. Obratila sam se i psihologu koji mi je rekao poslije razgovora s djetetom da je u školi doživljavao maltretiranje i od strane učitelja i od strane djece, ali da isto tako nije dovoljno zreo za svoje godine. Međutim desilo se da su me prije dva tjedna zvali iz škole da provjere da li je uzeo novac iz kuće jer je u kancelariju donio i ostavio 50 dolara i rekao da je našao u školskom dvorištu. Novac nije uzeo i isto je potvrdio i meni, međutim kad sam došla jedan dan u školu, učitelj mi je rekao da su on i još jedan dječak uzeli iz torbe kovertu s dva dolara od drugog djeteta i podijelili. Međutim u njegovim očima sam vidjela strah i kroz suze je govorio različite priče i ništa mi nije bilo jasno. Kod kuće mi je rekao, poslije raznih ispitivanja, da mu je dječak koji je jako nemiran, rekao da mora ukrasti novac i da je on to uradio, ali da novac nije uzeo i da mu je taj dječak ubacio u torbu i otišao poslije učiteljici i rekao da je to uradio moj sin i da su novac podijelili. Meni više ništa nije jasno, da dijete koje nađe 50 puta veću sumu novca vrati, a da ukrade dolar od drugog djeteta i to iz torbe. Ne mogu razmišljati trezveno i ne znam više što da mislim jer mi je rekao da mu taj dječak stalno prijeti da će ići kod direktora, da će reći da moje dijete pravi probleme i ja mislim da on ima strah od toga i da se boji da će opet imati problem u školi (a taman se bio uklopio, a i prije mi se žalio na tog dječaka). Što da radim, kako da dođem do istine, jer bojim se da ne napravim još gori problem. Hvala

Draga mama,
prema svemu što ste naveli moglo bi se zaključiti da je vaš sin zapravo žrtva zastrašinjavanja i nasilničkog ponašanja u školi od strane drugog djeteta. Smatram da je sada vrlo važno da saslušate svoje dijete, da ga uvjerite da je učinio dobro što vam je rekao što se događa te da mu pružite priliku da sam kaže što misli o svemu tome.
Smatram da zastrašivanje ne treba držati tajnom niti da svom djetetu dajete poruku da se mora sam oduprijeti tome (na taj način potičete nasilje). Škola je odgovorna za nasilje koje se događa u školi a nastavnici i stučni suradnici škole dužni su spriječiti i zaustaviti svaki oblik nasilja u školi. Zadatak škole je da se pobrine za postojanje sigurnog mjesta, da vlastitim primjerom daje model nenasilnog i pozitivnog ponašanja. S druge strane, smatram da je nužno da zaštitite svoje dijete na način da potražite pomoć nastavnika i školskih suradnika, da ne zanemarujete sve što vam je sin rekao i da ustrajete u tome da se cijela situacija riješi.
Potaknite dijete da se druži s prijateljima u školi, možete ga uključiti u neke izvanškolske aktivnosti za koje sam iskazuje želju, te neka kroz vaš angažman i poruku da mu vjerujete i da ćete ga zaštiti stekne osjećaj sigurnosti. Također, ako smatrate da se vaše dijete unotač svemu teško nosi sa svim što mi se dogodilo, nemojte se ustručavati zatražiti pomoć stručnjaka.
Vama i vašem mališanu šaljem puno hrabrosti

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Kako da od svog djeteta saznam istinu o ponašanju i događajima u školi?

<para>
 Kad treba kakit, traži pelenu, ja mu je stavim, on to obavi i skinemo je odmah. Pokušala sam da kaki u wc ali neće nikako. Tata mu jednom nije dao pelenu jer je htio da kaki u wc ali maleni nije htio i stolica mu se poremetila. Nije kakio čak dva dana. Ja sam se prepala i svaki put kad traži pelenu ja mu je stavim odmah. Noću isto ima pelenu jer se upiški, pa dok ja promjenim posteljinu on se razbudi, pa su samo problemi. Što da radim? Da li je možda rano da mu skinem pelenu noću? I kako ću s kakanjem preko dana? Hvala unapred! Odgovorite mi na mejl, molim vas. N.
</para>
<para>Većina djece će biti spremna na odvikavanje od pelene s dvije godine života, ali neka će se djeca odviknuti i kasnije. Vrlo je važno da sami pokušate procjeniti kada bi vaše dijete bilo psihički spremno za odvikavanje. Također, gotovo je nemoguće procjeniti koliko će vašem djetetu biti potrebno da nauči kontrolirati veliku i malu nuždu. Nekoj djeci dovoljno je samo nekoliko dana, drugoj nekoliko mjeseci, no prije ili kasnije svi uhvate „grif“.</para>
<para>Ono što bi vam savjetovala je da pokušate svom sinu stvoriti rutinu odlaska na kahlicu, primjerice poslije doručka, ručka, večere, prije kupanja, prije šetnje i sl. kako bi dijete dobilo osjećaj vršenja nužde i osjećaj same rutine. Ako ne želi sjediti na kahlici, nemojte ga fizički prisiljavati, a posebno ga nemojte prisiljavati ako izgleda preplašeno. U tom slučaju kahlicu stavite jedno vrijeme po strani i pokušajte ponovno nakon 2 tjedna. Pokušaj da objasnite djetetu zašto treba sjediti na kahlici jednostavno neće upaliti, vaša je jedina misija da se dijete privikne na kahlicu. Ono što je najvažnije jest da ga ne forsirate ako nije spreman, jer bi mogli načiniti više štete nego koristi.</para>
<para>Kada sljedeći puta vaše dijete obavi nuždu u pelenu, pelenu prvo ispraznite u kahlicu i posjednite dijete kako bi ono povezalo čin i mjesto vršenja nužde. Slobodno mu nakon toga pokažite kamo ćete baciti nuždu iz kahlice i dopustite mu da pusti vodu (ako želi). Naučite ga kako da se sam obuče nakon nužde i naravno, opere ruke.</para>
<para>Bez obzira što djeca danju svladaju vršenje nužde na kahlici, to ne znači da će u noći biti jednako. U tako niskoj dobi djetetovo tijelo još nije razvilo osjećaj da se probudi u noći kada treba obaviti nuždu, pa zbog toga ne treba odmah baciti pelene. Možda će trebati mjeseci ili pak čak i godina, kada dijete u potpunosti ne savlada i noćne posjete WC-u ili pak da spava bez buđenja. Roditelji mogu pomoći na način da kažu svom djetetu da ako se probudi tijekom noći i osjeti potrebu za nuždom ih može probuditi kako bi mu pomogli oko odlaska na kahlicu.</para>
<para>Želim vam puno sreće i strpljenja</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak piški u wc školjku, ali veliku nuždu ne želi i traži pelenu Poštovani. Imam sina od 2 godine i 7 mjeseci. Već tri mjeseca piški u wc školjku preko dana bez ikakvih problema (na tutu nikada nije htio). 
    Kad treba kakit, traži pelenu, ja mu je stavim, on to obavi i skinemo je odmah. Pokušala sam da kaki u wc ali neće nikako. Tata mu jednom nije dao pelenu jer je htio da kaki u wc ali maleni nije htio i stolica mu se poremetila. Nije kakio čak dva dana. Ja sam se prepala i svaki put kad traži pelenu ja mu je stavim odmah. Noću isto ima pelenu jer se upiški, pa dok ja promjenim posteljinu on se razbudi, pa su samo problemi. Što da radim? Da li je možda rano da mu skinem pelenu noću? I kako ću s kakanjem preko dana? Hvala unapred! Odgovorite mi na mejl, molim vas. N.

Većina djece će biti spremna na odvikavanje od pelene s dvije godine života, ali neka će se djeca odviknuti i kasnije. Vrlo je važno da sami pokušate procjeniti kada bi vaše dijete bilo psihički spremno za odvikavanje. Također, gotovo je nemoguće procjeniti koliko će vašem djetetu biti potrebno da nauči kontrolirati veliku i malu nuždu. Nekoj djeci dovoljno je samo nekoliko dana, drugoj nekoliko mjeseci, no prije ili kasnije svi uhvate „grif“.
Ono što bi vam savjetovala je da pokušate svom sinu stvoriti rutinu odlaska na kahlicu, primjerice poslije doručka, ručka, večere, prije kupanja, prije šetnje i sl. kako bi dijete dobilo osjećaj vršenja nužde i osjećaj same rutine. Ako ne želi sjediti na kahlici, nemojte ga fizički prisiljavati, a posebno ga nemojte prisiljavati ako izgleda preplašeno. U tom slučaju kahlicu stavite jedno vrijeme po strani i pokušajte ponovno nakon 2 tjedna. Pokušaj da objasnite djetetu zašto treba sjediti na kahlici jednostavno neće upaliti, vaša je jedina misija da se dijete privikne na kahlicu. Ono što je najvažnije jest da ga ne forsirate ako nije spreman, jer bi mogli načiniti više štete nego koristi.
Kada sljedeći puta vaše dijete obavi  nuždu u pelenu, pelenu prvo ispraznite u kahlicu i posjednite dijete kako bi ono povezalo čin i mjesto vršenja nužde. Slobodno mu nakon toga pokažite kamo ćete baciti nuždu iz kahlice i dopustite mu da pusti vodu (ako želi). Naučite ga kako da se sam obuče nakon nužde i naravno, opere ruke.
Bez obzira što djeca danju svladaju vršenje nužde na kahlici, to ne znači da će u noći biti jednako. U tako niskoj dobi djetetovo tijelo još nije razvilo osjećaj da se probudi u noći kada treba obaviti nuždu, pa zbog toga ne treba odmah baciti pelene. Možda će trebati mjeseci ili pak čak i godina, kada dijete u potpunosti ne savlada i noćne posjete WC-u ili pak da spava bez buđenja. Roditelji mogu pomoći na način da kažu svom djetetu da ako se probudi tijekom noći i osjeti potrebu za nuždom ih može probuditi kako bi mu pomogli oko odlaska na kahlicu.
Želim vam puno sreće i strpljenja

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Dječak piški u wc školjku, ali veliku nuždu ne želi i traži pelenu

<para>
 Kako utjecati da to popravi? BB
</para>
<para>Poštovani,</para>
<para>iz Vašeg opisa teško je u potpunosti razumjeti zbog čega se kod Vašeg djeteta javlja ponavljanje pitanja. Ponavljanje u govoru (eholalije) karakteristično je u određenoj fazi razvoja govora, dok u nekim drugim fazama ukazuje na razvojne poteškoće.</para>
<para>Radi boljeg uvida u opisani problem svakako bi Vam predložili da nas posjetite kako bi ustanovili koliko Vaše dijete razumije govor, te kako bismo utvrdili uzroke ponavljanja postavljenih pitanja.</para>
<para>
 <emphasis>Stela Horvat, prof. rehabilitator</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.korneo.hr/">Kabinet Korneo</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak (4,5) ne razumije razliku između pitanja i odgovora Moj 4,5 godišnjak nikako da shvati razliku između pitanja i odgovora, pa tako kad mu se postavi pitanje ako nešto neće on odgovori da neće, a ako hoće on ponovi pitanje. 
    Kako utjecati da to popravi? BB

Poštovani,
iz Vašeg opisa teško je u potpunosti razumjeti zbog čega se kod Vašeg djeteta javlja ponavljanje pitanja. Ponavljanje u govoru (eholalije) karakteristično je u određenoj fazi razvoja govora, dok u nekim drugim fazama ukazuje na razvojne poteškoće.
Radi boljeg uvida u opisani problem svakako bi Vam predložili da nas posjetite kako bi ustanovili koliko Vaše dijete razumije govor, te kako bismo utvrdili uzroke ponavljanja postavljenih pitanja.

   Stela Horvat, prof. rehabilitator
   
      Kabinet Korneo
   
 Klinfo.hr 

Dječak (4,5) ne razumije razliku između pitanja i odgovora

<para>
 Ja sam slučaj prijavila prosvjetnoj inspekciji. Škola je sve napravila da slučaj zataška te su čak išli toliko daleko da su djete koje je teško ozlijedilo moje dijete nagovarali da laže te da ga nije on lupio nego da je moj dječak slučajno pao. O tome sam obavijestila prosvjetnu inspekciju. Škola je sve napravila da zataška slučaj i lagali su besrammno da se to dogodilo jer je moje dijete nespretno palo, a istina je bila da ga je drugi dječak, dok je moj sin stajao na penjalici, grubo gurnuo i on je na šipki penjalice izbio zube. Nakon više intervencija prosvjetna inspekcija je utvrdila da je škola lagala o navedenom incidentu i nastavnica koja je lagala bila je suspendirana. No tu priča ne završava, jer moje dijete i dalje zlostavljaju, no škola pere ruke, jer ti nasilni učenici imaju nasilne očeve s kojima škola ne želi imati posla, a s druge strane ne žele priznati da nisu u stanju prekinuti nasilje koje se sustavno događa. Što da radim? Majka
Draga mama,</para>
<para>Jako mi je žao što čujem da se Vaš sin nosi s takvim problemima u školi. Vidi se da ste brižna majka koja se trudi što više zaštiti svog sina u ovoj nepovoljnoj situaciji.</para>
<para>Kao što vjerojatno znate, škola je dužna i odgovorna osigurati djeci sigurnu okolinu u kojoj neće ispaštati zbog zlostavljanja pa bi se tako trebala pobrinuti i da spriječi nasilje koje je usmjereno na Vašeg sina. Nažalost, ponekad se događa da institucije ne reagiraju adekvatno pa da stoga roditelji moraju biti ti koji će osmišljavati načine kako da maksimalno zaštite svoje dijete u toj okolini.</para>
<para>Jako je dobro što ste o spomenutom incidentu bili obavijestili prosvjetnu inspekciju i na taj način poslali poruku da je nedopustivo da se tako bitne stvari zataškavaju ili se pokušava umanjiti njihov značaj.</para>
<para>Zlostavljanje od strane vršnjaka može kod djeteta potaknuti osjećaj uplašenosti, nesigurnosti, usamljenosti, nisko samopoštovanje te može imati brojne druge negativne posljedice. Upravo zbog toga važno je da budete ustrajni u traženju rješenja ove neugodne situacije i da, ukoliko dijete i dalje trpi zlostavljanje u školi, o tome ponovo obavijestite nadležne.</para>
<para>Dok institucije ne obave svoj dio posla važno je da Vi budete svome sinu podrška i da gradite odnos s njim. Također, bilo bi dobro da razgovarate s njim o tome kako može reagirati u situacijama kada dođe do nasilja od strane druge djece. Uvježbajte s njim kako da izbjegne potencijalno ugrožavajuće situacije i kako da traži pomoć kada mu je potrebna.</para>
<para>Možete mu pomoći i na način da:</para>
<para>· saslušate dijete i ne prekidate ga dok vam priča o tome što se dogodilo</para>
<para>· uvjerite ga da nije ono krivo i da je učinilo pravu stvar rekavši vam</para>
<para>· potražite pomoć nastavnika i školskog suradnika</para>
<para>· ne ohrabrujte dijete da se samo odupre tome (npr. „Vrati mu“!)</para>
<para>· potaknete dijete da se druži s prijateljima u školi i na putu u školu</para>
<para>· budite svjesni znakova i simptoma zastrašivanja, koje ne zanemarujete nego kontaktirate školu</para>
<para>· ne držite zastrašivanje tajnom</para>
<para>· potaknite pitanje uvođenja programa za suzbijanje nasilničkog ponašanja i zastrašivanja u školi</para>
<para>· pružite djetetu priliku da kaže što misli o tome</para>
<para>· okupite i druge roditelje te raspravite o problemu i načinu njegova suzbijanja</para>
<para>· predložite školski pravilnik za rješavanje sukoba – dokument u kojem se navodi kako se škola suočava s incidentom i rješava svaki incident</para>
<para>· dogovorite se da otpratite dijete u školu ako se nasilničko ponašanje događa na putu prema školi</para>
<para>· odvedite dijete na tečaj samoobrane ako to može pomoći njegovu samopouzdanju i osjećaju sigurnosti</para>
<para>· zapisujte sve incidente
Nadam se da će se situacija promijeniti i da će se Vaš sin u školi moći osjećati sigurno i zaštićeno, jer bi tako i trebalo biti.
<emphasis>Tea Knežević, bacc. univ. psyh.</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak je sustavno zlostavljan od strane vršnjaka, a škola ništa ne poduzima Moje dijete je sustavno od strane grupice od 5 vršnjaka zlostavljano u školi. Kuluminacija je bila kada su mu u 4. razredu u jednom nasilnom činu izbili prva dva zuba. 
    Ja sam slučaj prijavila prosvjetnoj inspekciji. Škola je sve napravila da slučaj zataška te su čak išli toliko daleko da su djete koje je teško ozlijedilo moje dijete nagovarali da laže te da ga nije on lupio nego da je moj dječak slučajno pao. O tome sam obavijestila prosvjetnu inspekciju. Škola je sve napravila da zataška slučaj i lagali su besrammno da se to dogodilo jer je moje dijete nespretno palo, a istina je bila da ga je drugi dječak, dok je moj sin stajao na penjalici, grubo gurnuo i on je na šipki penjalice izbio zube. Nakon više intervencija prosvjetna inspekcija je utvrdila da je škola lagala o navedenom incidentu i nastavnica koja je lagala bila je suspendirana. No tu priča ne završava, jer moje dijete i dalje zlostavljaju, no škola pere ruke, jer ti nasilni učenici imaju nasilne očeve s kojima škola ne želi imati posla, a s druge strane ne žele priznati da nisu u stanju prekinuti nasilje koje se sustavno događa. Što da radim? Majka
Draga mama,
Jako mi je žao što čujem da se Vaš sin nosi s takvim problemima u školi. Vidi se da ste brižna majka koja se trudi što više zaštiti svog sina u ovoj nepovoljnoj situaciji.
Kao što vjerojatno znate, škola je dužna i odgovorna osigurati djeci sigurnu okolinu u kojoj neće ispaštati zbog zlostavljanja pa bi se tako trebala pobrinuti i da spriječi nasilje koje je usmjereno na Vašeg sina. Nažalost, ponekad se događa da institucije ne reagiraju adekvatno pa da stoga roditelji moraju biti ti koji će osmišljavati načine kako da maksimalno zaštite svoje dijete u toj okolini.
Jako je dobro što ste o spomenutom incidentu bili obavijestili prosvjetnu inspekciju i na taj način poslali poruku da je nedopustivo da se tako bitne stvari zataškavaju ili se pokušava umanjiti njihov značaj.
Zlostavljanje od strane vršnjaka može kod djeteta potaknuti osjećaj uplašenosti, nesigurnosti, usamljenosti, nisko samopoštovanje te može imati brojne druge negativne posljedice. Upravo zbog toga važno je da budete ustrajni u traženju rješenja ove neugodne situacije i da, ukoliko dijete i dalje trpi zlostavljanje u školi, o tome ponovo obavijestite nadležne.
Dok institucije ne obave svoj dio posla važno je da Vi budete svome sinu podrška i da gradite odnos s njim. Također, bilo bi dobro da razgovarate s njim o tome kako može reagirati u situacijama kada dođe do nasilja od strane druge djece. Uvježbajte s njim kako da izbjegne potencijalno ugrožavajuće situacije i kako da traži pomoć kada mu je potrebna.
Možete mu pomoći i na način da:
· saslušate dijete i ne prekidate ga dok vam priča o tome što se dogodilo
· uvjerite ga da nije ono krivo i da je učinilo pravu stvar rekavši vam
· potražite pomoć nastavnika i školskog suradnika
· ne ohrabrujte dijete da se samo odupre tome (npr. „Vrati mu“!)
· potaknete dijete da se druži s prijateljima u školi i na putu u školu
· budite svjesni znakova i simptoma zastrašivanja, koje ne zanemarujete nego kontaktirate školu
· ne držite zastrašivanje tajnom
· potaknite pitanje uvođenja programa za suzbijanje nasilničkog ponašanja i zastrašivanja u školi
· pružite djetetu priliku da kaže što misli o tome
· okupite i druge roditelje te raspravite o problemu i načinu njegova suzbijanja
· predložite školski pravilnik za rješavanje sukoba – dokument u kojem se navodi kako se škola suočava s incidentom i rješava svaki incident
· dogovorite se da otpratite dijete u školu ako se nasilničko ponašanje događa na putu prema školi
· odvedite dijete na tečaj samoobrane ako to može pomoći njegovu samopouzdanju i osjećaju sigurnosti
· zapisujte sve incidente
Nadam se da će se situacija promijeniti i da će se Vaš sin u školi moći osjećati sigurno i zaštićeno, jer bi tako i trebalo biti.
Tea Knežević, bacc. univ. psyh.


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Dječak je sustavno zlostavljan od strane vršnjaka, a škola ništa ne poduzima

<para>
 "ti si zločest" ili "glupačo"), cendranja kad god joj nešto ne odgovara? zabrinuta mama
Draga zabrinuta mama,</para>
<para>Djeca ponekad ne znaju kako bi nam riječima izrazila neku svoju potrebu, misao ili osjećaj pa stoga reagiraju onako kako znaju, a ponekad je to, nažalost, način koji ste Vi opisali da reagira Vaša kćerka.</para>
<para>Također, jedna od karakteristika temperamenta vezana je uz intenzitet emocionalnih reakcija. Kada dijete nešto jako želi, a mi mu kažemo da ne može to dobiti, u tim situacijama može iskazivati snažne, intenzivne emocionalne reakcije. Važno je da ste svjesni da bi se to moglo dogoditi i da joj pomognete da se nauči nositi sa svojim emocijama i da nauči prihvatiti postavljen zahtjev ili granice u ponašanju.</para>
<para>Prvi korak u tome jest naučiti dijete da prepoznaje svoje emocije. To možete postići koristeći tehniku reflektiranja osjećaja, odnosno da imenujete osjećaje koje u nekom trenutku iskazuje. Npr. kada uočite da je ljuta možete joj empatično reći „čini mi se da si sad zbilja ljuta“. Ukoliko je potrebno, sljedeći korak odnosi se na postavljanje granice, npr. „ja nisam za vrijeđanje“. Nakon toga možete joj predložiti, ili još bolje – pokazati način kako bi mogla prikladno izraziti svoju ljutnju a da to nije vrijeđanje ili neka druga vrsta agresivnog ponašanja. Tek kada se smiri moguće je provjeriti s njom što je to što ju je naljutilo. Pri svemu tome važno je da se Vi ne dovedete u stanje snažnog emocionalnog naboja jer je tada puno teže ostati smiren i empatičan pa češće dolazi do sukoba.</para>
<para>To nije uvijek lako no uz uporno ponavljanje ovakvog pristupa to se može uvježbati i uvelike pomoći i Vama i Vašoj kćerki u izazovnim situacijama.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, bacc. univ. psyh.</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Djevojčica (6,5) ima ispade bijesa Poštovani! Da li je normalno da curica od 6,5 godina koja na jesen kreće u školu ima ispade bijesa prema roditeljima i mlađem bratu (3 god.) ? Ispadi bijesa poput vrištanja, vrijeđanja (npr. 
    "ti si zločest" ili "glupačo"), cendranja kad god joj nešto ne odgovara? zabrinuta mama
Draga zabrinuta mama,
Djeca ponekad ne znaju kako bi nam riječima izrazila neku svoju potrebu, misao ili osjećaj pa stoga reagiraju onako kako znaju, a ponekad je to, nažalost, način koji ste Vi opisali da reagira Vaša kćerka.
Također, jedna od karakteristika temperamenta vezana je uz intenzitet emocionalnih reakcija. Kada dijete nešto jako želi, a mi mu kažemo da ne može to dobiti, u tim situacijama može iskazivati snažne, intenzivne emocionalne reakcije. Važno je da ste svjesni da bi se to moglo dogoditi i da joj pomognete da se nauči nositi sa svojim emocijama i da nauči prihvatiti postavljen zahtjev ili granice u ponašanju.
Prvi korak u tome jest naučiti dijete da prepoznaje svoje emocije. To možete postići koristeći tehniku reflektiranja osjećaja, odnosno da imenujete osjećaje koje u nekom trenutku iskazuje. Npr. kada uočite da je ljuta možete joj empatično reći „čini mi se da si sad zbilja ljuta“. Ukoliko je potrebno, sljedeći korak odnosi se na postavljanje granice, npr. „ja nisam za vrijeđanje“. Nakon toga možete joj predložiti, ili još bolje – pokazati način kako bi mogla prikladno izraziti svoju ljutnju a da to nije vrijeđanje ili neka druga vrsta agresivnog ponašanja. Tek kada se smiri moguće je provjeriti s njom što je to što ju je naljutilo. Pri svemu tome važno je da se Vi ne dovedete u stanje snažnog emocionalnog naboja  jer je tada puno teže ostati smiren i empatičan pa češće dolazi do sukoba.
To nije uvijek lako no uz uporno ponavljanje ovakvog pristupa to se može uvježbati i uvelike pomoći i Vama i Vašoj kćerki u izazovnim situacijama.

   Tea Knežević, bacc. univ. psyh.


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica (6,5) ima ispade bijesa

<para>
 Poštovana/i liječnici, ljubazno Vas molim Vaše mušljenje u vezi sljedećeg: imam bebicu od 2,5 mjeseci, dojim je, porod je bio uredan, tt 3500 gr. Prvi mjesec beba je dobila 1 kg, a drugi mjesec 700 grama. Nije imala grčeve. U zadnjh mjesec dana bebica nema urednu stolicu, već se ista javlja svakih 7-8, a zadnja čak i nakon 9 dana i ista se javlja u vidu jakog proljeva. žute boje. Molim vas, da li je ta pojava uobičajena ili bih svoju bebicu trebala odvesti na određene preglede. Naime, rečeno mi je (od doktora i iskustva nekih majki) da je normalno da bebe nemaju stolicu po nekolko dana, čak do 14, međutim ja se pitam da li je to istina, odnosno kako je moguće da ima tako jak proljev, nakon izostanka stolice od 7-8 dana? Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru. S poštovanjem, mama S.
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana gospođo, na prehrani majčinim mlijekom stolice mogu biti brojne u tijeku 24 sata ili vrlo rijetke – svakih nekoliko dana.</para>
<para>Rekorder u mojoj dugogodišnjoj pedijatrijskoj praksi bio je tromjesečnjak sa stolicama svakih 14-17 dana, odlično je napredovao i nije pokazivao nikakve znakove da mu je to neki problem.</para>
<para>Konzistencija stolice na prehrani s majčinim mlijekom može također biti vrlo različita – od vrlo tvrde (koje otežavaju defekaciju), kašaste, žitke do “proljevaste” - rijetke ili vodenaste. Potonje stolice, koja su fiziološka pojava, ima i vaše dijete.</para>
<para>Nemojte brinuti.</para>
<para>
 <emphasis>Prim dr. sc. Zlatko Sabol, dr.med.</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec. pedijatar-subspecijalist dječje neurologije<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Bebica (2,5 mj.) ima stolicu svakih 7-8 dana, ali u vidu jakog proljeva U zadnjh mjesec dana bebica nema urednu stolicu, već se ista javlja svakih 7-8, a zadnja čak i nakon 9 dana i ista se javlja u vidu jakog proljeva. žute boje. 
   Poštovana/i liječnici, ljubazno Vas molim Vaše mušljenje u vezi sljedećeg: imam bebicu od 2,5 mjeseci, dojim je, porod je bio uredan, tt 3500 gr. Prvi mjesec beba je dobila 1 kg, a drugi mjesec 700 grama. Nije imala grčeve. U zadnjh mjesec dana bebica nema urednu stolicu, već se ista javlja svakih 7-8, a zadnja čak i nakon 9 dana i ista se javlja u vidu jakog proljeva. žute boje. Molim vas, da li je ta pojava uobičajena ili bih svoju bebicu trebala odvesti na određene preglede. Naime, rečeno mi je (od doktora i iskustva nekih majki) da je normalno da bebe nemaju stolicu po nekolko dana, čak do 14, međutim ja se pitam da li je to istina, odnosno kako je moguće da ima tako jak proljev, nakon izostanka stolice od 7-8 dana? Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru. S poštovanjem, mama S.


   Poštovana gospođo, na prehrani majčinim mlijekom stolice mogu biti brojne u tijeku  24 sata ili vrlo  rijetke – svakih nekoliko dana.
Rekorder u mojoj  dugogodišnjoj pedijatrijskoj praksi bio je tromjesečnjak  sa  stolicama  svakih  14-17  dana,  odlično je napredovao  i  nije  pokazivao nikakve  znakove  da mu  je to  neki problem.
Konzistencija stolice na prehrani s majčinim mlijekom može također biti vrlo različita – od  vrlo tvrde (koje otežavaju defekaciju), kašaste, žitke do  “proljevaste” -  rijetke ili vodenaste. Potonje stolice, koja su  fiziološka pojava, ima i vaše dijete.
Nemojte brinuti.

   Prim dr. sc. Zlatko Sabol, dr.med.
   
   spec. pedijatar-subspecijalist dječje neurologije
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Bebica (2,5 mj.) ima stolicu svakih 7-8 dana, ali u vidu jakog proljeva

<para>
 Poštovani! Rodila sam prije 2,5 mjeseca i djetetu je dijagnoza: Paresis Plexus Brachialis desne ruke, redovno idemo kod pedijatra na kontrole, ne znam da li je potrebno otići na pregled kod neuropedijatra, nitko nas ne šalje, a ja ipak želim učiniti sve za svoje dijete da se ta ruka koliko toliko izvježba. Ne može ju dići... idemo dva puta mjesečno na razvojnu gimnastiku. Da li je potreban pregled kod neuropedijatra? s poštovanjem, zabrinuta mama
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Pareza pleksusa brahijalisa je jedna od neuroloških porođajnih trauma u novorođenčeta i kao poremećaj pripada u područje dječje neurologije.</para>
<para>Neuropedijatar bi svakako trebao pratiti i procijeniti stupanj neurološkog oštećenja. </para>
<para>
 <emphasis>Prim dr. sc. Zlatko Sabol, dr.med.</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec. pedijatar-subspecijalist dječje neurologije<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Bebi je dijagnosticiran Paresis Plexus Brachialis. Trebmo li ići neuropedijatru? Rodila sam prije 2,5 mjeseca i djetetu je dijagnoza: Paresis Plexus Brachialis desne ruke, redovno idemo kod pedijatra na kontrole, ne znam da li je potrebno otići na pregled kod neuropedijatra. 
   Poštovani! Rodila sam prije 2,5 mjeseca i djetetu je dijagnoza: Paresis Plexus Brachialis desne ruke, redovno idemo kod pedijatra na kontrole, ne znam da li je potrebno otići na pregled kod neuropedijatra, nitko nas ne šalje, a ja ipak želim učiniti sve za svoje dijete da se ta ruka koliko toliko izvježba. Ne može ju dići... idemo dva puta mjesečno na razvojnu gimnastiku. Da li je potreban pregled kod neuropedijatra? s poštovanjem, zabrinuta mama


   Pareza pleksusa  brahijalisa je jedna od  neuroloških porođajnih trauma u novorođenčeta i kao poremećaj pripada u područje dječje neurologije.
Neuropedijatar bi svakako trebao pratiti i procijeniti stupanj neurološkog oštećenja.  

   Prim dr. sc. Zlatko Sabol, dr.med.
   
   spec. pedijatar-subspecijalist dječje neurologije
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
   
 Klinfo.hr 

Bebi je dijagnosticiran Paresis Plexus Brachialis. Trebmo li ići neuropedijatru?

<para>
 Sin moje prijateljice, dok smo na balkonu pile kavu, igrao se kraj nas i odjednom je na balkon dolepršao i isto tako brzo odlepršao golub. Pogledale smo u dječaka, a on je s prstima čačkao po golubljem izmetu, koji je bio rijedak (kao da je bio skupa s mokracom). Obje smo bile šokirane kad smo mu vidjele ručice i odmah smo ga oprale. Prijateljica kaže da je imao traga malo i po usnama pa nas je strah što ako je taj golublji izmet i mokraću stavio u usta i pojeo. Što bi mu se moglo desiti? Hvala unaprijed i molimo za što brži odgovor jer nas je strah... Lijep pozdrav! HF
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana, nadam se da sada već sa svojom prijateljicom prepričavate “nesreću” njenog sina odnosno njegov bliski susret s golubinjim izmetom kao zgodnu dogodovštinu.</para>
<para>Normalno da se ništa neće dogoditi. Zamislite samo koliko puta dijete svoje ruke koje je povlačio po zemlji i podu stavi u usta, slasno se oblizujući. To, nažalost, ne možemo izbjeću u djetetovom istraživanju svijeta oko sebe.</para>
<para>
 <emphasis>Prim dr. sc. Zlatko Sabol, dr.med.</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec. pedijatar-subspecijalist dječje neurologije<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </emphasis>
</para>

Dijete je stavilo u usta golublji izmet. Ima li opasnosti? Prijateljica kaže da je imao traga malo i po usnama pa nas je strah što ako je taj golublji izmet i mokraću stavio u usta i pojeo.Lijep pozdrav! Dogodila se jedna neugodna i neočekivana nesreća. 
    Sin moje prijateljice, dok smo na balkonu pile kavu, igrao se kraj nas i odjednom je na balkon dolepršao i isto tako brzo odlepršao golub. Pogledale smo u dječaka, a on je s prstima čačkao po golubljem izmetu, koji je bio rijedak (kao da je bio skupa s mokracom). Obje smo bile šokirane kad smo mu vidjele ručice i odmah smo ga oprale. Prijateljica kaže da je imao traga malo i po usnama pa nas je strah što ako je taj golublji izmet i mokraću stavio u usta i pojeo. Što bi mu se moglo desiti? Hvala unaprijed i molimo za što brži odgovor jer nas je strah... Lijep pozdrav! HF


   Poštovana, nadam se da sada već sa svojom prijateljicom prepričavate “nesreću” njenog  sina  odnosno njegov bliski susret s golubinjim izmetom kao  zgodnu dogodovštinu.
Normalno da se ništa neće dogoditi. Zamislite samo koliko puta dijete svoje ruke koje je povlačio po zemlji i podu stavi u usta, slasno se oblizujući. To, nažalost, ne možemo  izbjeću u  djetetovom istraživanju svijeta oko sebe.

   Prim dr. sc. Zlatko Sabol, dr.med.
   
   spec. pedijatar-subspecijalist dječje neurologije
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
      
   
 Klinfo.hr 

Dijete je stavilo u usta golublji izmet. Ima li opasnosti?

<para>
 Poštovana, beba će sad 6 mjeseci i početkom petog mjeseca počeli smo s dohranom. Ujutro papa malo kašice voćne, a sredinom mjeseca smo počeli davati žitne kašice, onako predvečer. Sa stolicom je sve ok. Dojim ga još. Na spavanje ide oko 8 i zaspi na dojci. Do nekih 12 sati spava mirno, zatim počne gunđat, nekad i plače lagano. Nekad ga smirim na dojci a nekad ga okrenem potrbuške i tako ga nosim da se smiri. Zna kad ga tako okrenem, puštat vjetrove. To se tijekom noći ponavlja par puta. Kako da mu pomognem? Te kako da spriječim toliko buđenje? Nekoliko se puta probudio po noći i jako je plakao i vikao. Kad ga primim gura se i otima, sve kroz san. Teško ga je smirit. Ne pomaže niti papanje, niti nošenje.... Zašto se to događa? Jel nešto sanja? Kako da ga smirim što prije? Hvala. Vriskica
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Poštovani, Moje dijete ima punih 7 mjeseci i unazad mjesec dana se borimo s problemima sa spavanjem. Sa puna 4 mjeseca je počela spavati cijelu noć, bez prekida 10-12 sati i bez traženja boce (uredno napreduje i bez noćnog obroka). To je trajalo puna 2 mjeseca. S punih 6 mjeseci kreću problemi koji postaju sve jače izraženi. U početku su to bila 2-3 buđenja koja su ušuškavanjem, maženjem i dudom završavala za nekoliko minuta i nastavila je spavati. Zadnjih tjedan dana su to buđenja svakih cca sat vremena i najčešće je ne možemo više uspavati sat-dva, nekad i 3 sata. Pri tom je izrazito nervozna i cendrava, a ponekad se i jako rasplače. Vidno je umorna, ali i nervozna jer bi spavala, a "ne može". Zubi još nisu niti na vidiku, a simptomi zubića su prisutni unazad 3 mjeseca. Uz sumnju na bol zbog zuba, dala sam u 2 navrata čepić, ali nije pomogao, buđenje i nervoza su tih noći davanja čepića, nastavljene. Samo jednom do sad se probudila uz vrisak (pretpostavljam ružan san?). Molim Vas savjet kako da je umirimo kad se tako probudi i uznemiri i mišljenje o čemu se ovdje radi? Unaprijed hvala! L.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovane mame, kolegica dr. Kovač Šižgorić i ja već smo više puta odgovarali na slična pitanja o “problemima” spavanja u dojenčadi (linkove na starije odgovore pronađite ispod ovog odgovora). <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Spavanje kao psihoneurološka funkcija sazrijeva od novorođenačke do odrasle dobi i na nju mogu utjecati brojni vanjski i unutarnji faktori. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Procijenjujem da se u oba slučaja radi o zdravim bebama. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Savjetujem da slijedite svoj roditeljski instikt – pokušajte smiriti dijete na dojci, uzeti ga u naručje, maziti ga, pjevati mu tiho. Najvažnije je da pri tome vi ne pokazujete nervozu i nestrpljenje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>I svakako potražite opširnije o vom problemu na sljedećim linkovima:<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/118/585/beba-starosti-3-mjeseca-nema-uspostavljen-ritam-spavanja-i-hranjenja">https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/118/585/beba-starosti-3-mjeseca-nema-uspostavljen-ritam-spavanja-i-hranjenja</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/118/401/beba-i-problemi-s-dnevnim-spavanjem">https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/118/401/beba-i-problemi-s-dnevnim-spavanjem</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/118/148/poremecaji-spavanja-kod-djece-do-2-godine">https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/118/148/poremecaji-spavanja-kod-djece-do-2-godine</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prim dr. sc. Zlatko Sabol, dr.med.</emphasis>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>spec. pedijatar-subspecijalist dječje neurologije<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr">Poliklinika za dječje bolesti Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Beba se budi nekoliko puta tijekom noći i teško ju je umiriti Nekoliko se puta probudio po noći i jako je plakao i vikao. Kad ga primim gura se i otima, sve kroz san. Teško ga je smirit. Ne pomaže niti papanje, niti nošenje.... 
   Poštovana, beba će sad 6 mjeseci i početkom petog mjeseca počeli smo s dohranom. Ujutro papa malo kašice voćne, a sredinom mjeseca smo počeli davati žitne kašice, onako predvečer. Sa stolicom je sve ok. Dojim ga još. Na spavanje ide oko 8 i zaspi na dojci. Do nekih 12 sati spava mirno, zatim počne gunđat, nekad i plače lagano. Nekad ga smirim na dojci a nekad ga okrenem potrbuške i tako ga nosim da se smiri. Zna kad ga tako okrenem, puštat vjetrove. To se tijekom noći ponavlja par puta. Kako da mu pomognem? Te kako da spriječim toliko buđenje? Nekoliko se puta probudio po noći i jako je plakao i vikao. Kad ga primim gura se i otima, sve kroz san. Teško ga je smirit. Ne pomaže niti papanje, niti nošenje.... Zašto se to događa? Jel nešto sanja? Kako da ga smirim što prije? Hvala. Vriskica
   
   
   Poštovani, Moje dijete ima punih 7 mjeseci i unazad mjesec dana se borimo s problemima sa spavanjem. Sa puna 4 mjeseca je počela spavati cijelu noć, bez prekida 10-12 sati i bez traženja boce (uredno napreduje i bez noćnog obroka). To je trajalo puna 2 mjeseca. S punih 6 mjeseci kreću problemi koji postaju sve jače izraženi. U početku su to bila 2-3 buđenja koja su ušuškavanjem, maženjem i dudom završavala za nekoliko minuta i nastavila je spavati. Zadnjih tjedan dana su to buđenja svakih cca sat vremena i najčešće je ne možemo više uspavati sat-dva, nekad i 3 sata. Pri tom je izrazito nervozna i cendrava, a ponekad se i jako rasplače. Vidno je umorna, ali i nervozna jer bi spavala, a "ne može". Zubi još nisu niti na vidiku, a simptomi zubića su prisutni unazad 3 mjeseca. Uz sumnju na bol zbog zuba, dala sam u 2 navrata čepić, ali nije pomogao, buđenje i nervoza su tih noći davanja čepića, nastavljene. Samo jednom do sad se probudila uz vrisak (pretpostavljam ružan san?). Molim Vas savjet kako da je umirimo kad se tako probudi i uznemiri i mišljenje o čemu se ovdje radi? Unaprijed hvala! L.
   
   
   
   Poštovane mame, kolegica dr. Kovač Šižgorić i ja već smo više puta odgovarali na slična pitanja o “problemima” spavanja u dojenčadi (linkove na starije odgovore pronađite ispod ovog odgovora). 
   Spavanje kao psihoneurološka funkcija sazrijeva od novorođenačke do odrasle dobi i na nju mogu utjecati brojni vanjski i unutarnji faktori. 
   Procijenjujem da se u oba slučaja radi o zdravim bebama. 
   Savjetujem da slijedite svoj roditeljski instikt – pokušajte smiriti dijete na dojci, uzeti ga u naručje, maziti ga, pjevati mu tiho. Najvažnije je da pri tome vi ne pokazujete nervozu i nestrpljenje.
   I svakako potražite opširnije o vom problemu na sljedećim linkovima:
   
   https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/118/585/beba-starosti-3-mjeseca-nema-uspostavljen-ritam-spavanja-i-hranjenja
   
   https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/118/401/beba-i-problemi-s-dnevnim-spavanjem
   
   https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/118/148/poremecaji-spavanja-kod-djece-do-2-godine
   
   
   
      Prim dr. sc. Zlatko Sabol, dr.med.
   
   spec. pedijatar-subspecijalist dječje neurologije
      Poliklinika za dječje bolesti Sabol
   
 Klinfo.hr 

Beba se budi nekoliko puta tijekom noći i teško ju je umiriti

<para>
 Poštovani, moj sin star je 8 mjeseci. Spava cijelu noć, rijetko se budi, ali zato su nam dnevna spavanja nikakva, ravna nuli. Naočigled mu se spava, ali kad ga odnesem u sobu, ušuškam, i izađem, od počne plakati, probali smo svakakve načine kako ga uspavati, on zaspi, ali se budi nakon 20 minuta. Što da radim kako bi dijete spavalo danju, jer još je mali da ne spava po danu. Još ga dojim, ali samo ujutro i navečer, dudu ne prihvaća, niti bočicu, nikad nije. Ima 9 kg i 77 cm. Unaprijed hvala! D.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana, Vaše dijete lijepo napreduje i očito mu je 20-tak minuta dnevnog spavanja (po nekoliko puta) dovoljno, tim više što prespava cijelu noć. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Ritam budnost-spavanje u dojenčadi i male djece je različit. Ne vidim nikakav problem niti potrebu da inzistirate da dijete “mora” spavati preko dana i po par sati jer to tako rade druge bebe.</para>
<para>O spavanju smo do sada u više navrata odgovarali na pitanja zabrinutih mama te Vas upućujem na internetske stranice: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/118/401/beba-i-problemi-s-dnevnim-spavanjem">https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/118/401/beba-i-problemi-s-dnevnim-spavanjem</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prim. dr. sc. Zlatko Sabol, dr. med.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar – subspec. dječje neurologije <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Beba od 8 mjeseci spava noću, ali danju ne želi Spava cijelu noć, rijetko se budi, ali zato su nam dnevna spavanja nikakva, ravna nuli. Naočigled mu se spava, ali kad ga odnesem u sobu, ušuškam, i izađem, od počne plakati. 
   Poštovani, moj sin star je 8 mjeseci. Spava cijelu noć, rijetko se budi, ali zato su nam dnevna spavanja nikakva, ravna nuli. Naočigled mu se spava, ali kad ga odnesem u sobu, ušuškam, i izađem, od počne plakati, probali smo svakakve načine kako ga uspavati, on zaspi, ali se budi nakon 20 minuta. Što da radim kako bi dijete spavalo danju, jer još je mali da ne spava po danu. Još ga dojim, ali samo ujutro i navečer, dudu ne prihvaća, niti bočicu, nikad nije. Ima 9 kg i 77 cm. Unaprijed hvala! D.
   
   Poštovana, Vaše dijete lijepo napreduje i očito mu je 20-tak minuta dnevnog spavanja (po nekoliko puta) dovoljno, tim više što prespava cijelu noć.  
   Ritam  budnost-spavanje u dojenčadi i male djece je različit. Ne vidim nikakav problem  niti potrebu da inzistirate da dijete “mora” spavati preko dana i po par sati jer to tako rade druge bebe.
O  spavanju  smo  do  sada  u više navrata  odgovarali na pitanja zabrinutih mama te Vas upućujem na  internetske stranice: https://klinfo.rtl.hr/pedijatar/118/401/beba-i-problemi-s-dnevnim-spavanjem
   
   Prim. dr. sc. Zlatko Sabol, dr. med.spec. pedijatar – subspec. dječje neurologije 
   
   
      Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol
   
 Klinfo.hr 

Beba od 8 mjeseci spava noću, ali danju ne želi

<para> Da li moje dijete treba uzimati terapiju koja bi trajala dvije godine s tim da je nalaz eeg-a uredan i treba li moje dijete raditi MRI ili još neke pretrage?</para>
<para>
 Poštovani, imam kćer koja u sedmom mjesecu puni tri godine. Prošle godine u trećem mjesecu je imala napad febrilnih konvulzija pri temperaturi 39.5, nakon toga su se ponovile mjesec dana kasnije sa temperaturom 38 C. Njena neuropedijatrica je tada rekla da ako se opet desi da će joj uvesti terapiju fenobarbitonom. Konvulzije su se nažalost opet evo sada nakon godinu dan vratile. Da li moje dijete treba uzimati terapiju koja bi trajala dvije godine s tim da je nalaz eeg-a uredan i treba li moje dijete raditi MRI ili još neke pretrage? S.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana, osobno ne bih uvodio terapiju s phenobarbitonom, bez obzira na treći napadaj febrilnih konvulzija. EEG je uredan. Treba djevojčicu samo klinički i elektroencefalografski pratiti uz intermitentnu zaštitu s diazepam rektalnim klizmama koje vam je, pretpostavljam, vaša neuropedijatrica već preporučiila.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Prim. dr. sc. Zlatko Sabol, dr. med.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>spec. pedijatar-subspec. dječje neurologije</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Febrilne konvulzije i terapija Phenobarbitonom Konvulzije su se nažalost opet evo sada nakon godinu dan vratile.  Da li moje dijete treba uzimati terapiju koja bi trajala dvije godine s tim da je nalaz eeg-a uredan i treba li moje dijete raditi MRI ili još neke pretrage?

   Poštovani, imam kćer koja u sedmom mjesecu puni tri godine. Prošle godine u trećem mjesecu je imala napad febrilnih konvulzija pri temperaturi 39.5, nakon toga su se ponovile mjesec dana kasnije sa temperaturom 38 C. Njena neuropedijatrica je tada rekla da ako se opet desi da će joj uvesti terapiju fenobarbitonom. Konvulzije su se nažalost opet evo sada nakon godinu dan vratile. Da li moje dijete treba uzimati terapiju koja bi trajala dvije godine s tim da je nalaz eeg-a uredan i treba li moje dijete raditi MRI ili još neke pretrage? S.
   
   
   Poštovana, osobno ne bih uvodio terapiju s phenobarbitonom, bez obzira na treći napadaj febrilnih konvulzija. EEG  je  uredan. Treba djevojčicu samo  klinički i elektroencefalografski pratiti uz intermitentnu zaštitu s diazepam rektalnim klizmama koje vam je, pretpostavljam, vaša neuropedijatrica  već preporučiila.
   Prim. dr. sc. Zlatko Sabol, dr. med.spec. pedijatar-subspec.  dječje neurologije

   
      Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol
   


   
   
 Klinfo.hr 

Febrilne konvulzije i terapija Phenobarbitonom

<para> Bili smo kod liječnika i on je ustanovio da je to neki dermatitis.</para>
<para>
 Poštovanje. Bebica mi je stara 6,5 mjeseci. Prije mjesec dana osjetila sam joj na laktu hrapavu površinu, da bi se prije 4 dana to proširilo iznad i ispod lakta. Praćeno je laganim crvenilom sa sitnim točkicama. Bili smo kod liječnika i on je ustanovio da je to neki dermatitis. Ono što bi me zanimalo je uzrok tog dermatitisa. Prije mjesec dana počela sam ju dohranjivati voćnim kašicama i povrtnim, a od novih namirnica dala sam mu Hippov frutolino napravljen s vodom. Ima li dermatitis veze s hranom? Je li izlječiv? Pedijatar nam je propisao Plimikol i Bepanten kremu. Hvala puno! Mama A.
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Iako je vrlo nezahvalno govoriti o kožnim promjenama samo prema opisu, vjerojatno se kod vaše bebe radi o atopijskom dermatitisu. Atopijski dermatitis je pretežno alergijska bolest i smatra se da je alergija na hranu uzrok 37% atopijskog dermatitisa. Alergeni koji uzrokuju 90% alergijskih reakcija su mlijeko, jaja, soja, gluten, kikiriki, orašasti plodovi, ribe i školjke. Bilo bi dobro da dojite vaše dijete i nastojite dojenje održati do godine dana.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Atopijski dermatitis je upalna bolest kože i procjenjuje se da od nje boluje oko 15 % djece predškolske i školske dobi. Naziv atopija znači da je riječ o nasljednoj sklonosti alergijskoj reakciji, iako se alergija ne može dokazati u svih bolesnika s ovom bolešću. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Niste napisali da li postoji alergija u vašoj obitelji, jer se nasljeđuje sklonost promjenjenoj (alergijskoj) reakciji na uobičajene alergene okoline. Alergološka obrada se može učiniti u svako životno doba. Njome možete dokazati preosjetljivost na uobičajene alergene, no najbolji pokazatelj je reakcija vašeg djeteta na određene alergene koje unosite hranom. Obratite pozornost na pogoršanje kožnih promjena ili pojavu probavnih smetnji nakon unošenja nekih namirnica. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Atopijski dermatitis nije opasna bolest, ali je često dugotrajna i vrlo dosadna, obilježena je razdobljima poboljšanja i pogoršanja. U većini slučajeva prolazi nakon 10-te godine života ili puberteta, no često se nastavlja i u odraslu dob.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

Atopijski dermatitis na laktovima kod bebe. Ima li veze s prehranom? Prije mjesec dana osjetila sam joj na laktu hrapavu površinu, da bi se prije 4 dana to proširilo iznad i ispod lakta. Praćeno je laganim crvenilom sa sitnim točkicama.  Bili smo kod liječnika i on je ustanovio da je to neki dermatitis.

   Poštovanje. Bebica mi je stara 6,5 mjeseci. Prije mjesec dana osjetila sam joj na laktu hrapavu površinu, da bi se prije 4 dana to proširilo iznad i ispod lakta. Praćeno je laganim crvenilom sa sitnim točkicama. Bili smo kod liječnika i on je ustanovio da je to neki dermatitis. Ono što bi me zanimalo je uzrok tog dermatitisa. Prije mjesec dana počela sam ju dohranjivati voćnim kašicama i povrtnim, a od novih namirnica dala sam mu Hippov frutolino napravljen s vodom. Ima li dermatitis veze s hranom? Je li izlječiv? Pedijatar nam je propisao Plimikol i Bepanten kremu. Hvala puno! Mama A.
   
   Iako je vrlo nezahvalno govoriti o kožnim promjenama samo prema opisu, vjerojatno se kod vaše bebe radi o atopijskom dermatitisu. Atopijski dermatitis je pretežno alergijska bolest i smatra se da je alergija na hranu uzrok 37% atopijskog dermatitisa. Alergeni koji uzrokuju 90% alergijskih reakcija su mlijeko, jaja, soja, gluten, kikiriki, orašasti plodovi, ribe i školjke. Bilo bi dobro da dojite vaše dijete i nastojite dojenje održati do godine dana.
   Atopijski dermatitis je upalna bolest kože i procjenjuje se da od nje boluje oko 15 % djece predškolske i školske dobi. Naziv atopija znači da je riječ o nasljednoj sklonosti alergijskoj reakciji, iako se alergija ne može dokazati u svih bolesnika s ovom bolešću. 
   Niste napisali da li postoji alergija u vašoj obitelji, jer se nasljeđuje sklonost promjenjenoj (alergijskoj) reakciji na uobičajene alergene okoline. Alergološka obrada se može učiniti u svako životno doba. Njome možete dokazati preosjetljivost na uobičajene alergene, no najbolji pokazatelj je reakcija vašeg djeteta na određene alergene koje unosite hranom. Obratite pozornost na pogoršanje kožnih promjena ili pojavu probavnih smetnji nakon unošenja nekih namirnica. 
   Atopijski dermatitis nije opasna bolest, ali je često dugotrajna i vrlo dosadna, obilježena je razdobljima poboljšanja i pogoršanja. U većini slučajeva prolazi nakon 10-te godine života ili puberteta, no često se nastavlja i u odraslu dob.
   dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar
   
      Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol
   
 Klinfo.hr 

Atopijski dermatitis na laktovima kod bebe. Ima li veze s prehranom?

<para>
 Poštovanje! Moja je kći stara osam godina i prije mjesec dana je po nalazu krvi imala pravu gripu s tim da je jako visoka temperatura bila samo jedan dan do 39.7, imala je leukocite 3.1 i mene to malo brine. Doktorica je nakon bolesti nije poslala na ponavljanje krvne slike jer kaže da nema potrebe. Sad 4 tjedna nakon gripe, jedne večeri imala je temperaturu 38 i drugi dan opet navečer 37.5 i sad dalje ništa. Lijepo vas molim da mi kažete može li to biti povezano s onom gripom i onim krvnim nalazom?!? Nema nikakve druge znakove bolesti ili bilo kakve prehlade. Puno Vam hvala na odgovoru. KT
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Snižene vrijednosti leukocita obično susrećemo kod virusnih infekcija, pa tako i gripe. Ako se vaša djevojčica lijepo oporavila nakon gripe, nije bilo potrebe za dodatnim pretragama. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Povišena temperatura četiri tjedna nakon gripe nije povezana sa predhodnom bolešću. Teško je prosuditi o čemu se sada radi. Predlažem da posjetite liječnika koji će pregledati dijete i odlučiti da li je potrebno učiniti pretrage (krvnu sliku, urin, urinokulturu, obriske nosa, ždrijela..)<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
</para>

Pojava temperature mjesec dana nakon preboljene gripe Doktorica je nakon bolesti nije poslala na ponavljanje krvne slike jer kaže da nema potrebe. Sad 4 tjedna nakon gripe, jedne večeri imala je temperaturu 38 i drugi dan opet navečer 37.5. 
   Poštovanje! Moja je kći stara osam godina i prije mjesec dana je po nalazu krvi imala pravu gripu s tim da je jako visoka temperatura bila samo jedan dan do 39.7, imala je leukocite 3.1 i mene to malo brine. Doktorica je nakon bolesti nije poslala na ponavljanje krvne slike jer kaže da nema potrebe. Sad 4 tjedna nakon gripe, jedne večeri imala je temperaturu 38 i drugi dan opet navečer 37.5 i sad dalje ništa. Lijepo vas molim da mi kažete može li to biti povezano s onom gripom i onim krvnim nalazom?!? Nema nikakve druge znakove bolesti ili bilo kakve prehlade. Puno Vam hvala na odgovoru. KT
   
   Snižene vrijednosti leukocita obično susrećemo kod virusnih infekcija, pa tako i gripe. Ako se vaša djevojčica lijepo oporavila nakon gripe, nije bilo potrebe za dodatnim pretragama. 
   Povišena temperatura četiri tjedna nakon gripe nije povezana sa predhodnom bolešću. Teško je prosuditi o čemu se sada radi. Predlažem da posjetite liječnika koji će pregledati dijete i odlučiti da li je potrebno učiniti pretrage (krvnu sliku, urin, urinokulturu, obriske nosa, ždrijela..)
   dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar
   
      Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol
   


   
   
 Klinfo.hr 

Pojava temperature mjesec dana nakon preboljene gripe

<para>
 Moja curica od 6 godina i 3 mjeseca danas je dobila MO-PA-RU i dobila je temperaturu. Koliko će trajati i trebam li ići pedijatru?Temperatura je lagana, 37,2. Unaprijed hvala. TV
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>Poštovana,</para>
<para>temperatura 37.2 nije zbog cijepljenja. Nakon cijepljenja MPR cjepivom nema neposredne reakcije, dakle odmah nakon cijepljenja. Ako se reakcija javi, obično se to događa 10-14 dana nakon cijepljenja.</para>
<para>Ako vaša djevojčica ima temperaturu radi se vjerojatno o nekom virusnom ili bakterijskom infektu, pa prema stanju djeteta odlučite o posjeti pedijatru.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.poliklinika-sabol.hr/">Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol</ulink>
 </emphasis>
</para>

MO-PA-RU cijepljenje i pojava blage temperature Moja curica od 6 godina i 3 mjeseca danas je dobila MO-PA-RU i dobila je temperaturu. Koliko će trajati i trebam li ići  pedijatru? 
   Moja curica od 6 godina i 3 mjeseca danas je dobila MO-PA-RU i dobila je temperaturu. Koliko će trajati i trebam li ići  pedijatru?Temperatura je lagana, 37,2. Unaprijed hvala. TV
   
   Poštovana,
temperatura 37.2  nije zbog cijepljenja. Nakon cijepljenja MPR cjepivom nema neposredne reakcije, dakle odmah nakon cijepljenja. Ako se reakcija javi, obično se to događa 10-14 dana nakon cijepljenja.
Ako vaša djevojčica ima temperaturu radi se vjerojatno o nekom virusnom ili bakterijskom infektu, pa prema stanju djeteta odlučite o posjeti pedijatru.
   dr. Svjetlana Bela Klancir,  spec.pedijatar

   
      Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol
   
 Klinfo.hr 

MO-PA-RU cijepljenje i pojava blage temperature

<para>
 . U pregovorima smo da li to ispravljati ili ne, pa me zanima i Vaše mišljenje. Hvala unaprijed na odgovoru.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>svakako bi bilo bolje da djevojčica ima pravilan hvat olovke. On naime omogućava vrlo finu i preciznu grafomotornu izvedbu. Koliko je važan pravilan hvat olovke vidljivo je posebno u višim razredima kada se povećava količina gradiva, a samim time i količina teksta koji treba zapisivati.</para>
<para>Nepravilan hvat rezultirat će bržim zamorom prilikom pisanja, bojanja i crtanja, te linijama neujednačene kvalitete. Obratite pažnju i na pravilno držanje tijela vašeg djeteta dok piše, budući da nepravilan hvat olovke za posljedicu može imati i nepravilno držanje tijela. Naime, često se događa da dijete nepravilnim hvatom samo sebi zaklanja ono što piše pa taj problem pokušava riješiti na manje poželjne načine (sjedi pogrbljeno, okreće teku).</para>
<para>Kako Vaše dijete još nije krenulo u školu sigurno još i nije fiksiralo hvat olovke. Probajte do pravilnog hvata doći primjenom specijalnih pomagala za pisanje koji ne dozvoljavaju nepravilan hvat. Dobra predvježba bila bi igra kvačicama za veš koje se hvataju samo sa dva prsta. Na taj način osnažit ćete ta dva prstića i postići pravilan položaj šake za pisanje.</para>

Djevojčica drži olovku s pet prstiju. Trebamo li to ispravljati? Poštovani, djevojčica ima 5,5 godina i grafomotorika joj je dobro razvijena (kažu odgajateljice u vrtiću i logopedica koja je radila s njom), međutim nepravilno drži olovku (sa svih 5 prstiju) i kaže da joj je tako lakše, a isto tako piše i njen otac 
   . U pregovorima smo da li to ispravljati ili ne, pa me zanima i Vaše mišljenje. Hvala unaprijed na odgovoru.

Poštovana,
svakako bi bilo bolje da djevojčica ima pravilan hvat olovke. On naime omogućava vrlo finu i preciznu grafomotornu izvedbu. Koliko je važan pravilan hvat olovke vidljivo je posebno u višim razredima kada se povećava količina gradiva, a samim time i količina teksta koji treba zapisivati.
Nepravilan hvat rezultirat će bržim zamorom prilikom pisanja, bojanja i crtanja, te linijama neujednačene kvalitete. Obratite pažnju i na pravilno držanje tijela vašeg djeteta dok piše, budući da nepravilan hvat olovke za posljedicu može imati i nepravilno držanje tijela. Naime, često se događa da dijete nepravilnim hvatom samo sebi zaklanja ono što piše pa taj problem pokušava riješiti na manje poželjne načine (sjedi pogrbljeno, okreće teku).
Kako Vaše dijete još nije krenulo u školu sigurno još i nije fiksiralo hvat olovke. Probajte do pravilnog hvata doći primjenom specijalnih pomagala za pisanje koji ne dozvoljavaju nepravilan hvat. Dobra predvježba bila bi igra kvačicama za veš koje se hvataju samo sa dva prsta. Na taj način osnažit ćete ta dva prstića i postići pravilan položaj šake za pisanje. Klinfo.hr 

Djevojčica drži olovku s pet prstiju. Trebamo li to ispravljati?

<para>
 Dječak (rođen 3700g i 52cm) na redovnoj kontroli sa 9 mjeseci, pedijatar je zaključio da slabije napreduje (7950g i 75,5cm) i izdao uputnicu za analizu stolice na mast i škrob te uputnicu za gastroenterologa dana 25.03. Nalaz je bio pozitivan na oboje, prije pregleda vagan je 8800g i 76cm (sa 11 mj),a na pregledu kod specijalistice rekla je sljedeće: "Ne hranite ga dovoljno kalorično. Dajte mu zaprške, žumanjak, pudinge...Vjerovatno nije ništa sa djetetom, ali ćemo ponoviti analizu stolice i uraditi analizu krvi (AGA,JGA,EMR) pa na kontrolu za mjesec dana. Dijete je na NAN 2, ima 4 obroka dnevno. Pitanje: Slažete li se sa onim što je izrekla specijalistica? Molim vaše mišljenje. Unaprijed hvala. MM
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>načelno, specijalistica Vam je dala dobar savjet samo što nutricionist to može bolje objasniti i dati bolje primjere.</para>
<para>U svakom slučaju, ukoliko dijete ne napreduje uredno samo zbog nedovoljnog energetskog i nutritivnog unosa onda je „lijek“ hraniti ga nešto konkretnijom prehranom. Ovo bi se lijepše moglo objasniti na način da ne izbjegavate kvalitetne masnoće (maslinovo, laneno, suncokretovo, bučino ulje i malsac) te da iste dodate u 2 do 3 obroka, jednu čajnu žličicu. Da bazu svakog obroka svedete na škrobnu namirnicu (krumpir ili neka žitarica: riža, pšenica, kukuruz, zob i dr.) i da sve obroke uvijek pripremate na način da ih učinite što hranjivijim u svakom pogledu (i energetski – ugljikohidrati + masti, i nutritivno: bjelančevine (meso, riba) +voće+ povrće ), a kao dodatak eventualno možete u prehranu uvesti multivitamin i mineral adekvatan dobi.</para>
<para>Stoga, birajte kvalitetne načine da svome djetetu obogatite svako jelo i time cijeli jelovnik, a ukoliko ni onda ne počne adekvatno dobivat na tjelesnoj masi, dobro bi bilo da ipak odete gastroenterologu i nutricionistu (npr. u Kliniku za dječje bolesti u Klaićevoj) koji se bave upravo ovakvim slučajevima i koji će pratiti i konačno riješiti problem.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Beba ne napreduje kako bi mogla. Trebam li je "kaloričnije" hraniti i kako? Poštovana, prije pitanja uvod. 
    Dječak (rođen 3700g i 52cm) na redovnoj kontroli sa 9 mjeseci, pedijatar je zaključio da slabije napreduje (7950g i 75,5cm) i izdao uputnicu za analizu stolice na mast i škrob te uputnicu za gastroenterologa dana 25.03. Nalaz je bio pozitivan na oboje, prije pregleda vagan je 8800g i 76cm (sa 11 mj),a na pregledu kod specijalistice rekla je sljedeće: "Ne hranite ga dovoljno kalorično. Dajte mu zaprške, žumanjak, pudinge...Vjerovatno nije ništa sa djetetom, ali ćemo ponoviti analizu stolice i uraditi analizu krvi (AGA,JGA,EMR) pa na kontrolu za mjesec dana. Dijete je na NAN 2, ima 4 obroka dnevno. Pitanje: Slažete li se sa onim što je izrekla specijalistica? Molim vaše mišljenje. Unaprijed hvala. MM

Poštovana,
načelno, specijalistica Vam je dala dobar savjet samo što nutricionist to može bolje objasniti i dati bolje primjere.
U svakom slučaju, ukoliko dijete ne napreduje uredno samo zbog nedovoljnog energetskog i nutritivnog unosa onda je „lijek“ hraniti ga nešto konkretnijom prehranom. Ovo bi se lijepše moglo objasniti na način da ne izbjegavate kvalitetne masnoće (maslinovo, laneno, suncokretovo, bučino ulje i malsac) te da iste dodate u 2 do 3 obroka, jednu čajnu žličicu. Da bazu svakog obroka svedete na škrobnu namirnicu (krumpir ili neka žitarica: riža, pšenica, kukuruz, zob i dr.) i da sve obroke uvijek pripremate na način da ih učinite što hranjivijim u svakom pogledu (i energetski – ugljikohidrati + masti, i nutritivno: bjelančevine (meso, riba) +voće+ povrće ), a kao dodatak eventualno možete u prehranu uvesti multivitamin i mineral adekvatan dobi.
Stoga, birajte kvalitetne načine da svome djetetu obogatite svako jelo i time cijeli jelovnik, a ukoliko ni onda ne počne adekvatno dobivat na tjelesnoj masi, dobro bi bilo da ipak odete gastroenterologu i nutricionistu (npr. u Kliniku za dječje bolesti u Klaićevoj) koji se bave upravo ovakvim slučajevima i koji će pratiti i konačno riješiti problem.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      
Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

TENA NISETEO

Beba ne napreduje kako bi mogla. Trebam li je "kaloričnije" hraniti i kako?

<para>
 Ta ista djevojčica još dan danas ne jede ništa i imamo iste probleme čak i neke nove već se počela povremeno javljati temperatura bez razloga itd. Sad je već to dijete od osam godina i veoma je pametna i nadasve TVRDOGLAVA, u školi odlična učenica i ja se čudim kako uopće ona to sve uspijeva sa malo slatkog i malo juhice ili hrenovaka. Molim vas recite što dalje? Da li da idem negdje dalje ili? Njezina doktorica kad to sve spomenem kaže da ona pojede koliko je njoj dovoljno, ali vjerujte nije to tako... S mojom kćeri se da lijepo pričati i sve ona razumije, ali jednostavno kad dogovorimo nešto nakon dugog razgovora pa pristane na probu nečeg, kao da je nešto blokira i ne može ni otvoriti usta...ne znam...sigurno mislite ako je tome tako i traje već toliko godina zašto već nisam reagirala? Ponekad se i ja to isto pitam al me doktorica opet utješi nekako, a vrijeme prolazi...MOLIM vas odgovorite mi čim prije...sad ne stajem u naumu. Bilježim se sa poštovanjem još očajnija MAMA KRISTINA.
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>budući da nemam nikakve konkretne podatke o djetetovom tjelesnom napredovanju (TM, TV), a niti konkretan dnevnik prehrane kojim bih mogla izračunati njezin dnevni unos, nisam u mogućnosti točno procjeniti. Ono što Vam, za prvu ruku, mogu reći jest da dobro i strogo organizirate i regulirate djeteovu prehranu, a to znači:</para>
<para>1. obroci su svaki dan u isto vrijeme, ima ih 4 ili 5- doručak, užina, ručak, užina i večera
2. vremenski razmak između obroka je 4 sata
3. između obroka djevojčica pije isključivo vodu, ne sokove, čajeve i ostale zaslađene napitke
4. ako hoće pojesti pokoji slatkiš to može učiniti neposredno nakon konkretnog jela (ne kao nagrada)
5. kao dodatak prehrani možete joj dati multivitamin i mineral adekvatan za dob</para>
<para>Ovakvog režima se treba držati od sad pa nadalje. Ne može se očekivati da će djevojčica početi u roku dva dana jesti „normalno“, treba joj se dati vremena da stekne ritam i naviku. Ukoliko ovo ne urodi plodom, onda se svakako javite našem timu koji se bavi poremećajima prehrane kod djece (Klinika za dječje bolesti Zagreb).</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Djevojčica od 8 godina ne želi ništa jesti Poštovanje... evo sretan vam Uskrs, ja sam očajna mama Kristina koja vam se obratila prije dvije godine zbog problema nejedenja šestogodišnje djevojčice. 
    Ta ista djevojčica još dan danas ne jede ništa i imamo iste probleme čak i neke nove već se počela povremeno javljati temperatura bez razloga itd. Sad je već to dijete od osam godina i veoma je pametna i nadasve TVRDOGLAVA, u školi odlična učenica i ja se čudim kako uopće ona to sve uspijeva sa malo slatkog i malo juhice ili hrenovaka. Molim vas recite što dalje? Da li da idem negdje dalje ili? Njezina doktorica kad to sve spomenem kaže da ona pojede koliko je njoj dovoljno, ali vjerujte nije to tako... S mojom kćeri se da lijepo pričati i sve ona razumije, ali jednostavno kad dogovorimo nešto nakon dugog razgovora pa pristane na probu nečeg, kao da je nešto blokira i ne može ni otvoriti usta...ne znam...sigurno mislite ako je tome tako i traje već toliko godina zašto već nisam reagirala? Ponekad se i ja to isto pitam al me doktorica opet utješi nekako, a vrijeme prolazi...MOLIM vas odgovorite mi čim prije...sad ne stajem u naumu. Bilježim se sa poštovanjem još očajnija MAMA KRISTINA.

Poštovana,
budući da nemam nikakve konkretne podatke o djetetovom tjelesnom napredovanju (TM, TV), a niti konkretan dnevnik prehrane kojim bih mogla izračunati njezin dnevni unos, nisam u mogućnosti točno procjeniti. Ono što Vam, za prvu ruku, mogu reći jest da dobro i strogo organizirate i regulirate djeteovu prehranu, a to znači:
1. obroci su svaki dan u isto vrijeme, ima ih 4 ili 5- doručak, užina, ručak, užina i večera
2. vremenski razmak između obroka je 4 sata
3. između obroka djevojčica pije isključivo vodu, ne sokove, čajeve i ostale zaslađene napitke
4. ako hoće pojesti pokoji slatkiš to može učiniti neposredno nakon konkretnog jela (ne kao nagrada)
5. kao dodatak prehrani možete joj dati multivitamin i mineral adekvatan za dob
Ovakvog režima se treba držati od sad pa nadalje. Ne može se očekivati da će djevojčica početi u roku dva dana jesti „normalno“, treba joj se dati vremena da stekne ritam i naviku. Ukoliko ovo ne urodi plodom, onda se svakako javite našem timu koji se bavi poremećajima prehrane kod djece (Klinika za dječje bolesti Zagreb).
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      
Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica od 8 godina ne želi ništa jesti

<para>
 Veliki pozdrav! JH
</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>budući da ste olučili uvesti prehranu svojoj bebi savjetujem da prvo krenete sa bezglutenskim žitaricama: riža, proso i kukuruz i povrćem: tikvica, mrkva, koraba, komorač, naravno postupno jedno po jedno kroz neko vrijeme (nekoliko tjedana).</para>
<para>Još uvijek ne postoje preporuke vezano za cjlovite žitarice u dojenačkoj prehrani stoga savjetujem da s istima ne krećete nego kada dijete bude nešto starije - oko 10-tak mjeseci - možete postupno dio žitarica zamjeniti s njihovom integralnom inačicom.</para>
<para>Inače, integralna riža se najčešće kuha tako da se na jednu šalicu riže doda 2 do 2,5 iste šalice vode i kuha se dok voda ne ispari, a riža se odvoji od posude. Istu možete miksati u blenderu (tako ćete dobiti finiju teksturu) ili sa štapnim mikserom.</para>
<para>Kada uvodite nove namirnice u djetetovu prehranu uvijek mu je dajte s onime što mu je već poznato, majčino mlijeko ili adaptirana mliječna formula.</para>
<para>Tena Niseteo
<emphasis>dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://definicijahrane.hr/">
Definicija hrane d.o.o.
</ulink>
 </emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="https://www.facebook.com/DefinicijaHrane">https://www.facebook.com/DefinicijaHrane</ulink>
 </emphasis>
</para>

Što se preporučuje kao prva nemliječna kašica za bebu? Poštovanje, beba ima 5 mjeseci, što preporučujete kao prvu nemliječnu kašicu i zamolila bih recept za spremanje kašice od smeđe riže (u čemu da je sameljem i koliko dugo da ju kuham)? 
    Veliki pozdrav! JH

Poštovana,
budući da ste olučili uvesti prehranu svojoj bebi savjetujem da prvo krenete sa bezglutenskim žitaricama: riža, proso i kukuruz i povrćem: tikvica, mrkva, koraba, komorač, naravno postupno jedno po jedno kroz neko vrijeme (nekoliko tjedana).
Još uvijek ne postoje preporuke vezano za cjlovite žitarice u dojenačkoj prehrani stoga savjetujem da s istima ne krećete nego kada dijete bude nešto starije - oko 10-tak mjeseci - možete postupno dio žitarica zamjeniti s njihovom integralnom inačicom.
Inače, integralna riža se najčešće kuha tako da se na jednu šalicu riže doda 2 do 2,5 iste šalice vode i kuha se dok voda ne ispari, a riža se odvoji od posude. Istu možete miksati u blenderu (tako ćete dobiti finiju teksturu) ili sa štapnim mikserom.
Kada uvodite nove namirnice u djetetovu prehranu uvijek mu je dajte s onime što mu je već poznato, majčino mlijeko ili adaptirana mliječna formula.
Tena Niseteo
dipl.ing.preh.teh., nutricionist/pedijatrijska klinička dijetetičarka
   
      
Definicija hrane d.o.o.

   
   
      https://www.facebook.com/DefinicijaHrane
   
 Klinfo.hr 

Što se preporučuje kao prva nemliječna kašica za bebu?

<para>
 Međutim vrativši se iz škole sa informacija ostala sam zatečena: starija kći je unatrag par tjedana potpuno promjenila ponašanje. Od izvrsne učenice koja ima samo odlične ocjene, sudjeluje na mnogim natjecanjima iz različitih područja i uvijek je najbolja, po rječima učiteljice ima viška samopouzdanja. Od nedavno se počela raspravljat i i svađati s učiteljima (za sada to pridajem pubertetu). Međutim, brine me mlađa kći koja je također najbolja učenica u razredu, sudjeluje u mnogim slobodnim aktivnostima i ima talenta u svemu čime se bavi, ali previše je povučena i po riječima njezine učiteljice s velikim nedostatkom samopouzdanja, upozorivši me da je šteta što ne zna sve te svoje talente iskoristiti. Učiteljica to pripisuje životu uz "superiornu" i "savršenu" sestru. Napomenula bih da međusobno imaju odličan odnos, s tim da se starija kćer često odnosi zaštitnički što sam do sada podržavala, međutim više nisam sigurna trebam li to podržavati. Ne znam kako postupiti dalje. Na koji način pomoći mlađoj kćeri da iziđe iz sestrine sjene? A.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>temeljem svega što ste naveli u vašem pismu, stekla sam dojam da se vaše dvije djevojčice dobro slažu i da imaju lijep sestrinski odnos, u kojemu se starija sestra odnosi zaštitinički spram mlađe. Teško je zaključiti je li pri tome mlađa djevojčica „u sjeni“ starije sestre ili se jednostavno njih dvije samo razlikuju po temperamentu i osobinama ličnosti.</para>
<para>Naime, već od malena se mogu primjetiti razlike kod djece u tome kako reagiraju na podražaje iz okoline. Dok će neka djeca s interesom pratiti veće količine svjetla, zvukova, pokreta i ljudi, druga djeca će to izbjegavati. Jedni su dominantno introverti a drugi ekstraverti. Jedna od stvari koja razlikuje introvertiranu od ekstravertitrane osobe je način na koji se osoba odmara i energizira. Naime, dok je ekstravertiranim osobama za to potrebno stimulativno okruženje i fokus na druge ljude i događaje, introvertirana osoba više preferira neki mirniji kutak bez puno podražaja gdje bi se fokusirala na svoj unutarnji svijet, svoje misli i osjećaje. Često se introvertiranost poistovjećuje sa sramežljivošću što je potpuno pogrešno. Naime, introvertirana osoba bira samostalne aktivnosti radije nego društvene iz razloga što joj tako bolje odgovara i to joj nije problem, dok sramežljiva osoba to čini zbog straha od neuspjeha.</para>
<para>Vjerujem da vi kao majka najbolje poznajete svoje kćeri i da pravilno reagirate na njihove potrebe. Imajući na umu temperament i osobine ličnosti vaših kćerkica, važno je da kao roditelj razumijete i prihvatite obje djevojčice, sa svim njihovim obilježjima neovisno o tome radi li se o introvertiranoj ili ekstravertiranoj djevojčici.</para>
<para>Kod mlađe kćerkice je važno naučiti ju da prepoznaje svoje potrebe, kao i to kako da se zauzme za sebe kada zbog svojih potreba nije shvaćena od strane okoline. Kod introvertirane djece se češće može primjetiti da su neovisna, fleksibilna i odgovorna, da imaju dobro razvijene sposobnosti pažnje i koncentracije, da su jako kreativna i da imaju analitičke vještine koje im olakšavaju snalaženje u kompleksnim situacijama, imaju dobar uvid u sebe te su sposobni lijepo surađivati s drugima kao i razviti dugotrajna bliska prijateljstva.</para>
<para>S druga strane, mali ekstraverti su otvoreni, društveni, lako uspostavljaju kontakte, vole raditi u društvu i ne vole biti sami. Kako im odgovara pažnja, moguće je da vaša starija kćer na razne načine pokušava zadobiti istu (a jedan od načina su i rasprave s učiteljicom).</para>
<para>Teško je procijeniti ima li vaša kćer „viška samopouzdanja“. Dobro je ako se osjeća dobro u svojoj okolini i među vršnjacima, ali ne na način da se svijet mora okretati oko nje i njezinih želja. Od takve djece je teško očekivati suosjećanje ili pristojnost (što smatram da nije u slučaju kod vašeg djeteta).</para>
<para>Nadam se da vam je odgovor rasvjetlio o čemu se doista radi kod vaše djece te da će vas usmjeriti u daljnjim postupcima prema vašim kćerkama. Ne ustručavajte se zatražiti mišljenje i pomoć školskog psihologa ukoliko i dalje imate nedoumice.</para>
<para>Želim vam puno radosnih trenutaka s vašim djevojčicama,</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Starija kći s viškom samopouzdanja utječe negativno na mlađu kći i njezino samopouzdanje? Majka sam dviju djevojčica od 10,5 i 8 godina. Odlične su učenice i do nedavno sam smatrala da nemamo nikakvih problema u odgoju i odrastanju naše djece. 
    Međutim vrativši se iz škole sa informacija ostala sam zatečena: starija kći je unatrag par tjedana potpuno promjenila ponašanje. Od izvrsne učenice koja ima samo odlične ocjene, sudjeluje na mnogim natjecanjima iz različitih područja i uvijek je najbolja, po rječima učiteljice ima viška samopouzdanja. Od nedavno se počela raspravljat i i svađati s učiteljima (za sada to pridajem pubertetu). Međutim, brine me mlađa kći koja je također najbolja učenica u razredu, sudjeluje u mnogim slobodnim aktivnostima i ima talenta u svemu čime se bavi, ali previše je povučena i po riječima njezine učiteljice s velikim nedostatkom samopouzdanja, upozorivši me da je šteta što ne zna sve te svoje talente iskoristiti. Učiteljica to pripisuje životu uz "superiornu" i "savršenu" sestru. Napomenula bih da međusobno imaju odličan odnos, s tim da se starija kćer često odnosi zaštitnički što sam do sada podržavala, međutim više nisam sigurna trebam li to podržavati. Ne znam kako postupiti dalje. Na koji način pomoći mlađoj kćeri da iziđe iz sestrine sjene? A.

Draga mama,
temeljem svega što ste naveli u vašem pismu, stekla sam dojam da se vaše dvije djevojčice dobro slažu i da imaju lijep sestrinski odnos, u kojemu se starija sestra odnosi zaštitinički spram mlađe. Teško je zaključiti je li pri tome mlađa djevojčica „u sjeni“ starije sestre ili se jednostavno njih dvije samo razlikuju po temperamentu i osobinama ličnosti.
Naime, već od malena se mogu primjetiti razlike kod djece u tome kako reagiraju na podražaje iz okoline. Dok će neka djeca s interesom pratiti veće količine svjetla, zvukova, pokreta i ljudi, druga djeca će to izbjegavati. Jedni su dominantno introverti a drugi ekstraverti. Jedna od stvari koja razlikuje introvertiranu od ekstravertitrane osobe je način na koji se osoba odmara i energizira. Naime, dok je ekstravertiranim osobama za to potrebno stimulativno okruženje i fokus na druge ljude i događaje, introvertirana osoba više preferira neki mirniji kutak bez puno podražaja gdje bi se fokusirala na svoj unutarnji svijet, svoje misli i osjećaje. Često se introvertiranost poistovjećuje sa sramežljivošću što je potpuno pogrešno. Naime, introvertirana osoba bira samostalne aktivnosti radije nego društvene iz razloga što joj tako bolje odgovara i to joj nije problem, dok sramežljiva osoba to čini zbog straha od neuspjeha.
Vjerujem da vi kao majka najbolje poznajete svoje kćeri i da pravilno reagirate na njihove potrebe. Imajući na umu temperament i osobine ličnosti vaših kćerkica, važno je da kao roditelj razumijete i prihvatite obje djevojčice, sa svim njihovim obilježjima neovisno o tome radi li se o introvertiranoj ili ekstravertiranoj djevojčici.
Kod mlađe kćerkice je važno naučiti ju da prepoznaje svoje potrebe, kao i to kako da se zauzme za sebe kada zbog svojih potreba nije shvaćena od strane okoline. Kod introvertirane djece se češće može primjetiti da su neovisna, fleksibilna i odgovorna, da imaju dobro razvijene sposobnosti pažnje i koncentracije, da su jako kreativna i da imaju analitičke vještine koje im olakšavaju snalaženje u kompleksnim situacijama, imaju dobar uvid u sebe te su sposobni lijepo surađivati s drugima kao i razviti dugotrajna bliska prijateljstva.
S druga strane, mali ekstraverti su otvoreni, društveni, lako uspostavljaju kontakte, vole raditi u društvu i ne vole biti sami. Kako im odgovara pažnja, moguće je da vaša starija kćer na razne načine pokušava zadobiti istu (a jedan od načina su i rasprave s učiteljicom).
Teško je procijeniti ima li vaša kćer „viška samopouzdanja“. Dobro je ako se osjeća dobro u svojoj okolini i među vršnjacima, ali ne na način da se svijet mora okretati oko nje i njezinih želja. Od takve djece je teško očekivati suosjećanje ili pristojnost (što smatram da nije u slučaju kod vašeg djeteta).
Nadam se da vam je odgovor rasvjetlio o čemu se doista radi kod vaše djece te da će vas usmjeriti u daljnjim postupcima prema vašim kćerkama. Ne ustručavajte se zatražiti mišljenje i pomoć školskog psihologa ukoliko i dalje imate nedoumice.
Želim vam puno radosnih trenutaka s vašim djevojčicama,

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Starija kći s viškom samopouzdanja utječe negativno na mlađu kći i njezino samopouzdanje?

<para>
 Što god kažem da treba napraviti, odmah počne deranje i plač, a ja onda dobivam po nosu kako nisam nikakva majka, kako ne znam sa djecom i da trebam psiholosku pomoć. Živimo s muževim roditeljima, pa kad ja nešto djetetu kažem ili kad malo povisim glas, odmah me poklope. A kad to isto napravi muž, oni ne kažu ništa, samo šute. Djete je hiperaktivno i ide na vježbe na Goljak koje bi mi morali isto raditi doma, ali to je nemoguće jer odmah počne vika, plač i urlanje. I onda se muževi roditelji umiješaju da ga pustim na miru, jer ga to ne zanima. Većinu vremena provodi s bakom i dedom u kuhinji, a kad ga pozovem da dođe da nešto radimo, isplazi mi jezik i kaže da neće. Muž prema djetetu ima neki autoritet, sin ga se malo boji, ali mene ne doživljava ni malo. Većinom svi kažu da je problem u meni, jer mu ja neke stvari ne dopuštam da radi, a većina to dozvoli. Nadam se da ćete mi pomoći nekim savjetom, kako s njim, jer više ne znam kako. Idemo i k psihologu zbog ponašanja. Unaprijed zahvalna, zabrinuta mama.
</para>
<para>Draga zabrinuta mama,</para>
<para>smatram da roditelji djetetu moraju postavljati granice jer jedino tako dijete ima osjećaj sigurnosti i stabilnosti. U suprotnom, dijete je pogubljeno i ne zna kako se ponašati i što može očekivati od roditelja: hoće li ga zaštiti ili ne, kako će roditelj reagirati i slično. Nažalost, kada je u odgoj djeteta „upetljano“ puno ljudi, koji su uz to još i neusklađeni, nastaju problemi.</para>
<para>Radi dobrobiti vašeg djeteta važno je da porazgovarate s njegovim djedom i bakom i date im do znanja da za njihovog unuka nije dobro da potkopavaju vaš autoritet. Njihov unuk ih neće voljeti manje ako vrijeme provodi sa svojim roditeljima i ako su mu oni primarna, roditeljska figura u životu.</para>
<para>Također, nije dobro da se uloge pomiješaju i da vaš sin više ni sam ne zna tko mu je baka, tko mama a tko djed ili tata. Iako možda ne možete utjecati na to s kim živite, možete utjecati na to hoće li vas vaše dijete doživljavati i uvažavati kao roditelja.</para>
<para>Možda ne bi bilo loše da zajedno s djedom i bakom odete kod stručnjaka psihologa kod kojega odlazi vaše dijete i da sa stručnjakom pronađete rješenje koje će odgovarati svima, a neće biti nauštrb djeteta. Naime, svaka propoštena vježba koje dijete doma ne odradi, a što djed i baka podržavaju, je zapravo loša za vašeg dječaka i sigurno će se odraziti u budućnosti. To je ono što djed i baka moraju shvatiti kako bi vas i sami podržali, jer u konačnici vjerujem da je i njima stalo da njihov unuk bude zdravo i sretno dijete.</para>
<para>Želim vam puno sreće</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Djed i baka potkopavaju autoritet roditelja kod 4-godišnjaka Drage psihologinje, hitno trebam Vašu pomoć. Majka sam četverogodišnjeg dječaka kojemu nisam nikakvi autoritet. 
    Što god kažem da treba napraviti, odmah počne deranje i plač, a ja onda dobivam po nosu kako nisam nikakva majka, kako ne znam sa djecom i da trebam psiholosku pomoć. Živimo s muževim roditeljima, pa kad ja nešto djetetu kažem ili kad malo povisim glas, odmah me poklope. A kad to isto napravi muž, oni ne kažu ništa, samo šute. Djete je hiperaktivno i ide na vježbe na Goljak koje bi mi morali isto raditi doma, ali to je nemoguće jer odmah počne vika, plač i urlanje. I onda se muževi roditelji umiješaju da ga pustim na miru, jer ga to ne zanima. Većinu vremena provodi s bakom i dedom u kuhinji, a kad ga pozovem da dođe da nešto radimo, isplazi mi jezik i kaže da neće. Muž prema djetetu ima neki autoritet, sin ga se malo boji, ali mene ne doživljava ni malo. Većinom svi kažu da je problem u meni, jer mu ja neke stvari ne dopuštam da radi, a većina to dozvoli. Nadam se da ćete mi pomoći nekim savjetom, kako s njim, jer više ne znam kako. Idemo i k psihologu zbog ponašanja. Unaprijed zahvalna, zabrinuta mama.

Draga zabrinuta mama,
smatram da roditelji djetetu moraju postavljati granice jer jedino tako dijete ima osjećaj sigurnosti i stabilnosti. U suprotnom, dijete je pogubljeno i ne zna kako se ponašati i što može očekivati od roditelja: hoće li ga zaštiti ili ne, kako će roditelj reagirati i slično. Nažalost, kada je u odgoj djeteta „upetljano“ puno ljudi, koji su uz to još i neusklađeni, nastaju problemi.
Radi dobrobiti vašeg djeteta važno je da porazgovarate s njegovim djedom i bakom i date im do znanja da za njihovog unuka nije dobro da potkopavaju vaš autoritet. Njihov unuk ih neće voljeti manje ako vrijeme provodi sa svojim roditeljima i ako su mu oni primarna, roditeljska figura u životu.
Također, nije dobro da se uloge pomiješaju i da vaš sin više ni sam ne zna tko mu je baka, tko mama a tko djed ili tata. Iako možda ne možete utjecati na to s kim živite, možete utjecati na to hoće li vas vaše dijete doživljavati i uvažavati kao roditelja.
Možda ne bi bilo loše da zajedno s djedom i bakom odete kod stručnjaka psihologa kod kojega odlazi vaše dijete i da sa stručnjakom pronađete rješenje koje će odgovarati svima, a neće biti nauštrb djeteta. Naime, svaka propoštena vježba koje dijete doma ne odradi, a što djed i baka podržavaju, je zapravo loša za vašeg dječaka i sigurno će se odraziti u budućnosti. To je ono što djed i baka moraju shvatiti kako bi vas i sami podržali, jer u konačnici vjerujem da je i njima stalo da njihov unuk bude zdravo i sretno dijete.
Želim vam puno sreće

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Djed i baka potkopavaju autoritet roditelja kod 4-godišnjaka

<para>
 mjesecu i nakon toga on više ne želi dolaziti po nju, niti ne zove da čuje kako je! Naime ona se niti ne sjeti pitati za njega, ali kad se sjeti onda me uvijek pita "bude tata došao po mene, sutra kad se probudim budeš me spremila i budem išla s njim?". Mi smo u fazi rastave braka zbog nasilja itd. A da i ne pričam da ga nikad nije bilo briga za dijete, niti ju je ikada nahranio, niti pričuvao! Mene zanima što da ja njoj kažem kad tako pita za njega, gdje je tata i kad će doći? Hvala! M.
Draga mama,</para>
<para>Jako je tužno čuti ovakvu djetetovu priču, ali ima načina kako joj Vi kao majka možete pomoći. Primjerice, kada ponovno kaže „bude tata došao po mene, sutra kad se probudim budeš me spremila i budem išla s njim?", možete joj nježno, s puno ljubavi reći nešto poput – „znam da želiš da on dođe po tebe, ali sutra neće doći po tebe. Ponekad, kada se mama i tata više ne vole, jako im je teško, pa neki tate odluče ne doći.“ Nakon par sekundi, možete joj reći nešto poput – „sutra ćemo ti i ja ići u parkić“ (ili gdje ćete već ići a da znate da ju to veseli). Vrlo vjerojatno ćete joj tu prvu rečenicu morati puno puta ponoviti da bi Vaša djevojčica prihvatila to. Također, iznimno je važno da ne postoji kritika ili ljutnja u Vašem glasu usmjerena na tatu kada joj pričate o njemu, jer dijete je u konačnici pola tata – pola mama i svaki puta kada mu se govori protiv drugog roditelja ili ga se kritizira, dijete to može čuti kao kritiku prema njemu samom.</para>
<para>Kada je riječ o brakorazvodu, a još kada je prisutno i nasilje u obitelji, tada se vrlo često izmiješaju osjećaji koje osjeća dijete i osjećaji roditelja. Upravo zbog toga, iznimno je važno da roditelj bude svjestan vlastitih emocionalnih reakcija na tu situaciju da bi mogao nježno, empatički odgovarati na djetetove osjećaje. Prema dosadašnjem radnom iskustvu, roditelji imaju popriličnih teškoća da to učine sami, što je zapravo posve prirodno i razumljivo. Stoga uvijek predlažem roditeljima da potraže psihoterapijsku pomoć jer će uz pomoć psihoterapeuta moći lakše proraditi sve svoje emocije izazvane nizom stresnih situacija, naučiti lakše odvojiti svoje emocije od djetetovih i tako moći kvalitetnije pomoći djetetu da se dijete nosi sa svojim emocijama.</para>
<para>Nadam se da će Vam moj odgovor biti koristan</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, specijalizirani terapeut igrom <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">
Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kako reći 3-godišnjakinji da je tata ne želi viđati i ne želi doći? Kako djetetu od 3 godine reći i objasniti da tata ne zove i uopće ne pita za nju? Imam curicu od 3 godine, koja se zadnji put vidjela s tatom prošle godine u 11. 
    mjesecu i nakon toga on više ne želi dolaziti po nju, niti ne zove da čuje kako je! Naime ona se niti ne sjeti pitati za njega, ali kad se sjeti onda me uvijek pita "bude tata došao po mene, sutra kad se probudim budeš me spremila i budem išla s njim?". Mi smo u fazi rastave braka zbog nasilja itd. A da i ne pričam da ga nikad nije bilo briga za dijete, niti ju je ikada nahranio, niti pričuvao! Mene zanima što da ja njoj kažem kad tako pita za njega, gdje je tata i kad će doći? Hvala! M.
Draga mama,
Jako je tužno čuti ovakvu djetetovu priču, ali ima načina kako joj Vi kao majka možete pomoći. Primjerice, kada ponovno kaže „bude tata došao po mene, sutra kad se probudim budeš me spremila i budem išla s njim?", možete joj nježno, s puno ljubavi reći nešto poput – „znam da želiš da on dođe po tebe, ali sutra neće doći po tebe. Ponekad, kada se mama i tata više ne vole, jako im je teško, pa neki tate odluče ne doći.“ Nakon par sekundi, možete joj reći nešto poput – „sutra ćemo ti i ja ići u parkić“ (ili gdje ćete već ići a da znate da ju to veseli). Vrlo vjerojatno ćete joj tu prvu rečenicu morati puno puta ponoviti da bi Vaša djevojčica prihvatila to. Također, iznimno je važno da ne postoji kritika ili ljutnja u Vašem glasu usmjerena na tatu kada joj pričate o njemu, jer dijete je u konačnici pola tata – pola mama i svaki puta kada mu se govori protiv drugog roditelja ili ga se kritizira, dijete to može čuti kao kritiku prema njemu samom.
Kada je riječ o brakorazvodu, a još kada je prisutno i nasilje u obitelji, tada se vrlo često izmiješaju osjećaji koje osjeća dijete i osjećaji roditelja. Upravo zbog toga, iznimno je važno da roditelj bude svjestan vlastitih emocionalnih reakcija na tu situaciju da bi mogao nježno, empatički odgovarati na djetetove osjećaje. Prema dosadašnjem radnom iskustvu, roditelji imaju popriličnih teškoća da to učine sami, što je zapravo posve prirodno i razumljivo. Stoga uvijek predlažem roditeljima da potraže psihoterapijsku pomoć jer će uz pomoć psihoterapeuta moći lakše proraditi sve svoje emocije izazvane nizom stresnih situacija, naučiti lakše odvojiti svoje emocije od djetetovih i tako moći kvalitetnije pomoći djetetu da se dijete nosi sa svojim emocijama.
Nadam se da će Vam moj odgovor biti koristan

   Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, specijalizirani terapeut igrom 
Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

TATJANA GJURKOVIĆ

Kako reći 3-godišnjakinji da je tata ne želi viđati i ne želi doći?

<para>
 Moji roditelji imaju 25 godina divnog braka iza sebe, zaljubljeni su jedno u drugo i nakon toliko godina, imaju sve ono što sam ja sebi željela u braku. Tata je uvijek, doduše, bio malo konzervativniji, ljubomorniji, i njega se pitalo za velike odluke. Mama se njemu prilagodila. Što se tiče nas djece boljeg oca nismo mogli poželjeti. U hodniku ne možeš proći pored njega, a da te ne zagrli i ne poljubi. Jako je pametan i odmjeren čovjek. Onda je otišao u penziju i nakon 3 godine pustog ljenčarenja (doslovce) i vjerojatno pustog razmišljanja moj tata je postao skroz druga osoba. Počelo je svađom s mamom pa smo svi mislili da je to faza ljubomore, ali od tada nije prestalo. POčeo je piti, smršavio najmanje 10 kg, a kad mu pogledam u oči ništa ne vidim. Priča nepovezano, vrijeđa, mrzi maminu porodicu iz dna duše što nikad nije. Naime njega je otac ostavio kad je bio beba, a mati mu se udala i nikad nije vodila računa o njemu, ispred njega je uvijek stavljala drugo dvoje djece za koje bi dala sve na svijetu. Imao je grozno djetinjstvo. Mamu i sad vidi jednom godišnje, jer ona ne želi doći. A na svoju ženu i njenu porodicu je postao toliko ljubomoran, iz dna duše ih mrzi. Mrzi kad je mama imalo sretna, nema ga nikad kod kuće, stalno je optužuje da ga vara, što je apsurd jer zna svaki, apsolutno svaki njen korak i pratio ju je, a nas djecu optužuje da smo svi u uroti protiv njega. Jednom je otišao psihologu i on mu je rekao da je ili imao ili će imati živčani slom (tako i izgleda). Ja sam čitala o krizi srednjih godina (on ima 50 godina), biploranom poremećaju a sad više nemam izlaza nego da pitam i Vas? OPROSTITE molim vas zbog ovako opširnog pisanja ali stvarno ne pretjerujem. Sve polako ide dođavola a ni zbog čega. Hvala unaprijed! N.
</para>
<para>Draga N.,</para>
<para>divno je što vaš tata ima takvu obitelj koja o njemu brine i želi mu pomoći. Podrška je vrlo važna kada u obitelji postoji određen problem, posebice kada je u pitanju nekakva kriza koju čovjek najčešće ne može izdržati sam. No, ponekad samo podrška obitelji nije dovoljna te je bitno da se osoba što prije obrati i za stručnu pomoć.</para>
<para>Iz svega što ste naveli, smatram da je vaš tata odlaskom u mirovinu na neki način proživio svojevrsni gubitak koji je na njega djelovao kroz depresivni poremećaj. Iako vam se tako možda na prvu ne čini, depresija se može očitovati kroz većinu znakova koje ste naveli da se javljaju i kod vašeg oca: povećana upotreba alkohola, razdražljivost, bijes, netrpeljivost, usporene misli, otežano pamćenje i koncentracija, gubitak samopoštovanja, a u ekstremnim slučajevima gubi se i dodir s realnošću.</para>
<para>U svakom slučaju, smatram da bi bilo dobro da razgovarate s tatom na iskren i ne osuđujući način, ukažete mu da ste u zadnje vrijeme primjetili da se ponaša drugačije te da ste zbog toga vrlo zabrinuti za njega. Pokažite mu da vam je stalo i da ste uz njega, te mu ponudite da zajedno potražite stručnu pomoć za njega. Vrlo je važno da vaš tata nema dojam da ga kritizirate i osuđujete s obzirom da je trenutno prilično ranjiv i osjetljiv. Ukoliko se doista radi o depresiji, imajte na umu da ona neće proći sama od sebe, a s druge strane nije ju ni moguće dijagnosticirati bez procjene stručnjaka stoga je bitno da se vaš otac što prije obrati stručnjaku za pomoć.</para>
<para>Vama i vašem ocu želim puno sreće i snage.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moj tata počeo se ponašati čudno i u obitelji je neizdrživo Poštovanje. Sve je bilo u savršenom redu s mojom obitelji do prije pola godine kada se moj tata počeo ponašati, malo je reći, čudno. 
    Moji roditelji imaju 25 godina divnog braka iza sebe, zaljubljeni su jedno u drugo i nakon toliko godina, imaju sve ono što sam ja sebi željela u braku. Tata je uvijek, doduše, bio malo konzervativniji, ljubomorniji, i njega se pitalo za velike odluke. Mama se njemu prilagodila. Što se tiče nas djece boljeg oca nismo mogli poželjeti. U hodniku ne možeš proći pored njega, a da te ne zagrli i ne poljubi. Jako je pametan i odmjeren čovjek. Onda je otišao u penziju i nakon 3 godine pustog ljenčarenja (doslovce) i vjerojatno pustog razmišljanja moj tata je postao skroz druga osoba. Počelo je svađom s mamom pa smo svi mislili da je to faza ljubomore, ali od tada nije prestalo. POčeo je piti, smršavio najmanje 10 kg, a kad mu pogledam u oči ništa ne vidim. Priča nepovezano, vrijeđa, mrzi maminu porodicu iz dna duše što nikad nije. Naime njega je otac ostavio kad je bio beba, a mati mu se udala i nikad nije vodila računa o njemu, ispred njega je uvijek stavljala drugo dvoje djece za koje bi dala sve na svijetu. Imao je grozno djetinjstvo. Mamu i sad vidi jednom godišnje, jer ona ne želi doći. A na svoju ženu i njenu porodicu je postao toliko ljubomoran, iz dna duše ih mrzi. Mrzi kad je mama imalo sretna, nema ga nikad kod kuće, stalno je optužuje da ga vara, što je apsurd jer zna svaki, apsolutno svaki njen korak i pratio ju je, a nas djecu optužuje da smo svi u uroti protiv njega. Jednom je otišao psihologu i on mu je rekao da je ili imao ili će imati živčani slom (tako i izgleda). Ja sam čitala o krizi srednjih godina (on ima 50 godina), biploranom poremećaju a sad više nemam izlaza nego da pitam i Vas? OPROSTITE molim vas zbog ovako opširnog pisanja ali stvarno ne pretjerujem. Sve polako ide dođavola a ni zbog čega. Hvala unaprijed! N.

Draga N.,
divno je što vaš tata ima takvu obitelj koja o njemu brine i želi mu pomoći. Podrška je vrlo važna kada u obitelji postoji određen problem, posebice kada je u pitanju nekakva kriza koju čovjek najčešće ne može izdržati sam. No, ponekad samo podrška obitelji nije dovoljna te je bitno da se osoba što prije obrati i za stručnu pomoć.
Iz svega što ste naveli, smatram da je vaš tata odlaskom u mirovinu na neki način proživio svojevrsni gubitak koji je na njega djelovao kroz depresivni poremećaj. Iako vam se tako možda na prvu ne čini, depresija se može očitovati kroz većinu znakova koje ste naveli da se javljaju i kod vašeg oca: povećana upotreba alkohola, razdražljivost, bijes, netrpeljivost, usporene misli, otežano pamćenje i koncentracija, gubitak samopoštovanja, a u ekstremnim slučajevima gubi se i dodir s realnošću.
U svakom slučaju, smatram da bi bilo dobro da razgovarate s tatom na iskren i ne osuđujući način, ukažete mu da ste u zadnje vrijeme primjetili da se ponaša drugačije te da ste zbog toga vrlo zabrinuti za njega. Pokažite mu da vam je stalo i da ste uz njega, te mu ponudite da zajedno potražite stručnu pomoć za njega. Vrlo je važno da vaš tata nema dojam da ga kritizirate i osuđujete s obzirom da je trenutno prilično ranjiv i osjetljiv. Ukoliko se doista radi o depresiji, imajte na umu da ona neće proći sama od sebe, a s druge strane nije ju ni moguće dijagnosticirati bez procjene stručnjaka stoga je bitno da se vaš otac što prije obrati stručnjaku za pomoć.
Vama i vašem ocu želim puno sreće i snage.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Moj tata počeo se ponašati čudno i u obitelji je neizdrživo

<para>
 Sada je krenula i na nogama jesti nokte. Vičem na nju i pokušavam objasniti da je to ružno i fuj, ali ništa. Sakrije se od mene i gricka. Molim vas pomoć kome da se obratim? Da li je trebam voditi kakvom liječniku? Očajna mama. JF
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>neke od najčešćih navika koje se pojavljuju u dječjoj dobi su: sisanje palca, uvijanje kose, kopanje nosa, škrgutanje zubima, zadržavanje daha i griženje noktiju. To je najčešće nesvjestan način kojim se dijete oslobađa unutarnje emocionalne napetosti.</para>
<para>Prema nekim istraživanjima, u dojenačkoj dobi čak 50 % djece grize noktiće, dok u dobi od sedam do deset godina to radi njih 28 do 33 %. U većini slučajeva griženje noktiju je bezopasna navika, no kronično griženje noktiju katkad može rezultirati ozbiljnijim posljedicama, kao što su nepravilan rast noktiju, ozljeda tkiva oko noktiju, nisko samopoštovanje ili negativno vrednovanje vršnjaka, kada je nužno potražiti pomoć stručnjaka.</para>
<para>Na pitanje zašto vaša djevojčica grize noktiće, nije moguće dati jednoznačan odgovor: dok neki autori smatraju kako je u pozadini te navike ublažavanje tjeskobe, druga objašnjenja tvrde da ograničavanje motoričkih aktivnosti potiče takve navike – drugim riječima, zbog niske motoričke aktivnosti i smanjene razine okolinskih podražaja (dosade, nedostatka aktivnosti na koje je dijete naviklo) dijete će gristi nokte. Također, rezultati istraživanja pokazuju i da je pojavnost griženja noktiju tri puta veća kod djece čiji su roditelji također grizli nokte, nego kod one čiji roditelji nisu imali takvu naviku.</para>
<para>U većini slučajeva dijete nakon nekog vremena spontano prestane gristi nokte. U međuvremenu možete pokušati primjeniti neke od slijedećih savjeta:
• ako vam se čini da dijete tom navikom pokušava privući pozornost, dobro je da se posvetite djetetu u većoj mjeri u situacijama koje nisu povezane s griženjem noktiju. Znači, potruditi se češće se igrati s djetetom, imati više zajedničkih aktivnosti i slično
• upozoravanjem da prestane gristi nokte, dijete zadobiva više roditeljske pažnje (iako negativne), te bi se na taj način moglo dogoditi da zbog upozorenja počne čak i češće gristi nokte. Isto bi se moglo dogoditi djeci koja su razvojno u fazi odbijanja, odnosno kad na sve odgovaraju ne, pa će na roditeljska upozorenja reagirati na način da će odbijati poslušnost i češće gristi nokte.
• u situacijama kada vaša djevojčica grize nokte ponudite joj neke zamjenske, njoj privlačne, aktivnost u kojoj će joj ruke bile zaposlene - npr. slaganje puzzli, crtanje, šaranje, igra plastelinom...
• nemojte kažnjavati vaše dijete zbog griženja noktića
• nagradite je kada ne grize nokte (pohvalite, primijetite uspjeh).
• kod djevojčica može biti učinkovit dogovor: Ako ne budeš grizla noktiće, oni će narasti i moći ćemo ih nalakirati u boju koju želiš.</para>
<para>Puno sreće!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moja 2,5-godišnjakinja grize nokte do krvi Molim vas pomoć jer sam već luda. Imam curicu staru 2.5 godine i strašno grize nokte na rukama. Zna kidati čak i da joj krv krene. Kupovala sam lakove za nokte da ih ne grize, ali ne pomaže. 
    Sada je krenula i na nogama jesti nokte. Vičem na nju i pokušavam objasniti da je to ružno i fuj, ali ništa. Sakrije se od mene i gricka. Molim vas pomoć kome da se obratim? Da li je trebam voditi kakvom liječniku? Očajna mama. JF

Draga mama,
neke od najčešćih navika koje se pojavljuju u dječjoj dobi su: sisanje palca, uvijanje kose, kopanje nosa, škrgutanje zubima, zadržavanje daha i griženje noktiju. To je najčešće nesvjestan način kojim se dijete oslobađa unutarnje emocionalne napetosti.
Prema nekim istraživanjima, u dojenačkoj dobi čak 50 % djece grize noktiće, dok u dobi od sedam do deset godina to radi njih 28 do 33 %. U većini slučajeva griženje noktiju je bezopasna navika, no kronično griženje noktiju katkad može rezultirati ozbiljnijim posljedicama, kao što su nepravilan rast noktiju, ozljeda tkiva oko noktiju, nisko samopoštovanje ili negativno vrednovanje vršnjaka, kada je nužno potražiti pomoć stručnjaka.
Na pitanje zašto vaša djevojčica grize noktiće, nije moguće dati jednoznačan odgovor: dok neki autori smatraju kako je u pozadini te navike ublažavanje tjeskobe, druga objašnjenja tvrde da ograničavanje motoričkih aktivnosti potiče takve navike – drugim riječima, zbog niske motoričke aktivnosti i smanjene razine okolinskih podražaja (dosade, nedostatka aktivnosti na koje je dijete naviklo) dijete će gristi nokte. Također, rezultati istraživanja pokazuju i da je pojavnost griženja noktiju tri puta veća kod djece čiji su roditelji također grizli nokte, nego kod one čiji roditelji nisu imali takvu naviku.
U većini slučajeva dijete nakon nekog vremena spontano prestane gristi nokte. U međuvremenu možete pokušati primjeniti neke od slijedećih savjeta:
• ako vam se čini da dijete tom navikom pokušava privući pozornost, dobro je da se posvetite djetetu u većoj mjeri u situacijama koje nisu povezane s griženjem noktiju. Znači, potruditi se češće se igrati s djetetom, imati više zajedničkih aktivnosti i slično
• upozoravanjem da prestane gristi nokte, dijete zadobiva više roditeljske pažnje (iako negativne), te bi se na taj način moglo dogoditi da zbog upozorenja počne čak i češće gristi nokte. Isto bi se moglo dogoditi djeci koja su razvojno u fazi odbijanja, odnosno kad na sve odgovaraju ne, pa će na roditeljska upozorenja reagirati na način da će odbijati poslušnost i češće gristi nokte.
• u situacijama kada vaša djevojčica grize nokte ponudite joj neke zamjenske, njoj privlačne, aktivnost u kojoj će joj ruke bile zaposlene - npr. slaganje puzzli, crtanje, šaranje, igra plastelinom...
• nemojte kažnjavati vaše dijete zbog griženja noktića
• nagradite je kada ne grize nokte (pohvalite, primijetite uspjeh).
• kod djevojčica može biti učinkovit dogovor: Ako ne budeš grizla noktiće, oni će narasti i moći ćemo ih nalakirati u boju koju želiš.
Puno sreće!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Moja 2,5-godišnjakinja grize nokte do krvi

<para>
 je bio ok, ali onda nakon nekog vremena jednostavno nije htio na wc kao da tjera inat. Taj problem još traje, već par godina. On sada ide u 4. razred i ne znam više kako da mu pomognem. Napominjem da je sa crijevima sve u redu, bili smo na pregledima. Pokušali smo ga i plašiti da ako ne ide na wc da će dobiti zapletaj crijeva ali ništa. Sad je krenuo kod psihologa. Bio je dva puta, ali još nema pomaka. Da li je tome svemu uzrok rastava roditelja i kada će to sve prestati? Da li to sve može biti uzrok ako otac priča protiv majke? Zašto mi dijete govori "mama ti mene ne voliš" a nikada mi prije nije tako nešto govorio. Molim vas za pomoć jer sam i ja više očajna i stalno pod stresom i u brigi, pa je i moje zdravlje postalo narušeno od svakodnevnih napada panike i svakodnevne borbe. Upomoć! M.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>problemi s ispuštanjem i zadržavanjem stolice obično se kod djece javljaju u drugoj i traju do otprilike navršene treće godine života djeteta. To je period u kojemu roditelji obično djecu uče čistoći, nastoje ga odviknuti od pelena. Tada dijete kroz davanje i nedavanje stolice nagrađuje ili kažnjava roditelje.</para>
<para>Roditelji na dječje postupke povremeno reagiraju ljutnjom i uskraćivanjem ljubavi, što plaši dijete. Tako počinje svoju analnu agresivnost vezivati uz strah od gubitka roditeljske ljubavi. Na sam čin "gubitka" stolice dijete može reagirati strahom jer se feces počinje u toj fazi doživljavati kao dio svog tijela.</para>
<para>Iako je teško odrediti što je točno utjecalo na vašeg sina da ima problema sa zadržavanjem stolice, smatram da je dobro što je krenuo kod stručnjaka koji će mu pomoći u prevladavanju teškoća. Činjenica je da je ponekad potreban dugotrajni tretman da bi došlo do poboljšanja – dva odlaska kod psihologa nisu dovoljna ni za uspostavljanje odnosa prisnosti i povjerenja između djeteta i stručnjaka, a kamoli da u tako kratkom periodu moglo doći do značajnog poboljšanja.</para>
<para>Vama kao majci svakako bi savjetovala da budete strpljivi, da svom djetetu pružite puno podrške, ljubavi i pažnje bez ikakvih uvjetovanja. Dajte do znanja svom djetetu da, iako njegovi roditelji već neko vrijeme ne žive zajedno to ne znači da ga ne vole ili da više nisu tu za njega. Neka zna da vi i dalje komunicirate s njegovim tatom vezano uz njega, da ste oboje uključeni i posvećeni njegovom odgoju i životu i da rastava braka ne znači napuštanje djeteta.</para>
<para>Ako je moguće, porazgovarajte s vašim bivšim suprugom o svemu što muči vaše dijete i djelujte zajednički – iako više niste ljubavni partneri, vi ste i dalje partneri u roditeljstvu i važno je da spram djeteta nastupate zajednički i usklađeno, a ne kao da se morate boriti jedan protiv drugoga. Na kraju, oboje imate zajednički cilj a to je da odgojite zdravo i sretno dijete.
Želim vam puno sreće</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak (10) zadržava stolicu, a fizički je sve u redu Dobra večer, molila bih vas za pomoć. Radi se o mome sinu. Zove se M. i ima problem s kakanjem tj. zadržavanjem stolice. Suprug i ja smo se razveli prije odprilike 4 godine i M. 
    je bio ok, ali onda nakon nekog vremena jednostavno nije htio na wc kao da tjera inat. Taj problem još traje, već par godina. On sada ide u 4. razred i ne znam više kako da mu pomognem. Napominjem da je sa crijevima sve u redu, bili smo na pregledima. Pokušali smo ga i plašiti da ako ne ide na wc da će dobiti zapletaj crijeva ali ništa. Sad je krenuo kod psihologa. Bio je dva puta, ali još nema pomaka. Da li je tome svemu uzrok rastava roditelja i kada će to sve prestati? Da li to sve može biti uzrok ako otac priča protiv majke? Zašto mi dijete govori "mama ti mene ne voliš" a nikada mi prije nije tako nešto govorio. Molim vas za pomoć jer sam i ja više očajna i stalno pod stresom i u brigi, pa je i moje zdravlje postalo narušeno od svakodnevnih napada panike i svakodnevne borbe. Upomoć! M.

Draga mama,
problemi s ispuštanjem i zadržavanjem stolice obično se kod djece javljaju u drugoj i traju do otprilike navršene treće godine života djeteta. To je period u kojemu roditelji obično djecu uče čistoći, nastoje ga odviknuti od pelena. Tada dijete kroz davanje i nedavanje stolice nagrađuje ili kažnjava roditelje.
Roditelji na dječje postupke povremeno reagiraju ljutnjom i uskraćivanjem ljubavi, što plaši dijete. Tako počinje svoju analnu agresivnost vezivati uz strah od gubitka roditeljske ljubavi. Na sam čin "gubitka" stolice dijete može reagirati strahom jer se feces počinje u toj fazi doživljavati kao dio svog tijela.
Iako je teško odrediti što je točno utjecalo na vašeg sina da ima problema sa zadržavanjem stolice, smatram da je dobro što je krenuo kod stručnjaka koji će mu pomoći u prevladavanju teškoća. Činjenica je da je ponekad potreban dugotrajni tretman da bi došlo do poboljšanja – dva odlaska kod psihologa nisu dovoljna ni za uspostavljanje odnosa prisnosti i povjerenja između djeteta i stručnjaka, a kamoli da u tako kratkom periodu moglo doći do značajnog poboljšanja.
Vama kao majci svakako bi savjetovala da budete strpljivi, da svom djetetu pružite puno podrške, ljubavi i pažnje bez ikakvih uvjetovanja. Dajte do znanja svom djetetu da, iako njegovi roditelji već neko vrijeme ne žive zajedno to ne znači da ga ne vole ili da više nisu tu za njega. Neka zna da vi i dalje komunicirate s njegovim tatom vezano uz njega, da ste oboje uključeni i posvećeni njegovom odgoju i životu i da rastava braka ne znači napuštanje djeteta.
Ako je moguće, porazgovarajte s vašim bivšim suprugom o svemu što muči vaše dijete i djelujte zajednički – iako više niste ljubavni partneri, vi ste i dalje partneri u roditeljstvu i važno je da spram djeteta nastupate zajednički i usklađeno, a ne kao da se morate boriti jedan protiv drugoga. Na kraju, oboje imate zajednički cilj a to je da odgojite zdravo i sretno dijete.
Želim vam puno sreće

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Dječak (10) zadržava stolicu, a fizički je sve u redu

<para>
 Naime, problem se javlja u školi koju pohađa i to nasilnim ponašenjem jednog dječaka koji sustavno maltretira ostalu djecu (lupanje torbi, ruganje, pljuvanje, vrijeđanje, tuča i sl.). Moje djete je uvjetovan od tog dječaka, koji mu uvjetuje prijateljstvo ili će ga razbiti, uvjetuje da radi nepodopštine drugoj djeci ili će ga razbiti i sl. O svemu je informirana učiteljica, pedagogica, kao i ostali zabrinuti roditelji (pojedinačno). Nažalost učiteljica smatra da je svoj posao i rješavanje problema koji postoji riješila na način da kaže roditeljima situaciju i da roditelji dalje moraju rješavati problem. Smatram da problem treba rješavati svi, a ne zatvarati oči nad problemom ili prebacivati lopticu samo na roditelje. Izazvana takvom reakcijom učiteljice, osobno sam tražila razgovor sa pedagogom i zahtjevala zaštitu svog djeteta, kao i rješavanje problema nasilnog dječaka. Sa djetetom radim na izgradnji samopoštovanja, kao i odnosa prema drugoj djeci, te ga učim civiliziranom ponašanju uz nit vodilju ne čini drugima ono što ne želiš da se tebi čini!. Uz tu nit vodilju sam dijete uputila da se postavi prema nasilniku i ne izvršava njegove naredbe, te da ga izbjegava, ne reagira u nadi da će se otkačiti od njega. Moje je pitanje: Na koji način mogu pomoći dijetetu da se odupre takvom nasilniku, te da učvrsti svoje samopoštovanje? Na koji način se postaviti prema odnosu učiteljice koja iz mog iskustva sa njom do sada nije pokazala osjetlivost situacije? Zahvaljujem
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>prije svega vjerujem da vam je vrlo teško što je vaše dijete žrtva nasilnog ponašanja drugog djeteta, posebice iz razloga što oni koji bi trebali biti involvirani u cijeli događaj i onemogućiti daljnje zlostavljanje, cijelu situaciju negiraju i prebacuju na vas. Smatram da odrasli u školi moraju priznati postojanje problema, angažirati se u njegovu rješavanju te na nivou razreda utvrditi pravila koja se odnose na problem nasilničkog ponašanja u razredu. Mijenjanje cjelokupne klime u razredu kroz poticanje suradničkog učenja i zajedničkih prosocijalnih aktivnosti nezaobilazni su koraci ka sigurnijim razredima i školama.</para>
<para>Iako do sada nije bilo prikladne reakcije od strane škole, smatram da bi bilo dobro da i dalje uporno ukazujete na problem, što školskom osoblju, što roditeljima. Cilj je poslati poruku da se nasilništvo ne prihvaća i da ćemo se pobrinuti da ono prestane, a žrtvi zajamči djelotvorna zaštitu od odmazde.</para>
<para>Sve što ste do sada radili kako bi pomogli svom sinu je dobro a ono što nikada nije naodmet su razgovori i vaša poruka da on nije kriv, saznanje da o tome ne treba šutjeti već se obratiti za pomoć. Potaknite dijete da se druži s prijateljima u školi i na putu u školu, možete ga uključiti u neku aktivnost za koju pokazuje interes i u kojoj je uspješan, a također ga možete i odvesti na tečaj samoobrane ako to može pomoći njegovu samopouzdanju i osjećaju sigurnosti. S druge strane, nije dobro da ohrabrujete dijete da se samo odupre zlostavljanju (npr. „Vrati mu“!), jer na taj način tolerirate i podržavate nasilje.</para>
<para>U svakom slučaju smatram da ne bi bilo loše da potražite pomoć stručnjaka za svoje dijete, s ciljem povećanja samopoštovanja i nalaženja prihvatljivih načina nošenja s ljutnjom.</para>
<para>Vama i vašem sinu želim puno sreće</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Kako da pomognem svom sinu (7) da se suprotstavi razrednom nasilniku i stekne samopouzdanje? Poštovani, imam dječaka od 7 godina - prvašić, te je vrlo bistro, živahno, znatiželjno i empatično dijete. 
    Naime, problem se javlja u školi koju pohađa i to nasilnim ponašenjem jednog dječaka koji sustavno maltretira ostalu djecu (lupanje torbi, ruganje, pljuvanje, vrijeđanje, tuča i sl.). Moje djete je uvjetovan od tog dječaka, koji mu uvjetuje prijateljstvo ili će ga razbiti, uvjetuje da radi nepodopštine drugoj djeci ili će ga razbiti i sl. O svemu je informirana učiteljica, pedagogica, kao i ostali zabrinuti roditelji (pojedinačno). Nažalost učiteljica smatra da je svoj posao i rješavanje problema koji postoji riješila na način da kaže roditeljima situaciju i da roditelji dalje moraju rješavati problem. Smatram da problem treba rješavati svi, a ne zatvarati oči nad problemom ili prebacivati lopticu samo na roditelje. Izazvana takvom reakcijom učiteljice, osobno sam tražila razgovor sa pedagogom i zahtjevala zaštitu svog djeteta, kao i rješavanje problema nasilnog dječaka. Sa djetetom radim na izgradnji samopoštovanja, kao i odnosa prema drugoj djeci, te ga učim civiliziranom ponašanju uz nit vodilju ne čini drugima ono što ne želiš da se tebi čini!. Uz tu nit vodilju sam dijete uputila da se postavi prema nasilniku i ne izvršava njegove naredbe, te da ga izbjegava, ne reagira u nadi da će se otkačiti od njega. Moje je pitanje: Na koji način mogu pomoći dijetetu da se odupre takvom nasilniku, te da učvrsti svoje samopoštovanje? Na koji način se postaviti prema odnosu učiteljice koja iz mog iskustva sa njom do sada nije pokazala osjetlivost situacije? Zahvaljujem

Draga mama,
prije svega vjerujem da vam je vrlo teško što je vaše dijete žrtva nasilnog ponašanja drugog djeteta, posebice iz razloga što oni koji bi trebali biti involvirani u cijeli događaj i onemogućiti daljnje zlostavljanje, cijelu situaciju negiraju i prebacuju na vas. Smatram da odrasli u školi moraju priznati postojanje problema, angažirati se u njegovu rješavanju te na nivou razreda utvrditi pravila koja se odnose na problem nasilničkog ponašanja u razredu. Mijenjanje cjelokupne klime u razredu kroz poticanje suradničkog učenja i zajedničkih prosocijalnih aktivnosti nezaobilazni su koraci ka sigurnijim razredima i školama.
Iako do sada nije bilo prikladne reakcije od strane škole, smatram da bi bilo dobro da i dalje uporno ukazujete na problem, što školskom osoblju, što roditeljima. Cilj je poslati poruku da se nasilništvo ne prihvaća i da ćemo se pobrinuti da ono prestane, a žrtvi zajamči djelotvorna zaštitu od odmazde.
Sve što ste do sada radili kako bi pomogli svom sinu je dobro a ono što nikada nije naodmet su razgovori i vaša poruka da on nije kriv, saznanje da o tome ne treba šutjeti već se obratiti za pomoć. Potaknite dijete da se druži s prijateljima u školi i na putu u školu, možete ga uključiti u neku aktivnost za koju pokazuje interes i u kojoj je uspješan, a također ga možete i odvesti na tečaj samoobrane ako to može pomoći njegovu samopouzdanju i osjećaju sigurnosti. S druge strane, nije dobro da ohrabrujete dijete da se samo odupre zlostavljanju (npr. „Vrati mu“!), jer na taj način tolerirate i podržavate nasilje.
U svakom slučaju smatram da ne bi bilo loše da potražite pomoć stručnjaka za svoje dijete, s ciljem povećanja samopoštovanja i nalaženja prihvatljivih načina nošenja s ljutnjom.
Vama i vašem sinu želim puno sreće

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Kako da pomognem svom sinu (7) da se suprotstavi razrednom nasilniku i stekne samopouzdanje?

<para>
 Zašto je to tako. Dajte mi neki savjet, bilo šta... boki
</para>
<para>Dragi Boki,</para>
<para>kako ljudi odrastaju, često se događa da se u jednom periodu života iz različitih razloga (promjena škole ili posla, preseljenje u drugi grad, puno obaveza i slično) udalje od ljudi s kojima su se nekada često družili. S obzirom da ne znam koji je razlog tome što se ti i tvoj prijatelj više ne družite tako često, možda bi bilo dobro da pitaš njega.</para>
<para>Reci mu da ti je stalo do vašeg prijateljstva i da bi se i dalje htio družiti s njim. Iz tvog pisma nisam uspjela zaključiti idete li u istu srednju školu, no ako ne idete moguće je da imate suprotne smjene, da ima puno obaveza, da se sada više druži s društvom iz srednje škole... S obzirom da sve što sam navela može a i ne mora biti razlog, najbolje bi bilo da iskreno porazgovaraš sa svojim prijateljem i saznaš što o svemu misli on.</para>
<para>Nadam se da ćete riješiti problem i da ćete se nastaviti družiti.</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Prijatelj me odbacio i ne želi se više sa mnom družiti Imam problem sa jednim prijateljem. Dok smo išli u osnovnu školu družili smo se i sve je bilo odlično, a sada kako je počela srednja škola skoro da me je zaboravio, a ja njega volim kao brata. 
    Zašto je to tako. Dajte mi neki savjet, bilo šta... boki

Dragi Boki,
kako ljudi odrastaju, često se događa da se u jednom periodu života iz različitih razloga (promjena škole ili posla, preseljenje u drugi grad, puno obaveza i slično) udalje od ljudi s kojima su se nekada često družili. S obzirom da ne znam koji je razlog tome što se ti i tvoj prijatelj više ne družite tako često, možda bi bilo dobro da pitaš njega.
Reci mu da ti je stalo do vašeg prijateljstva i da bi se i dalje htio družiti s njim. Iz tvog pisma nisam uspjela zaključiti idete li u istu srednju školu, no ako ne idete moguće je da imate suprotne smjene, da ima puno obaveza, da se sada više druži s društvom iz srednje škole... S obzirom da sve što sam navela može a i ne mora biti razlog, najbolje bi bilo da iskreno porazgovaraš sa svojim prijateljem i saznaš što o svemu misli on.
Nadam se da ćete riješiti problem i da ćete se nastaviti družiti.

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Prijatelj me odbacio i ne želi se više sa mnom družiti

<para>
 S mlađom imamo velikih problema: izostaje iz škole (kaže da ju boli glava/trhuh) ali ne možemo ju najtjerat da ide doktorici. Izgubili smo sav autoritet i poštovanje od nje. Vrlo često ne odgovara niti govori kad ju se nešto pita (legne u krevet i neda se dići/smetati, dere se da se izađe iz njene sobe). Već je prešla 100 sati izostanka iz škole. Vrlo su joj važni određeni pjevači/grupe oko kojih gubi vrijeme na facebook/internetu na mobitelu, a mobitel joj ne možemo isključiti jer ga koristi za komunikaciju s drugom djecom u vezi zadaće itd.. U školi je dosta povučena/mirna ali ocjene su katastrofa i ništa ne poduzima da popravi situaciju iako je pametna i sposobna. Jednostavno troši vrijeme na ove druge stvari. Supruga je izluđena, budi ju više puta, ali ništa ne sluša niti osjeća odgovornost za bilo što. Ponekad kad joj ugasim Internet i ne dozvolim da gleda televiziju konačno nakon par dana dođe razgovarati, plače itd. – razgovaram s njom, pokažem razumijevanje i objasnim joj što nije u redu/kako bi sve trebalo biti. Kaže da će se promjeniti, ali opet sve uzalud. Ponekad kad se naljuti, zna jako lupati vratima i urlikati. Smatram da treba discipline više, oduzeti joj sve, ali supruga nema srce da to napravi, pa se sve dalje ovako vozi u nedogled – ali mislim da će pasti razred. Ne znam kako da ju “probudimo“ na vrijeme. Nemožemo ju nagovoriti da ide doktoru (možda je nešto s hormonima ili tko zna što) niti da ide psihologu, pa ne znamo kako zaustaviti ovo što je i neka vrsta terorizacije prema supruzi (ja ne dozvoljavam da me to previše živcira jer znam da to nema smisla, ali nešto se mora poduzeti/promjeniti). vb
</para>
<para>Dragi tata,</para>
<para>u razdoblju adolescencije u kojemu se upravo nalazi vaša kćer, dolazi do velikih hormonalnih i psihičkih promjena koje potom utječu i na samo ponašanje djeteta. Vaš kćer se traži, osjeća se neshvaćeno, a Vaše prigovaranje oko škole doživljava kao napad, ljuta je i jadna što je nitko ne razumije.</para>
<para>U ovakvoj situaciji dodatnim pritiscima možete samo još više produbiti međusobno nerazumijevanje.</para>
<para>Ono što možete učiniti jest prebaciti odgovornost
 oko škole na svoju kćer: možete joj reći da je razumijete, da ste se i sami tako osjećali u jednom periodu svog života, da ni sami niste shvaćali svrhu učenja i školovanja. Možete joj reći da je vama neprihvatljivo da su ocjene takve kakve jesu i da bi voljeli da vam ona da odgovor što će učiniti po tom pitanju a da oboje budete zadovoljni.</para>
<para>S druge strane, ono što je zabrinjavajuće su njezini bolovi koji su najvjerojatnije psihosomatske prirode. Na taj način vaše Vam dijete ukazuje da nešto nije u redu i da joj potrebna pomoć. Iz tog razloga smatram da bi bilo najbolje da potražite stručnu pomoć za vašu kćer kako njezini problemi ne bi eskalirali. Razgovor s neutralnom osobom, punom empatije i podrške pridonijela bi otvaranju vaše kćerke o problemima koji je muče, a samim tim i smanjenju simptoma – bolova u trbuhu i glavobolje.</para>
<para>Želim vam puno sreće,</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

14-godišnjakinja ne poštuje autoritet roditelja, izostaje iz škole, gomila loše ocjene Imamo dvije kćeri – mlađa 14 (1. razred gimanzije) i starija 18 (4. razred gimnazije). 
    S mlađom imamo velikih problema: izostaje iz škole (kaže da ju boli glava/trhuh) ali ne možemo ju najtjerat da ide doktorici. Izgubili smo sav autoritet i poštovanje od nje. Vrlo često ne odgovara niti govori kad ju se nešto pita (legne u krevet i neda se dići/smetati, dere se da se izađe iz njene sobe). Već je prešla 100 sati izostanka iz škole. Vrlo su joj važni određeni pjevači/grupe oko kojih gubi vrijeme na facebook/internetu na mobitelu, a mobitel joj ne možemo isključiti jer ga koristi za komunikaciju s drugom djecom u vezi zadaće itd.. U školi je dosta povučena/mirna ali ocjene su katastrofa i ništa ne poduzima da popravi situaciju iako je pametna i sposobna. Jednostavno troši vrijeme na ove druge stvari. Supruga je izluđena, budi ju više puta, ali ništa ne sluša niti osjeća odgovornost za bilo što. Ponekad kad joj ugasim Internet i ne dozvolim da gleda televiziju konačno nakon par dana dođe razgovarati, plače itd. – razgovaram s njom, pokažem razumijevanje i objasnim joj što nije u redu/kako bi sve trebalo biti. Kaže da će se promjeniti, ali opet sve uzalud. Ponekad kad se naljuti, zna jako lupati vratima i urlikati. Smatram da treba discipline više, oduzeti joj sve, ali supruga nema srce da to napravi, pa se sve dalje ovako vozi u nedogled – ali mislim da će pasti razred. Ne znam kako da ju “probudimo“ na vrijeme. Nemožemo ju nagovoriti da ide doktoru (možda je nešto s hormonima ili tko zna što) niti da ide psihologu, pa ne znamo kako zaustaviti ovo što je i neka vrsta terorizacije prema supruzi (ja ne dozvoljavam da me to previše živcira jer znam da to nema smisla, ali nešto se mora poduzeti/promjeniti). vb

Dragi tata,
u razdoblju adolescencije u kojemu se upravo nalazi vaša kćer, dolazi do velikih hormonalnih i psihičkih promjena koje potom utječu i na samo ponašanje djeteta. Vaš kćer se traži, osjeća se neshvaćeno, a Vaše prigovaranje oko škole doživljava kao napad, ljuta je i jadna što je nitko ne razumije.
U ovakvoj situaciji dodatnim pritiscima možete samo još više produbiti međusobno nerazumijevanje.
Ono što možete učiniti jest prebaciti odgovornost
   oko škole na svoju kćer: možete joj reći da je razumijete, da ste se i sami tako osjećali u jednom periodu svog života, da ni sami niste shvaćali svrhu učenja i školovanja. Možete joj reći da je vama neprihvatljivo da su ocjene takve kakve jesu i da bi voljeli da vam ona da odgovor što će učiniti po tom pitanju a da oboje budete zadovoljni.
S druge strane, ono što je zabrinjavajuće su njezini bolovi koji su najvjerojatnije psihosomatske prirode. Na taj način vaše Vam dijete ukazuje da nešto nije u redu i da joj potrebna pomoć. Iz tog razloga smatram da bi bilo najbolje da potražite stručnu pomoć za vašu kćer kako njezini problemi ne bi eskalirali. Razgovor s neutralnom osobom, punom empatije i podrške pridonijela bi otvaranju vaše kćerke o problemima koji je muče, a samim tim i smanjenju simptoma – bolova u trbuhu i glavobolje.
Želim vam puno sreće,

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

14-godišnjakinja ne poštuje autoritet roditelja, izostaje iz škole, gomila loše ocjene

<para>
 Počela je dobivati 3, nema više 5 i učiteljica je primijetila da je drugačija. Razgovarala sam s njom i pitala ju što ju muči, rekla mi je da ju uhvati neki strah, sve joj se u glavi stisne i više ne može ništa reći niti se sjetiti gradiva, i počne se znojiti, i ne može odgovoriti učiteljici na pitanje. Kad dobije 3 toliko ju bude stid, da ne može izgovoriti ocjenu. Rekla mi je da se ne želi tako osjećati. Kako joj pomoći? Rekla mi je još da se trudi, uči, voli školu, ali kad treba reći što zna, jednostavno ne ide i da želi da to prestane. Hvala unaprijed D.Š.
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Prema ovome što ste naveli čini se kako Vaša djevojčica u trenutcima pojačanog osjećaja odgovornosti i pritiska proživljava tremu. U tim trenutcima naše tijelo je u stanju stresa i pri tome se javljaju razni simptomi kao što su crvenilo u licu, glavobolja, praznina u glavi, znojenje, ubrzani rad srca, ubrzano disanje, ukočenost, mučnina i sl.</para>
<para>Uz te psihosomatske tegobe javlja se i sumnja u svoje mogućnosti, nervoza, osjećaj iscrpljenosti, prevelika zabrinutost oko nebitnih stvari. Koncentracija tada biva usmjerena na ishod toga kako će odgovaranje završiti, a ne na sam tijek odgovaranja pa je stoga usmjerenost na sam zadatak ili pitanje smanjena. Ako Vaša djevojčica zna odgovore na pitanja, a nije ih u mogućnosti reproducirati tada je vrlo vjerojatno trema uzrok zbog kojeg dolazi do lošijih ocjena.</para>
<para>Naime, kada joj se jave opisane psihosomatske tegobe, strah i nemogućnost da odgovori na pitanje iako zna točan odgovor vjerojatno se suočava s nekim problemom s kojim se ne zna nositi. Zato bi bilo jako važno da se otkrije što je to čega ju je strah i zbog čega tako reagira. Može se raditi o brojnim faktorima kao što su prevelika očekivanja, strah da će se osramotiti, da se ne zna zauzeti za sebe pred učiteljicom, da će ju drugi ismijati... Kada se otkriju uzroci njenog straha tada će ga biti lakše razrješiti.</para>
<para>Obratite pažnju na to što se promijenilo između prvog i drugog polugodišta. Je li joj se nešto značajno dogodilo u odnosu s učiteljicom, prijateljima iz razreda ili s nekim članom obitelji? Razmislite i o tome kako ste Vi i drugi ljudi iz njene bliske okoline reagirali kada bi Vam ona rekla koju ocjenu je dobila, bilo da se radi o odličnoj ili o manje dobroj ocjeni. Koju poruku ste joj svojom reakcijom poslali?</para>
<para>Kažete da ju je jako stid kada dobije 3. Razgovarajte s njom o tome zašto ju je tada stid. Što misli da ta ocjena govori. Važno je da zna da ocjena ne vrednuje nju i to kakva je ona, odnosno da joj se pošalje poruka da je ona jednako voljena i prihvaćena od strane Vas i kada dobije 5 i kada dobije 3 ili nižu ocjenu.</para>
<para>Uz pristup pun razumijevanja i podrške, koji se čini da imate, vjerujem da će se problem Vaše djevojčice značajno smanjiti.</para>
<para>Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, bacc.univ.psyh.</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Djevojčica zbog straha i treme popušta u školi Poštovani, moja djevojčica ide u treći osnovne i do sada je bila odlična učenica, a sada u drugom polugodištu dosta je "pološila" ocjene. 
    Počela je dobivati 3, nema više 5 i učiteljica je primijetila da je drugačija. Razgovarala sam s njom i pitala ju što ju muči, rekla mi je da ju uhvati neki strah, sve joj se u glavi stisne i više ne može ništa reći niti se sjetiti gradiva, i počne se znojiti, i ne može odgovoriti učiteljici na pitanje. Kad dobije 3 toliko ju bude stid, da ne može izgovoriti ocjenu. Rekla mi je da se ne želi tako osjećati. Kako joj pomoći? Rekla mi je još da se trudi, uči, voli školu, ali kad treba reći što zna, jednostavno ne ide i da želi da to prestane. Hvala unaprijed D.Š.

Draga mama,
Prema ovome što ste naveli čini se kako Vaša djevojčica u trenutcima pojačanog osjećaja odgovornosti i pritiska proživljava tremu. U tim trenutcima naše tijelo je u stanju stresa i pri tome se javljaju razni simptomi kao što su crvenilo u licu, glavobolja, praznina u glavi, znojenje, ubrzani rad srca, ubrzano disanje, ukočenost, mučnina i sl.
Uz te psihosomatske tegobe javlja se i sumnja u svoje mogućnosti, nervoza, osjećaj iscrpljenosti, prevelika zabrinutost oko nebitnih stvari. Koncentracija tada biva usmjerena na ishod toga kako će odgovaranje završiti, a ne na sam tijek odgovaranja pa je stoga usmjerenost na sam zadatak ili pitanje smanjena. Ako Vaša djevojčica zna odgovore na pitanja, a nije ih u mogućnosti reproducirati tada je vrlo vjerojatno trema uzrok zbog kojeg dolazi do lošijih ocjena.
Naime, kada joj se jave opisane psihosomatske tegobe, strah i nemogućnost da odgovori na pitanje iako zna točan odgovor vjerojatno se suočava s nekim problemom s kojim se ne zna nositi. Zato bi bilo jako važno da se otkrije što je to čega ju je strah i zbog čega tako reagira. Može se raditi o brojnim faktorima kao što su prevelika očekivanja, strah da će se osramotiti, da se ne zna zauzeti za sebe pred učiteljicom, da će ju drugi ismijati... Kada se otkriju uzroci njenog straha tada će ga biti lakše razrješiti.
Obratite pažnju na to što se promijenilo između prvog i drugog polugodišta. Je li joj se nešto značajno dogodilo u odnosu s učiteljicom, prijateljima iz razreda ili s nekim članom obitelji? Razmislite i o tome kako ste Vi i drugi ljudi iz njene bliske okoline reagirali kada bi Vam ona rekla koju ocjenu je dobila, bilo da se radi o odličnoj ili o manje dobroj ocjeni. Koju poruku ste joj svojom reakcijom poslali?
Kažete da ju je jako stid kada dobije 3. Razgovarajte s njom o tome zašto ju je tada stid. Što misli da ta ocjena govori. Važno je da zna da ocjena ne vrednuje nju i to kakva je ona, odnosno da joj se pošalje poruka da je ona jednako voljena i prihvaćena od strane Vas i kada dobije 5 i kada dobije 3 ili nižu ocjenu.
Uz pristup pun razumijevanja i podrške, koji se čini da imate, vjerujem da će se problem Vaše djevojčice značajno smanjiti.
Sretno!

   Tea Knežević, bacc.univ.psyh.


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Djevojčica zbog straha i treme popušta u školi

<para>
 U međuvremenu ga nisu slušale i rekao im je da sad ne idu nikud i da skinu jakne, na što je 6 godišnjakinja otišla kroz vrata (preko stepenica s drugog kata) otključala vrata, spustila se u dvorište (što je inače uobičajeno da nas pričeka), uzela ključeve i po mraku se uputila kod frizera. E sad, da li radim stvarno od buhe slona ili je to stvarno potencijalno opasna stvar, ne znam ni sama. Ona će ove godine u školu, ona zna put do frizera, zna preći cestu, zna to mjesto jer se stalno tamo kreće, ali NIKAD nije išla sama. Nikad ni u trgovinu ni nigdje sama pješke, (ušla je u samu trgovinu, ali nije hodala sama. Užasno smo se uplašili, ona isto, već sam htjela zvati policiju, ali je suprug autom otišao po nju i našao je.. Zanima me samo kako sad riješiti sve to, kazniti je da zauvijek zapamti strah koji nam je zadala ili joj još par dana tupiti o tome. Dugo smo danas pričale i razgovarale, shvaća što je učinila (barem se nadam) ali ne bih htjela vršiti represiju nad njom.. Molim Vas pomoć... Zbunjena mama
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Na vašem mjestu ne bih se previše zabrinjavala i razmišljala o represivnim mjerama kako biste svoju djevojčicu spriječili da i idući puta takvo što učini. Naime, najbolja reakcija jest pokazati svoje autentične osjećaje. Ona je sigurno osjetila vaš strah. Najbolje i najpoštenije je razgovarati s njom iz Ja pozicije, u smislu „umrla sam od straha, nemoj to više nikada napraviti molim te… Također objasniti joj potencijalne realne opasnosti. Što se sve može dogoditi kada takvo što napravi, ne što se moglo dogoditi, već što se može dogoditi (u budućnosti).</para>
<para>Vjerujem da to nije početak nikakve faze, već gotovo svako dijete napravi nešto slično. U njegovoj glavici sve mu je dovoljno poznato (put do frizera…), razmišlja u sadašnjem trenutku i ne razmišlja o posljedicama. Ona je u tom trenutku htjela doći do mame.</para>
<para>Ispričajte joj ono što se dogodilo kroz priču. Da bi bilo slikovitije, interesantnije, možete se koristiti i lutkama, bilo s čim se inače igra, a što će predstavljati osobe iz njenog svakodnevnog života; primjerice medo se izgubio jer je sam otišao u šumu, pa se mama medvjedica jako zabrinula. Mama mediću govori o svom strahu i kaže mu da mora pričekati da bude veći kako bi u šetnju išao sam ili nešto u tom smislu, kako vam u tom trenu bude radila mašta.</para>
<para>Srdačan pozdrav i sretno,</para>
<para>Jelena Vrsaljko
TA psihoterapeut, dipl. socijalni radnik, NLP trener
<ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
</para>
<para> </para>

Moja 6-godišnja djevojčica je otišla sama od kuće. Trebam li je kazniti? Danas smo doživjeli šok kad smo saznali da nam je djevojčica nestala. Ja sam bila kod frizera, a tata doma sa curama koje je trebao dovesti na šišanje kad ja završim. 
    U međuvremenu ga nisu slušale i rekao im je da sad ne idu nikud i da skinu jakne, na što je 6 godišnjakinja otišla kroz vrata (preko stepenica s drugog kata) otključala vrata, spustila se u dvorište (što je inače uobičajeno da nas pričeka), uzela ključeve i po mraku se uputila kod frizera. E sad, da li radim stvarno od buhe slona ili je to stvarno potencijalno opasna stvar, ne znam ni sama. Ona će ove godine u školu, ona zna put do frizera, zna preći cestu, zna to mjesto jer se stalno tamo kreće, ali NIKAD nije išla sama. Nikad ni u trgovinu ni nigdje sama pješke, (ušla je u samu trgovinu, ali nije hodala sama. Užasno smo se uplašili, ona isto, već sam htjela zvati policiju, ali je suprug autom otišao po nju i našao je.. Zanima me samo kako sad riješiti sve to, kazniti je da zauvijek zapamti strah koji nam je zadala ili joj još par dana tupiti o tome. Dugo smo danas pričale i razgovarale, shvaća što je učinila (barem se nadam) ali ne bih htjela vršiti represiju nad njom.. Molim Vas pomoć... Zbunjena mama

Draga mama,
Na vašem mjestu ne bih se previše zabrinjavala i razmišljala o represivnim mjerama kako biste svoju djevojčicu spriječili da i idući puta takvo što učini. Naime, najbolja reakcija jest pokazati svoje autentične osjećaje. Ona je sigurno osjetila vaš strah. Najbolje i najpoštenije je razgovarati s njom iz Ja pozicije, u smislu „umrla sam od straha, nemoj to više nikada napraviti molim te… Također objasniti joj potencijalne realne opasnosti. Što se sve može dogoditi kada takvo što napravi, ne što se moglo dogoditi, već što se može dogoditi (u budućnosti).
Vjerujem da to nije početak nikakve faze, već gotovo svako dijete napravi nešto slično. U njegovoj glavici sve mu je dovoljno poznato (put do frizera…), razmišlja u sadašnjem trenutku i ne razmišlja o posljedicama. Ona je u tom trenutku htjela doći do mame.
Ispričajte joj ono što se dogodilo kroz priču. Da bi bilo slikovitije, interesantnije, možete se koristiti i lutkama, bilo s čim se inače igra, a što će predstavljati osobe iz njenog svakodnevnog života; primjerice medo se izgubio jer je sam otišao u šumu, pa se mama medvjedica jako zabrinula. Mama mediću govori o svom strahu i kaže mu da mora pričekati da bude veći kako bi u šetnju išao sam ili nešto u tom smislu, kako vam u tom trenu bude radila mašta.
Srdačan pozdrav i sretno,
Jelena Vrsaljko
TA psihoterapeut, dipl. socijalni radnik, NLP trener
Centar Proventus

  Klinfo.hr 

JELENA VRSALJKO

Moja 6-godišnja djevojčica je otišla sama od kuće. Trebam li je kazniti?

<para>
 Ne zanimaju ga crtići, niti nikakve igračke, po cijele dane skače, penje se na opasna mjesta, ne razmišlja na posljedice (penje se na krevet na kat od svoje sestre i visi naopačke bez da se drži). U grad ne možemo ići, niti u goste prijateljima, jer je jako nestašan. Primijetili smo da mu srce ubrzano lupa čak i dok sjedi, a to je najduže 2 minute. Uspijemo ga uspavat i to više na silu tek oko 12 ili pola 1 ujutro, a budi se već u 5 ili pol 6 ujutro, a popodne više i ne ide spavati. Molim vas da mi date kakav korisni savjet, jer smo već jako očajni. Zabrinuta mama
</para>
<para>Draga mama,
Prema ovome što ste napisali čini se da ste jedna brižna majka koja se jako trudi držati tempo sa svojim živahnim sinčićem, što se ponekad čini kao veliki izazov. S obzirom da navodite kako Vaš sin po cijele dane skače, penje se, vrlo malo spava te mu srce ubrzano lupa čak i kad sjedi može biti da se kod njega radi o poremećaju pažnje – hiperaktivnom poremećaju (ADHD). Kad se govori o ADHD-u misli se na skupinu različitih simptoma koji se odnose na smetnje pažnje, praćene nemirom i impulzivnošću. U tom slučaju, djetetovo ponašanje nije odraz roditeljskih neadekvatnih postupaka ili djeteove „zločestoće“ nego ima biološku podlogu. Hiperaktivnost djeteta može se očitovati u tri različita područja, a to su pojačana aktivnost, smanjena pažnja i teškoće u kontroliranju impulsa. Pojačana aktivnost može se očitovati na način da dijete pretjerano trči, skače ili se penje u situacijama kada to nije prikladno, često ustaje u situacijama kada se očekuje da sjedi, teško mu je tiho i mirno se igrati, stalno je u pokretu, kad sjedi onda se vrpolji i okreće, lako se uzbudi, naglo poseže za predmetima, neumorno je, često mu je potrebno manje sna nego drugima. Smanjena pažna vidljiva je prema tome što dijete teško održava pažnju u zadacima ili igri, čini se da nas ne sluša kada mu nešto govorimo, sporije od druge djece uči novi sadržaj i izvršava zadatke, teško se koncentrira, teško se zadržava uz neki zadatak... Impulzivnost djeteta se pak odnosi na to da dijete teško čeka red, da često prekida i ometa druge, djeluje prije nego što promisli, ne može pratiti pravila igre, prebacujes se s jedne aktivnosti na drugu, burno emotivno reagira...</para>
<para>Dakle, ovo su samo neka od ponašanja koja se mogu javiti kod hiperaktivnog djeteta. S obzirom da Vaš sinčić ima 2,5 godine i da neka djeca jednostavno prema temperamentu imaju višu razinu aktivnosti, ne treba brzati sa zaključcima već bi bilo dobro da se konzultirate sa stručnjakom kako bi se utvrdilo radi li se o ADHD-u. Naime, djeca koja su nemirna, imaju slabu koncentraciju i impulzivno reagiraju mogu češće imati neke poteškoće u svakodnevnom životu. Može im biti otežano uspostavljanje kvalitetnih odnosa s vršnjacima, ali i s odraslima, kao i snalaženje u situacijama kada se očekuje pridržavanje pravila (npr. u vrtiću i školi).</para>
<para>Često se događa da roditelji hiperaktivnog djeteta imaju osjećaj da su već isprobali sve metode odgoja te se osjećaju umornima i pod stresom. Roditelji koji ne znaju o kakvom se poremećaju radi skloni su ponašanje djeteta proglasiti zločestim ili neposlušnim, pa u skladu s takvim viđenjem često se s djetetom bore i kažnjavaju ga ili viču na njega. Takav pristup ne dovodi do poboljšanja u odnosu roditelja i djeteta. Ono što je važno jest da naučite neke tehnike kako biste mogli pomoći svome sinčiću da se opusti. Također, potrebno je pohvaljivati dijete kada god to zasluži, dizati mu samopoštovanje, pružiti mu rutinu i strukturu te imati jasnu komunikaciju (upute koje mu dajete neka budu jednostavne, sažete i konzistentne), omogućiti mu dovoljno fizičke aktivnosti. Uzevši u obzir djetetove snage i slabosti te osiguravajući adekvatnu pomoć suradnjom obitelji i stručnjaka, može se postići da dijete postane svjesno svojih potencijala i da bude u mogućnosti voditi sretan i uspješan život. Iz tog razloga, a i s obzirom da ste uočili neka ponašanja kod svog djeteta koja bi mogla upućivati na ADHD, bilo bi dobro da se posavjetujete s pedagogom ili psihologom kako biste dobili dodatne informacije i podršku.</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, bacc.univ.psyh.</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">www.centarproventus.hr</ulink>
 </emphasis>
</para>

Dječak (2,5 godine) je hiperaktivan i nestašan Majka sam troje djece. Prvo dvoje je već veliko (9 i 8 godina) ali treći nam stvara velike probleme. Sin je star 2,5 godine i još uvijek ne priča niti mu ne mogu pridobit pažnju. 
    Ne zanimaju ga crtići, niti nikakve igračke, po cijele dane skače, penje se na opasna mjesta, ne razmišlja na posljedice (penje se na krevet na kat od svoje sestre i visi naopačke bez da se drži). U grad ne možemo ići, niti u goste prijateljima, jer je jako nestašan. Primijetili smo da mu srce ubrzano lupa čak i dok sjedi, a to je najduže 2 minute. Uspijemo ga uspavat i to više na silu tek oko 12 ili pola 1 ujutro, a budi se već u 5 ili pol 6 ujutro, a popodne više i ne ide spavati. Molim vas da mi date kakav korisni savjet, jer smo već jako očajni. Zabrinuta mama

Draga mama,
Prema ovome što ste napisali čini se da ste jedna brižna majka koja se jako trudi držati tempo sa svojim živahnim sinčićem, što se ponekad čini kao veliki izazov. S obzirom da navodite kako Vaš sin po cijele dane skače, penje se, vrlo malo spava te mu srce ubrzano lupa čak i kad sjedi može biti da se kod njega radi o poremećaju pažnje – hiperaktivnom poremećaju (ADHD). Kad se govori o ADHD-u misli se na skupinu različitih simptoma koji se odnose na smetnje pažnje, praćene nemirom i impulzivnošću. U tom slučaju, djetetovo ponašanje nije odraz roditeljskih neadekvatnih postupaka ili djeteove „zločestoće“ nego ima biološku podlogu. Hiperaktivnost djeteta može se očitovati u tri različita područja, a to su pojačana aktivnost, smanjena pažnja i teškoće u kontroliranju impulsa. Pojačana aktivnost može se očitovati na način da dijete pretjerano trči, skače ili se penje u situacijama kada to nije prikladno, često ustaje u situacijama kada se očekuje da sjedi, teško mu je tiho i mirno se igrati, stalno je u pokretu, kad sjedi onda se vrpolji i okreće, lako se uzbudi, naglo poseže za predmetima, neumorno je, često mu je potrebno manje sna nego drugima. Smanjena pažna vidljiva je prema tome što dijete teško održava pažnju u zadacima ili igri, čini se da nas ne sluša kada mu nešto govorimo, sporije od druge djece uči novi sadržaj i izvršava zadatke, teško se koncentrira, teško se zadržava uz neki zadatak... Impulzivnost djeteta se pak odnosi na to da dijete teško čeka red, da često prekida i ometa druge, djeluje prije nego što promisli, ne može pratiti pravila igre, prebacujes se s jedne aktivnosti na drugu, burno emotivno reagira...
Dakle, ovo su samo neka od ponašanja koja se mogu javiti kod hiperaktivnog djeteta. S obzirom da Vaš sinčić ima 2,5 godine i da neka djeca jednostavno prema temperamentu imaju višu razinu aktivnosti, ne treba brzati sa zaključcima već bi bilo dobro da se konzultirate sa stručnjakom kako bi se utvrdilo radi li se o ADHD-u. Naime, djeca koja su nemirna, imaju slabu koncentraciju i impulzivno reagiraju mogu češće imati neke poteškoće u svakodnevnom životu. Može im biti otežano uspostavljanje kvalitetnih odnosa s vršnjacima, ali i s odraslima, kao i snalaženje u situacijama kada se očekuje pridržavanje pravila (npr. u vrtiću i školi).
Često se događa da roditelji hiperaktivnog djeteta imaju osjećaj da su već isprobali sve metode odgoja te se osjećaju umornima i pod stresom. Roditelji koji ne znaju o kakvom se poremećaju radi skloni su ponašanje djeteta proglasiti zločestim ili neposlušnim, pa u skladu s takvim viđenjem često se s djetetom bore i kažnjavaju ga ili viču na njega. Takav pristup ne dovodi do poboljšanja u odnosu roditelja i djeteta. Ono što je važno jest da naučite neke tehnike kako biste mogli pomoći svome sinčiću da se opusti. Također, potrebno je pohvaljivati dijete kada god to zasluži, dizati mu samopoštovanje, pružiti mu rutinu i strukturu te imati jasnu komunikaciju (upute koje mu dajete neka budu jednostavne, sažete i konzistentne), omogućiti mu dovoljno fizičke aktivnosti. Uzevši u obzir djetetove snage i slabosti te osiguravajući adekvatnu pomoć suradnjom obitelji i stručnjaka, može se postići da dijete postane svjesno svojih potencijala i da bude u mogućnosti voditi sretan i uspješan život. Iz tog razloga, a i s obzirom da ste uočili neka ponašanja kod svog djeteta koja bi mogla upućivati na ADHD, bilo bi dobro da se posavjetujete s pedagogom ili psihologom kako biste dobili dodatne informacije i podršku.

   Tea Knežević, bacc.univ.psyh.


   
      www.centarproventus.hr
   
 Klinfo.hr 

Dječak (2,5 godine) je hiperaktivan i nestašan

<para>
 Uvijek pruža otpor kad treba ići kod majke, jer majku ne voli, govori da je glupa, mi joj kažemo da ne smije tako o mami jer mama je mama, međutim ona uopće ne želi čuti za mamu. Čak ima strahove kad sjeda u auto i negdje ide s tatom da ju slučajno ne bi odveo kod mame. Pomozite molim Vas. Kako pomoći djevojčici? Hvala vam! mala2
</para>
<para>U procesu rastave braka roditelja kada je odnos (bivših) supružnika problematičan, djeca često osjećaju konflikt lojalnosti prema roditeljima te se trude da na neki način zadovolje oba roditelja koji osjećaju međusobnu netrpeljivost. Dijete „čita“ i najmanje znakove svojih roditelja i ubrzo shvati da jednog roditelja oraspoloži kada ono govori loše o drugom roditelju. Važno je napomenuti da svako dijete voli oba roditelja i da je ovakvo ponašanje za dijete izuzetno traumatično. Nije dovoljno reći djetetu da ne smije tako govoriti o drugom roditelju, već je to potrebno i pokazati i na neverbalnoj razini.</para>
<para>U opisanoj situaciji definitvno ne pomaže činjenica da je djevojčica naglo istrgnuta iz sredine u kojoj je do rastave braka roditelja živjela, kao ni to da se kompletno promijenila njezina rutina (odlasci u vrtić i slično). Ukoliko roditelji žele da njihovo dijete što manje osjeti posljedice rastave braka, nužno je da svoj odnos razriješe, da djetetu zajednički objasne da su oni i dalje njezini roditeji, da je vole i da će uvijek biti tu za nju. Možda više neće zajedno živjeti, ali to ne znači da je zbog toga manje vole.</para>
<para>S obzirom da sam iz pisma zaključila kako su roditelji u vrlo konfliktnom odnosu, smatram da bi bilo dobro kada bi radi dobrobiti svog djeteta zatražili pomoć stručnjaka te zajedno krenuli u proces savjetovanja ili škole za roditelje kako bi pomogli i sebi i djetetu da što lakše prođu kroz proces rastave braka. Važno je da shvate da su oni i dalje dužni zajednički odgajati i skrbiti o svojoj djevojčici i da je radi psihičkog zdravlja njihovog djeteta važno da razdvoje partnerski od roditeljskog odnosa.
Sretno!</para>
<para>
 <emphasis>Kristina Bačkonja, dipl. psiholog</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Roditelji su u procesu razvoda, djevojčica ne želi biti kod mame Djevojčica od 5 godina, roditelji su u procesu rastave braka. Majka je odvela kćer sa sobom, dijete je prestalo ići u vrtić, promjenilo sredinu, ostalo bez tate uz kojeg je jako vezana. 
    Uvijek pruža otpor kad treba ići kod majke, jer majku ne voli, govori da je glupa, mi joj kažemo da ne smije tako o mami jer mama je mama, međutim ona uopće ne želi čuti za mamu. Čak ima strahove kad sjeda u auto i negdje ide s tatom da ju slučajno ne bi odveo kod mame. Pomozite molim Vas. Kako pomoći djevojčici? Hvala vam! mala2

U procesu rastave braka roditelja kada je odnos (bivših) supružnika problematičan, djeca često osjećaju konflikt lojalnosti prema roditeljima te se trude da na neki način zadovolje oba roditelja koji osjećaju međusobnu netrpeljivost. Dijete „čita“ i najmanje znakove svojih roditelja i ubrzo shvati da jednog roditelja oraspoloži kada ono govori loše o drugom roditelju. Važno je napomenuti da svako dijete voli oba roditelja i da je ovakvo ponašanje za dijete izuzetno traumatično. Nije dovoljno reći djetetu da ne smije tako govoriti o drugom roditelju, već je to potrebno i pokazati i na neverbalnoj razini.
U opisanoj situaciji definitvno ne pomaže činjenica da je djevojčica naglo istrgnuta iz sredine u kojoj je do rastave braka roditelja živjela, kao ni to da se kompletno promijenila njezina rutina (odlasci u vrtić i slično). Ukoliko roditelji žele da njihovo dijete što manje osjeti posljedice rastave braka, nužno je da svoj odnos razriješe, da djetetu zajednički objasne da su oni i dalje njezini roditeji, da je vole i da će uvijek biti tu za nju. Možda više neće zajedno živjeti, ali to ne znači da je zbog toga manje vole.
S obzirom da sam iz pisma zaključila kako su roditelji u vrlo konfliktnom odnosu, smatram da bi bilo dobro kada bi radi dobrobiti svog djeteta zatražili pomoć stručnjaka te zajedno krenuli u proces savjetovanja ili škole za roditelje kako bi pomogli i sebi i djetetu da što lakše prođu kroz proces rastave braka. Važno je da shvate da su oni i dalje dužni zajednički odgajati i skrbiti o svojoj djevojčici i da je radi psihičkog zdravlja njihovog djeteta važno da razdvoje partnerski od roditeljskog odnosa.
Sretno!

   Kristina Bačkonja, dipl. psiholog


   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Roditelji su u procesu razvoda, djevojčica ne želi biti kod mame

<para>
 No, otkada je krenuo u vrtić s 2 godine, i u jasličku skupinu, a potom i u stariju grupu, imamo jedan problem. Odgojiteljice se jako žale na njega, kažu da je strašno agresivan prema drugoj djeci, neposlušan i da ima jednu "energiju" koja mu neda da se smiri, te da je to jednostavno jače od njega. U početku su ga čak okarakterizirali kao hiperaktivno dijete. Međutim, mi smo bili kod psihologa i on nam je jasno rekao da se ne radi o hiperaktivnosti već o nadarenosti. Isto tako su nas poslije poslali u defektologa, ali i defektologinja je ustvrdila kako je on daleko od hiperaktivca i može se jako dugo skoncentrirati na ono što ga zanima i kada ga se zainteresira. E, sad, imala sam konflikt s odgojiteljicama jer je to "žaljenje" i izoliranje moga sina trajale duže od godinu i pol dana bez ikakvog vidljivog razloga. Naravno, pokušala sam s njima pričati i mirnijim putem, ali kada me jedna odgajateljica uputila u drugi vrtić i rekla da oni ne znaju što bi s njim, onda jednostavno nisam imala više strpljenja i ispisala sam ga iz vrtića jer me čak odgojiteljica pitala da li sam mu davala kakve tabletice jer je 2 dana "čak bio i miran". Ima toga još, ali da ne duljim... Kad je kod kuće i kada se igra s djecom s kojom se i privatno družimo, nikada ne pokazuje agresivnost već ponekad stisne šakice ili prejako zagrli drugo dijete. Meni se čini da je to zbog toga što je jako emotivan i prejako izražava svoje emocije, ali nikad se nije tukao i bio agresivan kako ona to navodi. Jedino što smo ustvrdili je njegov nesrazmjer između emotivnog i intelektualnog. Dakle, moje pitanje je, što da napravim sa svojim darovitim djetetom koje nailazi na nerazumijevanje kako od strane odgojitelja pa tako i od strane druge djece koja se vode primjerom odgajateljica. Moram ga upisati u drugi vrtić jer radim, a oboje imamo već "traumu" i od vrtića i od svega. Postoji li kakav vrtić gdje ću naići na koliko toliko razumijevanje? Jer on je dijete koje je zahtjevno i treba red i rad. Kako mu mogu pomoći da se lakše socijalizira i zašto je tolika razlika između njegovog ponašanja u vrtiću i kod kuće? Čemu tolika agresivnost u vrtiću kada je kod kuće ne pokazuje i čemu nepoštovanje drugog autoriteta osim mame i tate? Unaprijed zahvalna, zabrinuta mama
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Postoje vrtići koji imaju educirano osoblje za rad s darovitom djecom. Na službenim stranicama Grada Zagreba, možete pronaći popis vrtića i kod nekih je naznačeno da rade s darovitom djecom: <ulink url="http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=523">http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=523</ulink> pa Vam savjetujem da se svakako njima obratite.</para>
<para>Rad s darovitom djecom je specifičan zbog čega je potrebna dodatna edukacija. Općenito, razvoj darovite djece je specifičan i kao takav se mora tretirati jer u suprotnom se ne podržavaju prava te djece i ne potiče se njihov razvoj u smjeru kako bi se trebalo.</para>
<para>Socioemocionalni razvoj darovite djece često je u velikom nesrazmjeru s obzirom na njihov intelektualni razvoj i kapacitete zbog čega je osobito važno da se potiče upravo socioemocionalni aspket razvoja što od strane Vas kao roditelja, što od strane zajednice, odnosno vrtića.</para>
<para>Centar Bistić ima kvalitetne programe za darovitu djecu i njihove roditelje te Vam svakako preporučam da se njima obratite, ako niste do sada. Ovo je njihova web stranica: <ulink url="http://www.bistric.info/">http://www.bistric.info/</ulink>
</para>
<para>Razlika u ponašanju Vašeg dječaka kod kuće i u vrtiću može biti odraz kako se tko ophodi prema njemu. Ako ga Vi kod kuće prihvaćate, podržavate i potičete da razvije svoje kvalitete, svoje posebne vještine i sposobnosti, osjećat će se prihvaćeno i bezuvjetno voljeno. S druge strane, ako je u vrtiću kažnjavan zbog krive interpretacije njegovog ponašanja, to kod svakoga, pa tako i kod Vašeg dječaka može izazivati snažne osjećaje frustracije što se može ispoljavati kroz agresivno ponašanje. Zato je izuzetno važno da općenito ljudi koji rade s djecom budu dobro upoznati s djetetovim razvojem, što se očekuje u kojem razdoblju, te što se očekuje s obzirom na djetetove posebne potrebe.</para>
<para>Neke odrasle osobe, poput bivših odgajateljica Vašeg djeteta, se mogu plašiti specifičnih potreba djeteta. Uz neznanje o potrebama koje to dijete ima, pripisuju to ponašanje nečem što im je bliskije i poznatije. Zbog takvog ophođenja s njihove strane, jako je važno djetetu vrlo jasno naglašavati tijekom odrastanja da nažalost postoji još dosta veliki broj ljudi koji rade u odgojno-obrazovnom sustavu koji ne razumije individualne i specifične potrebe djece te rade po određenoj šabloni u koju se sve manje djece uklapa. Jednostavnije rečeno, neki ljudi jednostavno neke stvari ne razumiju. Ako Vas pita zašto ne razumiju, možete mu jednostavno odgovoriti da je to zato jer ne žele učiti, osobno rasti i razvijati se zbog čega se ponašaju kako se ponašaju. Odnosno, važno je naglasiti da ponašanje tih ljudi nema veze s djetetom i njegovim specifičnim potrebama.</para>
<para>Sretno</para>
<para>
 <emphasis>Tatjana Gjurković,
</emphasis>
 <emphasis>dipl psiholog, certificirani terapeut igrom</emphasis>
</para>
<para>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr/">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>
<para> </para>

Darovito dijete (3,5 godine) i neadekvatno ponašanje odgojiteljica Poštovana, imam sina od 3,5 godine. Ocijenjen je kao darovito dijete od strane psihologa, čita, zna sve boje, brojeve, voli umjetnost i glazbu. 
    No, otkada je krenuo u vrtić s 2 godine, i u jasličku skupinu, a potom i u stariju grupu, imamo jedan problem. Odgojiteljice se jako žale na njega, kažu da je strašno agresivan prema drugoj djeci, neposlušan i da ima jednu "energiju" koja mu neda da se smiri, te da je to jednostavno jače od njega. U početku su ga čak okarakterizirali kao hiperaktivno dijete. Međutim, mi smo bili kod psihologa i on nam je jasno rekao da se ne radi o hiperaktivnosti već o nadarenosti. Isto tako su nas poslije poslali u defektologa, ali i defektologinja je ustvrdila kako je on daleko od hiperaktivca i može se jako dugo skoncentrirati na ono što ga zanima i kada ga se zainteresira. E, sad, imala sam konflikt s odgojiteljicama jer je to "žaljenje" i izoliranje moga sina trajale duže od godinu i pol dana bez ikakvog vidljivog razloga. Naravno, pokušala sam s njima pričati i mirnijim putem, ali kada me jedna odgajateljica uputila u drugi vrtić i rekla da oni ne znaju što bi s njim, onda jednostavno nisam imala više strpljenja i ispisala sam ga iz vrtića jer me čak odgojiteljica pitala da li sam mu davala kakve tabletice jer je 2 dana "čak bio i miran". Ima toga još, ali da ne duljim... Kad je kod kuće i kada se igra s djecom s kojom se i privatno družimo, nikada ne pokazuje agresivnost već ponekad stisne šakice ili prejako zagrli drugo dijete. Meni se čini da je to zbog toga što je jako emotivan i prejako izražava svoje emocije, ali nikad se nije tukao i bio agresivan kako ona to navodi. Jedino što smo ustvrdili je njegov nesrazmjer između emotivnog i intelektualnog. Dakle, moje pitanje je, što da napravim sa svojim darovitim djetetom koje nailazi na nerazumijevanje kako od strane odgojitelja pa tako i od strane druge djece koja se vode primjerom odgajateljica. Moram ga upisati u drugi vrtić jer radim, a oboje imamo već "traumu" i od vrtića i od svega. Postoji li kakav vrtić gdje ću naići na koliko toliko razumijevanje? Jer on je dijete koje je zahtjevno i treba red i rad. Kako mu mogu pomoći da se lakše socijalizira i zašto je tolika razlika između njegovog ponašanja u vrtiću i kod kuće? Čemu tolika agresivnost u vrtiću kada je kod kuće ne pokazuje i čemu nepoštovanje drugog autoriteta osim mame i tate? Unaprijed zahvalna, zabrinuta mama

Draga mama,
Postoje vrtići koji imaju educirano osoblje za rad s darovitom djecom. Na službenim stranicama Grada Zagreba, možete pronaći popis vrtića i kod nekih je naznačeno da rade s darovitom djecom: http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=523 pa Vam savjetujem da se svakako njima obratite.
Rad s darovitom djecom je specifičan zbog čega je potrebna dodatna edukacija. Općenito, razvoj darovite djece je specifičan i kao takav se mora tretirati jer u suprotnom se ne podržavaju prava te djece i ne potiče se njihov razvoj u smjeru kako bi se trebalo.
Socioemocionalni razvoj darovite djece često je u velikom nesrazmjeru s obzirom na njihov intelektualni razvoj i kapacitete zbog čega je osobito važno da se potiče upravo socioemocionalni aspket razvoja što od strane Vas kao roditelja, što od strane zajednice, odnosno vrtića.
Centar Bistić ima kvalitetne programe za darovitu djecu i njihove roditelje te Vam svakako preporučam da se njima obratite, ako niste do sada. Ovo je njihova web stranica: http://www.bistric.info/

Razlika u ponašanju Vašeg dječaka kod kuće i u vrtiću može biti odraz kako se tko ophodi prema njemu. Ako ga Vi kod kuće prihvaćate, podržavate i potičete da razvije svoje kvalitete, svoje posebne vještine i sposobnosti, osjećat će se prihvaćeno i bezuvjetno voljeno. S druge strane, ako je u vrtiću kažnjavan zbog krive interpretacije njegovog ponašanja, to kod svakoga, pa tako i kod Vašeg dječaka može izazivati snažne osjećaje frustracije što se može ispoljavati kroz agresivno ponašanje. Zato je izuzetno važno da općenito ljudi koji rade s djecom budu dobro upoznati s djetetovim razvojem, što se očekuje u kojem razdoblju, te što se očekuje s obzirom na djetetove posebne potrebe.
Neke odrasle osobe, poput bivših odgajateljica Vašeg djeteta, se mogu plašiti specifičnih potreba djeteta. Uz neznanje o potrebama koje to dijete ima, pripisuju to ponašanje nečem što im je bliskije i poznatije. Zbog takvog ophođenja s njihove strane, jako je važno djetetu vrlo jasno naglašavati tijekom odrastanja da nažalost postoji još dosta veliki broj ljudi koji rade u odgojno-obrazovnom sustavu koji ne razumije individualne i specifične potrebe djece te rade po određenoj šabloni u koju se sve manje djece uklapa. Jednostavnije rečeno, neki ljudi jednostavno neke stvari ne razumiju. Ako Vas pita zašto ne razumiju, možete mu jednostavno odgovoriti da je to zato jer ne žele učiti, osobno rasti i razvijati se zbog čega se ponašaju kako se ponašaju. Odnosno, važno je naglasiti da ponašanje tih ljudi nema veze s djetetom i njegovim specifičnim potrebama.
Sretno

   Tatjana Gjurković,

   dipl psiholog, certificirani terapeut igrom


   
      Centar Proventus
   

  Klinfo.hr 

Darovito dijete (3,5 godine) i neadekvatno ponašanje odgojiteljica

<para>
 Jednom tjedno smo išle u kreativnu radionicu za djecu od 1-2 godine gdje se od nje zahtijevala određena pozornost koju ona nema, a drugi polaznici u istoj dobi su ju imali. Pa smo išle na bazen gdje je isto bilo sve dobro prvih 15 minuta, pa je željela van iz vode. Pokušala sam promijeniti radionicu jer sam mislima da joj je možda ovo dosadno, a sada se dešava isto. Prvih pet minuta mirno sjedi i sluša, nakon toga se diže pa hoda, pa želi doma, pa se malo vrati opet i sluša, pa hoda, pa želi igračke...za to vrijeme njezini vršnjaci mirno sjede i sudjeluju u programu. a njoj kao da sve puno brže dosadi nego ostalima. Ne znam da li je možda problem što smo se svi s njom doma od kad se rodila jako puno bavili i zabavljali ju pa nije naučena sama se zabaviti sa sobom pa joj stalno treba neki poticaj, ili je problem karakter ili je ona jednostavno iskušava granice i manipulira (tako mi je rekla teta u radionici). Da li da ju i dalje vodim na te radionice na kojima ona ponekada ne želi bit (mada se prije svake igraonice dogovorimo da idemo, da će nam tamo biti lijepo na što ona sve pristane)? Dal da izađemo van kad počne lupati po vratima ili da joj pokažem ko je "šef" i da ustrajem u tome da budemo tamo. Bojim se da joj šefofskim pristupom ne stvorim averziju prema novom i učenju i da joj ne stvorim probleme za buduće radionice, škole učenja jezika...A s druge strane bojim se da popuštanjem ne napravim još veći problem. Unaprijed hvala na odgovoru, mama curice sa torpedom u guzi :-)
</para>
<para>Draga mama,</para>
<para>Lijepo je čuti da je Vaša djevojčica društvena i da lijepo napreduje, kao i to da ste jako motivirani za to da ju i dalje potičete u različitim aktivnostima. U skladu s tim, razumljiva je Vaša zabrinutost i zbunjenost vezana uz njezin „nedostatak paženje“ – kako ga vi opisujete.</para>
<para>Čini se da da jako lijepo pratite svoju djevojčicu pa tako i pokušavate otkriti što je dovelo do toga da se ona u određenim situacijama tako ponaša, što je vrlo pohvalno. Izrazili ste ideju da je njena smanjena pažnja na grupnim aktivnostima možda povezana s tim što su se s njom svi puno bavili i zabavljali ju otkada se rodila, a zapitali ste se i radi li se o njenom karakteru ili iskušavanju granica. Na temelju samo ovoga što ste napisali, teško je reći o čemu se točno radi, a moguće je, i vrlo vjerojatno, da se radi o kombinaciji svega navedenoga. Naime, usmjerenost pažnje jest jedna od karakteristika temperamenta i ukazuje na to hoće li dijete brzo izgubiti interes i poželjeti prijeći na sljedeću aktivnost ili će se s jednom istom aktivnošću zabavljati satima. Kako biste razlučili radi li se o tome da je Vaša djevojčica na kontinuumu bliže tome da brzo gubi interes ili se ipak radi o nečemu drugome, obratite pažnju na njeno ponašanje u drugim situacijama, kada se ne radi o grupnim aktivnostima. Događa li se i tada da brzo postaje nemirna i mijenja aktivnosti? Kako inače funkcionira u grupi s vršnjacima?</para>
<para>S obzirom da Vaša djevojčica ima tek 21 mjesec svakako nema potrebe inzistirati na nečemu čija bi primarna svrha trebala biti ta da se dijete zabavi i provede kvalitetno vrijeme s roditeljem. U tom smislu, nikakva prisila ili nagovaranje da se ostane na aktivnostima nije poželjna. Spomenuli ste da vas brine da biste joj „šefovskim“ pristupom mogli stvoriti averziju prema učenju i budućim aktivnostima sličnog tipa, a s druge strane čini mi se da Vam je važno da se ipak zna tko je autoritet i da joj ne biste htjeli previše popuštati. Zapravo je i jedno i drugo jako važno, dakle, istina je da nije dobro imati „šefovski“ pristup i inzistirati, a ipak važno je postavljati granice svome djetetu. Kako biste lakše balansirali između toga, preporučam Vam članak https://klinfo.rtl.hr/detaljnije/hr/u-ritmu-djeteta-odgoj-bez-prijetnji-i-ucjena/17/6625/1/.</para>
<para>Puno sreće u daljnjem odgoju Vaše djevojčice,</para>
<para>
 <emphasis>Tea Knežević, bacc.univ.psyh.</emphasis>
 <emphasis>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
 </emphasis>
</para>

Moja djevojčica (2) brzo gubi interes i fokus na radionicama Poštovani, imam curicu od 21 mjeseci. Jako je društvena i napredna (govori u rečenicama, raspoznaje boje, raspoznaje emocije, broji...), ali je problem njen "nedostatak" pažnje. 
    Jednom tjedno smo išle u kreativnu radionicu za djecu od 1-2 godine gdje se od nje zahtijevala određena pozornost koju ona nema, a drugi polaznici u istoj dobi su ju imali. Pa smo išle na bazen gdje je isto bilo sve dobro prvih 15 minuta, pa je željela van iz vode. Pokušala sam promijeniti radionicu jer sam mislima da joj je možda ovo dosadno, a sada se dešava isto. Prvih pet minuta mirno sjedi i sluša, nakon toga se diže pa hoda, pa želi doma, pa se malo vrati opet i sluša, pa hoda, pa želi igračke...za to vrijeme njezini vršnjaci mirno sjede i sudjeluju u programu. a njoj kao da sve puno brže dosadi nego ostalima. Ne znam da li je možda problem što smo se svi s njom doma od kad se rodila jako puno bavili i zabavljali ju pa nije naučena sama se zabaviti sa sobom pa joj stalno treba neki poticaj, ili je problem karakter ili je ona jednostavno iskušava granice i manipulira (tako mi je rekla teta u radionici). Da li da ju i dalje vodim na te radionice na kojima ona ponekada ne želi bit (mada se prije svake igraonice dogovorimo da idemo, da će nam tamo biti lijepo na što ona sve pristane)? Dal da izađemo van kad počne lupati po vratima ili da joj pokažem ko je "šef" i da ustrajem u tome da budemo tamo. Bojim se da joj šefofskim pristupom ne stvorim averziju prema novom i učenju i da joj ne stvorim probleme za buduće radionice, škole učenja jezika...A s druge strane bojim se da popuštanjem ne napravim još veći problem. Unaprijed hvala na odgovoru, mama curice sa torpedom u guzi :-)

Draga mama,
Lijepo je čuti da je Vaša djevojčica društvena i da lijepo napreduje, kao i to da ste jako motivirani za to da ju i dalje potičete u različitim aktivnostima. U skladu s tim, razumljiva je Vaša zabrinutost i zbunjenost vezana uz njezin „nedostatak paženje“ – kako ga vi opisujete.
Čini se da da jako lijepo pratite svoju djevojčicu pa tako i pokušavate otkriti što je dovelo do toga da se ona u određenim situacijama tako ponaša, što je vrlo pohvalno. Izrazili ste ideju da je njena smanjena pažnja na grupnim aktivnostima možda povezana s tim što su se s njom svi puno bavili i zabavljali ju otkada se rodila, a zapitali ste se i radi li se o njenom karakteru ili iskušavanju granica. Na temelju samo ovoga što ste napisali, teško je reći o čemu se točno radi, a moguće je, i vrlo vjerojatno, da se radi o kombinaciji svega navedenoga. Naime, usmjerenost pažnje jest jedna od karakteristika temperamenta i ukazuje na to hoće li dijete brzo izgubiti interes i poželjeti prijeći na sljedeću aktivnost ili će se s jednom istom aktivnošću zabavljati satima. Kako biste razlučili radi li se o tome da je Vaša djevojčica na kontinuumu bliže tome da brzo gubi interes ili se ipak radi o nečemu drugome, obratite pažnju na njeno ponašanje u drugim situacijama, kada se ne radi o grupnim aktivnostima.  Događa li se i tada da brzo postaje nemirna i mijenja aktivnosti? Kako inače funkcionira u grupi s vršnjacima?
S obzirom da Vaša djevojčica ima tek 21 mjesec svakako nema potrebe inzistirati na nečemu čija bi primarna svrha trebala biti ta da se dijete zabavi i provede kvalitetno vrijeme s roditeljem. U tom smislu, nikakva prisila ili nagovaranje da se ostane na aktivnostima nije poželjna. Spomenuli ste da vas brine da biste joj „šefovskim“ pristupom mogli stvoriti averziju prema učenju i budućim aktivnostima sličnog tipa, a s druge strane čini mi se da Vam je važno da se ipak zna tko je autoritet i da joj ne biste htjeli previše popuštati. Zapravo je i jedno i drugo jako važno, dakle, istina je da nije dobro imati „šefovski“ pristup i inzistirati, a ipak važno je postavljati granice svome djetetu. Kako biste lakše balansirali između toga, preporučam Vam članak https://klinfo.rtl.hr/detaljnije/hr/u-ritmu-djeteta-odgoj-bez-prijetnji-i-ucjena/17/6625/1/.
Puno sreće u daljnjem odgoju Vaše djevojčice,

   Tea Knežević, bacc.univ.psyh.
   
      Centar Proventus
   
 Klinfo.hr 

Moja djevojčica (2) brzo gubi interes i fokus na radionicama

<para>
 On to rastavlja, spaja od svoje druge godine. Kad je bio beba lizao je utičnice iz dragosti. Ima svoj alat (čekiće, čavle, odvijače..) i zna ih upotrebljavati bolje nego većina odraslih. Pružamo mu maksimalnu potporu u tome i sudjelujemo u njegovim igrama kao roditelji, ali nemamo više ideja. Igra se on sa drugim vršnjacima i sestrom u vrtiću i drugih igara, ali ovo je nešto posebno. Neki dan je bio u Tehničkom muzeju i ne moram vam opisivati tu radost. Moje pitanja odnosno savjet koji bih trebao je sljedeće: da mi dijete pokazuje ovakvo zanimanje za tenis ili neki drugu aktivnost upisao bih ga u tu školu odnosno grupu, a što sa ovakvom aktivnošću? Budući da živimo u malom gradu mogućnosti su ograničene. Kako mu pomoći da razvija svoj "talent". Hvala puno, ponosni tata
</para>
<para>Dragi tata,</para>
<para>Uvijek je lijepo čuti kada roditelji podupiru interese i talente svoje djece, a ne idu protiv njih.</para>
<para>Ono što već sada radite je puno, samim tim što ga podupirete i što razmišljate gdje ćete ga odvesti da nešto vidi. Bravo! Vaše dijete tu podršku sigurno prepoznaje i to će utjecati na razvoj njegova samopouzdanja.</para>
<para>S obzirom da ste iz malog grada, i vjerujem da ste sve mogućnosti istražili ne preostaje vam drugo nego da mu bavljenje tom „slobodnom aktivnošću“ omogućite kod kuće, kao i to da ga usmjerite na nešto jednako zanimljivo, a blisko. S obzirom da Vaš sin po svemu navedenom ima izrazitu znatiželju sigurna sam da bi ga zanimale i druge stvari ako ih začinite i svojim oduševljenjem.</para>
<para>Primjerice postoji priručnik Godišnja doba; kako se zabaviti tijekom godine, koja zapravo može poslužiti roditeljima za dobre ideje što i kako se zabaviti s djetetom. Sada se bliži Božić pa možete razmisliti da mu poklonite tj. Djed Mraz donese neki mali mikroskop ili povećalo. S povećalom možete proučavati male životinjice koje ste zajedno s vodom stavili u neku staklenku, prikupili ju iz najbliže bare.</para>
<para>Također postoji i knjiga „Vrtlarstvo za djecu“ koja je puna ideja kako i što zajednički raditi, a da bude uzbudljivo i zanimljivo. Malo bliže njegovom interesu je knjiga u izdanju Profila: Kako rade strojevi (interaktivni vodič za jednostavne strojeve i mehanizme) pomoću kojeg možete zajedno s njim izraditi radne modele. Sigurno još postoji sličnih knjiga na tržištu, možete se raspitati u knjižarama i knjižnicama.</para>
<para>Ono što bi ga moglo zanimati, a vi biste ga mogli zainteresirati je svemir. Ovdje možete pogledati zanimljive radionice i predavanja. https://klinfo.rtl.hr/dogadjanja/izlozbe/izlozba-suncev-sustav-u-tehnickom-muzeju. Kada dođete u Zagreb možete ga odvesti u zvjezdarnicu itd. Svemir može biti jako interesantan djeci njegove dobi, pogotovo ako su znatiželjna.</para>
<para>Ovo su samo neke ideje. Sjednite i nabrojite sve svoje ideje koje imate. Zamislite da oko vas sjedi pedeset ljudi i svi vam kažu jednu. Pa odaberite nešto od njih.</para>
<para>Uvjerena sam da će on uživati radeći nešto zajedno s vama. Na taj način zadovoljiti ćete njegovu potrebu da nešto radi, da mu bude zanimljivo, da vidi što je napravio, da bude s vama…</para>
<para>Sretno,</para>
<para>Jelena Vrsaljko, dipl.soc.radnik, psihoterapeut</para>
<para>
 <ulink url="http://www.centarproventus.hr">Centar Proventus</ulink>
</para>

Dječak obožava mehaniku, strojeve, alate i elektroniku. Kako mu pomoći u razvijanju tih interesa? Imam dječaka od 4 godine koji je opsjednut kabelima, strujom i sličnim stvarima od svog rođenja. To su njegove igračke (stari tv, telefonske žice, utičnice, produžni kabeli...). 
    On to rastavlja, spaja od svoje druge godine. Kad je bio beba lizao je utičnice iz dragosti. Ima svoj alat (čekiće, čavle, odvijače..) i zna ih upotrebljavati bolje nego većina odraslih. Pružamo mu maksimalnu potporu u tome i sudjelujemo u njegovim igrama kao roditelji, ali nemamo više ideja. Igra se on sa drugim vršnjacima i sestrom u vrtiću i drugih igara, ali ovo je nešto posebno. Neki dan je bio u Tehničkom muzeju i ne moram vam opisivati tu radost. Moje pitanja odnosno savjet koji bih trebao je sljedeće: da mi dijete pokazuje ovakvo zanimanje za tenis ili neki drugu aktivnost upisao bih ga u tu školu odnosno grupu, a što sa ovakvom aktivnošću? Budući da živimo u malom gradu mogućnosti su ograničene. Kako mu pomoći da razvija svoj "talent". Hvala puno, ponosni tata

Dragi tata,
Uvijek je lijepo čuti kada roditelji podupiru interese i talente svoje djece, a ne idu protiv njih.
Ono što već sada radite je puno, samim tim što ga podupirete i  što razmišljate gdje ćete ga odvesti da nešto vidi. Bravo! Vaše dijete tu podršku sigurno prepoznaje i to će utjecati na razvoj njegova samopouzdanja.
S obzirom da ste iz malog grada, i vjerujem da ste sve mogućnosti istražili ne preostaje vam drugo nego da mu bavljenje tom „slobodnom aktivnošću“ omogućite kod kuće, kao i to da ga usmjerite na nešto jednako zanimljivo, a blisko. S obzirom da Vaš sin po svemu navedenom ima izrazitu znatiželju sigurna sam da bi ga zanimale i druge stvari ako ih začinite i svojim oduševljenjem.
Primjerice postoji priručnik Godišnja doba; kako se zabaviti tijekom godine, koja zapravo može poslužiti roditeljima za dobre ideje što i kako se zabaviti s djetetom. Sada se bliži Božić pa možete razmisliti da mu poklonite tj. Djed Mraz donese neki mali mikroskop ili povećalo. S povećalom možete proučavati male životinjice koje ste zajedno s vodom stavili u neku staklenku, prikupili ju iz najbliže bare.
Također postoji i knjiga „Vrtlarstvo za djecu“ koja je puna ideja kako i što zajednički raditi, a da bude uzbudljivo i zanimljivo. Malo bliže njegovom interesu je knjiga u izdanju Profila: Kako rade strojevi (interaktivni vodič za jednostavne strojeve i mehanizme) pomoću kojeg možete zajedno s njim izraditi radne modele. Sigurno još postoji sličnih knjiga na tržištu, možete se raspitati u knjižarama i knjižnicama.
Ono što bi ga moglo zanimati, a vi biste ga mogli zainteresirati je svemir. Ovdje možete pogledati zanimljive radionice i predavanja. https://klinfo.rtl.hr/dogadjanja/izlozbe/izlozba-suncev-sustav-u-tehnickom-muzeju. Kada dođete u Zagreb možete ga odvesti u zvjezdarnicu itd. Svemir može biti jako interesantan djeci njegove dobi, pogotovo ako su znatiželjna.
Ovo su samo neke ideje. Sjednite i nabrojite sve svoje ideje koje imate. Zamislite da oko vas sjedi pedeset ljudi i svi vam kažu jednu. Pa odaberite nešto od njih.
Uvjerena sam da će on uživati radeći nešto zajedno s vama. Na taj način zadovoljiti ćete njegovu potrebu da nešto radi, da mu bude zanimljivo, da vidi što je napravio, da bude s vama…
Sretno,
Jelena Vrsaljko, dipl.soc.radnik, psihoterapeut

   Centar Proventus
 Klinfo.hr 