Dječak ima 26 mjeseci i prije desetak dana počeli smo mu nuditi tutu, što je izvrsno prihvatio, sam bi sjeo na tutu kad treba i obavio nuždu, po noći je pelena suha pa smo skinuli odmah i noćnu. Međutim, prekjučer je išao na tutu i imao dosta tvrdu stolicu, plakao je i preplašio se boli. Od tada neće ni blizu tute, nikakve, povezao je očito bol s tutom. Sad piški u gaćice, na pod i svuda osim u tutu i primjećujemo da pokušava zadržati stolicu. Kako mu pomoći da se riješi tog straha? Da li ga vratiti potpuno u pelene i kad pokušati ponovo s odvikavanjem? Hvala lijepa!
Draga mama,
svakako bi bilo dobro da se pokušaju učiniti uvjeti da stolica bude što mekša kako ga ne bi boljelo – dakle, da jede što više voća i povrća, a što manje nezdravih ugljikohidrata koji najčešće čine stolicu tvrdom.
Nadalje, vjerojatno ste o tome isto razmišljali, ali svakako bi bilo dobro da mu ponudite da obavlja obje nužde u wc (da stavite dodatak na školjku kako bi mogao sam sjediti). To možete učiniti još privlačnijim, time što kažete da tata i Vi obavljate nuždu u wc-u i da, sada je veliki dečko, pa i on može obavljati u wc. Tako ćete zaobići samu tutu, a obavljat će nuždu na mjestu gdje se to očekuje. Kada obavi nuždu u gaćice, na pod, recite mu jasno da to nije mjesto za obavljanje nužde (bez vikanja), i pokažite gdje jest.
S tim da stavite na prvo mjesto pozitivno - "vidim da ti se piškilo, ali piškimo u wc. Dođi, idemo zajedno, da budeš kao veliki dečko, kao tata! :)" Ako će pokazati u nekom trenutku strah ili tugu, recite mu da znate da ga je boljelo kada je sjedio na tuti, ali da ga sada ne boli i da ćete Vi biti tu uz njega.
Nažalost, kada dijete poveže odvikavanje od pelena sa strahom od boli, onda zna proći i po nekoliko tjedana da on shvati da to ipak ne mora biti uvijek tako, da ga ne mora uvijek boljeti. Ono što Vi možete činiti jest da ste uz njega, strpljivi, puni razumijevanja, da mu verbalizirate osjećaje koje vidite vezano za ovu situaciju, ali i da ga uporno usmjeravate prema mjestu gdje je OK da obavlja nuždu.
Sretno,
Tatjana Gjurković
dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom