Da li je ponašanje mog devetogodinšnjeg dječaka zabrinjavajuće ako prstićima guli nokte s prstiju i nogu, nikada da se odazove na prvi poziv ili uopće ne reagira na opomene dok god ne pribjegnem glasnom vikanju ili čak povlačenjem za uho? Smatram da je previše zaigran, rijetko sjedi mirno i rijetko je skoncentriran za rad koji zahtijeva sjedenje. U školi učiteljica nema primjedbi za ponašanje, iako je previše tih i nježan na satu, ali stječe se dojam da je odlutao mislima. Možda ja griješim u odgodju i da li je potrebno da zajedno posjetimo psihologa? DM
Poštovana, ponašanje Vašeg djeteta ukazuje na teškoće pažnje, ali i na to da Vaš sin osjeća nervozu u pojedinim situacijama. Promatrajte u kojim situacijama pojačano guli noktiće, razgovarajte s njim o tome kako mu je u školi, događa li se u njegovom životu nešto što ga uzrujava ili zabrinjava. Pokušajte istražiti muči li ga nešto, postoje li konkretni razlozi njegove „odsutnosti“. Nikako nemojte pribjegavati kažnjavanju njegova ponašanja i kažnjavanju toga što se ne odaziva kada ga zovete jer on to ne radi namjerno niti sa željom da Vas uzruja.
No, njegova odsutnost mislima, zaigranost i meškoljenje dok sjedi ukazuju i na potencijalne teškoće pažnje i koncentracije. Svakako bi bilo dobro provjeriti sa stručnjakom (defektologom) je li to uistinu tako. Stručnjak će, nakon procjene djeteta, odrediti vrstu teškoće i dati savjete kako teškoće ublažiti.
Stela Horvat, prof. rehabilitatorKabinet Korneo