Primijetila sam i ranije da, posebno kada je umorna i neispavana, ali i bez toga bar jednom dnevno ima fazu durenja, bijesa i neke vrste histerije, ništa neće u tom trenutku, ništa joj ne valja što god da uradim, posebno od kada se drugo dijete rodilo. Počela je odgovarati kada joj nešto kažem i to nepoštovanje me ubija. Pokušala sam i lijepo i dobila je po guzi i vikala na nju, i sve mi je to jednostavno postalo jako naporno. U nekim trenucima bi najradije ostala kući i da je nigdje ne vodim, jer mi bude neugodno kada se tako ponaša i cmizdri. To je postala svakodnevnica. Prema bratu je divna iako znam da jako pati, posebno zato što slabo provodi vrijeme samo sa mnom. Također joj je zainteresiranost za bilo kakvu igru koja zahtjeva pažnju vrlo rijetka i isključivo kada je raspoložena i naspavana. Mada i onda, čim nešto ne nacrta ili napiše perfektno onako kako ona misli da treba, uglavnom odustaje. Doduše preko ljeta nisam posebno ni radila s njom jer bi ona samo bila vani s prijateljicama i igrala se, tako da sada planiram polako svaki dan da odvojim malo vremena za nju. Možete li me savjetovati kako je najbolje da joj privučem što duže pažnju i zbog čega je tako nervozna i zar nije malo velika da bi se tako durila i cmizdrila zbog gluposti. Također, za neke stvari je perfekcionist a za neke je baš briga, npr. histerizira kada joj linija na čarapi nije ravna, kada lijepi čičak na patikama ponovi više puta da bude precizno i tako par sitnica oko kojih je vječito drama i histerija ako nešto ne uspije, kada kažem histerija ne mislim da se baca, nego je bijesna, iznervira se do plača. Puno hvala unaprijed na informaciji i razumijevanju. S poštovanjem, Sonja
Poštovana mama,
za početak moramo reći kako nikad nisu dovoljno veliki da bi se prestali duriti i cmizdriti zbog „gluposti“. Djeca prolaze kroz različite razvojne faze i roditelji uvijek imaju osjećaj kako je svaka slijedeća zahtjevnija od prethodne.
U jednoj od tih razvojnih faza Vaše djevojčice dogodilo se i rođenje drugog djeteta. Nije lako odjednom više ne biti najvažniji i „centar svemira“ svojim roditeljima. Djeca su različita i različito reagiraju na takve događaje u svom životu. Ponekad se ispod djetetova „neposluha“ krije ljubomora, ljutnja, frustracija, strah,...
I sami kažete kako više nemate vrijeme samo za vas dvije u kojem biste se posvetili samo njoj. Svakako je pohvalno da ste to osvijestili i da imate u planu poraditi na tome.
Niste nam napisali ide li Vaša djevojčica u vrtić. Ako ne ide, naš savjet je da ju pokušate upisati. Vrtić je mjesto druženja i socijalizacije a to je ono što četverogodišnjem djetetu treba. Na taj način i Vi biste dobili vrijeme za sebe i mlađe dijete, a onda odvojili vrijeme za Vašu djevojčicu nakon povratka iz vrtića.
Nadalje, prije odlaska van ili u goste razgovarajte sa svojim djetetom. Kroz razgovor dogovorite pravila ponašanja, a koja vi smatrate adekvatnim za pojedinu situaciju. Objasnite zašto to očekujete i što će se dogoditi u slučaju ako dijete to prekrši. Striktno se pridržavajte onoga što ste rekli, budite dosljedni, jer u suprotnom zbunjujete dijete.
Ukoliko se situacija ne popravi i budete imali dojam da se ista ponašanja i dalje ponavljaju unatoč poduzetim koracima obratite se dječjem psihologu koji je dodatno educiran za rad s djecom i njihovim roditeljima.
Stela Horvat, prof. rehabilitatorKabinet Korneo