Nakon ljetne pauze dječak koji je obožavao vrtić, više ne želi ići i bolno plače

Lijep pozdrav, sin ima 6,5 godina i već treću godinu ide u vrtić i sada je već predškolac.

shutterstock_1735801265.jpg

Prije mjesec dana je ponovno krenuo u vrtić nakon dvomjesečnog ferija i prva dva - tri djedna je sve bilo super i u redu, međutim unazad malo više od tjedan dana on plače, ne želi u vrtić, svako jutro je isti problem. Inače je veselo, razigrano dijete, otvoren, ima puno prijtelja, poslušan je, ponekad stidljiv, a tete u vrtiću su prekrasne i jako ga vole. Taj njegov plač nije sila niti ljutnja, nego tužno i bolno plakanje. Tete su zbunjene i pokušavaju na razne načine reagirat i smirit ga, a ja jednostavno više ne znam kako reagirati, kako ga smiriti. Bojim se kako će tek reagirati nagodinu kad krene u školu. Napominjem da je ove godine promijenio prostoriju u vrtiću i da ne spavaju poslije ručka, ali grupa i tete su mu iste, a on skroz mijenja razloge zašto mu se neda ići u vrtić. Na koji način da mu pomognem? Jako boli to njegovo bolno plakanje. Molim vas za savjet?

Draga mama,

Prema Vašem opisu, vidim da ste jako zabrinuti za svog sina i njegov odlazak u vrtić. Činjenica jest da se kod djece često događa da nakon godišnjeg odmora provedenog sa svojim najmilijima ponovo proživljavaju isti strah od odvajanja kao što je to bilo pri prvoj adaptaciji, a možda i jače i izražajnije od toga.

Ono što bi bilo još korisno, a što ste možda i napravili do sada, ali niste naveli, jest razgovarati s odgajateljicama o tome da li mu se možda nešto dogodilo u vrtiću zbog čega sada odbija dolaziti u vrtić. Je li to možda svađa s najboljim prijateljem? Neuzvraćena ljubav? Je li se netko od njegovih prijatelja preselio pa više ne dolazi u taj vrtić? Bilo bi korisno i malo detaljnije saznati je li i dalje druželjubiv, s kim se igra, kada su na dvorištu da li se više voli igrati sa svojim prijateljima iz grupe ili s mlađom djecom, čega se igra, koliko dugo ta igra traje, da li se osamljuje, je li umoran, tj. da li pokazuje znakove da mu nedostaje popodnevni odmor...

Bilo bi dobro da i sami promislite je li se nešto promijenilo kod kuće? Koliko vremena provodi s vama – više, manje ili jednako kao prije? Je li ovakvih perioda ponovnog privikavanja na vrtić bilo i prije? Kako inače reagira na promjene? Što mu pomaže kada je tužan?

Prema Vašem opisu situacije nisam uspjela zaključiti zbog čega se vaš sin počeo tako ponašati. Tek kada dođete do tog uzroka, znat ćete djelovati. Do uzroka možete doći i kroz zajedničku igru s djetetom: možete se igrati situacije u kojoj npr. mama više ne želi ići na posao pa ga pitate zašto mama više ne želi ići raditi. Iz odgovora koje ćete dobiti možda ćete saznati nešto što njega muči. Igrajući se različitih situacija možete jako puno toga saznati o djetetu, o njegovim strahovima, brigama, razmišljanjima.

Nadam se da će vam ovi savjeti pomoći, a u slučaju ako ne uspijete sami doći do rješenja, slobodno nas kontaktirajte u Centar.

Želim vam puno sreće.

Kristina Bačkonja, dipl. psihoog i NLP trenerCentar Proventus