Obično se radi o prolaznoj razvojnoj fazi, ali ukoliko bi roditelje zabrinjavala učestalost ili način ispoljavanja, trebaju potražiti pomoć psihologa
Poštovani, imam kćerku od 4 godine, zdrava je i vrlo živahna djevojčica, stalno u pokretu. Rođena je u 35. tjednu s 2300 g, ali nije bilo nikakvih komplikacija osim naravno što smo trebali brzo dobiti na težini. Zahtjeva punu našu pozornost i stalno želi biti u centru pažnje. Posljednjih godinu dana primijetila sam da se stalno želi prevaliti preko stolice trbuhom naslonjena na sjedište i tako bi mogla satima visjeti da je mi ne opominjemo. Kad je opomenemo da to ne radi jer je sva mokra od znoja i da će je boljeti trbuh, ona kaže da joj je tako fino. Onda, ako sjedi jako stisne i prekriži noge i ruke i tako gleda crtane filmove. Dakle posljednjih godinu dana to se događalo naizmjenično par dana, pa prestane s tim pa ponovno nakon tjedan ili dva počne. Kad počne s tim ponašanjem suprug i ja odvraćamo joj pažnju, igramo se s njom ali nekad je sve to uzalud. Ne primjećujem da ima nekih fizičkih zdravstvenih poteškoća što se tiče toga a i sa psihološke strane je veoma napredna za svoj uzrast. Zato Vas molim da mi date Vaše mišljenje je li to samo prolazna razvojna faza ili...? LIJEP POZDRAV! Sarajka
Poštovana,
kod vaše kćerkice vjerojatno se radi o masturbaciji ili samozadovoljavanju. Masturbaciju u literaturi opisuju kao trljanje bedara rukama ili trljanje tijela o neki predmet koje je praćeno stenjanjem, crvenilom u licu, a sve to dovodi do stanja koje bi moglo biti orgazam, nakon kojeg slijedi opće opuštanje, blijedilo, znojenje i ponekad duboki san.
Osim naprijed navedenih, mogu se zapaziti i niz drugih kliničkih karakteristika i pojava u tijeku same atake. To su fiksiranje ili devijacija pogleda u jednu točku, "staklast" pogled, odsutnost, koitualni pokreti zdjelice, preferiranje različitih položaja (ležeći, sjedeći, uspravni u krilu/naručju odrasle osobe).
Neka djeca imaju napadaje masturbacije u određeno vrijeme (npr. prije spavanja), a druga bez obzira na doba dana. Trajanje ataka varira do više minuta, a učestalost od jednog do nekoliko desetina dnevno.
Poznavanje i prepoznavanje ovih čestih znakova od pedijatra u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, ali i specijaliste-neuropedijatra kojem se takva djeca najčešće upućuju, pomoći će u pravilnom dijagnosticiranju i isključiti potrebu za opsežnim nepotrebnim kliničkim ispitivanjima.
Obično se radi o prolaznoj razvojnoj fazi, ali ukoliko bi Vas zabrinjavala učestalost ili način ispoljavanja, potražite pomoć psihologa.
Srdačan pozdrav
dr.M.Kovač Šižgorić
spec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije
Poliklinika za dječje bolesti Sabol