Prva dva tjedna u školi je sve bilo ok, jedino dijete loše jede (jede premalo, doslovno po nekoliko zalogaja). Ide u dnevni boravak. Kada dođe kući kaže da je gladna, ali opet se jedva natjera da pojede nekoliko zalogaja. Ne dajem joj nikakve grickalice niti sokove između obroka. U obitelji se svaki dan kuha, hranimo se kvalitetno, bez fast fooda. Pretpostavljam da se boji škole, dosta razgovaramo o školi, o događajima u školi, pripremali smo je za polazak u školu (ima starijeg brata tako da zna kako to sve skupa izgleda). Od prošlog tjedna joj dajem multivitaminski sirup i med svaki dan, u nadi da će se apetit malo pojačati. Dijete je inače zdravo, do sada je jela sasvim u redu (nekad bolje, nekad gore, ali ok za svoju dob), dosta je visoka i sada izgleda jakoooo mršavo. Ne želim je odmah voditi liječniku i dodatno joj izazvati stres. Zanima me na koji način razgovarati s djetetom da se stres smanji odnosno što možemo učiniti da pomognemo? Učiteljica kaže da je dijete super, sudjeluje u nastavi, sve zna, nema nikakvih problema s djecom (ima prijateljice iz vrtića u razredu). Skrenuli smo pozornost učiteljici da kod ručka pripazi da ipak nešto pojede. Dijete je išlo pet godina u vrtić i sve je bilo u redu. Bit ću zahvalna za bilo koji savjet. Zabrinuta mama
Draga Zabrinuta mama,
Vjerujem da Vam nije lako nositi se s tim da Vaša djevojčica odbija hranu i slabije jede. Jako je lijepo što ste ju pripremili na polazak u školu i što i sada razmišljate kako joj olakšati razdoblje prilagodbe.
Da bi došli do odgovora kako pristupiti rješavanju ovog problema važno je da razmislite o tome kako se Vaša djevojčica inače prilagođava na neke nove uvjete, na neke nove situacije? Naime, neka djeca su prema temperamentu (naslijeđena, biološka komponenta ličnosti) teže prilagodljiva, odnosno treba im puno duže u odnosu na drugu djecu, da se naviknu i prihvate neku promjenu u okolini. Moguće je da je Vaša djevojčica na dimenziji prilagodljivosti ipak bliže onome kraju koji se odnosi na teško prilagodljive osobe pa joj stoga sada treba neko vrijeme da potpuno prihvati novu rutinu, nove zadatke i novu okolinu. Njeno slabije jedenje može biti posljedica toga.
Ukoliko smatrate da se radi o tome, odnosno, ako je i u većini drugih situacija kada se bilo potrebno prilagoditi na neku promjenu u okolini njoj trebalo neko duže vrijeme prije nego što bi se potpuno prilagodila i počela "normalno" funkcionirati tada nemate razloga za zabrinutost.
Vrlo vjerojatno će s vremenom posljedica prilagodbe (smanjivanje unosa hrane) postati manje naglašena. Ukoliko se ipak to ne dogodi možete se javiti stručnjaku na razgovor kako bi se utvrdilo radi li se o nekom drugom uzroku.
U odnosu s njom, važno je da joj i dalje budete podrška i da zna da može na Vas računati.
Sretno,
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igromCentar Proventus