Jedini problem koji smo imali je njegovo kašnjenje u govoru, naime propričao je s 2,5 godine dakle prije 5 mjeseci, kontaktirali smo logopede ali smo uvijek dobili odgovor da je premali za suradnju. U to vrijeme je jako napredovao pa sad već sklapa rečenice od 5-6 riječi. Izuzetno je drago i mazno dijete, a prije mjesec dana je krenuo u vrtić jer smo smatrali da bi uz drugu djecu i igru sustigao vršnjake. Užasno sam se bojala adaptacije jer dosad nije imao ni priliku biti među vršnjacima budući da živimo u malom mjestu. Adaptacija je prošla izvrsno, čak iznenađujuće da je od prvog dana htio ostati sam tamo. Problemi s njegovim ponašanjem su počeli sa vrtićem. Gotovo svaki dan ista situacija - kad dođe iz vrtića, izađe iz auta i počne histerija: neće u kuću, vrišti, neće se presvući, ako hoće u kuću, onda bi ipak van pa počne bacati stvari, sve što mu se nađe pod rukom, vrišti i plače i baca se za bilo šta i to traje oko 45 min. Poslije toga postane onaj moj stari dječak, divan i sladak. I ja i suprug smo poprilično popustljivi i dajemo sve od sebe da bude sretan, ali kako to ponašanje ne jenjava oboje smo postali nervozni i u strahu čim dođe vrijeme dolaska iz vrtića :( jer jednostavno ne znamo kako se postaviti u toj situaciji? Dosad je spavao mirno cijelu noć, a sada gotovo svaku večer priča u snu i dosta je nemiran. I počeo je izmišljati događaje, npr. neki dan je rekao tati da smo bili u trgovini i kupili macu ili npr. meni je rekao da je baku ugrizla ptica :/ i da ga teta Marija (odgajateljica) tuče. Ovo zadnje još preispitujem. Kad ga pitam kako je bilo u vrtiću ili što su danas radili, nikad mi ništa ne govori. U razgovoru s odgojiteljicama sam saznala da je tamo poprilično povučen, slabo i gotovo ništa ne priča ali se počeo rado igrati s drugom djecom tako da je i to pomak nekakav, budući da je djecu dosad izbjegavao u širokom luku. Što se tiče njegovog znanja, ne zaostaje za drugom djecom, sva slova je znao i prije nego je propričao, dakle napišem mu na ploču nekoliko slova i on ih je sve redom slovkao. Broji do 12, boje više-manje zna, pjevuši pjesmice koje mu se sviđaju, rado pleše, zna nacrtati lijepo nekoliko stvari... Ali ovo ponašanje nas jako brine, ponekad se ta epizoda ponovi i prije spavanja, ali poslije vrtića gotovo svaki dan. Svjesni smo da je povezano s vrtićem ali zašto, na koji način i zbog čega? Ide već mjesec i pol dana i to je počelo dva tjedna kasnije. Kako da se postavimo kad krenu izljevi bijesa? Puno razgovaramo s njim, da to nije lijepo, nikad ne prijetimo ili kažnjavamo. Jako smo zabrinuti. Ispričavam se duljem postu, unaprijed hvala. Bea505
Poštovana mama,
to što je Vaše dijete počelo „lagati“ ne treba Vas zabrinjavati, to je pokazatelj da Vaše dijete slijedi razvojne miljokaze. Upravo u ovoj dobi djeca razvijaju svoju maštu i izmišljaju svakakve priče. Na Vama je da ih, ovisno o situaciji, provjerite i ukažete djetetu na stvarnost događaja ili ponekad, ovisno o Vašoj procjeni, priključite se njegovoj priči/simboličkoj igri.
Nastupi bijesa najčešće se javljaju u dobi od jedne do tri godine. Savjetovala bih Vam da (kako biste smanjili nepoželjna ponašanje kod Vašeg djeteta), nakon odlaska iz vrtića izvedete dijete još malo u park pa onda kući. Prethodno objasnite djetetu da se idete još malo igrati u park pa onda idete kući kako bi se ono pripremilo za nadolazeću situaciju. Najavljivanje događaja pomaže u sprječavanju izljeva bijesa kod djece. Isto tako, na putu prema kući možete pričati djetetu o zanimljivim aktivnostima koje planirate zajednički raditi kad stignete doma. Na taj način dijete će se veseliti odlasku kući. Kad stignete iz vrtića nastojte što više vremena provoditi u zajedničkoj igri s djetetom sukladno njegovim interesima.
Ukoliko Vaše dijete ide prekasno na spavanje nastojte ga stavljati ranije na spavanje kako biste spriječili izljeve bijesa uslijed premorenosti. Isto tako, možete ponuditi djetetu neku umirujuću aktivnost prije spavanja i najavit mu odlazak u krevet, primjerice: „Sad ćemo pročitati tvoju najdražu slikovnicu i nakon toga idemo spavati“.
U odgoju budite dosljedni i držite se svojih pravila, u protivnom ćete zbunjivati Vaše dijete. Kad se dogodi da Vaše dijete ima „napadaje bijesa“ (primjerice uslijed neke zabrane) možete mu reći da razumijete da je sad jako tužan ali da ipak ne može ostvariti svoja htijenja.
U vrtiću razgovarajte sa stručnim timom na koji način se može pospješiti prilagodba djeteta u skupini. Svakako i dalje pratite razvoj situacije u vrtiću, kako i koliko dugo se igra s vršnjacima, da li razgovara u vrtiću i dr.
Ukoliko poteškoće i dalje nastave perzistirati, preporučam da se obratite dječjem psihologu.
Alma Džanović, mag.rehab.educ.Kabinet Korneo