Nakon što se pupčana vrpca podveže, ta krv ostaje u krvnim žilama posteljice, a tada je moguće posebnim instrumentima izvaditi ju i pohraniti.
Matične stanice iz krvi pupkovine novorođenčeta su jedine koje se mogu transformirati u bilo koju drugu stanicu u organizmu, a to je i razlog zbog kojeg su nezamjenjive u liječenju karcinoma i drugih teških bolesti. One se smatraju gradivnim dijelovima tijela, jer tvore osnovu tkiva, krvi i imunološkog sustava.
S obzirom na to da se u pupkovini novorođenčeta nalaze najmlađe matične stanice koje još nisu specijalizirane, nego se mogu pretvoriti u bilo koji drugi oblik naših stanica, trenutno se njima uspješno liječi čak 75 bolesti, malignih i nemalignih.
Iz ovog razloga, danas je sve popularnije doniranje ili pohranjivanje krvi pupkovine u specijaliziranim bankama.
Odlučiti se za javnu ili privatnu banku matičnih stanica?
Ako bi se roditelji odlučili na ovaj postupak, imaju dvije mogućnosti – doniranje javnoj banci ili pohranjivanje u privatnoj.
Javne su banke neprofitne ustanove i pohranjuju krv iz pupkovine za opću dobrobit. Povezane su u međunarodnu mrežu pa pohranjeni materijal može biti korišten za liječenje bolesnika širom svijeta. U privatnim se pak bankama pohranjuje krv iz pupkovine za osobne potrebe kako bi u slučaju bolesti bile korištene u liječenju članova obitelji, a na to se može gledati kao na svojevrsno biološko osiguranje.
Nekoliko je parametara koje roditelji trebaju imati u vidu pri donošenju ove odluke. Statistička vjerojatnost da će dijete trebati svoju krv iz pupkovine je vrlo mala. Teško ju je procijeniti, ali iznosi od 1:2500 do 1:200 000. Vjerojatnije je da će koristiti u liječenju nekog od članova obitelji, s tim da je vjerojatnost da će krv iz pupkovine odgovarati roditeljima vrlo mala - iznosi samo 1%, dok su bolje mogućnosti za upotrebu uzorka kod rođenog brata ili sestre, kod kojih postoji vjerojatnost kompatibilnosti od 25%.
Također, kada se radi o doniranju transplantata javnoj banci, potrebno je udovoljiti strogim kriterijima broja pohranjenih stanica, sterilnosti te odsutnosti zaraznih bolesti, što broj doniraniranih materijala smanjuje na tek trećinu koja se u stvarnosti pohrani. Dok je u slučaju privatne banke, jedini uvjet dovoljan broj stanica, dok ostali kriteriji, osim sterilnosti, nisu presudni.
Kako se kreću cijene?
Ukoliko se roditelji odluče na doniranje u Banku krvi iz pupkovine Ana Rukavina, za njih će to biti besplatno, tj. neće imati nikakvih financijskih troškova. Ako se odluče za neku od privatnih banaka koje nude usluge pohranjivanja morat će izdvojiti oko 1000 kuna za postupak uzimanja krvi iz pupkovine koji će biti naplaćen u bolnici, te iznos od 13 604 do vrtoglavih 25 800 kuna za uslugu pohranjivanja u banci.
Različite privatne banke nude različite pakete usluga koji se prema tome razlikuju i cijenom. Za najveću cijenu usluge dobit ćete i najduži period pohranjivanja krvi od čak 50 godina uz koji dolazi i transportni paket sa setom za uzimanje krvi, besplatno uzimanje krvi iz pupkovine u rodilištu, transport do laboratorija, obrada krvi, ispitivanje kvalitete krvi, dostavljanje i obrazloženje rezultata, te transport pupčane krvi do klinike u slučaju terapijske primjene, dok onaj najjeftiniji uključuje set za uzimanje i transport uzorka, mikrobiološke pretrage majčine krvi, analizu, procesuiranje i 20 godina pohrane.
Prednosti kasnijeg rezanja pupkovine (uslijed kojeg nije moguće pohraniti matične stanice)
Danas se općenito smatra da je rano rezanje pupkovine neškodljivo za majku i dijete, ali nakon rođenja pupkovina nastavlja pulsirati s obzirom da posteljica nastavlja svoju funkciju sve dok dijete nije sposobno disati i primati kisik preko svojih pluća, a ne preko pupčanih krvnih žila.
Dijete kojemu se pupčana vrpca odmah presiječe gubi svoj dotadašnji izvor kisika i primorano je preuranjeno učiniti prvi udah čime zrak u pluća dolazi na grub način. Zbog toga prvi udah izaziva intenzivan osjećaj pečenja unutar dišnih puteva. Zgrčeni izraz lica praćen plačem, koji se smatrao normalnim i poželjnim, zapravo je znak intenzivne patnje.
Usporedbe radi, prvi udah nakon prestanka pulsiranja pupkovine ili još bolje izlaska posteljice prije rezanja pupkovine, protječe gotovo nezapaženo uz opušteno i vedro lice novorođenčeta.
Dobrobiti za dijete koje dobije svoju krv iz pupkovine i posteljice su višestruke, a rezultati istraživanja kažu:
- Ako je dijete ostalo 3 minute na razini vulve majke dolazi do transfuzije krvi prema djetetu sa stvaranjem depozita oko 50 mg željeza što prevenira kasnije anemije;
- U prvom tjednu života dolazi do većeg pritoka eritrocita prema vitalnim organima;
- Javlja se porast zalihe željeza sa smanjenom incidencijom anemije s dva mjeseca života;
- Djeca odgođeno prerezane pupkovine duže doje;
- U prijevremeno rođene djece veća je razina hematokrita, hemoglobina, arterijskog krvnog tlaka i volumena krvi s boljom kardiopulmonarnom prilagodbom, smanjen je broj umjetne oksigenacije i ventilacije (intenzivna njega) i smanjena je potreba za transfuzijom krvi;
- Nešto veća porođajna težina zahvaljujući većoj količini primljene krvi.
Kao i u svemu drugome, na roditeljima je da odluče što je najbolje za njihovo dijete. Iako je pohranjivanje matičnih stanica i njihovo korištenje u liječenju veliko dostignuće moderne medicine, omogućavanje djetetu da nakon poroda dobije svoju krv iz pupkovine i posteljice, prema spomenutim dobrobitima, nije zanemarivo.
Pa ipak, ukoliko u obitelji postoji povijest bolesti za koju postoji i najmanja vjerojatnost da će ju i dijete dobiti, a izlječiva je matičnim stanicama – bilo bi, u najmanju ruku, neodgovorno ne napraviti ovaj zalog za budućnost.
Izvor: Zaklada Ana Rukavina, Hrvatska udruga za promicanje primaljstva