Kako poraditi na prevenciji u vlastitu domu, kako prepoznati znakove ovisnosti, kome se obratiti za pomoć, odgovore na ova i mnoga druga pitanja za Klinfo.hr dao je psiholog Armin Hadžić, voditelj Savjetovališta za djecu, adolescente i obitelj pri POU Hrvatski dom Petrinja.
Psiholog s višegodišnjim iskustvom na polju prevencije ovisnosti u djece i mladih, te otac dvoje djece (10 i 13 godina), ističe kako je iznimno važno da roditelji upravo svojim ponašanjem, svojim stavovima, navikama i pristupom životu, a osobito njegovim problemima, najviše oblikuju i odgajaju svoju djecu. Uzdignuti prst i moralne propovijedi imaju daleko manji utjecaj i djeca brzo „oguglaju“ na njih.
„Osobno nastojim u svojoj obitelji i braku živjeti ono što kao psiholog savjetujem i educiram druge. Svojim načinom života, svojim djelovanjem nastojim biti autentičan, kongruentan, iskren u skladu s onime što osobno i profesionalno zastupam. Ne pušim, ne pijem, ne odlazim u kladionice i kockarnice. Mislim da ne bi bilo fer da od njih tražim jedno ponašanje, govorim jednu priču, a radim drugo. To oni, na žalost, svakodnevno vide. Kod svojih roditelja, članova obitelji, nastavnika, političara i u sveprisutnim medijima. Tako djeca i mladi nauče (jer učenje se uvelike formira učenjem po modelu - gledamo druge, osobito nama značajne osobe koje služe kao uzori te usvajamo obrasce ponašanja i navike) da biti odrastao znači deklarativno govoriti jedno, a ponašati se na drugačiji način“, kaže Hadžić.
Jesu li podatci zabrinjavajući kad je riječ o problemu ovisnosti u djece i mladih u RH? Postoji li tendencija rasta broja ovisnika? U kojoj se dobi djeca danas već susreću s drogama?
Ovisnost i zlouporaba droga trenutno je (uz nasilje, rizično spolno ponašanje te zdravstvene tegobe) jedan od vodećih problema s kojim se danas susreću djeca i mladih tijekom odrastanja. Problemi konzumiranja cigareta, alkohola i droga postaju ogroman društveno-socijalni i zdravstveni te obiteljski teret, a Hrvatska se približava europskim trendovima gdje se smanjuje dob prvog konzumiranja sredstava ovisnosti na 12-14 godina, a razlike između djevojčica i dječaka u tome nestaju. Prema podatcima Europskog istraživanja o pušenju, pijenju i uzimanju droga (European School Survery Project on Alcohol and other Drugs, ESPAD iz 2007. koje je provedeno u 36 europskih država) hrvatski petnaestogodišnjaci prednjače pred europskim vršnjacima u pušenju i pijenju alkohola, a čak 21 % dječaka je probalo marihuanu. Konkretno, na trećem smo mjestu po pušenju i ekscesivnom opijanju („binge drinking“) među europskim petnaestogodišnjacima. Imamo još jedan veliki problem što u Hrvatskoj djevojke pušenjem i konzumacijom alkohola (te ostalim rizičnim ponašanjima) dostižu mladiće.
Postoji li velika razlika između urbanih i ruralnih sredina?
Na područjima od posebne državne skrbi postoji povećani rizik razvoja raznih oblika ovisnosti i nezdravih oblika ponašanja. Ratna razaranja, tranzicija, trenutna gospodarska kriza, nezaposlenost, migracije stanovništva stvaraju osjećaj nesigurnosti, narušavaju stabilnost i sustav vrijednosti. To rezultira neravnotežom na intrapsihičkoj, obiteljskoj i društvenoj razini. Danas prevladavaju, i na prvom mjestu su po broju smrtnosti, osobito na tim područjima, tzv. civilizacijske bolesti koje su povezane s određenim ponašanjima, socijalnom isključenosti, navikama i stilovima življenja kod kojih veliku ulogu imaju nepravilna prehrana, stres, prekomjerno konzumiranje alkohola, cigareta, droga, premalo kretanja i tjelovježbe. Djeca i mladi su zbog činjenice da se nalaze u intenzivnom razdoblju rasta i razvoja te nedovoljne izgrađenosti neuroloških i mentalnih mehanizama kontrole osobito rizična populacija. K tome još dolazi njihova prirodna radoznalost i potraga za novim senzacijama i iskustvima te podložnost utjecajima medija, vršnjaka i okoline, a sve to predstavlja veliki rizik za razvoj neprihvatljivog ponašanja i ovisnosti.
Djeca u gradovima sve manje vremena provode u igri na otvorenom, dječji rasporedi su prepuni organiziranih obveza. Je li to dobar način prevencije kad je znanstveno potvrđeno da dijete treba i igru bez nadzora odraslih?
Djeca trebaju i vrijeme za nesmetanu igru za „biti dijete“, u društvu vršnjaka, u prirodi. Današnjoj djeci uskraćujemo osjećaj avanture, istraživanja prirode, vlastitih granica. Današnji odgojni stil ima tendenciju da se s jedne strane prezaštitnički odnosimo prema njima uz elemente prepopustljivog odgoja i izvjesnog zanemarivanja djetetovih prirodnih emocionalnih i razvojih potreba. Nije lako biti roditelj, u stvari to je najteža uloga u životu (uz bračnu ulogu).
Na koji sve način roditelj može spriječiti ovisnost? Kako djetetu koje ulazi u pubertet objasniti da nije cool piti, pušiti i drogirati se ako to rade njegovi vršnjaci?
Kao što smo već uvodno naglasili, roditelji najsnažnije odgojno djeluju učenjem po modelu, kroz svoje svakodnevno ponašanje te odnos prema sredstvima ovisnosti. Oni su uzor svome djetetu. Roditelj koji sam ne puši, rijetko konzumira alkohol, ne konzumira droge, razgovara s djecom, izražava jasan, nedvosmislen stav prema sredstvima ovisnosti. Važno je to činiti i na konkretnim primjerima iz stvarnog života, reagirati u trenutku i biti dosljedan. Roditeljski dom bi trebalo biti mjesto u kojem dijete stječe zdrave životne navike. To čini bazu, fundament za sljedeću fazu, a to je pubertet i adolescencija kada roditeljski utjecaj slabi pred utjecajem vršnjaka i okoline. Stavovi roditeljskog doma sada bi trebali biti u velikoj mjeri internalizirani, tj. postati dio djetetova vlastitog sustava vrijednosti („koordinatnog sustava unutar kojeg se kreće i koji mu daje oslonac i sigurnost“) tako da se adolescent može uspješno nositi s vršnjačkim pritiskom i utjecajem okoline. To je jedna jako rizična faza čiji je ishod često neizvjestan. Roditelji koji su do tada uspostavili dobru i iskrenu komunikaciju s djetetom koje je sigurno privrženo imaju veliku vjerojatnost da im dijete neće „skliznuti“ u rizičnu konzumaciju droga.
Koja djeca su u rizičnoj skupini da postanu ovisnici? Koliko nepovoljna obiteljska klima pridonosi ovisničkom ponašanju, a koliko utjecaj okoline?
To je jedno od jako interesantnih pitanja koje intrigira veliki broj stručnjaka i istraživača na polju ovisnosti. Ta je tema toliko široka da bi trebalo nekoliko poglavlja samo o njoj pisati. Ukratko, prema danas vladajućem biopsihosocijalnom modelu faktori rizika za razvoj ovisnosti su: genetika (približno 40-60 % rizika za razvoj ovisnosti o alkoholu i drogama genetski je determinirano). Psihički čimbenici: smetnje ponašanja i učenja (ADD/ADHD, osobito u kombinaciji s poremećajem ponašanja), trauma u djetinjstvu (nasilje, zlostavljanje), početak u mlađoj životnoj dobi (djeca koja počnu piti s 13 godina, njih 43 % će razviti ovisnost do odrasle dobi; depresija, anksioznost, poremećaji ličnosti. Funkcionalnost obitelji: kvaliteta odgoja (disfunkcionalne obitelji, rastave i neprilagođeni odgojni obrasci). Utjecaj okruženja: dostupnost droga, utjecaj i pritisak vršnjaka, negativni utjecaj medija... Ugledni američki znanstvenik i publicist Daniel Goleman („Emocionalna inteligencija, Socijalna inteligencija“) navodi kako je jedan od ključnih faktora koji mlade osobe nakon konzumacije vodi u put ovisnosti postojanje emocionalne i psihičke neravnoteže i osjetljivosti (neurokemijski disbalans u mozgu) tako da te mlade osobe drogu počinju koristiti kao svojevrstan lijek, sredstvo „samoliječenja“ za svoja bazična stanja tjeskobe, bijesa, nemira, potištenosti i sl. Svako sredstvo ovisnosti ima i specifično farmakološko i neurokemijsko djelovanje te djeluje na određena emocionalna stanja i tegobe. U odrasloj dobi, osobito ženskoj populaciji, raširena je zlouporaba i ovisnost o psihofarmacima tzv. „tabletama za živce i smirenje“. A to je upravo to. „Samoliječenje“.
U kojoj dobi je potrebno započeti edukaciju (kako u školi, tako i kod kuće)?
Edukaciju treba započeti od najranije dobi, ali s naglaskom na razvijanje zdravih životnih navika, zdrave prehrane, fizičke aktivnosti, kretanja u prirodi, ljubavi i brige prema životinjama, okolišu, do zdravog i odgovornog odnosa prema suvremenim tehnologijama (mobitel, tablet, laptop, TV, i sl.) koji su nam već i danas jedan od velikih problema zbog njihovog podcijenjenog ovisničkog potencijala i rizika. Najrizičnije su nam upravo sadašnje najmlađe generacije, jer roditelji u neznanju s ponosom gledaju na to kako njihovo dijete „lista“ i pregledava tablet prije nego što je primilo knjigu u ruku. Imat ćemo epidemiju tih novih tzv. nekemijskih ovisnosti (internet, društvene mreže, PC igrice, kockanje, klađenje). Zato roditelji trebaju biti senzibilizirani već od najranije dobi i svjesno ograničavati i kontrolirati uporabu i vrijeme koje dijete provodi s jednim od suvremenih medija i uređaja.
Kada se uzme u obzir cijena liječenja od ovisnosti, vidljivo je da ovisnost zahtijeva znatna sredstva naše zajednice za saniranje posljedica zlouporabe sredstava ovisnosti. Puno je učinkovitije i financijski „isplativije“ ulagati u kvalitetne programe prevencije, kojima djelujemo i na sprječavanja nekih drugih oblika neprilagođenih ponašanja. Savjetovalište je 2012. godine pokrenulo program univerzalne prevencije ovisnosti za djecu i mlade pod nazivom „Škola Ne-ovisnosti“ koji se realizira uz potporu Sisačko-moslavačke županije. Intenzivno radim na prevenciji ovisnosti već od vrtićke dobi sve do srednjoškolske populacije. Držim radionice, predavanje, tribine, savjetovanja, edukacije za nastavnike i roditelje te umjetničke radionice i izložbe u suradnji sa stručnjacima.
Koji bi znakovi – fizički, psihički – kod djeteta trebali zabrinuti roditelje? Kako bi roditelji trebali reagirati? Kome se mogu obratiti za pomoć?
Budući da su promjene u ponašanju i raspoloženju sastavni dio puberteta i adolescencije, nije jednostavno razlučiti što je prirodno odrastanje, a što mogući znak konzumacije droga. Na konzumaciju droga ukazuju: čudan miris dima na odjeći, kosi (po spaljenom sijenu), često crvene, upaljene oči, neuobičajeno pojačan apetit nakon večernjeg izlaska, promjene u širini zjenica, hodu, govoru, novo „problematično“ društvo za koje znate da ima konzumenta i ovisnika, otuđivanje novaca i predmeta iz obitelji, snažan gubitak interesa za školu i uobičajene aktivnosti pa čak i hobije, sport, agresivnost tipa „acting out“ i sl. Važno je komunicirati sa školom i pratiti promjene koje se događaju. Najbolje je što prije potražiti pomoć stručnjaka. Roditelji se u Zagrebu mogu obratiti za pomoć i savjet (i besplatno testiranje urina na droge) npr. kod Službe za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti, Zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar", Zagreb, Mirogojska cesta 16 (Ttel: 01 46 96 111; www.stampar.hr ili jednostavno na anti-droga telefon 0800-8008 od 8:30 do 16:30).
U zadnje vrijeme se u medijima mnogo govori i piše o tzv. novim drogama kao što su osvježivači prostora, koje dijete može kupiti na legalan način. Koliko su te droge uzele maha u nas i kako društvo i roditelji mogu doskočiti tom problemu?
Veliki nam je problem što su nove sintetičke droge sve češće i u Hrvatskoj. Koliko znam od 2008. na tržištu ih je registrirano oko 150. Riječ je o sintetičkim opijatima, sintetičkom kokainu i sintetičkoj marihuani koji su snažnijeg djelovanja od njihovih „prirodnih“ inačica. Najveći je problem što nisu na listi zabranjenih tvari (niti policija može sankcionirati konzumente i distributere, niti postoje testeri kojima bi se dokazala njihova prisutnost u organizmu). Neke od njih, npr. K-2 ili Spice, Galaxy, Wertex (potpuri - sušene latice, lišće, začini i slično koje se koristi kao ukras i daje miris prostoru, ali su „pošpricane“ sintetičkim kanabiodima-marihuanom). Od toga je smrtno stradao 15-godišnji srednjoškolac u centru Zagreba. Smotan u cigaretu ima sličan učinak marihuani, a može rezultirati simptomima poput halucinacija, povraćanja, shizofrenije i smrću. U Njemačkoj i 11 europskih država ta je supstanca zabranjena. Mefedron, službeno predstavljan kao umjetno gnojivo pod nazivom Molly, ima učinak sličan ecstasyju i trenutno je u zapadnim zemljama među najopasnijim uličnim drogama. Njezine posljedice uz mučninu, paranoju, halucinacije i ubrzanje srčanog ritma su i dehidracija, zatajenje organa pa i smrt. Dostupna je i u Hrvatskoj. Kao umjetno gnojivo, tu je drogu u mnogim zemljama legalno posjedovati pa i distribuirati, tako da policija ima vezane ruke. Nafiron, zvan NRG-1, najopasnija i smrtonosnija nova droga višestruko je jača od cracka i izaziva jaču ovisnost od heroina. Posljedice mogu biti oštećenje mozga, suicidalne misli pa i smrt, a ima efekt kao kokain, kristalni metamfetamin i ecstasy skupa. Važno je senzibilizirati društvo, javnost i roditelje na taj novi problem jer klinci znaju puno više od nas, a društvenim mrežama se informacije i dezinformacije šire kao zaraza.