Postroll

Preroll

<para>Slušanjem priznajemo pravo djeteta da ga se čuje te da se uvažavaju njegovi stavovi i iskustva u vezi sa svime što ga se tiče. Samo ako ga slušamo možemo razumjeti djetetove prioritete, interese i potrebe, možemo razumjeti kako se dijete osjeća glede samoga sebe.</para>
<para>Slušanjem dobivaju i dijete i odrasli. Pažljivo slušanje omogućuje nam upoznati dijete na nov način pa i otkriti ozbiljnije brige koje ga muče, a ne zna ih izreći (npr. zlostavljanje). Slušanje je dio ozračja u kojem se dijete osjeća sigurno, moćno i s povjerenjem se može izražavati na način koji njemu najviše odgovara.
</para>
<heading4>
 Na koji način slušati da dijete s vama poželi razgovarati?
</heading4>
<para>
 Jezik prihvaćanja
</para>
<para>Kada dijete nema problema, kad je zaokupljeno nekom svojom aktivnošću, pokazat ćemo prihvaćanje tako da se ne uplićemo, ne govorimo, ne činimo ništa te da pustimo dijete neka bude samostalno. Time ćemo mu pokazati kako mu vjerujemo da je sposobno te da zna i može samo primjerice složiti puzzle, nacrtati neku životinju, obući lutku. Dok ne zatraži vašu pomoć, pustite ga da uživa bez vaših intervencija. Ako vas pogleda, klimnite mu glavom i osmjehnite mu se, što će u prijevodu značiti "vidim te". Kada dijete neverbalno ili verbalno pokazuje da ga nešto muči, čudi, ljuti, prihvaćanje pokazujemo slušanjem.
</para>
<heading4>
 Pasivno slušanje
</heading4>
<para>
Naše neverbalno ponašanje, izraz lica, kretnje, stav tijela pojačavaju poruku slušanja. Stoga se prestanite baviti drugim stvarima, okrenite se djetetu, nagnite se prema njemu, čučnite, pokažite izrazom lica kako dijelite njegovu brigu, čuđenje. Početak slušanja možete potkrijepiti sljedećim riječima kojima ćete pokazati interes za ono što vam dijete želi reći. Možete mu reći: "Pričaj mi o tome!", "Zanima me što ti misliš o tome?", "Reci, slušam!", "Vidim da ti je to važno!"
</para>
<heading4>
 Aktivno slušanje
</heading4>
<para>
Aktivnim slušanjem potičemo i održavamo razgovor, pomažemo djetetu da s povjerenjem govori o onome što ga muči. Stoga:</para>
<para>
 Provjerite jeste li dobro razumjeli što dijete želi reći
</para>
<para>"Ako dobro razumijem ti kažeš da..."</para>
<para>"Ispravi me ako griješim."</para>
<para>"Ti misliš da..."</para>
<para>
 Recite mu da prepoznajete njegove osjećaje. Budite mu ogledalo u kojem će se održavati njegovi osjećaji
</para>
<para>"Vidim da plačeš. Žalostan si što mame još nema?"</para>
<para>Čujem podižeš glas, ljuti li te to?"</para>
<para>
 Budite suosjećajni, uživite se u djetetov položaj, pokušajte "hodati u njegovim cipelama"
</para>
<para>"Vjerujem da ti je neugodno!"</para>
<para>"To te stvarno naljutilo?"</para>
<para>
 Potičite dijete da samo dođe do rješenja
</para>
<para>"Što ćeš učiniti?"</para>
<para>"Tko ti za to treba?"</para>
<para>"Vidiš li negdje mene u tome?"</para>
<para>Aktivnim slušanjem provjerit ćete jeste li razumjeli značenje izrečenog i prepoznali osjećaje djeteta. Time ćete poručiti sljedeće:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Čujem i razumijem tvoj problem</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Vidim i razumijem kako se osjećaš</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Pomoći ću ti da o tome razmisliš</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Vjerujem u tebe i u to da možeš sam naći dobro rješenje</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Ako ste uspjeli otvoriti "vrata za komunikaciju", trebate ih držati otvorenima. Pazite da greškom ne zatvorite vrata, jer dijete će zašutjeti ako umjesto razgovora i slušanja njegova problema:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Zapovijedate - "Prestani se derati!"</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Prijetite - "Ako ne pospremiš lego kocke, naljutit ću se!"</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Propovjedate - "Dobra djeca to ne rade!"</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Savjetujete - "Okreni kockicu na drugu stranu!"</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kritizirate i okrivljujete - "Opet si pogriješila!"</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Razuvjeravate - "Ma nije to ništa!"</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Analizirate - " To radiš samo zato da bi te svi gledali!"</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ispitujete - "Zašto plačeš?"</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Odbijate - "Nećemo sad o tome!"</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Ismijavate - "Pametnjaković! Cvilidreta!"</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Umjesto toga pokušajte upotrebljavati sve oblike dobrog slušanja. Tako ćete pokazati djetetu da ga prihvaćate i uvažavate kao osobu. Aktivno slušati dijete jedan je od najvećih darova koje mu možete dati. Moć da slušate i čujete svoju djecu možda je najveće umijeće ljudske vrste.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/ako-zelite-da-vas-dijete-slusa-pozorno-a-ne-selektivno-ucinite-ovo/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<para>(Izvor: Ninoslava Pećnik i Branka Starc, <emphasis>Roditeljstvo u najboljem interesu djeteta i podrška roditeljima najmanje djece</emphasis>)</para>

Kako slušati dijete i dati mu do znanja da ste ga doživjeli i čuli? Ako želite potaknuti djecu da razgovaraju s vama i da taj razgovor ima smisla, morate biti spremni slušati i to nedvosmisleno pokazati. Slušanjem priznajemo pravo djeteta da ga se čuje te da se uvažavaju njegovi stavovi i iskustva u vezi sa svime što ga se tiče. Samo ako ga slušamo možemo razumjeti djetetove prioritete, interese i potrebe, možemo razumjeti kako se dijete osjeća glede samoga sebe.
Slušanjem dobivaju i dijete i odrasli. Pažljivo slušanje omogućuje nam upoznati dijete na nov način pa i otkriti ozbiljnije brige koje ga muče, a ne zna ih izreći (npr. zlostavljanje). Slušanje je dio ozračja u kojem se dijete osjeća sigurno, moćno i s povjerenjem se može izražavati na način koji njemu najviše odgovara.


   Na koji način slušati da dijete s vama poželi razgovarati?


   Jezik prihvaćanja

Kada dijete nema problema, kad je zaokupljeno nekom svojom aktivnošću, pokazat ćemo prihvaćanje tako da se ne uplićemo, ne govorimo, ne činimo ništa te da pustimo dijete neka bude samostalno. Time ćemo mu pokazati kako mu vjerujemo da je sposobno te da zna i može samo primjerice složiti puzzle, nacrtati neku životinju, obući lutku. Dok ne zatraži vašu pomoć, pustite ga da uživa bez vaših intervencija. Ako vas pogleda, klimnite mu glavom i osmjehnite mu se, što će u prijevodu značiti "vidim te". Kada dijete neverbalno ili verbalno pokazuje da ga nešto muči, čudi, ljuti, prihvaćanje pokazujemo slušanjem.


   Pasivno slušanje


Naše neverbalno ponašanje, izraz lica, kretnje, stav tijela pojačavaju poruku slušanja. Stoga se prestanite baviti drugim stvarima, okrenite se djetetu, nagnite se prema njemu, čučnite, pokažite izrazom lica kako dijelite njegovu brigu, čuđenje. Početak slušanja možete potkrijepiti sljedećim riječima kojima ćete pokazati interes za ono što vam dijete želi reći. Možete mu reći: "Pričaj mi o tome!", "Zanima me što ti misliš o tome?", "Reci, slušam!", "Vidim da ti je to važno!"


   Aktivno slušanje


Aktivnim slušanjem potičemo i održavamo razgovor, pomažemo djetetu da s povjerenjem govori o onome što ga muči. Stoga:

   Provjerite jeste li dobro razumjeli što dijete želi reći

"Ako dobro razumijem ti kažeš da..."
"Ispravi me ako griješim."
"Ti misliš da..."

   Recite mu da prepoznajete njegove osjećaje. Budite mu ogledalo u kojem će se održavati njegovi osjećaji

"Vidim da plačeš. Žalostan si što mame još nema?"
Čujem podižeš glas, ljuti li te to?"

   Budite suosjećajni, uživite se u djetetov položaj, pokušajte "hodati u njegovim cipelama"

"Vjerujem da ti je neugodno!"
"To te stvarno naljutilo?"

   Potičite dijete da samo dođe do rješenja

"Što ćeš učiniti?"
"Tko ti za to treba?"
"Vidiš li negdje mene u tome?"
Aktivnim slušanjem provjerit ćete jeste li razumjeli značenje izrečenog i prepoznali osjećaje djeteta. Time ćete poručiti sljedeće:


   
      Čujem i razumijem tvoj problem
   
   
      Vidim i razumijem kako se osjećaš
   
   
      Pomoći ću ti da o tome razmisliš
   
   
      Vjerujem u tebe i u to da možeš sam naći dobro rješenje
   


Ako ste uspjeli otvoriti "vrata za komunikaciju", trebate ih držati otvorenima. Pazite da greškom ne zatvorite vrata, jer dijete će zašutjeti ako umjesto razgovora i slušanja njegova problema:


   
      Zapovijedate - "Prestani se derati!"
   
   
      Prijetite - "Ako ne pospremiš lego kocke, naljutit ću se!"
   
   
      Propovjedate - "Dobra djeca to ne rade!"
   
   
      Savjetujete - "Okreni kockicu na drugu stranu!"
   
   
      Kritizirate i okrivljujete - "Opet si pogriješila!"
   
   
      Razuvjeravate - "Ma nije to ništa!"
   
   
      Analizirate - " To radiš samo zato da bi te svi gledali!"
   
   
      Ispitujete - "Zašto plačeš?"
   
   
      Odbijate - "Nećemo sad o tome!"
   
   
      Ismijavate - "Pametnjaković! Cvilidreta!"
   


Umjesto toga pokušajte upotrebljavati sve oblike dobrog slušanja. Tako ćete pokazati djetetu da ga prihvaćate i uvažavate kao osobu. Aktivno slušati dijete jedan je od najvećih darova koje mu možete dati. Moć da slušate i čujete svoju djecu možda je najveće umijeće ljudske vrste.

   
      
   

(Izvor: Ninoslava Pećnik i Branka Starc, Roditeljstvo u najboljem interesu djeteta i podrška roditeljima najmanje djece) Petra Majetić 

slusanje_pixabay

Trudnoća i majčinstvo

Članak

Bolja ja

Kako slušati dijete i dati mu do znanja da ste ga doživjeli i čuli?

<para>Takav porod naziva se i En Caul te se većinom pojavljuje kod beba rođenih prije termina. Neki liječnici smatraju da vodenjak štiti bebu od mehaničkog pritiska izazvanog prejakim kontrakcijama maternice.Na instagramu se pojavio video jednog takvog poroda, odnosno bebe koja je rođena unutar amnionske vrećice. Možemo vidjeti kako dječačić još uvijek diše preko majčine posteljice i još nije udahnuo svoj prvi samostalni udah na ovome svijetu. U jednom trenutku, dječačić počinje prstićima grebati po stjenki vrećice kao da napokon želi van i upoznati svoju mamu.</para>
<para>Kad vidimo ovakve snimke, ne preostaje nam ništa drugo nego uživati u čudu života.</para>
<para>Ako imate Instagram profil svakako pratite femalewellness, jer objavljuju zadivljujuće fotografije, gotovo umjetničke, o svemu što ima veze s ženskim tijelom, emocijama, duhovnošću, majčinstvom i prijateljstvom.</para>
<hmn:instagram xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="https://www.instagram.com/p/BUPG5wfjUgP/"/>

Internet je zadivljen ovom snimkom rođenja bebe u amnionskoj vrećici Porod bebe zajedno s vodenjakom ili amnionskom vrećicom vrlo je rijedak i događa se jednoj od 80.000 trudnica. Takav porod naziva se i En Caul te se većinom pojavljuje kod beba rođenih prije termina. Neki liječnici smatraju da vodenjak štiti bebu od mehaničkog pritiska izazvanog prejakim kontrakcijama maternice.Na instagramu se pojavio video jednog takvog poroda, odnosno bebe koja je rođena unutar amnionske vrećice. Možemo vidjeti kako dječačić još uvijek diše preko majčine posteljice i još nije udahnuo svoj prvi samostalni udah na ovome svijetu. U jednom trenutku, dječačić počinje prstićima grebati po stjenki vrećice kao da napokon želi van i upoznati svoju mamu.
Kad vidimo ovakve snimke, ne preostaje nam ništa drugo nego uživati u čudu života.
Ako imate Instagram profil svakako pratite femalewellness, jer objavljuju zadivljujuće fotografije, gotovo umjetničke, o svemu što ima veze s ženskim tijelom, emocijama, duhovnošću, majčinstvom i prijateljstvom.
 Klinfo.hr 

beba instagram

Internet je zadivljen ovom snimkom rođenja bebe u amnionskoj vrećici

<para>Baka servis bit će vaša prva i zadnja opcija. Naime, djeca u čijem čuvanju sudjeluju bake i djedovi rastu u pametnije i ljubaznije adolescente, pokazalo je istraživanje profesora okupljenih na Sveučilištu <emphasis>Brinham Young</emphasis>.</para>
<para>Kako bi došli do određenih odgovora, u sklopu svog istraživanja razgovarali su sa 400 mališana starih između deset i 14 godina. Zanimalo ih je kakav odnos imaju s djedom i bakom. U svrhu praćenja njihovog emocionalnog razvoja, godinu dana kasnije ponovno su ih intervjuirali.</para>
<para>Ova studija čiji su rezultati objavljeni u časopisu <emphasis>Journal of Research on Adolescence</emphasis> pokazala je da blizak odnos djece s bakom i djedom pozitivno utječe na unuke koji su se više brinuli o osobama koje nisu članovi njihove obitelji i prijatelji za razliku od onih tinejdžera koji nisu imali blizak odnos s djedom i bakom.</para>
<para>"Poanta je da bake i djedovi imaju pozitivan učinak na svoju unučad, a taj se učinak razlikuje od učinka odnosa između roditelja i djece", objasnio je Jeremy Yorgason, voditelj istraživanja.</para>
<para>Zanimljivo je za istaknuti da niti jedno dijete koje je sudjelovalo u istraživanju nije živjelo s bakom i djedom, ali neki su roditelji primali financijsku pomoć svojih roditelja. Istraživači su se i koncentrirali i na mališane koji žive u kućanstvu sa samo jednim roditeljem te su došli do zaključka da su oni bili angažiraniji u školi.</para>
<para>Neke statistike su pokazale kako čak tri četvrtine baka i djedova smatra da im je čuvanje unučadi pružilo najveće zadovoljstvo u životu. Pa tko bi im se onda usudio uskratiti pravo na to?</para>

Istraživanje potvrdilo: Baka servis pozitivno utječe na ponašanje djeteta Ako se dosad niste mogli odlučili kamo biste vaše dijete poslali na čuvanje, kod susjede, prijateljice ili bake i djeda, nakon što vidite rezultate ovog istraživanja, dvojbi više neće imati. Baka servis bit će vaša prva i zadnja opcija. Naime, djeca u čijem čuvanju sudjeluju bake i djedovi rastu u pametnije i ljubaznije adolescente, pokazalo je istraživanje profesora okupljenih na Sveučilištu Brinham Young.
Kako bi došli do određenih odgovora, u sklopu svog istraživanja razgovarali su sa 400 mališana starih između deset i 14 godina. Zanimalo ih je kakav odnos imaju s djedom i bakom. U svrhu praćenja njihovog emocionalnog razvoja, godinu dana kasnije ponovno su ih intervjuirali.
Ova studija čiji su rezultati objavljeni u časopisu Journal of Research on Adolescence pokazala je da blizak odnos djece s bakom i djedom pozitivno utječe na unuke koji su se više brinuli o osobama koje nisu članovi njihove obitelji i prijatelji za razliku od onih tinejdžera koji nisu imali blizak odnos s djedom i bakom.
"Poanta je da bake i djedovi imaju pozitivan učinak na svoju unučad, a taj se učinak razlikuje od učinka odnosa između roditelja i djece", objasnio je Jeremy Yorgason, voditelj istraživanja.
Zanimljivo je za istaknuti da niti jedno dijete koje je sudjelovalo u istraživanju nije živjelo s bakom i djedom, ali neki su roditelji primali financijsku pomoć svojih roditelja. Istraživači su se i koncentrirali i na mališane koji žive u kućanstvu sa samo jednim roditeljem te su došli do zaključka da su oni bili angažiraniji u školi.
Neke statistike su pokazale kako čak tri četvrtine baka i djedova smatra da im je čuvanje unučadi pružilo najveće zadovoljstvo u životu. Pa tko bi im se onda usudio uskratiti pravo na to? Petra Majetić 

baka_djed_pixabay

Istraživanje potvrdilo: Baka servis pozitivno utječe na ponašanje djeteta

<para>" Biljni čajevi hidratiziraju organizam i olakšavaju apsorpciju hranjivih tvari tijekom trudnoće. Sadrže antioksidanse i vitamin C koji pomažu u smanjivanju stresa i anksioznosti. Razne vrste biljnih čajeva također ublažavaju i simptome jutarnjih mučnina, a neke čak i pripremaju maternicu za porod. Ovo su neke od vrsta čajeva čije se ispijanje toplo preporučuje tijekom trudnoće.
</para>
<heading4>Đumbir</heading4>
<para>
U prvom tromjesečju trudnoće, gotovo pa odmah djeluje protiv povraćanja, glavobolje i jutarnjih mučnina koje su u ovom periodu česte. Čaj od đumbira možete pripremiti tako da narežete dio đumbira, operete ga, oljuštite i sitno nasjeckate. Stavite vodu (1 L) kuhati te kada zakipi ubacite nasjeckani korijen. Smanjite vatru i kuhajte na laganoj vatri 15-20 minuta. Ocijedite i odstranite komadiće đumbira i po želji dodajte limun i med. Ukoliko vam okus čaja bude prejak, sljedeći put stavite manje đumbira, ukoliko preslab, dodajte ga. Kako bi zadržali sva ljekovita svojstva đumbira, obavezno ga čuvajte u zamrzivaču, zatvorenog u plastičnu vreću ili zamotanog u krpu.
</para>
<heading4>Maslačak</heading4>
<para>
Maslačak se do prije nekoliko desetljeća smatrao korovom, čupao i bacao. Danas, on se s pravom naziva biljkom odličnih ljekovitih svojstava. Zeleni dijelovi maslačka mogu se koristiti za salate, a sami cvijet se suši i koristi za pripremu čaja. Ne znamo jeste li znali, ali primjerice maslačak sadrži više karotena od mrkve te je odličan izvor vitamina A, C, željeza, kalcija, kalija itd. Maslačak ima prirodna diuretska svojstva pa će trudnicama biti od velike pomoći prilikom čišćenja tijela od toksina, pospješit će zdravlje bubrega i urinarnog trakta. Odličan se pokazao i u stimuliranja rada probavnog sustava žena koje su u drugom stanju.
</para>
<heading4>Vrkuta</heading4>
<para>
Ovu biljku krase razna imena – virak, gospin plašt, zečja šapa, lavlja noga i rosnica, ali najpoznatija je po imenu vrkuta. Smatra se jednim od najboljih biljnih izbora za liječenje neplodnosti, djeluje kao odličan regulator hormona. Vrkuta može pomoći i kod slabe maternice te zaštititi trudnicu od spontanog pobačaja. Najnovija znanstvena istraživanja pokazala su da ova biljka sprečava rast mnogih vrsta bakterija i virusa. Čaj možete pripremiti tako da jednu čajnu žličicu vrkute prelijte šalicom vrele vode i ostavite da odstoji pet minuta. Pijte ga uvijek u gutljajima po dvije šalice na dan. Korištenje vrkute preporučuje se i kod povreda nakon poroda, za oporavak od teškog poroda te kod omlitavljenog trbuha.
</para>
<heading4>Kopriva</heading4>
<para>
Čaj od koprive preporuča se piti svaki dan u trudnoći te nakon poroda. Kopriva je bogata kalcijem, željezom, vitaminom K za zgrušavanje krvi, proteinima i drugim važnim nutrijentima. Čaj je odličan za žeđ, štiti i jača bubrege, smanjuje grčeve u nogama, smiruje i masira maternicu, ublažava hemeroide. Kako pripremiti čaj od koprive? Na jednu čašu vode stavite jednu vrhom punu čajnu žličicu koprive (lišća i stabljike). Vrelu vodu prelijte preko koprive, poklopite i ostavite na 5 minuta.</para>
<para>Tijekom trudnoće nemojte piti čajeve koji mogu potencijalno naštetiti vama ili bebi. U tu kategoriju spadaju hajdučka trava, gospina trava, kadulja, imela.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/caj-lista-crvene-maline-olaksava-skracuje-porod/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Koji biljni čajevi se preporučuju tijekom trudnoće? "Smijem li piti biljne čajeve u trudnoći i ako da, koje?" Ovo je jedno od pitanje koje svakoga dana postavlja veliki broj trudnica. Odgovor je jednostavan: "Da, definitivno, jer... " Biljni čajevi hidratiziraju organizam i olakšavaju apsorpciju hranjivih tvari tijekom trudnoće. Sadrže antioksidanse i vitamin C koji pomažu u smanjivanju stresa i anksioznosti. Razne vrste biljnih čajeva također ublažavaju i simptome jutarnjih mučnina, a neke čak i pripremaju maternicu za porod. Ovo su neke od vrsta čajeva čije se ispijanje toplo preporučuje tijekom trudnoće.

Đumbir

U prvom tromjesečju trudnoće, gotovo pa odmah djeluje protiv povraćanja, glavobolje i jutarnjih mučnina koje su u ovom periodu česte. Čaj od đumbira možete pripremiti tako da narežete dio đumbira, operete ga, oljuštite i sitno nasjeckate. Stavite vodu (1 L) kuhati te kada zakipi ubacite nasjeckani korijen. Smanjite vatru i kuhajte na laganoj vatri 15-20 minuta. Ocijedite i odstranite komadiće đumbira i po želji dodajte limun i med. Ukoliko vam okus čaja bude prejak, sljedeći put stavite manje đumbira, ukoliko preslab, dodajte ga. Kako bi zadržali sva ljekovita svojstva đumbira, obavezno ga čuvajte u zamrzivaču, zatvorenog u plastičnu vreću ili zamotanog u krpu.

Maslačak

Maslačak se do prije nekoliko desetljeća smatrao korovom, čupao i bacao. Danas, on se s pravom naziva biljkom odličnih ljekovitih svojstava. Zeleni dijelovi maslačka mogu se koristiti za salate, a sami cvijet se suši i koristi za pripremu čaja. Ne znamo jeste li znali, ali primjerice maslačak sadrži više karotena od mrkve te je odličan izvor vitamina A, C, željeza, kalcija, kalija itd. Maslačak ima prirodna diuretska svojstva pa će trudnicama biti od velike pomoći prilikom čišćenja tijela od toksina, pospješit će zdravlje bubrega i urinarnog trakta. Odličan se pokazao i u stimuliranja rada probavnog sustava žena koje su u drugom stanju.

Vrkuta

Ovu biljku krase razna imena – virak, gospin plašt, zečja šapa, lavlja noga i rosnica, ali najpoznatija je po imenu vrkuta. Smatra se jednim od najboljih biljnih izbora za liječenje neplodnosti, djeluje kao odličan regulator hormona. Vrkuta može pomoći i kod slabe maternice te zaštititi trudnicu od spontanog pobačaja. Najnovija znanstvena istraživanja pokazala su da ova biljka sprečava rast mnogih vrsta bakterija i virusa. Čaj možete pripremiti tako da jednu čajnu žličicu vrkute prelijte šalicom vrele vode i ostavite da odstoji pet minuta. Pijte ga uvijek u gutljajima po dvije šalice na dan. Korištenje vrkute preporučuje se i kod povreda nakon poroda, za oporavak od teškog poroda te kod omlitavljenog trbuha.

Kopriva

Čaj od koprive preporuča se piti svaki dan u trudnoći te nakon poroda. Kopriva je bogata kalcijem, željezom, vitaminom K za zgrušavanje krvi, proteinima i drugim važnim nutrijentima. Čaj je odličan za žeđ, štiti i jača bubrege, smanjuje grčeve u nogama, smiruje i masira maternicu, ublažava hemeroide. Kako pripremiti čaj od koprive? Na jednu čašu vode stavite jednu vrhom punu čajnu žličicu koprive (lišća i stabljike). Vrelu vodu prelijte preko koprive, poklopite i ostavite na 5 minuta.
Tijekom trudnoće nemojte piti čajeve koji mogu potencijalno naštetiti vama ili bebi. U tu kategoriju spadaju hajdučka trava, gospina trava, kadulja, imela.

   
      
   
 Petra Majetić 

maslacak_pixabay

Koji biljni čajevi se preporučuju tijekom trudnoće?

<para>American Heart Association je proveo studiju koja je pokazala da djeca od prve do treće godine obično konzumiraju 12 žličica šećera dnevno kroz razne slastice, industrijski prerađene proizvode i napitke. Djeca od četvrte do osme godine unose prosječno 21 žličicu šećera dnevno, a adolescenti čak 34 žličice. Alarmantni su to podaci koji bi svakog roditelja trebali potaknuti na razmišljanje.</para>
<para>Djeca vole slatko te imaju urođenu sklonost prema tom okusu. Gdje god se dijete nalazilo, htjeli mi to ili ne, često je u doticaju s velikom količinom slatkiša. Stručnjaci nutricionisti ističu da što je više takvih iskušenja i istodobnih zabrana, dijete vrlo lako može stvoriti iskrivljenu sliku o slatkišima. Stoga smatraju da slatkiše djetetu treba davati u ograničenim količinama te objasniti djetetu da previše šećera škodi njegovim zubima, tijelu te općem stanju organizma. Sigurno se pitate onda koju slatku alternativu ponuditi djetetu? Mi vam predlažemo suho voće koje je izvrstan izvor prirodnog šećera, ali je i bogato enzimima, vitaminima i mineralima. Evo nekih od prijedloga.
</para>
<heading4>
 Suhe šljive
</heading4>
<para>
Suhe šljive su posebno bogate vitaminom A, riboflavinom i vitaminom C, te kalcijem i magnezijem. Služe i kao prirodan laksativ pa se mogu koristiti kod slučajeva zatvora, naročito kod male djece i starijih ljudi. Imaju i iznimno vrijednu oksidativnu vrijednost.
</para>
<heading4>
 Suhe marelice
</heading4>
<para>
Vrlo su cijenjene zbog visokog sadržaja beta-karotena koji je odgovoran za formiranje vitamina A. Beta-karoten utječe i na dobar vid kod djeteta. Suhe marelice sadrže još i željezo koje je bitno za anemičnu djecu, vitamin C koji je odlično sredstvo za jačanje imunološkog sustava te kalciji koji pomaže u izgradnji jakih dječjih kostiju.
</para>
<heading4>
 Grožđice
</heading4>
<para>
Grožđice možda djeci neće izgledati najprivlačnije, ali zdravstvene prednosti koje pružaju su neprocjenjive. Bogate su vlaknima koje pomažu u "čišćenju" i regulaciji probavnog trakta. One upijaju vodu i imaju laksativni učinak koji ublažava zatvor. Ne samo da poboljšavaju probavu, zdravlje kostiju i zuba, one će najmlađe vrlo brzo opskrbiti energijom te poboljšati imunitet.
</para>
<heading4>
 Datulje
</heading4>
<para>
One su sjajna zamjena za slatkiše pošto polako otpuštaju svoj šećer koji duže vrijeme zadržava razinu energije. Datulja je bogata vitaminom B, vitaminom koji poboljšava performanse mozga i pomaže ostvariti bolje rezultate u školi (osobito B6 vitamin). Također sadrži vitamin A koji je vrlo bitan za dobar vid i zdravu kožu. Postoji najmanje 15 minerala u datuljama, uključujući kalcij, magnezij, mangan, cink, bakar, željezo, kalij itd.</para>
<para>Jedan komadić suhog voća sadrži jednaku količinu nutritivnih sastojaka kao svježe voće. Sušeno voće sadrži trostruko više vlaknai mineralau odnosu na svježe, stoga mala porcija sušenog voća sadrži dnevnu preporučenu dozu vitamina, minerala i folne kiseline. Pa vi sad vidite koju ćete vrstu slatkiša djeci davati.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/7-nacina-kako-smanjiti-secer-u-prehrani-djece/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Ovo su prirodni i zdravi slatkiši koje bi djeca trebala konzumirati Djeca danas jedu 25 puta više slatkiša i piju 30 puta više gaziranih pića nego 1950.godine. American Heart Association je proveo studiju koja je pokazala da djeca od prve do treće godine obično konzumiraju 12 žličica šećera dnevno kroz razne slastice, industrijski prerađene proizvode i napitke. Djeca od četvrte do osme godine unose prosječno 21 žličicu šećera dnevno, a adolescenti čak 34 žličice. Alarmantni su to podaci koji bi svakog roditelja trebali potaknuti na razmišljanje.
Djeca vole slatko te imaju urođenu sklonost prema tom okusu. Gdje god se dijete nalazilo, htjeli mi to ili ne, često je u doticaju s velikom količinom slatkiša. Stručnjaci nutricionisti ističu da što je više takvih iskušenja i istodobnih zabrana, dijete vrlo lako može stvoriti iskrivljenu sliku o slatkišima. Stoga smatraju da slatkiše djetetu treba davati u ograničenim količinama te objasniti djetetu da previše šećera škodi njegovim zubima, tijelu te općem stanju organizma. Sigurno se pitate onda koju slatku alternativu ponuditi djetetu? Mi vam predlažemo suho voće koje je izvrstan izvor prirodnog šećera, ali je i bogato enzimima, vitaminima i mineralima. Evo nekih od prijedloga.


   Suhe šljive


Suhe šljive su posebno bogate vitaminom A, riboflavinom i vitaminom C, te kalcijem i magnezijem. Služe i kao prirodan laksativ pa se mogu koristiti kod slučajeva zatvora, naročito kod male djece i starijih ljudi. Imaju i iznimno vrijednu oksidativnu vrijednost.


   Suhe marelice


Vrlo su cijenjene zbog visokog sadržaja beta-karotena koji je odgovoran za formiranje vitamina A. Beta-karoten utječe i na dobar vid kod djeteta. Suhe marelice sadrže još i željezo koje je bitno za anemičnu djecu, vitamin C koji je odlično sredstvo za jačanje imunološkog sustava te kalciji koji pomaže u izgradnji jakih dječjih kostiju.


   Grožđice


Grožđice možda djeci neće izgledati najprivlačnije, ali zdravstvene prednosti koje pružaju su neprocjenjive. Bogate su vlaknima koje pomažu u "čišćenju" i regulaciji probavnog trakta. One upijaju vodu i imaju laksativni učinak koji ublažava zatvor. Ne samo da poboljšavaju probavu, zdravlje kostiju i zuba, one će najmlađe vrlo brzo opskrbiti energijom te poboljšati imunitet.


   Datulje


One su sjajna zamjena za slatkiše pošto polako otpuštaju svoj šećer koji duže vrijeme zadržava razinu energije. Datulja je bogata vitaminom B, vitaminom koji poboljšava performanse mozga i pomaže ostvariti bolje rezultate u školi (osobito B6 vitamin). Također sadrži vitamin A koji je vrlo bitan za dobar vid i zdravu kožu. Postoji najmanje 15 minerala u datuljama, uključujući kalcij, magnezij, mangan, cink, bakar, željezo, kalij itd.
Jedan komadić suhog voća sadrži jednaku količinu nutritivnih sastojaka kao svježe voće. Sušeno voće sadrži trostruko više vlaknai mineralau odnosu na svježe, stoga mala porcija sušenog voća sadrži dnevnu preporučenu dozu vitamina, minerala i folne kiseline. Pa vi sad vidite koju ćete vrstu slatkiša djeci davati.

   
      
   
 Petra Majetić 

slatkisi1_pixabay

Ovo su prirodni i zdravi slatkiši koje bi djeca trebala konzumirati

<para>Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u Europi od anemije pati više od 25 posto predškolske djece, 26 posto trudnica i 24 posto žena reproduktivne dobi, dok su muškarci manje ugroženi. Uz terapiju koju prepiše liječnik, najbolja oružja koja možete koristiti u borbi protiv anemije su promjena prehrane i načina života te pripravci čiji se sastojci vrlo lako mogu pronaći u prirodi.
</para>
<heading4>
 Smoothie od koprive
</heading4>
<para>
Koprivu bez pretjerivanja možemo nazvati lijekom koji nam svima raste nadohvat ruke. Puna je željeza, sadrži i znatne količine vitamina C, što je čini idealnom za borbu protiv anemije. Uz čaj koji smo svi barem jednom probali, koprivu je moguće ubaciti i u blender te od nje napraviti smoothie. Za njegovu pripremu potrebno vam je sljedeće: 50 g mladih listova koprive, 1 banana, 300 ml vode ili zobenog mlijeka, jedna žlica limunovog soka i dvije žlice meda ili pet datulja bez koštica. Listove koprive dobro operite i narežite na veće komade. Bananu koju ste nakapali s limunovim sokom natrgajte na dva do tri komada. Sve sastojke stavite u blender i miksajte dvije minute. Nakon određenog vremena konzumiranja koprive, opet ćete se osjećati pune energije i elana.
</para>
<heading4>
 Krema od kakaa
</heading4>
<para>
Osim željezom kakao obiluje i magnezijem, kromom, manganom, cinkom, kalcijem itd. Bez obzira na to imate li problema s anemijom ili ne, ova zdrava i nutritivno bogata namirnica itekako može doprinijeti snazi i očuvanju organizma. Kako biste ublažili simptome poput umora, malaksalosti itd. predlažemo vam da se bacite na posao i pripremite jednu finu kremu od kakaa. Za pripremu su potrebni sljedeći sastojci: 250 g prirodnog organskog praha kakaa, 250 g smeđeg šećera, 250 g meda, 250 g maslaca, 2 čajne žličice soli i 7 jušnih žlica jabučnog octa. Sjedinite sve sastojke i miješajte dok ne dobijete glatku kremu koju obavezno treba držati na hladnom mjestu. Konzumirajte je tri puta dnevno po jednu jušnu žlicu.
</para>
<heading4>
 Pasta od sezama
</heading4>
<para>
Ne znamo jeste li znali ali jedan gram sezamovog sjemena sadrži tri puta više željeza od primjerice grama goveđe jetre koja je poznata po svom bogatom sadržaju željeza. Sezam je vrlo bogat vitaminima E i kompleksom vitamina B (B1, B2, B3, B5 i B15) neophodnim za optimalno funkcioniranje organizma i zdravlje kože. Sjemenke sezama, osobito crne, ubrajaju se u skupinu namirnica odličnih za liječenje anemije. Sezamove paste u trgovinama zdrave prehrane znaju biti skupe stoga predlažemo da ovu ukusnu pastu sami napravite. Za pripremu su vam potrebne samo tri namirnice: sjemenke sezama, maslinovo ulje i sol. Prvo smeljite 1 čašu sjemenki sezama u blender. Miksajte ih nekoliko minuta dok se skroz ne usitne, a potom dodajte dvije do tri žlice maslinovog ulja i sol po želji.
</para>
<heading4>Biljni čajevi</heading4>
<para>
Prilikom liječenja slabokrvnosti, nije na odmet i u svoj dnevni raspored uvrstiti ispijanje određenih biljnih čajeva. Za liječenje anemije predlažemo vam čaj od oraha za čiju vam pripremu treba 20 svježih listova oraha. Listove kuhajte u litri vode petnaestak minuta te ih potom procijedite. Pijte jednu šalicu čaja prije obroka, i to dva puta dnevno. Čaj od hrena također se pokazao kao vrlo učinkovito biljno sredstvo za podizanje željeza u krvi. Za njegovu pripremu potrebno je 20 korijena hrena koji se mora kuhati u litri vode oko 20 minuta. Potom ga treba ostaviti da odstoji preko noći i zatim ga procijediti. Ovaj čaj se pije dva puta dnevno između obroka.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/pravilnom-prehranom-sprijecite-anemiju-kod-djece/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Prirodni lijekovi za liječenje slabokrvnosti ili anemije Blijedi ste i bezvoljni? Često vas boli glava? Osjećate se umorno i slabo? Možda je krivac za vaše stanje anemija – ozbiljan manjak željeza u krvi. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u Europi od anemije pati više od 25 posto predškolske djece, 26 posto trudnica i 24 posto žena reproduktivne dobi, dok su muškarci manje ugroženi. Uz terapiju koju prepiše liječnik, najbolja oružja koja možete koristiti u borbi protiv anemije su promjena prehrane i načina života te pripravci čiji se sastojci vrlo lako mogu pronaći u prirodi.


   Smoothie od koprive


Koprivu bez pretjerivanja možemo nazvati lijekom koji nam svima raste nadohvat ruke. Puna je željeza, sadrži i znatne količine vitamina C, što je čini idealnom za borbu protiv anemije. Uz čaj koji smo svi barem jednom probali, koprivu je moguće ubaciti i u blender te od nje napraviti smoothie. Za njegovu pripremu potrebno vam je sljedeće: 50 g mladih listova koprive, 1 banana, 300 ml vode ili zobenog mlijeka, jedna žlica limunovog soka i dvije žlice meda ili pet datulja bez koštica. Listove koprive dobro operite i narežite na veće komade. Bananu koju ste nakapali s limunovim sokom natrgajte na dva do tri komada. Sve sastojke stavite u blender i miksajte dvije minute. Nakon određenog vremena konzumiranja koprive, opet ćete se osjećati pune energije i elana.


   Krema od kakaa


Osim željezom kakao obiluje i magnezijem, kromom, manganom, cinkom, kalcijem itd. Bez obzira na to imate li problema s anemijom ili ne, ova zdrava i nutritivno bogata namirnica itekako može doprinijeti snazi i očuvanju organizma. Kako biste ublažili simptome poput umora, malaksalosti itd. predlažemo vam da se bacite na posao i pripremite jednu finu kremu od kakaa. Za pripremu su potrebni sljedeći sastojci: 250 g prirodnog organskog praha kakaa, 250 g smeđeg šećera, 250 g meda, 250 g maslaca, 2 čajne žličice soli i 7 jušnih žlica jabučnog octa. Sjedinite sve sastojke i miješajte dok ne dobijete glatku kremu koju obavezno treba držati na hladnom mjestu. Konzumirajte je tri puta dnevno po jednu jušnu žlicu.


   Pasta od sezama


Ne znamo jeste li znali ali jedan gram sezamovog sjemena sadrži tri puta više željeza od primjerice grama goveđe jetre koja je poznata po svom bogatom sadržaju željeza. Sezam je vrlo bogat vitaminima E i kompleksom vitamina B (B1, B2, B3, B5 i B15) neophodnim za optimalno funkcioniranje organizma i zdravlje kože. Sjemenke sezama, osobito crne, ubrajaju se u skupinu namirnica odličnih za liječenje anemije. Sezamove paste u trgovinama zdrave prehrane znaju biti skupe stoga predlažemo da ovu ukusnu pastu sami napravite. Za pripremu su vam potrebne samo tri namirnice: sjemenke sezama, maslinovo ulje i sol. Prvo smeljite 1 čašu sjemenki sezama u blender. Miksajte ih nekoliko minuta dok se skroz ne usitne, a potom dodajte dvije do tri žlice maslinovog ulja i sol po želji.

Biljni čajevi

Prilikom liječenja slabokrvnosti, nije na odmet i u svoj dnevni raspored uvrstiti ispijanje određenih biljnih čajeva. Za liječenje anemije predlažemo vam čaj od oraha za čiju vam pripremu treba 20 svježih listova oraha. Listove kuhajte u litri vode petnaestak minuta te ih potom procijedite. Pijte jednu šalicu čaja prije obroka, i to dva puta dnevno. Čaj od hrena također se pokazao kao vrlo učinkovito biljno sredstvo za podizanje željeza u krvi. Za njegovu pripremu potrebno je 20 korijena hrena koji se mora kuhati u litri vode oko 20 minuta. Potom ga treba ostaviti da odstoji preko noći i zatim ga procijediti. Ovaj čaj se pije dva puta dnevno između obroka.

   
      
   
 Petra Majetić 

kopriva_pixabay

Prirodni lijekovi za liječenje slabokrvnosti ili anemije

<para>Upravo zbog topline i vlage, igračke za kupanje su savršena podloga za razvoj plijesni i bakterija, a najviše ih se skuplja u gumenim igračkama koje pište kad ih se stisne i prskaju vodu. Upravo se ta voda koja se usisava u gumenu igračku a nije ispražnjena, pretvara u leglo bakterija, počinje dobivati miris i nikako nije zdrava za bebu.</para>
<para>Nedavno je američka medijska kuća ABC provela akciju u kojoj su zamolili roditelje diljem zemlje da pošalju plastične čašice i igračke svojih mališana na mikrobiološko testiranje. Rezulatati su pokazali da su na svim, odnosno na 100% igračaka pronađene bakterije, a na 25% njih fekalne bakterije. Te bakterije uglavnom neće ugroziti zdravlje bebe i bebin imunitet će se obraniti, ali mogu napraviti problem kod otvorenih ranica koje se mogu dodatno inficirati i kod djece koja imaju problema s ekcemima.</para>
<para>Ipak, pomisao da dijete u usta stavlja igračke u kojima su fekalne i druge bakterije i plijesni, jednostavno mnogim roditeljima nije prihvatljiva.</para>
<para>Stoga bi bilo dobro oprati i dezinficirati igračkice za kupanje barem jednom tjedno.
</para>
<heading4>Kako očistiti igračke za kupanje?</heading4>
<para>
Prije svega. dobro bi bilo imati policu ili mrežicu iznad kade u kojoj će se igračke ocijediti i stavljati na sušenje kada nisu u upotrebi. Izbjegavajte ih stavljati u kanticu ili slične zatvorene posude u kojima se ostaci vode mogu brzo pretvoriti u mulj pun plijesni i bakterija. Prije odlaganja, sve igračke dobro ocijedite, odnosno iz svih dobro istisnite vodu.</para>
<para>Kada ih čistite, prvo ih potopite u vruću vodu i dobro izribajte običnim antibakterijskim sapunom izvana i četkicom skinite sve nečistoće u rubovima i pregibima.</para>
<para>Potom u toploj vodi otopite tri žličice octa i tri žličice sode bikarbone. Nekoliko puta tom otopinom ispunite unutrašnjost igračke, dobro tresite da isperete sve stjenke igračke iznutra. Isto tako, igračku možete napuniti otopinom i ostaviti da djeluje tijekom noći. Ujutro dobro igračke protresite i zatim nekoliko puta isperite običnom, čistom vodom i ostavite da se dobro osuše.</para>
<para>Neke igračke zasigurno se mogu oprati u perilici suđa (npr. plastične čašice i druge posudice kojim se beba igra i polijeva u svojoj kadici).</para>

Ne zaboravite redovito čistiti patkice i druge bebine igračke za kupanje S obzirom na to da su patkice i druge igračke većinom u vodi i koriste se dok se beba kupa, mnogi od nas misle da su zato i čiste, te da im ne treba neko posebno dodatno čišćenje. Upravo zbog topline i vlage, igračke za kupanje su savršena podloga za razvoj plijesni i bakterija, a najviše ih se skuplja u gumenim igračkama koje pište kad ih se stisne i prskaju vodu. Upravo se ta voda koja se usisava u gumenu igračku a nije ispražnjena, pretvara u leglo bakterija, počinje dobivati miris i nikako nije zdrava za bebu.
Nedavno je američka medijska kuća ABC provela akciju u kojoj su zamolili roditelje diljem zemlje da pošalju plastične čašice i igračke svojih mališana na mikrobiološko testiranje. Rezulatati su pokazali da su na svim, odnosno na 100% igračaka pronađene bakterije, a na 25% njih fekalne bakterije. Te bakterije uglavnom neće ugroziti zdravlje bebe i bebin imunitet će se obraniti, ali mogu napraviti problem kod otvorenih ranica koje se mogu dodatno inficirati i kod djece koja imaju problema s ekcemima.
Ipak, pomisao da dijete u usta stavlja igračke u kojima su fekalne i druge bakterije i plijesni, jednostavno mnogim roditeljima nije prihvatljiva.
Stoga bi bilo dobro oprati i dezinficirati igračkice za kupanje barem jednom tjedno.

Kako očistiti igračke za kupanje?

Prije svega. dobro bi bilo imati policu ili mrežicu iznad kade u kojoj će se igračke ocijediti i stavljati na sušenje kada nisu u upotrebi. Izbjegavajte ih stavljati u kanticu ili slične zatvorene posude u kojima se ostaci vode mogu brzo pretvoriti u mulj pun plijesni i bakterija. Prije odlaganja, sve igračke dobro ocijedite, odnosno iz svih dobro istisnite vodu.
Kada ih čistite, prvo ih potopite u vruću vodu i dobro izribajte običnim antibakterijskim sapunom izvana i četkicom skinite sve nečistoće u rubovima i pregibima.
Potom u toploj vodi otopite tri žličice octa i tri žličice sode bikarbone. Nekoliko puta tom otopinom ispunite unutrašnjost igračke, dobro tresite da isperete sve stjenke igračke iznutra. Isto tako, igračku možete napuniti otopinom i ostaviti da djeluje tijekom noći. Ujutro dobro igračke protresite i zatim nekoliko puta isperite običnom, čistom vodom i ostavite da se dobro osuše.
Neke igračke zasigurno se mogu oprati u perilici suđa (npr. plastične čašice i druge posudice kojim se beba igra i polijeva u svojoj kadici). Jelena Kovačić 

Little newborn baby girl bathe, swim and wash

Ne zaboravite redovito čistiti patkice i druge bebine igračke za kupanje

<para>Postoje razne popularne i manje popularne metode uklanjanja s kojima ih se žene rješavaju. Vosak, brijanje, lasersko uklanjanje... Međutim, jeste li se ikad upitale kako su žene u prošlosti uklanjale dlačice? Po ko zna koji put, rješenje su opet pronašle u prirodi. I mi smo se potrudili i pronašli prirodna rješenja uz pomoć kojih ćete se vrlo lako riješiti neželjenih dlačica. Potrebno vam je svega nekoliko sastojaka za dobivanje ovih prirodnih pasti za depiliranje i malo dobre volje.
</para>
<heading4>
 Ljuske oraha i voda
</heading4>
<para>
Za pripremu ove domaće smjese za depiliranje potrebno vam je nekoliko tvrdih i suhih ljuski oraha i voda. Ljuske zapalite i pustite da izgore. U pepeo dodajte onoliko vode koliko je potrebno da dobijete kremastu teksturu poput paste. Nakon što je odstajala 12 sati, dobivenu smjesu nanesite na dio tijela s kojeg želite skinuti dlačice.</para>
<para>
 Ostavite je da odstoji cca pola sata, a potom sve isperite. Tretman ponavljajte tri puta dnevno dok vam se ne pojave prvi rezultati. Važno je naglasiti da prilikom primjene ovog tretmana, dlačice će se prvo razrijediti, potom oslabiti, a s vremenom i upornošću potpuno nestati.
</para>
<heading4>
 Kurkuma, brašno od slanutka i mlijeko
</heading4>
<para>
Za depiliranje u kućnoj radinosti i s ovim prirodnim pripravkom potrebno vam je jedna žlica kurkume, 2 žlice brašna od slanutka te malo mlijeka ili jogurta. Smijesu pomiješanu od ova tri sastojka nanesite na željeno mjesto u smjeru rasta dlačica te je ostavite da se osuši cca 20 minuta. Nakon toga je dobro istrljajte i isperite sa čistom pamučnom krpicom koja je bila prethodno umočena u mlakoj vodi. Ovaj tretman treba ponoviti tri do četiri puta tjedno tijekom mjesec dana i rezultat će biti fenomenalan.</para>
<para>Dlačice će se maksimalno prorijediti, stanjiti i posvjetliti, a na kraju trajno i nestati. Tretirana zona možda bude malo crvena, ali će brzo splasnuti zbog protuupalnog svojstva moćne kurkume. Kurkuma inače blagotvorno djeluje na kožu, dubinski je čisti, uklanja mrtve stanice i druge nečistoće na površini kože, a zbog svog protuupalnog svojstva pojačava sjaj i prirodnu pH vrijednost kože.
</para>
<heading4>
 Šećer, limun, voda
</heading4>
<para>
Egipatska depilacija smatra se jednom od najučinkovitijih i najbezbolnijih metoda depilacije. Dobra je vijest da za ovu vrstu depilacije više ne morate ići u kozmetički salon ili kupovati šećernu pastu u drogeriji. Vrlo jednostavno možete je pripremiti i kod kuće. Od sastojaka su vam potrebne 2 šalice šećera, ¼ šalice vode, ¼ šalice limuna i jedna mala žličica meda (po želji). Šećer uspite do vrha šalice i potom ga stavite u manji lonac te ponovite postupak s istom šalicom. Iscijedite limun i procijedite ga uz pomoć gaze kako ne bi ostali sitni komadići. Na laganoj vatri rastopite šećer. Dok je smjesa još gusta (pripazite da vam se šećer ne rastopi do kraja) dodajte limun i vodu.</para>
<para>
 Kuhajte na najmanjoj temperaturi, otprilike pet do deset minuta dok ne dobijete crvenkasto-zelenkastu boju. Potom ugasite vatru i miješajte dok pjena ne nestane. Smjesu uspite u keramičku ili staklenu posudu. Pustite smjesu da se ohladi ali ne previše. Uzmite šećernu pastu veličine manjeg oraha i rukama oblikujte kuglicu. Pastu razvlačite prstima dok ne dobije oblik žvakaće i posvijetli. Šećernu pastu nanesite rukom na željeno područje u smjeru suprotnom od prirodnog rasta dlačica. Kada otklonite sav naneseni sloj, istu pastu ponovo oblikujte u kuglicu i nanesite na novo područje na koži koje želite depilirati.</para>
<para>Kada pasta omekša do te mjere da ju više ne možete skinuti pokretima ruke, smjesu uklonite toplom vodom, a ukoliko je previše tvrda, razradite ju prstima ili posudu stavite u toplu vodu na nekoliko minuta. Za depliranje šećernom pastom uvijek imajte čistu i suhu kožu i nemojte je prethodno tretirati nikakvim losionima ili kremama za tijelo. Ova vrsta depilacije djeluje antibakterijski i preporuča se svima koji imaju problema na koži.</para>

Kako prirodnim putem i bezbolno ukloniti neželjene dlačice? Ah te dlačice… I baš kad pomisliš da si ih se napokon barem na neko vrijeme riješila, pojavi se nova dlačica i novi problem kako je ukloniti. Postoje razne popularne i manje popularne metode uklanjanja s kojima ih se žene rješavaju. Vosak, brijanje, lasersko uklanjanje... Međutim, jeste li se ikad upitale kako su žene u prošlosti uklanjale dlačice? Po ko zna koji put, rješenje su opet pronašle u prirodi. I mi smo se potrudili i pronašli prirodna rješenja uz pomoć kojih ćete se vrlo lako riješiti neželjenih dlačica. Potrebno vam je svega nekoliko sastojaka za dobivanje ovih prirodnih pasti za depiliranje i malo dobre volje.


   Ljuske oraha i voda


Za pripremu ove domaće smjese za depiliranje potrebno vam je nekoliko tvrdih i suhih ljuski oraha i voda. Ljuske zapalite i pustite da izgore. U pepeo dodajte onoliko vode koliko je potrebno da dobijete kremastu teksturu poput paste. Nakon što je odstajala 12 sati, dobivenu smjesu nanesite na dio tijela s kojeg želite skinuti dlačice.

   Ostavite je da odstoji cca pola sata, a potom sve isperite. Tretman ponavljajte tri puta dnevno dok vam se ne pojave prvi rezultati. Važno je naglasiti da prilikom primjene ovog tretmana, dlačice će se prvo razrijediti, potom oslabiti, a s vremenom i upornošću potpuno nestati.


   Kurkuma, brašno od slanutka i mlijeko


Za depiliranje u kućnoj radinosti i s ovim prirodnim pripravkom potrebno vam je jedna žlica kurkume, 2 žlice brašna od slanutka te malo mlijeka ili jogurta. Smijesu pomiješanu od ova tri sastojka nanesite na željeno mjesto u smjeru rasta dlačica te je ostavite da se osuši cca 20 minuta. Nakon toga je dobro istrljajte i isperite sa čistom pamučnom krpicom koja je bila prethodno umočena u mlakoj vodi. Ovaj tretman treba ponoviti tri do četiri puta tjedno tijekom mjesec dana i rezultat će biti fenomenalan.
Dlačice će se maksimalno prorijediti, stanjiti i posvjetliti, a na kraju trajno i nestati. Tretirana zona možda bude malo crvena, ali će brzo splasnuti zbog protuupalnog svojstva moćne kurkume. Kurkuma inače blagotvorno djeluje na kožu, dubinski je čisti, uklanja mrtve stanice i druge nečistoće na površini kože, a zbog svog protuupalnog svojstva pojačava sjaj i prirodnu pH vrijednost kože.


   Šećer, limun, voda


Egipatska depilacija smatra se jednom od najučinkovitijih i najbezbolnijih metoda depilacije. Dobra je vijest da za ovu vrstu depilacije više ne morate ići u kozmetički salon ili kupovati šećernu pastu u drogeriji. Vrlo jednostavno možete je pripremiti i kod kuće. Od sastojaka su vam potrebne 2 šalice šećera, ¼ šalice vode, ¼ šalice limuna i jedna mala žličica meda (po želji). Šećer uspite do vrha šalice i potom ga stavite u manji lonac te ponovite postupak s istom šalicom. Iscijedite limun i procijedite ga uz pomoć gaze kako ne bi ostali sitni komadići. Na laganoj vatri rastopite šećer. Dok je smjesa još gusta (pripazite da vam se šećer ne rastopi do kraja) dodajte limun i vodu.

   Kuhajte na najmanjoj temperaturi, otprilike pet do deset minuta dok ne dobijete crvenkasto-zelenkastu boju. Potom ugasite vatru i miješajte dok pjena ne nestane. Smjesu uspite u keramičku ili staklenu posudu. Pustite smjesu da se ohladi ali ne previše. Uzmite šećernu pastu veličine manjeg oraha i rukama oblikujte kuglicu. Pastu razvlačite prstima dok ne dobije oblik žvakaće i posvijetli. Šećernu pastu nanesite rukom na željeno područje u smjeru suprotnom od prirodnog rasta dlačica. Kada otklonite sav naneseni sloj, istu pastu ponovo oblikujte u kuglicu i nanesite na novo područje na koži koje želite depilirati.
Kada pasta omekša do te mjere da ju više ne možete skinuti pokretima ruke, smjesu uklonite toplom vodom, a ukoliko je previše tvrda, razradite ju prstima ili posudu stavite u toplu vodu na nekoliko minuta. Za depliranje šećernom pastom uvijek imajte čistu i suhu kožu i nemojte je prethodno tretirati nikakvim losionima ili kremama za tijelo. Ova vrsta depilacije djeluje antibakterijski i preporuča se svima koji imaju problema na koži. Petra Majetić 

depilacija_rtl

Kako prirodnim putem i bezbolno ukloniti neželjene dlačice?

<para>Odlazak s djecom na godišnji odmor, pogotovo ako su mala, često sa sobom donosi i mnoge ljetne nevolje. Naoružajte se strpljenjem i imajte pri ruci putnu ljekarnu u kojoj su najnužniji lijekovi i sredstva za ublažavanje raznih tegoba, kao što su moguće alergije na sunce i ubode insekata, protiv bolova i povišene tjelesne temperature. Najviše izazova donosi boravak na plaži gdje dijete treba zaštiti od UV zračenja, te kupanje u moru ili bazenu, kada morate dijete stalno nadzirati, te ovisno o njegovoj dobi ograničiti boravak u vodi. Donosimo vam nekoliko savjeta kako bi ljetovanje s djecom prošlo što bezbrižnije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Što učiniti da djetetu olakšamo vrućine?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vodite računa da dijete mora unositi dovoljne količine tekućine, najbolje vode i nezaslađenih napitaka, jer djeca slabije podnose vrućinu od odraslih i lako dehidriraju. Odjeća od prozračnih, laganih materijala, poput pamuka, i platneni šeširić u svijetloj boji obavezni su odjevni predmeti za mališane ljeti. Lagana pamučna odjeća svijetlih boja upija znoj djeteta, te štiti od osipa. Tijekom ljeta djeci je potrebna hrana koja će ih rashladiti poput svježeg voća i različitih voćnih frapea. Lubenica, dinja, šljive ili breskve izvrstan su izbor za ljetnu prehranu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kako prepoznati alergiju na sunce?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Već nakon vrlo kratkog sunčanja, kod djece se mogu pojaviti alergije i različite reakcije kože na sunce. Pojavljuju se na osunčanim dijelovima tijela, a mogu poprimiti oblik otoka, osipa, plikova ili crvenih mrlja. Kod djece, alergije i preosjetljivosti kože na sunce mogu nastati uzimanjem lijekova, kozmetičkih preparata ili dječjih parfema. Najčešća alergija koja se pojavljuje kod djece je tzv. solarni osip prouzročen suncem koje u kombinaciji s tjelesnim znojem uzrokuje crvenkaste prištiće koje često prati svrbež. Najčešće se pojavljuje oko vrata i na području dekoltea. Dijete sa solarnim osipom treba redovito tuširati u čistoj slatkoj vodi, i to nekoliko puta na dan, a najbolje nakon svakog kupanja u morskoj vodi ili nakon što se oznoji. Svakako treba koristiti kreme s UV zaštitom i izbjegavati izlaganje suncu, pri čemu je potrebno piti kalcij u tabletama i mlijeko, te jesti banane.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Dijete i sunčanica
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Strogo pazite da dijete igrajući se na plaži ne provede na suncu više vremena nego što bi trebalo, a pogotovo ne bez kape ili šeširića na glavi. Sunčanica je  rekcija organizma na pretjerano izlaganje suncu, čiji su simptomi vrtoglavica, mučnina, dijete se osjeća nemoćno, pospano, a može doći i do povraćanja. Male bebe su razdražljive, plaču, izgledaju kao da imaju virozu. Ako posumnjate na sunčanicu dijete što prije treba skloniti sa sunca, smjestiti ga u klimatiziranu, zamračenu prostoriju, te ga istuširati mlakom vodom. Dati mu sredstva za uklanjanje temperature i glavobolje (paracetamol ili ibuprofen). Treba nadoknaditi izgubljenu tekućinu, najbolje mu je dati da pije rashlađeni napitak, čaj ili vodu,, a u slučaju većih gubitaka tekućine zbog povraćanja, svakako djetetu treba dati i oralnu rehidracijsku tekućinu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Što učiniti u slučaju opeklina od sunca?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sunčeve zrake naročito su opasne za najmlađe.Opekline od sunca mogu imati teške posljedice za bebu kao što je dehidracija, povišena tjelesna temperatura, šok, niski krvni tlak, nepravilan rad srca. Ako se radi o dojenčetu ispod godine dana potrebno je savjetovati se s liječnikom, a isto tako i kod djeteta starijeg od godinu dana ako tjelesna temperatura prijeđe 38,3 C. U svakom slučaju treba dijete staviti u hladnu i zamračenu prostoriju i davati mu dosta tekućine. Ako tjelesna temperatura prijeđe 38,3 C potreban je i antipiretik. Korisno je staviti obloge fiziološke otopine na kožu, a nakon toga nježno neutralne losione,a nikako ne primjenjivati alkohol.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kada se beba smije kupati u moru, bazenu?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Malu djecu ne bi trebalo unositi u more, bazen, sve dok nisu sposobna sama držati glavicu, jer prije nego što svladaju tu vještinu glavica im može slučajno klonuti pod vodu. Dijete sve do školske dobi mora u vodu ulaziti isključivo s odraslom osobom. Ne smijete dijete pustiti da se kupa bez nadzora jer je utapanje djeteta moguće i u plitkoj vodi. Narukvice su bolja zaštita od koluta jer omogućuju bolji i skladniji rad ruku pri pokretima plivanja. Ako se dijete plaši vode ili se opire ulasku, ne bi ga trebalo prisiljavati da uđe u vodu dok ne stekne sigurnost i ne izrazi želju za kupanjem.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Koliko stupnjeva mora imati more za kupanje s bebom?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U usporedbi s većom djecom i odraslima dojenčad s obzirom na tjelesnu masu ima veću tjelesnu površinu i još nedozrele mehanizme reguliranja tjelesne temperature. Zato je kod njih brže moguće pothlađivanje ili pregrijavanje tijela. U obzir treba uzeti i individualne razlike između djece, naime neka će se vrlo rado brčkati, a drugima će voda izazivati nelagodu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Koliko dugo boraviti u vodi?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Djeca puno brže gube tjelesnu toplinu od odraslih, pa bi njihov boravak u moru trebao biti što kraći da se ne pothlade. U more treba uvijek ulaziti polako i smireno, postepeno prilagođavajući tjelesnu temperaturu temperaturi mora. Kod male djece osobito treba paziti da se ne pothlade i neka se samo brčkaju u plićaku jer je tamo voda najtoplija. Ako primijetite da su djetetu nosić i uši hladni, usnice plave ili da dršće, izvedite ga iz vode, obrišite i zamotajte u ručnik, utoplite i pustite ga da se malo zagrije na suncu. Na plaži nikada ne ostavljajte djecu bez nadzora, pogotovo ako nisu dobri plivači, držite ih na oku kad se kupaju Ako idu plivati duže relacije ili roniti, neka to čine u pratnji starije osobe i vrsnijeg plivača.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Crijevne infekcije kod djece
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Mala djeca se lako zaraze bilo od vršnjaka ili u obitelji gdje ima i odrasle djece  koja su kakvu virozu donijela s igrališta, bazena ili vrtića. I kod djece crijevne viroze često znaju biti praćene povišenom temperaturom, te povraćanjem. Kod djece je pogotovo važno nadoknaditi izgubljenu tekućinu, jer se može dogoditi da dehidriraju. Rehidraciju treba provoditi pripravcima koji sadrže minerale, mogu se kupiti u ljekarni, a djetetu dajte piti tekućinu (vodu ili čaj) s rehidracijskim pripravkom što češće, u manjim količinama. Snižavajte temperaturu djetetu te mu lagano uvodite u prehranu namirnice koje će mu pomoći da se što prije oporavi. To mogu biti juhe, kuhano meso, riža, mrkva, jabuka. Inače, ljeti pazite koje namirnice djeca konzumiraju, dobro operite svježe voće i povrće koje jedu, a posebice se mora paziti na higijenu i djeci što češće prati ruke. Vrlo čest uzročnik bakterijskih infekcija kod djece u dobi do dvije godine uzrokuje Campylobacter. U organizam dospije preko nedovoljno kuhane hrane, nepasteriziranog mlijeka ili pak nečiste vode. U pravilu ne zahtijeva antibiotsku terapiju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Što učiniti kada dijete dobije vodene kozice ljeti?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Visoka temperatura i sunčeve zrake na ionako iritiranoj koži dodatno će razdražiti dijete. I to je sve što vas treba dodatno zabrinuti., pojava mrlja na mjestima gdje su bile krastice koje su bile izložene suncu do upale moždanih ovojnica, no sve su one neutemeljene. Dijete koje ima vodene kozice treba mirovati kako bi što uspješnije prevladalo virus. Ne preporučuje se izlazak vani jer to podrazumijeva veću tjelesnu aktivnost, izloženost mjehurića jakome suncu, više mogućnosti za ozljede. Sunčeve zrake mogu uzrokovati mrlje na koži i one su prolazne naravi. Nakon toga nastupa hipopigmentacija ili promjene na koži koje nastaju zbog nepravilnog nakupljanja pigmenta te se potom uspostavlja normalna boja kože. Ako se pojavila bakterijska infekcija uzrokovana češkanjem mjehurića ili osipa, na koži mogu ostati ožiljci koji imaju trajno smanjenu pigmentaciju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Što kad dijete ljeti dobije upalu grla?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Upala grla česta je ljeti, bez obzira javlja li se zbog prehlade ili ne. Mikrobi, bakterije i virusi, koji je uzrokuju, mogu mališanu pokvariti ljetovanje te ga zbog curenja i začepljenog nosa, temperature i osjećaja slabosti prikovati nekoliko dana za krevet. Upala grla može izazvati ozbiljne zdravstvene tegobe, te je potrebno zatražiti medicinsku pomoć, pogotovo ako dijete ima visoku temperaturu iznad 38,5 stupnjeva. Upala grla liječi se lijekovima koje uništavaju uzroke upale, ublažavaju simptome i sprječavaju razvoj daljnjih infekcija (najčešće upalu uha). Pri liječenju upale grla prirodnim putem pomažu čaj od kadulje, propolis koji se može pronaći u obliku kapi, spreja ili pastila, te inhalacija koja smanjuje začepljenost nosa s par kapi eukaliptusa, cedra, timijana ili slane vode.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Zašto dijete koje uzima antibiotik ne smije na sunce?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Pri primjeni nekih antibiotika uslijed izloženosti suncu na koži se javlja osip sličan opeklini od sunca. Na koži se to osjeća kao peckanje i probadanje. Ta se pojava naziva fototoksična reakcija. Ponekad je čak moguća fotoalergijska reakcija, kad se spomenutim znacima pridružuju još i otjecanje i svrbež. Uz antibiotike i još neke skupine lijekova, fototoksičnu reakciju mogu izazvati i  pripravci koji se nanose na kožu. I hrana bogata psoralenima u dodiru s kožom (celer, mrkva, limeta, smokva, peršin) može izazvati pojačanu fotoosjetljivost kod izlaganja suncu. Nakon njihovog dospijeća u kožu koja je obasjana UV zračenjem, nastaje upalna reakcija kože. Većina tih tvari izaziva fototoksične reakcije, no neke mogu izazvati oba tipa reakcija, dakle ujedno i fotoalergijsku.</para>

Idete na ljetovanje s djetetom? Na ove stvari morate pripaziti... Naoružajte se strpljenjem i imajte pri ruci putnu ljekarnu Odlazak s djecom na godišnji odmor, pogotovo ako su mala, često sa sobom donosi i mnoge ljetne nevolje. Naoružajte se strpljenjem i imajte pri ruci putnu ljekarnu u kojoj su najnužniji lijekovi i sredstva za ublažavanje raznih tegoba, kao što su moguće alergije na sunce i ubode insekata, protiv bolova i povišene tjelesne temperature. Najviše izazova donosi boravak na plaži gdje dijete treba zaštiti od UV zračenja, te kupanje u moru ili bazenu, kada morate dijete stalno nadzirati, te ovisno o njegovoj dobi ograničiti boravak u vodi. Donosimo vam nekoliko savjeta kako bi ljetovanje s djecom prošlo što bezbrižnije.
   
   Što učiniti da djetetu olakšamo vrućine?
   
   
Vodite računa da dijete mora unositi dovoljne količine tekućine, najbolje vode i nezaslađenih napitaka, jer djeca slabije podnose vrućinu od odraslih i lako dehidriraju. Odjeća od prozračnih, laganih materijala, poput pamuka, i platneni šeširić u svijetloj boji obavezni su odjevni predmeti za mališane ljeti. Lagana pamučna odjeća svijetlih boja upija znoj djeteta, te štiti od osipa. Tijekom ljeta djeci je potrebna hrana koja će ih rashladiti poput svježeg voća i različitih voćnih frapea. Lubenica, dinja, šljive ili breskve izvrstan su izbor za ljetnu prehranu.
   
   Kako prepoznati alergiju na sunce?
   
   
Već nakon vrlo kratkog sunčanja, kod djece se mogu pojaviti alergije i različite reakcije kože na sunce. Pojavljuju se na osunčanim dijelovima tijela, a mogu poprimiti oblik otoka, osipa, plikova ili crvenih mrlja. Kod djece, alergije i preosjetljivosti kože na sunce mogu nastati uzimanjem lijekova, kozmetičkih preparata ili dječjih parfema. Najčešća alergija koja se pojavljuje kod djece je tzv. solarni osip prouzročen suncem koje u kombinaciji s tjelesnim znojem uzrokuje crvenkaste prištiće koje često prati svrbež. Najčešće se pojavljuje oko vrata i na području dekoltea. Dijete sa solarnim osipom treba redovito tuširati u čistoj slatkoj vodi, i to nekoliko puta na dan, a najbolje nakon svakog kupanja u morskoj vodi ili nakon što se oznoji. Svakako treba koristiti kreme s UV zaštitom i izbjegavati izlaganje suncu, pri čemu je potrebno piti kalcij u tabletama i mlijeko, te jesti banane.
   
   Dijete i sunčanica
   
   
Strogo pazite da dijete igrajući se na plaži ne provede na suncu više vremena nego što bi trebalo, a pogotovo ne bez kape ili šeširića na glavi. Sunčanica je  rekcija organizma na pretjerano izlaganje suncu, čiji su simptomi vrtoglavica, mučnina, dijete se osjeća nemoćno, pospano, a može doći i do povraćanja. Male bebe su razdražljive, plaču, izgledaju kao da imaju virozu. Ako posumnjate na sunčanicu dijete što prije treba skloniti sa sunca, smjestiti ga u klimatiziranu, zamračenu prostoriju, te ga istuširati mlakom vodom. Dati mu sredstva za uklanjanje temperature i glavobolje (paracetamol ili ibuprofen). Treba nadoknaditi izgubljenu tekućinu, najbolje mu je dati da pije rashlađeni napitak, čaj ili vodu,, a u slučaju većih gubitaka tekućine zbog povraćanja, svakako djetetu treba dati i oralnu rehidracijsku tekućinu.
   
   Što učiniti u slučaju opeklina od sunca?
   
   
Sunčeve zrake naročito su opasne za najmlađe.Opekline od sunca mogu imati teške posljedice za bebu kao što je dehidracija, povišena tjelesna temperatura, šok, niski krvni tlak, nepravilan rad srca. Ako se radi o dojenčetu ispod godine dana potrebno je savjetovati se s liječnikom, a isto tako i kod djeteta starijeg od godinu dana ako tjelesna temperatura prijeđe 38,3 C. U svakom slučaju treba dijete staviti u hladnu i zamračenu prostoriju i davati mu dosta tekućine. Ako tjelesna temperatura prijeđe 38,3 C potreban je i antipiretik. Korisno je staviti obloge fiziološke otopine na kožu, a nakon toga nježno neutralne losione,a nikako ne primjenjivati alkohol.
   
   Kada se beba smije kupati u moru, bazenu?
   
   
Malu djecu ne bi trebalo unositi u more, bazen, sve dok nisu sposobna sama držati glavicu, jer prije nego što svladaju tu vještinu glavica im može slučajno klonuti pod vodu. Dijete sve do školske dobi mora u vodu ulaziti isključivo s odraslom osobom. Ne smijete dijete pustiti da se kupa bez nadzora jer je utapanje djeteta moguće i u plitkoj vodi. Narukvice su bolja zaštita od koluta jer omogućuju bolji i skladniji rad ruku pri pokretima plivanja. Ako se dijete plaši vode ili se opire ulasku, ne bi ga trebalo prisiljavati da uđe u vodu dok ne stekne sigurnost i ne izrazi želju za kupanjem.
   
   Koliko stupnjeva mora imati more za kupanje s bebom?
   
   
U usporedbi s većom djecom i odraslima dojenčad s obzirom na tjelesnu masu ima veću tjelesnu površinu i još nedozrele mehanizme reguliranja tjelesne temperature. Zato je kod njih brže moguće pothlađivanje ili pregrijavanje tijela. U obzir treba uzeti i individualne razlike između djece, naime neka će se vrlo rado brčkati, a drugima će voda izazivati nelagodu.
   
   Koliko dugo boraviti u vodi?
   
   
Djeca puno brže gube tjelesnu toplinu od odraslih, pa bi njihov boravak u moru trebao biti što kraći da se ne pothlade. U more treba uvijek ulaziti polako i smireno, postepeno prilagođavajući tjelesnu temperaturu temperaturi mora. Kod male djece osobito treba paziti da se ne pothlade i neka se samo brčkaju u plićaku jer je tamo voda najtoplija. Ako primijetite da su djetetu nosić i uši hladni, usnice plave ili da dršće, izvedite ga iz vode, obrišite i zamotajte u ručnik, utoplite i pustite ga da se malo zagrije na suncu. Na plaži nikada ne ostavljajte djecu bez nadzora, pogotovo ako nisu dobri plivači, držite ih na oku kad se kupaju Ako idu plivati duže relacije ili roniti, neka to čine u pratnji starije osobe i vrsnijeg plivača.
   
   Crijevne infekcije kod djece
   
   
Mala djeca se lako zaraze bilo od vršnjaka ili u obitelji gdje ima i odrasle djece  koja su kakvu virozu donijela s igrališta, bazena ili vrtića. I kod djece crijevne viroze često znaju biti praćene povišenom temperaturom, te povraćanjem. Kod djece je pogotovo važno nadoknaditi izgubljenu tekućinu, jer se može dogoditi da dehidriraju. Rehidraciju treba provoditi pripravcima koji sadrže minerale, mogu se kupiti u ljekarni, a djetetu dajte piti tekućinu (vodu ili čaj) s rehidracijskim pripravkom što češće, u manjim količinama. Snižavajte temperaturu djetetu te mu lagano uvodite u prehranu namirnice koje će mu pomoći da se što prije oporavi. To mogu biti juhe, kuhano meso, riža, mrkva, jabuka. Inače, ljeti pazite koje namirnice djeca konzumiraju, dobro operite svježe voće i povrće koje jedu, a posebice se mora paziti na higijenu i djeci što češće prati ruke. Vrlo čest uzročnik bakterijskih infekcija kod djece u dobi do dvije godine uzrokuje Campylobacter. U organizam dospije preko nedovoljno kuhane hrane, nepasteriziranog mlijeka ili pak nečiste vode. U pravilu ne zahtijeva antibiotsku terapiju.
   
   Što učiniti kada dijete dobije vodene kozice ljeti?
   
   
Visoka temperatura i sunčeve zrake na ionako iritiranoj koži dodatno će razdražiti dijete. I to je sve što vas treba dodatno zabrinuti., pojava mrlja na mjestima gdje su bile krastice koje su bile izložene suncu do upale moždanih ovojnica, no sve su one neutemeljene. Dijete koje ima vodene kozice treba mirovati kako bi što uspješnije prevladalo virus. Ne preporučuje se izlazak vani jer to podrazumijeva veću tjelesnu aktivnost, izloženost mjehurića jakome suncu, više mogućnosti za ozljede. Sunčeve zrake mogu uzrokovati mrlje na koži i one su prolazne naravi. Nakon toga nastupa hipopigmentacija ili promjene na koži koje nastaju zbog nepravilnog nakupljanja pigmenta te se potom uspostavlja normalna boja kože. Ako se pojavila bakterijska infekcija uzrokovana češkanjem mjehurića ili osipa, na koži mogu ostati ožiljci koji imaju trajno smanjenu pigmentaciju.
   
   Što kad dijete ljeti dobije upalu grla?
   
   
Upala grla česta je ljeti, bez obzira javlja li se zbog prehlade ili ne. Mikrobi, bakterije i virusi, koji je uzrokuju, mogu mališanu pokvariti ljetovanje te ga zbog curenja i začepljenog nosa, temperature i osjećaja slabosti prikovati nekoliko dana za krevet. Upala grla može izazvati ozbiljne zdravstvene tegobe, te je potrebno zatražiti medicinsku pomoć, pogotovo ako dijete ima visoku temperaturu iznad 38,5 stupnjeva. Upala grla liječi se lijekovima koje uništavaju uzroke upale, ublažavaju simptome i sprječavaju razvoj daljnjih infekcija (najčešće upalu uha). Pri liječenju upale grla prirodnim putem pomažu čaj od kadulje, propolis koji se može pronaći u obliku kapi, spreja ili pastila, te inhalacija koja smanjuje začepljenost nosa s par kapi eukaliptusa, cedra, timijana ili slane vode.
   
   Zašto dijete koje uzima antibiotik ne smije na sunce?
   
   
Pri primjeni nekih antibiotika uslijed izloženosti suncu na koži se javlja osip sličan opeklini od sunca. Na koži se to osjeća kao peckanje i probadanje. Ta se pojava naziva fototoksična reakcija. Ponekad je čak moguća fotoalergijska reakcija, kad se spomenutim znacima pridružuju još i otjecanje i svrbež. Uz antibiotike i još neke skupine lijekova, fototoksičnu reakciju mogu izazvati i  pripravci koji se nanose na kožu. I hrana bogata psoralenima u dodiru s kožom (celer, mrkva, limeta, smokva, peršin) može izazvati pojačanu fotoosjetljivost kod izlaganja suncu. Nakon njihovog dospijeća u kožu koja je obasjana UV zračenjem, nastaje upalna reakcija kože. Većina tih tvari izaziva fototoksične reakcije, no neke mogu izazvati oba tipa reakcija, dakle ujedno i fotoalergijsku. M.G. 

Idete na ljetovanje s djetetom? Na ove stvari morate pripaziti...

<para> Neka su istraživanja pokazala da majka koja podiže svoje dijete na bočicu može s njime izgraditi jednako dubok odnos u prvim tjednima života kao i majka koja doji. Zamjensko je dojenačko mlijeko lako za pripremu, siromašno bacilima i lako probavljivo ako se vodi računa o nekoliko stvari.
</para>
<heading4>
 Pravilna priprema
</heading4>
<para>
 Preporučuje se uvijek svježe pripremiti obrok. Ako niste u mogućnosti, dnevnu količinu potrebnog mlijeka možete pripremiti ujutro, dobro zatvoriti i čuvati u zamrzivaču 24 sata. Budući da je mlijeko iznimno povoljno "tlo" za razmnožavanje bakterija, pola pojedenu smjesu u bočici nemojte ponovno zagrijavati i davati djetetu.</para>
<para>
 Što se tiče temperature mlijeka ona mora biti ugodna. Temperaturu možete provjeriti tako da nekoliko kapi stavite na unutarnju stranu zgloba. Budite pažljivi i pri grijanju bočice u mikrovalnoj pećnici jer se mlijeko može vrlo jako zagrijati dok se bočica izvana još može činiti hladnom. Veliko je iskušenje pripremiti mlijeko s nešto više praška nego što proizvodač preporučuje. Imajte na umu da vam se dijete neće bolje razvijati i manje plakati ako mu stavite malo više praška u bočicu. Čak suprotno, previše praška dovodi do tvrde stolice, bolova u trbuhu i više plakanja. Prašak nemojte miješati s kipućom vodom kako ne bi došlo do gubitka vitamina i uništenja bakterija mliječne kiseline.</para>
<para>
 Kako je sadržaj nitrata u pitkoj vodi u određenim sredinama visoke vrijednosti, neki roditelji se odlučuju mlijeko pripremiti s mineralnom umjesto pitkom vodom. Mnoge mineralne vode u sebi sadržavaju tvari koje prekomjerno opterućuju dječji organizam stoga ne preporuča se priprema mineralnom vodom.
</para>
<heading4>
 Adekvatna bočica
</heading4>
<para>
 Kada kupujete bočicu povedite računa da je bočica BPA-free, što znači da u njoj ne postoje tragovi kemijske supstance Bisfenol A. Neka uvijek prednost pri kupnji ima staklena bočica. Izbjegavajte bočice od tvrde plastike koje na sebi sadrže oznaku 7 ili „PC“. Koristite silikonsku dudu prije one od lateksa. Dude od lateksa nisu preporučljive zbog svojih alergenih i kancerogenih svojstava. Vodite računa i o rupici na dudi koja mora biti tako mala da iz nagnute bočice curi po nekoliko kapi u sekundi. Prevelika rupica uzrokovat će prenaglo pijenje i pojačano gutanje zraka.
</para>
<heading4>
 Higijena bočice
</heading4>
<para>
 Iznimno je važno obratiti pozornost na higijenu bočice. Preporuča se obavezna sterilizacija bočice i dude prije prvog korištenja. Nakon sterilizacije, trebate ih još dodatno i oprati prije nego ih ponudite bebi. Nakon prve sterilizacije nema pisanog pravila koje kažu koliko često je potrebna sterilizacija. Sterilizirati bočice i dude sigurno treba barem do prva tri mjeseca života, a neki pedijatri čak preporučuju do prve godine. Ne pretjerujete s prečestom sterilizacijom jer dijete mora steći i imunitet, što neće biti moguće ukoliko pretjerate sa steriliziranjem. Za svaki tip bočice dobro pročitajte upute za sterilizaciju.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/kada-beba-odbija-hranjenje-na-bocicu-budite-ustrajni-i-strpljivi/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Hranjenje na bočicu: Na što sve treba obratiti pozornost? Iako znamo da je majčino mlijeko najbolje za dijete, ne mogu sve majke dojiti svoju djecu. Mnoge prestaju već nakon nekoliko tjedana i dalje novorođenče hrane na bočicu.  Neka su istraživanja pokazala da majka koja podiže svoje dijete na bočicu može s njime izgraditi jednako dubok odnos u prvim tjednima života kao i majka koja doji. Zamjensko je dojenačko mlijeko lako za pripremu, siromašno bacilima i lako probavljivo ako se vodi računa o nekoliko stvari.


   Pravilna priprema


   Preporučuje se uvijek svježe pripremiti obrok. Ako niste u mogućnosti, dnevnu količinu potrebnog mlijeka možete pripremiti ujutro, dobro zatvoriti i čuvati u zamrzivaču 24 sata. Budući da je mlijeko iznimno povoljno "tlo" za razmnožavanje bakterija, pola pojedenu smjesu u bočici nemojte ponovno zagrijavati i davati djetetu.

   Što se tiče temperature mlijeka ona mora biti ugodna. Temperaturu možete provjeriti tako da nekoliko kapi stavite na unutarnju stranu zgloba. Budite pažljivi i pri grijanju bočice u mikrovalnoj pećnici jer se mlijeko može vrlo jako zagrijati dok se bočica izvana još može činiti hladnom. Veliko je iskušenje pripremiti mlijeko s nešto više praška nego što proizvodač preporučuje. Imajte na umu da vam se dijete neće bolje razvijati i manje plakati ako mu stavite malo više praška u bočicu. Čak suprotno, previše praška dovodi do tvrde stolice, bolova u trbuhu i više plakanja. Prašak nemojte miješati s kipućom vodom kako ne bi došlo do gubitka vitamina i uništenja bakterija mliječne kiseline.

   Kako je sadržaj nitrata u pitkoj vodi u određenim sredinama visoke vrijednosti, neki roditelji se odlučuju mlijeko pripremiti s mineralnom umjesto pitkom vodom. Mnoge mineralne vode u sebi sadržavaju tvari koje prekomjerno opterućuju dječji organizam stoga ne preporuča se priprema mineralnom vodom.


   Adekvatna bočica


   Kada kupujete bočicu povedite računa da je bočica BPA-free, što znači da u njoj ne postoje tragovi kemijske supstance Bisfenol A. Neka uvijek prednost pri kupnji ima staklena bočica. Izbjegavajte bočice od tvrde plastike koje na sebi sadrže oznaku 7 ili „PC“.  Koristite silikonsku dudu prije one od lateksa. Dude od lateksa nisu preporučljive zbog svojih alergenih i kancerogenih svojstava. Vodite računa i o rupici na dudi koja mora biti tako mala da iz nagnute bočice curi po nekoliko kapi u sekundi. Prevelika rupica uzrokovat će prenaglo pijenje i pojačano gutanje zraka.


   Higijena bočice


   Iznimno je važno obratiti pozornost na higijenu bočice. Preporuča se obavezna sterilizacija bočice i dude prije prvog korištenja. Nakon sterilizacije, trebate ih još dodatno i oprati prije nego ih ponudite bebi. Nakon prve sterilizacije nema pisanog pravila koje kažu koliko često je potrebna sterilizacija. Sterilizirati bočice i dude sigurno treba barem do prva tri mjeseca života, a neki pedijatri čak preporučuju do prve godine. Ne pretjerujete s prečestom sterilizacijom jer dijete mora steći i imunitet, što neće biti moguće ukoliko pretjerate sa steriliziranjem. Za svaki tip bočice dobro pročitajte upute za sterilizaciju.

   
      
   
 Petra Majetić 

bocica_beb-pixabay

Hranjenje na bočicu: Na što sve treba obratiti pozornost?

<para>Kad shvati da će žena postati majka, pas se počinje ponašati drukčije. Primjerice, ne želi se odvajati od trudnice ni jedne minute, počinje se ponašati izrazito zaštitnički, pokušava čak i fizički blokirati pristup bilo kome tko joj se pokušava približiti.</para>
<para>Kroz jedno takvo iskustvo prošla je i Britanka Angie Keay, vlasnica 12-godišnjeg Chesneyja. Naime, iako je njezina kolegica s posla mudro šutila o svojoj trudnoći punih osam tjedana, njezino blaženo stanje ipak je nanjušio Angien kućni ljubimac.</para>
<para>“Chesney obično sjedi na mom koljenu i neće se približiti nikome. Ali, on je uporno htio sjesti pokraj moje kolegice”, ispričala je Britanka. Angie ga je svim silama pokušavala maknuti od nje, ali uporni psić se nije dao smesti. Svaki put kad bi ga Angie uzela, vratio bih se k njoj i nije ju napuštao.</para>
<para>Ovom preslatkom mješancu jorkširskog terijera i Jack Russella ovo nije prvi slučaj otkrivanja trudnoće. Njegova vlasnica otkrila je da je Chesney namirisao trudnoću i njezine bivše kolegice te sestrične. Kad su u pitanju životinje, neke je situacije nemoguće predviditi pa je stoga moguća i druga krajnost, ona da se pas uopće ne želi družiti s trudnicom, sklanja joj se s puta, ne želi izlaziti iz kuće i općenito je bezvoljan i potišten. Kako god, postoji nekoliko načina s pomoću kojih pas može nanjušiti trudnoću.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>
 Promjene u mirisu
 </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Psi su navikli na miris svojih vlasnika, a u trudnoći se miris tijela mijenja. “Ludovanjem” hormona mijenja se i ženski miris.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>
 Promjene u izgledu
 </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Trudnoća između ostalog sa sobom nosi i promjene u izgledu, kao npr. dobivanje na težini koje će pas vrlo lako primijetiti. Obliji trbuh, tromiji hod bit će kućnom ljubimcu sasvim dovoljno da shvati da se nešto događa.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>
 Promjene raspoloženja
 </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Većina trudnica naginje promjeni raspoloženja, a njihovi hiper-pažljivi psi itekako mogu osjetiti oscilacije u raspoloženju.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>
 Promjena rutine
 </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Kućni ljubimci su navikli na dnevni raspored vlasnika. Znaju kad odlaze na posao, kad dolaze kući, kada idu u krevet itd. S trudnoćom dolazi i do promjene nekih navika.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>
 Slabost i ugroženost
 </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
Možda će pas primijetiti da je partner zaštitnički nastrojen prema svojoj trudnoj partnerici. Ako pas otkrije da nije više u centru pozornosti, može postati nametljiv i zahtjevan. A ako vidi ženu slabu i ugroženu, može se početi ponašati zaštitnički.</para>

Mogu li psi nanjušiti trudnoću? Iako ne postoje znanstveni dokazi da psi mogu nanjušiti trudnoću, postoje neke indikacije da su oni sposobni nanjušiti promjene u hormonima i feromonima koje luče trudnice. Kad shvati da će žena postati majka, pas se počinje ponašati drukčije. Primjerice, ne želi se odvajati od trudnice ni jedne minute, počinje se ponašati izrazito zaštitnički, pokušava čak i fizički blokirati pristup bilo kome tko joj se pokušava približiti.
Kroz jedno takvo iskustvo prošla je i Britanka Angie Keay, vlasnica 12-godišnjeg Chesneyja. Naime, iako je njezina kolegica s posla mudro šutila o svojoj trudnoći punih osam tjedana, njezino blaženo stanje ipak je nanjušio Angien kućni ljubimac.
“Chesney obično sjedi na mom koljenu i neće se približiti nikome. Ali, on je uporno htio sjesti pokraj moje kolegice”, ispričala je Britanka. Angie ga je svim silama pokušavala maknuti od nje, ali uporni psić se nije dao smesti. Svaki put kad bi ga Angie uzela, vratio bih se k njoj i nije ju napuštao.
Ovom preslatkom mješancu jorkširskog terijera i Jack Russella ovo nije prvi slučaj otkrivanja trudnoće. Njegova vlasnica otkrila je da je Chesney namirisao trudnoću i njezine bivše kolegice te sestrične. Kad su u pitanju životinje, neke je situacije nemoguće predviditi pa je stoga moguća i druga krajnost, ona da se pas uopće ne želi družiti s trudnicom, sklanja joj se s puta, ne želi izlaziti iz kuće i općenito je bezvoljan i potišten. Kako god, postoji nekoliko načina s pomoću kojih pas može nanjušiti trudnoću.


   
      
         Promjene u mirisu
      
   


Psi su navikli na miris svojih vlasnika, a u trudnoći se miris tijela mijenja. “Ludovanjem” hormona mijenja se i ženski miris.


   
      
         Promjene u izgledu
      
   


Trudnoća između ostalog sa sobom nosi i promjene u izgledu, kao npr. dobivanje na težini koje će pas vrlo lako primijetiti. Obliji trbuh, tromiji hod bit će kućnom ljubimcu sasvim dovoljno da shvati da se nešto događa.


   
      
         Promjene raspoloženja
      
   


Većina trudnica naginje promjeni raspoloženja, a njihovi hiper-pažljivi psi itekako mogu osjetiti oscilacije u raspoloženju.


   
      
         Promjena rutine
      
   


Kućni ljubimci su navikli na dnevni raspored vlasnika. Znaju kad odlaze na posao, kad dolaze kući, kada idu u krevet itd. S trudnoćom dolazi i do promjene nekih navika.


   
      
         Slabost i ugroženost
      
   


Možda će pas primijetiti da je partner zaštitnički nastrojen prema svojoj trudnoj partnerici. Ako pas otkrije da nije više u centru pozornosti, može postati nametljiv i zahtjevan. A ako vidi ženu slabu i ugroženu, može se početi ponašati zaštitnički. Petra Majetić 

pas_facebook1

Mogu li psi nanjušiti trudnoću?

<para>kad"Sve se događa s razlogom", "Mlada si, pa stigneš imati još djece", "Što se brineš, imat ćeš drugo dijete", "Jesi nešto krivo jela ili radila", "Ma jednostavno zaboravi i kreni dalje" - ove i slične riječi "utjehe" nisu ono što vaša prijateljica želi čuti ako je izgubila željenu bebu u sponatanom pobačaju, pa čak i ako ste najbolje mislili i željeli joj pomoći.</para>
<para>Gubitak bebe u bilo kojoj fazi trudnoće, pa čak ako se dogodio odmah na početku, kod žene koja je silno željela postati majka, izaziva osjećaje tuge, potištenosti, krivnje, ljutnje i cijeli niz teških osjećaja. Stoga ju navedeni komentari u tom osjetljivom razdoblju mogu dodatno povrijediti i uvjeriti da ju najbliži ne razumiju i da ne mogu shvatiti njezinu bol.</para>
<para>No ne treba osuđivati ni prijatelje i članove obitelji koji se ne snalaze u tim situacijama, koji ne znaju što bi rekli, ili pak u neugodnosti kažu nešto krivo ili ne kažu ništa. Kao društvo, mi se općenito osjećamo vrlo nelagodno kad trebamo razgovarati o smrti ili gubitku, a posebno smo izgubljeni kada trebamo razgovarati o smrti (nerođene) bebe ili djeteta. Teško nalazimo riječi, ne možemo shvatiti niti objasniti, bojimo se smrti i izbjegavamo o njoj govoriti u bilo kojoj prilici.</para>
<para>Stoga ne čudi da kad i želimo najbolje, kad želimo utješiti i reći nešto dobro i lijepo, ponekad to izađe iz nas na krivi način. Nismo svjesni da su osobe koje su u tuzi jer im je oduzet san roditeljstva, jednostavno osjetljivije na riječi koje im upućujemo. Zbog raznih komentara, neke će se žene još više povući u sebe i prestati govoriti o traumi koju su proživjele, što nikako nije dobro za njihovo emocionalno zdravlje.</para>
<para>Spontani pobačaj u našem je društvu tabu tema. I mnogi misle da je to privatna stvar svakog para o kojoj ne treba previše i preduboko razglabati. Istina je da se nema puno toga za reći o uzrocima, odnosno razlozima zbog kojih je žena izgubila dijete. U većini slučajeva točan uzrok pobačaja se ni ne može se utvrditi, no oko 70% pobačaja u prvom tromjesečju i oko 20% u drugom tromjesečju uzrokuju razne kromosomske anomalije. Ostatak je nepoznatog uzroka, dok u vrlo malom postotku pobačaj uzrokuje životni stil majke i nesretni događaji (prometne nesreće, ovisnosti, padovi i sl.)</para>
<para>Ono o čemu se može govoriti su osjećaji koji su ostali nakon gubitka, kako ih "probaviti", umiriti se i nastaviti dalje.
</para>
<heading4>Što nikako ne govoriti?</heading4>
<para>
Na vrhu liste nepoželjnih rečenica kada razgovaramo s ženom koja je izgubila dijete su: "Tako je valjda trebalo biti" ili "Možda je tako najbolje". Tim rečenicama insinuira se da nešto očito nije bilo u redu s djetetom i da je bolje ovako, nego da se rodilo bolesno ili deformirano. No žene koje tuguju za svojom bebom, iako je ona razvojno bila još samo fetus, ove rečenice neće utješiti. One ne osjećaju da je tako trebalo biti, niti da je bolje da nemaju bebu ako s njom nešto nije u redu. U velikoj želji da postanu majke, s njihovom željenom bebom sve je od početka savršeno. U njihovim mislima ta, i upravo ta, i samo ta beba bila je savršena i jedini scenarij koji je trebao biti jest da se ta, i upravo ta beba rodi.</para>
<para>
 Žena nije izgubila samo plod, već i san, želju i budućnost kakvu je željela, pa se neće utješiti rečenicom da je "tako trebalo biti". I sigurno vam želi reći: "Ne, nije tako trebalo biti!" Uz sve to, ženu će mučiti sumnja da možda doista s njezinom bebom nešto nije bilo u redu, a potom krivnja što joj nije mogla pomoći.</para>
<para>Još jedna verzija ovakve komunikacije je i rečenica: "Bolje da se dogodilo sada, nego kasnije". Ta rečenica također insinuira da s djetetom nešto nije bilo u redu. Osim toga, umanjuje ženine osjećaje jer između redaka šalje poruku da bi zapravo trebala biti sretna da nije ispalo još i gore. Time se ženi ponešto oduzima od njezinog prava da bude tužna do razine do koje treba biti tužna.</para>
<para>Mnoge žene ulažu puno snova, mašte, energije i osjećaja u ideju da će postati majke još puno prije no što ostanu trudne ili se beba rodi. Za njih nije važno jesu li bebu izgubile u 4., 11. ili 25. tjednu trudnoće. Tuga je tuga i manifestira se na različite načine.</para>
<para>Rečenica "Uvijek možeš imati drugo" ili "Mlada si, imat ćeš ti još djece" problematična je iz više aspekata. Kao prvo, nikada ne znate koliko je paru zapravo trebalo vremena da začnu dijete, što su sve zbog toga prošli i koliko su nade u njega položili. Zaključiti olako kako ne trebaju brinuti i žaliti jer mogu pokušati ponovno i ponovno, može itekako povrijediti. Isto tako, oni ne žele drugo dijete, jer žele baš ovo koje su izgubili. Možda će ga jednog dana i željeti i doista pokušati ponovno, ali u ovom trenutku oni žaluju za baš tim konkretnim djetetom koje su s toliko veselja čekali. A potom izgubili. Bebe nisu roba, pa da bi bile olako zamjenjive i ako se izgubi jedna, brže bolje ju se može i treba nadomjestiti drugom.</para>
<para>Nadalje, izjava tipa "Tako je bog htio" ili "Bog je želio još jednog anđela" neće ništa značiti nereligioznim osobama. Vjernici će možda u ovim rečenicama pronaći utjehu, ali tuga neće odmah nestati.</para>
<para>
 "Hvala bogu što već imate jedno dijete/djecu" također je vrlo povrjeđujuća rečenica. Ona u potpunosti poništava važnost postojanja djeteta, odnosno živog bića koje su roditelji već smatrali osobom i članom obitelji od trenutka kad je test za trudnoću bio pozitivan.
</para>
<heading4>Što možemo reći kako bi utješili nekog tko je izgubio bebu?</heading4>
<para>
Najbolje što možemo učiti je biti iskreni. U redu je reći: "Žao mi je. Ne znam uopće što reći u ovom trenutku, osim da sam tu za tebe/vas ako želite o bilo čemu razgovarati ili ako ti treba društvo."
</para>
<para>Na taj način iskreno se povezujemo s tom osobom, ne pravimo se da znamo kako se osjeća, ne unosimo dodatnu dramu, ne povrjeđujemo i ne produbljujemo tugu i bol, ali nudimo pomoć i otvaramo prostor u koji ta osoba može zakoračiti ako ima potrebu govoriti o pobačaju, osjećajima ili joj jednostavno treba netko da s njome šuti.</para>
<para>Ako niste osoba od velikih razgovora, možda je bolje da se ne nudite u tom smislu, već možda u praktičnom. Ponudite neku praktičnu pomoć: "Uzela bi tvojeg Ivana sutra u igraonicu s nama da se ti malo odmoriš" ili "Skoknut ću ti u ljekarnu kupiti tablete" ili "Idemo u šetnju pa ćemo usput kupiti sve što trebaš". Često nije dovoljno reći "zovi me ako nešto trebaš", jer većina to neće učiniti pa makar se utapali u tugi, pa budite proaktivni i ponudite konkretnu pomoć.</para>
<para>I na kraju, budite prisutni. Ne dozvolite da pobačaj bude tabu tema između vas i osobe do koje vam je stalo. Neka vam ne bude neugodno. Ponudite svoje vrijeme i pažnju i to je najljepše i najbolje što u tim trenutcima možete učiniti za dragu osobu koja pati.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/pobacaj-u-prvom-tromjesecju-trudnoce/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Što reći i kako utješiti prijateljicu koja je imala spontani pobačaj? kad"Sve se događa s razlogom", "Mlada si, pa stigneš imati još djece", "Što se brineš, imat ćeš drugo dijete", "Jesi nešto krivo jela ili radila", "Ma jednostavno zaboravi i kreni dalje" - ove i slične riječi "utjehe" nisu ono što vaša prijateljica želi čuti ako je izgubila željenu bebu u sponatanom pobačaju, pa čak i ako ste najbolje mislili i željeli joj pomoći kad"Sve se događa s razlogom", "Mlada si, pa stigneš imati još djece", "Što se brineš, imat ćeš drugo dijete", "Jesi nešto krivo jela ili radila", "Ma jednostavno zaboravi i kreni dalje" - ove i slične riječi "utjehe" nisu ono što vaša prijateljica želi čuti ako je izgubila željenu bebu u sponatanom pobačaju, pa čak i ako ste najbolje mislili i željeli joj pomoći.
Gubitak bebe u bilo kojoj fazi trudnoće, pa čak ako se dogodio odmah na početku, kod žene koja je silno željela postati majka, izaziva osjećaje tuge, potištenosti, krivnje, ljutnje i cijeli niz teških osjećaja. Stoga ju navedeni komentari u tom osjetljivom razdoblju mogu dodatno povrijediti i uvjeriti da ju najbliži ne razumiju i da ne mogu shvatiti njezinu bol.
No ne treba osuđivati ni prijatelje i članove obitelji koji se ne snalaze u tim situacijama, koji ne znaju što bi rekli, ili pak u neugodnosti kažu nešto krivo ili ne kažu ništa. Kao društvo, mi se općenito osjećamo vrlo nelagodno kad trebamo razgovarati o smrti ili gubitku, a posebno smo izgubljeni kada trebamo razgovarati o smrti (nerođene) bebe ili djeteta. Teško nalazimo riječi, ne možemo shvatiti niti objasniti, bojimo se smrti i izbjegavamo o njoj govoriti u bilo kojoj prilici.
Stoga ne čudi da kad i želimo najbolje, kad želimo utješiti i reći nešto dobro i lijepo, ponekad to izađe iz nas na krivi način. Nismo svjesni da su osobe koje su u tuzi jer im je oduzet san roditeljstva, jednostavno osjetljivije na riječi koje im upućujemo. Zbog raznih komentara, neke će se žene još više povući u sebe i prestati govoriti o traumi koju su proživjele, što nikako nije dobro za njihovo emocionalno zdravlje.
Spontani pobačaj u našem je društvu tabu tema. I mnogi misle da je to privatna stvar svakog para o kojoj ne treba previše i preduboko razglabati. Istina je da se nema puno toga za reći o uzrocima, odnosno razlozima zbog kojih je žena izgubila dijete. U većini slučajeva točan uzrok pobačaja se ni ne može se utvrditi, no oko 70% pobačaja u prvom tromjesečju i oko 20% u drugom tromjesečju uzrokuju razne kromosomske anomalije. Ostatak je nepoznatog uzroka, dok u vrlo malom postotku pobačaj uzrokuje životni stil majke i nesretni događaji (prometne nesreće, ovisnosti, padovi i sl.)
Ono o čemu se može govoriti su osjećaji koji su ostali nakon gubitka, kako ih "probaviti", umiriti se i nastaviti dalje.

Što nikako ne govoriti?

Na vrhu liste nepoželjnih rečenica kada razgovaramo s ženom koja je izgubila dijete su: "Tako je valjda trebalo biti" ili "Možda je tako najbolje". Tim rečenicama insinuira se da nešto očito nije bilo u redu s djetetom i da je bolje ovako, nego da se rodilo bolesno ili deformirano. No žene koje tuguju za svojom bebom, iako je ona razvojno bila još samo fetus, ove rečenice neće utješiti. One ne osjećaju da je tako trebalo biti, niti da je bolje da nemaju bebu ako s njom nešto nije u redu. U velikoj želji da postanu majke, s njihovom željenom bebom sve je od početka savršeno. U njihovim mislima ta, i upravo ta, i samo ta beba bila je savršena i jedini scenarij koji je trebao biti jest da se ta, i upravo ta beba rodi.

   Žena nije izgubila samo plod, već i san, želju i budućnost kakvu je željela, pa se neće utješiti rečenicom da je "tako trebalo biti". I sigurno vam želi reći: "Ne, nije tako trebalo biti!" Uz sve to, ženu će mučiti sumnja da možda doista s njezinom bebom nešto nije bilo u redu, a potom krivnja što joj nije mogla pomoći.
Još jedna verzija ovakve komunikacije je i rečenica: "Bolje da se dogodilo sada, nego kasnije". Ta rečenica također insinuira da s djetetom nešto nije bilo u redu. Osim toga, umanjuje ženine osjećaje jer između redaka šalje poruku da bi zapravo trebala biti sretna da nije ispalo još i gore. Time se ženi ponešto oduzima od njezinog prava da bude tužna do razine do koje treba biti tužna.
Mnoge žene ulažu puno snova, mašte, energije i osjećaja u ideju da će postati majke još puno prije no što ostanu trudne ili se beba rodi. Za njih nije važno jesu li bebu izgubile u 4., 11. ili 25. tjednu trudnoće. Tuga je tuga i manifestira se na različite načine.
Rečenica "Uvijek možeš imati drugo" ili "Mlada si, imat ćeš ti još djece" problematična je iz više aspekata. Kao prvo, nikada ne znate koliko je paru zapravo trebalo vremena da začnu dijete, što su sve zbog toga prošli i koliko su nade u njega položili. Zaključiti olako kako ne trebaju brinuti i žaliti jer mogu pokušati ponovno i ponovno, može itekako povrijediti. Isto tako, oni ne žele drugo dijete, jer žele baš ovo koje su izgubili. Možda će ga jednog dana i željeti i doista pokušati ponovno, ali u ovom trenutku oni žaluju za baš tim konkretnim djetetom koje su s toliko veselja čekali. A potom izgubili. Bebe nisu roba, pa da bi bile olako zamjenjive i ako se izgubi jedna, brže bolje ju se može i treba nadomjestiti drugom.
Nadalje, izjava tipa "Tako je bog htio" ili "Bog je želio još jednog anđela" neće ništa značiti nereligioznim osobama. Vjernici će možda u ovim rečenicama pronaći utjehu, ali tuga neće odmah nestati.

   "Hvala bogu što već imate jedno dijete/djecu" također je vrlo povrjeđujuća rečenica. Ona u potpunosti poništava važnost postojanja djeteta, odnosno živog bića koje su roditelji već smatrali osobom i članom obitelji od trenutka kad je test za trudnoću bio pozitivan.

Što možemo reći kako bi utješili nekog tko je izgubio bebu?

Najbolje što možemo učiti je biti iskreni. U redu je reći: "Žao mi je. Ne znam uopće što reći u ovom trenutku, osim da sam tu za tebe/vas ako želite o bilo čemu razgovarati ili ako ti treba društvo."

Na taj način iskreno se povezujemo s tom osobom, ne pravimo se da znamo kako se osjeća, ne unosimo dodatnu dramu, ne povrjeđujemo i ne produbljujemo tugu i bol, ali nudimo pomoć i otvaramo prostor u koji ta osoba može zakoračiti ako ima potrebu govoriti o pobačaju, osjećajima ili joj jednostavno treba netko da s njome šuti.
Ako niste osoba od velikih razgovora, možda je bolje da se ne nudite u tom smislu, već možda u praktičnom. Ponudite neku praktičnu pomoć: "Uzela bi tvojeg Ivana sutra u igraonicu s nama da se ti malo odmoriš" ili "Skoknut ću ti u ljekarnu kupiti tablete" ili "Idemo u šetnju pa ćemo usput kupiti sve što trebaš". Često nije dovoljno reći "zovi me ako nešto trebaš", jer većina to neće učiniti pa makar se utapali u tugi, pa budite proaktivni i ponudite konkretnu pomoć.
I na kraju, budite prisutni. Ne dozvolite da pobačaj bude tabu tema između vas i osobe do koje vam je stalo. Neka vam ne bude neugodno. Ponudite svoje vrijeme i pažnju i to je najljepše i najbolje što u tim trenutcima možete učiniti za dragu osobu koja pati.

   
      
   
 Jelena Kovačić 

plaza zene razgovor pixabay

Što reći i kako utješiti prijateljicu koja je imala spontani pobačaj?

<para>Simptomi sunčanice u nekim slučajevima javljaju se odmah nakon izlaganja suncu, ali najčešće se javljaju nekoliko sati nakon, obično pred spavanje.
</para>
<heading4>
 Simptomi
</heading4>
<para>
Kad je u pitanju sunčanica, djeca spadaju u vrlo osjetljivu skupinu, a što je dijete mlađe, teže će razviti simptome. Najčešći simptomi su suha koža, izrazito crvenilo lica, malaksalost, razdražljivost, preosjetljivost na svjetlo, a u težim slučajevima dolazi i do povraćanja. Starija djeca mogu se požaliti na glavobolju i mučninu. Nerijetko simptomi sunčanice mogu nalikovati i tipičnim simptomima gripe.
</para>
<heading4>
 Što poduzeti?

</heading4>
<para>
Prvo što trebate napraviti jest skloniti dijete sa sunca i smjestiti ga u razvjetrenu, hladniju i mračniju prostoriju. Najbolje ga je polegnuti u poluležeći položaj, a u slučaju da je dijete palo u nesvijest, polegnite ga na bok. Obavezno rashladite dijete skidanjem odjeće i laganim polijevanjem vodom, po glavi i ekstremitetima – od vrha ruke prema niže i od vrha noge prema niže. Voda nikako ne smije biti hladna, već isključivo sobne temperature. Možete ga i istuširati mlakom vodom i pustiti da se njegovo tijelo prirodno osuši.</para>
<para>Ako je dijete dobilo sunčanicu onda njegovom tijelu nedostaje i određena količina tekućine koju možete nadoknaditi davanjem rashlađenog bezalkoholnog napitka (obična voda, sok ili čaj). Tekućinu nemojte davati odjednom u velikim dozama, već češće i po manje. Iscrpljenom dječjem organizmu potreban je i odmor pa se pobrinite da vaš mališan malo i odspava. Ukoliko je dobio temperaturu koju nikako ne možete spustiti te uporno povraća, obavezno potražite pomoć liječnika.
</para>
<heading4>
 Kako spriječiti?

</heading4>
<para>
Kako bi vi i vaši najdraži nesmetano uživali u suncu i svim radostima koje ono nosi imajte na umu nekoliko stvari. Za početak, ne izlažite dijete suncu, i to od 10 sati ujutro do 4 sata popodne. Svakako povećajte i dnevnu konzumaciju tekućine pa neka se djetetu uvijek pri ruci nađe bočica vode. Obavezno rashladite prostorije u kojima borave djeca na prihvatljivu temperaturu. Ne zaboravite ga i zaštititi prikladnom odjećom, pokrivalima za glavu i kremama sa zaštitnim faktorom.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/kako-rashladiti-bebe-djecu-tijekom-ljetnih-vrucina/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Sunčanica kod djece - kako je prepoznati i što poduzeti? Sunčanica je stanje izazvano pretjeranim izlaganjem suncu, kada se cijeli organizam prilagođava kako bi što bolje rashladio pregrijani dio tijela. Simptomi sunčanice u nekim slučajevima javljaju se odmah nakon izlaganja suncu, ali najčešće se javljaju nekoliko sati nakon, obično pred spavanje.


   Simptomi


Kad je u pitanju sunčanica, djeca spadaju u vrlo osjetljivu skupinu, a što je dijete mlađe, teže će razviti simptome. Najčešći simptomi su suha koža, izrazito crvenilo lica, malaksalost, razdražljivost, preosjetljivost na svjetlo, a u težim slučajevima dolazi i do povraćanja. Starija djeca mogu se požaliti na glavobolju i mučninu. Nerijetko simptomi sunčanice mogu nalikovati i tipičnim simptomima gripe.


   Što poduzeti?



Prvo što trebate napraviti jest skloniti dijete sa sunca i smjestiti ga u razvjetrenu, hladniju i mračniju prostoriju. Najbolje ga je polegnuti u poluležeći položaj, a u slučaju da je dijete palo u nesvijest, polegnite ga na bok. Obavezno rashladite dijete skidanjem odjeće i laganim polijevanjem vodom, po glavi i ekstremitetima – od vrha ruke prema niže i od vrha noge prema niže. Voda nikako ne smije biti hladna, već isključivo sobne temperature. Možete ga i istuširati mlakom vodom i pustiti da se njegovo tijelo prirodno osuši.
Ako je dijete dobilo sunčanicu onda njegovom tijelu nedostaje i određena količina tekućine koju možete nadoknaditi davanjem rashlađenog bezalkoholnog napitka (obična voda, sok ili čaj). Tekućinu nemojte davati odjednom u velikim dozama, već češće i po manje. Iscrpljenom dječjem organizmu potreban je i odmor pa se pobrinite da vaš mališan malo i odspava. Ukoliko je dobio temperaturu koju nikako ne možete spustiti te uporno povraća, obavezno potražite pomoć liječnika.


   Kako spriječiti?



Kako bi vi i vaši najdraži nesmetano uživali u suncu i svim radostima koje ono nosi imajte na umu nekoliko stvari. Za početak, ne izlažite dijete suncu, i to od 10 sati ujutro do 4 sata popodne. Svakako povećajte i dnevnu konzumaciju tekućine pa neka se djetetu uvijek pri ruci nađe bočica vode. Obavezno rashladite prostorije u kojima borave djeca na prihvatljivu temperaturu. Ne zaboravite ga i zaštititi prikladnom odjećom, pokrivalima za glavu i kremama sa zaštitnim faktorom.

   
      
   
 Petra Majetić 

suncanica1_pixabay

Sunčanica kod djece - kako je prepoznati i što poduzeti?

<para>Razmislite, prihvaćate li svoje dijete sa svim njegovim vrlinama i manama, jeste li možda prezahtjevni, prestrogi ili pak pretjerano popustljivi ili nedosljedni?</para>
<para>Ako se dogodi da je vaše dijete na ovaj ili onaj način "neuspješnije, sporije u svladavanju određenih vještina" od ostalih, to uopće ne mora značiti da je nesposobnije, gluplje ili ljenje od druge djece. To samo može značiti da je nesigurno, da se boji i da mu treba malo podrške i poticaja. Evo nekih sugestija kako da pomognete djetetu da postigne ono što (i vi) očekuje(te):
</para>
<heading4>
 Gradite samopoštovanje
</heading4>
<para>
Od malih nogu gradite kod djeteta osjećaj samopoštovanja, pokazujući mu (kad god uhvatite priliku) da vrijedi. Ako dijete ima pozitivno mišljenje o sebi, bit će spremnije za svladavanje svih životnih situacija s kojima će se suočavati.
</para>
<heading4>
 Ne pretjerujete sa zahtjevima i obvezama
</heading4>
<para>
Umjesto da kritizirate negativne i loše pokušaje ili sklonosti, potičite one dobre i pozitivne. Nemojte dijete opterećivati s previše zahtjeva ili obaveza i pronađite zlatnu sredinu. Previše zadataka koje dijete ne uspijeva odraditi, može stvoriti stres zbog kojeg može postati neuspješno.
</para>
<heading4>
 Ne pomažite "previše"
</heading4>
<para>
Nemojte "previše" pomagati djetetu jer ono nikad neće steći sigurnost u sebe. Isto tako, nemojte ga ni pustiti da se previše "muči" samo. Idealno bi bilo kad bi pronašli ravnotežu između početne inicijative u kojoj djetetu pomognete, a zatim ga pustite da stvar samo dovede do kraja.
</para>
<heading4>
 Dozirajte zahtjeve i očekivanja
</heading4>
<para>
Postavite realne standarde očekivanja za vaše dijete, ali nikako previsoke. Ako postavite standarde veće od onih koje dijete uistinu može doseći, ono može imati osjećaj da nikada ni u čemu neće biti dovoljno dobro. Zahtjeve i očekivanja povećavajte postupno.
</para>
<heading4>
 Pravilan omjer nagrada i kazni
</heading4>
<para>
Nagrade i kazne koristite u omjeru 5 nagrada naspram jedne kazne. U kategoriju nagrada može spadati: pohvala, topao osmijeh, ohrabrenje, a u kategoriju kazna: prijekor, kritika, ravnodušnost, mrštenje. Nekoliko dana si uzmite za zapisivanje svih pohvala i kazni koje ste uputili djetetu. Ako se pokaže da ste na jednu kaznu dali manje od pet pohvala, možda je vrijeme da promijenite način odgoja djeteta. Nastavite li po istom, dijete bi moglo steći dojam da nikad ne može udovoljiti vašim očekivanjima.
</para>
<heading4>
 Ne pretjerujte
</heading4>
<para>
Ne pretjerujte s pohvalama djeteta. Vrlo lako dijete može smatrati da je sve osim pohvale neuspjeh. Djetetu je više potrebno da ga vidimo i čujemo nego da ga hvalimo.</para>
<para>Ne postoji recept kako biti savršen roditelj, no vašem djetetu to nije ni potrebno. Dijete treba roditelja koji ga voli, vodi, odlučuje i preuzima odgovornost za dijete, kao što i dijete preuzima odgovornost za situacije kojima je doraslo. Kako ćemo znati jesmo li dobri roditelji? Ako dijete nema bitnih problema u svom razvoju i odrastanju.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/savjeti-zlata-vrijedni-kako-biti-sretan-roditelj-i-imati-sretno-dijete/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Kako pomoći djetetu da postigne ono što (i vi) očekuje(te)? U odgoju djeteta roditelj često polazi od sebe i svojih želja, a ne od djeteta i njegovih potreba, osjećaja, sposobnosti, mogućnosti. Razmislite, prihvaćate li svoje dijete sa svim njegovim vrlinama i manama, jeste li možda prezahtjevni, prestrogi ili pak pretjerano popustljivi ili nedosljedni?
Ako se dogodi da je vaše dijete na ovaj ili onaj način "neuspješnije, sporije u svladavanju određenih vještina" od ostalih, to uopće ne mora značiti da je nesposobnije, gluplje ili ljenje od druge djece. To samo može značiti da je nesigurno, da se boji i da mu treba malo podrške i poticaja. Evo nekih sugestija kako da pomognete djetetu da postigne ono što (i vi) očekuje(te):


   Gradite samopoštovanje


Od malih nogu gradite kod djeteta osjećaj samopoštovanja, pokazujući mu (kad god uhvatite priliku) da vrijedi. Ako dijete ima pozitivno mišljenje o sebi, bit će spremnije za svladavanje svih životnih situacija s kojima će se suočavati.


   Ne pretjerujete sa zahtjevima i obvezama


Umjesto da kritizirate negativne i loše pokušaje ili sklonosti, potičite one dobre i pozitivne. Nemojte dijete opterećivati s previše zahtjeva ili obaveza i pronađite zlatnu sredinu. Previše zadataka koje dijete ne uspijeva odraditi, može stvoriti stres zbog kojeg može postati neuspješno.


   Ne pomažite "previše"


Nemojte "previše" pomagati djetetu jer ono nikad neće steći sigurnost u sebe. Isto tako, nemojte ga ni pustiti da se previše "muči" samo. Idealno bi bilo kad bi pronašli ravnotežu između početne inicijative u kojoj djetetu pomognete, a zatim ga pustite da stvar samo dovede do kraja.


   Dozirajte zahtjeve i očekivanja


Postavite realne standarde očekivanja za vaše dijete, ali nikako previsoke. Ako postavite standarde veće od onih koje dijete uistinu može doseći, ono može imati osjećaj da nikada ni u čemu neće biti dovoljno dobro. Zahtjeve i očekivanja povećavajte postupno.


   Pravilan omjer nagrada i kazni


Nagrade i kazne koristite u omjeru 5 nagrada naspram jedne kazne. U kategoriju nagrada može spadati: pohvala, topao osmijeh, ohrabrenje, a  u kategoriju kazna: prijekor, kritika, ravnodušnost, mrštenje. Nekoliko dana si uzmite za zapisivanje svih pohvala i kazni koje ste uputili djetetu. Ako se pokaže da ste na jednu kaznu dali manje od pet pohvala, možda je vrijeme da promijenite način odgoja djeteta. Nastavite li po istom, dijete bi moglo steći dojam da nikad ne može udovoljiti vašim očekivanjima.


   Ne pretjerujte


Ne pretjerujte s pohvalama djeteta. Vrlo lako dijete može smatrati da je sve osim pohvale neuspjeh. Djetetu je više potrebno da ga vidimo i čujemo nego da ga hvalimo.
Ne postoji recept kako biti savršen roditelj, no vašem djetetu to nije ni potrebno. Dijete treba roditelja koji ga voli, vodi, odlučuje i preuzima odgovornost za dijete, kao što i dijete preuzima odgovornost za situacije kojima je doraslo. Kako ćemo znati jesmo li dobri roditelji? Ako dijete nema bitnih problema u svom razvoju i odrastanju.

   
      
   
 Petra Majetić 

djevojcica_pixabay

Kako pomoći djetetu da postigne ono što (i vi) očekuje(te)?

<para>Vjerojatno i neće, no 37 djece u SAD-u svake godine umire od toplotnog udara jer su ih mama ili tata zaboravili u automobilu u kojem ljeti za vrlo kratko vrijeme nastaje pravi toplinski pakao. Za Hrvatsku nismo mogli pronaći točne podatke, no sjećamo se slučaja iz 2009. kada su <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/ne-ostavljajte-djecu-zakljucanu-u-vrucim-automobilima/">roditelji ostavili 2-godišnju curicu na parkiralištu u Slavonskom Brodu</ulink>, a spasio ju je voditelj trgovine dok je malena već bila u nesvijesti.</para><para>Većina roditelja vjeruje kako se njima ne može dogoditi da zaborave svoje dijete bilo gdje jer se radi o najvažnijoj stvari u njihovu životu, sve dok se to ne dogodi, kaže dr. David Diamond, profesor psihologije na sveučilištu <emphasis>University of South Florida</emphasis>. Svoj rad posvetio je upravo fenomenu zaboravljanja djece u automobilima i općenito o borbi s pamćenjem koju vode mnogi ljudi, opterećeni svakodnevnim brigama i životnim tempom koji je luđački.</para><para>Mediji su čak skovali termin - sindrom zaboravljenog djeteta, no dr. Diamond je kazao za NBC News da ga ne voli koristiti jer na neki način posramljuje roditelje. Naime, dr. Diamond ima razumijevanja za probleme s pamćenjem kod zdravih i mladih ljudi. Isto tako, kaže da su mediji skloni roditelje čija su djeca umrla u vrućem automobilu, odmah optužiti za nemar. No većina spomenutih tragedija zapravo se događa slučajno, odnosno nenamjerno.
</para><heading4>Zašto zaboravljamo važne stvari ili napraviti ono što smo planirali?</heading4><para>
"Svi smo doživjeli iskustvo da planiramo nešto napraviti u bliskoj budućnosti, a onda jednostavno na to zaboravimo", kaže ovaj psiholog i objašnjava kako se u tim situacijama aktivira niz moždanih aktivnosti.</para><para>Aktivira se bazna ganglija koja upravlja na podsvjesnoj razini. Upravo u tom dijelu mozga pohranjuju se neke vještine poput vožnje bicikla o kojoj jednostavno više ne razmišljamo na svjesnoj razini, već jednostavno znamo kako se voziti.</para><para>Bazna ganglija radi neovisno o hipokampusu koji pak je zadužen za svjesne aktivnosti i nove informacije. Zajedno s frontalnim korteksom, hipokampus planira buduće aktivnosti i događanja.</para><para>Dr. Diamond koristi metafore teniskog meča kako bi objasnio kako bazna ganglija, hipokampus i frontalni korteks mogu zajedno raditi u savršenoj harmoniji. Bazna ganglija omogućuje tenisaču da udari lopticu na gotovo refleksni način ili bez puno kompleksnog razmišljanja. No hipokampus i frontalni korteks su ti koji tenisaču omogućuju da razvije strategiju igre prema drugom igraču. No ovdje dolazi i do međusobnog natjecanja i nadmetanja - podsvjesno i refleksno protiv svjesnog i planiranog.</para><para>Kada se vozimo u autu od točke A do točke B (npr. ujutro se vozimo na posao i u autu imamo dijete koje vozimo u vrtić, a koje inače u vrtić vozi supruga), kroz samo upravljanje automobilom i snalaženje u prometu vodi nas bazna ganglija. Ona nas vrlo predano i točno želi dovesti do cilja, pa se može dogoditi da potisne rad hipokampusa koji je trebao osvijestiti informaciju da dijete treba ostaviti u vrtiću. Ako je dijete primjerice zaspalo i jako je tiho u vožnji, može se dogoditi da roditelj produži na posao, zaboravi dijete u autu i ostavi ga na jakom suncu.</para><para>Ovaj slučaj nije u potpunosti izmišljen, jer se prije nekoliko dana dogodio jednom tati. Brett Cavaliero i njegova supruga jednog su jutra zaspali na posao. U općem kaosu i žurbi, Brett je još trebao ostaviti u vrtiću njihovu jednogodišnju kćer Sophiu Rayne. Stavio ju je u sjedalicu i jednostavno zaboravio skrenuti lijevo prema vrtiću. Podsvjesno i refleksno je skrenuo desno prema poslu kao i svakog jutra i u toj sekundi njegov se život zauvijek promijenio. Beba je ostala u autu na parkiralištu tvrtke u kojoj je radio i umrla od pregrijavanja i toplotnog udara.</para><para>Tako funkcionira naš mozak. Ponekad neka automatska i gotovo refleksna radnja zasjeni i dominira onu svjesnu i planiranu.</para><para>No mnogi će reći - moguće je zaboraviti stati u trgovini na putu do posla, ali na dijete ne možeš samo tako zaboraviti. Dr. Diamond kaže da je mozgu to isto. Bez obzira trebamo li stati u trgovini, vrtiću, pošti, naš mozak funkcionirat će isto. Ako u jednom trenu navika toliko dominira nad svjesnom radnjom, nije važno o čemu ili kome se radi. Osim što će biti na "autopilotu", naš će mozak čak stvoriti i lažnu memoriju da je dijete sada u vrtiću. Naš mozak će jednostavno pretpostaviti da je dijete dovezeno vrtić i da je kao svakog dana na sigurnom ne baveći se dalje tom informacijom. Događa se da mozak želi lažnim mislima popuniti rupe koje su nastale za vrijeme nesvjesne, autopilot vožnje na posao po navici i rutini, "bez mozga".</para><para>U jednom trenutku radi se o bezazlenoj stvari, primjerice, zaboravimo papirnatu šalicu s kavom na krovu automobila, a u drugom to može biti i dijete. Naš mozak, ako zaboravlja, jednostavno ne bira objekt. Zaboravljanje se najčešće događa kada dolazi do iznenadnog prekida rutine.</para><para>"Svaka osoba mogla bi zaboraviti dijete u autu, ako se okolnosti i prekid rutine tako poklope", zaključuje dr. Diamond.
</para><heading4>Što roditelji mogu učiniti?</heading4><para>
Amerikanci imaju vrlo detaljna istraživanja nesreća povezanih s vrućinom u automobilima. Od 1994. godine, 804 djece umrlo je od toplotnog udara u autu u SAD, a čak 55% roditelja te djece, nije bilo svjesno da je dijete u autu.</para><para>Ono što roditelji mogu učiniti kako bi spriječili ove tragedije je:
- staviti jednu od dostupnih aplikacija s alarmima na svoj mobitel
- prije polaska staviti svoju torbicu ili aktovku na zadnje sjedalo pokraj sjedalice
- dati djetetu neku zvučnu igračku da se igra tijekom vožnje
- biti osvješten, prisutan i priseban u svakom trenutku, posebno kad je dijete u autu</para>

Psiholozi objasnili zašto se događa da roditelj zaboravi dijete u vrućem autu Mislite da vam se neće i ne može nikako dogoditi da zaboravite dijete u sjedalici vrućeg automobila? Vjerojatno i neće, no 37 djece u SAD-u svake godine umire od toplotnog udara jer su ih mama ili tata zaboravili u automobilu u kojem ljeti za vrlo kratko vrijeme nastaje pravi toplinski pakao. Za Hrvatsku nismo mogli pronaći točne podatke, no sjećamo se slučaja iz 2009. kada su roditelji ostavili 2-godišnju curicu na parkiralištu u Slavonskom Brodu, a spasio ju je voditelj trgovine dok je malena već bila u nesvijesti.Većina roditelja vjeruje kako se njima ne može dogoditi da zaborave svoje dijete bilo gdje jer se radi o najvažnijoj stvari u njihovu životu, sve dok se to ne dogodi, kaže dr. David Diamond, profesor psihologije na sveučilištu University of South Florida. Svoj rad posvetio je upravo fenomenu zaboravljanja djece u automobilima i općenito o borbi s pamćenjem koju vode mnogi ljudi, opterećeni svakodnevnim brigama i životnim tempom koji je luđački.Mediji su čak skovali termin - sindrom zaboravljenog djeteta, no dr. Diamond je kazao za NBC News da ga ne voli koristiti jer na neki način posramljuje roditelje. Naime, dr. Diamond ima razumijevanja za probleme s pamćenjem kod zdravih i mladih ljudi. Isto tako, kaže da su mediji skloni roditelje čija su djeca umrla u vrućem automobilu, odmah optužiti za nemar. No većina spomenutih tragedija zapravo se događa slučajno, odnosno nenamjerno.
Zašto zaboravljamo važne stvari ili napraviti ono što smo planirali?
"Svi smo doživjeli iskustvo da planiramo nešto napraviti u bliskoj budućnosti, a onda jednostavno na to zaboravimo", kaže ovaj psiholog i objašnjava kako se u tim situacijama aktivira niz moždanih aktivnosti.Aktivira se bazna ganglija koja upravlja na podsvjesnoj razini. Upravo u tom dijelu mozga pohranjuju se neke vještine poput vožnje bicikla o kojoj jednostavno više ne razmišljamo na svjesnoj razini, već jednostavno znamo kako se voziti.Bazna ganglija radi neovisno o hipokampusu koji pak je zadužen za svjesne aktivnosti i nove informacije. Zajedno s frontalnim korteksom, hipokampus planira buduće aktivnosti i događanja.Dr. Diamond koristi metafore teniskog meča kako bi objasnio kako bazna ganglija, hipokampus i frontalni korteks mogu zajedno raditi u savršenoj harmoniji. Bazna ganglija omogućuje tenisaču da udari lopticu na gotovo refleksni način ili bez puno kompleksnog razmišljanja. No hipokampus i frontalni korteks su ti koji tenisaču omogućuju da razvije strategiju igre prema drugom igraču. No ovdje dolazi i do međusobnog natjecanja i nadmetanja - podsvjesno i refleksno protiv svjesnog i planiranog.Kada se vozimo u autu od točke A do točke B (npr. ujutro se vozimo na posao i u autu imamo dijete koje vozimo u vrtić, a koje inače u vrtić vozi supruga), kroz samo upravljanje automobilom i snalaženje u prometu vodi nas bazna ganglija. Ona nas vrlo predano i točno želi dovesti do cilja, pa se može dogoditi da potisne rad hipokampusa koji je trebao osvijestiti informaciju da dijete treba ostaviti u vrtiću. Ako je dijete primjerice zaspalo i jako je tiho u vožnji, može se dogoditi da roditelj produži na posao, zaboravi dijete u autu i ostavi ga na jakom suncu.Ovaj slučaj nije u potpunosti izmišljen, jer se prije nekoliko dana dogodio jednom tati. Brett Cavaliero i njegova supruga jednog su jutra zaspali na posao. U općem kaosu i žurbi, Brett je još trebao ostaviti u vrtiću njihovu jednogodišnju kćer Sophiu Rayne. Stavio ju je u sjedalicu i jednostavno zaboravio skrenuti lijevo prema vrtiću. Podsvjesno i refleksno je skrenuo desno prema poslu kao i svakog jutra i u toj sekundi njegov se život zauvijek promijenio. Beba je ostala u autu na parkiralištu tvrtke u kojoj je radio i umrla od pregrijavanja i toplotnog udara.Tako funkcionira naš mozak. Ponekad neka automatska i gotovo refleksna radnja zasjeni i dominira onu svjesnu i planiranu.No mnogi će reći - moguće je zaboraviti stati u trgovini na putu do posla, ali na dijete ne možeš samo tako zaboraviti. Dr. Diamond kaže da je mozgu to isto. Bez obzira trebamo li stati u trgovini, vrtiću, pošti, naš mozak funkcionirat će isto. Ako u jednom trenu navika toliko dominira nad svjesnom radnjom, nije važno o čemu ili kome se radi. Osim što će biti na "autopilotu", naš će mozak čak stvoriti i lažnu memoriju da je dijete sada u vrtiću. Naš mozak će jednostavno pretpostaviti da je dijete dovezeno vrtić i da je kao svakog dana na sigurnom ne baveći se dalje tom informacijom. Događa se da mozak želi lažnim mislima popuniti rupe koje su nastale za vrijeme nesvjesne, autopilot vožnje na posao po navici i rutini, "bez mozga".U jednom trenutku radi se o bezazlenoj stvari, primjerice, zaboravimo papirnatu šalicu s kavom na krovu automobila, a u drugom to može biti i dijete. Naš mozak, ako zaboravlja, jednostavno ne bira objekt. Zaboravljanje se najčešće događa kada dolazi do iznenadnog prekida rutine."Svaka osoba mogla bi zaboraviti dijete u autu, ako se okolnosti i prekid rutine tako poklope", zaključuje dr. Diamond.
Što roditelji mogu učiniti?
Amerikanci imaju vrlo detaljna istraživanja nesreća povezanih s vrućinom u automobilima. Od 1994. godine, 804 djece umrlo je od toplotnog udara u autu u SAD, a čak 55% roditelja te djece, nije bilo svjesno da je dijete u autu.Ono što roditelji mogu učiniti kako bi spriječili ove tragedije je:
- staviti jednu od dostupnih aplikacija s alarmima na svoj mobitel
- prije polaska staviti svoju torbicu ili aktovku na zadnje sjedalo pokraj sjedalice
- dati djetetu neku zvučnu igračku da se igra tijekom vožnje
- biti osvješten, prisutan i priseban u svakom trenutku, posebno kad je dijete u autu Jelena Kovačić 

sharon-mccutcheon-k03ih6IqkDY-unsplash.jpg

Psiholozi objasnili zašto se događa da roditelj zaboravi dijete u vrućem autu

<heading4>
 Kabinet Korneo prvi u Hrvatskoj primjenjuje PODD sustav alternativne komunikacije za djecu s teškoćama u razvoju govora i komunikacije
</heading4>
<para>
Svako zdravo dijete ima anatomske i glasovne mogućnosti da nauči glasove bilo kojeg jezika. Te se mogućnosti ostvaruju u prvim interakcijama djeteta s njegovom okolinom, prvenstveno s roditeljima. Razvoj govora započinje samim rođenjem djeteta, a razvija se sustavno i predvidivim redoslijedom.</para>
<para>Što to u stvari znači? Ovdje je najjednostavnije upotrijebiti metaforu građenja kuće. Zidovi i krov kuće ne mogu se sagraditi ako za nju nisu prvo postavljeni osnovni temelji. Dakle, razvoj ima svoj određeni slijed te ne može preskakati određene faze. Dijete ne može početi samo od sebe sklapati rečenice, ako prije nije usvojilo određeni broj riječi sa značenjem. Dijete koje nije počelo gugutati i istraživati svoje vokalne potencijale teško će samo od sebe izreći prvu riječ sa značenjem. Stoga razvoj mora ići stepenicu po stepenicu, bez preskakanja. Čekanje da se govor dogodi i da dijete progovori iako nije savladalo prethodne faze razvoja govora zasigurno je pogrešno.</para>
<para>Nekoj djeci neće biti dovoljno klasično poticanje razvoja govora. Djeci kod koje razvoj govora značajnije kasni ili izostaje, svakako treba ponuditi neki od alternativnih oblika komunikacije. U Hrvatskoj se odnedavno koristi nova metoda komunikacije putem slika, PODD.
</para>
<heading4>Što je PODD?</heading4>
<para>
PODD je sustav komunikacije koji pruža odabir i organizaciju simbola kako bi djeca s kompleksnim komunikacijskim potrebama lakše komunicirali. Slova PODD su skraćenica za Pragmatic Organisation Dynamic Display. Riječ pragmatičan predstavlja način na koji svakodnevno koristimo jezik, organizacija stoji za sustavno uređene riječi i simbole te dynamic display stoji za dinamički prikaz jer se komunikacijska knjiga sastoji od stranica koje se listaju. Pojednostavljeno, to je sustav simbola organiziranih u komunikacijsku knjigu. Možda se pitate kako dijete koje ne govori može koristiti KNJIGU u komunikacijske svrhe. Međutim, knjiga je upravo rađena da zadovolji temeljnu dječju potrebu za izražavanjem svojih potreba i želja. Iskustva Kabineta Korneo u kojem se PODD primjenjuje i kod dvogodišnjaka izuzetno su pozitivna i uspješna. Djeca brzo usvajaju ovu komunikacijsku tehniku i, samim time što im je kroz nju omogućena komunikacija sa okolinom, lakše napreduju na drugim područjima razvoja. Primjena ove tehnike ne umanjuje šansu za razvoj govora, već naprotiv, potiče ga i obogaćuje.</para>
<para>Dakle, PODD komunikacijske knjige izrađuju se za svako dijete pojedinačno i prate ga u razvoju i potrebama a roditelji se podučavaju tehnikama korištenja.</para>
<para>Kabinet Korneo primjenjuje najnoviju PODD potpomognutu komunikaciju koja pokazuje svoju svestranu primjenu i omogućava veliko zadovoljstvo korisnicima. Jer komunikacija je veoma važna za cjelokupni razvoj djeteta te omogućava djeci da ostvaruju socioemocionalne odnose, a uz to olakšava svakodnevno funkcioniranje i učenje novih sadržaja. Kada spontani razvoj govora kasni ili izostaje prilika je to da PODD metoda uskoči i pomogne djeci i roditeljima da se međusobno razumiju i komuniciraju. Sve dodatne informacije zainteresirani mogu naći u Kabinetu Korneo, kabinetu koji već dugi niz godina prati svjetske trendove i donosi novitete s područja poticanja razvoja djece.</para>
<para>
 
 <emphasis>Autorice teksta:</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>Josipa Blažević, mag.rehab. educ.</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>Dora Vukušić, mag.rehab.educ.</emphasis>
 
</para>
<para>
 
 <emphasis>Kabinet Korneo</emphasis>
 
</para>

Komunikacija i govor – što kada dijete ne govori ili kasni u razvoju govora? Kabinet Korneo prvi u Hrvatskoj primjenjuje PODD sustav alternativne komunikacije za djecu s teškoćama u razvoju govora i komunikacije
Svako zdravo dijete ima anatomske i glasovne mogućnosti da nauči glasove bilo kojeg jezika 
   Kabinet Korneo prvi u Hrvatskoj primjenjuje PODD sustav alternativne komunikacije za djecu s teškoćama u razvoju govora i komunikacije


Svako zdravo dijete ima anatomske i glasovne mogućnosti da nauči glasove bilo kojeg jezika. Te se mogućnosti ostvaruju u prvim interakcijama djeteta s njegovom okolinom, prvenstveno s roditeljima. Razvoj govora započinje samim rođenjem djeteta, a razvija se sustavno i predvidivim redoslijedom.
Što to u stvari znači? Ovdje je najjednostavnije upotrijebiti metaforu građenja kuće. Zidovi i krov kuće ne mogu se sagraditi ako za nju nisu prvo postavljeni osnovni temelji. Dakle, razvoj ima svoj određeni slijed te ne može preskakati određene faze. Dijete ne može početi samo od sebe sklapati rečenice, ako prije nije usvojilo određeni broj riječi sa značenjem. Dijete koje nije počelo gugutati i istraživati svoje vokalne potencijale teško će samo od sebe izreći prvu riječ sa značenjem. Stoga razvoj mora ići stepenicu po stepenicu, bez preskakanja. Čekanje da se govor dogodi i da dijete progovori iako nije savladalo prethodne faze razvoja govora zasigurno je pogrešno.
Nekoj djeci neće biti dovoljno klasično poticanje razvoja govora. Djeci kod koje razvoj govora značajnije kasni ili izostaje, svakako treba ponuditi neki od alternativnih oblika komunikacije. U Hrvatskoj se odnedavno koristi nova metoda komunikacije putem slika, PODD.

Što je PODD?

PODD je sustav komunikacije koji pruža odabir i organizaciju simbola kako bi djeca s kompleksnim komunikacijskim potrebama lakše komunicirali. Slova PODD su skraćenica za Pragmatic Organisation Dynamic Display. Riječ pragmatičan predstavlja način na koji svakodnevno koristimo jezik, organizacija stoji za sustavno uređene riječi i simbole te dynamic display stoji za dinamički prikaz jer se komunikacijska knjiga sastoji od stranica koje se listaju. Pojednostavljeno, to je sustav simbola organiziranih u komunikacijsku knjigu. Možda se pitate kako dijete koje ne govori može koristiti KNJIGU u komunikacijske svrhe. Međutim, knjiga je upravo rađena da zadovolji temeljnu dječju potrebu za izražavanjem svojih potreba i želja. Iskustva Kabineta Korneo u kojem se PODD primjenjuje i kod dvogodišnjaka izuzetno su pozitivna i uspješna. Djeca brzo usvajaju ovu komunikacijsku tehniku i, samim time što im je kroz nju omogućena komunikacija sa okolinom, lakše napreduju na drugim područjima razvoja. Primjena ove tehnike ne umanjuje šansu za razvoj govora, već naprotiv, potiče ga i obogaćuje.
Dakle, PODD komunikacijske knjige izrađuju se za svako dijete pojedinačno i prate ga u razvoju i potrebama a roditelji se podučavaju tehnikama korištenja.
Kabinet Korneo primjenjuje najnoviju PODD potpomognutu komunikaciju koja pokazuje svoju svestranu primjenu i omogućava veliko zadovoljstvo korisnicima. Jer komunikacija je veoma važna za cjelokupni razvoj djeteta te omogućava djeci da ostvaruju socioemocionalne odnose, a uz to olakšava svakodnevno funkcioniranje i učenje novih sadržaja. Kada spontani razvoj govora kasni ili izostaje prilika je to da PODD metoda uskoči i pomogne djeci i roditeljima da se međusobno razumiju i komuniciraju. Sve dodatne informacije zainteresirani mogu naći u Kabinetu Korneo, kabinetu koji već dugi niz godina prati svjetske trendove i donosi novitete s područja poticanja razvoja djece.

   
      Autorice teksta:
   


   
      Josipa Blažević, mag.rehab. educ.
   


   
      Dora Vukušić, mag.rehab.educ.
   


   
      Kabinet Korneo
   
 Priopćenje za javnost 

dijete_govor_pixabay

Komunikacija i govor – što kada dijete ne govori ili kasni u razvoju govora?

<para>Psiholozi ističu kako je taj strah djelomično urođen, a temelji se na prirođenom strahu djeteta od novih, nepoznatih situacija, ali i odvajanja od roditelja. Ako i vaše dijete muči strah pri samoj pomisli na doktora, u nastavku vam donosimo nekoliko savjeta kako da ga pripremite na pregled kod liječnika, te kako da taj strah umanjite.</para>
<para>→ Nikako nemojte djetetu govoriti da će ga boljeti jer djeca u svojim glavicama ne mogu razlučiti hoće li ga jako boliti ili će samo prouzrokovati neugodnost. U razgovoru koristite se nježnim izrazima, npr. bockati, štipnuti i sl. Prije nego što ode kod doktora, recite mu iskreno što sve može očekivati te mu ni u kojem slučaju nemojte lagati.</para>
<para>→ Pokažite mu da je sasvim u redu ako osjeća strah, nemojte mu govoriti da će sve biti u redu i da ništa neće boljeti ako niste sigurni da će zaista biti tako. Bolje je reći: “Razumijem da se malo bojiš jer ne znaš kako će to izgledati. Bit ću tamo s tobom i pomoći ako ti bude teško".</para>
<para>→ Čitajte slikovnice u kojima glavni junak ide na liječnički pregled. Dijete će steći pozitivan stav i poistovjetit će se s likom iz slikovnice.</para>
<para>http://www.evenio.hr/portfolio/puppy-is-afraid-of-going-to-the-doctor/</para>
<para>→ Pripazite na svoje ponašanje pored djeteta dok ste kod doktora. Budite smireni i pozitivni. Pokušajte s liječnikom razgovarati sa smiješkom kako bi dijete osjetilo opuštenu atmosferu.</para>
<para>→ Tijekom pregleda budite stalno uz svoje dijete. Ako je to izvedivo, držite ga u krilu ili za ruku. Ponesite sa sobom pokoju igračku kako biste djetetu skrenuli pozornost i smanjili napetost. Ako ste u mogućnosti, ponesite dječji liječnički pribor i lutku ili medvjedića na dogovoreni pregled. Mnoga djeca osjećaju se opuštenije ako liječnik najprije pregleda njihovu lutku ili medvjedića, dok ona promatraju.</para>
<para>→ Spomenite djetetu i dobre stvari koje će se dogoditi nakon pregleda – ići će kući, osjećat će se bolje, nešto će novo naučiti. Počastite ga nečime što voli.</para>
<para>→ Odlučite kada je najbolji trenutak reći djetetu za posjet liječniku kako mu ne biste uzrokovali nepotrebnu uznemirenost. Većina liječnika preporuča da se djeci u dobi od dvije do tri godine za odlazak kaže na dan pregleda, a djeci u dobi od četiri do pet godina dan ranije. Međutim, važnu ulogu tu mogu odigrati i temperament i osobnost djeteta.</para>
<para>→ Nemojte se nametati i pustite dijete (ako je u mogućnosti) da samo odgovora na liječnikova pitanja. Možda dijete doživi liječnika kao svojeg prijatelja kod kojeg će odlaziti bez imalo straha.</para>
<para>→ Ako je boravak u bolnici ili operacija najavljena unaprijed, dajte djetetu dovoljno vremena da prihvati odlazak u bolnicu. Neka dijete samo izabere pidžamu za bolnicu, igračke i sl. Tako će barem malo osjetiti kontrolu nad stvarima koje mu se događaju.</para>
<para>I nikada, ali baš nikada ne plašite dijete doktorima. Budite primjer svome djetetu i pokažite mu da i vi vodite računa o svom zdravlju. Potrudite se da dijete čuje kada sebi zakazujete pregled ili mu recite da ste bili kod zubara.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/bojim-se-pikice-i-necu-doktoru/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Kako dijete pripremiti na liječnički pregled i umanjiti strah od doktora? Rijetke su iznimke kod djece koje se ne boje odlaska kod doktora. Velik broj njih pokazuje strah od liječnika, zubara, injekcije, bolnice, bijele kute. Psiholozi ističu kako je taj strah djelomično urođen, a temelji se na prirođenom strahu djeteta od novih, nepoznatih situacija, ali i odvajanja od roditelja. Ako i vaše dijete muči strah pri samoj pomisli na doktora, u nastavku vam donosimo nekoliko savjeta kako da ga pripremite na pregled kod liječnika, te kako da taj strah umanjite.
→ Nikako nemojte djetetu govoriti da će ga boljeti jer djeca u svojim glavicama ne mogu razlučiti hoće li ga jako boliti ili će samo prouzrokovati neugodnost. U razgovoru koristite se nježnim izrazima, npr. bockati, štipnuti i sl. Prije nego što ode kod doktora, recite mu iskreno što sve može očekivati te mu ni u kojem slučaju nemojte lagati.
→ Pokažite mu da je sasvim u redu ako osjeća strah, nemojte mu govoriti da će sve biti u redu i da ništa neće boljeti ako niste sigurni da će zaista biti tako. Bolje je reći: “Razumijem da se malo bojiš jer ne znaš kako će to izgledati. Bit ću tamo s tobom i pomoći ako ti bude teško".
→ Čitajte slikovnice u kojima glavni junak ide na liječnički pregled. Dijete će steći pozitivan stav i poistovjetit će se s likom iz slikovnice.
http://www.evenio.hr/portfolio/puppy-is-afraid-of-going-to-the-doctor/
→ Pripazite na svoje ponašanje pored djeteta dok ste kod doktora. Budite smireni i pozitivni. Pokušajte s liječnikom razgovarati sa smiješkom kako bi dijete osjetilo opuštenu atmosferu.
→ Tijekom pregleda budite stalno uz svoje dijete. Ako je to izvedivo, držite ga u krilu ili za ruku. Ponesite sa sobom pokoju igračku kako biste djetetu skrenuli pozornost i smanjili napetost. Ako ste u mogućnosti, ponesite dječji liječnički pribor i lutku ili medvjedića na dogovoreni pregled. Mnoga djeca osjećaju se opuštenije ako liječnik najprije pregleda njihovu lutku ili medvjedića, dok ona promatraju.
→ Spomenite djetetu i dobre stvari koje će se dogoditi nakon pregleda – ići će kući, osjećat će se bolje, nešto će novo naučiti. Počastite ga nečime što voli.
→ Odlučite kada je najbolji trenutak reći djetetu za posjet liječniku kako mu ne biste uzrokovali nepotrebnu uznemirenost. Većina liječnika preporuča da se djeci u dobi od dvije do tri godine za odlazak kaže na dan pregleda, a djeci u dobi od četiri do pet godina dan ranije. Međutim, važnu ulogu tu mogu odigrati i temperament i osobnost djeteta.
→ Nemojte se nametati i pustite dijete (ako je u mogućnosti) da samo odgovora na liječnikova pitanja. Možda dijete doživi liječnika kao svojeg prijatelja kod kojeg će odlaziti bez imalo straha.
→ Ako je boravak u bolnici ili operacija najavljena unaprijed, dajte djetetu dovoljno vremena da prihvati odlazak u bolnicu. Neka dijete samo izabere pidžamu za bolnicu, igračke i sl. Tako će barem malo osjetiti kontrolu nad stvarima koje mu se događaju.
I nikada, ali baš nikada ne plašite dijete doktorima. Budite primjer svome djetetu i pokažite mu da i vi vodite računa o svom zdravlju. Potrudite se da dijete čuje kada sebi zakazujete pregled ili mu recite da ste bili kod zubara.

   
      
   
 Petra Majetić 

lijecnik_pixabay

Kako dijete pripremiti na liječnički pregled i umanjiti strah od doktora?

<para>Ponekad se, naravno, i posvađaju, udaraju, grizu i tuže, no te razmirice ne traju dugo i vrlo brzo će si oprostiti i ponovno postati "kompići".</para>
<para>Svaki roditelj mašta da će mu djeca zauvijek i do kraja života ostati najbolji prijatelji. Mnogi parovi iz tog razloga i imaju dvoje ili više djece, jer žele da njihovo najstarije dijete ima prijatelja, podršku i utjehu u bratu ili sestri kroz cijeli život.
</para>
<para>No često se dogodi da djeca odrastu, svatko krene svojim putem, udalje se, raziđu se u stavovima i vrijednostima, u svjetonazoru ili pak se posvađaju i uopće ne razgovaraju. Roditeljima to uvijek teško pada i ne mogu pronaći odgovor na pitanje zašto se njihova djeca kao odrasli ljudi više ne vole, ne trpe, ne osjećaju povezanost i ljubav.</para>
<para>Uzroka je više i ovise o mnogim faktorima, no ipak postoji nekoliko stvari koje roditelji mogu učiniti kroz odgoj i podizanje djece, odnosno dok su klinci još maleni, a da učvrste njihov odnos i povećaju šanse da si doista zauvijek ostanu oslonac i prijatelji.
</para>
<heading4>Važno je kako se roditelji postavljaju za dječjih sukoba i svađa</heading4>
<para>
Problemi u odnosima među braćom kad jednom odrastu, vjerojatno imaju svoje korijenje u njihovu djetinjstvu.</para>
<para>Jedno od njih možda misli da su roditelji preferirali, češće branili, rijeđe kažnjavali i više pažnje davali bratu ili sestri. Te osjećaje češće imaju starija djeca ili najstarije dijete, jer su možda češće izvukli kraći kraj u konfliktima s mlađom braćom. Njima se češće govorilo "ti bi trebao biti stariji i pametniji", "vidiš da je on mali i ne možeš se tako prema njemu ponašati" i slično.</para>
<para>Drugim riječima, odnos roditelja prema svakom pojedinom djetetu najčešće na vidjelo izlazi kod njihovih međusobnih sukoba. U tim situacijama djeca donose zaključke o svom statusu u odnosu na brata i sestru, te mogu osjećati nepravdu, nerazumijevanje, povrijeđenost. Mogu odrastati uz osjećaj da dobivaju manje pažnje i ljubavi, da su za sve krivi i da nemaju ravnopravni status u odrastanju, što smatraju nepoštenim.</para>
<para>Stoga stručnjaci savjetuju roditeljima da pokušaju biti što neutralniji i da se suzdrže od osuda i kritika. Na primjer, ako se djeca svađaju oko igračke, dovoljno je oduzeti igračku objema. Ako se ne mogu dogovoriti što će gledati na TV-u, najbolje je ugasiti TV i raditi nešto treće. Ako se svađaju i viču, najbolje se umiješati kao medijator i pomoći im uspostaviti normalan dijalog bez osuda i zauzimanja strana. Ako se tuku, to treba odmah prekinuti, razdvojiti ih i poslati jasnu i kratku poruku: "U našoj obitelji se ne tučemo! (i nije me briga tko je prvi počeo i tko je kriv).</para>
<para>Isto tako, roditelji ne trebaju previše poticati tužakanje niti preozbiljno uzimati optužbe iznesene u tim tužaljkama.</para>
<para>Ako se vratite u vlastito djetinjstvo, sjetit ćete se da djeca u konačnici ionako sve sama riješe i rasprave. Njihove svađe ne traju dugo, kao ni zamjeranje. Štoviše, ako se roditelji i odrasli umiješaju na način da favoriziraju jedno dijete, ovo drugo uopće neće pamtiti te svađice i konfliktiće sa sestrom ili bratom i zbog čega su se porječkali, ali će pamtiti kako se osjećalo u tim situacijama zbog postupka roditelja.</para>
<para>Naravno, nije u praksi uvijek lagano ostati nepristran. Kad ste usred vike, dreke, plača, kaosa, najlakše je jednom "presudom" riješiti sukob - <emphasis>Ivane vrati mu igračku, idi u kut i razmisli hoćeš li drugi puta to učiniti</emphasis>. Te situacije roditelji nastoje iskoristiti i kao prilike za odgoj, no kad su emocije tako burne kod djece i roditelja, možda je bolje ugasiti vatru nepristranim pristupom (<emphasis>Sad ću ja uzeti igračku i neće je imati ni jedan od vas, jer mislim da je tako najpravednije, a vi se pomirite i riješite svađu</emphasis>), pa kasnije u miru porazgovarati o poželjnom ponašanju i kako da si budu dobri.</para>
<para>Ako vam jedno dijete češće govori "<emphasis>Uvijek sam ja kriv i ja nastradam</emphasis>", uzmite si minutu i razmislite ima li barem malo istine u tome.
</para>
<heading4>Važno je da roditelji poštuju različite karaktere svoje djece</heading4>
<para>
Često će odnos između braće biti snažno obilježen njihovim karakterima koji su uvijek različiti, a posebno će izaći na vidjelo kad odrastu i počnu donositi vlastite odluke i graditi zrele odnose s ljudima iz okoline, pa tako i s braćom.</para>
<para>
 Roditelji trebaju prepoznati te jedinstvene karakteristike temperamenta kod svakog djeteta, poštivati ih i priznati te ne uspoređivati djecu i njihove uspjehe, vrline i vještine ili pak mane i neuspjehe. Kad roditelj potencira uspoređivanje, braća se počinju gledati kao konkurencija i kreće borba za roditeljsku ljubav i pažnju. Tako će se dijete truditi pretjerano da bude nešto što nije ili da bude dobro u nečem u čemu je dobra sestra ili brat samo da bi dobilo pohvalu od roditelja. Time ne samo da stvara ogorčenost i nezadovoljstvo u sebi, već si oduzima mogućnost da postigne puni potencijal u onome u čemu uživa i u čemu je doista izvrsno.</para>
<para>Puno bolji pristup je poticati i njegovati u svakom djetetu one talente koji će mu pomoći da izgradi samopouzdanje neovisno o bilo kojoj drugoj osobi, a da se istovremeno provodi puno vremena u zajedničkim obiteljskim aktivnostima u kojima uživaju svi članovi.
</para>
<heading4>Važno je da roditelji uspostave rutinu, pravila i granice</heading4>
<para>
Osjećaj nepristranosti i pravednosti uspostaviti se može i pomoću pravila koja vrijede za sve isto i koja se moraju poštivati. Djeca će tako jedno drugo podsjećati i regulirati da se drže dogovora, ali je izuzetno važno da se dogovora drže i roditelji.</para>
<para>Ako se djeca i roditelji izmjenjuju oko kućanskih poslova i obaveza, nitko neće imati osjećaj da je za nešto zakinut ili da se nekome povlađuje.</para>
<para>Sve dogovorene kazne za nepoštivanje rasporeda ili dogovora trebaju se primjenjivati pravedno.</para>
<para>U takvom "sustavu" djeca će vrlo brzo postati saveznici i partneri te će taj osjećaj zajedništva možda ponijeti i u odraslu dob.</para>

Što roditelji mogu učiniti da im djeca ostanu bliska i povezana i u odrasloj dobi? Kad su maleni, nerazdvojni su. Braća i sestre se igraju, grle se, maze, smiju, raduju i uživaju u zajedničkom druženju. Ponekad se, naravno, i posvađaju, udaraju, grizu i tuže, no te razmirice ne traju dugo i vrlo brzo će si oprostiti i ponovno postati "kompići".
Svaki roditelj mašta da će mu djeca zauvijek i do kraja života ostati najbolji prijatelji. Mnogi parovi iz tog razloga i imaju dvoje ili više djece, jer žele da njihovo najstarije dijete ima prijatelja, podršku i utjehu u bratu ili sestri kroz cijeli život.

No često se dogodi da djeca odrastu, svatko krene svojim putem, udalje se, raziđu se u stavovima i vrijednostima, u svjetonazoru ili pak se posvađaju i uopće ne razgovaraju. Roditeljima to uvijek teško pada i ne mogu pronaći odgovor na pitanje zašto se njihova djeca kao odrasli ljudi više ne vole, ne trpe, ne osjećaju povezanost i ljubav.
Uzroka je više i ovise o mnogim faktorima, no ipak postoji nekoliko stvari koje roditelji mogu učiniti kroz odgoj i podizanje djece, odnosno dok su klinci još maleni, a da učvrste njihov odnos i povećaju šanse da si doista zauvijek ostanu oslonac i prijatelji.

Važno je kako se roditelji postavljaju za dječjih sukoba i svađa

Problemi u odnosima među braćom kad jednom odrastu, vjerojatno imaju svoje korijenje u njihovu djetinjstvu.
Jedno od njih možda misli da su roditelji preferirali, češće branili, rijeđe kažnjavali i više pažnje davali bratu ili sestri. Te osjećaje češće imaju starija djeca ili najstarije dijete, jer su možda češće izvukli kraći kraj u konfliktima s mlađom braćom. Njima se češće govorilo "ti bi trebao biti stariji i pametniji", "vidiš da je on mali i ne možeš se tako prema njemu ponašati" i slično.
Drugim riječima, odnos roditelja prema svakom pojedinom djetetu najčešće na vidjelo izlazi kod njihovih međusobnih sukoba. U tim situacijama djeca donose zaključke o svom statusu u odnosu na brata i sestru, te mogu osjećati nepravdu, nerazumijevanje, povrijeđenost. Mogu odrastati uz osjećaj da dobivaju manje pažnje i ljubavi, da su za sve krivi i da nemaju ravnopravni status u odrastanju, što smatraju nepoštenim.
Stoga stručnjaci savjetuju roditeljima da pokušaju biti što neutralniji i da se suzdrže od osuda i kritika. Na primjer, ako se djeca svađaju oko igračke, dovoljno je oduzeti igračku objema. Ako se ne mogu dogovoriti što će gledati na TV-u, najbolje je ugasiti TV i raditi nešto treće. Ako se svađaju i viču, najbolje se umiješati kao medijator i pomoći im uspostaviti normalan dijalog bez osuda i zauzimanja strana. Ako se tuku, to treba odmah prekinuti, razdvojiti ih i poslati jasnu i kratku poruku: "U našoj obitelji se ne tučemo! (i nije me briga tko je prvi počeo i tko je kriv).
Isto tako, roditelji ne trebaju previše poticati tužakanje niti preozbiljno uzimati optužbe iznesene u tim tužaljkama.
Ako se vratite u vlastito djetinjstvo, sjetit ćete se da djeca u konačnici ionako sve sama riješe i rasprave. Njihove svađe ne traju dugo, kao ni zamjeranje. Štoviše, ako se roditelji i odrasli umiješaju na način da favoriziraju jedno dijete, ovo drugo uopće neće pamtiti te svađice i konfliktiće sa sestrom ili bratom i zbog čega su se porječkali, ali će pamtiti kako se osjećalo u tim situacijama zbog postupka roditelja.
Naravno, nije u praksi uvijek lagano ostati nepristran. Kad ste usred vike, dreke, plača, kaosa, najlakše je jednom "presudom" riješiti sukob - Ivane vrati mu igračku, idi u kut i razmisli hoćeš li drugi puta to učiniti. Te situacije roditelji nastoje iskoristiti i kao prilike za odgoj, no kad su emocije tako burne kod djece i roditelja, možda je bolje ugasiti vatru nepristranim pristupom (Sad ću ja uzeti igračku i neće je imati ni jedan od vas, jer mislim da je tako najpravednije, a vi se pomirite i riješite svađu), pa kasnije u miru porazgovarati o poželjnom ponašanju i kako da si budu dobri.
Ako vam jedno dijete češće govori "Uvijek sam ja kriv i ja nastradam", uzmite si minutu i razmislite ima li barem malo istine u tome.

Važno je da roditelji poštuju različite karaktere svoje djece

Često će odnos između braće biti snažno obilježen njihovim karakterima koji su uvijek različiti, a posebno će izaći na vidjelo kad odrastu i počnu donositi vlastite odluke i graditi zrele odnose s ljudima iz okoline, pa tako i s braćom.

   Roditelji trebaju prepoznati te jedinstvene karakteristike temperamenta kod svakog djeteta, poštivati ih i priznati te ne uspoređivati djecu i njihove uspjehe, vrline i vještine ili pak mane i neuspjehe. Kad roditelj potencira uspoređivanje, braća se počinju gledati kao konkurencija i kreće borba za roditeljsku ljubav i pažnju. Tako će se dijete truditi pretjerano da bude nešto što nije ili da bude dobro u nečem u čemu je dobra sestra ili brat samo da bi dobilo pohvalu od roditelja. Time ne samo da stvara ogorčenost i nezadovoljstvo u sebi, već si oduzima mogućnost da postigne puni potencijal u onome u čemu uživa i u čemu je doista izvrsno.
Puno bolji pristup je poticati i njegovati u svakom djetetu one talente koji će mu pomoći da izgradi samopouzdanje neovisno o bilo kojoj drugoj osobi, a da se istovremeno provodi puno vremena u zajedničkim obiteljskim aktivnostima u kojima uživaju svi članovi.

Važno je da roditelji uspostave rutinu, pravila i granice

Osjećaj nepristranosti i pravednosti uspostaviti se može i pomoću pravila koja vrijede za sve isto i koja se moraju poštivati. Djeca će tako jedno drugo podsjećati i regulirati da se drže dogovora, ali je izuzetno važno da se dogovora drže i roditelji.
Ako se djeca i roditelji izmjenjuju oko kućanskih poslova i obaveza, nitko neće imati osjećaj da je za nešto zakinut ili da se nekome povlađuje.
Sve dogovorene kazne za nepoštivanje rasporeda ili dogovora trebaju se primjenjivati pravedno.
U takvom "sustavu" djeca će vrlo brzo postati saveznici i partneri te će taj osjećaj zajedništva možda ponijeti i u odraslu dob. Jelena Kovačić 

brat braca pixabay

Što roditelji mogu učiniti da im djeca ostanu bliska i povezana i u odrasloj dobi?

<para>Ozljede koje oni zadaju za najmlađe mogu biti neugodne i bolne, stoga se za njih treba dobro pripremiti.
</para>
<heading4>
 Ubod morskog ježa
</heading4>
<para>
Ubod morskog ježa ozljeda je koja u prvi trenutak izgleda bezazleno. Kod većine, osim početne boli ne uzrokuje druge smetnje. Međutim, u nekim slučajevima može uzrokovati određene probleme. Najgoru stvar koju možete učiniti kad vaše dijete stane na ježa je pokušati izvaditi bodlje neposredno nakon uboda. Ne preporuča se "kopanje" jer ono u većini slučajeva rezultira zaostalim komadićem bodlje te infekcijama. Mjesto uboda najbolje je dezinficirati alkoholom te pričekati da organizam sam izbaci bodlju. Ukoliko je ne izbaci, sterilnom iglom otvorite kanale za one bodlje koje su dublje smještene i laganim kružnim pokretom ih izvucite na površinu uz pomoć pincete. U slučaju da se pojave lokalni znakovi upale kao što su npr. otok, crvenilo, bolno "kuckanje", gnoj, u dogovoru s liječnikom potrebno je posegnuti za antibiotskom terapijom.
</para>
<heading4>
 Opekline od meduze
</heading4>
<para>
Druga i puno veća opasnost od morskih ježeva su meduze koje mogu izazvati vrlo jake opekline na koži. Naime, većina meduza ima duge lovke sa žarnim stanicama koje luče otrovni sadržaj. Simptomi meduzina "poljupca" su iznenadna bol, osjećaj žarenja na koži, oticanje, crvenilo te svrbež koji može potrajati duže od tjedan dana. Ako dijete opeče meduza, potrebno ga je što prije izvaditi iz vode i morskom ili slanom fiziološkom otopinom ukloniti žarnice koje su ostale na koži. Ni u kojem slučaju, ne koristite se slatkom vodom. Imate li pri ruci kockice leda zamotajte ih u ručnik ili krpu i držite na opeklini oko 15-ak minuta kako bi se smanjilo naticanje. Opeklinu nježno namažite kremom koja sadrži analgetik ili antihistaminik. Opeklina se može umiriti i alkoholnim octom. Ne preporuča se trljanje ručnikom ili pijeskom jer se stanje tako može pogoršati. Simptomi u većini slučajeva nakon nekoliko sati popuste. U slučaju da opeklina izazove alergijsku reakciju ili dijete ima neku bolest zbog koje opeklina burnije reagira, obavezno potražite liječničku pomoć.</para>

Nezgode na plaži: Što kad dijete stane na ježa ili ga opeče meduza? Sunčanje, brčkanje u plićaku, plivanje, ljetne su radosti kojima se najviše vesele djeca. Međutim, uživanje u njima u tren oka mogu pokvariti dva morska lika: jež i meduza. Ozljede koje oni zadaju za najmlađe mogu biti neugodne i bolne, stoga se za njih treba dobro pripremiti.


   Ubod morskog ježa


Ubod morskog ježa ozljeda je koja u prvi trenutak izgleda bezazleno. Kod većine, osim početne boli ne uzrokuje druge smetnje. Međutim, u nekim slučajevima može uzrokovati određene probleme. Najgoru stvar koju možete učiniti kad vaše dijete stane na ježa je pokušati izvaditi bodlje neposredno nakon uboda. Ne preporuča se "kopanje" jer ono u većini slučajeva rezultira zaostalim komadićem bodlje te infekcijama. Mjesto uboda najbolje je dezinficirati alkoholom te pričekati da organizam sam izbaci bodlju. Ukoliko je ne izbaci, sterilnom iglom otvorite kanale za one bodlje koje su dublje smještene i laganim kružnim pokretom ih izvucite na površinu uz pomoć pincete. U slučaju da se pojave lokalni znakovi upale kao što su npr. otok, crvenilo, bolno "kuckanje", gnoj, u dogovoru s liječnikom potrebno je posegnuti za antibiotskom terapijom.


   Opekline od meduze


Druga i puno veća opasnost od morskih ježeva su meduze koje mogu izazvati vrlo jake opekline na koži. Naime, većina meduza ima duge lovke sa žarnim stanicama koje luče otrovni sadržaj. Simptomi meduzina "poljupca" su iznenadna bol, osjećaj žarenja na koži, oticanje, crvenilo te svrbež koji može potrajati duže od tjedan dana. Ako dijete opeče meduza, potrebno ga je što prije izvaditi iz vode i morskom ili slanom fiziološkom otopinom ukloniti žarnice koje su ostale na koži. Ni u kojem slučaju, ne koristite se slatkom vodom. Imate li pri ruci kockice leda zamotajte ih u ručnik ili krpu i držite na opeklini oko 15-ak minuta kako bi se smanjilo naticanje. Opeklinu nježno namažite kremom koja sadrži analgetik ili antihistaminik. Opeklina se može umiriti i alkoholnim octom. Ne preporuča se trljanje ručnikom ili pijeskom jer se stanje tako može pogoršati. Simptomi u većini slučajeva nakon nekoliko sati popuste. U slučaju da opeklina izazove alergijsku reakciju ili dijete ima neku bolest zbog koje opeklina burnije reagira, obavezno potražite liječničku pomoć. Petra Majetić 

morski jez_pixabay

Nezgode na plaži: Što kad dijete stane na ježa ili ga opeče meduza?

<para>Ne znamo kada se točno pojavio mit da trudnice ne bi smjele jesti gljive, ali nutricionisti ih smatraju vrlo vrijednim izvorom raznih vitamina i vlakana.</para>
<para>Stoga je odgovor na pitanje iz naslova - da, trudnice smiju i trebaju jesti gljive, uz određene mjere opreza koje ćemo navesti niže. Ne postoji ni jedno istraživanje koje bi iz medicinskog razloga trudnicama zabranilo jedenje jestivih gljiva.</para>
<para>No prvo ćemo navesti sve blagodati koje gljive daju našem organizmu, a važne su i za razvoj bebe.</para>
<para>Gljive su bogate sljedećim vitaminima i mineralima:</para>
<para>
 Vitamini B-kompleksa
</para>
<para>U gljivama se nalaze svi vitamini iz B kompleksa, a naročito su bogate niacinom i riboflavinom. B vitamini važni su nam za zdravlje kože, kose, očiju i jetre, za zdravlje živaca i probave, a ključni su i za procese pretvaranja hrane u energiju. Samo za primjer, jedna porcija Portobello šampinjona (izgledaju kao obični šampinjoni, ali su puno veći; može ih se kupiti u šoping centrima), zadovoljava 21 posto dnevne potrebe za niacinom i oko 8 posto dnevne potrebe za riboflavinom.</para>
<para>Niacin ili vitamin B3 pomaže u sintezi raznih spolnih hormona i hormona stresa, učinkovit je u poboljšavanju cirkulacije i smanjenju razine kolesterola, pa će svakako povoljno djelovati na trudnicu i njezin organizam. Riboflavin ili vitamin B2 je ujedno i antioksidans i pomaže tijelu pretvoriti vitamin B6 i folnu kiselinu u aktivne oblike, a važan je i za rast i produkciju eritrocita.</para>
<para>
 Vitamin D
</para>
<para>Ovaj je vitamin ključan za apsorpciju kalcija u kostima, odnosno za zdravi razvoj koštanog sustava fetusa. Najkvalitetniji i najbolji izvor vitamina D je sunce, no u nedostatku lijepog vremena, pronaći ćete ga i u, primjerice, Shiitake gljivama koje se mogu kupiti u trgovinama zdravom hranom.</para>
<para>
 Željezo
</para>
<para>S obzirom na to da se u trudnoći povećava volumen krvi u majčinom organizmu, ona će trebati više hemoglobina i više željeza. Preporučena dnevna doza za trudnice je 25 mg, a samo jedna šalica, primjerice, gljive smrčak, dat će vam 8 mg željeza ili zadovoljiti trećinu potrebne dnevne doze.</para>
<para>
 Vlakna i antioksidansi
</para>
<para>Antioksidansi su ključni faktori za obranu stanica od slobodnih radikala, a vlakna će održavati probavni sustav trudnice zdravim i uravnoteženim te spriječiti zatvor od kojeg pati veliki broj trudnica.
</para>
<heading4>Na što trudnice trebaju pripaziti?</heading4>
<para>
Nikada, ali nikada nemojte jesti gljive nepoznatog porijekla ili upitne jestivosti. Držite se dobro poznatih gljiva kao što su šampinjoni, vrganji, Shiitake, sunčanice i druge koje se mogu kupiti u trgovinama i za koje ste sigurni da nisu toksične. Najsigurnije je da jedete gljive koje ste konzumirali i prije trudnoće, kako bi umanjili rizik od eventualnih alergijskih reakcija.</para>
<para>
 Nemojte nikada jesti sirove gljive. Mogu izazvati probleme s probavom i osip te sadrže male količine kancerogenih toksina.</para>
<para>
 Ne konzumirajte psilocibinske gljive ili "čarobne" gljive koje u sebi sadrže psihoaktivne spojeve psilocin i psilocibin. One spadaju u psihodelične droge i oštetit će živčani sustav fetusa.</para>
<para>Bez obzira kako čisto izgledale, gljive uvijek jako dobro operite i uklonite zemlju iz svih pukotina. Dobro ih termički obradite, odnosno skuhajte prije konzumacije.</para>
<para>Imajte na umu da neke vrste gljiva izazivaju nadutost i plinove.
</para>

Smijem li jesti gljive u trudnoći? U trudnoći žene se savjetuje da paze što jedu jer njihova bebica i njezin razvoj u potpunosti ovise o hranjivim tvarima koje unosi mama. Ne znamo kada se točno pojavio mit da trudnice ne bi smjele jesti gljive, ali nutricionisti ih smatraju vrlo vrijednim izvorom raznih vitamina i vlakana.
Stoga je odgovor na pitanje iz naslova - da, trudnice smiju i trebaju jesti gljive, uz određene mjere opreza koje ćemo navesti niže. Ne postoji ni jedno istraživanje koje bi iz medicinskog razloga trudnicama zabranilo jedenje jestivih gljiva.
No prvo ćemo navesti sve blagodati koje gljive daju našem organizmu, a važne su i za razvoj bebe.
Gljive su bogate sljedećim vitaminima i mineralima:

   Vitamini B-kompleksa

U gljivama se nalaze svi vitamini iz B kompleksa, a naročito su bogate niacinom i riboflavinom. B vitamini važni su nam za zdravlje kože, kose, očiju i jetre, za zdravlje živaca i probave, a ključni su i za procese pretvaranja hrane u energiju. Samo za primjer, jedna porcija Portobello šampinjona (izgledaju kao obični šampinjoni, ali su puno veći; može ih se kupiti u šoping centrima), zadovoljava 21 posto dnevne potrebe za niacinom i oko 8 posto dnevne potrebe za riboflavinom.
Niacin ili vitamin B3 pomaže u sintezi raznih spolnih hormona i hormona stresa, učinkovit je u poboljšavanju cirkulacije i smanjenju razine kolesterola, pa će svakako povoljno djelovati na trudnicu i njezin organizam. Riboflavin ili vitamin B2 je ujedno i antioksidans i pomaže tijelu pretvoriti vitamin B6 i folnu kiselinu u aktivne oblike, a važan je i za rast i produkciju eritrocita.

   Vitamin D

Ovaj je vitamin ključan za apsorpciju kalcija u kostima, odnosno za zdravi razvoj koštanog sustava fetusa. Najkvalitetniji i najbolji izvor vitamina D je sunce, no u nedostatku lijepog vremena, pronaći ćete ga i u, primjerice, Shiitake gljivama koje se mogu kupiti u trgovinama zdravom hranom.

   Željezo

S obzirom na to da se u trudnoći povećava volumen krvi u majčinom organizmu, ona će trebati više hemoglobina i više željeza. Preporučena dnevna doza za trudnice je 25 mg, a samo jedna šalica, primjerice, gljive smrčak, dat će vam 8 mg željeza ili zadovoljiti trećinu potrebne dnevne doze.

   Vlakna i antioksidansi

Antioksidansi su ključni faktori za obranu stanica od slobodnih radikala, a vlakna će održavati probavni sustav trudnice zdravim i uravnoteženim te spriječiti zatvor od kojeg pati veliki broj trudnica.

Na što trudnice trebaju pripaziti?

Nikada, ali nikada nemojte jesti gljive nepoznatog porijekla ili upitne jestivosti. Držite se dobro poznatih gljiva kao što su šampinjoni, vrganji, Shiitake, sunčanice i druge koje se mogu kupiti u trgovinama i za koje ste sigurni da nisu toksične. Najsigurnije je da jedete gljive koje ste konzumirali i prije trudnoće, kako bi umanjili rizik od eventualnih alergijskih reakcija.

   Nemojte nikada jesti sirove gljive. Mogu izazvati probleme s probavom i osip te sadrže male količine kancerogenih toksina.

   Ne konzumirajte psilocibinske gljive ili "čarobne" gljive koje u sebi sadrže psihoaktivne spojeve psilocin i psilocibin. One spadaju u psihodelične droge i oštetit će živčani sustav fetusa.
Bez obzira kako čisto izgledale, gljive uvijek jako dobro operite i uklonite zemlju iz svih pukotina. Dobro ih termički obradite, odnosno skuhajte prije konzumacije.
Imajte na umu da neke vrste gljiva izazivaju nadutost i plinove.
 Jelena Kovačić 

gljive pixabay

Smijem li jesti gljive u trudnoći?

<para>Nažalost, praksa je pokazala da je dovoljan 15-minutni boravak djeteta u pregrijanom automobilu da dobije ozljede mozga ili bubrega, opasne po život.</para>
<para>Zahvaljujući 10-godišnjem genijalcu iz Teksasa, tragične smrti djece zarobljene u automobilima, mogle bi vrlo brzo postati stvar prošlosti. Nakon što je čuo da je šestomjesečna beba preminula u prekomjerno zagrijanom automobilu, Bishop Curry odlučio je zasukati rukave i pokušati stati tome na kraj.</para>
<para>Nakon malo mozganja, mali "inženjer" uspio je napraviti uređaj koji prati temperaturu u automobilu. Kada dođe do previsoke razine, uređaj ispuhuje hladniji zrak oko djeteta u sjedalici, istodobno upozoravajući roditelje i hitne službe preko antene.</para>
<para>Preko platforme <ulink url="https://www.gofundme.com/endhotcardeaths">GoFundMe </ulink>dosad je prikupljeno više od 29 tisuća dolara kako bi dječak do kraja uspio razviti uređaj na kojem planira raditi cijelo ljeto. Za njegov genijalni patent, prema riječima Bishopova oca zainteresirane su mnoge tvrtke.</para>
<hmn:youtube xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="https://www.youtube.com/watch?v=pF2tVmsAoag"/>

Dječak izumio uređaj koji će spašavati djecu iz pregrijanih automobila Prema podacima s kojima raspolažemo, samo u Sjedinjenim Američkim Državama u prosjeku svakih desetak dana jedno dijete umre od posljedica toplinskog udara dok se nalazilo zaključano u automobilu. Nažalost, praksa je pokazala da je dovoljan 15-minutni boravak djeteta u pregrijanom automobilu da dobije ozljede mozga ili bubrega, opasne po život.
Zahvaljujući 10-godišnjem genijalcu iz Teksasa, tragične smrti djece zarobljene u automobilima, mogle bi vrlo brzo postati stvar prošlosti. Nakon što je čuo da je šestomjesečna beba preminula u prekomjerno zagrijanom automobilu, Bishop Curry odlučio je zasukati rukave i pokušati stati tome na kraj.
Nakon malo mozganja, mali "inženjer" uspio je napraviti uređaj koji prati temperaturu u automobilu. Kada dođe do previsoke razine, uređaj ispuhuje hladniji zrak oko djeteta u sjedalici, istodobno upozoravajući roditelje i hitne službe preko antene.
Preko platforme GoFundMe dosad je prikupljeno više od 29 tisuća dolara kako bi dječak do kraja uspio razviti uređaj na kojem planira raditi cijelo ljeto. Za njegov genijalni patent, prema riječima Bishopova oca zainteresirane su mnoge tvrtke.
 Petra Majetić 

genijalac_youtube

Dječak izumio uređaj koji će spašavati djecu iz pregrijanih automobila

<para>Po definiciji dosada predstavlja stanje zasićenosti, uzrokovano jednoličnošću, ponavljanjem ili zamaranjem. Ako pitate dijete što misli kad vam kaže da mu je dosadno, vjerojatno će vam reći kako nema što zabavno ili interesantno za raditi. Ključ rješavanja problema s dosadom je pomoći djetetu kako postati dosjetljiv, a to je osobito važno u ljetnim mjesecima kada dijete ima puno slobodnog vremena.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © ulianna19970 - fotolia</para>
<hmn:pagebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
<section>
 <title>1. Potaknite djecu na svakodnevno čitanje</title>
 <para>Djeca ne trebaju čitati udžbenike ili lektiru da i preko ljeto vježbaju čitanje. Ljeto je rezervirano za odmor i zabavu. Odvedite ih u knjižnicu ili knjižaru i dajte im da sami izaberu što bi htjeli pročitati. Ako idete na plažu ili u posjetu rodbini, na mjesta na kojima znate da im igračke neće odvlačiti pažnju, možda čak i požele čitati. Dajte im neku zabavnu priču o djeci niihove dobi, poput serijala o Harryju Potteru, Koku od Ivana Kušana ili knjige o Čarobnici Lili. Knjige će pobuditi kod djeteta radoznalost, strategijske vještine i rješavanje problema. Ako vaše dijete ne voli čitati knjige, probajte sa stripovima ili dječjim magazinima.</para>
</section>
<hmn:pagebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
<section>
 <title>2. Ljeto je savršeno za posjete muzeju s djecom</title>
 <para>Neka cijela obitelj odluči o mjestu koje bi htjeli posjetiti. Potražite informacije o tom području. Zajedno napravite plan putovanja. Ako trebate profinjeniji pristup, spontano se zaustavite kraj muzeja na putu prema odredištu. Ako je vaše dijete oduševljeno životinjama, potražite najbliži zoološki vrt ili prirodoslovni muzej. Za vrijeme priprema za putovanje, pričajte s djetetom o njegovim omiljenim životinjama. Pitajte dijete što misli da će vidjeti u muzeju ili zoološkom vrtu, te ga potaknite da nauči nešto o omiljenim životinjama prije posjeta muzeju. Iskoristite ljeto i za posjetu kojem od nacionalnih parkova</para>
</section>
<hmn:pagebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
<section>
 <title>3. Pomozite djetetu da nauči nešto o svojoj okolici</title>
 <para>Prolazite li svaki dan pored povijesne ili kulturne znamenitosti, ali se još niste zaustavili i posjetili je? Zaustavite se i saznajte nešto više o tome. Kod kuće potražite dodatne informacije o svemu. Nalazi li se u vašoj blizini poznati dvorac? Otiđite na izlet i posjetite ga.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ili isplanirajte izlet u obližnji umjetnički studio ili obrtničku radionicu. Nahranite dječju radoznalost i pokažite im kako se stvari rade i proizvode. Ako vam je dijete osobito zainteresirano za određeno područje, provjerite na internetu ili u Žutim stranicama da li ima nešto takvo u vašoj blizini.</para>
</section>
<hmn:pagebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
<section>
 <title>4. Upišite dijete u ljetni kamp ili ljetne radionice</title>
 <para>Pronađite kamp s obrazovnim programom, u kojem djeca uče ili se bave sportskim aktivnostima. Također se preko ljeta za djecu organiziraju razne radionice (u sklopu škole, knjižnice ili u organizaciji grada) na kojima djeca uče i svladavaju razne vještine. Raspitajte se kakve su mogućnosti u vašoj okolici i upišite dijete.</para>
</section>
<hmn:pagebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
<section>
 <title>5. Lovite krijesnice i zajedno saznajte kako svijetle</title>
 <para>Kad vam dijete ulovi gusjenicu ili neku drugu životinjicu, recite mu neka otkrije što više informacija o toj životinji te kako bi se moglo brinuti o njoj. Zajedno napravite kućicu za ptice, a usput učite dijete o kutevima i gradnji ili napravite nešto od recikliranih materijala. Stvorite kod njih naviku korištenja dodatnih izvora, poput interneta ili enciklopedije da nauče sve što ih zanima o svijetu oko njih.</para>
</section>
<hmn:pagebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
<section>
 <title>6. Potaknite aktivnosti koje šire dječji pogled na svijet</title>
 <para>Recite djetetu da pomogne starijem susjedu oko vrta ili da mu pokosi travu. Budite mu primjer i prijavite se za volontiranje u lokalnoj zajednici ili sudjelujte u nekoj humanitarnoj akciji. Zamolite dijete da za svaku novu igračku koju dobije, jednu donira Caritasu za djecu koja nemaju igračke. Briga o drugima i provođenje vremena pomažući ljudima jedna je od najboljih lekcija koje će vaše dijete naučiti u životu.</para>
</section>
<hmn:pagebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
<section>
 <title>7. Ako vam dijete provodi sate uz videoigrice, nagodite se s njim</title>
 <para>Što su mlađi kad započnete s ovim, to bolje. Nabavite im obrazovni software i zatražite da dio vremena koji provedu uz kompjuter odvoje za učenje uz pomoću programa koji ste im kupili. Neće svaki obrazovni software podučavati vaše dijete matematici iako, ako im je potrebna pomoć na tom području, to je izvrstan način da savladaju gradivo. Postoje brojne edukativne kompjuterske igre koje uče vaše dijete kako rješavati probleme, kritički razmišljati, razvijati strategije, a zamaskirane su u zabavne avanturističke igrice. Učit će, a da ni ne znaju. Postoje i edukacijske igrice koje kroz igru uče djecu prepoznavati slova, brojke, snalaženje u prometu i slično.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Izlaganje djece zvukovima, mirisima i prizorima koje ne dobivaju u školi proširuje njihove interese i horizonte. Stvaranje i poticanje radoznalosti kod djeteta dat će mu žeđ za znanjem koje nikada neće prerasti.</para>
</section>

Pobijedite dječju ljetnu dosadu zanimljivim aktivnostima Postoje mnogi zabavni načini kako provesti slobodno vrijeme Po definiciji dosada predstavlja stanje zasićenosti, uzrokovano jednoličnošću, ponavljanjem ili zamaranjem. Ako pitate dijete što misli kad vam kaže da mu je dosadno, vjerojatno će vam reći kako nema što zabavno ili interesantno za raditi. Ključ rješavanja problema s dosadom je pomoći djetetu kako postati dosjetljiv, a to je osobito važno u ljetnim mjesecima kada dijete ima puno slobodnog vremena.
 

Foto: © ulianna19970 - fotolia


   1. Potaknite djecu na svakodnevno čitanje
   Djeca ne trebaju čitati udžbenike ili lektiru da i preko ljeto vježbaju čitanje. Ljeto je rezervirano za odmor i zabavu. Odvedite ih u knjižnicu ili knjižaru i dajte im da sami izaberu što bi htjeli pročitati. Ako idete na plažu ili u posjetu rodbini, na mjesta na kojima znate da im igračke neće odvlačiti pažnju, možda čak i požele čitati. Dajte im neku zabavnu priču o djeci niihove dobi, poput serijala o Harryju Potteru, Koku od Ivana Kušana ili knjige o Čarobnici Lili. Knjige će pobuditi kod djeteta radoznalost, strategijske vještine i rješavanje problema. Ako vaše dijete ne voli čitati knjige, probajte sa stripovima ili dječjim magazinima.



   2. Ljeto je savršeno za posjete muzeju s djecom
   Neka cijela obitelj odluči o mjestu koje bi htjeli posjetiti. Potražite informacije o tom području. Zajedno napravite plan putovanja. Ako trebate profinjeniji pristup, spontano se zaustavite kraj muzeja na putu prema odredištu. Ako je vaše dijete oduševljeno životinjama, potražite najbliži zoološki vrt ili prirodoslovni muzej. Za vrijeme priprema za putovanje, pričajte s djetetom o njegovim omiljenim životinjama. Pitajte dijete što misli da će vidjeti u muzeju ili zoološkom vrtu, te ga potaknite da nauči nešto o omiljenim životinjama prije posjeta muzeju. Iskoristite ljeto i za posjetu kojem od nacionalnih parkova



   3. Pomozite djetetu da nauči nešto o svojoj okolici
   Prolazite li svaki dan pored povijesne ili kulturne znamenitosti, ali se još niste zaustavili i posjetili je? Zaustavite se i saznajte nešto više o tome. Kod kuće potražite dodatne informacije o svemu. Nalazi li se u vašoj blizini poznati dvorac? Otiđite na izlet i posjetite ga.
      
Ili isplanirajte izlet u obližnji umjetnički studio ili obrtničku radionicu. Nahranite dječju radoznalost i pokažite im kako se stvari rade i proizvode. Ako vam je dijete osobito zainteresirano za određeno područje, provjerite na internetu ili u Žutim stranicama da li ima nešto takvo u vašoj blizini.



   4. Upišite dijete u ljetni kamp ili ljetne radionice
   Pronađite kamp s obrazovnim programom, u kojem djeca uče ili se bave sportskim aktivnostima. Također se preko ljeta za djecu organiziraju razne radionice (u sklopu škole, knjižnice ili u organizaciji grada) na kojima djeca uče i svladavaju razne vještine. Raspitajte se kakve su mogućnosti u vašoj okolici i upišite dijete.



   5. Lovite krijesnice i zajedno saznajte kako svijetle
   Kad vam dijete ulovi gusjenicu ili neku drugu životinjicu, recite mu neka otkrije što više informacija o toj životinji te kako bi se moglo brinuti o njoj. Zajedno napravite kućicu za ptice, a usput učite dijete o kutevima i gradnji ili napravite nešto od recikliranih materijala. Stvorite kod njih naviku korištenja dodatnih izvora, poput interneta ili enciklopedije da nauče sve što ih zanima o svijetu oko njih.



   6. Potaknite aktivnosti koje šire dječji pogled na svijet
   Recite djetetu da pomogne starijem susjedu oko vrta ili da mu pokosi travu. Budite mu primjer i prijavite se za volontiranje u lokalnoj zajednici ili sudjelujte u nekoj humanitarnoj akciji. Zamolite dijete da za svaku novu igračku koju dobije, jednu donira Caritasu za djecu koja nemaju igračke. Briga o drugima i provođenje vremena pomažući ljudima jedna je od najboljih lekcija koje će vaše dijete naučiti u životu.



   7. Ako vam dijete provodi sate uz videoigrice, nagodite se s njim
   Što su mlađi kad započnete s ovim, to bolje. Nabavite im obrazovni software i zatražite da dio vremena koji provedu uz kompjuter odvoje za učenje uz pomoću programa koji ste im kupili. Neće svaki obrazovni software podučavati vaše dijete matematici iako, ako im je potrebna pomoć na tom području, to je izvrstan način da savladaju gradivo. Postoje brojne edukativne kompjuterske igre koje uče vaše dijete kako rješavati probleme, kritički razmišljati, razvijati strategije, a zamaskirane su u zabavne avanturističke igrice. Učit će, a da ni ne znaju. Postoje i edukacijske igrice koje kroz igru uče djecu prepoznavati slova, brojke, snalaženje u prometu i slično.
      
Izlaganje djece zvukovima, mirisima i prizorima koje ne dobivaju u školi proširuje njihove interese i horizonte. Stvaranje i poticanje radoznalosti kod djeteta dat će mu žeđ za znanjem koje nikada neće prerasti.
 M.N. 

Pobijedite dječju ljetnu dosadu zanimljivim aktivnostima

Prev-next članak

<para>Međutim, praksa je pokazala da postavljanje granica u nekim stvarima može izazvati i suprotan učinak tj. kod djeteta može izazvati osjećaj nesigurnosti. Donosimo vam stoga nekoliko stvari tj. situacija koje djetetu nikako ne biste trebali zabranjivati. Možda će mu to biti najbolji poklon koji je ikad dobio od svojih roditelja.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/treba-znati-odrediti-granice-u-odgoju/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<heading4>
 Plači koliko te volja!
</heading4>
<para>
Koliko god vas plakanje vaše dječice izbacuje iz takta ili ga ne volite, dopustite djetetu da se pošteno isplače. Dječje emocije se razlikuju od emocija odraslih. One su jednostavne i spontane, vrlo snažne i preplavljujuće i u većini slučajeva kratko traju. Nakon što se dijete smiri, obavezno porazgovarajte o razlozima zbog kojih je dijete pustilo suzu. Bit će lakše, i vama i njemu!
</para>
<heading4>
 Pitaj što hoćeš!
</heading4>
<para>
Opće je poznato da s djecom dolazi i bezbroj pitanja koje oni neumorno postavljaju. Neka od tih pitanja roditelje nasmiju do suza, a neka stvore grč u želudcu. Kakva god pitanja postavljali, potrudite se da djeca na ista dobiju odgovor. Zapamtite, djeca su mali istraživači i zanima ih sve što se oko njih događa, stoga, odvojite vrijeme za klince i provedite ga razgovarajući i odgovarajući na pitanja.
</para>
<heading4>
 Pokaži strah ako se bojiš!
</heading4>
<para>
Dok su mala, djeca se boje svega. Doktora, životinja, nepoznatih ljudi... Nemojte misliti da su zbog toga manje socijalno inteligentna. To je samo jedna od faza kroz koju djeca moraju proći. Otvoreno i iskreno s djetetom porazgovarajte o njegovim strahovima i dajte mu do znanja da ste uz njega.
</para>
<heading4>
 Viči najjače što možeš!
</heading4>
<para>
Ne sputavajte dijete u pokazivanju njegovih "stanja" u kojima se nalazi. Pustite ga da u trgovini pjeva na sav glas ili da vrišti od sreće u parku kad ugleda slatkog psića. Kad odraste, neće imati priliku biti toliko neopterećen i "slobodan".
</para>
<heading4>
 Budi ljut i ljubomoran!
</heading4>
<para>
Bez obzira na to što ljubomora i ljutnja spadaju u negativne i nepoželjne emocije, djeca ih imaju pravo ispoljavati. Na vama je samo da ih držite pod kontrolom i da ne dopustite da one prerastu u dugoročni problem.
</para>
<heading4>
 Imaj tajne!
</heading4>
<para>
Što će djeca biti starija, to će rasti njihova potreba za privatnošću. Naravno da kao roditelj morate znati što se događa s vašim djetetom, što ga muči, s kime se druži itd. ali nemojte u tome pretjerivati. Povjerenje koje vam dijete pokloni od neprocjenjive je važnosti, stoga nemojte ga zbog jedne obične male znatiželje u sekundi izgubiti.
</para>
<heading4>
 Slobodno reci "ne"
</heading4>
<para>
Iako većina roditelja ne voli čuti riječ "ne" iz djetetovih usta, roditelj mora naučiti "živjeti" s tim. Prije nego što krenete u raspravu, promislite je li vam dijete s razlogom odlučilo reći "ne". Pokušajte se naći na pola puta i na lijep način objasnite djetetu zašto bi bilo dobro da napravi ono što ste ga zamolili.
</para>
<heading4>
 Radi greške!
</heading4>
<para>
Svatko od nas ima svoje dobre i loše strane. Zašto onda očekujemo od djeteta da bude savršeno i da nikada ne griješi? Upamtite, na vlastitim greškama djeca najbolje i najbrže uče. Stoga ih zbog sitnih grešaka nemojte prozivati.</para>

TOP 8 stvari koje djetetu nikada ne biste trebali zabranjivati Većina psihologa smatra da kad je u pitanju odgoj djece, granice moraju postojati i treba ih se držati jer smiruju dijete i daju mu osjećaj sigurnosti. Međutim, praksa je pokazala da postavljanje granica u nekim stvarima može izazvati i suprotan učinak tj. kod djeteta može izazvati osjećaj nesigurnosti. Donosimo vam stoga nekoliko stvari tj. situacija koje djetetu nikako ne biste trebali zabranjivati. Možda će mu to biti najbolji poklon koji je ikad dobio od svojih roditelja.

   
      
   


   Plači koliko te volja!


Koliko god vas plakanje vaše dječice izbacuje iz takta ili ga ne volite, dopustite djetetu da se pošteno isplače. Dječje emocije se razlikuju od emocija odraslih. One su jednostavne i spontane, vrlo snažne i preplavljujuće i u većini slučajeva kratko traju. Nakon što se dijete smiri, obavezno porazgovarajte o razlozima zbog kojih je dijete pustilo suzu. Bit će lakše, i vama i njemu!


   Pitaj što hoćeš!


Opće je poznato da s djecom dolazi i bezbroj pitanja koje oni neumorno postavljaju. Neka od tih pitanja roditelje nasmiju do suza, a neka stvore grč u želudcu. Kakva god pitanja postavljali, potrudite se da djeca na ista dobiju odgovor. Zapamtite, djeca su mali istraživači i zanima ih sve što se oko njih događa, stoga, odvojite vrijeme za klince i provedite ga razgovarajući i odgovarajući na pitanja.


   Pokaži strah ako se bojiš!


Dok su mala, djeca se boje svega. Doktora, životinja, nepoznatih ljudi... Nemojte misliti da su zbog toga manje socijalno inteligentna. To je samo jedna od faza kroz koju djeca moraju proći. Otvoreno i iskreno s djetetom porazgovarajte o njegovim strahovima i dajte mu do znanja da ste uz njega.


   Viči najjače što možeš!


Ne sputavajte dijete u pokazivanju njegovih "stanja" u kojima se nalazi. Pustite ga da u trgovini pjeva na sav glas ili da vrišti od sreće u parku kad ugleda slatkog psića. Kad odraste, neće imati priliku biti toliko neopterećen i "slobodan".


   Budi ljut i ljubomoran!


Bez obzira na to što ljubomora i ljutnja spadaju u negativne i nepoželjne emocije, djeca ih imaju pravo ispoljavati. Na vama je samo da ih držite pod kontrolom i da ne dopustite da one prerastu u dugoročni problem.


   Imaj tajne!


Što će djeca biti starija, to će rasti njihova potreba za privatnošću. Naravno da kao roditelj morate znati što se događa s vašim djetetom, što ga muči, s kime se druži itd. ali nemojte u tome pretjerivati. Povjerenje koje vam dijete pokloni od neprocjenjive je važnosti, stoga nemojte ga zbog jedne obične male znatiželje u sekundi izgubiti.


   Slobodno reci "ne"


Iako većina roditelja ne voli čuti riječ "ne" iz djetetovih usta, roditelj mora naučiti "živjeti" s tim. Prije nego što krenete u raspravu, promislite je li vam dijete s razlogom odlučilo reći "ne".  Pokušajte se naći na pola puta i na lijep način objasnite djetetu zašto bi bilo dobro da napravi ono što ste ga zamolili.


   Radi greške!


Svatko od nas ima svoje dobre i loše strane.  Zašto onda očekujemo od djeteta da bude savršeno i da nikada ne griješi? Upamtite, na vlastitim greškama djeca najbolje i najbrže uče. Stoga ih zbog sitnih grešaka nemojte prozivati. Petra Majetić 

plakanje_pixabay

TOP 8 stvari koje djetetu nikada ne biste trebali zabranjivati

<para>Radi se o fiziološkom stanju te u najvećem broju slučajeva bebe uspješno prevladavaju žuticu, bez većih problema ili trajnih posljedica. Roditelji su uvijek zabrinuti i žele znati više o žutici, pa donosimo pet ključnih pitanja i odgovora koji će ih informirati, ali i umiriti.
</para>
<heading4>Zašto se novorođenčad rađa sa žuticom?</heading4>
<para>
Žutica se javlja kada se u bebinu krvotoku nalazi povišena razina bilirubina - žutog pigmenta koji nastaje kao posljedica i nusprodukt raspadanja eritrocita. Iz organizma se izlučuje kroz jetru, odnosno putem žući. Kod nerođenih ili novorođenih beba, jetra ponekad ne funkcionira od početka u punom zamahu i zrelosti, pa je posljedica nakupljanje bilirubina u krvi, odnosno žutica.</para>
<para>Vrlo, vrlo rijetko žutica može biti uzrokovana drugim problemima, poput unutarnjeg krvarenja, infekcije ili nepravilnostima u funkcioniranju crvenih krvnih zrnaca, ali liječnički tim će odmah po dijagnozi isključiti moguće druge uzroke.</para>
<para>Neke dojene bebe žuticu razviju nakon prvog tjedna života. Radi se o patološkoj žutici zbog nepodudarnost Rh faktora i krvne grupe majke i djeteta.
</para>
<heading4>Najpouzdaniji znak je žutilo kože i bjeloočnica</heading4>
<para>
Žutilo kože najčešće je na prvi pogled očito, no ponekad beba nije naočigled žuta, već se žutilo javlja po laganom pritisku na čelo ili nos. Žutilo je slabije vidljivo na koži izrazito tamnoputih beba. Zato je svako novorođenče pažljivo pregledano i promatrano u bolnici te ga roditelji trebaju promatrati u prvom i drugom tjednu života kod kuće, kako se žutica ne bi javila naknadno, s prvim dojenjima. Naime, razine bilirubina u bebinoj krvi dosežu vrhunac između trećeg i sedmog dana života.</para>
<para>Novorođenče bi svakako trebalo odvesti liječniku i testirati bilirubin u krvi i u slučaju da beba ne vrši normalno veliku i malu nuždu, odnosno ako roditelji primijete da pelena nije mokra između hranjenja. Isto tako, ako beba ne jede dobro ili ne dobiva na težini, ako je izuzetno iritabilna i neutješno plače, te ju se nikako ne može umiriti i utješiti.
</para>
<heading4>Žutica se češće javlja i predstavlja ozbiljniji problem kod nedonoščadi</heading4>
<para>
Bebe rođene prije termina (posebno one rođene prije 37. tjedna), pa čak i samo tjedan ili dva prije termina, u 80% slučajeva se rađaju sa žuticom. Njihova jetra još nije dovoljno sazrela da filtrira bilirubin iz organizma.</para>
<para>Blizanačke trudnoće u većem broju slučajeva završavaju preuranjenim porodom, pa su blizanci i pod većim rizikom od rođenja sa žuticom.
</para>
<heading4>Većina slučajeva ne zahtijeva nikakvo posebno liječenje</heading4>
<para>
S obzirom da organizam sam regulira filtriranje bilirubina, većina novorođenčadi nije podvrgnuta nikakvom posebnom liječenju, ali je pod intenzivnijim promatranjem. Unutar dva tjedna, razine bilirubina trebale bi se samoregulirati.</para>
<para>U rijetkim slučajevima, bilirubin može skočiti na tako visoke razine da postaje toksičan i utječe nepovoljno na razvoj mozga, pa je stoga vrlo važno da liječnici odmah dijagnosticiraju žuticu i prate razine bilirubina u krvi. Kada se dogodi toksičnost bilirubinom, primjenjuju se posebne UV zrake koje penetriraju kroz kožu i pomažu razgraditi bilirubin u krvi. Tijekom fototerapije, beba je samo u pelenicama i leži u krevetiću, a postupak se primjenjuje do dva dana. Neka nedonoščad ostat će i nešto više dana na terapiji.
</para>
<heading4>Kod žutice su vrlo važni redoviti pregledi</heading4>
<para>
Beba rođena sa žuticom otpušta se iz bolnice za dva dana, ali je nužno doći ponovno na pregled za maksimalno tri dana kako bi se isključilo divljanje bilirubina u krvi do razine toksičnosti.
</para>
<para>Roditelji trebaju biti oprezni i dobro promatrati bebu te liječniku ukazati na sve druge simptome koje su primijetili (beba ne jede, ne mokri redovito, izuzetno je nemirna i konstantno plače i slično).</para>

Žutica kod novorođenčadi: zašto se javlja i što roditelji trebaju znati? Prema nekim statistikama, čak 50-70% beba rađa se sa žuticom, odnosno žutilom kože i bjeloočnica (sluznice). Radi se o fiziološkom stanju te u najvećem broju slučajeva bebe uspješno prevladavaju žuticu, bez većih problema ili trajnih posljedica. Roditelji su uvijek zabrinuti i žele znati više o žutici, pa donosimo pet ključnih pitanja i odgovora koji će ih informirati, ali i umiriti.

Zašto se novorođenčad rađa sa žuticom?

Žutica se javlja kada se u bebinu krvotoku nalazi povišena razina bilirubina - žutog pigmenta koji nastaje kao posljedica i nusprodukt raspadanja eritrocita. Iz organizma se izlučuje kroz jetru, odnosno putem žući. Kod nerođenih ili novorođenih beba, jetra ponekad ne funkcionira od početka u punom zamahu i zrelosti, pa je posljedica nakupljanje bilirubina u krvi, odnosno žutica.
Vrlo, vrlo rijetko žutica može biti uzrokovana drugim problemima, poput unutarnjeg krvarenja, infekcije ili nepravilnostima u funkcioniranju crvenih krvnih zrnaca, ali liječnički tim će odmah po dijagnozi isključiti moguće druge uzroke.
Neke dojene bebe žuticu razviju nakon prvog tjedna života. Radi se o patološkoj žutici zbog nepodudarnost Rh faktora i krvne grupe majke i djeteta.

Najpouzdaniji znak je žutilo kože i bjeloočnica

Žutilo kože najčešće je na prvi pogled očito, no ponekad beba nije naočigled žuta, već se žutilo javlja po laganom pritisku na čelo ili nos. Žutilo je slabije vidljivo na koži izrazito tamnoputih beba. Zato je svako novorođenče pažljivo pregledano i promatrano u bolnici te ga roditelji trebaju promatrati u prvom i drugom tjednu života kod kuće, kako se žutica ne bi javila naknadno, s prvim dojenjima. Naime, razine bilirubina u bebinoj krvi dosežu vrhunac između trećeg i sedmog dana života.
Novorođenče bi svakako trebalo odvesti liječniku i testirati bilirubin u krvi i u slučaju da beba ne vrši normalno veliku i malu nuždu, odnosno ako roditelji primijete da pelena nije mokra između hranjenja. Isto tako, ako beba ne jede dobro ili ne dobiva na težini, ako je izuzetno iritabilna i neutješno plače, te ju se nikako ne može umiriti i utješiti.

Žutica se češće javlja i predstavlja ozbiljniji problem kod nedonoščadi

Bebe rođene prije termina (posebno one rođene prije 37. tjedna), pa čak i samo tjedan ili dva prije termina, u 80% slučajeva se rađaju sa žuticom. Njihova jetra još nije dovoljno sazrela da filtrira bilirubin iz organizma.
Blizanačke trudnoće u većem broju slučajeva završavaju preuranjenim porodom, pa su blizanci i pod većim rizikom od rođenja sa žuticom.

Većina slučajeva ne zahtijeva nikakvo posebno liječenje

S obzirom da organizam sam regulira filtriranje bilirubina, većina novorođenčadi nije podvrgnuta nikakvom posebnom liječenju, ali je pod intenzivnijim promatranjem. Unutar dva tjedna, razine bilirubina trebale bi se samoregulirati.
U rijetkim slučajevima, bilirubin može skočiti na tako visoke razine da postaje toksičan i utječe nepovoljno na razvoj mozga, pa je stoga vrlo važno da liječnici odmah dijagnosticiraju žuticu i prate razine bilirubina u krvi. Kada se dogodi toksičnost bilirubinom, primjenjuju se posebne UV zrake koje penetriraju kroz kožu i pomažu razgraditi bilirubin u krvi. Tijekom fototerapije, beba je samo u pelenicama i leži u krevetiću, a postupak se primjenjuje do dva dana. Neka nedonoščad ostat će i nešto više dana na terapiji.

Kod žutice su vrlo važni redoviti pregledi

Beba rođena sa žuticom otpušta se iz bolnice za dva dana, ali je nužno doći ponovno na pregled za maksimalno tri dana kako bi se isključilo divljanje bilirubina u krvi do razine toksičnosti.

Roditelji trebaju biti oprezni i dobro promatrati bebu te liječniku ukazati na sve druge simptome koje su primijetili (beba ne jede, ne mokri redovito, izuzetno je nemirna i konstantno plače i slično). Jelena Kovačić 

Newborn baby breastfeeding after birth.

Žutica kod novorođenčadi: zašto se javlja i što roditelji trebaju znati?

<para>Fidget Spinners su i u Hrvatskoj trenutno najpopularnija igračka i može ih se kupiti na svakom koraku. Od štandova na tržnicama pa do trgovina s dječjim asortimanom.</para>
<para>Do sad se pisalo samo o pozitivnim učincima igračke. Dječji prstići zaposleni su fizičkom igračkom umjesto skrolanjem po ekranima pametnih telefona i tableta. Spinner im pomaže vježbati finu motoriku, potiče radoznalost kada ga pokušavaju vrtjeti na raznim površinama i omogućuje djeci antistresnu terapiju, odnosno vrijeme u jednostavnoj aktivnosti uz koju mogu malo predahnuti i jednostavno se prepustiti toj jednostavnoj radnji i mirovanju.</para>
<para>Međutim, rijetko tko od nas provjerava proizvođača igračke i sastavne dijelove, odnosno njezinu sigurnost, posebno kad su u pitanju jako mala djeca. Prijavljeno je više slučajeva otkidanja manjih metalnih dijelova i gušenja, pa se igračkom odmah pozabavilo udruženje za sigurnost igračaka - <emphasis>World Against Toys Causing Harm</emphasis>. U svome priopćenju upozoravaju roditelje na opasnosti od gušenja. Iako na prvi pogled igračka izgleda kompaktno, čini se kako se sitni dijelovi ipak mogu otkinuti i završiti u dušniku.</para>
<para>
 <emphasis>Consumer Product Safety Commission</emphasis>
 savjetuje roditelje da ne dozvoljavaju djeci Fidget Spinnere stavljati u usta.</para>
<para>Prodavači i distributeri trebali bi jasno naznačiti da igračka nije za djecu mlađu od 3 godine i da predstavlja rizik od gušenja. Inicijalno je igračka i bila namijenjena djeci starijoj od 12 godina, no tržište je podivljalo i igračku vrte već dvogodišnjaci.</para>
<para>Zbog svega navedenog, Fidget Spinner je trenutno na listi najpopularnijih igračaka, ali i na listi top 10 opasnih igračaka za malu djecu.</para>
<para>Ako imate Spinnere u svom domu, dobro ih pregledajte i podsjećajte djecu da ih nikada ne stavljaju u usta.</para>
<para> </para>

Fidget Spinners - izuzetno zabavni, ali i opasni zbog rizika od gušenja Svako toliko pojavi se neka igračka koja zaludi djecu diljem svijeta i njezina popularnost generira ogromne zarade, medijsku pompu i hiperprodukciju. Fidget Spinners su i u Hrvatskoj trenutno najpopularnija igračka i može ih se kupiti na svakom koraku. Od štandova na tržnicama pa do trgovina s dječjim asortimanom.
Do sad se pisalo samo o pozitivnim učincima igračke. Dječji prstići zaposleni su fizičkom igračkom umjesto skrolanjem po ekranima pametnih telefona i tableta. Spinner im pomaže vježbati finu motoriku, potiče radoznalost kada ga pokušavaju vrtjeti na raznim površinama i omogućuje djeci antistresnu terapiju, odnosno vrijeme u jednostavnoj aktivnosti uz koju mogu malo predahnuti i jednostavno se prepustiti toj jednostavnoj radnji i mirovanju.
Međutim, rijetko tko od nas provjerava proizvođača igračke i sastavne dijelove, odnosno njezinu sigurnost, posebno kad su u pitanju jako mala djeca. Prijavljeno je više slučajeva otkidanja manjih metalnih dijelova i gušenja, pa se igračkom odmah pozabavilo udruženje za sigurnost igračaka - World Against Toys Causing Harm. U svome priopćenju upozoravaju roditelje na opasnosti od gušenja. Iako na prvi pogled igračka izgleda kompaktno, čini se kako se sitni dijelovi ipak mogu otkinuti i završiti u dušniku.

   Consumer Product Safety Commission
   savjetuje roditelje da ne dozvoljavaju djeci Fidget Spinnere stavljati u usta.
Prodavači i distributeri trebali bi jasno naznačiti da igračka nije za djecu mlađu od 3 godine i da predstavlja rizik od gušenja. Inicijalno je igračka i bila namijenjena djeci starijoj od 12 godina, no tržište je podivljalo i igračku vrte već dvogodišnjaci.
Zbog svega navedenog, Fidget Spinner je trenutno na listi najpopularnijih igračaka, ali i na listi top 10 opasnih igračaka za malu djecu.
Ako imate Spinnere u svom domu, dobro ih pregledajte i podsjećajte djecu da ih nikada ne stavljaju u usta.
  Jelena Kovačić 

fidget-spinner-pixabay

Fidget Spinners - izuzetno zabavni, ali i opasni zbog rizika od gušenja

<para>Takve situacije jednostavno ne možemo izbjeći i na njih se moramo naviknuti.<ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/otpornost-djece-stres-izgradite-pomocu-20-ucinkovitih-metoda/"> Što prije naučimo s njima živjeti</ulink>, lakše ćemo se s njima i nositi. Izdvojili smo šest najčešćih stresnih situacija kroz koje s vremenom prolaze svi roditelji i djeca, ali i naveli primjere kako se s njima nositi.
</para>
<heading4>
 Dijete ne prestaje plakati
</heading4>
<para>
Ako dijete uporno plače, možete pokušati sljedeće:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>lagano ga poljuljajte, privinite ga uz sebe i mazite, pjevušite mu, umotajte ga u omiljenu dekicu</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>uključite neki ravnomjerni šum ili buku (npr. sušilo za kosu ili usisivač)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>prošetajte ga ili provozajte automobilom</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading4>
 Dijete neće raditi ono što vi želite
</heading4>
<para>
Za početak, ne tražite krivca u djetetu i pokušajte pronaći razlog. Je li dobro razumjelo ono što ste od njega zatražili, možda ste previsoko podigli ljestvicu. Kad nešto tražite, formulirajte zahtjev na pozitivan način. Primjerice, bolje je reći: "Molim te, budi miran!" nego "Ne pravi tu nepodnošljivu buku".
</para>
<heading4>
 Uvijek je svađa u zraku
</heading4>
<para>
Većina roditelja se ne osjeća dobro ako se djeca prepiru. Međutim, u prepirkama djeca zapravo uče kako izlaziti na kraj s međusobnim razlikama. Njihove svađe ne traju dugo i ubrzo se ponovno igraju kao da se ništa nije dogodilo. Ako smatrate da se morate umiješati, porazgovarajte s djetetom, ali nemojte tražiti krivca.
</para>
<heading4>
 Neće u krevet
</heading4>
<para>
Većina klinaca smatra da će odlaskom u krevet propustiti nešto veliko i spektakularno ili je pak željno roditelja, pa pokušava što duže biti uz njih. Stoga:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>dopustite djeci da se opuste na kraju dana i upozorite ih unaprijed da se približava vrijeme za spavanje</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>pokušajte odlazak u krevet učiniti ugodnijim, npr. čitanjem priča</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>dajte im da se malo igraju</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>zapitajte se jeste li dovoljno vremena posvetili djetetu tijekom dana</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>imajte na umu da se djeca razlikuju po tome koliko im je sna potrebno</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading4>
 Dijete ima napadaje bijesa 
</heading4>
<para>
Djeca imaju snažne osjećaje i teško ih kontroliraju, pa se ponekad događa da ih pokazuju na nezgodan i roditelju neprihvatljiv način. Svejedno, pokušajte ostati mirni te nastojte izbjegavati situacije koje izazivaju napadaje bijesa.
</para>
<heading4>
 Neraspoloženo je i uvijek spremno za svađu
</heading4>
<para>
Puno roditelja tako vide svoje tinejdžere jer se u toj dobi uči izlaziti na kraj sa snažnim osjećajima, a i to je vrijeme kada se preispituju različita mišljenja i stavovi. Pokažite im da razumijete kako se osjećaju i da ste tu da im pomognete ako to oni žele.</para>
<para> </para>

Šest najčešćih stresnih situacija kroz koje prolaze djeca i roditelji Idealni roditelji, idealna djeca, uvijek blistava kuća, savršen brak - ne postoje. Ali zato postoji bezbroj stresnih situacija kroz koje, htjeli ili ne htjeli moraju proći i veliki i mali. Takve situacije jednostavno ne možemo izbjeći i na njih se moramo naviknuti. Što prije naučimo s njima živjeti, lakše ćemo se s njima i nositi. Izdvojili smo šest najčešćih stresnih situacija kroz koje s vremenom prolaze svi roditelji i djeca, ali i naveli primjere kako se s njima nositi.


   Dijete ne prestaje plakati


Ako dijete uporno plače, možete pokušati sljedeće:


   
      lagano ga poljuljajte, privinite ga uz sebe i mazite, pjevušite mu, umotajte ga u omiljenu dekicu
   
   
      uključite neki ravnomjerni šum ili buku (npr. sušilo za kosu ili usisivač)
   
   
      prošetajte ga ili provozajte automobilom
   


   Dijete neće raditi ono što vi želite


Za početak, ne tražite krivca u djetetu i pokušajte pronaći razlog. Je li dobro razumjelo ono što ste od njega zatražili, možda ste previsoko podigli ljestvicu. Kad nešto tražite, formulirajte zahtjev na pozitivan način. Primjerice, bolje je reći: "Molim te, budi miran!" nego "Ne pravi tu nepodnošljivu buku".


   Uvijek je svađa u zraku


Većina roditelja se ne osjeća dobro ako se djeca prepiru. Međutim, u prepirkama djeca zapravo uče kako izlaziti na kraj s međusobnim razlikama. Njihove svađe ne traju dugo i ubrzo se ponovno igraju kao da se ništa nije dogodilo. Ako smatrate da se morate umiješati, porazgovarajte s  djetetom, ali nemojte tražiti krivca.


   Neće u krevet


Većina klinaca smatra da će odlaskom u krevet propustiti nešto veliko i spektakularno ili je pak željno roditelja, pa pokušava što duže biti uz njih. Stoga:


   
      dopustite djeci da se opuste na kraju dana i upozorite ih unaprijed da se približava vrijeme za spavanje
   
   
      pokušajte odlazak u krevet učiniti ugodnijim, npr. čitanjem priča
   
   
      dajte im da se malo igraju
   
   
      zapitajte se jeste li dovoljno vremena posvetili djetetu tijekom dana
   
   
      imajte na umu da se djeca razlikuju po tome koliko im je sna potrebno
   


   Dijete ima napadaje bijesa 


Djeca imaju snažne osjećaje i teško ih kontroliraju, pa se ponekad događa da ih pokazuju na nezgodan i roditelju neprihvatljiv način. Svejedno, pokušajte ostati mirni te nastojte izbjegavati situacije koje izazivaju napadaje bijesa.


   Neraspoloženo je i uvijek spremno za svađu


Puno roditelja tako vide svoje tinejdžere jer se u toj dobi uči izlaziti na kraj sa snažnim osjećajima, a i to je vrijeme kada se preispituju različita mišljenja i stavovi. Pokažite im da razumijete kako se osjećaju i da ste tu da im pomognete ako to oni žele.
  Petra Majetić 

djecak_pixabay

Šest najčešćih stresnih situacija kroz koje prolaze djeca i roditelji

<para>U više navrata dokazano je da igranje zbližava djecu i roditelje. Ako se bavite s djetetom, veća je vjerojatnost da će dijete rasti s osjećajem sigurnosti i povjerenja u vas i svoju okolinu, a to će mu pomoći da izraste u sretno dijete.</para>
<para>Isto tako, djeca s kojom se roditelji bave bolje napreduju u svom psihomotornom razvoju. S obzirom na to da smo već pisali o tome<ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/kako-se-igrati-s-bebama-starosti-0-12-mjeseci-i-stimulirati-njihov-psihomotorni-razvoj/"> kako se igrati s bebama od 0-12 mjeseci,</ulink> u nastavku vam donosimo ideje za igranje s bebicama od prve do druge godine života. Igre su podijeljene u tri kategorije: energetske, kreativne i popularne, pa izaberite koje od njih najbolje odgovaraju vama i vašem mališanu.
</para>
<heading4>
 Energetske igre
</heading4>
<para>
→ Budite smiješni. Gegajte se po kuhinji, okrenite se oko sebe nekoliko puta, dodirnite vrhove papuča i na kraju otrčite u dnevni boravak.</para>
<para>→ Pustite neku glazbu i plešite s djetetom.
</para>
<para>→ Tražite od svog djeteta da miče ramenima dok vi ne kažete "Stop". Ako dijete može reći "Stop", zamijenite uloge.</para>
<para>→ Organizirajte "tečaj" svladavanja prepreka. U jednoj prostoriji razmjestite jastuke da se dijete po njima penje, kartonske kutije da se kroz njih provlači i stol da se pod njega zavlači.</para>
<para>→ Igrajte se s djetetom u parku. Djelomično se sakrijte iza stabla, a dijete neka vas traži. Potičite ga i da šeće od vas do vašeg partnera, postepeno povećavajući udaljenost.
</para>
<heading4>
 Popularne igre
</heading4>
<para>
→ Glumite. Pretvarajte se da pijete čaj s vašim djetetom ili liječite lutku, glumeći doktora.</para>
<para>→ Sortiranje. Možete igrati igru "Nađi me", a kada nađete neki predmet (primjerice medvjedića), tražite od djeteta da nađe i drugog medvjedića. Nastavite i s drugim pitanjima poput: "Možeš li naći jabuku, lutku, autić i dr.?"</para>
<para>→ Dijete najbolje uči govoriti slušajući iste riječi. Pokažite mu npr. krevet i recite: "To je krevet". Zatim pokažite na ormar i recite: "To je..." potičući dijete da završi započetu rečnicu ako može.</para>
<para>→ Donošenje. Dajte djetetu posudu i tražite da vam donese različite stvari iz različitih prostorija u kući.
</para>
<heading4>
 Kreativne igre
</heading4>
<para>
→ Stavite mlaku vodu u posudu i dajte djetetu da eksperimentira s ulijevanjem i izlijevanjem vode u različite posude.</para>
<para>→ Napunite posude čistim pijeskom pa neka ga dijete propušta kroz sito, dodajte i malo vode da može praviti "kolače".</para>
<para>→ "Upoznajte" dijete s plastelinom i pokažite mu što sve može s njime raditi.</para>
<para>Igrajte se sa svojim najdražima, uživajte u igri i djetetu i ne zaboravite da ste i vi nekad bili dijete.</para>

Kako se igrati s bebama starosti 12-24 mjeseci i stimulirati njihov psihomotorni razvoj? Svakom djetetu, bez obzira na to koliko godina imalo, osim hrane i njege, potreban je i nježan dodir, tepanje i zajedničko uživanje u igri s roditeljima, i to od najranije dobi. U više navrata dokazano je da igranje zbližava djecu i roditelje. Ako se bavite s djetetom, veća je vjerojatnost da će dijete rasti s osjećajem sigurnosti i povjerenja u vas i svoju okolinu, a to će mu pomoći da izraste u sretno dijete.
Isto tako, djeca s kojom se roditelji bave bolje napreduju u svom psihomotornom razvoju. S obzirom na to da smo već pisali o tome kako se igrati s bebama od 0-12 mjeseci, u nastavku vam donosimo ideje za igranje s bebicama od prve do druge godine života. Igre su podijeljene u tri kategorije: energetske, kreativne i popularne, pa izaberite koje od njih najbolje odgovaraju vama i vašem mališanu.


   Energetske igre


→ Budite smiješni. Gegajte se po kuhinji, okrenite se oko sebe nekoliko puta, dodirnite vrhove papuča i na kraju otrčite u dnevni boravak.
→ Pustite neku glazbu i plešite s djetetom.

→ Tražite od svog djeteta da miče ramenima dok vi ne kažete "Stop". Ako dijete može reći "Stop", zamijenite uloge.
→ Organizirajte "tečaj" svladavanja prepreka. U jednoj prostoriji razmjestite jastuke da se dijete po njima penje, kartonske kutije da se kroz njih provlači i stol da se pod njega zavlači.
→ Igrajte se s djetetom u parku. Djelomično se sakrijte iza stabla, a dijete neka vas traži. Potičite ga i da šeće od vas do vašeg partnera, postepeno povećavajući udaljenost.


   Popularne igre


→ Glumite. Pretvarajte se da pijete čaj s vašim djetetom ili liječite lutku, glumeći doktora.
→ Sortiranje. Možete igrati igru "Nađi me", a kada nađete neki predmet (primjerice medvjedića), tražite od djeteta da nađe i drugog medvjedića. Nastavite i s drugim pitanjima poput: "Možeš li naći jabuku, lutku, autić i dr.?"
→ Dijete najbolje uči govoriti slušajući iste riječi. Pokažite mu npr. krevet i recite: "To je krevet". Zatim pokažite na ormar i recite: "To je..." potičući dijete da završi započetu rečnicu ako može.
→ Donošenje. Dajte djetetu posudu i tražite da vam donese različite stvari iz različitih prostorija u kući.


   Kreativne igre


→ Stavite mlaku vodu u posudu i dajte djetetu da eksperimentira s ulijevanjem i izlijevanjem vode u različite posude.
→ Napunite posude čistim pijeskom pa neka ga dijete propušta kroz sito, dodajte i malo vode da može praviti "kolače".
→ "Upoznajte" dijete s plastelinom i pokažite mu što sve može s njime raditi.
Igrajte se sa svojim najdražima, uživajte u igri i djetetu i ne zaboravite da ste i vi nekad bili dijete. Petra Majetić 

dijete_pixabay

Kako se igrati s bebama starosti 12-24 mjeseci i stimulirati njihov psihomotorni razvoj?

<para>
 Serklaža je kružni sintetski šav oko grlića maternice kako bi se spriječilo prijevremeno otvaranje i porod, a uz njega je obavezno strogo mirovanje trudnice.</para>
<para>Kada ginekolog primijeti i izmjeri pojačano širenje grlića, obično se prvo odlučuje na terapiju lijekovima laksativima i savjetuje strogo mirovanje te izbjegavanje stresa. Ako se grlić sljedećih dva do tri tjedna nastavi proširivati, neki se liječnici odlučuju za serklažu. Umjesto serklaže, postoji i tretman lijekovima tokoliticima koji sprječavaju i zaustavljaju pojavu trudova uz redovite ginekološke kontrole i mjerenje dužine i oblika grlića maternice vaginalnom ultrazvučnom sondom.</para>
<para>Serklaža se najčešće izvodi kod trudnica kojima je dijagnosticirana i insuficijencija cerviksa, odnosno slabost grlića maternice zbog kojeg su imale jedan ili više gubitaka trudnoće u drugom tromjesečju. Slabost grlića maternice može dovesti do njegova otvaranja bez trudova, odnosno kontrakcija daleko prije termina poroda, nakon čega obično dolazi do pobačaja, spuštanja fetalne membrane u vaginalno područje, njezinog puknuća, preuranjenog poroda i najčešće gubitka djeteta.</para>
<para>Procedura postavljanja sintetskog konca oko grlića nije bolna za trudnicu. Postupak traje jedan do dva sata, uz spinalnu anesteziju i trudnica odmah može doma na mirovanje. Konac i šav se uklanjaju kada se približi termin poroda.
</para>
<heading2>Kako serklaža utječe na porod i zdravlje majke i bebe?</heading2>
<para>
Trudnice kojima je napravljena serklaža pod malim su rizikom od komplikacija. U rijetkim slučajevima može se dogoditi puknuće vodenjaka bez kontrakcija, upala plodovih ovoja i posteljice, mehaničko oštećenje cerviksa i pomicanje šava. U vrlo, vrlo rijetkim slučajevima može se dogoditi puknuće maternice na mjestu šava i sepsa, koje su opasne po život majke.</para>
<para>S obzirom da se serklaža najčešće radi u zadnjem tromjesečju, postupak nema neželjenih učinaka na razvoj bebe. Ipak, mogu se dogoditi neke komplikacije pri porodu - nemogućnost grlića maternice da se rasteže i otvara kod poroda kada je to nužno, infekcije grlića maternice koje mogu tijekom poroda zahvatiti i bebu, preuranjeni trudovi, puknuće fetalne membrane te mučnina i povraćanje izazvani anestezijom. Ove se nuspojave češće javljaju kod trudnica koje imaju ozbiljni i teški slučaj proširenja cerviksa te im je zahvat potreban po hitnom postupku.</para>
<para>Ukoliko vam je potrebna serklaža, imajte na umu da je njezin cilj zadržati vašu bebu što dulje u utrobi kako bi se razvijala na najboljem i najsigurnijem mogućem mjestu za nju. Serklaža neće imati nikakav utjecaj na vašu bebu, niti će ona išta osjetiti. Izborite se za informacije kod svog liječnika i pitajte sve što vas brine, umanjite stres, mirujte, radite redovito ginekološke preglede nakon serklaže i sve će biti u redu.</para>

Serklaža ili kružni šav oko grlića maternice je postupak koji sprječava preuranjeni porod Kada se grlić maternice počne otvarati prerano, obično na početku trećeg tromjesečja trudnoće, neki ginekolozi i opstetričari odlučuju se na postupak serklaže. 
   Serklaža je kružni sintetski šav oko grlića maternice kako bi se spriječilo prijevremeno otvaranje i porod, a uz njega je obavezno strogo mirovanje trudnice.
Kada ginekolog primijeti i izmjeri pojačano širenje grlića, obično se prvo odlučuje na terapiju lijekovima laksativima i savjetuje strogo mirovanje te izbjegavanje stresa. Ako se grlić sljedećih dva do tri tjedna nastavi proširivati, neki se liječnici odlučuju za serklažu. Umjesto serklaže, postoji i tretman lijekovima tokoliticima koji sprječavaju i zaustavljaju pojavu trudova uz redovite ginekološke kontrole i mjerenje dužine i oblika grlića maternice vaginalnom ultrazvučnom sondom.
Serklaža se najčešće izvodi kod trudnica kojima je dijagnosticirana i insuficijencija cerviksa, odnosno slabost grlića maternice zbog kojeg su imale jedan ili više gubitaka trudnoće u drugom tromjesečju. Slabost grlića maternice može dovesti do njegova otvaranja bez trudova, odnosno kontrakcija daleko prije termina poroda, nakon čega obično dolazi do pobačaja, spuštanja fetalne membrane u vaginalno područje, njezinog puknuća, preuranjenog poroda i najčešće gubitka djeteta.
Procedura postavljanja sintetskog konca oko grlića nije bolna za trudnicu. Postupak traje jedan do dva sata, uz spinalnu anesteziju i trudnica odmah može doma na mirovanje. Konac i šav se uklanjaju kada se približi termin poroda.

Kako serklaža utječe na porod i zdravlje majke i bebe?

Trudnice kojima je napravljena serklaža pod malim su rizikom od komplikacija. U rijetkim slučajevima može se dogoditi puknuće vodenjaka bez kontrakcija, upala plodovih ovoja i posteljice, mehaničko oštećenje cerviksa i pomicanje šava. U vrlo, vrlo rijetkim slučajevima može se dogoditi puknuće maternice na mjestu šava i sepsa, koje su opasne po život majke.
S obzirom da se serklaža najčešće radi u zadnjem tromjesečju, postupak nema neželjenih učinaka na razvoj bebe. Ipak, mogu se dogoditi neke komplikacije pri porodu - nemogućnost grlića maternice da se rasteže i otvara kod poroda kada je to nužno, infekcije grlića maternice koje mogu tijekom poroda zahvatiti i bebu, preuranjeni trudovi, puknuće fetalne membrane te mučnina i povraćanje izazvani anestezijom. Ove se nuspojave češće javljaju kod trudnica koje imaju ozbiljni i teški slučaj proširenja cerviksa te im je zahvat potreban po hitnom postupku.
Ukoliko vam je potrebna serklaža, imajte na umu da je njezin cilj zadržati vašu bebu što dulje u utrobi kako bi se razvijala na najboljem i najsigurnijem mogućem mjestu za nju. Serklaža neće imati nikakav utjecaj na vašu bebu, niti će ona išta osjetiti. Izborite se za informacije kod svog liječnika i pitajte sve što vas brine, umanjite stres, mirujte, radite redovito ginekološke preglede nakon serklaže i sve će biti u redu. Jelena Kovačić 

Happy pregnant woman talking with doctor

Serklaža ili kružni šav oko grlića maternice je postupak koji sprječava preuranjeni porod

<para>Znači da djecu očito dovoljno ne učimo suradnji s drugim ljudima, ljubaznom ponašanju, poštivanju, suosjećanju, upornosti, razumijevanju itd. Usto, nerijetko smo skloni objašnjavati kako se dobrota, razumijevanje za druge, poštenje danas više "ne isplati" čime jasno poručujemo djeci kakvo ponašanje očekujemo.
</para>
<heading4>
 Odgojni stil utječe na emocionalnu inteligenciju
</heading4>
<para>
Na emocionalnu inteligenciju može se značajno više utjecati nego na kognitivnu, odgojnim postupcima i učenjem, posebno u djetinjstvu, kada je dijete najspremnije i najsposobnije za učenje. Stručnjaci smatraju da je za razvoj emocionalne inteligencije djeteta bolji autoritativan odgoj gdje su jasne uloge roditelja i djeteta. Zna se što odlučuje roditelj, što je djetetova odgovornost i tko koga sluša. Za razvoj ove vrste inteligencije bolje je biti strog ali dosljedan nego preblag i prepopustljiv.
</para>
<heading4>
 Kako poticati razvoj socijalne inteligencije kod predškolske i školske djece?
</heading4>
<para>
→ Ne skrivajte probleme od djeteta i ne držite ga pod staklenim zvonom. Ne krijte, primjerice, od djeteta da se ne slažete s partnerom ili da se razvodite. Dijete to osjeća i vidi. Zato mu recite da je to vaš problem, da vam je žao zbog toga, da ono nije ništa krivo, da ne može pomoći te mu recite da ćete to riješiti. Ne prikrivajte da ste ostali bez posla ili da je netko u obitelji preminuo.</para>
<para>→ Učite dijete upornosti. Ne dopustite da odustane odmah nakon prvog neuspjelog pokušaja. Strpljivo ga potičite da bude ustrajan i dalje.</para>
<para>→ Nemojte pred djetetom izbjegavati govoriti o svojim nedostacima. Baš suprotno, istaknite svoje nedostatke jer će vas to učiniti bliskijima i povećati vaš autoritet.</para>
<para>→ Ne rješavajte djetetove problemčiće ako ih ono može riješiti i bez vaše pomoći. Ne pišite mu zadaće, ne uplićite se u njegove sukobe s drugom djecom. Radeći umjesto njega, poručujete mu da je nesposobno.</para>
<para>→ Potičite dijete da slobodno izrazi što osjeća, i ne objašnjavajte mu kako se ne bi trebalo tako osjećati. Osjećaje ne možemo birati, ali zato možemo izabrati način kako ćemo ih izražavati.</para>
<para>→ Dijete potičite u stvaranju i održavanju prijateljstava s drugom djecom te zahtijevajte uljudno ponašanje prema drugim ljudima.</para>
<para>→ Razvijajte optimističan, pozitivan stav prema životu i problemima. Optimizam se uči od roditelja. Za svaki problem, uvijek se nađe rješenje.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/pomognite-djeci-da-razviju-socijalnu-i-emocionalnu-inteligenciju/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Socijalna inteligencija kod djece: Kako je poticati i razvijati? Sve veći broj istraživanja potvrđuje da današnja djeca imaju sve viši kvocijent inteligencije dok su sve manje "emocionalno inteligentna." Što to znači? Znači da djecu očito dovoljno ne učimo suradnji s drugim ljudima, ljubaznom ponašanju, poštivanju, suosjećanju, upornosti, razumijevanju itd. Usto, nerijetko smo skloni objašnjavati kako se dobrota, razumijevanje za druge, poštenje danas više "ne isplati" čime jasno poručujemo djeci kakvo ponašanje očekujemo.


   Odgojni stil utječe na emocionalnu inteligenciju


Na emocionalnu inteligenciju može se značajno više utjecati nego na kognitivnu, odgojnim postupcima i učenjem, posebno u djetinjstvu, kada je dijete najspremnije i najsposobnije za učenje. Stručnjaci smatraju da je za razvoj emocionalne inteligencije djeteta bolji autoritativan odgoj gdje su jasne uloge roditelja i djeteta. Zna se što odlučuje roditelj, što je djetetova odgovornost i tko koga sluša. Za razvoj ove vrste inteligencije bolje je biti strog ali dosljedan nego preblag i prepopustljiv.


   Kako poticati razvoj socijalne inteligencije kod predškolske i školske djece?


→ Ne skrivajte probleme od djeteta i ne držite ga pod staklenim zvonom. Ne krijte, primjerice, od djeteta da se ne slažete s  partnerom ili da se razvodite. Dijete to osjeća i vidi. Zato mu recite da je to vaš problem, da vam je žao zbog toga, da ono nije ništa krivo, da ne može pomoći te mu recite da ćete to riješiti. Ne prikrivajte da ste ostali bez posla ili da je netko u obitelji preminuo.
→ Učite dijete upornosti. Ne dopustite da odustane odmah nakon prvog neuspjelog pokušaja. Strpljivo ga potičite da bude ustrajan i dalje.
→ Nemojte pred djetetom izbjegavati govoriti o svojim nedostacima. Baš suprotno, istaknite svoje nedostatke jer će vas to učiniti bliskijima i povećati vaš autoritet.
→ Ne rješavajte djetetove problemčiće ako ih ono može riješiti i bez vaše pomoći. Ne pišite mu zadaće, ne uplićite se u njegove sukobe s drugom djecom. Radeći umjesto njega, poručujete mu da je nesposobno.
→ Potičite dijete da slobodno izrazi što osjeća, i ne objašnjavajte mu kako se ne bi trebalo tako osjećati. Osjećaje ne možemo birati, ali zato možemo izabrati način kako ćemo ih izražavati.
→ Dijete potičite u stvaranju i održavanju prijateljstava s drugom djecom te zahtijevajte uljudno ponašanje prema drugim ljudima.
→ Razvijajte optimističan, pozitivan stav prema životu i problemima. Optimizam se uči od roditelja. Za svaki problem, uvijek se nađe  rješenje.

   
      
   
 Petra Majetić 

inteligencija_pixabay

Socijalna inteligencija kod djece: Kako je poticati i razvijati?

<para>Pred nama je ljeto i odlazak s djecom na more. Ako su već u dobi kad bi mogla naučiti plivati, ne oklijevajte, neka ovladaju ovim važnim umijećem u mjesecima koji dolaze kako bi bili plivači cijeli svoj život. Plivanje je veoma važno, kao preventiva u slučaju da se vaše dijete nađe u nepredviđenoj situaciji da mu prijeti utapanje. Znati plivati je i korak u svijet sasvim drugačijih mogućnosti nego ako ste neplivač, ono omogućuje bavljenje različitim sportovima u vodi, kao što su sinkronizirano plivanje, skokovi u vodu, vaterpolo. Plivanje je ujedno i druženje, iskorištavanje slobodnog vremena, jačanje samopouzdanja, te pozitivno utječe na psihosocijalni i fizički razvoj djeteta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 S koliko godina početi?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
S učenjem plivanja treba početi što ranije, pod uvjetom da dijete voli vodu i da se je ne boji. Načelno, djeca već s četiri do pet godina mogu započeti s učenjem ali nemojte očekivati da će u kratkom vremenu moći ispuniti zadatak za plivača početnika. Optimalno bi bilo da je dijete staro šest ili sedam godina. Sve je dakako individualno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Koliko dugo traje učenje?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ukoliko uključite dijete u organizirano učenje, ono će trajati 20-tak sati, u pravilu  jedan sat dnevno. U slučaju da ga učite sami, računajte na veći broj sati koji će biti potreban da dijete propliva.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Kako naučiti plivati?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prva faza je privikavanje na vodu. Nemojte biti razočarani ako dijete brzo ne propliva, najvažnije je da se prilagodi vodi i da se oslobodi  straha, te da uživa pri učenju. Brčkanje u plićaku i raznorazne igre su početak u kojem se dijete prilagođava na vodu i boravak u njemu dotad nepoznatom okruženju. Posebno kada dođete prvi puta na vodu ili more, uvijek je potrebno proći ove korake za bolji početak plivanja ili učenja plivanja. Važno je da osjeti vodu i na licu i oslobodi se nelagode. Umivanjem dijete uči kako zadržati dah i zatvoriti usta u doticaju s vodom. Kada je vaše dijete savladalo osnovne položaje u vodi vjerojatno ćete bez problema uz igru savladati i samu tehniku plivanja koja se sastoji od učenja plivanja nogama bez disanja, učenja plivanja nogama sa disanjem, učenja plivanja rukama bez disanja, učenja plivanja rukama sa disanjem, plivanje u koordinaciji rukama i nogama uz disanje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Gdje učiti plivati?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Najbolje bi bilo učiti dijete plivati u plitkom bazenu. Voda ne bi smjela biti dublja od razine prsiju djeteta. Bazen pruža optimalne uvjete kao što su stalna temperatura vode, ravno dno i površina bez valova. Ukoliko niste u toj mogućnosti, pokušajte u moru ili jezeru u plitkoj vodi. Izbjegavate duboki bazen ili prostor u moru s različitim dubinama. Izbjegavajte rijeke.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Škola plivanja
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na zagrebačkim bazenima Sportskog parka Mladost i na Bazenu Utrine, organizirana škola plivanja za djecu od 5 – 12 godina košta 350 kuna. Izvodi se svaki radni dan tri puta tjedno, jedan školski sat od 45 minuta. Cilj programa je da djeca nauče osnovne elemente plivanja, odnosno da ih se osposobi da vlastitom tehnikom otplivaju cijelu dužinu bazena (25 m). Program se odvija u malom bazenu. Nakon inicijalnog testiranja podijeljene su dvije grupe: potpuni početnici i oni koji su usvojili osnove plivačke vještine. Provode se vježbe za usvajanje plivačke vještine nakon čega slijedi tranzitivno testiranje nakon kojeg se može djecu preseliti iz grupe ovisno o napretku. Na zadnjem satu na kojem su prisutni i roditelji, provodi se finalno testiranje na kojem roditelji mogu dobiti informacije o nastavku edukacije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Što znači znati plivati?
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Da bi mogli reći da vaše dijete zna plivati, ono bi trebalo preplivati samostalno bilo kojom tehnikom najmanje 25 metara. Uz to je važno da zna skočiti u duboku vodu na noge, te iz okomitog položaja započeti plivanje. Obratite pažnju na taj zadatak jer je neznanje prelaska iz okomitog položaja u vodoravni položaj jedan od čestih uzroka utapanja. Često kažemo da je to „plivač početnik“. Za sigurno znanje plivanja dijete bi trebalo skočiti u duboku vodu na noge, te nakon toga preplivati samostalno 50 metara bilo kojom tehnikom da bi mogli reći da je plivač.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Dobrobiti plivanja za djecu
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Plivanje se smatra jednim od najkompletnijih oblika vježbanja, osnažuje mišiće cijelog tijela, podiže vitalnost  i jača kardiovaskularni sustav. Fizička aktivnost u vodi je od izuzetne važnosti za razvoj djeteta. Osim što blagotvorno utječe na cjelokupni razvoj djeteta, plivanjem se naročito jačaju pluća i srce, te razvija osjećaj koordinacije pokreta i samokontrole. Voda je idealan medij za djecu jer ostvaruje slobodu pokreta i osjećaj lakoće što je za djecu vrlo bitno. Osim toga, razvija bazičnu motoriku te doprinosi razvoju kognitivnih  sposobnosti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: © Microgen - fotolia</para>

Ovo ljeto naučite svoje dijete plivati Plivanje pozitivno utječe na psihosocijalni i fizički razvoj djeteta Pred nama je ljeto i odlazak s djecom na more. Ako su već u dobi kad bi mogla naučiti plivati, ne oklijevajte, neka ovladaju ovim važnim umijećem u mjesecima koji dolaze kako bi bili plivači cijeli svoj život. Plivanje je veoma važno, kao preventiva u slučaju da se vaše dijete nađe u nepredviđenoj situaciji da mu prijeti utapanje. Znati plivati je i korak u svijet sasvim drugačijih mogućnosti nego ako ste neplivač, ono omogućuje bavljenje različitim sportovima u vodi, kao što su sinkronizirano plivanje, skokovi u vodu, vaterpolo. Plivanje je ujedno i druženje, iskorištavanje slobodnog vremena, jačanje samopouzdanja, te pozitivno utječe na psihosocijalni i fizički razvoj djeteta.
   
   S koliko godina početi?
   
   
S učenjem plivanja treba početi što ranije, pod uvjetom da dijete voli vodu i da se je ne boji. Načelno, djeca već s četiri do pet godina mogu započeti s učenjem ali nemojte očekivati da će u kratkom vremenu moći ispuniti zadatak za plivača početnika. Optimalno bi bilo da je dijete staro šest ili sedam godina. Sve je dakako individualno.
   
   Koliko dugo traje učenje?
   
   
Ukoliko uključite dijete u organizirano učenje, ono će trajati 20-tak sati, u pravilu  jedan sat dnevno. U slučaju da ga učite sami, računajte na veći broj sati koji će biti potreban da dijete propliva.
   
   Kako naučiti plivati?
   
   
Prva faza je privikavanje na vodu. Nemojte biti razočarani ako dijete brzo ne propliva, najvažnije je da se prilagodi vodi i da se oslobodi  straha, te da uživa pri učenju. Brčkanje u plićaku i raznorazne igre su početak u kojem se dijete prilagođava na vodu i boravak u njemu dotad nepoznatom okruženju. Posebno kada dođete prvi puta na vodu ili more, uvijek je potrebno proći ove korake za bolji početak plivanja ili učenja plivanja. Važno je da osjeti vodu i na licu i oslobodi se nelagode. Umivanjem dijete uči kako zadržati dah i zatvoriti usta u doticaju s vodom. Kada je vaše dijete savladalo osnovne položaje u vodi vjerojatno ćete bez problema uz igru savladati i samu tehniku plivanja koja se sastoji od učenja plivanja nogama bez disanja, učenja plivanja nogama sa disanjem, učenja plivanja rukama bez disanja, učenja plivanja rukama sa disanjem, plivanje u koordinaciji rukama i nogama uz disanje.
   
   Gdje učiti plivati?
   
   
Najbolje bi bilo učiti dijete plivati u plitkom bazenu. Voda ne bi smjela biti dublja od razine prsiju djeteta. Bazen pruža optimalne uvjete kao što su stalna temperatura vode, ravno dno i površina bez valova. Ukoliko niste u toj mogućnosti, pokušajte u moru ili jezeru u plitkoj vodi. Izbjegavate duboki bazen ili prostor u moru s različitim dubinama. Izbjegavajte rijeke.
   
   Škola plivanja
   
   
Na zagrebačkim bazenima Sportskog parka Mladost i na Bazenu Utrine, organizirana škola plivanja za djecu od 5 – 12 godina košta 350 kuna. Izvodi se svaki radni dan tri puta tjedno, jedan školski sat od 45 minuta. Cilj programa je da djeca nauče osnovne elemente plivanja, odnosno da ih se osposobi da vlastitom tehnikom otplivaju cijelu dužinu bazena (25 m). Program se odvija u malom bazenu. Nakon inicijalnog testiranja podijeljene su dvije grupe: potpuni početnici i oni koji su usvojili osnove plivačke vještine. Provode se vježbe za usvajanje plivačke vještine nakon čega slijedi tranzitivno testiranje nakon kojeg se može djecu preseliti iz grupe ovisno o napretku. Na zadnjem satu na kojem su prisutni i roditelji, provodi se finalno testiranje na kojem roditelji mogu dobiti informacije o nastavku edukacije.
   
   Što znači znati plivati?
   
Da bi mogli reći da vaše dijete zna plivati, ono bi trebalo preplivati samostalno bilo kojom tehnikom najmanje 25 metara. Uz to je važno da zna skočiti u duboku vodu na noge, te iz okomitog položaja započeti plivanje. Obratite pažnju na taj zadatak jer je neznanje prelaska iz okomitog položaja u vodoravni položaj jedan od čestih uzroka utapanja. Često kažemo da je to „plivač početnik“. Za sigurno znanje plivanja dijete bi trebalo skočiti u duboku vodu na noge, te nakon toga preplivati samostalno 50 metara bilo kojom tehnikom da bi mogli reći da je plivač.
   
   Dobrobiti plivanja za djecu
   
   
Plivanje se smatra jednim od najkompletnijih oblika vježbanja, osnažuje mišiće cijelog tijela, podiže vitalnost  i jača kardiovaskularni sustav. Fizička aktivnost u vodi je od izuzetne važnosti za razvoj djeteta. Osim što blagotvorno utječe na cjelokupni razvoj djeteta, plivanjem se naročito jačaju pluća i srce, te razvija osjećaj koordinacije pokreta i samokontrole. Voda je idealan medij za djecu jer ostvaruje slobodu pokreta i osjećaj lakoće što je za djecu vrlo bitno. Osim toga, razvija bazičnu motoriku te doprinosi razvoju kognitivnih  sposobnosti.
 

Foto: © Microgen - fotolia M.G. 

Ovo ljeto naučite svoje dijete plivati

<para>mjeseca bebe počinju razvijati strah od nepoznatih ljudi, pa u prisustvu odraslih čija lica nisu mama, tata, braco, seka ili baka, mogu biti uznemirene, plačljive i intenzivno tražiti blizinu roditelja.</para>
<para>No neke bebe na jednak način reagiraju na "male ljude" svoje veličine, odnosno na druge bebe i malu djecu. To mamama nije drago jer bi željele da se njihove bebice od malena druže i imaju frendiće svoje dobi još dok su u pelenama.</para>
<para>Što se zapravo događa u tim malenim glavicama, kada odbijaju društvo drugih beba?</para>
<para>Osim straha od nepoznatih lica i pojava, mnoge bebe reagirat će negativno na druge bebe zbog toga što su pretjerano stimulirane. Bebe vrlo lagano i brzo postaju prestimulirane zato što nisu dovoljno zrele da "probave" sve informacije koje dobivaju putem osjetila - sve zvukove, boje, prizore, teksture...</para>
<para>Bebe mlađe od 6 mjeseci mogu negativno reagirati i zbog previše novih lica koje im dolaze preblizu, bez obzira radi li se o odraslim osobama ili drugim bebama.</para>
<para>A tu je i već spomenuti strah od nepoznatih osoba - instinktivna reakcija evolucijski ugrađena u svakog čovjeka. Taj strah tjera bebu da se drži u blizini mame baš u vrijeme kada počinje učiti kako se samostalno kretati. Ovaj instinkt omogućuje bebama da ne odlutaju predaleko od roditelja dok u narednim mjesecima istražuju svoju okolinu.</para>
<para>Stoga, ako primijetite da beba postaje razdražljiva i nervozna, vjerojatno joj je dosta druženja i prestimulirana je ili pak se boji neke nove situacije. Ono što je najbolje napraviti u tom trenutku je uzeti bebu u naručje i dati joj malo "odmora" od druženja s ljudima kojima ste okruženi. Maknite se od drugih osoba, prošećite malo s bebom u naručju, dajte joj mir i tišinu da se umiri od svih dojmova.
</para>
<para>Isto tako, kod upoznavanja novih ljudi, odraslih, beba i djece, držite bebu u naručju i postepeno ju uključujte u društvo ili aktivnost. Dajte joj vremena da sve dobro prouči i da se opusti prije nego je date nekome u ruke ili je okružite drugim bebama i djecom.</para>
<para>To što pokazuje negodovanje u društvu drugih beba i djece, ne znači da će vaš sin ili kćerka odrasti u neprilagođenog individualca, već samo to da nije siguran ili sigurna što da radi i kako da se ponaša u društvu svih tih novih lica, a posebno ako ga ta nova lica diraju ili mu uzimaju igračku.</para>

Zašto moja beba ne voli društvo drugih beba i male djece? Negdje oko 6. mjeseca bebe počinju razvijati strah od nepoznatih ljudi, pa u prisustvu odraslih čija lica nisu mama, tata, braco, seka ili baka, mogu biti uznemirene, plačljive i intenzivno tražiti blizinu roditelja.
No neke bebe na jednak način reagiraju na "male ljude" svoje veličine, odnosno na druge bebe i malu djecu. To mamama nije drago jer bi željele da se njihove bebice od malena druže i imaju frendiće svoje dobi još dok su u pelenama.
Što se zapravo događa u tim malenim glavicama, kada odbijaju društvo drugih beba?
Osim straha od nepoznatih lica i pojava, mnoge bebe reagirat će negativno na druge bebe zbog toga što su pretjerano stimulirane. Bebe vrlo lagano i brzo postaju prestimulirane zato što nisu dovoljno zrele da "probave" sve informacije koje dobivaju putem osjetila - sve zvukove, boje, prizore, teksture...
Bebe mlađe od 6 mjeseci mogu negativno reagirati i zbog previše novih lica koje im dolaze preblizu, bez obzira radi li se o odraslim osobama ili drugim bebama.
A tu je i već spomenuti strah od nepoznatih osoba - instinktivna reakcija evolucijski ugrađena u svakog čovjeka. Taj strah tjera bebu da se drži u blizini mame baš u vrijeme kada počinje učiti kako se samostalno kretati. Ovaj instinkt omogućuje bebama da ne odlutaju predaleko od roditelja dok u narednim mjesecima istražuju svoju okolinu.
Stoga, ako primijetite da beba postaje razdražljiva i nervozna, vjerojatno joj je dosta druženja i prestimulirana je ili pak se boji neke nove situacije. Ono što je najbolje napraviti u tom trenutku je uzeti bebu u naručje i dati joj malo "odmora" od druženja s ljudima kojima ste okruženi. Maknite se od drugih osoba, prošećite malo s bebom u naručju, dajte joj mir i tišinu da se umiri od svih dojmova.

Isto tako, kod upoznavanja novih ljudi, odraslih, beba i djece, držite bebu u naručju i postepeno ju uključujte u društvo ili aktivnost. Dajte joj vremena da sve dobro prouči i da se opusti prije nego je date nekome u ruke ili je okružite drugim bebama i djecom.
To što pokazuje negodovanje u društvu drugih beba i djece, ne znači da će vaš sin ili kćerka odrasti u neprilagođenog individualca, već samo to da nije siguran ili sigurna što da radi i kako da se ponaša u društvu svih tih novih lica, a posebno ako ga ta nova lica diraju ili mu uzimaju igračku. Jelena Kovačić 

bebe pixabay

Zašto moja beba ne voli društvo drugih beba i male djece?

<para>Uvjereni smo da ih možete oduševiti i muffinima čija vam priprema neće oduzeti više od 25 minuta. Ljubiteljima čokolade servirajte muffine s nutellom, a ljubiteljima sezonskog voća poslužite muffine od jagode i marelice. Za svakog ponešto u receptima koje s razlogom svrstavamo u kategoriju: brzo, ukusno i jednostavno.
</para>
<heading2>
 Muffini s nutellom
</heading2>
<para>
 Potrebno vam je:
</para>
<para>1 šalica mlijeka, 1 šalica šećera, 1 žličica vanilin ekstrakta, 1 jaje, 3 žlice ulja, 1,5 šalica brašna, 2 žlice kakaa, 1 prašak za pecivo, 1 žlica nutelle.</para>
<para>
 Priprema: 
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Zagrijte pećnicu na 180 C. U jednoj zdjeli pomiješajte jaje i šećer, zatim dodajte mlijeko, ulje, ekstrakt vanilije te 1 žlicu nutelle.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>U drugoj posudi pomiješajte brašno, kakao, prašak za pecivo. Sjedinite s mokrim sastojcima, ali miješajte samo dok se ne poveže - ne smijete puno miješati inače će muffini biti tvrdi. Ako treba u smjesu dodajte još malo mlijeka.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Posložite papirnate kalupe u kalup za muffine. Stavite malo smjese u kalupe te stavite po jednu žličicu nutelle i opet pokrijte sa smjesom. Muffine pecite 18-20 minuta.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading2>
 Muffini od sira, šunke i rajčica
</heading2>
<para>
 Potrebno vam je:
</para>
<para>100 g sjeckane šunke, 2/3 šalice naribanog Podravca ili Goude, 3/4 šalice brašna za dizana tijesta, 1/2 pola žličice sode bikarbone, 3/4 žličice praška za pecivo, 6 cherry rajčica (obavezno ih prepolovite), 1 žlica nasjeckanog peršina, 1/3 šalice mlijeka, 2 žlice ulja, 1 umućeno jaje, sol i papar.</para>
<para>
 Priprema:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Zagrijte pećnicu na 200 °C. Stavite papiriće u kalup za muffine. U jednoj zdjeli pomiješajte brašno, sodu bikarbonu, prašak za pecivo, sol (pripazite koliko ćete soli staviti, jer ako je šunka jako slana nije ni potrebno soliti) i papar.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>U drugoj pomiješajte jaje šunku, sir, ulje, mlijeko i peršin. Pomiješajte obje smjese, tek toliko da se one povežu. Čašice napunite do 3/4 i na kraju u svaku čašicu utisnite polovicu cherry rajčice. Pecite oko 15-18 minuta </para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading2>
 Muffini od jagode i marelice
</heading2>
<para>
 Potrebno vam je:
</para>
<para>5 komada marelice, 9 komada jagoda, 2 jaja, 180 g brašna, 80 g šećera, 6 g praška za pecivo, 50 g čokolade, 50 g rastopljenog maslaca, 1 vanilin šećer, prstohvat soli.</para>
<para>
 Priprema:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Miksajte jaja i šećer. U drugu posudu pomiješajte sve suhe sastojke, brašno, vanillin šećer, sol, prašak za pecivo. Sve dobro promiješajte. U posudu sa jajima dodajte maslac, i miks suhih sastojaka, te sve dobro promiješajte. Ne smije biti grudica u tijestu.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Odrežite vrh s jagoda, marelice očistite od koštica i narežite sve na srednje komade. Sve stavite u jednu posudu.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Čokoladu narežite nožem na komadiće i dodajte u posudu s jagodama i marelicama. U posudice za muffine ulijte smjesu opet ne do vrha, već 2/3. U ugrijanu pećnicu na 180 stupnjeva, stavite muffine da se peku 25-30 minuta.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading4>
 Ledeni muffini
</heading4>
<para>
 Potrebno vam je:
</para>
<para>1 šalica jogurta, 1 banana, pola žličice ekstrakta vanilije, 10-20 malina, šaka borovnica.</para>
<para>
 Priprema:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>Sve sastojke izblendajte i smjesu onda ulijte u silikonske kalupe za muffine. Možete dekorirati borovnicama.</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>Kad ih zamrznete, izvadite ih iz kalupa i čuvajte u zamrzivaču ili u vrećici ili u foliji ili u plastičnoj posudici. Deset minuta prije serviranja stavite na sobnu temperaturu da se malo odmrznu.</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 </para>

Recepti za muffine koje obožavaju sve generacije Trebate na brzinu pripremiti nešto slatko i slasno za nenajavljene goste koji samo što nisu stigli. Nemate puno vremena, a ni volje za pripremanje spektakularnih delicija. Nema veze! Uvjereni smo da ih možete oduševiti i muffinima čija vam priprema neće oduzeti više od 25 minuta. Ljubiteljima čokolade servirajte muffine s nutellom, a ljubiteljima sezonskog voća poslužite muffine od jagode i marelice. Za svakog ponešto u receptima koje s razlogom svrstavamo u kategoriju: brzo, ukusno i jednostavno.


   Muffini s nutellom


   Potrebno vam je:

1 šalica mlijeka, 1 šalica šećera, 1 žličica vanilin ekstrakta, 1 jaje, 3 žlice ulja, 1,5 šalica brašna, 2 žlice kakaa, 1 prašak za pecivo, 1 žlica nutelle.

   Priprema: 


   
      Zagrijte pećnicu na 180 C. U jednoj zdjeli pomiješajte jaje i šećer, zatim dodajte mlijeko, ulje, ekstrakt vanilije te 1 žlicu nutelle.
   
   
      U drugoj posudi pomiješajte brašno, kakao, prašak za pecivo. Sjedinite s mokrim sastojcima, ali miješajte samo dok se ne poveže - ne smijete puno miješati inače će muffini biti tvrdi. Ako treba u smjesu dodajte još malo mlijeka.
   
   
      Posložite papirnate kalupe u kalup za muffine. Stavite malo smjese u kalupe te stavite po jednu žličicu nutelle i opet pokrijte sa smjesom. Muffine pecite 18-20 minuta.
   


   Muffini od sira, šunke i rajčica


   Potrebno vam je:

100 g sjeckane šunke, 2/3 šalice naribanog Podravca ili Goude, 3/4 šalice brašna za dizana tijesta, 1/2 pola žličice sode bikarbone, 3/4 žličice praška za pecivo, 6 cherry rajčica (obavezno ih prepolovite), 1 žlica nasjeckanog peršina, 1/3 šalice mlijeka, 2 žlice ulja, 1 umućeno jaje, sol i papar.

   Priprema:


   
      Zagrijte pećnicu na 200 °C. Stavite papiriće u kalup za muffine. U jednoj zdjeli pomiješajte brašno, sodu bikarbonu, prašak za pecivo, sol (pripazite koliko ćete soli staviti, jer ako je šunka jako slana nije ni potrebno soliti) i papar.
   
   
      U drugoj pomiješajte jaje šunku, sir, ulje, mlijeko i peršin. Pomiješajte obje smjese, tek toliko da se one povežu. Čašice napunite do 3/4 i na kraju u svaku čašicu utisnite polovicu cherry rajčice. Pecite oko 15-18 minuta 
   


   Muffini od jagode i marelice


   Potrebno vam je:

5 komada marelice, 9 komada jagoda, 2 jaja, 180 g brašna, 80 g šećera, 6 g praška za pecivo, 50 g čokolade, 50 g rastopljenog maslaca, 1 vanilin šećer, prstohvat soli.

   Priprema:


   
      Miksajte jaja i šećer. U drugu posudu pomiješajte sve suhe sastojke, brašno, vanillin šećer, sol, prašak za pecivo. Sve dobro promiješajte. U posudu sa jajima dodajte maslac, i miks suhih sastojaka, te sve dobro promiješajte. Ne smije biti grudica u tijestu.
   
   
      Odrežite vrh s jagoda, marelice očistite od koštica i narežite sve na srednje komade. Sve stavite u jednu posudu.
   
   
      Čokoladu narežite nožem na komadiće i dodajte u posudu s jagodama i marelicama. U posudice za muffine ulijte smjesu opet ne do vrha, već  2/3. U ugrijanu pećnicu na 180 stupnjeva, stavite muffine da se peku 25-30 minuta.
   


   Ledeni muffini


   Potrebno vam je:

1 šalica jogurta, 1 banana, pola žličice ekstrakta vanilije, 10-20 malina, šaka borovnica.

   Priprema:


   
      Sve sastojke izblendajte i smjesu onda ulijte u silikonske kalupe za muffine. Možete dekorirati borovnicama.
   
   
      Kad ih zamrznete, izvadite ih iz kalupa i čuvajte u zamrzivaču ili u vrećici ili u foliji ili u plastičnoj posudici. Deset minuta prije serviranja stavite na sobnu temperaturu da se malo odmrznu.
   


  Petra Majetić 

muffin_pixabay

Recepti za muffine koje obožavaju sve generacije

<para>Upaljene bradavice, opstipacija, hemeroidi samo su neki od tjelesnih reakcija s kojima se rodilje suočavaju. Kako bi se s time uspješno nosile i na vrijeme i bez puno komplikacija riješile sve fizičke nelagode, potrebno je pravodobno se educirati. Stoga, u nastavku vam donosimo najvažnije savjete o njezi dojki, međice, hemeroida itd.
</para>
<heading4>
 Dojke
</heading4>
<para>
Moraju se prati mlakom vodom, eventualno blagim sapunom i bradavice se obavezno moraju posušiti. Preporuča SE korištenje adekvatnog grudnjaka koji ne steže i uložaka koji upijaju mlijeko.</para>
<para>
 Ukoliko dođe do upale bradavica trebate napraviti sljedeće:
</para>
<para>→ Izložiti ih što duže na zraku.</para>
<para>→ Promijeniti položaj djeteta tako da je pritisak na ostalim dijelovima bradavice.</para>
<para>→ Izdojiti iz upaljene bradavice.</para>
<para>→ Ako su bradavice jako upaljene, koristite šeširić.
</para>
<heading4>
 Probava
</heading4>
<para>Opstipacija (zatvor) je jedna od najčešćih komplikacija koja se javlja u postporođajnom periodu. Ona može biti privremena, a može trajati i do nekoliko mjeseci nakon poroda.</para>
<para>
 Stoga preporučamo:
</para>
<para>→ Obavezno prije doručka i prije spavanja pojedite neko voće.</para>
<para>→ Pijte puno tekućine i jedite što više povrća s celulozom.</para>
<para>→ Za užinu uzmite šaku badema, grožđica ili suhih šljiva.</para>
<para>→ Ne tiskajte da ne bi popucali šavovi.</para>
<para>→ Ako dojite, laksative koristite u dogovoru s liječnikom.</para>
<heading4>
 Hemeroidi
</heading4>
<para>
S pojavom hemeroida nakon poroda suočava se veliki broj rodilja. Liječe se anestetičkim kremama i čepićima, stavljanjem uložaka, ležanjem na boku, sprečavanjem opstipacije, Kegelovim vježbama.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/hemoroidi-u-trudnoci/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<heading4>
 Njega međice
</heading4>
<para>
 Preporuča se:
</para>
<para>→ Uložak stavljajte pokretom sprijeda prema straga.</para>
<para>→ Uložak odstranjujte od sprijeda prema straga da se izbjegne rasap mikroorganizama iz rektuma.</para>
<para>→ Perinealno područje perite mlazom tople vode.</para>
<para>→ Posušite ga tapkanjem papirnatim ubrusom.
</para>
<heading4>
 Vježbe nakon poroda
</heading4>
<para>
Nakon poroda, veliki broj žena prolazi kroz period obilježen brojnim zdravstveno-estetskim promjenama koje je skoro pa ne moguće zaobići. Pretilost, ostatak viška kilograma s potkožnim masnim tkivom oko trbuha, leđa i kukova, bolovi u kralježnici, problemi s cirkukacijom itd. Kako bi se što prije majke riješile tog neugodnog perioda, postoje već poznate vježbe koje ciljano, izolirano utječu na svaki od navedenih problema.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/vjezbe-nakon-poroda-i-vracanje-u-formu/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Njega tijela nakon poroda: Na što treba obratiti pozornost? Period nakon poroda za svaku ženu pun je stresova, između ostalog, zbog brojnih tjelesnih promjena kroz koje majke prolaze. Upaljene bradavice, opstipacija, hemeroidi samo su neki od tjelesnih reakcija s kojima se rodilje suočavaju. Kako bi se s time uspješno nosile i na vrijeme i bez puno komplikacija riješile sve fizičke nelagode, potrebno je pravodobno se educirati. Stoga, u nastavku vam donosimo najvažnije savjete o njezi dojki, međice, hemeroida itd.


   Dojke


Moraju se prati mlakom vodom, eventualno blagim sapunom i bradavice se obavezno moraju posušiti. Preporuča SE korištenje adekvatnog grudnjaka koji ne steže i uložaka koji upijaju mlijeko.

   Ukoliko dođe do upale bradavica trebate napraviti sljedeće:

→ Izložiti ih što duže na zraku.
→ Promijeniti položaj djeteta tako da je pritisak na ostalim dijelovima bradavice.
→ Izdojiti iz upaljene bradavice.
→ Ako su bradavice jako upaljene, koristite šeširić.


   Probava

Opstipacija (zatvor) je jedna od najčešćih komplikacija koja se javlja u postporođajnom periodu. Ona može biti privremena, a može trajati i do nekoliko mjeseci nakon poroda.

   Stoga preporučamo:

→ Obavezno prije doručka i prije spavanja pojedite neko voće.
→ Pijte puno tekućine i jedite što više povrća s celulozom.
→ Za užinu uzmite šaku badema, grožđica ili suhih šljiva.
→ Ne tiskajte da ne bi popucali šavovi.
→ Ako dojite, laksative koristite u dogovoru s liječnikom.

   Hemeroidi


S pojavom hemeroida nakon poroda suočava se veliki broj rodilja. Liječe se anestetičkim kremama i čepićima, stavljanjem uložaka, ležanjem na boku, sprečavanjem opstipacije, Kegelovim vježbama.

   
      
   


   Njega međice


   Preporuča se:

→ Uložak stavljajte pokretom sprijeda prema straga.
→ Uložak odstranjujte od sprijeda prema straga da se izbjegne rasap mikroorganizama iz rektuma.
→ Perinealno područje perite mlazom tople vode.
→ Posušite ga tapkanjem papirnatim ubrusom.


   Vježbe nakon poroda


Nakon poroda, veliki broj žena prolazi kroz period obilježen brojnim zdravstveno-estetskim promjenama koje je skoro pa ne moguće zaobići. Pretilost, ostatak viška kilograma s potkožnim masnim tkivom oko trbuha, leđa i kukova, bolovi u kralježnici, problemi s cirkukacijom itd. Kako bi se što prije majke riješile tog neugodnog perioda, postoje već poznate vježbe koje ciljano, izolirano utječu na svaki od navedenih problema.

   
      
   
 Petra Majetić 

trudnoca_pixabay

Njega tijela nakon poroda: Na što treba obratiti pozornost?

<para>Osim što ima nepovoljan dugoročni utjecaj na zdravlje djece, prekomjerna težina negativno utječe i na njihov društveni život i prijateljske odnose Oduvijek su bucmasta djeca bila predmet zadirkivanja među vršnjacima koji su im davali razne nadimke. No posljednjih godina još im je teže, jer živimo u društvu u kojem se veliča fizički izgled, u kojem je najvažnije biti popularan, lijep, poznat i bogat. Takvim su "idealima" izložena djeca od najranije dobi, pa nas stoga ne iznenađuju rezultati najnovije studije koji su potvrdili da djeca s prekomjernom težinom bivaju u većoj mjeri odbacivana i društveno izolirana.</para>
<para>Istraživanje je proveo <emphasis>University of Southern California</emphasis> na 504 djece starosti od 10 do 12 godina u Nizozemskoj, a rezultati su pokazali da su djeca s prekomjernom težinom isključena iz mnogih prijateljstva. Isto tako, skloni su kolege iz razreda nazivati prijateljima, no ti isti kolege ne smatraju njih svojim prijateljima. Općenito ih vršnjaci manje vole u odnosu na mršavije kolege iz razreda, odnosno češće su na listi kolega koje mršavija djeca ne vole. Istovremeno, i oni su sami navodili mršavije kolege iz razreda na listu kolega koje ne simpatiziraju, pa su antipatije obostrane.
</para>
<heading4>Zašto je to zabrinjavajuće?</heading4>
<para>
Voditeljica studije Kayla de la Haye objašnjava: "Ovi rezultati za nas su alarmantni jer ako se naše društvo nastavi razvijati u smjeru u kojem će odbacivanje i ponižavanje nekog zbog viška kilograma postati norma, ta će djeca ostati izopćena te su pod povećanim rizikom od usamljenosti, depresije, daljnjeg razvoja loših prehrambenih navika i na kraju lošijeg imuniteta i razvoja bolesti".</para>
<para>Naime, već su ranija istraživanja pokazala da osobe koje se osjećaju kronično odbačeno, usamljeno ili društveno izolirano, imaju i slabiji imunitet, odnosno skloniji su upalama, infekcijama i imaju slabiju obranu od virusa. Negativni društveni odnosi imaju negativan utjecaj na zdravlje.
</para>
<heading4>Na svijetu ima 42 milijuna pretile djece i djece s prekomjernom težinom</heading4>
<para>
Kao što smo već spomenuli, uvijek je bilo bucmaste i debeljuškaste djece, no pretilost i izrazito prekomjerna težina epidemija su relativno novijeg datuma. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) upozorava da je posljednjih 20 godina, broj takve djece narastao za 31%, na 42 milijuna (prema zadnjim statistikama iz 2013. godine).</para>
<para>U SAD se broj pretile djece gotovo učetverostručio od 1970. godine. To znači da je jedno od pet djece školske dobi pretilo, odnosno 17% djece u SAD. Vrlo je veliki postotak djece s prekomjernom težinom koji su pod velikim rizikom da postanu pretili.</para>
<para>Rezultati studije <emphasis>Ponašanje u vezi sa zdravljem djece školske dobi</emphasis>, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iz 2016., pokazali su da u Hrvatskoj 33% dječaka i 20% djevojčica ima prekomjernu tjelesnu masu ili je pretilo u dobi od jedanaest godina.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/izlog/vijesti/pretilost-djece-u-hrvatskoj-33-djecaka-20-djevojcica-ima-prekomjernu-tezinu/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<heading4>Društvena izolacija djecu vuče u začarani krug pretilosti</heading4>
<para>
Okruženje u kojem nemaju dovoljno prijatelja ili pak iskrenih prijatelja te su izloženi antipatiji od strane kolega u razredu, može djecu koja imaju problema s težinom gurnuti još dublje u taj problem. Zbog nemogućnosti da se psiho-socijalno prilagode i uklope, mogu se okrenuti nezdravim obrascima kao što su još jače prejedanje, izbjegavanje sudjelovanja u raznim razrednim (sportskim) aktivnostima i vanškolskim programima. Time se začarani krug zatvara.
</para>
<para>Istraživanje je također pokazalo da djeca s prekomjernom težinom imaju tendenciju družiti se s drugom djecom koja muku muče s kilama, odnosno s manje popularnom djecom koja su također stigmatizirana i odbačena. Takve podjele dugoročno nisu nikako dobre za društvo, jer je pretiloj djeci potrebno prihvaćanje, razumijevanje i podrška kako bi im se pomoglo da usvoje zdravije navike te da se fizički, ali i psiho-emocionalno normalno razvijaju.</para>

Pretila djeca su više i češće izolirana i odbačena od vršnjaka Osim što ima nepovoljan dugoročni utjecaj na zdravlje djece, prekomjerna težina negativno utječe i na njihov društveni život i prijateljske odnose. Osim što ima nepovoljan dugoročni utjecaj na zdravlje djece, prekomjerna težina negativno utječe i na njihov društveni život i prijateljske odnose Oduvijek su bucmasta djeca bila predmet zadirkivanja među vršnjacima koji su im davali razne nadimke. No posljednjih godina još im je teže, jer živimo u društvu u kojem se veliča fizički izgled, u kojem je najvažnije biti popularan, lijep, poznat i bogat. Takvim su "idealima" izložena djeca od najranije dobi, pa nas stoga ne iznenađuju rezultati najnovije studije koji su potvrdili da djeca s prekomjernom težinom bivaju u većoj mjeri odbacivana i društveno izolirana.
Istraživanje je proveo University of Southern California na 504 djece starosti od 10 do 12 godina u Nizozemskoj, a rezultati su pokazali da su djeca s prekomjernom težinom isključena iz mnogih prijateljstva. Isto tako, skloni su kolege iz razreda nazivati prijateljima, no ti isti kolege ne smatraju njih svojim prijateljima. Općenito ih vršnjaci manje vole u odnosu na mršavije kolege iz razreda, odnosno češće su na listi kolega koje mršavija djeca ne vole. Istovremeno, i oni su sami navodili mršavije kolege iz razreda na listu kolega koje ne simpatiziraju, pa su antipatije obostrane.

Zašto je to zabrinjavajuće?

Voditeljica studije Kayla de la Haye objašnjava: "Ovi rezultati za nas su alarmantni jer ako se naše društvo nastavi razvijati u smjeru u kojem će odbacivanje i ponižavanje nekog zbog viška kilograma postati norma, ta će djeca ostati izopćena te su pod povećanim rizikom od usamljenosti, depresije, daljnjeg razvoja loših prehrambenih navika i na kraju lošijeg imuniteta i razvoja bolesti".
Naime, već su ranija istraživanja pokazala da osobe koje se osjećaju kronično odbačeno, usamljeno ili društveno izolirano, imaju i slabiji imunitet, odnosno skloniji su upalama, infekcijama i imaju slabiju obranu od virusa. Negativni društveni odnosi imaju negativan utjecaj na zdravlje.

Na svijetu ima 42 milijuna pretile djece i djece s prekomjernom težinom

Kao što smo već spomenuli, uvijek je bilo bucmaste i debeljuškaste djece, no pretilost i izrazito prekomjerna težina epidemija su relativno novijeg datuma. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) upozorava da je posljednjih 20 godina, broj takve djece narastao za 31%, na 42 milijuna (prema zadnjim statistikama iz 2013. godine).
U SAD se broj pretile djece gotovo učetverostručio od 1970. godine. To znači da je jedno od pet djece školske dobi pretilo, odnosno 17% djece u SAD. Vrlo je veliki postotak djece s prekomjernom težinom koji su pod velikim rizikom da postanu pretili.
Rezultati studije Ponašanje u vezi sa zdravljem djece školske dobi, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iz 2016., pokazali su da u Hrvatskoj 33% dječaka i 20% djevojčica ima prekomjernu tjelesnu masu ili je pretilo u dobi od jedanaest godina.

   
      
   

Društvena izolacija djecu vuče u začarani krug pretilosti

Okruženje u kojem nemaju dovoljno prijatelja ili pak iskrenih prijatelja te su izloženi antipatiji od strane kolega u razredu, može djecu koja imaju problema s težinom gurnuti još dublje u taj problem. Zbog nemogućnosti da se psiho-socijalno prilagode i uklope, mogu se okrenuti nezdravim obrascima kao što su još jače prejedanje, izbjegavanje sudjelovanja u raznim razrednim (sportskim) aktivnostima i vanškolskim programima. Time se začarani krug zatvara.

Istraživanje je također pokazalo da djeca s prekomjernom težinom imaju tendenciju družiti se s drugom djecom koja muku muče s kilama, odnosno s manje popularnom djecom koja su također stigmatizirana i odbačena. Takve podjele dugoročno nisu nikako dobre za društvo, jer je pretiloj djeci potrebno prihvaćanje, razumijevanje i podrška kako bi im se pomoglo da usvoje zdravije navike te da se fizički, ali i psiho-emocionalno normalno razvijaju. Jelena Kovačić 

Girl in the classroom. Great tutorial, blackboard. Child obesity full. The schoolgirl is upset, crying and does not want to learn. Portrait

Pretila djeca su više i češće izolirana i odbačena od vršnjaka

<para>” Ako ne znate odgovor na ovo pitanje, mi ćemo biti ovog ljeta vaš džoker. Za sve one koji još nisu sigurni kako bi njihovi klinci mogli iskoristiti duge tople praznike, potrudili smo se pronaći zanimljive prijedloge aktivnosti. Našlo se tu svega, od besplatnih edukativnih radionica, ljetnih kampova pa sve do hokeja na travi i stolnog tenisa.
</para>
<heading4>
 Besplatne radionice u Centru mladih Ribnjak
</heading4>
<para>
Ako pošaljete klince u <ulink url="http://www.cmr.hr/">Centar mladih Ribnjak</ulink> od 16. lipnja do 14. srpnja 2017. u vremenu od 10.00 do 12.00 i od 17.00 do 19.00 sati dočekat će ih pregršt zanimljivih, kreativnih i edukativnih radionica. Moć bubnjeva, izrada igračaka od papira i šperploče, afričke maske od gline, tradicijske igre, vrtlarenje, izrada hotela za kukce, samo je dio programa Centra u kojem će svaki klinac moći pronaći ponešto za sebe. Sve informacije o programu namijenjenom za osnovnoškolce možete dobiti na broj: 091/ 48 14 733 ili na mail: ksenija.rozman@cmr.hr ili snjezanapetrov@hotmail.com.
</para>
<heading4>
 Cool school kreativne radionice u Cekate-u
</heading4>
<para>
Cool school kreativne radionice najmlađe očekuju i u<ulink url="http://www.cekate.hr/"> Cekate-u</ulink>. Kroz sedam različitih radionica klinci će prostor Cekate-a moći pretvoriti u jedno veliko igralište. Očekuje ih vrhunska zabava uz puno plesa, glazbe, sporta, sporta, animacije i multimedije. Prijave na radionice se primaju na br: 091 3027 412 ili e-mail:sasa.coolschool@gmail.com. Pri prijavi nemojte zaboraviti navesti vrstu radionice i uzrast djeteta, kontakt telefon, e-mail adresu. Potrebno je i skinuti obrazac/suglasnost za objavljivanje fotodokumentacije na web stranici.
</para>
<heading4>
 Uh, taj Internet
</heading4>
<para>
Ako želite da vam dijete nauči ponešto o digitalnim tehnologijama i društvnim mrežama preko ljeta, upišite ga na neku od radionica koje održava Centar za pozitivni razvoj djece i mladih. Cilj ovih radionica je pomoći djeci i mladima da osvijeste prednosti i opasnosti medija i društvenih mreža te ih podučiti kako da koriste internet na pametniji i sigurniji način. Cijena pojedinačne radionice je 150 kn, cijena ciklusa od pet radionica za djecu od 12 do 14 godina je 600 kn, a ciklus od osam radionica za djecu od 15 do 18 godina je 900 kn. Više informacija možete saznati na 098/1994-955 ili na e-mail: cepora.edukacija@gmail.com.
</para>
<heading4>
 Ljetni kamp <emphasis>Mali sportaši</emphasis>
 
</heading4>
<para>
Ovogodišnji ljetni kamp organiziran je na tri lokacije u Zagrebu, na Šalati, bazenu Svetice i Sportskom parku Mladost. Petodnevno druženje namijenjeno je djeci od pet do dvanaest godina, a program u kampu djeci će omogućiti nezaboravan provod tijekom kojeg će se upoznati s novim sportskim, umjetničkim i drugim aktivnostima, razviti snažna i trajna prijateljstva, unaprijediti komunikacijske vještine uz uvažavanje različitosti te doživjeti nezaboravno ljeto. U program kampa uključen je širok spektar sportskih aktivnosti, umjetničkih radionica i istraživačkih grupa. Kamp počinje od 19.06.2017. pa sve do 01.09.2017. Program, točne termin održavanja i cijenu kampa te način prijave potražite <ulink url="http://www.malisportasi.hr/programi/ljetni-kamp-mali-sportasi-zagreb">OVDJE</ulink>.
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Odmorko 2017
 </emphasis>
</heading4>
<para>
Već tradicionalno, Školski sportski savez Grada Zagreba, za vrijeme ljetne pauze učenika, pripremio je program besplatnih sportskih aktivnosti pod nazivom "Odmorko Ljeto 2017." Za vrijeme ljetnog odmora učenicima će biti ponuđene sljedeće aktivnosti: slobodno plivanje, tenis, kajak kanu, streljaštvo, atletika, hokej na travi, rukomet na pijesku, stolni tenis, odbojka, squash, taekwondo i borilačke vještine. Više informacija o sportskim aktivnostima, lokacijama i terminima možete pronaći na službenoj stranici <ulink url="http://www.skolski-sport-zg.hr/">Školskog sportskog saveza.</ulink>
</para>
<heading4>
 [PROČITAJ: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/20-ideja-kako-djeci-ispuniti-vrijeme-praznika/">20 ideja kako djeci ispuniti vrijeme praznika</ulink>]
</heading4>
<para>
 <emphasis>(Izvor: www.djecji-dogadjaji.com)</emphasis>
</para>

Školski praznici kucaju na vrata: Kamo ići i što raditi tijekom ljeta? Kraj školske godine završava zaključavanjem učionice, spremanjem školske torbe u ormar i vječitim pitanjem roditelja i djece: “Što raditi preko ljeta? ” Ako ne znate odgovor na ovo pitanje, mi ćemo biti ovog ljeta vaš džoker. Za sve one koji još nisu sigurni kako bi njihovi klinci mogli iskoristiti duge tople praznike, potrudili smo se pronaći zanimljive prijedloge aktivnosti. Našlo se tu svega, od besplatnih edukativnih radionica, ljetnih kampova pa sve do hokeja na travi i stolnog tenisa.


   Besplatne radionice u Centru mladih Ribnjak


Ako pošaljete klince u Centar mladih Ribnjak od 16. lipnja do 14. srpnja 2017. u vremenu od 10.00 do 12.00 i od 17.00 do 19.00 sati dočekat će ih pregršt zanimljivih, kreativnih i edukativnih radionica. Moć bubnjeva, izrada igračaka od papira i šperploče, afričke maske od gline, tradicijske igre, vrtlarenje, izrada hotela za kukce, samo je dio programa Centra u kojem će svaki klinac moći pronaći ponešto za sebe. Sve informacije o programu namijenjenom za osnovnoškolce možete dobiti na broj: 091/ 48 14 733 ili na mail: ksenija.rozman@cmr.hr ili snjezanapetrov@hotmail.com.


   Cool school kreativne radionice u Cekate-u


Cool school kreativne radionice najmlađe očekuju i u Cekate-u. Kroz sedam različitih radionica klinci će prostor Cekate-a moći pretvoriti u jedno veliko igralište. Očekuje ih vrhunska zabava uz puno plesa, glazbe, sporta, sporta, animacije i multimedije. Prijave na radionice se primaju na br: 091 3027 412 ili e-mail:sasa.coolschool@gmail.com. Pri prijavi nemojte zaboraviti navesti vrstu radionice i uzrast djeteta, kontakt telefon, e-mail adresu. Potrebno je i skinuti obrazac/suglasnost za objavljivanje fotodokumentacije na web stranici.


   Uh, taj Internet


Ako želite da vam dijete nauči ponešto o digitalnim tehnologijama i društvnim mrežama preko ljeta, upišite ga na neku od radionica koje održava Centar za pozitivni razvoj djece i mladih. Cilj ovih radionica je pomoći djeci i mladima da osvijeste prednosti i opasnosti medija i društvenih mreža te ih podučiti kako da koriste internet na pametniji i sigurniji način. Cijena pojedinačne radionice je 150 kn, cijena ciklusa od pet radionica za djecu od 12 do 14 godina je 600 kn, a ciklus od osam radionica za djecu od 15 do 18 godina je 900 kn. Više informacija možete saznati na 098/1994-955 ili na e-mail: cepora.edukacija@gmail.com.


   Ljetni kamp Mali sportaši
   


Ovogodišnji ljetni kamp organiziran je na tri lokacije u Zagrebu, na Šalati, bazenu Svetice i Sportskom parku Mladost. Petodnevno druženje namijenjeno je djeci od pet do dvanaest godina, a program u kampu djeci će omogućiti nezaboravan provod tijekom kojeg će se upoznati s novim sportskim, umjetničkim i drugim aktivnostima, razviti snažna i trajna prijateljstva, unaprijediti komunikacijske vještine uz uvažavanje različitosti te doživjeti nezaboravno ljeto. U program kampa uključen je širok spektar sportskih aktivnosti, umjetničkih radionica i istraživačkih grupa. Kamp počinje od 19.06.2017. pa sve do 01.09.2017. Program, točne termin održavanja i cijenu kampa te način prijave potražite OVDJE.


   
      Odmorko 2017
   


Već tradicionalno, Školski sportski savez Grada Zagreba, za vrijeme ljetne pauze učenika, pripremio je program besplatnih sportskih aktivnosti pod nazivom "Odmorko Ljeto 2017." Za vrijeme ljetnog odmora učenicima će biti ponuđene sljedeće aktivnosti: slobodno plivanje, tenis, kajak kanu, streljaštvo, atletika, hokej na travi, rukomet na pijesku, stolni tenis, odbojka, squash, taekwondo i borilačke vještine. Više informacija o sportskim aktivnostima, lokacijama i terminima možete pronaći na službenoj stranici Školskog sportskog saveza.


   [PROČITAJ: 20 ideja kako djeci ispuniti vrijeme praznika]


   (Izvor: www.djecji-dogadjaji.com)
 Petra Majetić 

Children running in the green park.

Školski praznici kucaju na vrata: Kamo ići i što raditi tijekom ljeta?

<para>Međutim, to je vjerojatno i jedini posao koji će vas u svakom trenutku ispunjavati, činiti sretnim i nikad vam neće dosaditi. Donosimo vam stoga nekoliko savjeta o odgovornostima u odgoju djece koji bi vam mogli pomoći da se kao roditelj osjećate ispunjeno, ali i da više uživate u svojoj djeci.
</para>
<heading4>
 [PROČITAJ: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/savjeti-zlata-vrijedni-kako-biti-sretan-roditelj-i-imati-sretno-dijete/">Savjeti zlata vrijedni: Kako biti sretan roditelj i imati sretno dijete?</ulink>]
</heading4>
<heading4>
 Njegujte djetetovo samopoštovanje
</heading4>
<para>
Osjećaj o sebi djeca počinju razvijati još u dojenačkoj fazi, kada o sebi saznaju kroz oči i uši roditelja. Dijete upija sve što se može upiti, od glasa, neverbalne komunikacije, svake geste ili mimike. Riječi i ponašanje roditelja najviše od svega utječe na razvoj djetetove slike o sebi. Stoga, ne libite se pohvaliti dijete za njegove uspjehe i izbjegavajte omalovažavanja ili usporedbe s drugom djecom. Iako to ponekad zna biti teško i neizvedivo, u razgovoru s djetetom pokušajte izbjegavati dvosmislene poruke ili korištenje riječi poput: "Kako glupo od tebe!" ili "Ponašaš se nezrelije od svoje mlađe sestre!"
</para>
<heading4>
 Postavite granice i budite dosljedni
</heading4>
<para>
Svakom djetetu potrebna je određena doza discipline. Njezin je cilj pomoći djetetu prilikom izbora prihvatljivog ponašanja i učenju samokontrole. Bilo bi dobro da svaka obitelj uspostavi određena kućna pravila koja će pomoći djetetu u razumijevanju roditeljskih očekivanja i razvoju samokontrole. Uvijek imajte na umu da dijete nećete disciplinirati ako jedan dan reagirate na kršenje pravila, a drugi dan ne. Dosljedno i pravedno učite dijete svojim očekivanjima.
</para>
<heading4>
 Budite dobar uzor
</heading4>
<para>
Djeca najviše uče, promatrajući starije. Prije nego što počnete vikati i histerizirati, razmislite želite li da se vaše dijete tako ponaša kada se razljuti. Stalno budite svjesni da vas vaše dijete promatra. Stvorite uzor s osobinama koje želite razviti u djetetu: ljubaznost, poštenje, tolerancija, razumijevanje, nesebičnost.
</para>
<heading4>
 Primijetite djetetovo dobro ponašanje
</heading4>
<para>
Nemojte misliti da će se dijete "pokvariti" ako ćete pohvaliti njegovo lijepo ponašanje. Ohrabrujte dijete prilikom njegovog dobrog ponašanja i bez ustručavanja mu kažite: "Sama si se sjetila pospremiti igračke, bravo za tebe!" ili "Mama je ponosna na tebe jer si bio jako strpljiv!" Djeca očekuju vašu reakciju i pokoju lijepu riječ. Nagradite ih zagrljajem, osmijesima i komplimentima.
</para>
<heading4>
 Imajte vremena za djecu
</heading4>
<para>
Zbog bezbroj svakodnevnih obaveza, za većinu roditelja ponekad je pravi luksuz zajedno ručati ili provesti neko vrijeme u kvalitetnom druženju s djecom. Nažalost, djeci kojoj nedostaje roditeljske pažnje koju priželjkuju često se ponašaju neprimjereno jer su se uvjerila da će na taj način pažnju privući na sebe. Odvojite vrijeme za svoje najmilije i povežite se sa svojim djetetom. Probudite se 15 minuta ranije kako biste mogli doručkovati s djetetom ili odgodite glačanje rublja i otiđite svi zajedno u šetnju.</para>

TOP 5 pravila odgoja kojih bi se svaki roditelj trebao pridržavati Odgajanje djeteta vjerojatno je jedan od najtežih poslova s kojim ćete se ikad u životu susresti. I koliko god se dugo pripremali za tu misiju, nikad se nećete osjećati dovoljno spremnim. Međutim, to je vjerojatno i jedini posao koji će vas u svakom trenutku ispunjavati, činiti sretnim i nikad vam neće dosaditi. Donosimo vam stoga nekoliko savjeta o odgovornostima u odgoju djece koji bi vam mogli pomoći da se kao roditelj osjećate ispunjeno, ali i da više uživate u svojoj djeci.


   [PROČITAJ: Savjeti zlata vrijedni: Kako biti sretan roditelj i imati sretno dijete?]


   Njegujte djetetovo samopoštovanje


Osjećaj o sebi djeca počinju razvijati još u dojenačkoj fazi, kada o sebi saznaju kroz oči i uši roditelja. Dijete upija sve što se može upiti, od glasa, neverbalne komunikacije, svake geste ili mimike. Riječi i ponašanje roditelja najviše od svega utječe na razvoj djetetove slike o sebi. Stoga, ne libite se pohvaliti dijete za njegove uspjehe i izbjegavajte omalovažavanja ili usporedbe s drugom djecom. Iako to ponekad zna biti teško i neizvedivo, u razgovoru s djetetom pokušajte izbjegavati dvosmislene poruke ili korištenje riječi poput: "Kako glupo od tebe!" ili "Ponašaš se nezrelije od svoje mlađe sestre!"


   Postavite granice i budite dosljedni


Svakom djetetu potrebna je određena doza discipline. Njezin je cilj pomoći djetetu prilikom izbora prihvatljivog ponašanja i učenju samokontrole. Bilo bi dobro da svaka obitelj uspostavi određena kućna pravila koja će pomoći djetetu u razumijevanju roditeljskih očekivanja i razvoju samokontrole. Uvijek imajte na umu da dijete nećete disciplinirati ako jedan dan reagirate na kršenje pravila, a drugi dan ne. Dosljedno i pravedno učite dijete svojim očekivanjima.


   Budite dobar uzor


Djeca najviše uče, promatrajući starije. Prije nego što počnete vikati i histerizirati, razmislite želite li da se vaše dijete tako ponaša kada se razljuti. Stalno budite svjesni da vas vaše dijete promatra. Stvorite uzor s osobinama koje želite razviti u djetetu: ljubaznost, poštenje, tolerancija, razumijevanje, nesebičnost.


   Primijetite djetetovo dobro ponašanje


Nemojte misliti da će se dijete "pokvariti" ako ćete pohvaliti njegovo lijepo ponašanje. Ohrabrujte dijete prilikom njegovog dobrog ponašanja i bez ustručavanja mu kažite: "Sama si se sjetila pospremiti igračke, bravo za tebe!" ili "Mama je ponosna na tebe jer si bio jako strpljiv!" Djeca očekuju vašu reakciju i pokoju lijepu riječ. Nagradite ih zagrljajem, osmijesima i komplimentima.


   Imajte vremena za djecu


Zbog bezbroj svakodnevnih obaveza, za većinu roditelja ponekad je pravi luksuz zajedno ručati ili provesti neko vrijeme u kvalitetnom druženju s djecom. Nažalost, djeci kojoj nedostaje roditeljske pažnje koju priželjkuju često se ponašaju neprimjereno jer su se uvjerila da će na taj način pažnju privući na sebe. Odvojite vrijeme za svoje najmilije i povežite se sa svojim djetetom. Probudite se 15 minuta ranije kako biste mogli doručkovati s djetetom ili odgodite glačanje rublja i otiđite svi zajedno u šetnju. Petra Majetić 

dijete1_pixabay

TOP 5 pravila odgoja kojih bi se svaki roditelj trebao pridržavati

<para>Teško nam ulazi u glavu pa čak i sama pomisao da bi netko mogao godinama povrjeđivati svoje dijete, zanemarivati ga, izgladnjivati i oduzeti mu život. Kad na to samo i pomislimo, osjetimo nalet bijesa i tuge, stresemo se, i kao da nekako instinktivno ne možemo o tome dugo razmišljati jer nas preplavljuju osjećaji nemoći. Normalnim ljudima um jednostavno odbija snositi se s tim grozotama.</para>
<para>No možda i nismo baš toliko nemoćni. Na svakome od nas je da upravo sada razmislimo ima li u našoj okolini dijete koje možda prolazi kroz zlostavljanje u vlastitoj obitelji? Činjenica je da takvo ponašanje roditelja monstruma ne može baš uvijek i svakog dana proći potpuno nezapaženo. Članovi šire obitelji, susjedi, pa i poznanici morat će negdje i nekad posumnjati da s djetetom nešto nije u redu. Odnosno da s majkom ili ocem nešto nije u redu.</para>
<para>Stav "mene se to ne tiče i bolje da se ne petljam" nije ni pravno, niti moralno ispravan. Ako sumnjamo da se događa kriminalno djelo nad bilo kojom osobom, dužni smo to prijaviti. A moral nije ništa drugo do društvena svijest da je zlostavljanje bilo koga, a posebno djece, jednostavno neprihvatljivo i da smo svi odgovorni za zdravlje naših sugrađana te dužni pomoći svakoj osobi u nuždi.</para>
<para>Zlostavljanje djeteta ne odnosi se samo na ono fizičko i seksualno koje se vidi na djetetovu tijelu u vidu modrica i rana, već i na emocionalno zlostavljanje (uskraćivanje ljubavi, nježnosti, vikanje, zastrašivanje, vrijeđanje) te na zanemarivanje (uskraćivanje hrane, higijene, zdravstvene skrbi, sigurnog okruženja i slično). Sve vrste zlostavljanja, posebno od strane roditelja, ostavljaju trajne, bolne i snažne posljedice na dijete, pa je stoga vrlo važno što ranije prekinuti zlostavljanje i djetetu pružiti pomoć.</para>
<para>Najteže ga je prepoznati kod male djece do 3 godine, jer kad su tako maleni, često su razdražljivi i plačljivi, brzo se zaprljaju i mogu izgledati neuredno, imaju masnice od padova kad uče prve motoričke vještine, znaju biti bojažljivi, sramežljivi i ne znaju verbalno izraziti što se događa.
</para>
<heading2>Mitovi i istine o zlostavljanju djece u obitelji</heading2>
<para>
Mit: Radi se o zlostavljanju samo ako postoji nasilje
Istina: Fizičko zlostavljanje samo je jedan oblik zlostavljanja. Zanemarivanje i emocionalno zlostavljanje mnogo su suptilniji, ali puno razorniji oblici zlostavljanja. No teže ih je otkriti, posebno kod male djece koja ne znaju ispričati što se događa.</para>
<para>Mit: Samo loši ljudi zlostavljaju svoju djecu
Istina: Mnogi zlostavljači nemaju zao i definirani plan da namjerno i sustavno povrjeđuju svoju djecu. Mnogi su i sami bili žrtve zlostavljanja i ne znaju za drugačije roditeljstvo. Neki roditelji bore se s ovisnostima (alkohol, droge, lijekovi) ili pak imaju nedijagnosticirani mentalni poremećaj. Vrlo često radi se o pojedincima koji su također toliko duboko ranjeni i povrijeđeni, da se ne znaju snositi s vlastitim bolima i patnjama.</para>
<para>Mit: Zlostavljanje se ne događa u finim i dobrim obiteljima
Istina: Odavno je srušen mit da se zlostavljanje djece događa samo u siromašnim obiteljima i lošim četvrtima. Zlostavljanje nadilazi sve rasne, etničke, ekonomske, kulturne, religijske i druge razlike. Često obitelji koji izvana izgledaju savršeno i žive naočigled uredan, kulturan i miran život, u četiri zida kriju jednu sasvim drugačiju priču.</para>
<para>Mit: Zlostavljači djece su većinom nepoznati stranci (pedofili, predatori)
Istina: Iako se zlostavljanje od strane potpuno nepoznatih osoba događa, u najvećem broju slučajeva djecu zlostavljaju osobe koje poznaju (članovi uže i šire obitelji, susjedi ili obiteljski prijatelji).</para>
<para>Mit: Zlostavljana djeca uvijek i sama postaju zlostavljači
Istina: Zlostavljana djeca pod većim su rizikom da i sami postanu zlostavljači kao odrasli ljudi, podsvjesno ponavljaju ono što ih se naučilo u djetinjstvu. No to nije pravilo i mnoge žrtve zlostavljanja postaju vrlo angažirani u borbi protiv zlostavljanja, zaštitnički nastrojeni prema vlastitoj djeci i izvrsni roditelji.
</para>
<heading2>Naše oklijevanje znači patnju za dijete, a možda i smrt</heading2>
<para>
Bez obzira iz kakve obitelji dijete dolazilo, ako kroz duži period primjećujete sljedeće znakove mogućeg zlostavljanja, svakako se obratite sljedećim institucijama: nadležnom Centru za socijalnu skrb, policiji i državnom odvjetništvu.
</para>
<para>Ako oklijevate i niste sigurni, smatrate da nemate dovoljno dokaza, imajte na umu da:</para>
<para>- prijavljujete samo sumnju na zlostavljanje i ne morate biti sto posto sigurni niti morate imati dokaze za svoju sumnju
- vaša prijava može biti anonimna
- svojom prijavom sumnje možda ćete pomoći obitelji
- uvijek se sjetite da je zlostavljano dijete bespomoćno i treba nas da ga zaštitimo ili kako piše na stranicama Hrabrog telefona: "Čini se da je bolje sumnjati i prijaviti pa pogriješiti, nego čekati da budemo sigurni i time ostaviti dijete samo u problemima koji su preteški da bi se samo nosilo s njima."
</para>
<heading2>Znakovi koji mogu ukazivati da je dijete zlostavljano</heading2>
<para>
 Znakovi emocionalnog zlostavljanja
- dijete je izrazito povučeno, plašljivo, napeto
- dijete je često u strahu da je nešto loše napravilo
- dijete se ne čini pretjerano vezano za roditelja, boji ga se, odbija od sebe
- dijete se ponaša ili "odraslije" ili "infantilnije" od svoje kronološke dobi
- dijete ne uspostavlja kontakt očima, ima vrlo nisko samopouzdanje
- dijete pokazuje iznenadni strah od određenih lokacija, osoba, pa čak i tipova osoba (npr. mala djeca plašit će se muškaraca s bradom ili žena s dugom smeđom kosom)
- dijete ima nagle promjene u raspoloženju i problema u socijalizaciji s vršnjacima
- dijete kasni u govoru, muca i teško komunicira
- dijete često boli trbuh, povraća, odbija hranu ili se prejeda
- dijete je uvijek umorno jer ima problema sa spavanjem (a kao posljedica umora javlja se i manjak koncentracije, fokusa ili pažnje)
- dijete ima snažno izraženi strah od neuspjeha, kritike ili reakcije okoline (pa odbija nove aktivnosti i timski rad)
- dijete se upušta u neželjena ponašanja kao jedini način da uspostavi kontrolu - zadirkuje vršnjake, krade, laže i upušta se u druga rizična ponašanja
- dijete ne voli pričati o svojoj obitelji ili članovima obitelji</para>
<para>
 Znakovi fizičkog zlostavljanja
- dijete ima česte ozljede, masnice, posjekotine, ranice, opekline, ugrize...
- kada pitate dijete od kuda mu ozljede, ono izmišlja priču koja vam se ne čini istinita ili izbjegava odgovor
- dijete je uvijek napeto, u fizičkom grču, kao da će se iznenada nešto loše dogoditi
- ozljede se ponavljaju na istom mjestu (npr. masnice na rukama od stiskanja, tragovi remena na leđima i sl.)
- dijete se trza na nagle pokrete drugih, glasne zvukove, iznenadne zvukove pa čak i na tuđi dobronamjerni fizički dodir
- dijete odbija ići doma i čini se uplašeno
- nosi odjeću koja nije primjerena vremenskim prilikama kako bi se prikrile ozljede
- dijete pokazuje regresiju u ponašanju (počinje ponovno mokriti u krevet, sisati palac, praviti se da je mala beba i sl.)
- dijete je agresivno, bijesno i nema empatije prema drugima (osobama i životinjama)
- dijete danima ne ide u vrtić ili školu jer roditelj čeka da ožiljci i masnice zarastu</para>
<para>
 Znakovi zanemarivanja
- odjeća je prljava, neuredna i dijete nije odjeveno u skladu s vremenskim uvjetima
- dijete je većinu vremena neoprano, noktići prljavi i nepodrezani, kosica masna i sl.
- dijete nosi premalu ili preveliku obuću i odjeću
- dijete je bolesno, a nije mu (bila) pružena zdravstvena pomoć
- dijete je često prepušteno samo sebi, bez nadzora i igra se u nesigurnim uvjetima
- dijete danima ne ide u vrtić ili školu
- dijete je plačljivo i stavlja si ručice u usta jer je možda gladno
- dijete je izrazito mršavo
- dijete ima na sebi ožiljke ili masnice
- roditelj izbjegava društvene kontakte sa susjedima kako se netko ne bi približio obitelji i počeo je upoznavati "iznutra"
- roditelj rijetko djetetu u javnosti pokazuje nježnost</para>
<para>
 Znakovi seksualnog zlostavljanja
- dijete je upoznato s informacijama o seksualnosti koje nisu prikladne za njegovu dob
- dijete se ponaša provokativno
- dijete ulaže puno truda u izbjegavanje određene osobe bez očitog razloga
- dijete se odbija presvlačiti pred drugima ili odbija aktivnosti u kojima će se trebati presvlačiti pred drugima (uključujući i odlazak liječniku)
- dijete na sebe navlači mnogo slojeva odjeće
- dijete vrlo rano pokazuje znakove delikventnog ponašanja
- dijete gubi interes za bilo što, osjeća krivnju, izbjegava vršnjake i sumnjičav je prema svemu i svakome
</para>
<heading2>Znakovi zlostavljanja beba i djece starosti od 0 do 3 godine</heading2>
<para>
Sami ne znaju reći, ali ako ih roditelj na bilo koji način povrjeđuje, bebe i mala djeca zaostajat će za svojim vršnjacima ili pokazivati znakove regresije. To znači da neće govoriti ili će znatno zaostajati za vršnjacima, da će dugo sisati palac i svašta stavljati u usta, motorički nazadovati, predugo piškiti u gaćice ili noću u krevet (odnosno ponovno početi ako je kontrola već bila uspostavljena). Imat će izuzetno jako izraženi strah od nekih ljudi ili svih ljudi, nepoznatih lokacija i situacija. Puno će plakati i teško se smirivati. Zbog lošeg sna i noćnih mora, zlostavljana djeca su ili letargična ili iznimno razdražljiva i nervozna. Vrlo specifičan znak zlostavljanja beba su ugrizi po tijelu.</para>
<para>No osim bebe ili malog djeteta promatrajte i roditelja. Po njegovom stilu života i vanjskom izgledu uočit ćete puno toga. Opija li se, puši li djetetu u lice, prima li sumnjive osobe u svoju kuću, viče li i svađa se, je li neuredna i prljava, ostavlja li malo dijete samo na dvorištu, da li ga grli, ljubi i tješi...</para>
<para>Iako sve navedeno ne mora ništa značiti, može značiti puno.</para>
<para>Stoga promatrajte situaciju i ako sumnjate da je neko dijete žrtva zlostavljanja, prijavite svoju sumnju. Možda mu spasite život.</para>

Ovo su znakovi zlostavljanja djeteta. Nemojmo šutjeti i prijavimo svaku sumnju! Nedavni slučajevi čedomorstva i zastrašujućeg zlostavljanja male djece zgrozili su Hrvatsku. Teško nam ulazi u glavu pa čak i sama pomisao da bi netko mogao godinama povrjeđivati svoje dijete, zanemarivati ga, izgladnjivati i oduzeti mu život. Kad na to samo i pomislimo, osjetimo nalet bijesa i tuge, stresemo se, i kao da nekako instinktivno ne možemo o tome dugo razmišljati jer nas preplavljuju osjećaji nemoći. Normalnim ljudima um jednostavno odbija snositi se s tim grozotama.
No možda i nismo baš toliko nemoćni. Na svakome od nas je da upravo sada razmislimo ima li u našoj okolini dijete koje možda prolazi kroz zlostavljanje u vlastitoj obitelji? Činjenica je da takvo ponašanje roditelja monstruma ne može baš uvijek i svakog dana proći potpuno nezapaženo. Članovi šire obitelji, susjedi, pa i poznanici morat će negdje i nekad posumnjati da s djetetom nešto nije u redu. Odnosno da s majkom ili ocem nešto nije u redu.
Stav "mene se to ne tiče i bolje da se ne petljam" nije ni pravno, niti moralno ispravan. Ako sumnjamo da se događa kriminalno djelo nad bilo kojom osobom, dužni smo to prijaviti. A moral nije ništa drugo do društvena svijest da je zlostavljanje bilo koga, a posebno djece, jednostavno neprihvatljivo i da smo svi odgovorni za zdravlje naših sugrađana te dužni pomoći svakoj osobi u nuždi.
Zlostavljanje djeteta ne odnosi se samo na ono fizičko i seksualno koje se vidi na djetetovu tijelu u vidu modrica i rana, već i na emocionalno zlostavljanje (uskraćivanje ljubavi, nježnosti, vikanje, zastrašivanje, vrijeđanje) te na zanemarivanje (uskraćivanje hrane, higijene, zdravstvene skrbi, sigurnog okruženja i slično). Sve vrste zlostavljanja, posebno od strane roditelja, ostavljaju trajne, bolne i snažne posljedice na dijete, pa je stoga vrlo važno što ranije prekinuti zlostavljanje i djetetu pružiti pomoć.
Najteže ga je prepoznati kod male djece do 3 godine, jer kad su tako maleni, često su razdražljivi i plačljivi, brzo se zaprljaju i mogu izgledati neuredno, imaju masnice od padova kad uče prve motoričke vještine, znaju biti bojažljivi, sramežljivi i ne znaju verbalno izraziti što se događa.

Mitovi i istine o zlostavljanju djece u obitelji

Mit: Radi se o zlostavljanju samo ako postoji nasilje
Istina: Fizičko zlostavljanje samo je jedan oblik zlostavljanja. Zanemarivanje i emocionalno zlostavljanje mnogo su suptilniji, ali puno razorniji oblici zlostavljanja. No teže ih je otkriti, posebno kod male djece koja ne znaju ispričati što se događa.
Mit: Samo loši ljudi zlostavljaju svoju djecu
Istina: Mnogi zlostavljači nemaju zao i definirani plan da namjerno i sustavno povrjeđuju svoju djecu. Mnogi su i sami bili žrtve zlostavljanja i ne znaju za drugačije roditeljstvo. Neki roditelji bore se s ovisnostima (alkohol, droge, lijekovi) ili pak imaju nedijagnosticirani mentalni poremećaj. Vrlo često radi se o pojedincima koji su također toliko duboko ranjeni i povrijeđeni, da se ne znaju snositi s vlastitim bolima i patnjama.
Mit: Zlostavljanje se ne događa u finim i dobrim obiteljima
Istina: Odavno je srušen mit da se zlostavljanje djece događa samo u siromašnim obiteljima i lošim četvrtima. Zlostavljanje nadilazi sve rasne, etničke, ekonomske, kulturne, religijske i druge razlike. Često obitelji koji izvana izgledaju savršeno i žive naočigled uredan, kulturan i miran život, u četiri zida kriju jednu sasvim drugačiju priču.
Mit: Zlostavljači djece su većinom nepoznati stranci (pedofili, predatori)
Istina: Iako se zlostavljanje od strane potpuno nepoznatih osoba događa, u najvećem broju slučajeva djecu zlostavljaju osobe koje poznaju (članovi uže i šire obitelji, susjedi ili obiteljski prijatelji).
Mit: Zlostavljana djeca uvijek i sama postaju zlostavljači
Istina: Zlostavljana djeca pod većim su rizikom da i sami postanu zlostavljači kao odrasli ljudi, podsvjesno ponavljaju ono što ih se naučilo u djetinjstvu. No to nije pravilo i mnoge žrtve zlostavljanja postaju vrlo angažirani u borbi protiv zlostavljanja, zaštitnički nastrojeni prema vlastitoj djeci i izvrsni roditelji.

Naše oklijevanje znači patnju za dijete, a možda i smrt

Bez obzira iz kakve obitelji dijete dolazilo, ako kroz duži period primjećujete sljedeće znakove mogućeg zlostavljanja, svakako se obratite sljedećim institucijama: nadležnom Centru za socijalnu skrb, policiji i državnom odvjetništvu.

Ako oklijevate i niste sigurni, smatrate da nemate dovoljno dokaza, imajte na umu da:
- prijavljujete samo sumnju na zlostavljanje i ne morate biti sto posto sigurni niti morate imati dokaze za svoju sumnju
- vaša prijava može biti anonimna
- svojom prijavom sumnje možda ćete pomoći obitelji
- uvijek se sjetite da je zlostavljano dijete bespomoćno i treba nas da ga zaštitimo ili kako piše na stranicama Hrabrog telefona: "Čini se da je bolje sumnjati i prijaviti pa pogriješiti, nego čekati da budemo sigurni i time ostaviti dijete samo u problemima koji su preteški da bi se samo nosilo s njima."

Znakovi koji mogu ukazivati da je dijete zlostavljano

   Znakovi emocionalnog zlostavljanja
- dijete je izrazito povučeno, plašljivo, napeto
- dijete je često u strahu da je nešto loše napravilo
- dijete se ne čini pretjerano vezano za roditelja, boji ga se, odbija od sebe
- dijete se ponaša ili "odraslije" ili "infantilnije" od svoje kronološke dobi
- dijete ne uspostavlja kontakt očima, ima vrlo nisko samopouzdanje
- dijete pokazuje iznenadni strah od određenih lokacija, osoba, pa čak i tipova osoba (npr. mala djeca plašit će se muškaraca s bradom ili žena s dugom smeđom kosom)
- dijete ima nagle promjene u raspoloženju i problema u socijalizaciji s vršnjacima
- dijete kasni u govoru, muca i teško komunicira
- dijete često boli trbuh, povraća, odbija hranu ili se prejeda
- dijete je uvijek umorno jer ima problema sa spavanjem (a kao posljedica umora javlja se i manjak koncentracije, fokusa ili pažnje)
- dijete ima snažno izraženi strah od neuspjeha, kritike ili reakcije okoline (pa odbija nove aktivnosti i timski rad)
- dijete se upušta u neželjena ponašanja kao jedini način da uspostavi kontrolu - zadirkuje vršnjake, krade, laže i upušta se u druga rizična ponašanja
- dijete ne voli pričati o svojoj obitelji ili članovima obitelji

   Znakovi fizičkog zlostavljanja
- dijete ima česte ozljede, masnice, posjekotine, ranice, opekline, ugrize...
- kada pitate dijete od kuda mu ozljede, ono izmišlja priču koja vam se ne čini istinita ili izbjegava odgovor
- dijete je uvijek napeto, u fizičkom grču, kao da će se iznenada nešto loše dogoditi
- ozljede se ponavljaju na istom mjestu (npr. masnice na rukama od stiskanja, tragovi remena na leđima i sl.)
- dijete se trza na nagle pokrete drugih, glasne zvukove, iznenadne zvukove pa čak i na tuđi dobronamjerni fizički dodir
- dijete odbija ići doma i čini se uplašeno
- nosi odjeću koja nije primjerena vremenskim prilikama kako bi se prikrile ozljede
- dijete pokazuje regresiju u ponašanju (počinje ponovno mokriti u krevet, sisati palac, praviti se da je mala beba i sl.)
- dijete je agresivno, bijesno i nema empatije prema drugima (osobama i životinjama)
- dijete danima ne ide u vrtić ili školu jer roditelj čeka da ožiljci i masnice zarastu

   Znakovi zanemarivanja
- odjeća je prljava, neuredna i dijete nije odjeveno u skladu s vremenskim uvjetima
- dijete je većinu vremena neoprano, noktići prljavi i nepodrezani, kosica masna i sl.
- dijete nosi premalu ili preveliku obuću i odjeću
- dijete je bolesno, a nije mu (bila) pružena zdravstvena pomoć
- dijete je često prepušteno samo sebi, bez nadzora i igra se u nesigurnim uvjetima
- dijete danima ne ide u vrtić ili školu
- dijete je plačljivo i stavlja si ručice u usta jer je možda gladno
- dijete je izrazito mršavo
- dijete ima na sebi ožiljke ili masnice
- roditelj izbjegava društvene kontakte sa susjedima kako se netko ne bi približio obitelji i počeo je upoznavati "iznutra"
- roditelj rijetko djetetu u javnosti pokazuje nježnost

   Znakovi seksualnog zlostavljanja
- dijete je upoznato s informacijama o seksualnosti koje nisu prikladne za njegovu dob
- dijete se ponaša provokativno
- dijete ulaže puno truda u izbjegavanje određene osobe bez očitog razloga
- dijete se odbija presvlačiti pred drugima ili odbija aktivnosti u kojima će se trebati presvlačiti pred drugima (uključujući i odlazak liječniku)
- dijete na sebe navlači mnogo slojeva odjeće
- dijete vrlo rano pokazuje znakove delikventnog ponašanja
- dijete gubi interes za bilo što, osjeća krivnju, izbjegava vršnjake i sumnjičav je prema svemu i svakome

Znakovi zlostavljanja beba i djece starosti od 0 do 3 godine

Sami ne znaju reći, ali ako ih roditelj na bilo koji način povrjeđuje, bebe i mala djeca zaostajat će za svojim vršnjacima ili pokazivati znakove regresije. To znači da neće govoriti ili će znatno zaostajati za vršnjacima, da će dugo sisati palac i svašta stavljati u usta, motorički nazadovati, predugo piškiti u gaćice ili noću u krevet (odnosno ponovno početi ako je kontrola već bila uspostavljena). Imat će izuzetno jako izraženi strah od nekih ljudi ili svih ljudi, nepoznatih lokacija i situacija. Puno će plakati i teško se smirivati. Zbog lošeg sna i noćnih mora, zlostavljana djeca su ili letargična ili iznimno razdražljiva i nervozna. Vrlo specifičan znak zlostavljanja beba su ugrizi po tijelu.
No osim bebe ili malog djeteta promatrajte i roditelja. Po njegovom stilu života i vanjskom izgledu uočit ćete puno toga. Opija li se, puši li djetetu u lice, prima li sumnjive osobe u svoju kuću, viče li i svađa se, je li neuredna i prljava, ostavlja li malo dijete samo na dvorištu, da li ga grli, ljubi i tješi...
Iako sve navedeno ne mora ništa značiti, može značiti puno.
Stoga promatrajte situaciju i ako sumnjate da je neko dijete žrtva zlostavljanja, prijavite svoju sumnju. Možda mu spasite život. Jelena Kovačić 

zlostavljano dijete pixabay

Ovo su znakovi zlostavljanja djeteta. Nemojmo šutjeti i prijavimo svaku sumnju!

<para>Istraživanja su primjerice pokazala da su televizori programirani na nekoliko tisuća radnih sati, a printeri na ispis određenog broja stranica.</para>
<para>Tome na kraju odlučila je stati Europska unija. Naime, u europskom parlamentu pokrenuli su najnoviju akciju koja je uperena protiv proizvođača kućanskih aparata koji se većinom kvare odmah nakon isteka jamstvenog roka. Predlaže se veća dostupnost rezervnih dijelova te uvođenje oznake minimalnog trajanja uređaja.</para>
<para> </para>

[VIDEO] Zašto se kvare kućanski aparati nakon isteka jamstva? Nekada su perilice rublja, hladnjaci i štednjaci trajali i po dvadeset godina. Njihov životni vijek je skraćen, sve su napredniji ali i kratkotrajniji. Istraživanja su primjerice pokazala da su televizori programirani na nekoliko tisuća radnih sati, a printeri na ispis određenog broja stranica.
Tome na kraju odlučila je stati Europska unija. Naime, u europskom parlamentu pokrenuli su najnoviju akciju koja je uperena protiv proizvođača kućanskih aparata koji se većinom kvare odmah nakon isteka jamstvenog roka. Predlaže se veća dostupnost rezervnih dijelova te uvođenje oznake minimalnog trajanja uređaja.
  Klinfo.hr 

kucanski aparati_rtl

[VIDEO] Zašto se kvare kućanski aparati nakon isteka jamstva?

<para>Kada ste posljednji put imali dejt sa svojim djetetom?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Imate li uopće tu naviku?<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako još nemate, počnite s njenim uvođenjem.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Dejt, susret, rande vu, izlazak u dvoje, idemo na „kavu“ ili kako god vi to nazivali pod svojim krovom je idealna prilika da steknete naviku razgovaranja sa svojim djetetom. Ovo je odlična navika naročito ako imate više djece.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Takva vrsta susreta je prilika da sa svakim izlazite posebno, razgovarate, podijelite neka svoja razmišljanja i razvijate međusobni odnos.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
S vremenom će dijete moći računati na taj susret pa će „čuvati“ neke teme samo za vas. Povjerenje će sve više rasti kao i kvaliteta međusobnog odnosa.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Umjesto da se udaljavate, vi ćete se približavati djetetu ovakvom lijepom i jednostavnom navikom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Najvažnije u cijeloj priči je da nemate mobitele u tom svojem druženju i da ste u to vrijeme usmjereni jedno na drugo. Manje je bitno koliko će trajati (15 minuta, sat vremena ili više).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sami dogovarajte svoj susret. To može biti izlazak u kino, odlazak na vruću čokoladu, šetnja sa psom, piknik, bazen, dogovor oko nekog slavlja rođendana uz sok ili kako vama god odgovara.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako imate više djece, sa svakim posebno dogovarate svoj dejt. Svako dijete je individua za sebe i treba svoje vrijeme, svoj način postupanja. Pri tome pazite da ne komentirate susrete s ostalom djecom pred djetetom (primjer: s njim mi je zabavnije, on je pričljiviji od tebe…).<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Izbjegavajte glasno uspoređivanje djece. To je tema isključivo za roditelje i mora se obaviti daleko od dječjih ušiju. Radom na ovoj navici steći ćete bolji i kvalitetniji odnos sa svojim djetetom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Što prije uvedete ovu naviku susretanja, to bolje za međusobnu kvalitetu odnosa. Odnos u pubertetu ionako postaje djelomično narušeniji, ali ova navika ga održava.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ovakvi susreti su vaš korak u bolju kvalitetu odnosa. Dijete će to znati cijeniti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Jedna od ideja…ako imate dvoje djece, neka suprug izađe s jednim, a vi s drugim djetetom. Svatko na svoju stranu. Posvetite se jedno drugome maksimalno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Vidjet ćete jednog dana kada budete stariji i kad vas vaš potomak pozove na dejt. Neprocjenjivo!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Autor: Anita Vadas<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <ulink url="http://anitavadas.com/dejt-sa-svojim-djetetom-2-468.html">anitavadas.com</ulink>
</para>

Dejt sa svojim djetetom Odlična navika naročito ako imate više djece Kada ste posljednji put imali dejt sa svojim djetetom?
   
Imate li uopće tu naviku?
   
Ako još nemate, počnite s njenim uvođenjem.
   
Dejt, susret, rande vu, izlazak u dvoje, idemo na „kavu“ ili kako god vi to nazivali pod svojim krovom je idealna prilika da steknete naviku razgovaranja sa svojim djetetom. Ovo je odlična navika naročito ako imate više djece.
   
Takva vrsta susreta je prilika da sa svakim izlazite posebno, razgovarate, podijelite neka svoja razmišljanja i razvijate međusobni odnos.
   
S vremenom će dijete moći računati na taj susret pa će „čuvati“ neke teme samo za vas. Povjerenje će sve više rasti kao i kvaliteta međusobnog odnosa.
   
Umjesto da se udaljavate, vi ćete se približavati djetetu ovakvom lijepom i jednostavnom navikom.
   
Najvažnije u cijeloj priči je da nemate mobitele u tom svojem druženju i da ste u to vrijeme usmjereni jedno na drugo. Manje je bitno koliko će trajati (15 minuta, sat vremena ili više).
   
Sami dogovarajte svoj susret. To može biti izlazak u kino, odlazak na vruću čokoladu, šetnja sa psom, piknik, bazen, dogovor oko nekog slavlja rođendana uz sok ili kako vama god odgovara.
   
Ako imate više djece, sa svakim posebno dogovarate svoj dejt. Svako dijete je individua za sebe i treba svoje vrijeme, svoj način postupanja. Pri tome pazite da ne komentirate susrete s ostalom djecom pred djetetom (primjer: s njim mi je zabavnije, on je pričljiviji od tebe…).
   
Izbjegavajte glasno uspoređivanje djece. To je tema isključivo za roditelje i mora se obaviti daleko od dječjih ušiju. Radom na ovoj navici steći ćete bolji i kvalitetniji odnos sa svojim djetetom.
   
Što prije uvedete ovu naviku susretanja, to bolje za međusobnu kvalitetu odnosa. Odnos u pubertetu ionako postaje djelomično narušeniji, ali ova navika ga održava.
   
Ovakvi susreti su vaš korak u bolju kvalitetu odnosa. Dijete će to znati cijeniti.
   
Jedna od ideja…ako imate dvoje djece, neka suprug izađe s jednim, a vi s drugim djetetom. Svatko na svoju stranu. Posvetite se jedno drugome maksimalno.
   
Vidjet ćete jednog dana kada budete stariji i kad vas vaš potomak pozove na dejt. Neprocjenjivo!
 

Autor: Anita Vadas
   anitavadas.com
 Anita Vadas 

Dejt sa svojim djetetom

<para>Kao i odrasli, i djeca se znaju boriti sa raznoraznim strahovima koji im mogu stvoriti i ozbiljnije probleme. Srećom, većina je dječjih strahova privremena, blaga i na njih se može utjecati s malo roditeljske pomoći i ohrabrenja.
</para>
<heading4>
 Primjećivanje znakova straha
</heading4>
<para>
Kad je u pitanju pokazivanje straha, djeca mogu biti jako nepredvidiva i on se može manifestirati na puno različitih načina. U većini slučajeva kada dijete zbog nečega osjeti strah, kaže: "Ne sviđa mi se ovo, bojim se ", međutim dijete nerijetko svoj strah može pokazati i svojim neverbalnim ponašanjem. Znakovi straha ne moraju uvijek biti jasni i mogu se manifestirati na sljedeće načine:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>djetetov apetit je dramatično oslabio</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>nemirno spava i često se noću budi</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>počinje mucati</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>postalo je letargično i ne želi se igrati s prijateljima</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>počelo se obilno znojiti</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>postalo je dezorijentirano</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<heading4>
 [PROČITAJ: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/djeca-se-najvise-plase-terorizma-otmice-i-bolesti/">Djeca se najviše plaše terorizma, otmice i bolesti</ulink>]
</heading4>
<heading4>
 Pet za koraka za ublažavanje straha
</heading4>
<para>
 1. Ozbiljno shvatite dijete
</para>
<para>Možda vam se učini simpatičnim što se vaše dijete boji psića, no strah je za njega vrlo stvaran. Izbjegnite ismijavanje i pokažite djetetu da suosjećate s njim i da mu želite pomoći. Dijete mora osjetiti da ima vašu podršku.</para>
<para>
 2. Ohrabrite ga
</para>
<para>Ponavljajte mu da nema razloga za strah i da je sigurno. Vaše hrabrenje ojačat će njegovu emocionalnu snagu, dajući mu odlučnost da pobijedi strah.</para>
<para>
 3. Težite k suočavanju sa strahom
</para>
<para>Dijete neće naučiti kao prevladati strah ako se ne pokuša suočiti s njim. Potrudite se da ne izbjegava izvor svoga straha.</para>
<para>
 4. Naučite ga opuštanju
</para>
<para>Kad primijetite da vam je dijete napeto, potaknite ga da opusti mišiće ruku i polakše diše. Ovu vježbu izvodite s djetetom svakodnevno kod kuće.</para>
<para>
 5. "Prođite" strah s djetetom
</para>
<para>Pokažite djetetu da može pobijediti strah prolazeći s njim kroz iskustvo straha. Vaša prisutnost i bodrenje uvelike će mu pomoći u prevladavanju straha.
</para>
<heading4>
 [PROČITAJ:<ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/prenosite-vlastite-strahove-na-djecu/"> Prenosite li i vi vlastite strahove na djecu</ulink>?]
</heading4>
<para>
(<emphasis>Izvor: Dijete - od rođenja do četvrte godine - odgovori na sva vaša pitanja, grupa autora</emphasis>)</para>

Dječji strahovi: Pomozite svojem djetetu da se nosi s njima Gotovo da ne postoji dijete koje se nečeg ne boji ili se nije bojalo u nekom periodu svog života. Kao i odrasli, i djeca se znaju boriti sa raznoraznim strahovima koji im mogu stvoriti i ozbiljnije probleme. Srećom, većina je dječjih strahova privremena, blaga i na njih se može utjecati s malo roditeljske pomoći i ohrabrenja.


   Primjećivanje znakova straha


Kad je u pitanju pokazivanje straha, djeca mogu biti jako nepredvidiva i on se može manifestirati na puno različitih načina. U većini slučajeva kada dijete zbog nečega osjeti strah, kaže: "Ne sviđa mi se ovo, bojim se ", međutim dijete nerijetko svoj strah može pokazati i svojim neverbalnim ponašanjem. Znakovi straha ne moraju uvijek biti jasni i mogu se manifestirati na sljedeće načine:


   
      djetetov apetit je dramatično oslabio
   
   
      nemirno spava i često se noću budi
   
   
      počinje mucati
   
   
      postalo je letargično i ne želi se igrati s prijateljima
   
   
      počelo se obilno znojiti
   
   
      postalo je dezorijentirano
   


   [PROČITAJ: Djeca se najviše plaše terorizma, otmice i bolesti]


   Pet za koraka za ublažavanje straha


   1. Ozbiljno shvatite dijete

Možda vam se učini simpatičnim što se vaše dijete boji psića, no strah je za njega vrlo stvaran. Izbjegnite ismijavanje i pokažite djetetu da suosjećate s njim i da mu želite pomoći. Dijete mora osjetiti da ima vašu podršku.

   2. Ohrabrite ga

Ponavljajte mu da nema razloga za strah i da je sigurno. Vaše hrabrenje ojačat će njegovu emocionalnu snagu, dajući mu odlučnost da pobijedi strah.

   3. Težite k suočavanju sa strahom

Dijete neće naučiti kao prevladati strah ako se ne pokuša suočiti s njim. Potrudite se da ne izbjegava izvor svoga straha.

   4. Naučite ga opuštanju

Kad primijetite da vam je dijete napeto, potaknite ga da opusti mišiće ruku i polakše diše. Ovu vježbu izvodite s djetetom svakodnevno kod kuće.

   5. "Prođite" strah s djetetom

Pokažite djetetu da može pobijediti strah prolazeći s njim kroz iskustvo straha. Vaša prisutnost i bodrenje uvelike će mu pomoći u prevladavanju straha.


   [PROČITAJ: Prenosite li i vi vlastite strahove na djecu?]


(Izvor: Dijete - od rođenja do četvrte godine - odgovori na sva vaša pitanja, grupa autora) Petra Majetić 

strah_pixabay

Dječji strahovi: Pomozite svojem djetetu da se nosi s njima

<para>Na ovogodišnjem proljetnom testiranju dječjih autosjedalica, kojeg su proveli Hrvatski autoklub i njegovi partneri iz europskih autoklubova, ovog su se puta našle čak 42 sjedalice, čime je postavljen apsolutni rekord posljednjih godina. Testiranja su bila izrazito detaljna, a pritom se nije ispitivalo samo odgovaraju li sjedalice zakonskim obvezama, već su se u obzir uzimali standardni kriteriji poput sigurnosti, jednostavnosti korištenja, ergonomije ili kemijskog sastava od kojeg su izrađeni materijali.</para>
<para>Preporuka Hrvatskog autokluba vozačicama i vozačima je neka prije kupovine dječje autosjedalice prikupe sve potrebne informacije o dostupnim proizvodima i uvjere se u njihovu kvalitetu. Osim toga, prilikom kupovine svakako neka provjere odgovara li autosjedailca njihovom automobilu i može li se u njega pravilno postaviti o čemu također uvelike ovisi sigurnost djece.</para>
<para>Čak 42 različita proizvoda, koliko ih se ovom prilikom našlo na testiranju, pripadaju svim grupama težine, a među njima je bilo i 13 i-Size autosjedalica. Neke od testiranih sjedalica imale su mogućnost postavljanja u oba smjera, i u smjeru vožnje i u suprotnom smjeru. Te se sjedalice mogu koristiti od rođenja pa do otprilike četiri godine starosti, no važno je još jednom napomenuti kako djeca lakša od devet kilograma ili mlađa od 15 mjeseci nikada ne smiju biti smještena u smjeru vožnje jer to zbog slabije građe njihova tijela znatno povećava rizik od ozljeda.
</para>
<heading4>Niti jedna autosjedalica nije dobila najvišu ocjenu, ali jedna je ipak pobjednik</heading4>
<para>
Najbolju ocjenu testiranja, vrlo dobar, ovog puta nije dobila niti jedna sjedalica, 24 modela prošlo je s ocjenom dobar, a još 10 ih može zadovoljiti. Za autosjedalice koje su zaslužile ocjenu u ta dva razreda može se reći kako očito nadmašuju zakonske obveze, a prilikom njihova razvoja u obzir su se uzimala i mišljenja korisnika.</para>
<para>Među njima se sa ukupno najboljom ocjenom na samom vrhu izdvojila sjedalica Cybex Aton 5 namijenjena djeci do otprilike godinu i pol dana starosti ili 13 kg težine. Riječ je o laganoj i vrlo sigurnoj autosjedalici koja se postavlja u smjeru suprotnom od smjera vožnje i kod koje nisu uočeni nikakvi nedostaci. Upravo zbog toga, može ju se smatrati pobjednikom ovog opsežnog testiranja. Ipak, pohvalna je brojnost proizvoda sa ocjenom dobar, koja je samo korak do najviše ocjene. Čak 24 modela u tom razredu pokazatelj su da proizvođači itekako počinju voditi računa o dobrim rezultatima.
</para>
<heading4>Najgore autosjedalice su...</heading4>
<para>
Nažalost, postoji i suprotna strana, sjedalice koje se na testiranjima jedva provuku ili čak i padnu na ispitu. Tako su autosjedalice Joie Every Stage, Graco Milestone i Axkid Wolmax jedine s jedva prolaznom ocjenom. Joiejev i Gracov proizvod mogu se koristiti od rođenja pa do prestanka obaveze korištenja sjedalice, no obje imaju deficit u pogledu sigurnosti. Pravilno montirana, dječja sjedalica Axkid pruža dobru zaštitu u slučaju prometne nesreće, no u njenom slučaju problem predstavlja vrlo složeno postavljanje zbog čega su moguće potencijalne pogreške pri montaži.</para>
<para>
 Najgori rezultat i pad na testiranju ovog je puta ostvarilo pet dječjih sjedalica. Riječ je o sjedalicama Joolz iZi Go Modular s ili bez iZi Modular i-Size baze, Foppapedretti Teknofix, LCP Kids Saturn iFix i Casualplay Multipolaris Fix. Kod Joolz iZi Go Modulara problem predstavlja materijal od kojeg je napravljena presvlaka koji je kontaminiran TCPP-om, retardantom gorenja koji se smatra kancerogenim. Kod sjedalica Foppapedretti Teknofix i LCP Kids Saturn iFix, koje su identične konstrukcije, uočeni su ozbiljni nedostaci pri testu frontalnog sudara. Ukoliko se pojas u automobilu koristi za vezivanje djeteta, dio pojasa prelazi preko bočne strane školjke autosjedalice, a time i previsoko po dječjem abdomenu. Prilikom frontalnog sudara pojas se jako duboko urezivao u abdomen testne lutke što bi potencijalno moglo izazvati unutarnje ozljede. Zbog toga su zaštita pri frontalnom sudaru i sigurnost u oba modela ocijenjeni nedovoljnom ocjenom. Značajni nedostaci pri frontalnom sudaru primijećeni su i kod autosjedalice Casualplay Multipolaris Fix. Tijekom testiranja, testna lutka teška devet kilograma ispala je iz sjedalice. Mogućnost ispadanja iz sjedalice znatno je povećana kod djece starosti do otprilike godine dana, a time se povećava i mogućnost ozljeda prilikom primjerice drugog udarca u prometnoj nesreći. To je i razlog smanjenja ukupne ocjene jer vezanje sjedalice isključivo sigurnosnim pojasom automobila bez Isofixa očito ne pruža dovoljnu zaštitu.
</para>
<heading4>Autosjedalica - uvijek i bez iznimke!</heading4>
<para>
Pritom vozačice i vozači ne smiju zaboraviti da u automobilu bez autosjedalice nikad ne prevoze dijete. Čak i najlošija sjedalica bolja je od nikakve i njezinim korištenjem značajno smanjuju mogućnost zadobivanja teških ozljeda prilikom prometne nesreće. Dječju autosjedalicu treba koristiti uvijek i bez iznimke, pa čak i na najkraćem putovanju ili odlasku do lokalne trgovine. Statistika pokazuje kako se najveći broj prometnih nezgoda događa upravo na kratkim relacijama unutar nekoliko kilometara od kuće. Držanje djeteta u rukama nije siguran način putovanja jer prilikom sudara pri brzini od samo 50 km/h dijete teško 5 kilograma postaje teško 20 puta više ili čak 100 kilograma. Prometne nesreće jedan su od glavnih uzroka smrti djece ispod 14 godina, a procjenjuje se da bi 70 posto djece preživjelo ili izbjeglo ozbiljnije ozljede da su bili vezani u odgovarajućoj sjedalici.</para>
<para>Više informacija o dosadašnjim testiranjima i rezultatima pojedinih dječjih sjedalica, kao i njihovom korištenju dostupno je u Reviji HAK te web-stranicama HAK-a: <ulink url="http://www.hak.hr/vijest/686/hak-test-djecjih-autosjedalica-06-2017">
 www.hak.hr
 </ulink>
</para>

HAK-ov novi test autosjedalica: Saznajte koje su najsigurnije za vaše mališane! Hrvatski autoklub objavio je rezultate tradicionalnog testiranja dječjih autosjedalica. Na ovogodišnjem proljetnom testiranju dječjih autosjedalica, kojeg su proveli Hrvatski autoklub i njegovi partneri iz europskih autoklubova, ovog su se puta našle čak 42 sjedalice, čime je postavljen apsolutni rekord posljednjih godina. Testiranja su bila izrazito detaljna, a pritom se nije ispitivalo samo odgovaraju li sjedalice zakonskim obvezama, već su se u obzir uzimali standardni kriteriji poput sigurnosti, jednostavnosti korištenja, ergonomije ili kemijskog sastava od kojeg su izrađeni materijali.
Preporuka Hrvatskog autokluba vozačicama i vozačima je neka prije kupovine dječje autosjedalice prikupe sve potrebne informacije o dostupnim proizvodima i uvjere se u njihovu kvalitetu. Osim toga, prilikom kupovine svakako neka provjere odgovara li autosjedailca njihovom automobilu i može li se u njega pravilno postaviti o čemu također uvelike ovisi sigurnost djece.
Čak 42 različita proizvoda, koliko ih se ovom prilikom našlo na testiranju, pripadaju svim grupama težine, a među njima je bilo i 13 i-Size autosjedalica. Neke od testiranih sjedalica imale su mogućnost postavljanja u oba smjera, i u smjeru vožnje i u suprotnom smjeru. Te se sjedalice mogu koristiti od rođenja pa do otprilike četiri godine starosti, no važno je još jednom napomenuti kako djeca lakša od devet kilograma ili mlađa od 15 mjeseci nikada ne smiju biti smještena u smjeru vožnje jer to zbog slabije građe njihova tijela znatno povećava rizik od ozljeda.

Niti jedna autosjedalica nije dobila najvišu ocjenu, ali jedna je ipak pobjednik

Najbolju ocjenu testiranja, vrlo dobar, ovog puta nije dobila niti jedna sjedalica, 24 modela prošlo je s ocjenom dobar, a još 10 ih može zadovoljiti. Za autosjedalice koje su zaslužile ocjenu u ta dva razreda može se reći kako očito nadmašuju zakonske obveze, a prilikom njihova razvoja u obzir su se uzimala i mišljenja korisnika.
Među njima se sa ukupno najboljom ocjenom na samom vrhu izdvojila sjedalica Cybex Aton 5 namijenjena djeci do otprilike godinu i pol dana starosti ili 13 kg težine. Riječ je o laganoj i vrlo sigurnoj autosjedalici koja se postavlja u smjeru suprotnom od smjera vožnje i kod koje nisu uočeni nikakvi nedostaci. Upravo zbog toga, može ju se smatrati pobjednikom ovog opsežnog testiranja. Ipak, pohvalna je brojnost proizvoda sa ocjenom dobar, koja je samo korak do najviše ocjene. Čak 24 modela u tom razredu pokazatelj su da proizvođači itekako počinju voditi računa o dobrim rezultatima.

Najgore autosjedalice su...

Nažalost, postoji i suprotna strana, sjedalice koje se na testiranjima jedva provuku ili čak i padnu na ispitu. Tako su autosjedalice Joie Every Stage, Graco Milestone i Axkid Wolmax jedine s jedva prolaznom ocjenom. Joiejev i Gracov proizvod mogu se koristiti od rođenja pa do prestanka obaveze korištenja sjedalice, no obje imaju deficit u pogledu sigurnosti. Pravilno montirana, dječja sjedalica Axkid pruža dobru zaštitu u slučaju prometne nesreće, no u njenom slučaju problem predstavlja vrlo složeno postavljanje zbog čega su moguće potencijalne pogreške pri montaži.

   Najgori rezultat i pad na testiranju ovog je puta ostvarilo pet dječjih sjedalica. Riječ je o sjedalicama Joolz iZi Go Modular s ili bez iZi Modular i-Size baze, Foppapedretti Teknofix, LCP Kids Saturn iFix i Casualplay Multipolaris Fix. Kod Joolz iZi Go Modulara problem predstavlja materijal od kojeg je napravljena presvlaka koji je kontaminiran TCPP-om, retardantom gorenja koji se smatra kancerogenim. Kod sjedalica Foppapedretti Teknofix i LCP Kids Saturn iFix, koje su identične konstrukcije, uočeni su ozbiljni nedostaci pri testu frontalnog sudara. Ukoliko se pojas u automobilu koristi za vezivanje djeteta, dio pojasa prelazi preko bočne strane školjke autosjedalice, a time i previsoko po dječjem abdomenu. Prilikom frontalnog sudara pojas se jako duboko urezivao u abdomen testne lutke što bi potencijalno moglo izazvati unutarnje ozljede. Zbog toga su zaštita pri frontalnom sudaru i sigurnost u oba modela ocijenjeni nedovoljnom ocjenom. Značajni nedostaci pri frontalnom sudaru primijećeni su i kod autosjedalice Casualplay Multipolaris Fix. Tijekom testiranja, testna lutka teška devet kilograma ispala je iz sjedalice. Mogućnost ispadanja iz sjedalice znatno je povećana kod djece starosti do otprilike godine dana, a time se povećava i mogućnost ozljeda prilikom primjerice drugog udarca u prometnoj nesreći. To je i razlog smanjenja ukupne ocjene jer vezanje sjedalice isključivo sigurnosnim pojasom automobila bez Isofixa očito ne pruža dovoljnu zaštitu.

Autosjedalica - uvijek i bez iznimke!

Pritom vozačice i vozači ne smiju zaboraviti da u automobilu bez autosjedalice nikad ne prevoze dijete. Čak i najlošija sjedalica bolja je od nikakve i njezinim korištenjem značajno smanjuju mogućnost zadobivanja teških ozljeda prilikom prometne nesreće. Dječju autosjedalicu treba koristiti uvijek i bez iznimke, pa čak i na najkraćem putovanju ili odlasku do lokalne trgovine. Statistika pokazuje kako se najveći broj prometnih nezgoda događa upravo na kratkim relacijama unutar nekoliko kilometara od kuće. Držanje djeteta u rukama nije siguran način putovanja jer prilikom sudara pri brzini od samo 50 km/h dijete teško 5 kilograma postaje teško 20 puta više ili čak 100 kilograma. Prometne nesreće jedan su od glavnih uzroka smrti djece ispod 14 godina, a procjenjuje se da bi 70 posto djece preživjelo ili izbjeglo ozbiljnije ozljede da su bili vezani u odgovarajućoj sjedalici.
Više informacija o dosadašnjim testiranjima i rezultatima pojedinih dječjih sjedalica, kao i njihovom korištenju dostupno je u Reviji HAK te web-stranicama HAK-a: 
      www.hak.hr
   
 Priopćenje za javnost 

HAK test djecjih autosjedalica

HAK test djecjih autosjedalica 3.jpeg

HAK test djecjih autosjedalica 2

HAK testiranje djecjih autosjedalica

HAK-ov novi test autosjedalica: Saznajte koje su najsigurnije za vaše mališane!

<para>U tim trenutcima djeca trebaju pomoć roditelja da se snose s tugom, ali da bi u tome bili što uspješniji, roditelji trebaju razumjeti jedinstveni način na koji djeca doživljavaju svoje psiće, mace, ribice ili zečiće.</para>
<para>Pitanjem odnosa djece i kućnih ljubimaca godinama se i na stručnoj razini bavi Joshua Russell, profesor znanosti o okolišu na fakultetu <emphasis>Canisius College u Buffalou</emphasis>. Već dugi niz godina proučava efekt gubitka kućnog ljubimca na djecu te je kroz svoj rad došao do spoznaje da djeca ljubimce ne vide i ne doživljavaju samo kao životinje u kući. Većina djece svog kućnog ljubimca opisuje kao brata, sestru ili najboljeg prijatelja s kojima imaju vrlo čvrstu vezu.
</para>
<para>
 [PROČITAJ: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/kucni-ljubimci-su-utjeha-broj-jedan-djeci-u-teskim-trenutcima/">Kućni ljubimci su djeci utjeha broj jedan u teškim trenutcima</ulink>]
</para>
<para>Dr. Russel je napravio istraživanje među 12 djece starosti od 6 do 13 godina koja su u prošlosti izgubila kućnog ljubimca te je otkrio da čak i godinama nakon tog nesretnog događaja djeca izjavljuju kako im je to bio "najgori dan u životu". Nadalje, otkrio je da djeca sama osmišljavaju vrlo originalna objašnjenja zašto je ljubimac uginuo te da način na koji je ljubimac uginuo snažno utječe na jačinu i dubinu njihove tuge i patnje.
</para>
<para>Djeca imaju vrlo izražen i jasan osjećaj egzistencijalne pravednosti u smislu da mogu procijeniti je li ljubimac živio do prihvatljive dobi. Drugim riječima, djeca će lakše prihvatiti smrt ljubimca koji je doživio duboku starost i za kojeg se u obitelji očekivalo da će ubrzo umrijeti od starosti. Isto tako, djeca su manje patila i tugovala ako im se od početka iskreno reklo da neka određena životinja ima vrlo kratki životni ciklus. Djeca jednostavno prihvaćaju činjenicu da ribica ili hrčak neće živjeti tako dugo kao mačka ili pas. Isto se događa i kada je životinja jako bolesna. Djeca znaju da joj nije bilo spasa i da postoji razlog za njezinu smrt. Čak će pristati i da se životinja eutanazira ako je u velikoj patnji i fizičkoj boli.</para>
<para>U gore navedenim situacijama i roditelji imaju više vremena da djecu pripreme na ono što će se dogoditi, da s njima razgovaraju o strahovima, tuzi i drugim osjećajima koji će se pojaviti kada voljeni ljubimac ode.</para>
<para>Međutim, kad ljubimac strada u nesretnom, neočekivanom ili tragičnom slučaju, djeca će puno teže prihvatiti taj gubitak.
</para>
<heading4>Kako djeca doživljavaju iznenadni gubitak kućnog ljubimca?</heading4>
<para>
Kada mačka, pas ili neki drugi ljubimac ugine iznenada, u djetetu se prvo javlja osjećaj nesigurnosti zbog nepredvidljivosti svijeta koji ga okružuje. Čas je nešto ovdje, čas jednostavno nestane. Djeca počinju shvaćati da životinje, ali i osobe iz njihove okoline jednostavno jednog dana, bez ikakvog upozorenja, mogu umrijeti i više neće biti tu.</para>
<para>
 [PROČITAJ: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/tuga-za-uginulim-ljubimcem/">Tuga za uginulim ljubimcem</ulink>]
</para>
<para>Naravno, način na koji djeca interpretiraju smrt ovisi i o njihovoj dobi i razvojnoj zrelosti, za NY Times objasnila je Jessica Harvey, psihoterapeutkinja koja se specijalizirala za probleme vezane uz osjećaj tuge kod djece. Objasnila je i kako se osjećaj tuge kod djece razlikuje od osjećaja tuge kod odraslih. Djeca kod gubitka voljene osobe ili ljubimca neće uvijek istog trenutka zaplakati i pokazati emocije. No to ne znači da ih gubitak nije pogodio i ostavio na njima traga.
</para>
<heading4>Što roditelji mogu učiniti da pomognu djetetu?</heading4>
<para>
Djeca mlađa od pet godina teško će uopće shvatiti da je kućni ljubimac otišao zauvijek i da ga više neće biti. Ona još uvijek ne razumiju koncept smrti u smislu fizičkog nestajanja. No to ne znači da ne osjećaju tugu. Najčešće taj osjećaj ispoljavaju kroz igru. Na primjer, uzet će plišanu igračku i igrati se igre u kojoj će plišani medo biti bolestan, ići doktoru i potom umrijeti. Roditelji se u tom trenutku mogu uključiti u ovu imaginarnu priču i igru te pomoću druge plišane životinjice prenijeti utješnu poruku.</para>
<para>Kod djece između pet i osam godina pomoći mogu i tematske ili terapeutske slikovnice.</para>
<para>Pomoći će i razgovor. Naime, što je dijete starie, imat će više pitanja o konkretnom nesretnom događaju zbog kojeg vašeg ljubimca više nema, ali se nemojte iznenaditi ako razgovor preraste u pitanja o ljubavi prema nekome, gubitku i o tome što se događa kad netko umre.</para>
<para>Terapeuti i stručnjaci preporučuju roditeljima da uvijek odgovaraju iskreno, ali bez puno brutalnih detalja. Ako dijete pita, primjerice, tko je kriv zato što je vašeg psa udario auto, iskreno odgovorite da je pas kriv jer je pobjegao iz dvorišta i istrčao pred auto vozaču koji ga nije očekivao i stigao zakočiti. Ako vas pita hoće li netko odgovarati za to, iskreno mu recite da ne možete ništa učiniti i nikoga kazniti. Važno je biti iskren, ali potom i pomoći djetetu da se snosi s osjećajem ljutnje. Jedno je iskrenost oko toga što se dogodilo, a drugo su osjećaji koji se javljaju zato što se to dogodilo. Laganjem ili umanjivanjem istine nećete pomoći djetetu da se osjeća manje tužno, povrijeđeno, ljutito ili bespomoćno. Istovremeno učite svoje dijete da s vama može razgovarati o bilo čemu i da smije i treba iskreno pokazivati svoje osjećaje. Na taj način će se lakše snositi s nekim narednim gubitcima koji će mu se nedvojbeno događati u budućnosti.</para>
<para>Vrlo je važno djetetu priznati i dozvoliti svaki osjećaj. Ako osjeća ljutnju prema mački jer je bila tako nepažljiva i podletjela pod auto, neka ju osjeti i izbaci. Ako osjeća strah za drugu mačku da se ne dogodi isto, pomognite djetetu da se s tim strahom snosi. Isto tako, nemojte se iznenaditi ako se tuga pojavi u valovima. U jednom trenutku dijete će plakati, pa će se sljedećeg trenutka već igrati, a onda odbijati jesti jer je tužno i stalno misli na ljubimca.</para>
<para>Ponekad će djetetu pomoći neki ritual s kojim će se cijela obitelj oprostiti od kućnog ljubimca. To može biti paljenje svjećice i razgovor u kojem će svatko reći zbog čega je volio tu životinjicu i koliko mu je značila. Možete zajedno psu, maci, papigi ili kornjačici napisati oproštajno pismo ili joj nešto nacrtati, uokviriti to i staviti na zid. Možete zajedno urediti album sa slikama ili zasaditi drvo kao uspomenu na ljubimca. Kroz takvu aktivnost neka djeca lakše izbace i probave tugu, ali ujedno imaju mogućnost izreći što im je njihov kućni ljubimac značio.</para>
<para>Pomoć treba potražiti ako dijete ima problema sa spavanjem, napadaje tjeskobe, straha ili bijesa ili bilo koji simptom koji vas brine, a ne povlači se i ne nestaje nakon tri mjeseca.</para>

Iznenadni gubitak kućnog ljubimca i tugovanje kod djece Gubitak kućnog ljubimca vrlo je često prvi susret djeteta sa smrti. U tim trenutcima djeca trebaju pomoć roditelja da se snose s tugom, ali da bi u tome bili što uspješniji, roditelji trebaju razumjeti jedinstveni način na koji djeca doživljavaju svoje psiće, mace, ribice ili zečiće.
Pitanjem odnosa djece i kućnih ljubimaca godinama se i na stručnoj razini bavi Joshua Russell, profesor znanosti o okolišu na fakultetu Canisius College u Buffalou. Već dugi niz godina proučava efekt gubitka kućnog ljubimca na djecu te je kroz svoj rad došao do spoznaje da djeca ljubimce ne vide i ne doživljavaju samo kao životinje u kući. Većina djece svog kućnog ljubimca opisuje kao brata, sestru ili najboljeg prijatelja s kojima imaju vrlo čvrstu vezu.


   [PROČITAJ: Kućni ljubimci su djeci utjeha broj jedan u teškim trenutcima]

Dr. Russel je napravio istraživanje među 12 djece starosti od 6 do 13 godina koja su u prošlosti izgubila kućnog ljubimca te je otkrio da čak i godinama nakon tog nesretnog događaja djeca izjavljuju kako im je to bio "najgori dan u životu". Nadalje, otkrio je da djeca sama osmišljavaju vrlo originalna objašnjenja zašto je ljubimac uginuo te da način na koji je ljubimac uginuo snažno utječe na jačinu i dubinu njihove tuge i patnje.

Djeca imaju vrlo izražen i jasan osjećaj egzistencijalne pravednosti u smislu da mogu procijeniti je li ljubimac živio do prihvatljive dobi. Drugim riječima, djeca će lakše prihvatiti smrt ljubimca koji je doživio duboku starost i za kojeg se u obitelji očekivalo da će ubrzo umrijeti od starosti. Isto tako, djeca su manje patila i tugovala ako im se od početka iskreno reklo da neka određena životinja ima vrlo kratki životni ciklus. Djeca jednostavno prihvaćaju činjenicu da ribica ili hrčak neće živjeti tako dugo kao mačka ili pas. Isto se događa i kada je životinja jako bolesna. Djeca znaju da joj nije bilo spasa i da postoji razlog za njezinu smrt. Čak će pristati i da se životinja eutanazira ako je u velikoj patnji i fizičkoj boli.
U gore navedenim situacijama i roditelji imaju više vremena da djecu pripreme na ono što će se dogoditi, da s njima razgovaraju o strahovima, tuzi i drugim osjećajima koji će se pojaviti kada voljeni ljubimac ode.
Međutim, kad ljubimac strada u nesretnom, neočekivanom ili tragičnom slučaju, djeca će puno teže prihvatiti taj gubitak.

Kako djeca doživljavaju iznenadni gubitak kućnog ljubimca?

Kada mačka, pas ili neki drugi ljubimac ugine iznenada, u djetetu se prvo javlja osjećaj nesigurnosti zbog nepredvidljivosti svijeta koji ga okružuje. Čas je nešto ovdje, čas jednostavno nestane. Djeca počinju shvaćati da životinje, ali i osobe iz njihove okoline jednostavno jednog dana, bez ikakvog upozorenja, mogu umrijeti i više neće biti tu.

   [PROČITAJ: Tuga za uginulim ljubimcem]

Naravno, način na koji djeca interpretiraju smrt ovisi i o njihovoj dobi i razvojnoj zrelosti, za NY Times objasnila je Jessica Harvey, psihoterapeutkinja koja se specijalizirala za probleme vezane uz osjećaj tuge kod djece. Objasnila je i kako se osjećaj tuge kod djece razlikuje od osjećaja tuge kod odraslih. Djeca kod gubitka voljene osobe ili ljubimca neće uvijek istog trenutka zaplakati i pokazati emocije. No to ne znači da ih gubitak nije pogodio i ostavio na njima traga.

Što roditelji mogu učiniti da pomognu djetetu?

Djeca mlađa od pet godina teško će uopće shvatiti da je kućni ljubimac otišao zauvijek i da ga više neće biti. Ona još uvijek ne razumiju koncept smrti u smislu fizičkog nestajanja. No to ne znači da ne osjećaju tugu. Najčešće taj osjećaj ispoljavaju kroz igru. Na primjer, uzet će plišanu igračku i igrati se igre u kojoj će plišani medo biti bolestan, ići doktoru i potom umrijeti. Roditelji se u tom trenutku mogu uključiti u ovu imaginarnu priču i igru te pomoću druge plišane životinjice prenijeti utješnu poruku.
Kod djece između pet i osam godina pomoći mogu i tematske ili terapeutske slikovnice.
Pomoći će i razgovor. Naime, što je dijete starie, imat će više pitanja o konkretnom nesretnom događaju zbog kojeg vašeg ljubimca više nema, ali se nemojte iznenaditi ako razgovor preraste u pitanja o ljubavi prema nekome, gubitku i o tome što se događa kad netko umre.
Terapeuti i stručnjaci preporučuju roditeljima da uvijek odgovaraju iskreno, ali bez puno brutalnih detalja. Ako dijete pita, primjerice, tko je kriv zato što je vašeg psa udario auto, iskreno odgovorite da je pas kriv jer je pobjegao iz dvorišta i istrčao pred auto vozaču koji ga nije očekivao i stigao zakočiti. Ako vas pita hoće li netko odgovarati za to, iskreno mu recite da ne možete ništa učiniti i nikoga kazniti. Važno je biti iskren, ali potom i pomoći djetetu da se snosi s osjećajem ljutnje. Jedno je iskrenost oko toga što se dogodilo, a drugo su osjećaji koji se javljaju zato što se to dogodilo. Laganjem ili umanjivanjem istine nećete pomoći djetetu da se osjeća manje tužno, povrijeđeno, ljutito ili bespomoćno. Istovremeno učite svoje dijete da s vama može razgovarati o bilo čemu i da smije i treba iskreno pokazivati svoje osjećaje. Na taj način će se lakše snositi s nekim narednim gubitcima koji će mu se nedvojbeno događati u budućnosti.
Vrlo je važno djetetu priznati i dozvoliti svaki osjećaj. Ako osjeća ljutnju prema mački jer je bila tako nepažljiva i podletjela pod auto, neka ju osjeti i izbaci. Ako osjeća strah za drugu mačku da se ne dogodi isto, pomognite djetetu da se s tim strahom snosi. Isto tako, nemojte se iznenaditi ako se tuga pojavi u valovima. U jednom trenutku dijete će plakati, pa će se sljedećeg trenutka već igrati, a onda odbijati jesti jer je tužno i stalno misli na ljubimca.
Ponekad će djetetu pomoći neki ritual s kojim će se cijela obitelj oprostiti od kućnog ljubimca. To može biti paljenje svjećice i razgovor u kojem će svatko reći zbog čega je volio tu životinjicu i koliko mu je značila. Možete zajedno psu, maci, papigi ili kornjačici napisati oproštajno pismo ili joj nešto nacrtati, uokviriti to i staviti na zid. Možete zajedno urediti album sa slikama ili zasaditi drvo kao uspomenu na ljubimca. Kroz takvu aktivnost neka djeca lakše izbace i probave tugu, ali ujedno imaju mogućnost izreći što im je njihov kućni ljubimac značio.
Pomoć treba potražiti ako dijete ima problema sa spavanjem, napadaje tjeskobe, straha ili bijesa ili bilo koji simptom koji vas brine, a ne povlači se i ne nestaje nakon tri mjeseca. Jelena Kovačić 

tuga-strah-pixabay

Iznenadni gubitak kućnog ljubimca i tugovanje kod djece

<para>To je početak negovorne komunikacije koja je važna za nastanak verbalne komunikacije. Ona se u svojoj glasovnoj formi nastavlja prvim krikom do kojega spontano dolazi kada djetešce prvi put ugleda svjetlo dana.</para>
<para>Razvoj govora kod djeteta odvija se pod mnoštvom različitih čimbenika. Govor se ne može razviti bez ljudskog okruženja. Zato obitelj, kao najprirodnije djetetovo okruženje, ima jednu od najvažnijih uloga u procesu djetetovog razvoja govora.
</para>
<heading4>
 
 [PROČITAJ: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/razvoj-govora-kod-djece/">Razvoj govora kod djece</ulink>]
 
</heading4>
<heading2>
 Kako vi možete poticati razvijanje govora?
</heading2>
<heading4>
 Od rođenja do druge godine
</heading4>
<para>
→ Učite svoje dijete da oponaša ono što vi činite, kada na primjer, plješćete rukama, šaljete puse ili bockate dijete.</para>
<para>→ Kupanje, presvlačenje ili hranjenje popratite govorom. Govorite djetetu što radite, kuda idete, što ćete tamo vidjeti itd.</para>
<para>→ Oponašajte glasanje životinja zbog povezivanja zvuka s određenim značenjem: "Mačka kaže mijau!"</para>
<para>→ Potičite dijete da se glasa samoglasnicima i kombinacijama suglasnika i samoglasnika, primjerice "ma", "da", "ba."</para>
<para>→ Čitajte svom djetetu. Ponekad će "čitanje" biti jednostavno opisivanje slika u knjizi, bez stvarnog čitanja napisanih riječi.
</para>
<heading4>
 Od druge do četvrte godine
</heading4>
<para>
→ Koristite jasan i jednostavan govor koji će vaše dijete lako učiti primjenjivati.</para>
<para>→ Pomognite djetetu u razumijevanju i postavljanju pitanja. Igrajte "da-ne" igru. Postavljajte pitanja kao npr. "Jesi li ti Ivana?", "Jesi li ti curica?" Postavljajte pitanja koja daju mogućnost izbora, npr. "Hoćeš li obući rozu ili žutu haljnicu?" ili "Hoćeš li krušku ili jabuku?"</para>
<para>→ Pjevajte jednostavne pjesme i recitirajte brojalice kako biste ukazali na ritam i model govora.</para>
<para>→ Stavite djetetu poznate stvari u kutiju. Neka uzima po jedan predmet, imenuje ga i kaže čemu služi.</para>
<para>→ Proširujte rječnik. Imenujte dijelove tijela i otkrijte čemu nam oni služe.
</para>
<heading4>
 Od četvrte do šeste godine
</heading4>
<para>
→ Primijetite, ohrabrite i pohvalite svaki pokušaj govora.</para>
<para>→ Razgovarajte o prostornim odnosima (prvo, srednje i zadnje; desno-lijevo; gore-dolje) i suprotnostima (veliko-malo).</para>
<para>→ Igrajte sa svojim djetetom igru "kuća." Zamijenite uloge u obitelji tako da vi preuzmete ulogu djeteta. Razgovarajte o sobama i namještaju u kući.</para>
<para>→ Iskoristite svakodnevne aktivnosti. Primjerice, dok spremate večeru potičite dijete da imenuje posuđe koje vam treba za spravljanje objeda. Razgovarajte o jelima, njihovoj boji, sastavu i okusu. Što dijete voli jesti, a što ne voli?</para>
<para>→ Opisujte predmete i tražite od djeteta da otkrije o čemu govorite: "Leden je i sladak. Jedemo ga kad je vruće. Ja volim okus jagode." (sladoled)
</para>
<heading4>
 
 [PROČITAJ: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/istrazivanja-pokazala-spol-ima-utjecaj-na-razvoj-govora-kod-djeteta/">Istraživanja pokazala: spol ima utjecaj na razvoj govora kod djeteta</ulink>]
 
</heading4>

Kako poticati razvijanje govora od djetetova rođenja do šeste godine života? Komunikacija djeteta s okolinom počinje već u majčinom trbuhu. Već tada dijete čuje i na zvučne podražaje odgovara kretanjem. To je početak negovorne komunikacije koja je važna za nastanak verbalne komunikacije. Ona se u svojoj glasovnoj formi nastavlja prvim krikom do kojega spontano dolazi kada djetešce prvi put ugleda svjetlo dana.
Razvoj govora kod djeteta odvija se pod mnoštvom različitih čimbenika. Govor se ne može razviti bez ljudskog okruženja. Zato obitelj, kao najprirodnije djetetovo okruženje, ima jednu od najvažnijih uloga u procesu djetetovog razvoja govora.


   
      [PROČITAJ: Razvoj govora kod djece]
   


   Kako vi možete poticati razvijanje govora?


   Od rođenja do druge godine


→ Učite svoje dijete da oponaša ono što vi činite, kada na primjer, plješćete rukama, šaljete puse ili bockate dijete.
→ Kupanje, presvlačenje ili hranjenje popratite govorom. Govorite djetetu što radite, kuda idete, što ćete tamo vidjeti itd.
→ Oponašajte glasanje životinja zbog povezivanja zvuka s određenim značenjem: "Mačka kaže mijau!"
→ Potičite dijete da se glasa samoglasnicima i kombinacijama suglasnika i samoglasnika, primjerice "ma", "da", "ba."
→ Čitajte svom djetetu. Ponekad će "čitanje" biti jednostavno opisivanje slika u knjizi, bez stvarnog čitanja napisanih riječi.


   Od druge do četvrte godine


→ Koristite jasan i jednostavan govor koji će vaše dijete lako učiti primjenjivati.
→ Pomognite djetetu u razumijevanju i postavljanju pitanja. Igrajte "da-ne" igru. Postavljajte pitanja kao npr. "Jesi li ti Ivana?", "Jesi li ti curica?" Postavljajte pitanja koja daju mogućnost izbora, npr. "Hoćeš li obući rozu ili žutu haljnicu?" ili "Hoćeš li krušku ili jabuku?"
→ Pjevajte jednostavne pjesme i recitirajte brojalice kako biste ukazali na ritam i model govora.
→ Stavite djetetu poznate stvari u kutiju. Neka uzima po jedan predmet, imenuje ga i kaže čemu služi.
→ Proširujte rječnik. Imenujte dijelove tijela i otkrijte čemu nam oni služe.


   Od četvrte do šeste godine


→ Primijetite, ohrabrite i pohvalite svaki pokušaj govora.
→ Razgovarajte o prostornim odnosima (prvo, srednje i zadnje; desno-lijevo; gore-dolje) i suprotnostima (veliko-malo).
→ Igrajte sa svojim djetetom igru "kuća." Zamijenite uloge u obitelji tako da vi preuzmete ulogu djeteta. Razgovarajte o sobama i namještaju u kući.
→ Iskoristite svakodnevne aktivnosti. Primjerice, dok spremate večeru potičite dijete da imenuje posuđe koje vam treba za spravljanje objeda. Razgovarajte o jelima, njihovoj boji, sastavu i okusu. Što dijete voli jesti, a što ne voli?
→ Opisujte predmete i tražite od djeteta da otkrije o čemu govorite: "Leden je i sladak. Jedemo ga kad je vruće.  Ja volim okus jagode." (sladoled)


   
      [PROČITAJ: Istraživanja pokazala: spol ima utjecaj na razvoj govora kod djeteta]
   
 Petra Majetić 

govor_pixabay

Kako poticati razvijanje govora od djetetova rođenja do šeste godine života?

<para>Nakon svakog hranjenja u usnoj šupljini ostaju ostaci hrane, bakterije i naslage na sluznici usta koji mogu oštetiti zube već u samom procesu nicanja. Stoga bi nakon svakog hranjenja trebalo djetetu očistiti oku nevidljive dijelove usne šupljine čistom vlažnom gazom ili mekanom krpicom namočenom u vodu. Već od pojave prvih zubića preporučuje se redovito korištenje četkice za zube, koja naravno mora biti prilagođena uzrastu djeteta. U fazi nicanja, do djetetove prve godine, mogu se koristiti i četkice s gumenom glavom umjesto vlakana.</para>
<para>
 [PROČITAJ: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/oralna-higijena-kod-najmladih/">Oralna higijena kod najmlađih</ulink>]
</para>
<heading4>
 Prva zubna četkica 
</heading4>
<para>
Prva zubna četkica mora biti nježna i mekana, a pasta za zube nije potrebna. Ona mora biti izrađena od kvalitetnih umjetnih vlakana koja su obvezno zaobljena na vrhu. Isto tako, snopovi tih vlakana moraju biti raspoređeni u tri do četiri reda bez velikog razmaka između njih. Vlakna moraju biti dovoljno elastična kako bi mogla prodirati ispod zubnog mesa oko zubića. Bez obzira jesu li vlakna na četkici već oštećena ili ne, maksimalni vijek korištenja četkice je do tri mjeseca. Od druge godine života, pastu za zube treba koristiti u maloj količini, ne većoj od zrna graška. Najsigurnije je odabrati dječju zubnu pastu jer one imaju prilagođen okus i manje količine fluorida.</para>
<para>I na kraju, imate li bilo kakve nedoumice u vezi s odabirom četkice ili zubne paste i sl. vezano uz vaše dijete, najbolje je da se posavjetujte sa stomatologom. Isto tako, važno je naglasiti da bi na prvi pregled u stomatološku oridnaciju dijete trebalo odvesti već šest mjeseci nakon početka nicanja mliječnih zubi, a najkasnije s navršene dvije godine. Dijete treba pripremiti i zainteresirati za posjet, opisujući mu stomatološku ordinaciju, stomatološki stolac, aparaturu i pribor. Odvojite nekoliko minuta dnevno (ujutro i navečer) za oralno zdravlje vašeg djeteta, vodite ga redovito na kontrole stomatologu kako biste na vrijeme ispravili pogrešne navike.</para>

Oralna higijena: Kako odabrati zubnu četkicu za dijete? S oralnom higijenom treba početi već nekoliko dana nakon rođenja djeteta. Nakon svakog hranjenja u usnoj šupljini ostaju ostaci hrane, bakterije i naslage na sluznici usta koji mogu oštetiti zube već u samom procesu nicanja. Stoga bi nakon svakog hranjenja trebalo djetetu očistiti oku nevidljive dijelove usne šupljine čistom vlažnom gazom ili mekanom krpicom namočenom u vodu. Već od pojave prvih zubića preporučuje se redovito korištenje četkice za zube, koja naravno mora biti prilagođena uzrastu djeteta. U fazi nicanja, do djetetove prve godine, mogu se koristiti i četkice s gumenom glavom umjesto vlakana.

   [PROČITAJ: Oralna higijena kod najmlađih]


   Prva zubna četkica 


Prva zubna četkica mora biti nježna i mekana, a pasta za zube nije potrebna. Ona mora biti izrađena od kvalitetnih umjetnih vlakana koja su obvezno zaobljena na vrhu. Isto tako, snopovi tih vlakana moraju biti raspoređeni u tri do četiri reda bez velikog razmaka između njih. Vlakna moraju biti dovoljno elastična kako bi mogla prodirati ispod zubnog mesa oko zubića. Bez obzira jesu li vlakna na četkici već oštećena ili ne, maksimalni vijek korištenja četkice je do tri mjeseca. Od druge godine života, pastu za zube treba koristiti u maloj količini, ne većoj od zrna graška. Najsigurnije je odabrati dječju zubnu pastu jer one imaju prilagođen okus i manje količine fluorida.
I na kraju, imate li bilo kakve nedoumice u vezi s odabirom četkice ili zubne paste i sl. vezano uz vaše dijete, najbolje je da se posavjetujte sa stomatologom. Isto tako, važno je naglasiti da bi na prvi pregled u stomatološku oridnaciju dijete trebalo odvesti već šest mjeseci nakon početka nicanja mliječnih zubi, a najkasnije s navršene dvije godine. Dijete treba pripremiti i zainteresirati za posjet, opisujući mu stomatološku ordinaciju, stomatološki stolac, aparaturu i pribor. Odvojite nekoliko minuta dnevno (ujutro i navečer) za oralno zdravlje vašeg djeteta, vodite ga redovito na kontrole stomatologu kako biste na vrijeme ispravili pogrešne navike. Petra Majetić 

cetkica_pixabay

Oralna higijena: Kako odabrati zubnu četkicu za dijete?

<para>Kada na svijet stigne vaša beba, trudite se da svakog trenutka bude sretna i zadovoljna, te da joj pružite sve najbolje što je u vašim mogućnostima. Osim hranjenja, mijenjanja pelena, roditeljske topline i ljubavi, a kasnije i mnogo zabave, bebama u osnovi i ne treba mnogo.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Cilj svakog roditelja, posebno majke za koju je beba najviše vezana, jest da joj omogući pravilan rast i razvoj, a jedan od načina svakako implementacija masaže koja može bebi pomoći u jačanju muskulature i kostiju, što će joj svakako olakšati razvoj motoričkih funkcija. Masaža također može pomoći u boljem snu, olakšanju grčeva i kolika, poboljšanju djetetovog imuniteta, pa i intelektualnom razvoju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Iako je masaža bebe, kojoj ionako poznajete svaki milimetar, nešto što može raditi svaki roditelj, svakako je dobro znati male tajne kako da bude što ugodnija za bebu s maksimalnim učinkom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto:  © Ilike - fotolia</para>
<hmn:pagebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
<section>
 <title>Prije početka masaže</title>
 <para>Prije nego što počnete, treba vam baby ulje ili losion, topli ručnik, lagani prekrivač. Također, prije masaže beba treba biti zadovoljna i naspavana. Sjednite na pod ili neku drugu površinu na način da nogama ispred sebe formirate oblik dijamanta, odnosno „kolijevku“ te unutar toga stavite ručnik. Bebu položite između nogu prema sebi i svucite je do kraja, čak i pelenu. Počnite s masažom od stopala prema glavi. Ako mislite da je potrebno, pokrijte prekrivačem dio tijela koji trenutačno ne masirate.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Počnite s laganim nježnim pokretima, da vidite sviđa li se bebi ono što radite. Ako nije zadovoljna i prosvjeduje, prestanite i pokušajte u neko drugo vrijeme.</para>
</section>
<hmn:pagebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
<section>
 <title>Masaža nogu i ruku</title>
 <para>Počnite s masažom nogu jer ona su nekako najmanje osjetljiva i odlična za prilagodbu. Nanesite ulje na jednu nogu i počnite laganim tapkanjem noge iznad koljena kako bi se noga opustila. Lagano se spuštajte na potkoljenicu i nastavite s nježnim masažnim potezima gore-dolje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nakon toga masažnim pokretima lagano masirajte cijelu nogu. Stopalo masirajte palcima od pete prema prstićima. Nakon toga cijelim dlanom prođite nekoliko puta po stopalu. Na kraju nježno pritisnite svaki prstić posebno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Primite jedan lakat, nježno prstima tapkajte gornji dio ručice, a kada se opusti, namažite uljem. Započnite s nježnim masažnim potezima od ramena do dlana. Prođite cijelu ruku nekoliko puta. Palcem kružnim pokretima nježno masirajte unutarnju stranu dlana te završavajte sa svakim prstićem posebno.</para>
</section>
<hmn:pagebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
<section>
 <title>Masaža abdomena</title>
 <para>Većina beba voli masažu u području prsa, pa će vam se vjerojatno smiješiti i postati zaigrana te uživati. Stavite malo ulja na bebina prsa i s obje ruke laganim pokretima klizite od sredine prsa prema ramenima. Kada ste došli do ramena, kao da slikate srce na dječjim prsima, zaokrenite natrag prema prsima i završite na donjem središnjem dijelu prsnog koša. Ponovite radnju nekoliko puta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Nastavite s masažom od jednoga bebinog kuka prema suprotnom ramenu. Dakle, dijagonalnim potezima preko cijelo abdomena. Mijenjajte strane, što će bebi posebno biti ugodno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
S trbuščićem trebate biti posebno pažljivi. Treba ga nježno masirati vršcima prstiju u smjeru kazaljke na satu. Nakon toga radite lagane masažne pokrete u obliku slova „U“ počevši od jedne strane trbuščića prelazeći ispod pupka na drugu stranu. Bebine noge skupite i lagano ih pritisnite prema trbuščiću, što će mnogim bebama donijeti olakšanje od plinova.</para>
</section>
<hmn:pagebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
<section>
 <title>Lice, glava i leđa</title>
 <para>Držite bebinu glavu s objema rukama i masirajte vlasište baš kao dok je perete šamponom. Nikako nemojte pritiskati bebino tjeme, gdje još lubanja nije srasla.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Masažu lica počnite od korijena nosa, prema čelu i palcima ponovno iscrtavajte oblik srca na bebinom licu, koji ćete završiti na bradi. Donju vilicu masirajte laganim kružnim potezima vrška prstiju. Uha obuhvatite između palca i kažiprsta, te masirajte blagim masažnim pokretima među prstima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sve nabrojano ponovite nekoliko puta.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Masaža leđa
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Okrenite bebu na trbuščić tako da ruke budu prema gore, a ne sa strane. Jednom rukom držite bebinu guzu, a drugom rukom, nakon nanošenja ulja, nježno masirajte leđa od vrata do guze.</para>
</section>
<hmn:pagebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
<section>
 <title>Još nekoliko korisnih savjeta...</title>
 <para>1. Nikad nemojte masirati bebu prije ili netom poslije jela, jer tada su razdražljive ili pospane.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
2. Masažni pokreti moraju biti nježni, ali čvrsti, jer preblagi će pokreti škakljati bebu ili izazivati neugodu, a prejaki mogu dovesti do neugode i ozljeda.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
3. Prekinite masažu ako vidite da bebi masaža ne odgovara.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
4. Masirajte bebu svaki dan.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
5. Pričajte s bebom tijekom masaže, govorite joj što radite, smijte se s njom, dajte joj mnogo poljubaca.</para>
</section>

Masaža beba za jačanje muskulature Osim što većina beba uživa u masažama, one su odlične za jačanje mišića i kostiju... Kada na svijet stigne vaša beba, trudite se da svakog trenutka bude sretna i zadovoljna, te da joj pružite sve najbolje što je u vašim mogućnostima. Osim hranjenja, mijenjanja pelena, roditeljske topline i ljubavi, a kasnije i mnogo zabave, bebama u osnovi i ne treba mnogo.
   
Cilj svakog roditelja, posebno majke za koju je beba najviše vezana, jest da joj omogući pravilan rast i razvoj, a jedan od načina svakako implementacija masaže koja može bebi pomoći u jačanju muskulature i kostiju, što će joj svakako olakšati razvoj motoričkih funkcija. Masaža također može pomoći u boljem snu, olakšanju grčeva i kolika, poboljšanju djetetovog imuniteta, pa i intelektualnom razvoju.
   
Iako je masaža bebe, kojoj ionako poznajete svaki milimetar, nešto što može raditi svaki roditelj, svakako je dobro znati male tajne kako da bude što ugodnija za bebu s maksimalnim učinkom.
 

Foto:  © Ilike - fotolia


   Prije početka masaže
   Prije nego što počnete, treba vam baby ulje ili losion, topli ručnik, lagani prekrivač. Također, prije masaže beba treba biti zadovoljna i naspavana. Sjednite na pod ili neku drugu površinu na način da nogama ispred sebe formirate oblik dijamanta, odnosno „kolijevku“ te unutar toga stavite ručnik. Bebu položite između nogu prema sebi i svucite je do kraja, čak i pelenu. Počnite s masažom od stopala prema glavi. Ako mislite da je potrebno, pokrijte prekrivačem dio tijela koji trenutačno ne masirate.
      
Počnite s laganim nježnim pokretima, da vidite sviđa li se bebi ono što radite. Ako nije zadovoljna i prosvjeduje, prestanite i pokušajte u neko drugo vrijeme.



   Masaža nogu i ruku
   Počnite s masažom nogu jer ona su nekako najmanje osjetljiva i odlična za prilagodbu. Nanesite ulje na jednu nogu i počnite laganim tapkanjem noge iznad koljena kako bi se noga opustila. Lagano se spuštajte na potkoljenicu i nastavite s nježnim masažnim potezima gore-dolje.
      
Nakon toga masažnim pokretima lagano masirajte cijelu nogu. Stopalo masirajte palcima od pete prema prstićima. Nakon toga cijelim dlanom prođite nekoliko puta po stopalu. Na kraju nježno pritisnite svaki prstić posebno.
      
Primite jedan lakat, nježno prstima tapkajte gornji dio ručice, a kada se opusti, namažite uljem. Započnite s nježnim masažnim potezima od ramena do dlana. Prođite cijelu ruku nekoliko puta. Palcem kružnim pokretima nježno masirajte unutarnju stranu dlana te završavajte sa svakim prstićem posebno.



   Masaža abdomena
   Većina beba voli masažu u području prsa, pa će vam se vjerojatno smiješiti i postati zaigrana te uživati. Stavite malo ulja na bebina prsa i s obje ruke laganim pokretima klizite od sredine prsa prema ramenima. Kada ste došli do ramena, kao da slikate srce na dječjim prsima, zaokrenite natrag prema prsima i završite na donjem središnjem dijelu prsnog koša. Ponovite radnju nekoliko puta.
      
Nastavite s masažom od jednoga bebinog kuka prema suprotnom ramenu. Dakle, dijagonalnim potezima preko cijelo abdomena. Mijenjajte strane, što će bebi posebno biti ugodno.
      
S trbuščićem trebate biti posebno pažljivi. Treba ga nježno masirati vršcima prstiju u smjeru kazaljke na satu. Nakon toga radite lagane masažne pokrete u obliku slova „U“ počevši od jedne strane trbuščića prelazeći ispod pupka na drugu stranu. Bebine noge skupite i lagano ih pritisnite prema trbuščiću, što će mnogim bebama donijeti olakšanje od plinova.



   Lice, glava i leđa
   Držite bebinu glavu s objema rukama i masirajte vlasište baš kao dok je perete šamponom. Nikako nemojte pritiskati bebino tjeme, gdje još lubanja nije srasla.
      
Masažu lica počnite od korijena nosa, prema čelu i palcima ponovno iscrtavajte oblik srca na bebinom licu, koji ćete završiti na bradi. Donju vilicu masirajte laganim kružnim potezima vrška prstiju. Uha obuhvatite između palca i kažiprsta, te masirajte blagim masažnim pokretima među prstima.
      
Sve nabrojano ponovite nekoliko puta.
      
      Masaža leđa
      
      
Okrenite bebu na trbuščić tako da ruke budu prema gore, a ne sa strane. Jednom rukom držite bebinu guzu, a drugom rukom, nakon nanošenja ulja, nježno masirajte leđa od vrata do guze.



   Još nekoliko korisnih savjeta...
   1. Nikad nemojte masirati bebu prije ili netom poslije jela, jer tada su razdražljive ili pospane.
2. Masažni pokreti moraju biti nježni, ali čvrsti, jer preblagi će pokreti škakljati bebu ili izazivati neugodu, a prejaki mogu dovesti do neugode i ozljeda.
3. Prekinite masažu ako vidite da bebi masaža ne odgovara.
4. Masirajte bebu svaki dan.
5. Pričajte s bebom tijekom masaže, govorite joj što radite, smijte se s njom, dajte joj mnogo poljubaca.
 vam 

Masaža beba za jačanje muskulature

<para>. Na svijetu postoji više od 1200 vrsta lubenica koje sadrže više od 92 poso vode i hrpu minerala i antioksidansa. Lubenica smanjuje srčane rizike za čak 50 posto, izbjeljuje zube, pogodna je za ten i probavu. No znate li odabrati onu savršenu?</para>
<para> </para>

[VIDEO] Trikovi koji će vam pomoći odabrati najbolju lubenicu Krenula je sezona kad su nam tržnice pune i ne znamo što bismo prije odabrali. A u središtu carstva nalazi se kraljica osvježenja - lubenica. . Na svijetu postoji više od 1200 vrsta lubenica koje sadrže više od 92 poso vode i hrpu minerala i antioksidansa. Lubenica smanjuje srčane rizike za čak 50 posto, izbjeljuje zube, pogodna je za ten i probavu. No znate li odabrati onu savršenu?
  Klinfo.hr 

lubenica_rtl

[VIDEO] Trikovi koji će vam pomoći odabrati najbolju lubenicu

<para>Na ovaj ili onaj način iskazuju i pokazuju da žele pažnju, igračku, slatkiš i ostale ugodne i ukusne stvari i aktivnosti koje počinju otkrivati. U ovoj dobi počinje i čvršće postavljanje granica u odgoju od strane roditelja, što se mališanima, naravno, ponekad ne sviđa.</para>
<para>U stanju frustracije i ljutnje jer im neka potreba nije zadovoljena, djeca te negativne emocije mogu izraziti na neprimjereni način, a jedan od njih je udaranje mame ili tate, odnosno članova obitelji. U ovu grupu reakcija spadaju i ugrizi, pljuvanje, čupanje, guranje i bilo koji oblik agresivnosti usmjeren na druge osobe.</para>
<para>Kad se udaranje dogodi prvi put, oni su još praktički bebe i mnogi roditelji ne interpretiraju to kao agresivnost, već kao sastavni dio tantruma ili napadaja plača. Mnogi prelaze preko toga, neki se čak i smiju tim "udarcima", dok drugi počnu reagirati tek kad udaranje u stanju frustracije više nije samo izuzetak već lagano postaje naučeni oblik ponašanja kod malog djeteta.</para>
<para>No kad se ovakvo ponašanje tek pojavi, roditelji trebaju odmah reagirati i zaustaviti ga na vrijeme. Zašto? Zato jer ako ne reagiraju, dijete dobiva poruku da je u stanju ljutnje u redu nekog povrijediti. Naravno, oni su još premali da bi to tako sebi objasnili na svjesnoj razini. No taj se obrazac zapisuje u njihovoj podsvijesti što je još gore. Posljedice mogu biti problemi u socijalizaciji s vršnjacima. Već i mališani u vrtiću izbjegavat će dijete koje udara ili grize i neće se htjeti s njime igrati. To stvara osjećaj odbačenosti koji, pak, remeti izgradnju zdravog samopouzdanja i uzrokuje još više gorčine i bijesa u djetetu, uz još više agresivnosti. Time se začarani krug zatvara i dijete ne može ostvariti zdrave odnose u vlastitoj okolini, odnosno kvalitetan društveni život koji je ključni za razvoj i funkcioniranje.
</para>
<heading4>Zašto mala djeca udaraju?</heading4>
<para>
Prije svega, roditelj treba znati da dijete ne udara svjesno i namjerno. Ono ne planira unaprijed namjerno nekoga fizički povrijediti. Barem ne u početku.</para>
<para>Mala djeca svoj emocionalni razvoj započinju na bazi tri osnovna negativna osjećaja - ljutnje, straha i tuge. Sva tri, a posebno ljutnju, proživljavaju vrlo intenzivno i burno. Čak i fiziološki. Tijelo im se zgrči, šake stisnu, tresu se, plaču, srce im lupa, počnu se znojiti, motorički postanu vrlo nemirni. Emocionalno su preplavljeni ljutnjom, bijesom i frustracijom i teško ih je riječima umiriti. A mentalno su odsutni i teško je s njima razgovarati u trenutku iskazivanja bijesa.</para>
<para>Zbog sveg tog nesnalaženja u emociji koja ih je preplavila, zbog neshvaćanja zašto neka njihova potreba ne može biti zadovoljena i zbog izuzetno naglašenog motoričkog nemira, djeca refleksno udaraju kako bi izbacila frustraciju i negativnost iz sebe.
</para>
<heading4>Što učiniti kada vas dijete u bijesu prvi put udari?</heading4>
<para>
Prije svega važno je da razumijete gore opisane uzroke koji stoje iza tog udarca ručicom, ugriza ili čupanja. Radi se o ljutnji koja je preplavila dijete i treba mu pomoć roditelja da taj negativni osjećaj "probavi" i ponovno se umiri. Roditelji ih moraju naučiti da je u redu da se osjećaju ljuto, ali da postoje prihvatljivi načini kako tu ljutnju izbaciti.
</para>
<para>Također, postoji vrlo jednostavno pravilo koje u odgoju možete slijediti - u našoj kući zabranjeno je ozljeđivati sebe, druge ili uništavati imovinu. Kada se nešto od toga dogodi, roditelj treba postaviti kratku, jasnu i razumljivu granicu - NE, to se ne smije. Ako je potrebno, dijete i fizički spriječite tako da ga nježno uhvatite za ručice i odvratite ga od uništavanja ili ozljeđivanja (sebe ili drugih).</para>
<para>Znači, kada vas je dijete u stanju ljutnje i frustracije udarilo, prvo osvijestite svoje emocije i nemojte se i vi razljutiti. Sjetite se da ono ne zna i ne može drugačije tako dugo dok ga vi tome ne naučite. Isto tako nemojte ignorirati taj udarac ili mu se rugati i smijati.
</para>
<para>
 <ulink url="http://shop.klinfo.hr/proizvod/slikovnice/kad-je-ljut-nilski-konjic-grize/"/>
</para>
<para>Uhvatite dijete nježno za ručice i smireno pričekajte da se dijete motorički malo primiri. Dok glasno plače, protestira, vrišti, otima se, ionako vas ne čuje, ma što da mu vi govorili. Budite tu za njega i nemojte ga slati u sobu, na hlađenje, u kut ili ga dodatno izolirati. Držite ga za ručice ili ramena, šutite i budite prisutni. Na taj način djetetu pokazujete da uvažavate njegovu emociju (pa čak i ako je to ljutnja), da ima pravo na svaku emociju bez obzira na uzrok, da ga razumijete i da ćete mu pomoći da se umiri.</para>
<para>Kad se dijete malo umiri, recite mu vrlo kratko i jasno da se u vašoj obitelji ne udara. Postavite granicu riječima i na način da vas dijete razumije s obzirom na njegovu dob. Isto tako, objasnite djetetu što osjeća. Vi morate njemu reći kako se osjeća, jer ono ne zna.</para>
<para>"Znam da si sada jako ljut jer moramo ići doma, ali mi se ne udaramo."</para>
<para>U ovoj je fazi važno razvijati i empatiju, pa kad se dijete potpuno smiri, može i kasnije ili prije spavanja, ponovno ga podsjetite na ispad koji se dogodio i pitajte ga kako bi se ono osjećalo da netko njega udari, ugrize, pljune ili čupa. Uvijek kada imate priliku stavite dijete u "tuđe cipele". Bez zdrave empatije nema emocionalne inteligencije, a onda niti mogućnosti da stvaramo smislene, duboke, čvrste i trajne odnose u odrasloj dobi. Tek kad je dijete potpuno smireno možete porazgovarati s njime o tome što se dogodilo i prenijeti mu odgojne lekcije koje želite. Kada to radite, ne zaboravite djetetu reći da ga volite bez obzira na sve, ali da se treba lijepo ponašati prema roditeljima, braći, prijateljima i svima koji ga vole i koje on ili ona vole.</para>
<para>Ako je vaše dijete jako "živo" i inače na sve negativno reagira eksplozivno i fizičkim nemirom, dajte mu neku alternativu za izbacivanje frustracije. Neka lupa ručicama po trosjedu ili jastucima, skače ili trči.</para>

Što učiniti kada vas mališan u bijesu prvi puta udari? Nakon druge godine mala djeca počinju lagano pokazivati svoje želje i potrebe, odnosno pokušavaju istjerati svoju volju. Na ovaj ili onaj način iskazuju i pokazuju da žele pažnju, igračku, slatkiš i ostale ugodne i ukusne stvari i aktivnosti koje počinju otkrivati. U ovoj dobi počinje i čvršće postavljanje granica u odgoju od strane roditelja, što se mališanima, naravno, ponekad ne sviđa.
U stanju frustracije i ljutnje jer im neka potreba nije zadovoljena, djeca te negativne emocije mogu izraziti na neprimjereni način, a jedan od njih je udaranje mame ili tate, odnosno članova obitelji. U ovu grupu reakcija spadaju i ugrizi, pljuvanje, čupanje, guranje i bilo koji oblik agresivnosti usmjeren na druge osobe.
Kad se udaranje dogodi prvi put, oni su još praktički bebe i mnogi roditelji ne interpretiraju to kao agresivnost, već kao sastavni dio tantruma ili napadaja plača. Mnogi prelaze preko toga, neki se čak i smiju tim "udarcima", dok drugi počnu reagirati tek kad udaranje u stanju frustracije više nije samo izuzetak već lagano postaje naučeni oblik ponašanja kod malog djeteta.
No kad se ovakvo ponašanje tek pojavi, roditelji trebaju odmah reagirati i zaustaviti ga na vrijeme. Zašto? Zato jer ako ne reagiraju, dijete dobiva poruku da je u stanju ljutnje u redu nekog povrijediti. Naravno, oni su još premali da bi to tako sebi objasnili na svjesnoj razini. No taj se obrazac zapisuje u njihovoj podsvijesti što je još gore. Posljedice mogu biti problemi u socijalizaciji s vršnjacima. Već i mališani u vrtiću izbjegavat će dijete koje udara ili grize i neće se htjeti s njime igrati. To stvara osjećaj odbačenosti koji, pak, remeti izgradnju zdravog samopouzdanja i uzrokuje još više gorčine i bijesa u djetetu, uz još više agresivnosti. Time se začarani krug zatvara i dijete ne može ostvariti zdrave odnose u vlastitoj okolini, odnosno kvalitetan društveni život koji je ključni za razvoj i funkcioniranje.

Zašto mala djeca udaraju?

Prije svega, roditelj treba znati da dijete ne udara svjesno i namjerno. Ono ne planira unaprijed namjerno nekoga fizički povrijediti. Barem ne u početku.
Mala djeca svoj emocionalni razvoj započinju na bazi tri osnovna negativna osjećaja - ljutnje, straha i tuge. Sva tri, a posebno ljutnju, proživljavaju vrlo intenzivno i burno. Čak i fiziološki. Tijelo im se zgrči, šake stisnu, tresu se, plaču, srce im lupa, počnu se znojiti, motorički postanu vrlo nemirni. Emocionalno su preplavljeni ljutnjom, bijesom i frustracijom i teško ih je riječima umiriti. A mentalno su odsutni i teško je s njima razgovarati u trenutku iskazivanja bijesa.
Zbog sveg tog nesnalaženja u emociji koja ih je preplavila, zbog neshvaćanja zašto neka njihova potreba ne može biti zadovoljena i zbog izuzetno naglašenog motoričkog nemira, djeca refleksno udaraju kako bi izbacila frustraciju i negativnost iz sebe.

Što učiniti kada vas dijete u bijesu prvi put udari?

Prije svega važno je da razumijete gore opisane uzroke koji stoje iza tog udarca ručicom, ugriza ili čupanja. Radi se o ljutnji koja je preplavila dijete i treba mu pomoć roditelja da taj negativni osjećaj "probavi" i ponovno se umiri. Roditelji ih moraju naučiti da je u redu da se osjećaju ljuto, ali da postoje prihvatljivi načini kako tu ljutnju izbaciti.

Također, postoji vrlo jednostavno pravilo koje u odgoju možete slijediti - u našoj kući zabranjeno je ozljeđivati sebe, druge ili uništavati imovinu. Kada se nešto od toga dogodi, roditelj treba postaviti kratku, jasnu i razumljivu granicu - NE, to se ne smije. Ako je potrebno, dijete i fizički spriječite tako da ga nježno uhvatite za ručice i odvratite ga od uništavanja ili ozljeđivanja (sebe ili drugih).
Znači, kada vas je dijete u stanju ljutnje i frustracije udarilo, prvo osvijestite svoje emocije i nemojte se i vi razljutiti. Sjetite se da ono ne zna i ne može drugačije tako dugo dok ga vi tome ne naučite. Isto tako nemojte ignorirati taj udarac ili mu se rugati i smijati.


   

Uhvatite dijete nježno za ručice i smireno pričekajte da se dijete motorički malo primiri. Dok glasno plače, protestira, vrišti, otima se, ionako vas ne čuje, ma što da mu vi govorili. Budite tu za njega i nemojte ga slati u sobu, na hlađenje, u kut ili ga dodatno izolirati. Držite ga za ručice ili ramena, šutite i budite prisutni. Na taj način djetetu pokazujete da uvažavate njegovu emociju (pa čak i ako je to ljutnja), da ima pravo na svaku emociju bez obzira na uzrok, da ga razumijete i da ćete mu pomoći da se umiri.
Kad se dijete malo umiri, recite mu vrlo kratko i jasno da se u vašoj obitelji ne udara. Postavite granicu riječima i na način da vas dijete razumije s obzirom na njegovu dob. Isto tako, objasnite djetetu što osjeća. Vi morate njemu reći kako se osjeća, jer ono ne zna.
"Znam da si sada jako ljut jer moramo ići doma, ali mi se ne udaramo."
U ovoj je fazi važno razvijati i empatiju, pa kad se dijete potpuno smiri, može i kasnije ili prije spavanja, ponovno ga podsjetite na ispad koji se dogodio i pitajte ga kako bi se ono osjećalo da netko njega udari, ugrize, pljune ili čupa. Uvijek kada imate priliku stavite dijete u "tuđe cipele". Bez zdrave empatije nema emocionalne inteligencije, a onda niti mogućnosti da stvaramo smislene, duboke, čvrste i trajne odnose u odrasloj dobi. Tek kad je dijete potpuno smireno možete porazgovarati s njime o tome što se dogodilo i prenijeti mu odgojne lekcije koje želite. Kada to radite, ne zaboravite djetetu reći da ga volite bez obzira na sve, ali da se treba lijepo ponašati prema roditeljima, braći, prijateljima i svima koji ga vole i koje on ili ona vole.
Ako je vaše dijete jako "živo" i inače na sve negativno reagira eksplozivno i fizičkim nemirom, dajte mu neku alternativu za izbacivanje frustracije. Neka lupa ručicama po trosjedu ili jastucima, skače ili trči. Jelena Kovačić 

scold

Što učiniti kada vas mališan u bijesu prvi puta udari?

<para>Ova vrsta leća postala je vrlo popularna i široko korištena zbog kratkog razdoblja privikavanja.</para>
<para>No kao i kod svih drugih ljekova i pomagala, roditelji žele znati jesu li mekane kontaktne leće dobre za dijete, odnosno ima li kakvih neželjenih posljedica.</para>
<para>Najnovija studija pozabavila se svim dosadašnjim istraživanjima o neželjenim nuspojavama nošenja kontaktnih leća kod djece, tinejdžera i adolescenata. Skupili su sve dostupne podatke kako bi došli do nekog finalnog zaključka. Njihov rad je potvrdio da nema jačih, težih ili ozbiljnijih posljedica na zdravlje očiju i vida djece, a u usporedbi s odraslima. Štoviše, mlađa djeca ih puno bolje podnose od tinejdžera.</para>
<para>Stručnjaci optometristi sa sveučilišta U<emphasis>niversity of Houston College of Optometry</emphasis> tražili su eventualne nuspojave u vidu upala i infekcija, no sveukupne brojke bile su doista niske. Nešto više problema s infekcijama zabilježen je kod adolescenata, no stručnjaci to više pripisuju životnom stilu i navikama (češće zaspe s lećama na očima, nisu pažljivi kod tuširanja i skidanja šminke, ljeniji su po pitanju nabave novih leća i pravilne dezinfekcije...).</para>
<para>Mekane leće nemaju propisanu dob od koje se smiju koristiti pa ih oftalmolozi obično preporučuju tek kad dijete dosegne određenu zrelost i umije se brinuti o njima. Naravno, važno je i da roditelji kontroliraju i nadgledaju nošenje, čišćenje i čuvanje leća.</para>
<para>Osim što pomažu kod kratkovidnosti, dalekovidnosti i astigmatizma, leće pomažu djeci poboljšati samopouzdanje i kvalitetu života općenito.</para>
<para>Studija je objavljena u najnovijem broju stručnog časopisa <emphasis>Optometry and Vision Science</emphasis>.</para>

Mekane kontaktne leće sigurne su za djecu i adolescente U trenutku kada je dijete dovoljno samostalno, odgovorno i precizno da njima rukuje, roditelji mogu razmišljati o nabavi mekanih kontaktnih leća. Ova vrsta leća postala je vrlo popularna i široko korištena zbog kratkog razdoblja privikavanja.
No kao i kod svih drugih ljekova i pomagala, roditelji žele znati jesu li mekane kontaktne leće dobre za dijete, odnosno ima li kakvih neželjenih posljedica.
Najnovija studija pozabavila se svim dosadašnjim istraživanjima o neželjenim nuspojavama nošenja kontaktnih leća kod djece, tinejdžera i adolescenata. Skupili su sve dostupne podatke kako bi došli do nekog finalnog zaključka. Njihov rad je potvrdio da nema jačih, težih ili ozbiljnijih posljedica na zdravlje očiju i vida djece, a u usporedbi s odraslima. Štoviše, mlađa djeca ih puno bolje podnose od tinejdžera.
Stručnjaci optometristi sa sveučilišta University of Houston College of Optometry tražili su eventualne nuspojave u vidu upala i infekcija, no sveukupne brojke bile su doista niske. Nešto više problema s infekcijama zabilježen je kod adolescenata, no stručnjaci to više pripisuju životnom stilu i navikama (češće zaspe s lećama na očima, nisu pažljivi kod tuširanja i skidanja šminke, ljeniji su po pitanju nabave novih leća i pravilne dezinfekcije...).
Mekane leće nemaju propisanu dob od koje se smiju koristiti pa ih oftalmolozi obično preporučuju tek kad dijete dosegne određenu zrelost i umije se brinuti o njima. Naravno, važno je i da roditelji kontroliraju i nadgledaju nošenje, čišćenje i čuvanje leća.
Osim što pomažu kod kratkovidnosti, dalekovidnosti i astigmatizma, leće pomažu djeci poboljšati samopouzdanje i kvalitetu života općenito.
Studija je objavljena u najnovijem broju stručnog časopisa Optometry and Vision Science. Jelena Kovačić 

hand holding contact lens

Mekane kontaktne leće sigurne su za djecu i adolescente

<para>Dijete posjeduje iznimnu znatiželju i želju da nešto učini, ali često ta želja nadmašuje sposobnosti, a to dovodi do snažne frustracije koja izaziva temper tantrum. Drugi je slučaj kada ga novostečena moć i želja da bude odraslo potaknu na određeni postupak, a onda se netko nadvije nad njega i kaže "ne."</para>
<para>Dijete vrlo teško prihvaća suprostavljanje tuđe volje svojoj. Budući da se još ne može u sebi razumno nositi s vlastitim emocijama, čini to njihovim iskazivanjem koje nazivamo temper tantrumi. Kako se nositi s tim epizodama? Za početak, shvatite da ih ne možete "riješiti" - možete ih samo uvažiti. Vaša je uloga da djetetu budete podrška. Evo nekih od načina na koje se možete nositi s izljevima bijesa kod djeteta.</para>
<para>
 
 [PROČITAJ: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/nastupi-gnjeva-tantrumi-kod-djece-nova-studija-otkriva-da-se-dogadaju-po-tocno-odredenom-obrascu/">Nastupi gnjeva (tantrumi) kod djece: nova studija otkrila da se događaju po točno određenom obrascu</ulink>
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-roditelji-mogu-nauciti-nositi-s-vlastitim-izljevima-bijesa/">]</ulink>
 
 
</para>
<heading4>
 Naučite što izaziva požar
</heading4>
<para>
Vodite dnevnik tantruma. Pokušajte saznati što ih izaziva. Je li dijete umorno, gladno? Postoje li neke situacije s kojima se ne može nositi? Pripazite na znakove koji prethode tantrumu. Ako uočite da je djetetu dosadno, da ga ništa ne zanima, da cendra, reagirajte na vrijeme.
</para>
<heading4>
 Ostanite pribrani
</heading4>
<para>
Vlastitim primjerom pokažite mirnoću. Dijete kopira ono što vidi. Ako svjedoči vašem izljevu bijesa, očekujte da će takvo ponašanje najvjerojatnije kopirati.
</para>
<heading4>
 Upoznajte sebe
</heading4>
<para>
Ako vas djetetovo plakanje ili tantrumi čine ljutitima ili tjeskobnima, važno je da shvatite razloge koji su tome uzrok. Za djetetovo emotivno zdravlje ponekad je iznimno važno da potražite pomoć kako biste mogli razumjeti sebe i svoje reakcije na djetetovo nepoželjno ponašanje.
</para>
<heading4>
 Ne uzimajte srcu
</heading4>
<para>
Ako vas djetetov bijes doista počne dirati, upamtite da niste odgovorni za njegov nastanak, kao ni za prestanak. Tantrumi su uobičajena pojava, kao npr. djetetovi neizbježni padovi tijekom djetinjstva.
</para>
<heading4>
 Privatna stvar
</heading4>
<para>
Izljevi bijesa na javnom mjestu izazivaju nelagodu, i tada je teško djetetove osjećaje staviti na prvo mjesto. Ako ste primjerice, u redu ispred blagajne u trgovini i dijete padne u tantrum, izvedite ga na mjesto gdje ćete biti sami, mjesto gdje si dijete može dati oduška i "scenu" odigrati do kraja.</para>
<para>Pokušajte na tantrum gledati očima svoga djeteta koje raste. Želi biti neovisno, asertivno i radoznalo, a ne može razumjeti zašto ne može držati kristalnu vazu. Dijete razumije svoje želje, ali ne razumije zašto nešto ne može dobiti. Kako učite dijete kakvo ćete ponašanje prihvaćati, ono spoznaje što može dobiti i tantrumi posustaju.</para>
<para>
 [PROČITAJ: <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-roditelji-mogu-nauciti-nositi-s-vlastitim-izljevima-bijesa/">Kako se roditelji mogu naučiti nositi s vlastitim izljevima bijesa?]</ulink>
 
</para>

Kako se nositi s izljevima bijesa kod djeteta? Većinu izljeva bijesa (temper tantruma) izazivaju dva temeljna osjećaja. Dijete posjeduje iznimnu znatiželju i želju da nešto učini, ali često ta želja nadmašuje sposobnosti, a to dovodi do snažne frustracije koja izaziva temper tantrum. Drugi je slučaj kada ga novostečena moć i želja da bude odraslo potaknu na određeni postupak, a onda se netko nadvije nad njega i kaže "ne."
Dijete vrlo teško prihvaća suprostavljanje tuđe volje svojoj. Budući da se još ne može u sebi razumno nositi s vlastitim emocijama, čini to njihovim iskazivanjem koje nazivamo temper tantrumi. Kako se nositi s tim epizodama? Za početak, shvatite da ih ne možete "riješiti" - možete ih samo uvažiti. Vaša je uloga da djetetu budete podrška. Evo nekih od načina na koje se možete nositi s izljevima bijesa kod djeteta.

   
      [PROČITAJ: Nastupi gnjeva (tantrumi) kod djece: nova studija otkrila da se događaju po točno određenom obrascu
         ]
      
   


   Naučite što izaziva požar


Vodite dnevnik tantruma. Pokušajte saznati što ih izaziva. Je li dijete umorno, gladno? Postoje li neke situacije s kojima se ne može nositi? Pripazite na znakove koji prethode tantrumu. Ako uočite da je djetetu dosadno, da ga ništa ne zanima, da cendra, reagirajte na vrijeme.


   Ostanite pribrani


Vlastitim primjerom pokažite mirnoću. Dijete kopira ono što vidi. Ako svjedoči vašem izljevu bijesa, očekujte da će takvo ponašanje najvjerojatnije kopirati.


   Upoznajte sebe


Ako vas djetetovo plakanje ili tantrumi čine ljutitima ili tjeskobnima, važno je da shvatite razloge koji su tome uzrok. Za djetetovo emotivno zdravlje ponekad je iznimno važno da potražite pomoć kako biste mogli razumjeti sebe i svoje reakcije na djetetovo nepoželjno ponašanje.


   Ne uzimajte srcu


Ako vas djetetov bijes doista počne dirati, upamtite da niste odgovorni za njegov nastanak, kao ni za prestanak. Tantrumi su uobičajena pojava, kao npr. djetetovi neizbježni padovi tijekom djetinjstva.


   Privatna stvar


Izljevi bijesa na javnom mjestu izazivaju nelagodu, i tada je teško djetetove osjećaje staviti na prvo mjesto. Ako ste primjerice, u redu ispred blagajne u trgovini i dijete padne u tantrum, izvedite ga na mjesto gdje ćete biti sami, mjesto gdje si dijete može dati oduška i "scenu" odigrati do kraja.
Pokušajte na tantrum gledati očima svoga djeteta koje raste. Želi biti neovisno, asertivno i radoznalo, a ne može razumjeti zašto ne može držati kristalnu vazu. Dijete razumije svoje želje, ali ne razumije zašto nešto ne može dobiti. Kako učite dijete kakvo ćete ponašanje prihvaćati, ono spoznaje što može dobiti i tantrumi posustaju.

   [PROČITAJ: Kako se roditelji mogu naučiti nositi s vlastitim izljevima bijesa?]
   
 Petra Majetić 

young crying boy in summer park

Kako se nositi s izljevima bijesa kod djeteta?

<para>Ali ono što nije ugodno roditeljima beba i djece, je pomisao na opremu i stvari koje trebaju spakirati za mališane i utrpati u auto, vlak, avion ili autobus.</para>
<para>Zato nam je drago da je pokrenut 
 <ulink url="https://www.bebalino.com/">Bebalino.com</ulink>, prva globalna platforma za iznajmljivanje opreme za bebe i djecu do pet godina. Ono što nas još više veseli je da iza ovog projekta stoji hrvatski startup, odnosno dvojica očeva koji su na vlastitoj koži osjetili koliko je važno imati opremu za bebu kada ste na putovanju, a želite da se beba osjeća kao kod kuće i da ima svoju rutinu i udobnost.
</para>
<blockquote>
 <para>Na vlastitim leđima smo osjetili koliko je opreme potrebno ponijeti na godišnji odmor s klincima. Kolica, putni krevetić, sjedalica, igračke ... Prtljažnik se brzo napuni, a stres raste s brojem djece. Agencije za najam opreme su dostupne samo u većim gradovima u svijetu, a upravo zbog toga smo osmislili stranicu Bebalino.com koja omogućuje najam i preuzimanje sve potrebne opreme za bebe i djecu do pet godina, bilo gdje u svijetu.</para>
</blockquote>
<para>
Putovanja s bebom i malom djecom su izazovna jer ukupna težina stvari koju roditelji moraju ponijeti za jednogodišnjaka iznosi između 14 i 20 kilograma. S dvoje djece koja još koriste kolica težina se udvostručuje, a da o zapremnini i ne govorimo.</para>
<para>Ono što Bebalino.com nudi je najam kolica za šetnju, stolice za hranjenje, auto sjedalice, igračaka ili neke druge opreme. Bebalino.com vam pomaže pronaći opremu na destinaciji vašeg putovanja i zakupiti sve na jednom mjestu. Velika prednost je mogućnost dostave rezervirane opreme na adresu vašeg boravka. Iako koncept nije nov, Bebalino.com kao prvi globalni marketplace daje mogućnost stvaranja dodatnog prihoda iznajmljivanjem vlastite opreme.
</para>
<para>Naime, registrirani članovi mogu unajmiti opremu tijekom putovanja, ali i iznajmiti vlastitu opremu drugim članovima/turistima, tako da koncept djeluje u oba smjera.
Bebalino.com mijenja industriju budući da eksponencijalno povećava ponudu dječje opreme na tržištu te ujedno obogaćuje i turističku ponudu, a vlasnicima opreme omogućuje stvaranje dodatnog prihoda tijekom cijele godine!</para>
<para>Njihova mreža članova konstantno raste i trenutno su pristuni na 4 kontinenta, a nove lokacije se dodaju svaki dan, tako da posjetite Bebalino.com i oglasite Vašu opremu i/ili isplanirajte putovanje bez stresa</para>

Dvojica tata pokrenuli Bebalino.com – platformu za najam dječje opreme bilo gdje u svijetu! Bliži nam se sezona odmora i putovanja i sama pomisao da ćemo se napokon opustiti negdje na ljetovanju u Hrvatskoj ili inozemstvu, jako je ugodna. Ali ono što nije ugodno roditeljima beba i djece, je pomisao na opremu i stvari koje trebaju spakirati za mališane i utrpati u auto, vlak, avion ili autobus.
Zato nam je drago da je pokrenut 
      Bebalino.com, prva globalna platforma za iznajmljivanje opreme za bebe i djecu do pet godina. Ono što nas još više veseli je da iza ovog projekta stoji hrvatski startup, odnosno dvojica očeva koji su na vlastitoj koži osjetili koliko je važno imati opremu za bebu kada ste na putovanju, a želite da se beba osjeća kao kod kuće i da ima svoju rutinu i udobnost.


   Na vlastitim leđima smo osjetili koliko je opreme potrebno ponijeti na godišnji odmor s klincima. Kolica, putni krevetić, sjedalica, igračke ... Prtljažnik se brzo napuni, a stres raste s brojem djece. Agencije za najam opreme su dostupne samo u većim gradovima u svijetu, a upravo zbog toga smo osmislili stranicu Bebalino.com koja omogućuje najam i preuzimanje sve potrebne opreme za bebe i djecu do pet godina, bilo gdje u svijetu.


Putovanja s bebom i malom djecom su izazovna jer ukupna težina stvari koju roditelji moraju ponijeti za jednogodišnjaka iznosi između 14 i 20 kilograma. S dvoje djece koja još koriste kolica težina se udvostručuje, a da o zapremnini i ne govorimo.
Ono što Bebalino.com nudi je najam kolica za šetnju, stolice za hranjenje, auto sjedalice, igračaka ili neke druge opreme. Bebalino.com vam pomaže pronaći opremu na destinaciji vašeg putovanja i zakupiti sve na jednom mjestu. Velika prednost je mogućnost dostave rezervirane opreme na adresu vašeg boravka. Iako koncept nije nov, Bebalino.com kao prvi globalni marketplace daje mogućnost stvaranja dodatnog prihoda iznajmljivanjem vlastite opreme.

Naime, registrirani članovi mogu unajmiti opremu tijekom putovanja, ali i iznajmiti vlastitu opremu drugim članovima/turistima, tako da koncept djeluje u oba smjera.
Bebalino.com mijenja industriju budući da eksponencijalno povećava ponudu dječje opreme na tržištu te ujedno obogaćuje i turističku ponudu, a vlasnicima opreme omogućuje stvaranje dodatnog prihoda tijekom cijele godine!
Njihova mreža članova konstantno raste i trenutno su pristuni na 4 kontinenta, a nove lokacije se dodaju svaki dan, tako da posjetite Bebalino.com i oglasite Vašu opremu i/ili isplanirajte putovanje bez stresa Klinfo.hr 