Postroll

Preroll

<para>Odgovor na pitanje iz naslova odlučili su potražiti znanstvenici s <emphasis>Medical Collegea of Georgia</emphasis> Točnije, zanimalo ih je može li tjelesna aktivnost pokrenuti pozitivne promjene u životima pretile djece. Studijom su obuhvatili 207 pretile djece u dobi od sedam do 11 godina. Za potrebe istraživanja, klince su podijelili u dvije skupine, u prvoj grupi nalazila su se djeca koja se ne bave nikakvom fizičkom aktivnošću, a drugoj djeca koja su svaki dan nakon škole vježbala 20 do 40 minuta u razdoblju od 13 tjedana. Fizička aktivnost je uključivala preskakanje užeta te igranje grupnih sportova poput graničara, nogometa i košarke.</para>
<para>Prema rezultatima objavljenim u časopisu <emphasis>Journal of Pediatric Psychology</emphasis>, djeca koja su svaki dan vježbala 40 minuta postigla su najbolje rezultate. Istraživači su utvrdili da su kod te djece simptomi depresivnog ponašanja smanjeni, a samopouzdanje povećano. S obzirom na njihovo dobro raspoloženje i zadovoljstvo, imali su i manju želju za slatkišima i grickalicama. Navedeno istraživanje još je jednom potvrdilo kako redovita tjelesna aktivnost itekako ima utjecaja na fizičko i psihičko zdravlje djece. Za mentalno jačanje djece nije važno je li riječ o jednokratnom i kratkotrajnom (npr. oko 30 minuta) ili redovitom (svakodnevno tijekom duljeg razdoblja) vježbanju. I jedno i drugo ima pozitivan utjecaj. Bitno je da djeca vježbaju, koliko dugo i na koji način, dozvolite da sami odaberu.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/obiteljski-zivot/djeca-i-roditelji-tjelesne-aktivnosti-za-svako-godisnje-doba/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Utječe li tjelesna aktivnost djece na njihovo samopouzdanje Odgovor na pitanje iz naslova odlučili su potražiti znanstvenici s Medical Collegea of Georgia. Odgovor na pitanje iz naslova odlučili su potražiti znanstvenici s Medical Collegea of Georgia Točnije, zanimalo ih je može li tjelesna aktivnost pokrenuti pozitivne promjene u životima pretile djece. Studijom su obuhvatili 207 pretile djece u dobi od sedam do 11 godina. Za potrebe istraživanja, klince su podijelili u dvije skupine, u prvoj grupi nalazila su se djeca koja se ne bave nikakvom fizičkom aktivnošću, a drugoj djeca koja su svaki dan nakon škole vježbala 20 do 40 minuta u razdoblju od 13 tjedana. Fizička aktivnost je uključivala preskakanje užeta te igranje grupnih sportova poput graničara, nogometa i košarke.
Prema rezultatima objavljenim u časopisu Journal of Pediatric Psychology, djeca koja su svaki dan vježbala 40 minuta postigla su najbolje rezultate. Istraživači su utvrdili da su kod te djece simptomi depresivnog ponašanja smanjeni, a samopouzdanje povećano. S obzirom na njihovo dobro raspoloženje i zadovoljstvo, imali su i manju želju za slatkišima i grickalicama. Navedeno istraživanje još je jednom potvrdilo kako redovita tjelesna aktivnost itekako ima utjecaja na fizičko i psihičko zdravlje djece. Za mentalno jačanje djece nije važno je li riječ o jednokratnom i kratkotrajnom (npr. oko 30 minuta) ili redovitom (svakodnevno tijekom duljeg razdoblja) vježbanju. I jedno i drugo ima pozitivan utjecaj. Bitno je da djeca vježbaju, koliko dugo i na koji način, dozvolite da sami odaberu.

   
      
   
 Petra Majetić 

tjelesna aktivnost_pixabay

Trudnoća i majčinstvo

Članak

Bolja ja

Utječe li tjelesna aktivnost djece na njihovo samopouzdanje

<para>Pa čak i ona djeca koja su vrlo izbirljiva kad je u pitanju hrana, puno ne biraju, bitno je samo da se nešto jede. Česti su prizori na plažama u kojima se može vidjeti klince kako sjede na ručnicima i jedu kupovne pekarske proizvode, smokiće, čipseve ili polurastopljene čokoladne poslastice te piju tople voćne sokove. Vrlo vjerojatno ste svjesni da ništa od navedenog nije previše zdravo, stoga da razmislite o promjeni prehrambenih navika svoje djece. Dok vi razmišljate jeste li spremni na zamjenu namirnica u svojem prenosivom hladnjaku, mi ćemo vam predstaviti neke ideje što ponijeti za jesti na plažu.
</para>
<heading4>
 Orašasti plodovi
</heading4>
<para>
Grickalice koje ionako samo sadrže tzv. prazne kalorije zamijenite orašastim plodovima. Lješnjaci, bademi te sjemenke buče i suncokreta mogu biti odlična grickalica za plažu. Bogate su vitaminima, mineralima, bjelnačevinama te kvalitetnim nezasićenim masnim kiselinama. Ako imate vremena, plodove možete i popržiti na tavi kako bi klincima bili ukusniji i probavljiviji. Ne mogu se pokvariti, mogu dugo stajati na suncu, a ako u njih ubacite i suho voće, dobit će i slatki okus koji će smanjiti djeci želju za slatkišima.
</para>
<heading4>Voćni ražnjići</heading4>
<para>
Boravak na plaži idealna je prilika za konzumiranje divnog i ukusnog sezonskog voća. Breskve, marelice, kruške, dinje ko stvorene su za osvježiti i hidratizirati dječji organizam. Ako ne želite ljepljive prste i ručnike, djeci voće poslužite u obliku voćnih ražnjića. Sve što vam je potrebno jesu štapići za ražnjiće i voće koje preferiraju vaši klinci.
</para>
<para>


</para>
<heading4>
 Energetske pločice
</heading4>
<para>
Mogu poslužiti kao idealan međuobrok tj. brz izvor energije. Zdarve energetske pločice ne morate kupovati već ih možete pripremiti i kod kuće. Evo dva naša prijedloga za pripremu. Prvi prijedlog su pločice s jabukom za koji su vam potrebne sljedeće namirnice: 2 šalice oraha, 2 šalice zobenih pahuljica, 1,5 šalice nasjeckanih datulja, 2 žličice cimeta, 1/4 žličice soli, 2 šalice nasjeckanih jabuka (granny smith i sl.) Zagrijte pećnicu na 150 ˚C. Tostirajte orahe i zobene pahuljice, potom ih u blenderu samlejite s datuljama, cimetom i solju. Dodajte jabuke i još sameljite. Smjesu pecite 20-ak minuta. Pustite da se ohladi te izrežite. Drugi naš prijedlog su pločica s banom za čiju su vam pripremu potrebni sljedeći sastojci: 2 banane, 2 šalice zobenih pahuljica, 1/2 šalice nasjeckanih datulja, 1/2 šalice sjeckanih oraha, Prstohvat cimeta, 1/2 žličice soli.Zagrijte pećnicu na 180 stupnjeva. Banane zgnječite u kašu te im dodajte ostale sastojke. Istisnite smjesu u lim na papir za pečenje te pecite 30 minuta.</para>
<heading4>
 Limunada od lubenice
</heading4>
<para>
Zalihe tekućine na plaži su prioritet, a umjesto kupovnih sokova sami možete napraviti osvježavajuće napitke. Stoga predlažemo da napravite limunadu od lubenice. Potrebno vam je: 3 čaše vode, 3 žlice meda, 6 šalica nasjeckane lubenice, 1 šalica mente, 1 čaša soka od jabuke, 1 manji krastavac, led. Vodu zagrijte u posudi, kada je vruća, dodajte med pa kuhajte dok se ne povežu. Maknite s vatre. Nasjeckanu lubenicu stavite u posudu, dodajte mentu, umiješajte vodu s medom i pustite da dođe na sobnu temperaturu. Zatim ulijte sok od jabuke. Stavite u hladnjak na nekoliko sati. Sirup koji ste dobili ocijedite, i od njega napravite osvježavajući hladni napitak u kojem će djeca uživati.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/izlog/djecji-izlog/kako-i-sto-pakirati-obiteljsko-ljetovanje/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Ljetovanje s djecom: Što ponijeti za jesti na plažu? Plivanje, skakanje u vodu, ronjenje tipične su morske fizičke aktivnosti u kojima djeca uživaju, ali i zbog kojih im se vrlo lako otvara apetit. Pa čak i ona djeca koja su vrlo izbirljiva kad je u pitanju hrana, puno ne biraju, bitno je samo da se nešto jede. Česti su prizori na plažama u kojima se može vidjeti klince kako sjede na ručnicima i jedu kupovne pekarske proizvode, smokiće, čipseve ili polurastopljene čokoladne poslastice te piju tople voćne sokove. Vrlo vjerojatno ste svjesni da ništa od navedenog nije previše zdravo, stoga da razmislite o promjeni prehrambenih navika svoje djece. Dok vi razmišljate jeste li spremni na zamjenu namirnica u svojem prenosivom hladnjaku, mi ćemo vam predstaviti neke ideje što ponijeti za jesti na plažu.


   Orašasti plodovi


Grickalice koje ionako samo sadrže tzv. prazne kalorije zamijenite orašastim plodovima. Lješnjaci, bademi te sjemenke buče i suncokreta mogu biti odlična grickalica za plažu. Bogate su vitaminima, mineralima, bjelnačevinama te kvalitetnim nezasićenim masnim kiselinama. Ako imate vremena, plodove možete i popržiti na tavi kako bi klincima bili ukusniji i probavljiviji. Ne mogu se pokvariti, mogu dugo stajati na suncu, a ako u njih ubacite i suho voće, dobit će i slatki okus koji će smanjiti djeci želju za slatkišima.

Voćni ražnjići

Boravak na plaži idealna je prilika za konzumiranje divnog i ukusnog sezonskog voća. Breskve, marelice, kruške, dinje ko stvorene su za osvježiti i hidratizirati dječji organizam. Ako ne želite ljepljive prste i ručnike, djeci voće poslužite u obliku voćnih ražnjića. Sve što vam je potrebno jesu štapići za ražnjiće i voće koje preferiraju vaši klinci.






   Energetske pločice


Mogu poslužiti kao idealan međuobrok tj. brz izvor energije. Zdarve energetske pločice ne morate kupovati već ih možete pripremiti i kod kuće. Evo dva naša prijedloga za pripremu. Prvi prijedlog su pločice s jabukom za koji su vam potrebne sljedeće namirnice: 2 šalice oraha, 2 šalice zobenih pahuljica, 1,5 šalice nasjeckanih datulja, 2 žličice cimeta, 1/4 žličice soli, 2 šalice nasjeckanih jabuka (granny smith i sl.) Zagrijte pećnicu na 150 ˚C. Tostirajte orahe i zobene pahuljice, potom ih u blenderu samlejite s datuljama, cimetom i solju. Dodajte jabuke i još sameljite. Smjesu pecite 20-ak minuta. Pustite da se ohladi te izrežite. Drugi naš prijedlog su pločica s banom za čiju su vam pripremu potrebni sljedeći sastojci: 2 banane, 2 šalice zobenih pahuljica, 1/2 šalice nasjeckanih datulja, 1/2 šalice sjeckanih oraha, Prstohvat cimeta, 1/2 žličice soli.Zagrijte pećnicu na 180 stupnjeva. Banane zgnječite u kašu te im dodajte ostale sastojke. Istisnite smjesu u lim na papir za pečenje te pecite 30 minuta.

   Limunada od lubenice


Zalihe tekućine na plaži su prioritet, a umjesto kupovnih sokova sami možete napraviti osvježavajuće napitke. Stoga predlažemo da napravite limunadu od lubenice. Potrebno vam je: 3 čaše vode, 3 žlice meda, 6 šalica nasjeckane lubenice, 1 šalica mente, 1 čaša soka od jabuke, 1 manji krastavac, led. Vodu zagrijte u posudi, kada je vruća, dodajte med pa kuhajte dok se ne povežu. Maknite s vatre. Nasjeckanu lubenicu stavite u posudu, dodajte mentu, umiješajte vodu s medom i pustite da dođe na sobnu temperaturu. Zatim ulijte sok od jabuke. Stavite u hladnjak na nekoliko sati. Sirup koji ste dobili ocijedite, i od njega napravite osvježavajući hladni napitak u kojem će djeca uživati.

   
      
   
 Petra Majetić 

ljetovanje_pixabay

Ljetovanje s djecom: Što ponijeti za jesti na plažu?

<para>Kad je u pitanju hrana djeca vole istraživati, njihov se ukus vrlo lako mijenja, a namirnice koje su im oduvijek bile ukusne i fine, odjednom vrlo lako mogu početi prezirati.</para>
<para>Nagli, nenadani gubitak apetita kod inače zdravog djeteta normalna je pojava koju samo treba znati “preživjeti” jer ona uglavnom ne traje predugo. Puno roditelja forsira djecu da jedu zato što strahuju da će slabiji apetit narušiti njihovo zdravlje. Međutim, to je skroz pogrešno mišljenje jer upravo inzistiranje na jelu kod djeteta dovodi do smanjenja apetita. Kako bi uspješno završili "rat" s djetetom oko hranjenja predlažemo vam neke od sljedećih metoda i pravila koja su se pokazala vrlo učinkovitima.
</para>
<heading4>
 Količina i način serviranja
</heading4>
<para>
Za početak, uvedite pravilo: "Prvo nešto konkretno, a onda slatko!" Pripazite da dijete ne jede slatkiše prije ručka, jer ako krene "tamaniti" po slatkišima, od njegova ručka neće biti ništa. Nemojte dodavati šećer u hranu te pokušajte u što većoj mjeri izbjegavati grickalice poput čipsa, smokija i sl. Od najranije dobi učite dijete na male komadiće hrane koje će samo moći stavljati u usta. Treba pripaziti i na način serviranja hrane. Nemojte djetetu posluživati velike porcije hrane odjednom, već mu hranu raspodijelite i servirajte u manjim količinama. U fazi slabog apetita maloj djeci, hrana je potpuno nezanimljiva i dosadna. Estetski dojam itekako može pomoći da se "pojača" želja za jedenjem. Stoga evo nekih <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/einsteinov-sindrom-bistra-i-pametna-djeca-s-usporenim-razvojem-govora/">od ideja</ulink> za ukrašavanje dječjih tanjura.
</para>
<heading4>
 Bez nagrađivanja i kažnjavanja
</heading4>
<para>
Važno je poštovati i djetetove želje stoga uvažavajte djetetov promjenjivi apetit. Ne silite ga da sve pojede kad nije gladno. Izbjegavajte hranjenje djeteta ako je ono sposobno samo jesti. Hranom nemojte niti kažnjavati niti nagrađivati dijete. "Ako sve pojedeš, kupit ću ti onu igračku" ili "ako sve ne pojedeš, nećemo se ići van igrati" rečenice su koje treba izbjegavati.</para>
<para>Tijekom obroka, ne zabavljajte dijete vlastitim "igrokazima" ili crtićima jer ćete tako samo skrenuti djetetovu pozornost s hrane. Isto tako, kad sastavljate jelovnik za svoje dijete, vodite računa o tome da se na njegovom tanjuru nađu najmanje tri različite vrste namirnica jer je iznimno važno da se ono od najmanjih nogu navikne na raznoliku prehranu.
</para>
<heading4>
 Fizička aktivnost i roditelj kao uzor
</heading4>
<para>
Važno je i da ne mijenjate raspored hranjenja. U svrhu boljeg postizanja apetita kod djece, potrebno je određeno vrijeme i posvetiti fizičkoj aktivnosti. Potrudite se da dijete što više vremena provodi na svježem zraku ili da se bavi nekom sportskom aktivnošću koja će biti prilagođena njegovoj dobi. Djeca upijaju kao spužve i najviše vole kopirati svoje roditelje, stoga ako vi non stop govorite da vam je recimo špinat fuj, nemojte ni od svog najmlađeg člana obitelji očekivati da voli ono što vi vama nije najdraže.</para>
<para>Iako je gubitak apetita kod djeteta najčešće samo "jedna od faza", u nekim slučajevima nemojte je uzimati zdravo za gotovo. Ako dijete gubi na težini, ne dobiva ništa na težini u šest mjeseci, često se bori s proljevom i temperaturom, povraća na neku vrstu hrane, obavezno se naručite na pregled kod pedijatra.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/igra-darivanja-kod-djetetova-gubitka-apetita-isprobajte-novi-prirodni-proizvod-apetit-forte/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Trikovi za povećanje apetita kod djece “Nećuuu zeleno” ili “nije mi fino” rečenice su od kojih se roditeljima zna dizati kosa na glavi. Pogotovo onima koji svakodnevno vode borbe s djetetom oko hranjenja. Kad je u pitanju hrana djeca vole istraživati, njihov se ukus vrlo lako mijenja, a namirnice koje su im oduvijek bile ukusne i fine, odjednom vrlo lako mogu početi prezirati.
Nagli, nenadani gubitak apetita kod inače zdravog djeteta normalna je pojava koju samo treba znati “preživjeti” jer ona uglavnom ne traje predugo. Puno roditelja forsira djecu da jedu zato što strahuju da će slabiji apetit narušiti njihovo zdravlje. Međutim, to je skroz pogrešno mišljenje jer upravo inzistiranje na jelu kod djeteta dovodi do smanjenja apetita. Kako bi uspješno završili "rat" s djetetom oko hranjenja predlažemo vam neke od sljedećih metoda i pravila koja su se pokazala vrlo učinkovitima.


   Količina i način serviranja


Za početak, uvedite pravilo: "Prvo nešto konkretno, a onda slatko!" Pripazite da dijete ne jede slatkiše prije ručka, jer ako krene "tamaniti" po slatkišima, od njegova ručka neće biti ništa. Nemojte dodavati šećer u hranu te pokušajte u što većoj mjeri izbjegavati grickalice poput čipsa, smokija i sl. Od najranije dobi učite dijete na male komadiće hrane koje će samo moći stavljati u usta. Treba pripaziti i na način serviranja hrane. Nemojte djetetu posluživati velike porcije hrane odjednom, već mu hranu raspodijelite i servirajte u manjim količinama. U fazi slabog apetita maloj djeci, hrana je potpuno nezanimljiva i dosadna. Estetski dojam itekako može pomoći da se "pojača" želja za jedenjem. Stoga evo nekih od ideja za ukrašavanje dječjih tanjura.


   Bez nagrađivanja i kažnjavanja


Važno je poštovati i djetetove želje stoga uvažavajte djetetov promjenjivi apetit. Ne silite ga da sve pojede kad nije gladno. Izbjegavajte hranjenje djeteta ako je ono sposobno samo jesti. Hranom nemojte niti kažnjavati niti nagrađivati dijete. "Ako sve pojedeš, kupit ću ti onu igračku" ili "ako sve ne pojedeš, nećemo se ići van igrati" rečenice su koje treba izbjegavati.
Tijekom obroka, ne zabavljajte dijete vlastitim "igrokazima" ili crtićima jer ćete tako samo skrenuti djetetovu pozornost s hrane. Isto tako, kad sastavljate jelovnik za svoje dijete, vodite računa o tome da se na njegovom tanjuru nađu najmanje tri  različite vrste namirnica jer je iznimno važno da se ono od najmanjih nogu navikne na raznoliku prehranu.


   Fizička aktivnost i roditelj kao uzor


Važno je i da ne mijenjate raspored hranjenja. U svrhu boljeg postizanja apetita kod djece, potrebno je određeno vrijeme i posvetiti fizičkoj aktivnosti. Potrudite se da dijete što više vremena provodi na svježem zraku ili da se bavi nekom sportskom aktivnošću koja će biti prilagođena njegovoj dobi. Djeca upijaju kao spužve i najviše vole kopirati svoje roditelje, stoga ako vi non stop govorite da vam je recimo špinat fuj, nemojte ni od svog najmlađeg člana obitelji očekivati da voli ono što vi vama nije najdraže.
Iako je gubitak apetita kod djeteta najčešće samo "jedna od faza", u nekim slučajevima nemojte je uzimati zdravo za gotovo. Ako dijete gubi na težini, ne dobiva ništa na težini u šest mjeseci, često se bori s proljevom i temperaturom, povraća na neku vrstu hrane, obavezno se naručite na pregled kod pedijatra.

   
      
   
 Petra Majetić 

apetit_pixabay

Trikovi za povećanje apetita kod djece

<para>Vrlo često, te promjene mogu biti benigne i mogu se povezati s geografskim jezikom koji se prema nekim statistikama pojavljuje do četvrte godine djetetovog života. Geografski jezik viđa se kod tri posto djece te se duplo češće javlja kod djevojčica.
</para>
<heading4>Kako ga prepoznati?</heading4>
<para>
Poznatiji i kao benigni migrirajući glositis manifestira se u vidu glatkih mrlja i crvenih otoka, okruženih žutim, sivim ili bijelim linijama. Površina jezika izgledom podsjeća na geografsku kartu što objašnjava naziv ove promjene. Karakterističan je i po tome što broj mrljica, oblik i veličina nije stalan i može varirati od jedne do više od njih dvadesetak. Djeca obično nemaju simptome, iako se ponekad mogu žaliti na osjetljivost na vruću, kiselu i začinjenu hranu. Kod nekih mališana znale su se pojaviti rane, bol u grlu te loš zadah.
</para>
<heading4>
 Zašto nastaje?
</heading4>
<para>
Uzrok nastanka geografskog jezika nažalost nije poznat. Stručnjaci moguće uzroke vide u čimbenicima poput naslijeđa, emocionalnog stresa, hormonskim promjenama, nepravilnoj prehrani te lošoj oralnoj higijeni. Koji god uzrok bio, treba napomenuti da geografski jezik nije zarazan i ne može se prenijeti na drugu osobu.
</para>
<heading4>
 Što poduzeti?
</heading4>
<para>
Ako geografski jezik ne izaziva nikakve tegobe, liječenje nije potrebno. Ali u aktivnoj fazi potrebno je kontrolirati i regulirati namirnice koje dijete unosi u svoj organizam. Stručnjaci toplo preporučuju izbjegavanje vruće, pikantne, slane i kisele hrane, kiselog voća te slatkiša. Potrebno je obratiti pozornost i na redovitu hidrataciju djetetovog organizma. Djecu treba natjerati da češće jedu integralne žitarice, jaja, mlijeko, jogurt, banane, puretinu jer sve navedene namirnice sadrže dovoljnu količinu vitamina B. Nedostatak cinka također se povezuje s mrljama na jeziku pa treba pripaziti da dijete konzumira crveno meso, ribu, zeleno lisnato povrće itd.</para>
<para>Ako se nađete u situaciji da kod djeteta primijetite mrlje na jeziku koje mogu upućivati na geografski jezik, ne trebate očajavati. Promjene obično traju nekoliko dana i cijele bez ožiljka. Međutim, loša vijest je da geografski jezik ima tendenciju vraćanja na što uvijek treba biti spreman. Nažalost, ne postoji učinkovita sredstva za njegovu prevenciju.</para>

Geografski jezik kod djece - simptomi, uzrok i liječenje Jezik je ogledalo zdravlja stoga svaka promjena koju na njemu primijetimo, pogotovo kod najmlađih tjera strah u kosti. Međutim, ne mora sve biti tako crno kako na prvu izgleda. Vrlo često, te promjene mogu biti benigne i mogu se povezati s geografskim jezikom koji se prema nekim statistikama pojavljuje do četvrte godine djetetovog života. Geografski jezik viđa se kod tri posto djece te se duplo češće javlja kod djevojčica.

Kako ga prepoznati?

Poznatiji i kao benigni migrirajući glositis manifestira se u vidu glatkih mrlja i crvenih otoka, okruženih žutim, sivim ili bijelim linijama. Površina jezika izgledom podsjeća na geografsku kartu što objašnjava naziv ove promjene. Karakterističan je i po tome što broj mrljica, oblik i veličina nije stalan i može varirati od jedne do više od njih dvadesetak. Djeca obično nemaju simptome, iako se ponekad mogu žaliti na osjetljivost na vruću, kiselu i začinjenu hranu. Kod nekih mališana znale su se pojaviti rane, bol u grlu te loš zadah.


   Zašto nastaje?


Uzrok nastanka geografskog jezika nažalost nije poznat. Stručnjaci moguće uzroke vide u čimbenicima poput naslijeđa, emocionalnog stresa, hormonskim promjenama, nepravilnoj prehrani te lošoj oralnoj higijeni. Koji god uzrok bio, treba napomenuti da geografski jezik nije zarazan i ne može se prenijeti na drugu osobu.


   Što poduzeti?


Ako geografski jezik ne izaziva nikakve tegobe, liječenje nije potrebno. Ali u aktivnoj fazi potrebno je kontrolirati i regulirati namirnice koje dijete unosi u svoj organizam. Stručnjaci toplo preporučuju izbjegavanje vruće, pikantne, slane i kisele hrane, kiselog voća te slatkiša. Potrebno je obratiti pozornost i na redovitu hidrataciju djetetovog organizma. Djecu treba natjerati da češće jedu integralne žitarice, jaja, mlijeko, jogurt, banane, puretinu jer sve navedene namirnice sadrže dovoljnu količinu vitamina B. Nedostatak cinka također se povezuje s mrljama na jeziku pa treba pripaziti da dijete konzumira crveno meso, ribu, zeleno lisnato povrće itd.
Ako se nađete u situaciji da kod djeteta primijetite mrlje na jeziku koje mogu upućivati na geografski jezik, ne trebate očajavati. Promjene obično traju nekoliko dana i cijele bez ožiljka. Međutim, loša vijest je da geografski jezik ima tendenciju vraćanja na što uvijek treba biti spreman. Nažalost, ne postoji učinkovita sredstva za njegovu prevenciju. Petra Majetić 

jezik_pixabay

Geografski jezik kod djece - simptomi, uzrok i liječenje

<para>te je ukupno snimljeno 365 nastavaka. Potom je skinuta s programa i dugo godina nismo ništa čuli o tome što rade Tinky Winky, Dipsy, Laa-Laa i Po, ali svi se sjećamo njihovog legendarnog pozdrava "Teletubbiesi kažu "pa-pa!"</para>
<para>Lutke nalik vanzemaljcima koje su skakutale po prirodi su se vratile, ali ovaj put sa svojim potomcima koji se zovu Tiddlytubbies!</para>
<para>Tiddlytubbiesi su bebaste verzije Teletubbiesa, a produkcija novih epizoda startala je još 2015. godine.</para>
<para>Bebe žive u zajedno s Teletubbiesima i Noo-Noo. Ima ih ukupno osam, a njihova imena su: Daa-Daa, Umby Pumby, Baa, Ping, Mi-Mi, RuRu, Nin i Duggle Dee. Dolaze u svim bojama i čini se kako se o njima brinu Teletubbiesi poput roditelja, odnosno da su na neki način povezani, iako fanovi kažu da im nije posve jasno kako su dvije serije povezane i kako su nastale bebe Tiddlytubbiesi.</para>
<para>Potražili smo neke isječke epizoda na YouTubeu i moramo priznati da i u Tiddlytubiesima ima nešto slatko i drago što vas raznježi. Formula je ponovno uspjela i moramo priznati - volimo bebe Tiddlytubbiese!
</para>
<para/>
<hmn:youtube xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="https://www.youtube.com/embed/wioIpFw2Y6w"/>

Sjećate se Teletubbiesa? Upoznajte njihove bebe Tiddlytubbiese! Neki od nas nikada nisu shvatili što to ima u velikim šarenim lutkama Teletubbiesima što bebe toliko vole? Ova BBC-jeva lutkarska serija za bebe i malu djecu žarila je i palila od 1997. do 2001. te je ukupno snimljeno 365 nastavaka. Potom je skinuta s programa i dugo godina nismo ništa čuli o tome što rade Tinky Winky, Dipsy, Laa-Laa i Po, ali svi se sjećamo njihovog legendarnog pozdrava "Teletubbiesi kažu "pa-pa!"
Lutke nalik vanzemaljcima koje su skakutale po prirodi su se vratile, ali ovaj put sa svojim potomcima koji se zovu Tiddlytubbies!
Tiddlytubbiesi su bebaste verzije Teletubbiesa, a produkcija novih epizoda startala je još 2015. godine.
Bebe žive u zajedno s Teletubbiesima i Noo-Noo. Ima ih ukupno osam, a njihova imena su: Daa-Daa, Umby Pumby, Baa, Ping, Mi-Mi, RuRu, Nin i Duggle Dee. Dolaze u svim bojama i čini se kako se o njima brinu Teletubbiesi poput roditelja, odnosno da su na neki način povezani, iako fanovi kažu da im nije posve jasno kako su dvije serije povezane i kako su nastale bebe Tiddlytubbiesi.
Potražili smo neke isječke epizoda na YouTubeu i moramo priznati da i u Tiddlytubiesima ima nešto slatko i drago što vas raznježi. Formula je ponovno uspjela i moramo priznati - volimo bebe Tiddlytubbiese!


 Klinfo.hr 

tiddlytubbies

Sjećate se Teletubbiesa? Upoznajte njihove bebe Tiddlytubbiese!

<para> Nosio je znakovit naziv “putovanje hrabrih”, a najspretniji su ga uspjeli proći za sat vremena. Na putovanje hrabrih prije tri godine odlučila se i obitelj Pilaš iz Viškovaca koja je na čuđenje mnogih odlučila napraviti kukuruzni labirint na svom vlastitom imanju.
</para>
<blockquote>
 <para>Istražujući američke labirinte koji se nalaze na ogromnim površinama pomislili smo zašto ovo ne bi bilo u RH, u manjem obimu, ali isto zanimljivo. Već prve godine vijest o prvom kukuruznom labirintu obišla je nekoliko zemalja u okolici, a iduće godine nam je podršku dalo i Ministarstvo turizma RH. I tako, svake godine, naša ideja živi, ali svake godine u drugom obliku, ističe obitelj Pilaš.</para>
</blockquote>
<para>
Odmah su se uhvatili posla te pomno isplanirali svaki detalj projekta. Vrlo brzo pripremili su nacrt labirinta, kojeg su ručno s papira prenijeli na polje i to - motikom. No, nije sve išlo tako glatko. Nakon iscrtavanja, morali su čak nekoliko puta kositi prolaze kako bi labirint zadržao željenu formu.
</para>
<para/>
<para>Foto: Kukuruzni labirint OPG-a Pilaš/Facebook</para>
<blockquote>
 <para>Nakon prošlogodišnje slike traktora s prikolicom ove godine dvije svinje čine konturu staza te prezentiraju ponudu imanja i glavnu djelatnost - uzgoj svinja, objašnjava obitelj Pilaš.</para>
</blockquote>
<para>
Priroda zna biti vrlo nepredvidiva pa se u kukuruznom labirintu ništa ne prepušta slučaju. Posebnu pozornost cijela obitelj pridaje redovnom zalijevanjem te kontinuiranom održavanju kako bi se osigurala nesmetena prohodnost za svakog posjetitelja željnog zabave na otvorenom.
</para>
<heading4>
 Dva u jednom - edukacija i zabava
</heading4>
<para>
 <ulink url="http://www.tz.pleternica.hr/clanak.php?id=18">Kukuruzni labirint OPG Pilaš</ulink> osmišljen je tako da funkcionira kao tematsko-edukativni i zabavni park gdje će prvenstveno djeca naučiti sve o uzgoju domaćih životinja, snalaženju u prostoru i orijentaciji. Najmlađi uživati mogu i u slavonskim tradicionalnim igrama - bacanju kukuruza s ramena, skakanju u vrećama ili runjenju kukuruza.
</para>
<para/>
<para>Foto: Kukuruzni labirint OPG-a Pilaš/Facebook</para>
<para>
Obitelj Pilaš je mislila i na one koje muči orijentacija pa je za takve pripremila kartu koja pomaže u što bržem pronalasku izlaza. Za svaki slučaj postavljene su i promatračnice koje nadvisuju kukuruz, kako bi se pomoglo zalutalima.
</para>
<blockquote>
 <para>Ovogodišnji labirint najsnalažljiviji prođu za 4 minute, poneki za 8, a posjetitelji koji prvi puta dođu trebaju i do 15 minuta. Ako se netko i izgubi, brzo se pronađe put, ističe obitelj Pilaš.</para>
</blockquote>
<heading4>
 Iznenađenje za svakog posjetitelja
</heading4>
<para>
Svake godine OPG Pilaš podiže ponudu kako tematski tako i infrastrukturno. Nakon opremanja čeka i kućica, odlučili su nadograditi i dječje igralište u seoskom stilu. Osim ponude za grupe, ponude s animatorima i organiziranih proslava dječjih rođendana te tematskih večeri, za sve posjetitelje pripremaju i razna iznenađenja (kokice, kuhani pečenjak, kesteni u jesen i sl.), sve u slavonskom domaćem stilu. Novih ideja im ne manjka, pa u skorijoj budućnosti planiraju proširiti ponudu.
</para>
<para/>
<para>
Foto: Kukuruzni labirint OPG-a Pilaš/Facebook</para>
<para>Labirint je svakodnevno otvoren za individualne posjete, grupe s animacijom uz najavu, a svake nedjelje od 19 sati održavaju se organizirane igre, i to od kraja lipnja do kraja kraja listopada. "Skupi ekipu, okupi obitelj ili povedi prijatelje na zabavno popodne, istražujući staze kukuruznog labirinta", poziv je OPG-a Pilaš koji će obitelj željna druženja i zabave na svježem zraku teško odbiti.</para>

Idealan obiteljski izlet: Posjet edukativnom kukuruznom labirintu Najveći ikad kukuruzni labirint napravili su tko drugi nego – Kinezi. Sad već davne 2007. godine u pokrajini Liaoning niknuo je labirint dug 850 i širok 230 metara.  Nosio je znakovit naziv “putovanje hrabrih”, a najspretniji su ga uspjeli proći za sat vremena. Na putovanje hrabrih prije tri godine odlučila se i obitelj Pilaš iz Viškovaca koja je na čuđenje mnogih odlučila napraviti kukuruzni labirint na svom vlastitom imanju.


   Istražujući američke labirinte koji se nalaze na ogromnim površinama pomislili smo zašto ovo ne bi bilo u RH, u manjem obimu, ali isto zanimljivo. Već prve godine vijest o prvom kukuruznom labirintu obišla je nekoliko zemalja u okolici, a iduće godine nam je podršku dalo i Ministarstvo turizma RH. I tako, svake godine, naša ideja živi, ali svake godine u drugom obliku, ističe obitelj Pilaš.


Odmah su se uhvatili posla te pomno isplanirali svaki detalj projekta. Vrlo brzo pripremili su nacrt labirinta, kojeg su ručno s papira prenijeli na polje i to - motikom. No, nije sve išlo tako glatko. Nakon iscrtavanja, morali su čak nekoliko puta kositi prolaze kako bi labirint zadržao željenu formu.


Foto: Kukuruzni labirint OPG-a Pilaš/Facebook

   Nakon prošlogodišnje slike traktora s prikolicom ove godine dvije svinje čine konturu staza te prezentiraju ponudu imanja i glavnu djelatnost - uzgoj svinja, objašnjava obitelj Pilaš.


Priroda zna biti vrlo nepredvidiva pa se u kukuruznom labirintu ništa ne prepušta slučaju. Posebnu pozornost cijela obitelj pridaje redovnom zalijevanjem te kontinuiranom održavanju kako bi se osigurala nesmetena prohodnost za svakog posjetitelja željnog zabave na otvorenom.


   Dva u jednom - edukacija i zabava


   Kukuruzni labirint OPG Pilaš osmišljen je tako da funkcionira kao tematsko-edukativni i zabavni park gdje će prvenstveno djeca naučiti sve o uzgoju domaćih životinja, snalaženju u prostoru i orijentaciji. Najmlađi uživati mogu i u slavonskim tradicionalnim igrama - bacanju kukuruza s ramena, skakanju u vrećama ili runjenju kukuruza.


Foto: Kukuruzni labirint OPG-a Pilaš/Facebook

Obitelj Pilaš je mislila i na one koje muči orijentacija pa je za takve pripremila kartu koja pomaže u što bržem pronalasku izlaza. Za svaki slučaj postavljene su i promatračnice koje nadvisuju kukuruz, kako bi se pomoglo zalutalima.


   Ovogodišnji labirint najsnalažljiviji prođu za 4 minute, poneki za 8, a posjetitelji koji prvi puta dođu trebaju i do 15 minuta. Ako se netko i izgubi, brzo se pronađe put, ističe obitelj Pilaš.


   Iznenađenje za svakog posjetitelja


Svake godine OPG Pilaš podiže ponudu kako tematski tako i infrastrukturno. Nakon opremanja čeka i kućica, odlučili su nadograditi i dječje igralište u seoskom stilu. Osim ponude za grupe, ponude s animatorima i organiziranih proslava dječjih rođendana te tematskih večeri, za sve posjetitelje pripremaju i razna iznenađenja (kokice, kuhani pečenjak, kesteni u jesen i sl.), sve u slavonskom domaćem stilu. Novih ideja im ne manjka, pa u skorijoj budućnosti planiraju proširiti ponudu.



Foto: Kukuruzni labirint OPG-a Pilaš/Facebook
Labirint je svakodnevno otvoren za individualne posjete, grupe s animacijom uz najavu, a svake nedjelje od 19 sati održavaju se organizirane igre, i to od kraja lipnja do kraja kraja listopada. "Skupi ekipu, okupi obitelj ili povedi prijatelje na zabavno popodne, istražujući staze kukuruznog labirinta", poziv je OPG-a Pilaš koji će obitelj željna druženja i zabave na svježem zraku teško odbiti. Petra Majetić 

pilas5

Idealan obiteljski izlet: Posjet edukativnom kukuruznom labirintu

<para>Oko 18 posto djece diljem svijeta progovore kasnije nego njihovi vršnjaci. Međutim, većina njih razvije sposobnost govora do treće godine života. I sam je genijalac Albert Einstein, po kojem je sindrom nazvan progovorio kasnije od svojih vršnjaka. Iako iznimno nadareno dijete Einstein nije govorio do svoje skoro pete godine.
</para>
<heading4>
 Obilježja sindroma
</heading4>
<para>
Istraživanja su pokazala da su obitelji djece s Einsteinovim sindromom uglavnom visokoobrazovane, a područje njihovih interesa su inženjerstvo, razne vrste znanosti, glazba. Sindrom se češće javlja kod dječaka koji imaju fotografsko pamćenje, dobru memoriju, ističu se u slaganju primjerice puzli, vole kompjutore i prirodne znanosti te se odlično snalaze u prostoru. Također, više puta je potvrđeno da djeca sa ES-om imaju izrazito razvijene fizičke aktivnosti, kasnije se počinju družiti s vršnjacima te im je potrebno duže vremena da se odviknu od pelena. Količina govorne produkcije nakon što progovore varira od djeteta do djeteta. Iz neke djece riječi teku u bujicama, a neka nakon što progovore, mjesecima ne izgovore ni jednu riječ.
</para>
<heading4>
 Kako se odnositi prema djeci koja imaju Einsteinov sindrom?
</heading4>
<para>
Stručnjaci roditeljima savjetuju da djecu s ES-om uključuju u mnoge aktivnosti. Kad dijete pokaže zanimanje, treba ga podučiti slovima te konstantno s njime raditi na vještini čitanja. Također savjetuju da se s njima o svemu i svačemu razgovara jer su vrlo znatiželjni. Potvrđeno je da su izrazito dobri glazbenici pa ih je dobro što više okružiti glazbom.
</para>
<heading4>
 Što prije započeti s jezičnom intervencijom
</heading4>
<para>
Ako roditelj primijeti određena odstupanja u govornom razvoju, treba se uputiti logopedu koji će nakon procjene djeteta započeti s jezičnom intervencijom. Tradicionalni koncept jezične intervencije podrazumijeva kao primarne terapeute logopede, a kao sekundarne roditelje i učitelje u cilju što uspješnije terapije. Sam logoped utvrđuje postoji li potreba za individualnim ili grupnim pristupom kod djeteta, koliko će vremenski terapija trajati te treba li uključiti još koji stručni profil u procjenu ili terapiju djeteta.</para>
<para>Autori nekih studija zaključili su da se djeca koja kasnije progovore razvijaju sasvim normalno, emocionalno i fizički, te da činjenica da se govor razvio kasnije ne utječe na sveukupni razvoj i zdravlje djece. Međutim, postoje i neki raniji dokazi o povezanosti kasnog razvoja govora i problema kao što su stidljivost, anksioznost, te neki druge psihološke smetnje.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/jesu-li-djeca-koja-kasnije-progovore-manje-inteligentna/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Einsteinov sindrom - bistra i pametna djeca s usporenim razvojem govora Einsteinov sindrom termin je koji je prvi upotrijebio profesor Thomas Sowell opisujući bistru, pametnu i inteligentnu djecu s određenim jezičnim poteškoćama tj. usporenim razvojem govora. Oko 18 posto djece diljem svijeta progovore kasnije nego njihovi vršnjaci. Međutim, većina njih razvije sposobnost govora do treće godine života. I sam je genijalac Albert Einstein, po kojem je sindrom nazvan progovorio kasnije od svojih vršnjaka. Iako iznimno nadareno dijete Einstein nije govorio do svoje skoro pete godine.


   Obilježja sindroma


Istraživanja su pokazala da su obitelji djece s Einsteinovim sindromom uglavnom visokoobrazovane, a područje njihovih interesa su inženjerstvo, razne vrste znanosti, glazba. Sindrom se češće javlja kod dječaka koji imaju fotografsko pamćenje, dobru memoriju, ističu se u slaganju primjerice puzli, vole kompjutore i prirodne znanosti te se odlično snalaze u prostoru. Također, više puta je potvrđeno da djeca sa ES-om imaju izrazito razvijene fizičke aktivnosti, kasnije se počinju družiti s vršnjacima te im je potrebno duže vremena da se odviknu od pelena. Količina govorne produkcije nakon što progovore varira od djeteta do djeteta. Iz neke djece riječi teku u bujicama, a neka nakon što progovore, mjesecima ne izgovore ni jednu riječ.


   Kako se odnositi prema djeci koja imaju Einsteinov sindrom?


Stručnjaci roditeljima savjetuju da djecu s ES-om uključuju u mnoge aktivnosti. Kad dijete pokaže zanimanje, treba ga podučiti slovima te konstantno s njime raditi na vještini čitanja. Također savjetuju da se s njima o svemu i svačemu razgovara jer su vrlo znatiželjni. Potvrđeno je da su izrazito dobri glazbenici pa ih je dobro što više okružiti glazbom.


   Što prije započeti s jezičnom intervencijom


Ako roditelj primijeti određena odstupanja u govornom razvoju, treba se uputiti logopedu koji će nakon procjene djeteta započeti s jezičnom intervencijom. Tradicionalni koncept jezične intervencije podrazumijeva kao primarne terapeute logopede, a kao sekundarne roditelje i učitelje u cilju što uspješnije terapije. Sam logoped utvrđuje postoji li potreba za individualnim ili grupnim pristupom kod djeteta, koliko će vremenski terapija trajati te treba li uključiti još koji stručni profil u procjenu ili terapiju djeteta.
Autori nekih studija zaključili su da se djeca koja kasnije progovore razvijaju sasvim normalno, emocionalno i fizički, te da činjenica da se govor razvio kasnije ne utječe na sveukupni razvoj i zdravlje djece. Međutim, postoje i neki raniji dokazi o povezanosti kasnog razvoja govora i problema kao što su stidljivost, anksioznost, te neki druge psihološke smetnje.

   
      
   
 Petra Majetić 

govor_pixabay

Einsteinov sindrom - bistra i pametna djeca s usporenim razvojem govora

<para>Stoga nije čudo da većina roditelja razmišlja kojim će bojama urediti bebinu sobu ili kutak, još i prije no što ona dođe na svijet. Međutim, teško je pogoditi koja bi se boja vašoj bebi mogla najviše sviđati.</para>
<para>Bebe mogu vidjeti boje od prvog dana. Čak i ako ne vide potpuno jasno i bistro, nijanse boje odmah će zamijetiti. Dok se vid u potpunosti ne razvije, najbolje će primjećivati jake kontraste boja iz okoline. Istraživanja su pokazala da bebe stare svega 4 mjeseca već pokazuju preferenciju prema nekoj određenoj boji, a s 18 mjeseci mogu prepoznati i pokazivati različite boje. U toj dobi počinju također primjećivati sličnosti i razlike u oblicima, veličinama i teksturama.</para>
<para>Sklonost nekoj boji dijete će razviti na temelju karakternih osobina i stadija razvoja. No roditelji moraju znati da određene boje mogu na dijete djelovati stimulativno, iritirati, umiriti, uzbuditi, potaknuti na aktivnost i slično. Baš kao što utječu na raspoloženje odraslih, boje utječu i na raspoloženje djece.
</para>
<heading4>Jeste li znali?</heading4>
<para>
Djeca dobro reagiraju na svijetle i jarke boje jer one reflektiraju živahnost dječje prirode.
Mekane, nježne i pastelne boje dobar su odabir za zidove i namještaj u sobi u kojoj će beba spavati.
Previše žute boje može izazvati emocije ljutnje, nemira i frustracije, jer ta boja zna biti prestimulativna za bebe.
Djeca koja pokazuju probleme u ponašanju i često imaju tantrume, mogu se umiriti u okolini u kojoj dominira plava boja.
Dječaci u prosjeku vole sve boje, osim ružičaste i ljubičaste.
Djevojčice su prilagodljive i osjećat će se dobro uz bilo koju boju, tako dugo dok crvena ili plava nisu dominantne.
Djeca se fokusiraju i koncentriraju najlakše uz crvenu boju.
Plava boja umiruje djecu i pomaže kod oporavka od bolesti.
</para>
<heading4>Kako boje utječu na bebe?</heading4>
<para>
Ako uređujete ili preuređujete sobu za svoju bebu, imajte na umu ove jednostavne istine o tome kako boje djeluju na našu psihu i emocije. Možda vam ovaj mali vodič kroz značenje boja pomogne u izboru boje za zidove, namještaj, kolica i druge potrepštine koje će okruživati vaše malo zlato.</para>
<para>
 CRVENA boja uvijek privlači pažnju. Ona može energizirati naše tijelo i uzbuditi naš um. To je žarka, topla boja koja pobuđuje emocije strasti, snage i želje. Previše je "aktivna" i snažna za zidove u bebinoj sobi, ali detalji u ovoj boji (igračke, jastučići) stimulirat će vašu bebu dok je budna i uči o svojoj okolini.</para>
<para>
 PLAVA boja asocira na nebo i vodu, odnosno na nešto što je umirujuće, mirno, čisto i osvježavajuće. To je boja harmonije, jedinstva i osjećaja sigurnosti. Plava potiče opuštanje i dobro će djelovati na bebe koje se jako znoje i uzbuđuju te su nemirne i teško se umiruju.</para>
<para>
 ŽUTA boja predstavlja mladost, živost, zabavu, sunce i druge razigrane pojmove. Ova boja stimulira, potiče na akciju i dobro djeluje na oslobađanje od straha. Žuta boja baca svjetlo na nas same i pomaže nam razbuditi se i razbistriti. Žuta nije dobar izbor za dječju sobu jer može prestimulirati i izazvati nemir kod beba i djece.</para>
<para>
 NARANČASTA boja mješavina je crvene i žute i boja je koja simbolizira zadovoljstvo i sreću. Roditelji ju vrlo često biraju jer funkcionira i za djevojčice i za dječake. Narančasta potiče samopouzdanje, otvorenost i samostalnost. Tamnije nijanse dat će atmosferu udobnosti, a svjetlije dašak modernosti i živosti.</para>
<para>
 BIJELA boja simbolizira čistoću, jasnoću, nevinost, ali i novi početak ili ponovno rođenje. Bijela je savršeni izbor za bilo koju prostoriju i povezuje se s dobrim ili u najmanju ruku neutralnim osjećajima. No možda nije najbolji izbor za dječju sobu zbog teškog održavanja bijelih površina uz malenog kreativca.</para>
<para>
 ZELENA boja simbolizira prirodu, spokojnu i umirujuću okolinu koja nas opušta, iscjeljuje i ugodna je našem oku. Znanstvenici su otkrili da zelena boja dobro djeluje na pažnju, koncentraciju i razumijevanje kod djece školske dobi. Zelena je dobar izbor i za bebinu sobu, posebno kada se bebicu želi umiriti i uspavati.</para>
<para>
 RUŽIČASTA također daje umirujući osjećaj i najčešće je prvi izbor roditelja kod uređenja sobe za djevojčicu. One se u ružičastom okruženju osjećaju lijepo, ugodno i posebno. Ružičasta boja je također i boja ljubavi, prema sebi i prema drugima. Kod djece ona potiče kreativnost i unutarnju snagu.</para>
<para>
 LJUBIČASTA boja oduvijek je bila povezana s duhovnošću. Ona potiče individualnu unutarnju snagu i potiče osviještenost i spoznaju. Ova boja također djeluje umirujuće i simbolizira umjetnost i jedinstvenost. Ljubičasta je dobra boja za bebinu sobu, ali ovisno o nijansi. Preporuka je pastelna varijanta ljubičaste, blaga i nježna te prozračna.</para>
<para>
 SIVA je konzervativna boja koja ne izaziva jake emocije. Neki je smatraju tmurnom i preozbiljnom za dječju sobu, ali siva se izvrsno može kombinirati s narančastom, ljubičastom i ružičastom, odnosno s jarkim bojama koje savršeno neutralizira. Simbolika sive boje je bezvremenost, sigurnost, pouzdanost.</para>

Uređenje bebine sobe: Koje boje izabrati i kako će one utjecati na bebu? Svijet je lopta šarena i činjenica da vidimo boje, čini ga ljepšim i zanimljivijim. Boje utječu na naše emocije, postupke i izazivaju reakcije. Isto vrijedi i za bebe. Stoga nije čudo da većina roditelja razmišlja kojim će bojama urediti bebinu sobu ili kutak, još i prije no što ona dođe na svijet. Međutim, teško je pogoditi koja bi se boja vašoj bebi mogla najviše sviđati.
Bebe mogu vidjeti boje od prvog dana. Čak i ako ne vide potpuno jasno i bistro, nijanse boje odmah će zamijetiti. Dok se vid u potpunosti ne razvije, najbolje će primjećivati jake kontraste boja iz okoline. Istraživanja su pokazala da bebe stare svega 4 mjeseca već pokazuju preferenciju prema nekoj određenoj boji, a s 18 mjeseci mogu prepoznati i pokazivati različite boje. U toj dobi počinju također primjećivati sličnosti i razlike u oblicima, veličinama i teksturama.
Sklonost nekoj boji dijete će razviti na temelju karakternih osobina i stadija razvoja. No roditelji moraju znati da određene boje mogu na dijete djelovati stimulativno, iritirati, umiriti, uzbuditi, potaknuti na aktivnost i slično. Baš kao što utječu na raspoloženje odraslih, boje utječu i na raspoloženje djece.

Jeste li znali?

Djeca dobro reagiraju na svijetle i jarke boje jer one reflektiraju živahnost dječje prirode.
Mekane, nježne i pastelne boje dobar su odabir za zidove i namještaj u sobi u kojoj će beba spavati.
Previše žute boje može izazvati emocije ljutnje, nemira i frustracije, jer ta boja zna biti prestimulativna za bebe.
Djeca koja pokazuju probleme u ponašanju i često imaju tantrume, mogu se umiriti u okolini u kojoj dominira plava boja.
Dječaci u prosjeku vole sve boje, osim ružičaste i ljubičaste.
Djevojčice su prilagodljive i osjećat će se dobro uz bilo koju boju, tako dugo dok crvena ili plava nisu dominantne.
Djeca se fokusiraju i koncentriraju najlakše uz crvenu boju.
Plava boja umiruje djecu i pomaže kod oporavka od bolesti.

Kako boje utječu na bebe?

Ako uređujete ili preuređujete sobu za svoju bebu, imajte na umu ove jednostavne istine o tome kako boje djeluju na našu psihu i emocije. Možda vam ovaj mali vodič kroz značenje boja pomogne u izboru boje za zidove, namještaj, kolica i druge potrepštine koje će okruživati vaše malo zlato.

   CRVENA boja uvijek privlači pažnju. Ona može energizirati naše tijelo i uzbuditi naš um. To je žarka, topla boja koja pobuđuje emocije strasti, snage i želje. Previše je "aktivna" i snažna za zidove u bebinoj sobi, ali detalji u ovoj boji (igračke, jastučići) stimulirat će vašu bebu dok je budna i uči o svojoj okolini.

   PLAVA boja asocira na nebo i vodu, odnosno na nešto što je umirujuće, mirno, čisto i osvježavajuće. To je boja harmonije, jedinstva i osjećaja sigurnosti. Plava potiče opuštanje i dobro će djelovati na bebe koje se jako znoje i uzbuđuju te su nemirne i teško se umiruju.

   ŽUTA boja predstavlja mladost, živost, zabavu, sunce i druge razigrane pojmove. Ova boja stimulira, potiče na akciju i dobro djeluje na oslobađanje od straha. Žuta boja baca svjetlo na nas same i pomaže nam razbuditi se i razbistriti. Žuta nije dobar izbor za dječju sobu jer može prestimulirati i izazvati nemir kod beba i djece.

   NARANČASTA boja mješavina je crvene i žute i boja je koja simbolizira zadovoljstvo i sreću. Roditelji ju vrlo često biraju jer funkcionira i za djevojčice i za dječake. Narančasta potiče samopouzdanje, otvorenost i samostalnost. Tamnije nijanse dat će atmosferu udobnosti, a svjetlije dašak modernosti i živosti.

   BIJELA boja simbolizira čistoću, jasnoću, nevinost, ali i novi početak ili ponovno rođenje. Bijela je savršeni izbor za bilo koju prostoriju i povezuje se s dobrim ili u najmanju ruku neutralnim osjećajima. No možda nije najbolji izbor za dječju sobu zbog teškog održavanja bijelih površina uz malenog kreativca.

   ZELENA boja simbolizira prirodu, spokojnu i umirujuću okolinu koja nas opušta, iscjeljuje i ugodna je našem oku. Znanstvenici su otkrili da zelena boja dobro djeluje na pažnju, koncentraciju i razumijevanje kod djece školske dobi. Zelena je dobar izbor i za bebinu sobu, posebno kada se bebicu želi umiriti i uspavati.

   RUŽIČASTA također daje umirujući osjećaj i najčešće je prvi izbor roditelja kod uređenja sobe za djevojčicu. One se u ružičastom okruženju osjećaju lijepo, ugodno i posebno. Ružičasta boja je također i boja ljubavi, prema sebi i prema drugima. Kod djece ona potiče kreativnost i unutarnju snagu.

   LJUBIČASTA boja oduvijek je bila povezana s duhovnošću. Ona potiče individualnu unutarnju snagu i potiče osviještenost i spoznaju. Ova boja također djeluje umirujuće i simbolizira umjetnost i jedinstvenost. Ljubičasta je dobra boja za bebinu sobu, ali ovisno o nijansi. Preporuka je pastelna varijanta ljubičaste, blaga i nježna te prozračna.

   SIVA je konzervativna boja koja ne izaziva jake emocije. Neki je smatraju tmurnom i preozbiljnom za dječju sobu, ali siva se izvrsno može kombinirati s narančastom, ljubičastom i ružičastom, odnosno s jarkim bojama koje savršeno neutralizira. Simbolika sive boje je bezvremenost, sigurnost, pouzdanost. Jelena Kovačić 

kinderbet pixabay

Uređenje bebine sobe: Koje boje izabrati i kako će one utjecati na bebu?

<para>" Kad se zagrebe ispod površine, vidi se da su ta djeca zapravo vrlo maštovita, znatiželjna i puna energije. Često postavljaju neobična i diskutabilna pitanja, a upravo zbog svojih uglavnom nadprosječnih intelektualnih sposobnosti često zbunjuju odrasle. Zbog neprepoznavanja njihovih poteškoća, koja se kreću od deficita pažnje pa sve do izrazito nemirnog i impulzivnog ponašanja, ta djeca, ni kriva ni dužna nailaze na kritike i neugodnosti u svome okruženju. Zbog toga gube samopouzdanje i osjećaju se loše, nevoljeno i nesposobno.</para>
<para>Praksa je više puta pokazala da su na meti i roditelji ove djece koji doživljavaju mnoge kritike zbog čega se počinju osjećati krivim za odgoj djeteta. A zapravo, potrebna im je pomoć i podrška. Na važnost razumijevanja i podrške upozoravaju i iz <ulink url="http://budenje.hr/">Buđenja</ulink> - udruge za razumijevanje ADHD-a koji su na svojoj web stranici naveli 10 mitova koje nikako ne biste trebali ponoviti pred roditeljem djeteta s ADHD-om. Mi vam ih prenosimo u cijelosti.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/kod-suocavanja-s-dijagnozom-adhd-a-najvaznija-je-edukacija-roditelja/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<heading4>ADHD je samo izgovor za loš odgoj</heading4>
<para>
Svi smo čuli ovakva šaputanja puna osuđivanja: “Zašto nemaju kontrolu nad svojim djetetom?”, “JA nikad ne bih to dopustio svome djetetu!”. ADHD je stvarni medicinski problem koji dovodi do problema u ponašanju s kojima se roditelji i dijete bore svaki dan. Uspoređujući ponašanje djeteta s ADHD-om s drugom djecom može biti bezosjećajno i neproduktivno.
</para>
<heading4>Prerasti će to</heading4>
<para>
ADHD nije samo nešto što se preraste s godinama, niti postoji sigurnost kako će se simptomi smanjiti kako dijete sazrijeva. Dapače, 2/3 djece s dijagnozom ADHD-a nastavit će svoju borbu i u odrasloj dobi.
</para>
<heading4>Djeca s ADHD-om imaju nepravednu prednost u školi</heading4>
<para>
Iako se trudimo postići da djeca s ADHD-om dobiju jednaku priliku u školi, često do toga teško dolazimo. Asistenti u nastavi i prilagođeni program, iako bi trebali biti osigurani za svako dijete s ADHD-om, često su nešto za što se roditelji moraju izboriti. Komentari osoba koje nisu dovoljno informirane i ne znaju što se pruža djetetu u školi, ne trebaju zaustaviti roditelje da potraže asistente, dodatno vrijeme za učenje ili prilagođeni i individualizirani program u školi.
</para>
<heading4>Samo pravi probleme!</heading4>
<para>
Fizičko kažnjavanje i prestroge kazne su kontraproduktivne za djecu s ADHD-om kada se od njih traži da sjede mirno, budu tiho ili prate stroga pravila. Tradicionalni načini discipline ne pomažu kada problemi u ponašanju proizlaze iz medicinskog problema zbog kojeg dijete gubi kontrolu nad svojim ponašanjem. Stoga bi roditelji i učitelji morali isprobati nove pristupe kao što su bihevioralna terapija ili pozitivni pristup roditeljstvu.
</para>
<heading4>ADHD se javlja zbog previše gledanja TV-a</heading4>
<para>
Nije točno. Ne postoje dokazi koji bi povezali vrijeme provedeno pred ekranom (TV, računalo…) i ADHD. Mnoga djeca koja uopće ne gledaju TV imaju dijagnosticiran ADHD. Sve više istraživanja pokazuje kako je ADHD genetski nasljedan. Dakako, ovime se ne opravdava previše vremena provedenog pred ekranom jer loše utječe na druge aspekte djetetovog života.
</para>
<heading4>Samo su malo hiperaktivni</heading4>
<para>
Kada bi barem to bilo točno! Dok je hiperaktivnost vrlo vidljiva i stoga se smatra glavnom “oznakom” ADHD-a, drugi simptomi – kao impulzivnost i nepažnja – često su nevidljivi osobama koje ne provode s djetetom puno vremena iako jako utječu na djetetov svakodnevni život.
</para>
<heading4>
 Nitko nije imao ADHD kada smo mi bili djeca
</heading4>
<para>
Naziv je možda nov, ali problem nije – mnogi dijagnosticirani s ADHD-om u prijašnjim bi vremenima bili okarakterizirani kao lijeni, glupi ili nesposobni za učenje.
</para>
<heading4>To je vjerojatno zbog previše šećera</heading4>
<para>
Iako se simptomi mogu pogoršati uslijed prevelike konzumacije šećera, on ne uzrokuje ADHD. Neki roditelji navode kako ne vide promjene u ponašanju svoje djece kada im se u potpunosti uskrati šećer i slatkiši.
</para>
<heading4>Roditelji se prebrzo odluče za lijekove</heading4>
<para>
Odluka o uzimanje lijekova je između roditelja i liječnika, no nitko se na to ne odlučuje ukoliko nije krajnje potrebno. Roditelji se odlučuju na lijekove uglavnom tek nakon što su probali promijeniti djetetovu prehranu, nakon uvođenja dodatak prehrani ili pokušaja bihevioralnih terapija koje se nisu pokazale uspješnima.
</para>
<heading4>Samo mora negdje potrošiti tu energiju</heading4>
<para>
Dobronamjerni, ali pogrešni komentari usmjereni su na to da se dijete samo treba “ispuhati” i potrošiti energiju u nekoj sportskoj aktivnosti. Nažalost, nogomet ili paintball ne mogu kontrolirati simptome ADHD-a.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/djeci-je-vrlo-cesto-krivo-dijagnosticiran-adhd/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Što ne smijete reći roditelju djeteta s ADHD-om Djeca s ADHD-om su vrlo često prepoznata ili od odraslih doživljena kao „zločesta“, „neposlušna“, „neodgojena“ ili pak „lijena i nezainteresirana. " Kad se zagrebe ispod površine, vidi se da su ta djeca zapravo vrlo maštovita, znatiželjna i puna energije. Često postavljaju neobična i diskutabilna pitanja, a upravo zbog svojih uglavnom nadprosječnih intelektualnih sposobnosti često zbunjuju odrasle. Zbog neprepoznavanja njihovih poteškoća, koja se kreću od deficita pažnje pa sve do izrazito nemirnog i impulzivnog ponašanja, ta djeca, ni kriva ni dužna nailaze na kritike i neugodnosti u svome okruženju. Zbog toga gube samopouzdanje i osjećaju se loše, nevoljeno i nesposobno.
Praksa je više puta pokazala da su na meti i roditelji ove djece koji doživljavaju mnoge kritike zbog čega se počinju osjećati krivim za odgoj djeteta. A zapravo, potrebna im je pomoć i podrška. Na važnost razumijevanja i podrške upozoravaju i iz Buđenja - udruge za razumijevanje ADHD-a koji su na svojoj web stranici naveli 10 mitova koje nikako ne biste trebali ponoviti pred roditeljem djeteta s ADHD-om. Mi vam ih prenosimo u cijelosti.

   
      
   

ADHD je samo izgovor za loš odgoj

Svi smo čuli ovakva šaputanja puna osuđivanja: “Zašto nemaju kontrolu nad svojim djetetom?”, “JA nikad ne bih to dopustio svome djetetu!”. ADHD je stvarni medicinski problem koji dovodi do problema u ponašanju s kojima se roditelji i dijete bore svaki dan. Uspoređujući ponašanje djeteta s ADHD-om s drugom djecom može biti bezosjećajno i neproduktivno.

Prerasti će to

ADHD nije samo nešto što se preraste s godinama, niti postoji sigurnost kako će se simptomi smanjiti kako dijete sazrijeva. Dapače, 2/3 djece s dijagnozom ADHD-a nastavit će svoju borbu i u odrasloj dobi.

Djeca s ADHD-om imaju nepravednu prednost u školi

Iako se trudimo postići da djeca s ADHD-om dobiju jednaku priliku u školi, često do toga teško dolazimo. Asistenti u nastavi i prilagođeni program, iako bi trebali biti osigurani za svako dijete s ADHD-om, često su nešto za što se roditelji moraju izboriti. Komentari osoba koje nisu dovoljno informirane i ne znaju što se pruža djetetu u školi, ne trebaju zaustaviti roditelje da potraže asistente, dodatno vrijeme za učenje ili prilagođeni i individualizirani program u školi.

Samo pravi probleme!

Fizičko kažnjavanje i prestroge kazne su kontraproduktivne za djecu s ADHD-om kada se od njih traži da sjede mirno, budu tiho ili prate stroga pravila. Tradicionalni načini discipline ne pomažu kada problemi u ponašanju proizlaze iz medicinskog problema zbog kojeg dijete gubi kontrolu nad svojim ponašanjem. Stoga bi roditelji i učitelji morali isprobati nove pristupe kao što su bihevioralna terapija ili pozitivni pristup roditeljstvu.

ADHD se javlja zbog previše gledanja TV-a

Nije točno. Ne postoje dokazi koji bi povezali vrijeme provedeno pred ekranom (TV, računalo…) i ADHD. Mnoga djeca koja uopće ne gledaju TV imaju dijagnosticiran ADHD. Sve više istraživanja pokazuje kako je ADHD genetski nasljedan. Dakako, ovime se ne opravdava previše vremena provedenog pred ekranom jer loše utječe na druge aspekte djetetovog života.

Samo su malo hiperaktivni

Kada bi barem to bilo točno! Dok je hiperaktivnost vrlo vidljiva i stoga se smatra glavnom “oznakom” ADHD-a, drugi simptomi – kao impulzivnost i nepažnja – često su nevidljivi osobama koje ne provode s djetetom puno vremena iako jako utječu na djetetov svakodnevni život.


   Nitko nije imao ADHD kada smo mi bili djeca


Naziv je možda nov, ali problem nije – mnogi dijagnosticirani s ADHD-om u prijašnjim bi vremenima bili okarakterizirani kao lijeni, glupi ili nesposobni za učenje.

To je vjerojatno zbog previše šećera

Iako se simptomi mogu pogoršati uslijed prevelike konzumacije šećera, on ne uzrokuje ADHD. Neki roditelji navode kako ne vide promjene u ponašanju svoje djece kada im se u potpunosti uskrati šećer i slatkiši.

Roditelji se prebrzo odluče za lijekove

Odluka o uzimanje lijekova je između roditelja i liječnika, no nitko se na to ne odlučuje ukoliko nije krajnje potrebno. Roditelji se odlučuju na lijekove uglavnom tek nakon što su probali promijeniti djetetovu prehranu, nakon uvođenja dodatak prehrani ili pokušaja bihevioralnih terapija koje se nisu pokazale uspješnima.

Samo mora negdje potrošiti tu energiju

Dobronamjerni, ali pogrešni komentari usmjereni su na to da se dijete samo treba “ispuhati” i potrošiti energiju u nekoj sportskoj aktivnosti. Nažalost, nogomet ili paintball ne mogu kontrolirati simptome ADHD-a.

   
      
   
 Petra Majetić 

dijete_adhd_pixabay

Što ne smijete reći roditelju djeteta s ADHD-om

<para>Komunikacija između djeteta i roditelja iznimno je bitna i na svaki element od kojeg se ona sastoji treba dobro pripaziti. Još u djetinjstvu, mozak se formira na osnovu socijalnih interakcija, a način na koji se roditelji odnose prema svojoj djeci tj. kako međusobno komuniciraju, ona usvajaju kao sliku o sebi.</para>
<para>Ne kaže se za bezveze da riječi znaju boliti više od batina. Određene rečenice kod djeteta mogu biti skroz pogrešno protumačene, imati kontraproduktivan utjecaj te ostaviti trajne ožiljke. Kako bi se sve to izbjeglo, stručnjaci za odgoj ističu da djeca neke riječi, fraze i rečenice ne bi trebala čuti, čak i ako su roditeljske namjere najbolje. Evo na što biste trebali pripaziti, upozoravaju na portalu <ulink url="https://brightside.me/">BrightSide.</ulink>
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Odrasli se uvijek trebaju slušati
 </emphasis>
</heading4>
<para>
 Djeca zapravo misle: "Svi odrasli su pametni i dobronamjerni. Moram učiniti sve što oni kažu." Ova rečenica može biti vrlo opasna jer djeca mogu misliti da moraju vjerovati svemu i svakome, uključujući i nepoznate ljude.</para>
<para>
 Bolje je reći: "Moraš slušati svoje roditelje!" To će pomoći djetetu razviti kritičko mišljenje i "zdravo" nepovjerenje prema strancima.
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Prestani plakati
 </emphasis>
</heading4>
<para>
 Djeca zapravo misle: "Nije dobro pokazivati osjećaje!" Ako budem plakao, bit ću kažnjen!" Izbjegavajte ovakve konstrukcije rečenica jer sudržavanje od emocija kod djeteta u kasnijoj dobi može izazvati agresivno ponašanje.</para>
<para>
 Bolje je reći: "Reci mi što te muči? Zašto plačeš?" Ako je dijete palo, možete ga upitati: "Plačeš li zato što te boli ili zato što si prestrašen?" Kod većine djece ovakva pitanja "upale" i najčešće potaknu konverzaciju.
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Ne budi pohlepan
 </emphasis>
</heading4>
<para>
 Djeca zapravo misle: "Sve moram dijeliti. Ništa nije moje!" S vremenom, dijete će se zbog ovakvog razmišljanja početi smatrati žrtvom. Neće znati ni moći zaštititi svoje osobne interese i vrijednosti jer će misliti da nije toga vrijedan.</para>
<para>
 Bolje je reći: "Hoćeš li dopustiti dječaku da se malo poigra s tvojom igračkom? Možda da se malo zamijenite za igračke?" Dajte djetetu mogućnost izbora i upravljanja. Ako je dijete protiv dijeljenja svojih igračaka, ne inzistirajte.
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Pogledaj ovu dragu djevojčicu/dječaka
 </emphasis>
</heading4>
<para>
 Djeca zapravo misle: "Gori sam od ostalih. Nema smisla ni pokušavati!" Ukoliko se dijete bude uspoređivalo s drugima, to ga može dovesti do manjka samopoštovanja te do mišljenja da nikad ništa neće uspjeti postići.</para>
<para>
 Bolje je reći: "Volim te! Ti to možeš!" Stavite naglasak na djetetove mogućnosti i sposobnosti i pokažite mu da vjerujete u njega. Upamtite, svako dijete je posebno na svoj način i u svakom se krije neki talent.
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Pričat ćemo kod kuće
 </emphasis>
</heading4>
<para>
 Djeca zapravo misle: "Možda će me roditelji kazniti." Oni me ne vole. Ne želim ići kući." Zbog ove roditeljske izjave, dijete na dom može početi gledati kao na mjesto gdje ga očekuje kazna.</para>
<para>
 Bolje je reći: "Dopusti mi da ti objasnim što me uzrujalo!" Ako djetetu objasnite svoje viđenje stvari, možda će ubuduće ipak malo promisliti prije nego što učini nešto što bi vas moglo uzrujati.
</para>
<heading4>
 <emphasis>
 Premlad/ a si da o tome razmišljaš
 </emphasis>
</heading4>
<para>
 Djeca zapravo misle: "Želim znati! Ako mi ti ne želiš reći, pitat ću nekog drugog!" Ako dijete ne dobije odgovore na svoja pitanja, potražit će ih negdje drugdje. Nemojte si dozvoliti da drugi odgovaraju umjesto vas.</para>
<para>
 Bolje je reći: "Ne mogu ti još odgovoriti na to pitanje. Daj mi malo vremena da promislim!" Ovakvim pristupom nećete "pasti" u djetetovim očima i ono neće izgubiti povjerenje u vas.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/deset-najcescih-gresaka-kod-odgoja-i-discipliniranja-djece/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Ovih šest rečenica izbjegavajte govoriti djetetu Roditeljstvo, između ostalog, zahtijeva odgovornost pa čak i kad je u pitanju izbor riječi. Komunikacija između djeteta i roditelja iznimno je bitna i na svaki element od kojeg se ona sastoji treba dobro pripaziti. Još u djetinjstvu, mozak se formira na osnovu socijalnih interakcija, a način na koji se roditelji odnose prema svojoj djeci tj. kako međusobno komuniciraju, ona usvajaju kao sliku o sebi.
Ne kaže se za bezveze da riječi znaju boliti više od batina. Određene rečenice kod djeteta mogu biti skroz pogrešno protumačene, imati kontraproduktivan utjecaj te ostaviti trajne ožiljke. Kako bi se sve to izbjeglo, stručnjaci za odgoj ističu da djeca neke riječi, fraze i rečenice ne bi trebala čuti, čak i ako su roditeljske namjere najbolje. Evo na što biste trebali pripaziti, upozoravaju na portalu BrightSide.


   
      Odrasli se uvijek trebaju slušati
   


   Djeca zapravo misle: "Svi odrasli su pametni i dobronamjerni. Moram učiniti sve što oni kažu." Ova rečenica može biti vrlo opasna jer djeca mogu misliti da moraju vjerovati svemu i svakome, uključujući i nepoznate ljude.

   Bolje  je reći: "Moraš slušati svoje roditelje!" To će pomoći djetetu razviti kritičko mišljenje i "zdravo" nepovjerenje prema strancima.


   
      Prestani plakati
   


   Djeca zapravo misle: "Nije dobro pokazivati osjećaje!" Ako budem plakao, bit ću kažnjen!" Izbjegavajte ovakve konstrukcije rečenica jer sudržavanje od emocija kod djeteta u kasnijoj dobi može izazvati agresivno ponašanje.

   Bolje je reći: "Reci mi što te muči? Zašto plačeš?" Ako je dijete palo, možete ga upitati: "Plačeš li zato što te boli ili zato što si prestrašen?" Kod većine djece ovakva pitanja "upale" i najčešće potaknu konverzaciju.


   
      Ne budi pohlepan
   


   Djeca zapravo misle: "Sve moram dijeliti. Ništa nije moje!" S vremenom, dijete će se zbog ovakvog razmišljanja početi smatrati žrtvom. Neće znati ni moći zaštititi svoje osobne interese i vrijednosti jer će misliti da nije toga vrijedan.

   Bolje je reći: "Hoćeš li dopustiti dječaku da se malo poigra s tvojom igračkom? Možda da se malo zamijenite za igračke?" Dajte djetetu mogućnost izbora i upravljanja. Ako je dijete protiv dijeljenja svojih igračaka, ne inzistirajte.


   
      Pogledaj ovu dragu djevojčicu/dječaka
   


   Djeca zapravo misle: "Gori sam od ostalih. Nema smisla ni pokušavati!" Ukoliko se dijete bude uspoređivalo s drugima, to ga može dovesti do manjka samopoštovanja te do mišljenja da nikad ništa neće uspjeti postići.

   Bolje je reći: "Volim te! Ti to možeš!" Stavite naglasak na djetetove mogućnosti i sposobnosti i pokažite mu da vjerujete u njega. Upamtite, svako dijete je posebno na svoj način i u svakom se krije neki talent.


   
      Pričat ćemo kod kuće
   


   Djeca zapravo misle: "Možda će me roditelji kazniti." Oni me ne vole. Ne želim ići kući." Zbog ove roditeljske izjave, dijete na dom može početi gledati kao na mjesto gdje ga očekuje kazna.

   Bolje je reći: "Dopusti mi da ti objasnim što me uzrujalo!" Ako djetetu objasnite svoje viđenje stvari, možda će ubuduće ipak malo promisliti prije nego što učini nešto što bi vas moglo uzrujati.


   
      Premlad/ a si da o tome razmišljaš
   


   Djeca zapravo misle: "Želim znati! Ako mi ti ne želiš reći, pitat ću nekog drugog!" Ako dijete ne dobije odgovore na svoja pitanja, potražit će ih negdje drugdje. Nemojte si dozvoliti da drugi odgovaraju umjesto vas.

   Bolje je reći: "Ne mogu ti još odgovoriti na to pitanje. Daj mi malo vremena da promislim!" Ovakvim pristupom nećete "pasti" u djetetovim očima i ono neće izgubiti povjerenje u vas.

   
      
   
 Petra Majetić 

roditelj_pixabay

Ovih šest rečenica izbjegavajte govoriti djetetu

<para>Granice živaca odraslih, vlastite granice, ali i one društvene. Iako je zanimljivo promatrati s kojom hrabrošću se upuštaju u nove izazove i situacije, mi odrasli moramo reći "ne", posebno ako dijete svojim ponašanjem i postupcima ugrožava sebe, druge osobe ili pak uništava imovinu. Postavljanje granica i discipliniranje za cilj imaju pokazati djetetu što je prihvatljivo, kako bi ga naučili funkcionirati u društvu i pomogli mu da prođe kroz zdravu socijalizaciju.</para>
<para>No kao što mnogi znaju, u praksi riječ "ne" ponekad ne funkcionira ili jednog dana jednostavno prestane funkcionirati. Zašto se to događa?</para>
<para>Kada dijete konstantno čuje "ne" ili "ne smiješ to", a bez dodatnog objašnjenja, ta riječ zabrane sama po sebi izgubi moć.
</para>
<para>Što učiniti kako bi "ne" ponovno funkcionirao?
</para>
<heading4>Razmislite radi li se o urođenoj dječjoj znatiželji</heading4>
<para>
Ponekad djeci govorimo da nešto ne smiju i kad ne postoji neka konkretna opasnost za njih, već nam jednostavno nije ugodno vidjeti ih kako, primjerice, vade iz ormarića lonce i stavljaju jedan u drugi, pritom praveći buku. U ovoj igri dijete se neće ozlijediti i preslagivanje posuda dobro je za vježbanje njegove logike i motorike, ali jednostavno smeta i iritira roditelje, pa će brže bolje vikati "nemoj to raditi". U nekoj sljedećoj situaciji djetetu će to isto dopustiti. To stvara konfuziju u malim dječjim glavicama, pa ne čudi da "nemoj" ili "ne" s vremenom može izgubiti moć. Zato je dobro dogovoriti se što je dozvoljeno, a što nije, biti dosljedan, a kako ne bi bilo oprečnih poruka koje zbunjuju dijete i umanjuju važnost riječi "ne".
</para>
<heading4>Budite svjesni da stalnim "ne" utječete i na djetetov identitet i samopouzdanje</heading4>
<para>
Ako djetetu stalno i za sve govorimo "ne", time potiskujemo njegovu urođenu znatiželju i ograničavamo ga u rastu i učenju te upoznavanju svijeta koji je za njega nov i fascinantan. Upuštanje u svaki pothvat za dijete je također i prilika za izgradnju samopouzdanja i identiteta. Ako mu se previše govori "ne" i uz to ga se kažnjava i kritizira, može se dogoditi da dijete te poruke u sebi internalizira kao "ništa ne valjam" ili "nisam dovoljno dobar/ra".
</para>
<heading4>Je li vaše konstantno "ne" posljedica vaše napetosti i strahova?</heading4>
<para>
Ako često koristite "ne" u odgoju, zapitajte se je li to možda zbog vaših napetosti, strahova i tjeskoba, iako neka stvarna opasnost za dijete ne postoji? Postoji li način da poradite na vlastitim strahovima za dobrobit djeteta, odnosno da pronađete kompromis između brige za dijete i njegove potrebe da istražuje, raste i razvija se kroz iskustva s okolinom? Naravno, ako vaše dijete uzme nož i poželi se njime igrati, da ćete mu taj nož oduzeti i objasniti mu da se s noževima ne igramo. Ali ako dijete želi, primjerice, samo pokušati namazati paštetu na kruh, a vi se bojite da se ne poreže, nemojte odmah kategorički reći "ne može", već pokušajte u sebi potisnuti strah i pomognite djetetu da uz vaš nadzor pokuša svladati tu vještinu.
</para>
<heading4>Kad koristite zabranu ili "ne", objasnite djetetu zašto nešto nije dozvoljeno</heading4>
<para>
Najgore je reći "ne" uz objašnjenje - zato što ja to tako kažem. Time dijete nismo ničem naučili. Ako mu kažemo da ne smije psa vući za rep, treba mu objasniti da je to zato što to psa boli i mogao bi se naljutiti. Time usput kod djeteta razvijamo empatiju, učimo ga da bude dobar i nježan prema životinjama, ali i oprezan u svojim postupcima prema životinji. Dovoljno dobro objašnjenje je, primjerice, "ne, ne želim da to radiš, jer se bojim da se ne ozlijediš". Kada djeca imaju jasnu sliku o tome zašto nešto ne smiju, tada shvaćaju da to ne smiju zbog vanjskih okolnosti i mogućih posljedica, a ne zato što im se namjerno želi oduzeti pravo da istražuju i budu znatiželjni. Ako uz "ne" djetetu dajemo i objašnjenje, tada ga čuvamo od neposredne opasnosti, ali koristimo i interakciju i pažnju za dodatno učenje.</para>
<para>Naravno, nije to uvijek moguće i ponekad je roditelj toliko umoran, iritiran, bez energije, preplašen, u panici i vremenskoj stisci da neće imati vremena objašnjavati se s trogodišnjakom, ali kada je to moguće, pokušajte osvijestiti zašto govorite "ne" te smireno preusmjeriti dijete na neku sigurniju aktivnost uz objašnjenje koje u svojoj dobi može shvatiti.
</para>
<heading4>Bit će trenutaka kada će dijete namjerno izazivati i pokušati pomaknuti granice</heading4>
<para>
Nekad će dijete staviti sve vaše živce na kušnju i namjerno vas izazivati da vidi može li pomaknuti granicu koju ste postavili u svoju korist. Tada iskušajte metodu "ako-onda-zato".
</para>
<para>- Udaranje boli. Ako nastaviš udarati brata, onda ćeš ići u sobu i nema gledanja crtića.</para>
<para>(Potom pričekajte minutu-dvije)</para>
<para>- Zato što nisi prestao udarati brata, sada idi u sobu i nećeš više gledati crtić.</para>
<para>I držite se tog obećanja.</para>
<para>Na taj način djeci dajete jasnu poruku koja su pravila u vašem domu, što očekujete od njih i što se događa ako se ti dogovori ne poštuju. Ako je ikako moguće, pokušajte disciplinu provoditi s jedne smirene i edukativne pozicije, a ne iz frustracije. Dijete treba naučiti disciplini i granicama, ali na mudar način u kojem nakon vašeg "ne", neće biti dodatnih prepirki i razjašnjavanja.</para>

Discipliniranje djece kad "ne", "nemoj" i "ne smiješ" ne funkcioniraju Kad bi dobili kunu za svaki "ne", "nemoj", "ne smiješ", roditelji bi bili milijunaši. Djeca k'o djeca, ispituju granice svake sekunde. Granice živaca odraslih, vlastite granice, ali i one društvene. Iako je zanimljivo promatrati s kojom hrabrošću se upuštaju u nove izazove i situacije, mi odrasli moramo reći "ne", posebno ako dijete svojim ponašanjem i postupcima ugrožava sebe, druge osobe ili pak uništava imovinu. Postavljanje granica i discipliniranje za cilj imaju pokazati djetetu što je prihvatljivo, kako bi ga naučili funkcionirati u društvu i pomogli mu da prođe kroz zdravu socijalizaciju.
No kao što mnogi znaju, u praksi riječ "ne" ponekad ne funkcionira ili jednog dana jednostavno prestane funkcionirati. Zašto se to događa?
Kada dijete konstantno čuje "ne" ili "ne smiješ to", a bez dodatnog objašnjenja, ta riječ zabrane sama po sebi izgubi moć.

Što učiniti kako bi "ne" ponovno funkcionirao?

Razmislite radi li se o urođenoj dječjoj znatiželji

Ponekad djeci govorimo da nešto ne smiju i kad ne postoji neka konkretna opasnost za njih, već nam jednostavno nije ugodno vidjeti ih kako, primjerice, vade iz ormarića lonce i stavljaju jedan u drugi, pritom praveći buku. U ovoj igri dijete se neće ozlijediti i preslagivanje posuda dobro je za vježbanje njegove logike i motorike, ali jednostavno smeta i iritira roditelje, pa će brže bolje vikati "nemoj to raditi". U nekoj sljedećoj situaciji djetetu će to isto dopustiti. To stvara konfuziju u malim dječjim glavicama, pa ne čudi da "nemoj" ili "ne" s vremenom može izgubiti moć. Zato je dobro dogovoriti se što je dozvoljeno, a što nije, biti dosljedan, a kako ne bi bilo oprečnih poruka koje zbunjuju dijete i umanjuju važnost riječi "ne".

Budite svjesni da stalnim "ne" utječete i na djetetov identitet i samopouzdanje

Ako djetetu stalno i za sve govorimo "ne", time potiskujemo njegovu urođenu znatiželju i ograničavamo ga u rastu i učenju te upoznavanju svijeta koji je za njega nov i fascinantan. Upuštanje u svaki pothvat za dijete je također i prilika za izgradnju samopouzdanja i identiteta. Ako mu se previše govori "ne" i uz to ga se kažnjava i kritizira, može se dogoditi da dijete te poruke u sebi internalizira kao "ništa ne valjam" ili "nisam dovoljno dobar/ra".

Je li vaše konstantno "ne" posljedica vaše napetosti i strahova?

Ako često koristite "ne" u odgoju, zapitajte se je li to možda zbog vaših napetosti, strahova i tjeskoba, iako neka stvarna opasnost za dijete ne postoji? Postoji li način da poradite na vlastitim strahovima za dobrobit djeteta, odnosno da pronađete kompromis između brige za dijete i njegove potrebe da istražuje, raste i razvija se kroz iskustva s okolinom? Naravno, ako vaše dijete uzme nož i poželi se njime igrati, da ćete mu taj nož oduzeti i objasniti mu da se s noževima ne igramo. Ali ako dijete želi, primjerice, samo pokušati namazati paštetu na kruh, a vi se bojite da se ne poreže, nemojte odmah kategorički reći "ne može", već pokušajte u sebi potisnuti strah i pomognite djetetu da uz vaš nadzor pokuša svladati tu vještinu.

Kad koristite zabranu ili "ne", objasnite djetetu zašto nešto nije dozvoljeno

Najgore je reći "ne" uz objašnjenje - zato što ja to tako kažem. Time dijete nismo ničem naučili. Ako mu kažemo da ne smije psa vući za rep, treba mu objasniti da je to zato što to psa boli i mogao bi se naljutiti. Time usput kod djeteta razvijamo empatiju, učimo ga da bude dobar i nježan prema životinjama, ali i oprezan u svojim postupcima prema životinji. Dovoljno dobro objašnjenje je, primjerice, "ne, ne želim da to radiš, jer se bojim da se ne ozlijediš". Kada djeca imaju jasnu sliku o tome zašto nešto ne smiju, tada shvaćaju da to ne smiju zbog vanjskih okolnosti i mogućih posljedica, a ne zato što im se namjerno želi oduzeti pravo da istražuju i budu znatiželjni. Ako uz "ne" djetetu dajemo i objašnjenje, tada ga čuvamo od neposredne opasnosti, ali koristimo i interakciju i pažnju za dodatno učenje.
Naravno, nije to uvijek moguće i ponekad je roditelj toliko umoran, iritiran, bez energije, preplašen, u panici i vremenskoj stisci da neće imati vremena objašnjavati se s trogodišnjakom, ali kada je to moguće, pokušajte osvijestiti zašto govorite "ne" te smireno preusmjeriti dijete na neku sigurniju aktivnost uz objašnjenje koje u svojoj dobi može shvatiti.

Bit će trenutaka kada će dijete namjerno izazivati i pokušati pomaknuti granice

Nekad će dijete staviti sve vaše živce na kušnju i namjerno vas izazivati da vidi može li pomaknuti granicu koju ste postavili u svoju korist. Tada iskušajte metodu "ako-onda-zato".

- Udaranje boli. Ako nastaviš udarati brata, onda ćeš ići u sobu i nema gledanja crtića.
(Potom pričekajte minutu-dvije)
- Zato što nisi prestao udarati brata, sada idi u sobu i nećeš više gledati crtić.
I držite se tog obećanja.
Na taj način djeci dajete jasnu poruku koja su pravila u vašem domu, što očekujete od njih i što se događa ako se ti dogovori ne poštuju. Ako je ikako moguće, pokušajte disciplinu provoditi s jedne smirene i edukativne pozicije, a ne iz frustracije. Dijete treba naučiti disciplini i granicama, ali na mudar način u kojem nakon vašeg "ne", neće biti dodatnih prepirki i razjašnjavanja. Jelena Kovačić 

scold

Discipliniranje djece kad "ne", "nemoj" i "ne smiješ" ne funkcioniraju

<para>Posebno ako ih kupujete, jer kao što znamo slikovnice nisu jeftine, pa bi bilo dobro znati u koju uložiti, koje su slikovnice dobre, kvalitetne i važne za dječje odrastanje. Od kad su dječji časopisi komercijalizirani, a društvo i politika ne mare za knjigu i čitanje, niti mediji im više ne posvećuju previše pažnje. Nitko više sustavno ne piše o slikovnicama i dječjem izdavaštvu. Nemamo jedinstveno mjesto na kojem bi se mogli informirati, pa su roditelji prepušteni sami sebi, istraživanju i "lutanju".</para>
<para>Ili je barem tako bilo do prije nekoliko mjeseci, kada je pokrenut jedan sasvim poseban blog.</para>
<para>
 Marija Bratonja, diplomirana knjižničarka i profesorica hrvatskog jezika i književnosti,pokrenula je blog <ulink url="http://malicitaci.blogspot.hr/">
 Mali čitači
 </ulink> te istoimenu <ulink url="https://www.facebook.com/Malicitaci/?fref=ts">Facebook stranicu</ulink>.</para>
<para>Blog Mali čitači trenutno je jedini specijalizirani blog s recenzijama dječjih slikovnica i cilj mu je da pomogne roditeljima, učiteljima, odgajateljima, da u moru svakakvih slikovnica, pažnju obrate na one koje mogu pozitivno utjecati na dječju maštu, psihu i osjećaje. Marija živi u Osijeku i radi u Vukovaru kao knjižničarka, te je i sama majka troje djece. Od prvog dana okružila ih je pjesmicama, brojalicama, pričama, ilustracijama. Rezultat je taj da njezini mališani obožavaju knjige, a to će svakako imati dugoročni pozitivni utjecaj na njihov psiho-emocionalni i socijalni razvoj.</para>
<para>Porazgovarali smo s Marijom o njezinoj hvalevrijednoj inicijativi, a vas pozivamo da pratite <ulink url="https://www.facebook.com/Malicitaci/">Male čitače</ulink> i uključite se svojim prijedlozima i savjetima.
</para>
<heading4>U opisu svog bloga spominjete da vaše troje djece obožavaju slikovnice i da vam je čitanje s njima dalo ideju za pisanje recenzija. Kako ste ih uspjeli zainteresirati za knjige i priče u doba kada one "gube bitku" pred pametnim telefonima, tabletima i računalima?</heading4>
<para>
Kad se rodio najstariji sin, kako sam ja po struci dipl. knjižničarka i profesorica hrvatskog jezika i književnosti i obožavam knjige, nisam mu baš kupovala igračke, već slikovnice. Puno smo čitali i zato što odmalena ima problem s komunikacijskim i govornim razvojem, a čitanje je dio svake terapije pa smo tako sakupili pozamašan broj dječjih knjiga i slikovnica. Sa srednjom i najmlađom kćerkom smo samo nastavili tradiciju čitanja. Sada češće odlazimo u knjižnicu, a manje kupujemo knjige i slikovnice jer iskreno, ne znam gdje bi ih sve smjestili.</para>
<para>Valjda imamo i malo sreće što oni toliko vole čitati i slušati priče, a nisu im baš napeti mobiteli, računala i tv. Ili i genetika ima svoje prste u tome. Možemo se pohvaliti da pročitamo zaista velik broj knjiga i slikovnica, i to baš pročitamo jer nam se nikad još nije dogodilo da u knjižnicu vratimo knjigu ili slikovnicu, a da ju nismo pročitali. Kad sam shvatila da smo prošle godine pročitali preko 200 knjiga i slikovnica, rodila se ideja o blogu. Jer nije lako pronaći recenzije dječjih knjiga, malo ih je, pa sam se ja pri izboru vodila popisom razvojno primjerenih slikovnica za djecu, roditeljskim iskustvima s foruma, preporukama naše tete knjižničarke Đurđe i naravno, željama mojih mališana na samom mjestu događaja - u knjižnici.</para>
<para>Blog je nastao kako bih pomogla drugim roditeljima, bakama, djedovima i svima koji imaju male obožavatelje knjiga i slikovnica, da na jednom mjestu mogu pronaći osvrte i preporuke što kupiti ili posuditi u knjižnici te kao poticaj svima njima da što ranije počnu čitati svojim mališanima.
</para>
<heading4>Što općenito mislite o čitanju od najranije dobi koje savjetuju pedijatri i pedagozi? Kada ste vi počeli čitati svojoj djeci?</heading4>
<para>
Smatram da je iznimno važno čitati djeci od najranije dobi, čak i dok dijete ne razumije sve, jer se na početku čitanjem stvara osjećaj bliskosti između roditelja i djeteta, dijete se osjeća sigurno i osjeća da se roditelj posvećuje baš njemu. Iako je u prvoj godini slikovnica zapravo igračka koju dijete proučava i prelistava, kasnije će postati predmet koji će zavoljeti poput igračke.</para>
<para>Čitanje utječe na cjelokupan djetetov razvoj, potiče razvoj komunikacije, govora, mašte, pažnje, kritičkog mišljenja, obogaćuje djetetov rječnik. Kako radim u školskoj knjižnici jedne srednje škole, svakodnevno imam priliku vidjeti kako mladi uvijek izabiru tehnologiju i razne gadgete prije nego knjigu. Moram reći da je stanje zaista alarmantno, a ni popisi lektira ne pomažu baš tomu, i da baš zbog toga treba kod djece njegovati ljubav prema knjigama od samoga rođenja. Trebamo stvoriti svoje rituale čitanja (kod nas ne prođe niti jedna večer, a da ne pročitamo/ispričamo priču za laku noć); čitati djetetu na glas u svakoj prilici pa i onim najobičnijima, svakodnevnima; čitati i mi sami jer smo im mi najvažniji modeli; voditi djecu u knjižnice jer su one mjesta gdje žive knjige prepune mašte i čarobnih događaja; ograničiti djeci vrijeme provedeno s gadgetima i naučiti ih da knjige mogu biti jednako zanimljive jer pružaju ulaz u jedan sasvim drugi svijet, svijet mašte.</para>
<para>U skorijoj budućnosti se nadam i Nacionalnoj strategiji za poticanje čitanja čija je izrada proizašla iz inicijative knjižnih strukovnih udruga, vjerujući da će i ona uvelike pomoći da podignemo razinu čitalačke pismenosti kod djece i mladih.</para>
<para>Ja sam najstarijem sinu počela čitati vrlo rano, a prije samog čitanja krenula sam s recitacijama kratkih pjesmica i brojalica. To je ono što male bebe vole jer vole čuti poznati glas. Još kad dodate ritam i višestruko ponavljanje riječi i stihova te rimu, onda od takvih malih stvorenja brzo dobijete povratnu informaciju - ciku i gugutanje. Kad je već samostalno sjedio, čitali smo i pregledavali mekane knjigice, kasnije slikovnice s tvrdim koricama prilagođene dobi. Uvijek se šalim da su cure počele čitati još dok su bile u trbuhu jer su slušale kako ja čitam prvo braci, a onda i srednjoj seki. Tako da sam ja dječje knjige i slikovnice njima počela čitati prije više od 7 godina i evo još uvijek ih čitamo, zajedno.
</para>
<heading4>Kako vam se čini trenutna ponuda slikovnica na policama hrvatskih knjižara? Što mislite o produkciji hrvatskih slikovnica u posljednjih nekoliko godina?</heading4>
<para>
Mislim da je ponuda slikovnica u hrvatskim knjižarama vrlo bogata i raznolika. Kako u Osijeku nemamo baš puno knjižara, češće preletim web stranicama nakladnika da vidim što ima novoga i budem baš zadovoljna. Izbor je zaista velik i mnogo je kvalitetnih slikovnica i dječjih knjiga, kako stranih, tako i naših domaćih autora. Malo sam ljubomorna na stanovnike grada Karlovca koji imaju prekrasnu specijaliziranu dječju knjižaru Knjiguljicu koja provodi razne aktivnosti za poticanje čitanja. Mislim da takvo nešto treba svakom gradu u Hrvatskoj.</para>
<para>Čini mi se da je u zadnje vrijeme produkcija hrvatskih slikovnica sve veća i vrlo kvalitetna. Osim onih već dobro poznatih imena poput Sunčane Škrinjarić, čija djela moji klinci i ja obožavamo, posljednjih nekoliko godina izdane su slikovnice Ivane Guljašević (Igubuka), Andree Petrlik Huseinović i Kašmira Huseinovića (Kašmir promet), Pike Vončine (Mala zvona), Dijane Merey Sarajlije (FoMa), Marijane Križanović (Eskadrila) i mnogih drugih autora i autorica, a koje su iznimno zanimljive i maštovite, s odličnim tekstovima/stihovima i prekrasnim ilustracijama. Nisu nam još sve došle pod ruku za čitanje, ali vjerujem da većina hoće.
</para>
<heading4>Prema kojim kriterijima ocjenjujete kvalitetu pojedine slikovnice?</heading4>
<para>
Ono što prvo pogledam su format knjige i naslovnica jer je to, naravno, ono što prvo vidimo. Ne volim nezgrapne formate slikovnica koje je teško i nezgodno držati u rukama i uvijek su mi draže tvrdo ukoričene slikovnice. Zatim prelistam slikovnicu kako bih vidjela omjer teksta i ilustracija jer se on mijenja ovisno o dobi djeteta i treba biti tome prilagođen. Ne volim kad ilustracije prenose neke rodne stereotipe, ali mi je važno da dobro prate tekst. Važna mi je i sama priča, njena složenost, likovi, da je razumljiva djeci. Na kraju, ali ne i najmanje važan je - font. Često su slikovnice tiskane nekim čudnim i neuobičajenim fontovima što mi pomalo smeta jer takve slikovnice nije nimalo lako pročitati.</para>
<para>Što se tiče slikovnica za najmlađe od najmlađih, kako ih zovem na svom blogu, važno mi je da su slikovnice čvrste, da se ne mogu lako pokidati te da je boja neotrovna jer najmlađa članica Malih čitača ih još uvijek voli i okusiti. Ilustracije trebaju biti jednostavne i pregledne, a teksta ne treba biti previše.
</para>
<heading4>Imate li omiljenog spisatelja/icu i ilustratora/icu?</heading4>
<para>
Teško je istaknuti nekoga, ali su mi prekrasne slikovnice Pike Vončine. Ja sam jednostavno oduševljena njenom maštom, likovima i pričama, jednako kao i ilustracijama. Moram još istaknuti ilustracije Tomislava Torjanca te Vladislava Jerka koje su nešto savršeno.</para>
<para>Moji klinci bi vjerojatno odabrali Juliju Donaldson. Ne vjerojatno, već sigurno. Sve smo njene dosad prevedene slikovnice pročitali i svaka ih je oduševila. Ona jednostavno ima ono nešto u svom pisanju što klinci vole i prepoznaju.</para>
<para/>
<heading4>Izdvojite, molim vas, tri slikovnice koje bi svako dijete po vama obavezno trebalo pročitati?</heading4>
<para>
S obzirom da u različitoj dobi djeca čitaju različite slikovnice, nezahvalno je izdvojiti samo tri. Mnogo je izvrsnih slikovnica za djecu, bio bi to zaista dugačak popis. Ali evo nekakav moj izbor slikovnica koje bi djeca od jasličke dobi pa do polaska u školu svakako trebala pročitati:</para>
<para>Za najmlađe od najmlađih: Boje/Brojevi, Aino-Maija Metsola, Zagreb: Planetopija, 2015.</para>
<para>Za malo veće: Zaljubljeni žabac, Max Velthuijs, Zagreb: Golden marketing-Tehnička knjiga, 2005.</para>
<para>Za predškolce: Medo i klavir, David Lichtfield, Zagreb: Mozaik knjiga, 2016.
</para>
<heading4>Kakav je feedback na vaše tekstove? Što kažu roditelji? Da li im pomažu vaši savjeti?</heading4>
<para>
Feedback je odličan, i ja sam sama ostala iznenađena. Roditelji su oduševljeni idejom bloga, mnogi mi se javljaju i jako mi je drago kad pročitam da ih je moj blog potaknuo da djeci počnu čitati, da upišu djecu u knjižnice te da im pomažem pri izboru slikovnica za njihove mališane. To i je ideja bloga i zaista mi je drago što je u tako kratkom vremenu, jer pokrenula sam ga prije manje od 3 mjeseca, zaživio među malim i velikim čitateljima. Nadam se da će se broj pratitelja bloga i dalje povećavati i da ću svojim savjetima makar malo utjecati na roditelje te ih potaknuti da što više čitaju svojim mališanima.
</para>
<heading4>Kakvi su vam planovi za blog Mali čitači? Hoće li on ostati vaš privatni prostor gdje iznosite svoje dojmove o knjigama ili se u budućnosti nadate suradnji s izdavačima, piscima i drugim kreativcima na području izdavaštva? Dobar primjer jakog communityja je, primjerice, stranica Čitaj knjigu koja je počela kao privatni projekt, a izrasla je u poslovni pothvat.</heading4>
<para>
Nemam tu neku business crtu pa nisam o blogu razmišljala na takav način. Zasad je on samo moj privatni prostor gdje drugima prenosim svoje dojmove o slikovnicama i dječjim knjigama jer mi ćemo ih i dalje čitati kao i dosad. Uz posao i troje djece kod kuće, teško se u ovome trenutku blogu mogu posvetiti više od ovoga. Iako su mi se izdavači sami javili i podržali ideju, kao i neki domaći autori i voljela bih s njima surađivati. Bilo bi lijepo kad bi darovali svoje slikovnice, a ja bih ih nakon pisanja osvrta proslijedila dalje nagradnim darivanjima na blogu.</para>
<para>Stranica Čitaj knjigu je zaista odlična, i sama ju pratim, ali za takav poslovni pothvat treba puno puno vremena, kojega ja trenutno, uz troje male djece, nemam.
</para>
<heading4>Što bi na kraju poručili roditeljima i malim čitačima?</heading4>
<para>
Čitajte svojim mališanima od najranije dobi jer im tako činite dobro i potičete njihov cjelokupan razvoj, čitajte im kvalitetne slikovnice i knjige, dajte im i da oni sami biraju jer samo tako mogu postati čitatelji koji znaju prepoznati kvalitetnu knjigu. Čitajte im svaki dan jer djeca koja čitaju, postaju ljudi koji misle.</para>
<para>Pozdravljaju vas Mali čitači - Mihael, Matea i Maja i mama Marija!</para>

Mali čitači: Mama Marija pokrenula je blog s recenzijama i preporukama slikovnica Ako spadate u skupinu roditelja koji predano i savjesno čitaju djeci i potiču ih na čitanje ili ćete to tek postati, mogli bi se naći u problemu pri izboru kvalitetnih slikovnica. Posebno ako ih kupujete, jer kao što znamo slikovnice nisu jeftine, pa bi bilo dobro znati u koju uložiti, koje su slikovnice dobre, kvalitetne i važne za dječje odrastanje. Od kad su dječji časopisi komercijalizirani, a društvo i politika ne mare za knjigu i čitanje, niti mediji im više ne posvećuju previše pažnje. Nitko više sustavno ne piše o slikovnicama i dječjem izdavaštvu. Nemamo jedinstveno mjesto na kojem bi se mogli informirati, pa su roditelji prepušteni sami sebi, istraživanju i "lutanju".
Ili je barem tako bilo do prije nekoliko mjeseci, kada je pokrenut jedan sasvim poseban blog.

   Marija Bratonja, diplomirana knjižničarka i profesorica hrvatskog jezika i književnosti,pokrenula je blog 
      Mali čitači
    te istoimenu Facebook stranicu.
Blog Mali čitači trenutno je jedini specijalizirani blog s recenzijama dječjih slikovnica i cilj mu je da pomogne roditeljima, učiteljima, odgajateljima, da u moru svakakvih slikovnica, pažnju obrate na one koje mogu pozitivno utjecati na dječju maštu, psihu i osjećaje. Marija živi u Osijeku i radi u Vukovaru kao knjižničarka, te je i sama majka troje djece. Od prvog dana okružila ih je pjesmicama, brojalicama, pričama, ilustracijama. Rezultat je taj da njezini mališani obožavaju knjige, a to će svakako imati dugoročni pozitivni utjecaj na njihov psiho-emocionalni i socijalni razvoj.
Porazgovarali smo s Marijom o njezinoj hvalevrijednoj inicijativi, a vas pozivamo da pratite Male čitače i uključite se svojim prijedlozima i savjetima.

U opisu svog bloga spominjete da vaše troje djece obožavaju slikovnice i da vam je čitanje s njima dalo ideju za pisanje recenzija. Kako ste ih uspjeli zainteresirati za knjige i priče u doba kada one "gube bitku" pred pametnim telefonima, tabletima i računalima?

Kad se rodio najstariji sin, kako sam ja po struci dipl. knjižničarka i profesorica hrvatskog jezika i književnosti i obožavam knjige, nisam mu baš kupovala igračke, već slikovnice. Puno smo čitali i zato što odmalena ima problem s komunikacijskim i govornim razvojem, a čitanje je dio svake terapije pa smo tako sakupili pozamašan broj dječjih knjiga i slikovnica. Sa srednjom i najmlađom kćerkom smo samo nastavili tradiciju čitanja. Sada češće odlazimo u knjižnicu, a manje kupujemo knjige i slikovnice jer iskreno, ne znam gdje bi ih sve smjestili.
Valjda imamo i malo sreće što oni toliko vole čitati i slušati priče, a nisu im baš napeti mobiteli, računala i tv. Ili i genetika ima svoje prste u tome. Možemo se pohvaliti da pročitamo zaista velik broj knjiga i slikovnica, i to baš pročitamo jer nam se nikad još nije dogodilo da u knjižnicu vratimo knjigu ili slikovnicu, a da ju nismo pročitali. Kad sam shvatila da smo prošle godine pročitali preko 200 knjiga i slikovnica, rodila se ideja o blogu. Jer nije lako pronaći recenzije dječjih knjiga, malo ih je, pa sam se ja pri izboru vodila popisom razvojno primjerenih slikovnica za djecu, roditeljskim iskustvima s foruma, preporukama naše tete knjižničarke Đurđe i naravno, željama mojih mališana na samom mjestu događaja - u knjižnici.
Blog je nastao kako bih pomogla drugim roditeljima, bakama, djedovima i svima koji imaju male obožavatelje knjiga i slikovnica, da na jednom mjestu mogu pronaći osvrte i preporuke što kupiti ili posuditi u knjižnici te kao poticaj svima njima da što ranije počnu čitati svojim mališanima.

Što općenito mislite o čitanju od najranije dobi koje savjetuju pedijatri i pedagozi? Kada ste vi počeli čitati svojoj djeci?

Smatram da je iznimno važno čitati djeci od najranije dobi, čak i dok dijete ne razumije sve, jer se na početku čitanjem stvara osjećaj bliskosti između roditelja i djeteta, dijete se osjeća sigurno i osjeća da se roditelj posvećuje baš njemu. Iako je u prvoj godini slikovnica zapravo igračka koju dijete proučava i prelistava, kasnije će postati predmet koji će zavoljeti poput igračke.
Čitanje utječe na cjelokupan djetetov razvoj, potiče razvoj komunikacije, govora, mašte, pažnje, kritičkog mišljenja, obogaćuje djetetov rječnik.  Kako radim u školskoj knjižnici jedne srednje škole, svakodnevno imam priliku vidjeti kako mladi uvijek izabiru tehnologiju i razne gadgete prije nego knjigu. Moram reći da je stanje zaista alarmantno, a ni popisi lektira ne pomažu baš tomu, i da baš zbog toga treba kod djece njegovati ljubav prema knjigama od samoga rođenja. Trebamo stvoriti svoje rituale čitanja (kod nas ne prođe niti jedna večer, a da ne pročitamo/ispričamo priču za laku noć); čitati djetetu na glas u svakoj prilici pa i onim najobičnijima, svakodnevnima; čitati i mi sami jer smo im mi najvažniji modeli; voditi djecu u knjižnice jer su one mjesta gdje žive knjige prepune mašte i čarobnih događaja; ograničiti djeci vrijeme provedeno s gadgetima i naučiti ih da knjige mogu biti jednako zanimljive jer pružaju ulaz u jedan sasvim drugi svijet, svijet mašte.
U skorijoj budućnosti se nadam i Nacionalnoj strategiji za poticanje čitanja čija je izrada proizašla iz inicijative knjižnih strukovnih udruga, vjerujući da će i ona uvelike pomoći da podignemo razinu čitalačke pismenosti kod djece i mladih.
Ja sam najstarijem sinu počela čitati vrlo rano, a prije samog čitanja krenula sam s recitacijama kratkih pjesmica i brojalica. To je ono što male bebe vole jer vole čuti poznati glas. Još kad dodate ritam i višestruko ponavljanje riječi i stihova te rimu, onda od takvih malih stvorenja brzo dobijete povratnu informaciju - ciku i gugutanje. Kad je već samostalno sjedio, čitali smo i pregledavali mekane knjigice, kasnije slikovnice s tvrdim koricama prilagođene dobi. Uvijek se šalim da su cure počele čitati još dok su bile u trbuhu jer su slušale kako ja čitam prvo braci, a onda i srednjoj seki. Tako da sam ja dječje knjige i slikovnice njima počela čitati prije više od 7 godina i evo još uvijek ih čitamo, zajedno.

Kako vam se čini trenutna ponuda slikovnica na policama hrvatskih knjižara? Što mislite o produkciji hrvatskih slikovnica u posljednjih nekoliko godina?

Mislim da je ponuda slikovnica u hrvatskim knjižarama vrlo bogata i raznolika. Kako u Osijeku nemamo baš puno knjižara, češće preletim web stranicama nakladnika da vidim što ima novoga i budem baš zadovoljna. Izbor je zaista velik i mnogo je kvalitetnih slikovnica i dječjih knjiga, kako stranih, tako i naših domaćih autora. Malo sam ljubomorna na stanovnike grada Karlovca koji imaju prekrasnu specijaliziranu dječju knjižaru Knjiguljicu koja provodi razne aktivnosti za poticanje čitanja. Mislim da takvo nešto treba svakom gradu u Hrvatskoj.
Čini mi se da je u zadnje vrijeme produkcija hrvatskih slikovnica sve veća i vrlo kvalitetna. Osim onih već dobro poznatih imena poput Sunčane Škrinjarić, čija djela moji klinci i ja obožavamo, posljednjih nekoliko godina izdane su slikovnice Ivane Guljašević (Igubuka), Andree Petrlik Huseinović i Kašmira Huseinovića (Kašmir promet), Pike Vončine (Mala zvona), Dijane Merey Sarajlije (FoMa), Marijane Križanović (Eskadrila) i mnogih drugih autora i autorica, a  koje su iznimno zanimljive i maštovite, s odličnim tekstovima/stihovima i prekrasnim ilustracijama. Nisu nam još sve došle pod ruku za čitanje, ali vjerujem da većina hoće.

Prema kojim kriterijima ocjenjujete kvalitetu pojedine slikovnice?

Ono što prvo pogledam su format knjige i naslovnica jer je to, naravno, ono što prvo vidimo. Ne volim nezgrapne formate slikovnica koje je teško i nezgodno držati u rukama i uvijek su mi draže tvrdo ukoričene slikovnice. Zatim prelistam slikovnicu kako bih vidjela omjer teksta i ilustracija jer se on mijenja ovisno o dobi djeteta i treba biti tome prilagođen. Ne volim kad ilustracije prenose neke rodne stereotipe, ali mi je važno da dobro prate tekst. Važna mi je i sama priča, njena složenost, likovi, da je razumljiva djeci. Na kraju, ali ne i najmanje važan je - font. Često su slikovnice tiskane nekim čudnim i neuobičajenim fontovima što mi pomalo smeta jer takve slikovnice nije nimalo lako pročitati.
Što se tiče slikovnica za najmlađe od najmlađih, kako ih zovem na svom blogu, važno mi je da su slikovnice čvrste, da se ne mogu lako pokidati te da je boja neotrovna jer najmlađa članica Malih čitača ih još uvijek voli i okusiti. Ilustracije trebaju biti jednostavne i pregledne, a teksta ne treba biti previše.

Imate li omiljenog spisatelja/icu i ilustratora/icu?

Teško je istaknuti nekoga, ali su mi prekrasne slikovnice  Pike Vončine. Ja sam jednostavno oduševljena njenom maštom, likovima i pričama, jednako kao i ilustracijama. Moram još istaknuti ilustracije Tomislava Torjanca te Vladislava Jerka koje su nešto savršeno.
Moji klinci bi vjerojatno odabrali Juliju Donaldson. Ne vjerojatno, već sigurno. Sve smo njene dosad prevedene slikovnice pročitali i svaka ih je oduševila. Ona jednostavno ima ono nešto u svom pisanju što klinci vole i prepoznaju.

Izdvojite, molim vas, tri slikovnice koje bi svako dijete po vama obavezno trebalo pročitati?

S obzirom da u različitoj dobi djeca čitaju različite slikovnice, nezahvalno je izdvojiti samo tri. Mnogo je izvrsnih slikovnica za djecu, bio bi to zaista dugačak popis. Ali evo nekakav moj izbor slikovnica koje bi djeca od jasličke dobi pa do polaska u školu svakako trebala pročitati:
Za najmlađe od najmlađih: Boje/Brojevi, Aino-Maija Metsola, Zagreb: Planetopija, 2015.
Za malo veće: Zaljubljeni žabac, Max Velthuijs, Zagreb: Golden marketing-Tehnička knjiga, 2005.
Za predškolce: Medo i klavir, David Lichtfield, Zagreb: Mozaik knjiga, 2016.

Kakav je feedback na vaše tekstove? Što kažu roditelji? Da li im pomažu vaši savjeti?

Feedback je odličan, i ja sam sama ostala iznenađena. Roditelji su oduševljeni idejom bloga, mnogi mi se javljaju i jako mi je drago kad pročitam da ih je moj blog potaknuo da djeci počnu čitati, da upišu djecu u knjižnice te da im pomažem pri izboru slikovnica za njihove mališane. To i je ideja bloga i zaista mi je drago što je u tako kratkom vremenu, jer pokrenula sam ga prije manje od 3 mjeseca, zaživio među malim i velikim čitateljima. Nadam se da će se broj pratitelja bloga i dalje povećavati i da ću svojim savjetima makar malo utjecati na roditelje te ih potaknuti da što više čitaju svojim mališanima.

Kakvi su vam planovi za blog Mali čitači? Hoće li on ostati vaš privatni prostor gdje iznosite svoje dojmove o knjigama ili se u budućnosti nadate suradnji s izdavačima, piscima i drugim kreativcima na području izdavaštva? Dobar primjer jakog communityja je, primjerice, stranica Čitaj knjigu koja je počela kao privatni projekt, a izrasla je u poslovni pothvat.

Nemam tu neku business crtu pa nisam o blogu razmišljala na takav način. Zasad je on samo moj privatni prostor gdje drugima prenosim svoje dojmove o slikovnicama i dječjim knjigama jer mi ćemo ih i dalje čitati kao i dosad. Uz posao i troje djece kod kuće, teško se u ovome trenutku blogu mogu posvetiti više od ovoga. Iako su mi se izdavači sami javili i podržali ideju, kao i neki domaći autori i voljela bih s njima surađivati. Bilo bi lijepo kad bi darovali svoje slikovnice, a ja bih ih nakon pisanja osvrta proslijedila dalje nagradnim darivanjima na blogu.
Stranica Čitaj knjigu je zaista odlična, i sama ju pratim, ali za takav poslovni pothvat treba puno puno vremena, kojega ja trenutno, uz troje male djece, nemam.

Što bi na kraju poručili roditeljima i malim čitačima?

Čitajte svojim mališanima od najranije dobi jer im tako činite dobro i potičete njihov cjelokupan razvoj, čitajte im kvalitetne slikovnice i knjige, dajte im i da oni sami biraju jer samo tako mogu postati čitatelji koji znaju prepoznati kvalitetnu knjigu. Čitajte im svaki dan jer djeca koja čitaju, postaju ljudi koji misle.
Pozdravljaju vas Mali čitači - Mihael, Matea i Maja i mama Marija! Jelena Kovačić 

marija bratonja mali citaci 1

Mali čitači: Mama Marija pokrenula je blog s recenzijama i preporukama slikovnica

<para>I taman kad pomislimo da smo o svemu dovoljno informirani, ponovno se iznenadimo nekom novom neprilikom koju može donijeti voda. Ovaj put, riječ je o takozvanom suhom utapanju koje godišnje usmrti više od tisuće djece.
</para>
<heading4>
 Što je to suho utapanje?
</heading4>
<para>
Do suhog utapanja dolazi nakon što dijete umjesto zraka udahne vodu u pluća, a voda koja dospije do pluća može biti iznimno opasna. Simptomi ovog tihog ubojice u velikom broju slučajeva se odmah ne primijete. Prvi znakovi se mogu pojaviti i 24 sata nakon kupanja – u periodu kada mnogi roditelji već zaborave da se njihovo dijete zagrcnulo s vodom.
</para>
<heading4>
 Najčešći simptomi
</heading4>
<para>
Osim trenutnog kašlja, kasnije može doći i do ozbiljnijih problema s disanjem, tahipneje, tahikardije, bljedoće, povraćanja pa sve do gubitka svijesti. Međutim, fizičke smetnje nisu jedini simptomi. Kod djece koja su doživjela suho utapanje, mogu se zamijetiti i promjene u ponašanju kao što su zbunjenost, frfljanje, manjak koncentracije te izrazita pospanost koja nastaje zbog nedovoljnog dolaska kisika u mozak.
</para>
<heading4>
 Kada potražiti liječničku pomoć?
</heading4>
<para>
Ako dijete pokaže bilo kakve znakove koji upućuju na suho utapanje, obavezno potražite medicinsku pomoć. Iako u većini slučajeva simptomi prolaze sami od sebe, važno je provjeriti zdravstveno stanje djeteta. Liječenje je na sreću djece i roditelja, relativno jednostavno i uspješno. U slučaju pojave simptoma koji upućuju na razvoj plućnog edema, liječenje će se sastojati od primjene kisika i diuretika - lijekova za izmokravanje. Nije isključena i mogućnost da dijete ostane na promatranju kroz 24 sata.</para>
<para>Imajte na umu da se utapanje ne događa samo lošim plivačima i u plitkoj vodi. Do njega vrlo lako može doći i u plićaku, kadi ili malom jezercu. Stoga, ako ikada posumnjate da je dijete preživjelo suho utapanje i ako uočite neke od simptoma koje smo naveli, nemojte čekati da isti prođu već se odmah uputite u bolnicu (ne kod pedijatra) gdje će se djetetu pružiti adekvatna medicinska skrb.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/podsjetite-svoje-male-plivace-na-pravila-sigurnosti-tijekom-plivanja-i-kupanja/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Suho utapanje kod djece: Simptomi se mogu pojaviti i nakon 24 sata O potencijalnim opasnostima koje se kriju prilikom kupanja djece u vodi – moru, rijeci, bazenu čak i u kadi svakodnevno smo bombardirani sa svih strana. I taman kad pomislimo da smo o svemu dovoljno informirani, ponovno se iznenadimo nekom novom neprilikom koju može donijeti voda. Ovaj put, riječ je o takozvanom suhom utapanju koje godišnje usmrti više od tisuće djece.


   Što je to suho utapanje?


Do suhog utapanja dolazi nakon što dijete umjesto zraka udahne vodu u pluća, a voda koja dospije do pluća može biti iznimno opasna. Simptomi ovog tihog ubojice u velikom broju slučajeva se odmah ne primijete. Prvi znakovi se mogu pojaviti i 24 sata nakon kupanja – u periodu kada mnogi roditelji već zaborave da se njihovo dijete zagrcnulo s vodom.


   Najčešći simptomi


Osim trenutnog kašlja, kasnije može doći i do ozbiljnijih problema s disanjem, tahipneje, tahikardije, bljedoće, povraćanja pa sve do gubitka svijesti. Međutim, fizičke smetnje nisu jedini simptomi. Kod djece koja su doživjela suho utapanje, mogu se zamijetiti i promjene u ponašanju kao što su zbunjenost, frfljanje, manjak koncentracije te izrazita pospanost koja nastaje zbog nedovoljnog dolaska kisika u mozak.


   Kada potražiti liječničku pomoć?


Ako dijete pokaže bilo kakve znakove koji upućuju na suho utapanje, obavezno potražite medicinsku pomoć. Iako u većini slučajeva simptomi prolaze sami od sebe, važno je provjeriti zdravstveno stanje djeteta. Liječenje je na sreću djece i roditelja, relativno jednostavno i uspješno. U slučaju pojave simptoma koji upućuju na razvoj plućnog edema, liječenje će se sastojati od primjene kisika i diuretika - lijekova za izmokravanje. Nije isključena i mogućnost da dijete ostane na promatranju kroz 24 sata.
Imajte na umu da se utapanje ne događa samo lošim plivačima i u plitkoj vodi. Do njega vrlo lako može doći i u plićaku, kadi ili malom jezercu. Stoga, ako ikada posumnjate da je dijete preživjelo suho utapanje i ako uočite neke od simptoma koje smo naveli, nemojte čekati da isti prođu već se odmah uputite u bolnicu (ne kod pedijatra) gdje će se djetetu pružiti adekvatna medicinska skrb.

   
      
   
 Petra Majetić 

utapanje_pixabay

Suho utapanje kod djece: Simptomi se mogu pojaviti i nakon 24 sata

<para>Promjene raspoloženja i promjene u ponašanju normalne su u tinejdžerskim godinama, zbog čega roditeljima može biti teško uočiti ozbiljne mentalne probleme koji se mogu kriti iza toga, kao što su depresija i anksioznost, navodi portal WebMD. Kod jednog od pet tinejdžera razvit će se ozbiljan poremećaj mentalnog zdravlja, počevši od 15. godine života. U mnogim slučajevima, takve poteškoće godinama mogu proći nezamijećeno i bez potrebnih zdravstvenih tretmana, upozorava dr. Aaron Krasner, psihijatar u Silver Hill Hospital, New Canaan.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Samo je 20 posto djece s mentalnim poremećajima identificirano i dobiva potrebnu liječničku pomoć. Ipak, niz znakova može upozoriti roditelje na postojeće probleme. To su u prvom redu značajne promjene u ponašanju kod kuće ili u školi, neočekivani pad školskog uspjeha i promjene raspoloženja koje su ekstremnije nego prije.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Drugi mogući znakovi upozorenja uključuju promjene u fizičkom izgledu, kao što su drastično debljanje ili gubitak kilograma, zanemarivanje osobne higijene, pronalazak nove grupe prijatelja, teškoće suočavanja s problemima i svakodnevnim aktivnostima, česte noćne more, uporabu alkohola i/ili droge, česte ispade bijesa, prijetnje o ozljeđivanju sebe ili drugih, samoozljeđivanje ili autodestruktivno ponašanje te prijetnje o bijegu od kuće. Još jedan razlog za zabrinutost je depresija, koja uključuje negativno raspoloženje i stav popraćen lošim apetitom, problemima sa spavanjem i razmišljanjem o smrti, navodi dr. Krasner.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Ako roditelji sumnjaju na probleme mentalnog zdravlja kod tinejdžera, važno je držati sve komunikacijske linije otvorenima. Problem vašeg tinejdžera problem je cijele obitelji – budući da mogu imati razarajući učinak na cijelu obitelj, bitno je da su svi uključeni u rješavanje problema. Obitelj može pomoći pokazivanjem nježnosti i interesa za njihovo dobro, poticanjem da govore o svojim osjećajima, tješenjem te provođenjem vremena u zajedničkim aktivnostima; jednostavno, biti im na raspolaganju kad god je potrebno.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kao i kod većine mentalnih problema, rana pomoć daje najbolje rezultate pa je uputno potražiti profesionalan savjet. Osim liječnika opće prakse, pedijatra i drugog medicinskog osoblja (psihijatra, psihologa i socijalnog radnika) u centrima zdravlja i bolnicama, također se možete obratiti predškolskom i školskom osoblju, učiteljima razredne nastave, asistentima u nastavi, pedagozima i ravnateljima škole.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Izvor: <ulink url="http://www.naturala.hr/evo-kako-prepoznati-simptome-depresije-i-anksioznosti-kod-tinejdzera-na-vrijeme/4603/">Naturala.hr</ulink>
</para>

Prepoznajte simptome depresije i anksioznosti kod tinejdžera Jedno od petero djece i mladih doživjet će psihički problem ili poremećaj koji godinama može proći neprimijećeno, upozoravaju liječnici Promjene raspoloženja i promjene u ponašanju normalne su u tinejdžerskim godinama, zbog čega roditeljima može biti teško uočiti ozbiljne mentalne probleme koji se mogu kriti iza toga, kao što su depresija i anksioznost, navodi portal WebMD. Kod jednog od pet tinejdžera razvit će se ozbiljan poremećaj mentalnog zdravlja, počevši od 15. godine života. U mnogim slučajevima, takve poteškoće godinama mogu proći nezamijećeno i bez potrebnih zdravstvenih tretmana, upozorava dr. Aaron Krasner, psihijatar u Silver Hill Hospital, New Canaan.
   
Samo je 20 posto djece s mentalnim poremećajima identificirano i dobiva potrebnu liječničku pomoć. Ipak, niz znakova može upozoriti roditelje na postojeće probleme. To su u prvom redu značajne promjene u ponašanju kod kuće ili u školi, neočekivani pad školskog uspjeha i promjene raspoloženja koje su ekstremnije nego prije.
   
Drugi mogući znakovi upozorenja uključuju promjene u fizičkom izgledu, kao što su drastično debljanje ili gubitak kilograma, zanemarivanje osobne higijene, pronalazak nove grupe prijatelja, teškoće suočavanja s problemima i svakodnevnim aktivnostima, česte noćne more, uporabu alkohola i/ili droge, česte ispade bijesa, prijetnje o ozljeđivanju sebe ili drugih, samoozljeđivanje ili autodestruktivno ponašanje te prijetnje o bijegu od kuće. Još jedan razlog za zabrinutost je depresija, koja uključuje negativno raspoloženje i stav popraćen lošim apetitom, problemima sa spavanjem i razmišljanjem o smrti, navodi dr. Krasner.
   
Ako roditelji sumnjaju na probleme mentalnog zdravlja kod tinejdžera, važno je držati sve komunikacijske linije otvorenima. Problem vašeg tinejdžera problem je cijele obitelji – budući da mogu imati razarajući učinak na cijelu obitelj, bitno je da su svi uključeni u rješavanje problema. Obitelj može pomoći pokazivanjem nježnosti i interesa za njihovo dobro, poticanjem da govore o svojim osjećajima, tješenjem te provođenjem vremena u zajedničkim aktivnostima; jednostavno, biti im na raspolaganju kad god je potrebno.
   
Kao i kod većine mentalnih problema, rana pomoć daje najbolje rezultate pa je uputno potražiti profesionalan savjet. Osim liječnika opće prakse, pedijatra i drugog medicinskog osoblja (psihijatra, psihologa i socijalnog radnika) u centrima zdravlja i bolnicama, također se možete obratiti predškolskom i školskom osoblju, učiteljima razredne nastave, asistentima u nastavi, pedagozima i ravnateljima škole.
 

Izvor: Naturala.hr
 Žena.hr 

Prepoznajte simptome depresije i anksioznosti kod tinejdžera

<para>Jedanaesti dm millennium jump održat će se u subotu 29. srpnja na zadarskoj rivi gdje se očekuje 3.000 sudionica i sudionika, najavljeno je na konferenciji za medije održanoj u četvrtak 20. srpnja. Ove godine iz Zadra će biti poslana najveća ljubavna poruka: sudionici će tijelima ispisati natpis "From Zadar with love", a dio prihoda od kotizacija bit će doniran Dječjem vrtiću Latica za Školu plivanja za djecu s poteškoćama u razvoju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na zadarskoj rivi kuhat će se najveća tjestenina all'amatriciana od organskih dmBio proizvoda, a sav prihod od prodaje bit će doniran socijalnoj samoposluzi u Zadru.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
"Ponosno možemo najaviti odličan spektakl s puno zabave i dobrom spizom za sve sudionike. Zahvalni smo Gradu Zadru i TZ grada na podršci, svim sponzorima koje predvodi naš dugogodišnji partner dm kao društveno najosjetljivija tvrtka u regiji i šire. dm millenium jump  postao je zaštitni znak turističkog ljeta u Zadru.  Jako je malo ljudi u našoj zemlji koji za njega nisu čuli te se moramo i dalje truditi da mu osiguramo mirnu budućnost“, izjavio je Neven Stojaković, začetnik millennium jumpa.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kako bi boravak na suncu bio siguran, tijekom cijelog programa posjetitelji i sudionici dm millennium jumpa na raspolaganju će imati tim dermatologa koji će, pod vodstvom prof. dr. sc. Mirne Šitum, voditeljice Referentnog centra za melanom Ministarstva zdravstva, obavljati besplatne dermatološke preglede.   <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
"Do sada je na dm millennium jumpu više od 3.400 ljudi besplatno pregledalo kožu. Vjerujem kako će se sudionici ovogodišnjeg jumpa u velikom broju pridružiti svima koji su već napravili taj važan korak u zaštiti od sunca. U ime dm-a pozivam sve građanke i građane te sve posjetitelje Zadra da nam se 29. srpnja pridruže u skokovima za Dječji vrtić Latica, da se zabave i naprave nešto dobro za svoje zdravlje", izjavila je Hana Matić, područna menadžerica dm-a za Dalmaciju.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prijave za 11. dm millennium jump počinju u ponedjeljak 24. srpnja od 19 do 23 sata na Narodnom trgu ispred lože ili na Kalelargi ispred dm-a. Okupljanje sudionika u subotu 29. srpnja počet će u 12:30 sati, a skakat će se tri glavna skoka - skok na noge, dvostruki domino skok te skok s loptom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Pod budnim okom voditelja Frane Ridjana, sve sudionike i posjetitelje očekuje bogat glazbeno-plesni program.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Tri skoka za Dječji vrtić Latica i socijalnu samoposlugu u Zadru Što nas očekuje na 11. dm millennium jumpu? Jedanaesti dm millennium jump održat će se u subotu 29. srpnja na zadarskoj rivi gdje se očekuje 3.000 sudionica i sudionika, najavljeno je na konferenciji za medije održanoj u četvrtak 20. srpnja. Ove godine iz Zadra će biti poslana najveća ljubavna poruka: sudionici će tijelima ispisati natpis "From Zadar with love", a dio prihoda od kotizacija bit će doniran Dječjem vrtiću Latica za Školu plivanja za djecu s poteškoćama u razvoju.
   
Na zadarskoj rivi kuhat će se najveća tjestenina all'amatriciana od organskih dmBio proizvoda, a sav prihod od prodaje bit će doniran socijalnoj samoposluzi u Zadru.
   
"Ponosno možemo najaviti odličan spektakl s puno zabave i dobrom spizom za sve sudionike. Zahvalni smo Gradu Zadru i TZ grada na podršci, svim sponzorima koje predvodi naš dugogodišnji partner dm kao društveno najosjetljivija tvrtka u regiji i šire. dm millenium jump  postao je zaštitni znak turističkog ljeta u Zadru.  Jako je malo ljudi u našoj zemlji koji za njega nisu čuli te se moramo i dalje truditi da mu osiguramo mirnu budućnost“, izjavio je Neven Stojaković, začetnik millennium jumpa.
   
Kako bi boravak na suncu bio siguran, tijekom cijelog programa posjetitelji i sudionici dm millennium jumpa na raspolaganju će imati tim dermatologa koji će, pod vodstvom prof. dr. sc. Mirne Šitum, voditeljice Referentnog centra za melanom Ministarstva zdravstva, obavljati besplatne dermatološke preglede.   
   
"Do sada je na dm millennium jumpu više od 3.400 ljudi besplatno pregledalo kožu. Vjerujem kako će se sudionici ovogodišnjeg jumpa u velikom broju pridružiti svima koji su već napravili taj važan korak u zaštiti od sunca. U ime dm-a pozivam sve građanke i građane te sve posjetitelje Zadra da nam se 29. srpnja pridruže u skokovima za Dječji vrtić Latica, da se zabave i naprave nešto dobro za svoje zdravlje", izjavila je Hana Matić, područna menadžerica dm-a za Dalmaciju.
   
Prijave za 11. dm millennium jump počinju u ponedjeljak 24. srpnja od 19 do 23 sata na Narodnom trgu ispred lože ili na Kalelargi ispred dm-a. Okupljanje sudionika u subotu 29. srpnja počet će u 12:30 sati, a skakat će se tri glavna skoka - skok na noge, dvostruki domino skok te skok s loptom.
   
Pod budnim okom voditelja Frane Ridjana, sve sudionike i posjetitelje očekuje bogat glazbeno-plesni program.
  promo 

Tri skoka za Dječji vrtić Latica i socijalnu samoposlugu u Zadru

<para>Po mnogočemu drukčija od drugih, u Indiji se još uvijek vjeruje da o suprugama i majkama ovisi dobrobit ne samo doma već i društva, rast i opstanak zajednice, zemlje i naroda. Dom se smatra temeljem na kojem počiva zajednica, na zajednici narod, a na narodu država. Kada pogledamo položaj indijskih žena i majki u dalekoj povijesti, nije uvijek teklo med i mlijeko. Međutim, od nezavisnosti Indije pa sve do danas status žene i majke se uvelike promijenio. Volontiraju u vrtićima i školama, ali i jako puno vremena troše na odgajanje djece po kojem se uistinu razlikuju od ostalih zemalja. Naime, roditelji u Indiji vjeruju da vikanje ne pomaže u odgoju pa se tako i najzločestija djeca ne kažnjavaju. Otkako ugledaju svjetlo dana, djecu se uči da budu dobra prema svim živim bićima. Učenje strpljenju smatraju izuzetno bitnim, a prenaglašeno pokazivanje emocija i razdražljivost su za njih mane kojih se treba kloniti.
</para>
<heading4>
 Bez televizije i interneta
</heading4>
<para>
Izljevi bijesa i plača, bespotrebno cmizdrenje, udaranje te bacanje po podu za njih je čista nepoznanica. U Indiji djeca ne krate vrijeme ispred TV-a te ne igraju satima igrice na mobitelu. Televizija se u obitelji prati samo kad su na njoj programi posvećeni umjetnosti i obrazovanju. Sapunice, nasilni crtići i popularni televizijski showovi nisu omiljeni obiteljski sadržaji koji se s nestrpljenjem očekuje. Na internet i televiziju gledaju kao na neku vrstu prijetnje koju, koliko god je to moguće treba izbjegavati jer može negativno utjecati. Indijke posebnu pozornost posvećuju bontonu. Djecu od malih nogu uče lijepom, uglađenom i kulturnom ponašanju. Primjerice, igranje s hranom za njih je nedopustivo ponašanje koje u korijenu sijeku.
</para>
<heading4>
 Povezanost i tolerancija
</heading4>
<para>
Roditelji u Indiji smatraju da će se njihove navike reflektirati na karakter djece u budućnosti. Stoga, ne drže im predavanja i ne žale se, već ih pozitivnim i lijepim primjerima uče lijepom ponašanju i manirima. U odgoj djeteta nerijetko uključuju i rodbinu, pogotovo u situacijama kada nekoliko obitelji živi pod istim krovom. Posebna se pozornost pridaje i emocionalnoj i fizičkoj povezanosti pa stoga liječnici u Indiji preporučuju da majka i dijete spavaju zajedno kako bi dijete osjetilo prisustvo bliske osobe te se osjetilo mirnim i spokojnim.
</para>
<heading4>
 Strpljivost i rad na sebi
</heading4>
<para>
U zemlji u kojoj se svake godine rodi 27 milijuna djece, najmlađe se uči da bez straha iznose svoje mišljenje i da o svemu razgovaraju. U školama ih se potiče da otkriju svoj potencijal, a učitelji u Indiji moraju biti iznimno strpljivi i vrlo tolerantni. Ne smiju pokazati nezadovoljstvo te tražiti ništa što i oni sami nisu sposobni učiniti. U zbornicama se ne okupljaju kako bi razgovarali o pravilima ponašanja djece već kako bi prodiskutirali o njihovom vlastitom ponašanju. Učenici u Indiji teže biti bolja verzija sebe, a ne nekog drugog. Nisu ljubomorni jedni na druge i ne vole kopiranja. Učitelji i nastavnici ne ustručavaju se pokazati ljubav prema svojim učenicima. Oni često zagrle svoju djecu ili ih pomaze po glavi. Pohvala, lijepa riječ ili zagrljaj smatraju se neprocjenjivim darovima u ovoj indijskoj zemlji. Sad nam je potpuno jasno zašto mame u Indiji ne kažnjavaju svoju djecu. Na kraju ne preostaje nam ništa drugo osim da se mi u Hrvatskoj upitamo jesu li Indijci zanesenjaci ili samo praktični idealisti?</para>

Zašto mame u Indiji ne kažnjavaju svoju djecu? Indija, smještena u Južnoj Aziji, druga je najmnogoljudnija država na svijetu, s više od milijardu stanovnika, koji govore više od sto različitih jezika. Po mnogočemu drukčija od drugih, u Indiji se još uvijek vjeruje da o suprugama i majkama ovisi dobrobit ne samo doma već i društva, rast i opstanak zajednice, zemlje i naroda. Dom se smatra temeljem na kojem počiva zajednica, na zajednici narod, a na narodu država. Kada pogledamo položaj indijskih žena i majki u dalekoj povijesti, nije uvijek teklo med i mlijeko. Međutim, od nezavisnosti Indije pa sve do danas status žene i majke se uvelike promijenio. Volontiraju u vrtićima i školama, ali i jako puno vremena troše na odgajanje djece po kojem se uistinu razlikuju od ostalih zemalja. Naime, roditelji u Indiji vjeruju da vikanje ne pomaže u odgoju pa se tako i najzločestija djeca ne kažnjavaju. Otkako ugledaju svjetlo dana, djecu se uči da budu dobra prema svim živim bićima. Učenje strpljenju smatraju izuzetno bitnim, a prenaglašeno pokazivanje emocija i razdražljivost su za njih mane kojih se treba kloniti.


   Bez televizije i interneta


Izljevi bijesa i plača, bespotrebno cmizdrenje, udaranje te bacanje po podu za njih je čista nepoznanica. U Indiji djeca ne krate vrijeme ispred TV-a te ne igraju satima igrice na mobitelu. Televizija se u obitelji prati samo kad su na njoj programi posvećeni umjetnosti i obrazovanju. Sapunice, nasilni crtići i popularni televizijski showovi nisu omiljeni obiteljski sadržaji koji se s nestrpljenjem očekuje. Na internet i televiziju gledaju kao na neku vrstu prijetnje koju, koliko god je to moguće treba izbjegavati jer može negativno utjecati. Indijke posebnu pozornost posvećuju bontonu. Djecu od malih nogu uče lijepom, uglađenom i kulturnom ponašanju. Primjerice, igranje s hranom za njih je nedopustivo ponašanje koje u korijenu sijeku.


   Povezanost i tolerancija


Roditelji u Indiji smatraju da će se njihove navike reflektirati na karakter djece u budućnosti. Stoga, ne drže im predavanja i ne žale se, već ih pozitivnim i lijepim primjerima uče lijepom ponašanju i manirima. U odgoj djeteta nerijetko uključuju i rodbinu, pogotovo u situacijama kada nekoliko obitelji živi pod istim krovom. Posebna se pozornost pridaje i emocionalnoj i fizičkoj povezanosti pa stoga liječnici u Indiji preporučuju da majka i dijete spavaju zajedno kako bi dijete osjetilo prisustvo bliske osobe te se osjetilo mirnim i spokojnim.


   Strpljivost i rad na sebi


U zemlji u kojoj se svake godine rodi 27 milijuna djece, najmlađe se uči da bez straha iznose svoje mišljenje i da o svemu razgovaraju. U školama ih se potiče da otkriju svoj potencijal, a učitelji u Indiji moraju biti iznimno strpljivi i vrlo tolerantni. Ne smiju pokazati nezadovoljstvo te tražiti ništa što i oni sami nisu sposobni učiniti. U zbornicama se ne okupljaju kako bi razgovarali o pravilima ponašanja djece već kako bi prodiskutirali o njihovom vlastitom ponašanju. Učenici u Indiji teže biti bolja verzija sebe, a ne nekog drugog. Nisu ljubomorni jedni na druge i ne vole kopiranja. Učitelji i nastavnici ne ustručavaju se pokazati ljubav prema svojim učenicima. Oni često zagrle svoju djecu ili ih pomaze po glavi. Pohvala, lijepa riječ ili zagrljaj smatraju se neprocjenjivim darovima u ovoj indijskoj zemlji. Sad nam je potpuno jasno zašto mame u Indiji ne kažnjavaju svoju djecu. Na kraju ne preostaje nam ništa drugo osim da se mi u Hrvatskoj upitamo jesu li Indijci zanesenjaci ili samo praktični idealisti? Petra Majetić 

Indijac_pixabay

Zašto mame u Indiji ne kažnjavaju svoju djecu?

<para>Sada su objavljeni i rezultati megaistraživanja koje je analiziralo sva istraživanja na ovu temu u posljednjih 50 godina i pokazalo se isto - fizičko kažnjavanje djece nema nikakvih pozitivnih učinaka i vrlo je štetno za djetetovu dugoročnu dobrobit.</para>
<para>Stručnjaci sa <emphasis>Sveučilišta u Texasu</emphasis> i <emphasis>Sveučilišta u Michiganu</emphasis> detaljno su analizirali sva istraživanja unatrag 50 godina, a koja su uključivala više od 160.000 djece. Zaključak koji su donijeli je da djeca koju se tuče, kasnije imaju velikih problema s antisocijalnim ponašanjem, agresijom i mentalnim bolestima i poremećajima. Pod udaranjem se smatra hitac otvorenom šakom po guzi, leđima ili udovima. Čak 13 od 17 djece koja su bila diciplinirana batinama, pokazivalo je negativne oblike ponašanja i psihološko-emocionalne probleme.</para>
<para>Fizičko kažnjavanje postiže upravo suprotne posljedice od onih koje roditelji žele postići. Žele dugoročno disciplinirano, poslušno, odgovorno, društveno prilagođeno dijete, a u 80% slučajeva dogodit će se upravo suprotno. Dijete će imati još više problema u ponašanju i socijalizaciji.</para>
<para>Analiza je također pokazala da su roditelji koji su bili fizički kažnjavani kao djeca, skloniji isto tako disciplinirati svoju djecu, pa se "pošast" batina prenosi iz generacije u generaciju, što nikako nije poželjno u društvenom smislu. Pa ako se pitamo zbog čega je moderno društvo toliko agresivno, neprijateljski raspoloženo i problematičnog ponašanja, djelomičan odgovor leži i u odgoju koji je čitave generacije učio i odgajao na način da je nasilje prihvatljivo i da se udarcima rješavaju problemi.</para>
<para>Studija je objavljena u stručnom časopisu <emphasis>Journal of Family Psychology</emphasis>.</para>

Pedesetgodišnja istraživanja potvrdila: Fizičko kažnjavanje djece je štetno i nema nikakvog učinka Većina studija koje su se bavile fizičkim kažnjavanjem ili udaranjem djece u odgojne svrhe, pokazalo je da ova metoda nije učinkovita te da je kontraproduktivna. Sada su objavljeni i rezultati megaistraživanja koje je analiziralo sva istraživanja na ovu temu u posljednjih 50 godina i pokazalo se isto - fizičko kažnjavanje djece nema nikakvih pozitivnih učinaka i vrlo je štetno za djetetovu dugoročnu dobrobit.
Stručnjaci sa Sveučilišta u Texasu i Sveučilišta u Michiganu detaljno su analizirali sva istraživanja unatrag 50 godina, a koja su uključivala više od 160.000 djece. Zaključak koji su donijeli je da djeca koju se tuče, kasnije imaju velikih problema s antisocijalnim ponašanjem, agresijom i mentalnim bolestima i poremećajima. Pod udaranjem se smatra hitac otvorenom šakom po guzi, leđima ili udovima. Čak 13 od 17 djece koja su bila diciplinirana batinama, pokazivalo je negativne oblike ponašanja i psihološko-emocionalne probleme.
Fizičko kažnjavanje postiže upravo suprotne posljedice od onih koje roditelji žele postići. Žele dugoročno disciplinirano, poslušno, odgovorno, društveno prilagođeno dijete, a u 80% slučajeva dogodit će se upravo suprotno. Dijete će imati još više problema u ponašanju i socijalizaciji.
Analiza je također pokazala da su roditelji koji su bili fizički kažnjavani kao djeca, skloniji isto tako disciplinirati svoju djecu, pa se "pošast" batina prenosi iz generacije u generaciju, što nikako nije poželjno u društvenom smislu. Pa ako se pitamo zbog čega je moderno društvo toliko agresivno, neprijateljski raspoloženo i problematičnog ponašanja, djelomičan odgovor leži i u odgoju koji je čitave generacije učio i odgajao na način da je nasilje prihvatljivo i da se udarcima rješavaju problemi.
Studija je objavljena u stručnom časopisu Journal of Family Psychology. Jelena Kovačić 

strah_skola_pixabay

Pedesetgodišnja istraživanja potvrdila: Fizičko kažnjavanje djece je štetno i nema nikakvog učinka

<para>Svakako, jedna od najpoznatijih je candida koja se najčešće javlja tijekom trudnoće, kod žena oboljelih od šećerne bolesti te nakon liječenja antibioticima. Pripadnice ljepšeg spola candidu su znale dobivati i zbog nakupljenog stresa, loše prehrane, promjena u klimi i neravnoteže vaginalne flore, nekvalitetnog donjeg rublja itd. Kao najčešće simptome žene navode neugodni svrbež, žarenje te pojačani iscjedak koji je u većini slučajeva bijel i sirast. Iskustva su pokazala da su simptomi najizraženiji nakon spolnog odnosa jer trenje dodatno pojačava osjećaj žarenja i svrbež.
</para>
<heading4>
 Kako ublažiti gljivičnu infekciju?
</heading4>
<para>
 Kokosovo ulje
</para>
<para>To se pitaju mnoge žene, a pogotovo one kojima se candida uporno vraća i stvara probleme. Prvi na listi kućnih lijekova za gljivičnu infekciju je kokosovo ulje koje ima antimikrobna svojstva i pomaže u liječenju i prevenciji gljivičnih oboljenja. Potvrdilo je to i jedno istraživanje provedeno na miševima koje je pokazalo da je kod miševa hranjenih s kokosovim uljem zapažen deset puta manji rast candide u crijevima nego kod onih hranjenih goveđim lojem ili sojinim uljem.</para>
<para>
 Primjena
</para>
<para>Preporuka je da žena svakodnevno uzima dvije do četiri žličice kokosovog ulja. Može ga koristiti u obliku čistog ulja kao dodatak prehrani ili u svakodnevnoj pripremi jela. Kokosovo ulje se može koristiti u pirjanju i pečenju povrća, mesa i ribe. Neke ga žene koriste i u pripremi kolača umjesto maslaca i margarina, a njime se može obogatiti i voćni smoothie. Kad se kupuje kokosovo ulje, treba pripaziti da na deklaraciji piše hladno prešano, a dodatni plus je organski uzgoj.</para>
<para>
 Češnjak
</para>
<para>Antibakterijska i antivirusna svojstva češnjaka već su odavno zapisana u medicinskoj povijesti. Češnjak i njegovi sastojci već su nebrojeno puta bili podvrgnuti istraživanjima da bi se dokazalo njihovo djelovanje na infekcije i svaki put rezultati su bili pozitivni. Jedan od glavnih sastojaka češnjaka - ajoen pokazao se posebno učinkovitim u liječenju candide.</para>
<para>
 Primjena
</para>
<para>Dnevno možete pojesti nekoliko češnja svježeg češnjaka, a ako vas iritira loš zadah iz usta, napravite gustu pastu od češnjaka koja se nanosi izravno na zahvaćena područja. Ostavite da djeluje 15-ak minuta i nakon toga pastu dobro isperite s intimnog područja.</para>
<para>
 Koktel iz prirode
</para>
<para>Za pripremanje ovog koktela koji vam može pomoći u rješavanju naporne candide potrebno vam je svega nekoliko sastojaka koje ćete vrlo lako pronaći u svom kućanstvu. Čaša jogurta, 2 češnja češnjaka, jedna mrkva, pola žličice đumbira i cimeta. Izblendajte sve sastojke i dodajte ih u jogurt. Koktel pustite da malo odstoji, a možete ga jesti i kao salatu jednom na dan.</para>
<para>Imajte na umu da su vaginalne gljivice dosta uporne. Iako vam se simptomi možda neće pojavljivati neko vrijeme to ne znači da su gljivice odustale i da ste ih se zauvijek riješili. Stoga, ne zaboravite redovito ići kod ginekologa i što prije popravite loše životne navike.</para>

Vaginalna gljivična infekcija candida - liječenje na prirodan način Prema nekim istraživanjima svaka druga žena se barem jednom u životu "borila" s nekom vrstom gljivične infekcije. Svakako, jedna od najpoznatijih je candida koja se najčešće javlja tijekom trudnoće, kod žena oboljelih od šećerne bolesti te nakon liječenja antibioticima. Pripadnice ljepšeg spola candidu su znale dobivati i zbog nakupljenog stresa, loše prehrane, promjena u klimi i neravnoteže vaginalne flore, nekvalitetnog donjeg rublja itd. Kao najčešće simptome žene navode neugodni svrbež, žarenje te pojačani iscjedak koji je u većini slučajeva bijel i sirast. Iskustva su pokazala da su simptomi najizraženiji nakon spolnog odnosa jer trenje dodatno pojačava osjećaj žarenja i svrbež.


   Kako ublažiti gljivičnu infekciju?


   Kokosovo ulje

To se pitaju mnoge žene, a pogotovo one kojima se candida uporno vraća i stvara probleme. Prvi na listi kućnih lijekova za gljivičnu infekciju je kokosovo ulje koje ima antimikrobna svojstva i pomaže u liječenju i prevenciji gljivičnih oboljenja. Potvrdilo je to i jedno istraživanje provedeno na miševima koje je pokazalo da je kod miševa hranjenih s kokosovim uljem zapažen deset puta manji rast candide u crijevima nego kod onih hranjenih goveđim lojem ili sojinim uljem.

   Primjena

Preporuka je da žena svakodnevno uzima dvije do četiri žličice kokosovog ulja. Može ga koristiti u obliku čistog ulja kao dodatak prehrani ili u svakodnevnoj pripremi jela. Kokosovo ulje se može koristiti u pirjanju i pečenju povrća, mesa i ribe. Neke ga žene koriste i u pripremi kolača umjesto maslaca i margarina, a njime se može obogatiti i voćni smoothie. Kad se kupuje kokosovo ulje, treba pripaziti da na deklaraciji piše hladno prešano, a dodatni plus je organski uzgoj.

   Češnjak

Antibakterijska i antivirusna svojstva češnjaka već su odavno zapisana u medicinskoj povijesti. Češnjak i njegovi sastojci već su nebrojeno puta bili podvrgnuti istraživanjima da bi se dokazalo njihovo djelovanje na infekcije i svaki put rezultati su bili pozitivni. Jedan od glavnih sastojaka češnjaka - ajoen pokazao se posebno učinkovitim u liječenju candide.

   Primjena

Dnevno možete pojesti nekoliko češnja svježeg češnjaka, a ako vas iritira loš zadah iz usta, napravite gustu pastu od češnjaka koja se nanosi izravno na zahvaćena područja. Ostavite da djeluje 15-ak minuta i nakon toga pastu dobro isperite s intimnog područja.

   Koktel iz prirode

Za pripremanje ovog koktela koji vam može pomoći u rješavanju naporne candide potrebno vam je svega nekoliko sastojaka koje ćete vrlo lako pronaći u svom kućanstvu. Čaša jogurta, 2 češnja češnjaka, jedna mrkva, pola žličice đumbira i cimeta. Izblendajte sve sastojke i dodajte ih u jogurt. Koktel pustite da malo odstoji, a možete ga jesti i kao salatu jednom na dan.
Imajte na umu da su vaginalne gljivice dosta uporne. Iako vam se simptomi možda neće pojavljivati neko vrijeme to ne znači da su gljivice odustale i da ste ih se zauvijek riješili. Stoga, ne zaboravite redovito ići kod ginekologa i što prije popravite loše životne navike. Petra Majetić 

donje rublje_pixabay

Vaginalna gljivična infekcija candida - liječenje na prirodan način

<heading4>
 Rivalstvo među braćom
</heading4>
<para>
Zdravo je da se djeca međusobno ponekad porječkaju, ali sve ima svoju granicu. Za početak, objasnite im da ni pod koju cijenu nećete tolerirati bilokakvu vrstu fizičkog obračuna među njima. Dajte im do znanja da je udaranje, šamaranje, griženje strogo zabranjeno. Pomognite djeci shvatiti da moraju funkcionirati kao jedan tim. Pojasnite im važnost međusobnog uvažavanja i poštovanja. Nemojte raditi razliku među djecom i posvećujte im jednaku pažnju. Uspostavite ravnotežu u međusobnim odnosima.
</para>
<heading4>
 Krađa
</heading4>
<para>
Za početak ostanite hladne glave i ne paničarite. Ako se nađete u situaciji da vam je dijete nešto ukralo, najvažnije je da s njim mirno porazgovarate i saznate njegove motive. Možda će dijete u početku nijekati krađu, ali vi svejedno budite ustrajni i saznajte zašto je do toga došlo. Obavezno mu dajte do znanja da je krađa iznimno ružan čin i da se ona ne smije ponoviti. Recite djetetu da se ukradeno mora vratiti ili platiti, ovisno o situaciji te da se obavezno ispriča za svoje nedjelo. Ukoliko dijete nastavi po svome i konstatno krade tuđe stvari i ne vidi u tome ništa loše, zatražite pomoć stručnjaka.
</para>
<heading4>Neiskrenost</heading4>
<para>
Dijete lijepom ponašanju moramo učiti od najranije dobi. Neiskrenost je loša navika koju djeca ne bi trebala usvajati i u njoj sudjelovati. Stoga objasnite djetetu koliko je važno biti iskren te imati poštovanja prema drugima. Ukoliko svjedočite djetetovoj neiskrenosti, pa makar ona bila i banalna, nemojte mu preko toga prijeći. Smislite adekvatnu "kaznu" kako bi dijete na vrijeme shvatilo da je iskrenost vrlina koja je uvijek na cijeni.
</para>
<heading4>
 Loše navike
</heading4>
<para>
Ne možete očekivati od djeteta da pospremi iza sebe ako vi to isto ne radite. Ružne navike lako se stječu i s njima treba biti jako oprezan. Ako vidite da dijete nije uopće zainteresirano za npr. slaganje vlastitog kreveta podsjetite ga da se to od njega očekuje i da je to sasvim normalno. Pritom, ne budite prekritični i prezahtjevni.
</para>
<heading4>
 Grintavost
</heading4>
<para>
Nije čudno da su djeca s vremena na vrijeme grintava, međutim kad prijeđu granicu treba znati reagirati. Kako cviljenje i grintavost ne bi prerasli u iritantnu naviku, djetetu jasno objasnite da to nećete tolerirati. Ako budete udovoljavali nerazumnim željama djeteta samo kako bi se ono što prije smirilo, možete očekivati još grintanja. "Samo ovaj put" kod najmlađih najčešće ne pali. Objasnite djetetu kako uopće ne razumijete što želi kada se tako "čudno" ponaša i pokušajte saznati što mu stvarno u tom trenutku treba.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/20-lekcija-lijepog-ponasanja-koje-djeca-trebaju-usvojiti-do-devete-godine/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Ovih pet stvari kod djeteta nikada nemojte ignorirati Rivalstvo među braćom
Zdravo je da se djeca međusobno ponekad porječkaju, ali sve ima svoju granicu. Ukoliko vrlo često dolazi do sukoba u vašoj obitelji, vrijeme je da pronađete srž problema 
   Rivalstvo među braćom


Zdravo je da se djeca međusobno ponekad porječkaju, ali sve ima svoju granicu. Za početak, objasnite im da ni pod koju cijenu nećete tolerirati bilokakvu vrstu fizičkog obračuna među njima. Dajte im do znanja da je udaranje, šamaranje, griženje strogo zabranjeno. Pomognite djeci shvatiti da moraju funkcionirati kao jedan tim. Pojasnite im važnost međusobnog uvažavanja i poštovanja. Nemojte raditi razliku među djecom i posvećujte im jednaku pažnju. Uspostavite ravnotežu u međusobnim odnosima.


   Krađa


Za početak ostanite hladne glave i ne paničarite. Ako se nađete u situaciji da vam je dijete nešto ukralo, najvažnije je da s njim mirno porazgovarate i saznate njegove motive. Možda će dijete u početku nijekati krađu, ali vi svejedno budite ustrajni i saznajte zašto je do toga došlo. Obavezno mu dajte do znanja da je krađa iznimno ružan čin i da se ona ne smije ponoviti. Recite djetetu da se ukradeno mora vratiti ili platiti, ovisno o situaciji te da se obavezno ispriča za svoje nedjelo. Ukoliko dijete nastavi po svome i konstatno krade tuđe stvari i ne vidi u tome ništa loše, zatražite pomoć stručnjaka.

Neiskrenost

Dijete lijepom ponašanju moramo učiti od najranije dobi. Neiskrenost je loša navika koju djeca ne bi trebala usvajati i u njoj sudjelovati. Stoga objasnite djetetu koliko je važno biti iskren te imati poštovanja prema drugima. Ukoliko svjedočite djetetovoj neiskrenosti, pa makar ona bila i banalna, nemojte mu preko toga prijeći. Smislite adekvatnu "kaznu" kako bi dijete na vrijeme shvatilo da je iskrenost vrlina koja je uvijek na cijeni.


   Loše navike


Ne možete očekivati od djeteta da pospremi iza sebe ako vi to isto ne radite. Ružne navike lako se stječu i s njima treba biti jako oprezan. Ako vidite da dijete nije uopće zainteresirano za npr. slaganje vlastitog kreveta podsjetite ga da se to od njega očekuje i da je to sasvim normalno. Pritom, ne budite prekritični i prezahtjevni.


   Grintavost


Nije čudno da su djeca s vremena na vrijeme grintava, međutim kad prijeđu granicu treba znati reagirati. Kako cviljenje i grintavost ne bi prerasli u iritantnu naviku, djetetu jasno objasnite da to nećete tolerirati. Ako budete udovoljavali nerazumnim željama djeteta samo kako bi se ono što prije smirilo, možete očekivati još grintanja. "Samo ovaj put" kod najmlađih najčešće ne pali. Objasnite djetetu kako uopće ne razumijete što želi kada se tako "čudno" ponaša i pokušajte saznati što mu stvarno u tom trenutku treba.

   
      
   
 Petra Majetić 

djevojcica_pixabay

Ovih pet stvari kod djeteta nikada nemojte ignorirati

<para>Zbog niza nedozvoljenih i nedovoljno istraženih kemikalija, netransparentnog navođenja sastava proizvoda na deklaracijama i naknadnih istraživanja koja su pokazala da nas kozmetička industrija nekim proizvodima godinama "truje", roditelji se s pravom pitaju jesu li takvi proizvodi za bebe i djecu uopće sigurni? Nedavno je u SAD i Kanadi zabilježeno na desetke slučajeva opeklina i alergijskih reakcija djece na kreme za sunčanje, pa smo se i mi odlučili pozabaviti pitanjem koliko su i jesu li štetne za dječju kožu. Roditelje želimo informirati na temelju trenutno važećih preporuka stručnjaka, saznanja i istraživanja.</para>
<para>Dermatolozi navode da je nanošenje krema protiv UV zraka nužno i obavezno, kod djece i odraslih, kako bi se zaštitili od opeklina i oštećenja DNA koje mogu nastati kao posljedica zračenja štetnim UV zrakama. Većina ih se slaže da su kreme za sunčanje vrlo sigurne za uporabu, a kod djece faktor zaštite ne bi smio biti manji od 30. No djeca se od štetnih zračenja mogu zaštititi i na druge, prirodnije načine pa se savjetuje: biti u hladu, piti jako puno vode, ne izlaziti na sunce između 11.00 i 17.00 sati (a u slučaju toplinskog vala s vrlo visokim faktorom zračenja, između 10.00 i 18.00 sati), prekriti kožu laganom odjećom, nositi šeširić i sunčane naočale.</para>
<para>Kad su djeca u pitanju to su uvijek bolje metode, no bit će situacija kada će im jednostavno trebati staviti zaštitu u vidu kremice za sunčanje. Bebe mlađe od 6 mjeseci ne bi uopće trebale biti na jakom ljetnom suncu i njih se ne smije mazati kremama za sunčanje. Starije bebe i djeca mažu se prema uputama na pakiranju, s time da na lice i šake treba stavljati manju količinu kreme.
</para>
<heading4>Alergijske reakcije kod djece</heading4>
<para>
Kreme za djecu ozbiljnijih i poznatijih proizvođača su pH neutralni, bez boja, konzervansa, parabena, parfema, sa mineralnim filterima, ali se svejedno kod osjetljivije djece mogu pojaviti alergijske reakcije u vidu kemijskih opeklina, vodenih mjehurića, crvenila.
</para>
<para>Zašto se to događa?</para>
<para>Postoje dva objašnjenja. Prvo je da kremice sadrže još neke kemijske spojeve koji nisu navedeni na deklaraciji, pa time i prešućeni od strane kozmetičke industrije, a drugo objašnjenje je da je dijete možda preosjetljivo na neki sastojak u kremi. Radi se o fotoalergijskoj reakciji tog sastojka i sunca, koja se manifestira kao osip ili opeklina. U težim slučajevima razviju se i vodeni mjehuri na djetetovoj koži.</para>
<para>Stoga liječnici savjetuju da se svaka nova krema testira na maloj površini dječje kože, kako bi se vidjelo javlja li se ikakva reakcija na suncu. Ako se premazani dio kože ne izloži suncu, roditelji neće znati je li kožna reakcija povezana s međudjelovanjem sastojka iz kreme i sunca. Liječnici znaju da postoje neki sastojci u kozmetici koji reagiraju s ultraljubičastim A zrakama, pa ako kremu koristite u kući, možda neće biti nikakvog problema, no čim izađete na sunce, može se pojaviti osip ili crvenilo kože.
</para>
<heading4>Na koje sastojke u kremama obratiti posebnu pozornost?</heading4>
<para>
Kako bi se umanjile šanse za alergijsku reakciju, liječnici savjetuju da kremice za sunčanje namijenjene djeci budu bez mirisa (parfema), boja i konzervansa. Konzervans koji je poznati okidač alergijskih reakcija je metilkloroizotiazolinon (na deklaracijama naveden kao methylchloroisothiazolinone). Europska komisija je još 2014. godine zabranila upotrebu mješavine metilkloroizotiazolinona i metilizotiazolinona (MCI/MI) u proizvodima koji se ne ispiru, poput krema za tijelo, kao jednu od mjera zaštite potrošača. No to ne znači da spoja metilkloroizotiazolinona uopće nema u proizvodima za tijelo.</para>
<para>Isto tako, neke kreme za sunčanje sadrže tokoferil acetat (na deklaracijama naveden kao tocopheryl acetate), kombinaciju vitamina E i octene kiseline koji može izazvati iritacije na koži.</para>
<para>Tu je i skupina konzervansa koji spadaju u parabene, a Europska komisija im je također ograničila uporabu u kozmetičkim proizvodima, a koje je najbolje izbjegavati u svim proizvodima namijenjenim djeci.</para>
<para>Prirodni sastojci poput aloe vere ili kamilice mogu također izazvati probleme jer mogu djelovati kao tzv. foto senzitizatori, odnosno povećavati prijemčljivost kože za sunčevo zračenje.
</para>
<heading4>Zaključak je ipak na strani krema za sunčanje</heading4>
<para>
Liječnici se još uvijek slažu da je šteta korištenja krema za sunčanje za dječje zdravlje puno manja od štete koju bi prouzročilo nekorištenje zaštite od štetnih sunčevih zraka. Opekline od sunca na nježnoj dječjoj koži ne znače samo neprospavane noći, plač, bol, peckanje, odlazak liječniku, njegovanje i mazanje dok se koža ne oporavi, već i dugotrajno oštećenje slojeva kože koja se ne mogu zaliječiti.</para>
<para>Izlaganje djeteta ultraljubičastim zrakama danas, stavlja ga pod rizik razvoja raka kože, melanoma u kasnijoj dobi.</para>
<para>Zato roditelji ne bi trebali izbjegavati zaštitu na koži, ali bi trebali biti itekako oprezni kod kupovine krema i dobro proučiti sastav i deklaraciju proizvoda. Ako treba, poslikajte deklaraciju mobitelom, otiđite kući, informirajte se o pojedinim sastojcima, pa se tek onda odlučite za kupnju. Posebno ako je vaše dijete osjetljivije na kozmetičke proizvode.</para>

"Kemija" u kremama za zaštitu od sunca i štetnost za dječju kožu Zbog niza nedozvoljenih i nedovoljno istraženih kemikalija, netransparentnog navođenja sastava proizvoda na deklaracijama i naknadnih istraživanja koja su pokazala da nas kozmetička industrija nekim proizvodima godinama "truje", roditelji se s pravom pitaju jesu li takvi proizvodi za bebe i djecu uopće sigurni Zbog niza nedozvoljenih i nedovoljno istraženih kemikalija, netransparentnog navođenja sastava proizvoda na deklaracijama i naknadnih istraživanja koja su pokazala da nas kozmetička industrija nekim proizvodima godinama "truje", roditelji se s pravom pitaju jesu li takvi proizvodi za bebe i djecu uopće sigurni? Nedavno je u SAD i Kanadi zabilježeno na desetke slučajeva opeklina i alergijskih reakcija djece na kreme za sunčanje, pa smo se i mi odlučili pozabaviti pitanjem koliko su i jesu li štetne za dječju kožu. Roditelje želimo informirati na temelju trenutno važećih preporuka stručnjaka, saznanja i istraživanja.
Dermatolozi navode da je nanošenje krema protiv UV zraka nužno i obavezno, kod djece i odraslih, kako bi se zaštitili od opeklina i oštećenja DNA koje mogu nastati kao posljedica zračenja štetnim UV zrakama. Većina ih se slaže da su kreme za sunčanje vrlo sigurne za uporabu, a kod djece faktor zaštite ne bi smio biti manji od 30. No djeca se od štetnih zračenja mogu zaštititi i na druge, prirodnije načine pa se savjetuje: biti u hladu, piti jako puno vode, ne izlaziti na sunce između 11.00 i 17.00 sati (a u slučaju toplinskog vala s vrlo visokim faktorom zračenja, između 10.00 i 18.00 sati), prekriti kožu laganom odjećom, nositi šeširić i sunčane naočale.
Kad su djeca u pitanju to su uvijek bolje metode, no bit će situacija kada će im jednostavno trebati staviti zaštitu u vidu kremice za sunčanje. Bebe mlađe od 6 mjeseci ne bi uopće trebale biti na jakom ljetnom suncu i njih se ne smije mazati kremama za sunčanje. Starije bebe i djeca mažu se prema uputama na pakiranju, s time da na lice i šake treba stavljati manju količinu kreme.

Alergijske reakcije kod djece

Kreme za djecu ozbiljnijih i poznatijih proizvođača su pH neutralni, bez boja, konzervansa, parabena, parfema, sa mineralnim filterima, ali se svejedno kod osjetljivije djece mogu pojaviti alergijske reakcije u vidu kemijskih opeklina, vodenih mjehurića, crvenila.

Zašto se to događa?
Postoje dva objašnjenja. Prvo je da kremice sadrže još neke kemijske spojeve koji nisu navedeni na deklaraciji, pa time i prešućeni od strane kozmetičke industrije, a drugo objašnjenje je da je dijete možda preosjetljivo na neki sastojak u kremi. Radi se o fotoalergijskoj reakciji tog sastojka i sunca, koja se manifestira kao osip ili opeklina. U težim slučajevima razviju se i vodeni mjehuri na djetetovoj koži.
Stoga liječnici savjetuju da se svaka nova krema testira na maloj površini dječje kože, kako bi se vidjelo javlja li se ikakva reakcija na suncu. Ako se premazani dio kože ne izloži suncu, roditelji neće znati je li kožna reakcija povezana s međudjelovanjem sastojka iz kreme i sunca. Liječnici znaju da postoje neki sastojci u kozmetici koji reagiraju s ultraljubičastim A zrakama, pa ako kremu koristite u kući, možda neće biti nikakvog problema, no čim izađete na sunce, može se pojaviti osip ili crvenilo kože.

Na koje sastojke u kremama obratiti posebnu pozornost?

Kako bi se umanjile šanse za alergijsku reakciju, liječnici savjetuju da kremice za sunčanje namijenjene djeci budu bez mirisa (parfema), boja i konzervansa. Konzervans koji je poznati okidač alergijskih reakcija je metilkloroizotiazolinon (na deklaracijama naveden kao methylchloroisothiazolinone). Europska komisija je još 2014. godine zabranila upotrebu mješavine metilkloroizotiazolinona i metilizotiazolinona (MCI/MI) u proizvodima koji se ne ispiru, poput krema za tijelo, kao jednu od mjera zaštite potrošača. No to ne znači da spoja metilkloroizotiazolinona uopće nema u proizvodima za tijelo.
Isto tako, neke kreme za sunčanje sadrže tokoferil acetat (na deklaracijama naveden kao tocopheryl acetate), kombinaciju vitamina E i octene kiseline koji može izazvati iritacije na koži.
Tu je i skupina konzervansa koji spadaju u parabene, a Europska komisija im je također ograničila uporabu u kozmetičkim proizvodima, a koje je najbolje izbjegavati u svim proizvodima namijenjenim djeci.
Prirodni sastojci poput aloe vere ili kamilice mogu također izazvati probleme jer mogu djelovati kao tzv. foto senzitizatori, odnosno povećavati prijemčljivost kože za sunčevo zračenje.

Zaključak je ipak na strani krema za sunčanje

Liječnici se još uvijek slažu da je šteta korištenja krema za sunčanje za dječje zdravlje puno manja od štete koju bi prouzročilo nekorištenje zaštite od štetnih sunčevih zraka. Opekline od sunca na nježnoj dječjoj koži ne znače samo neprospavane noći, plač, bol, peckanje, odlazak liječniku, njegovanje i mazanje dok se koža ne oporavi, već i dugotrajno oštećenje slojeva kože koja se ne mogu zaliječiti.
Izlaganje djeteta ultraljubičastim zrakama danas, stavlja ga pod rizik razvoja raka kože, melanoma u kasnijoj dobi.
Zato roditelji ne bi trebali izbjegavati zaštitu na koži, ali bi trebali biti itekako oprezni kod kupovine krema i dobro proučiti sastav i deklaraciju proizvoda. Ako treba, poslikajte deklaraciju mobitelom, otiđite kući, informirajte se o pojedinim sastojcima, pa se tek onda odlučite za kupnju. Posebno ako je vaše dijete osjetljivije na kozmetičke proizvode. Jelena Kovačić 

Little boy in sunglasses applying sunscreen

"Kemija" u kremama za zaštitu od sunca i štetnost za dječju kožu

<para>I upravo nam ona u ljetnim mjesecima stvara nervozu jer najmanje što želimo vidjeti je na glavi, nogicama ili rukama naših bebica. Osim što su naporne svojim zujanjem, upornim oblijetanjem oko klinaca one su odbojne jer su prenosnici i nekih zaraznih bolesti. Već neko vrijeme, na forumima i društvenim mrežama puno roditelja traži savjete kako se riješiti dosadnih muha, bez korištenja agresivnih sredstava koje ne žele koristiti u blizini svoje bebe. Mi smo pronašli neke dobre trikove zbog kojih će muhe bebino društvo zaobilaziti u velikom luku.
</para>
<heading4>
 Trik s kovanicom
</heading4>
<para>
Zapeo nam je za oko jedan zanimljiv trik koji uistinu pali, a sve što vam za njega treba je najlonska vrećica, malo vode, konopac i nekoliko kovanica. Vrećicu napunite vodom do pola, ubacite u nju kovanice i zavežite sve skupa ispred ulaznih ili balkonskih vrata ili prozora. Svjetlost koja će se reflektirati kroz vodu odbit će muhe, a kovanice će se muhama činiti kao “živa” prijetnja.</para>
<hmn:youtube xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="https://www.youtube.com/watch?v=dLEWz25PvFA"/>
<para>
 Začinsko bilje
</para>
<para>Korištenje agresivnih sredstava protiv insekticida možete izbjeći i začinskim biljem. Predlažemo da uzmete nekoliko grančica ružmarina te nekoliko suhih listova lovora razmrvite i stavite u zdjelice. Stavite ih u kuhinju pored kante za smeće, u dnevni boravak tj. bilo gdje se sakupljaju muhe. Ružmarin i lovor imaju intenzivan miris koji bebici neće smetati, a i osvježit će prostor. U teglice koje će staviti oko kuće, na prozor ili balkon možete zasaditi i nekoliko biljaka lavande ili bosiljka. Imaju ugodan miris, lijep su ukras i što je najvažnije uspješno tjeraju dosadne letače.
</para>
<heading4>
 Muškatni oraščić
</heading4>
<para>
Predlažemo da isprobate i trik s muškatnim oraščićima koji se pokazao odličnim u rastjerivanju muha. Otprilike 20 do 30 komada muškatnih oraščića zabodite u jabuku te tako dekoriranu stavite je na sredinu stola. Miris oraščića muhe nikako ne podnose. Efikasnim su se pokazala i eterična ulja mente koja između ostalog prostoru u kojem boravite sa svojom obitelji daju svježinu te ugodan miris. Ako vam je dosta lopatica za muhe, skupih sredstava protiv insekticida predlažemo da isprobate neke od ovih trikova.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/lijekovi-iz-kucne-radinosti-pomocu-prirodnih-metoda-tretirati-ubode-insekata-kod-djece/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Vaše bebe oblijetaju muhe? Evo kako ih se riješiti u trenu! U Hrvatskoj, vjerovali ili ne, postoji čak 600 vrsta muha, a najrasprostranjenija je domaća muha. I upravo nam ona u ljetnim mjesecima stvara nervozu jer najmanje što želimo vidjeti je na glavi, nogicama ili rukama naših bebica. Osim što su naporne svojim zujanjem, upornim oblijetanjem oko klinaca one su odbojne jer su prenosnici i nekih zaraznih bolesti. Već neko vrijeme, na forumima i društvenim mrežama puno roditelja traži savjete kako se riješiti dosadnih muha, bez korištenja agresivnih sredstava koje ne žele koristiti u blizini svoje bebe. Mi smo pronašli neke dobre trikove zbog kojih će muhe bebino društvo zaobilaziti u velikom luku.


   Trik s kovanicom


Zapeo nam je za oko jedan zanimljiv trik koji uistinu pali, a sve što vam za njega treba je najlonska vrećica, malo vode, konopac i nekoliko kovanica. Vrećicu napunite vodom do pola, ubacite u nju kovanice i zavežite sve skupa ispred ulaznih ili balkonskih vrata ili prozora. Svjetlost koja će se reflektirati kroz vodu odbit će muhe, a kovanice će se muhama činiti kao “živa” prijetnja.


   Začinsko bilje

Korištenje agresivnih sredstava protiv insekticida možete izbjeći i začinskim biljem. Predlažemo da uzmete nekoliko grančica ružmarina te nekoliko suhih listova lovora razmrvite i stavite u zdjelice. Stavite ih u kuhinju pored kante za smeće, u dnevni boravak tj. bilo gdje se sakupljaju muhe. Ružmarin i lovor imaju intenzivan miris koji bebici neće smetati, a i osvježit će prostor. U teglice koje će staviti oko kuće, na prozor ili balkon možete zasaditi i nekoliko biljaka lavande ili bosiljka. Imaju ugodan miris, lijep su ukras i što je najvažnije uspješno tjeraju dosadne letače.


   Muškatni oraščić


Predlažemo da isprobate i trik s muškatnim oraščićima koji se pokazao odličnim u rastjerivanju muha. Otprilike 20 do 30 komada muškatnih oraščića zabodite u jabuku te tako dekoriranu stavite je na sredinu stola. Miris oraščića muhe nikako ne podnose. Efikasnim su se pokazala i eterična ulja mente koja između ostalog prostoru u kojem boravite sa svojom obitelji daju svježinu te ugodan miris. Ako vam je dosta lopatica za muhe, skupih sredstava protiv insekticida predlažemo da isprobate neke od ovih trikova.

   
      
   
 Petra Majetić 

beba-pixabay

Vaše bebe oblijetaju muhe? Evo kako ih se riješiti u trenu!

<para>tjedan, vjerojatno će savjetovati induciranje poroda zbog opasnosti koje prenesena trudnoća nosi. Međutim, mnoge mame žele prirodni porod, pa pokušavaju s raznim metodama izazvati trudove i porod i na prirodni način potaknuti svoju bebu da napokon dođe na svijet.</para>
<para>Među tim metodama najčešće se spominju uzimanje ljute hrane, seks i vježbanje.
</para>
<heading4>Ljuta hrana</heading4>
<para>
Čak i ako jedete one ljute meksičke papričice, puno papra i ljutih feferona, to neće ni na koji način potaknuti trudove i prirodni porod. Eventualno će dobro očistiti vaša crijeva što nije na odmet kod prirodnog poroda. Stoga jedite ljuto ako vam odgovara u tim zadnjim tjednim trudnoće, ali ne očekujte da će ljuta papričica vašu bebicu natjerati da poželi izaći van iz trbuha.
</para>
<heading4>Vježbanje</heading4>
<para>
U ovoj fazi trudnoće pod vježbanje se misli na hodanje, jer sve drugo već predstavlja prilični napor budućoj mami koja nosi nekoliko kilograma trbuha na svojim nogama. Liječnici će svakako preporučiti hodanje u svakoj fazi trudnoće, pa ono ne može odmoći ni u fazi kad pokušavate potaknuti porod prirodnim putem. Međutim, nema istraživanja koja bi definitivno povezala hodanje s poticanjem trudova.
</para>
<heading4>Seks</heading4>
<para>
Ova metoda možda je najučinkovitija za poticanje poroda. Naime, spermiji sadrže prostaglandine, kemijski spoj koji se također nalazi i u lijekovima za induciranje poroda. Stoga postoji šansa da seks može pripomoći u poticanju poroda. Fantastična je i pomisao da trudnoću možemo završiti na jednaki način kao što smo ju započeli, pa nemamo razloga ne vjerovati da je to priroda još jednom tako savršeno posložila. Osim toga, tijekom seksa ženin mozak ispušta hormon sreće - oksitocin, koji sudjeluje u kontrakcijama maternice tijekom poroda. Jedini seks koji nije pred kraj trudnoće poželjan, je onaj nakon puknuća vodenjaka, zbog mogućih infekcija.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/studija-duzina-trudnoce-moze-varirati-i-do-37-dana-i-ne-traje-uvijek-40-tjedana/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<heading4>Stimulacija bradavica</heading4>
<para>
Stimuliranjem bradavica također se oslobađa oksitocin koji djeluje na kontrakcije maternice. Taj hormon ima važnu ulogu kasnije i kod dojenja, jer se oslobađa bebinim cicanjem i pomaže maternici da se vrati u prvobitno stanje nakon poroda. Nije na odmet isprobati, a žene kažu da je puno učinkovitije kada vam u ovoj metodi pomogne vaš partner ili suprug.
</para>
<heading4>Čaj od lišća crvene maline</heading4>
<para>
Ovaj prirodni lijek odavno je poznat kao učinkovito sredstvo olakšavanja i skraćivanja poroda. Nije poznato ima li ulogu u izazivanju kontrakcija i poroda, ali će učvrstiti vašu maternicu i pomoći joj da se počne vraćati u svoje prvobitno stanje. Preporučuje se piti maksimalno tri šalice čaja dnevno. Kod ove metode također nemamo znanstvenih istraživanja koja bi potvrdila da lišće maline potiče porod, ali neće naškoditi niti vama, niti bebi, pa vrijedi pokušati.</para>

Mit ili istina: Ljuta hrana, seks i vježbanje potaknut će porod kod prenesenih beba? Svaka trudnoća duža od 40 tjedana smatra se prenesenom. Liječnici u prvih sedam dana neće poduzimati ništa posebno, no ulaskom u 42. tjedan, vjerojatno će savjetovati induciranje poroda zbog opasnosti koje prenesena trudnoća nosi. Međutim, mnoge mame žele prirodni porod, pa pokušavaju s raznim metodama izazvati trudove i porod i na prirodni način potaknuti svoju bebu da napokon dođe na svijet.
Među tim metodama najčešće se spominju uzimanje ljute hrane, seks i vježbanje.

Ljuta hrana

Čak i ako jedete one ljute meksičke papričice, puno papra i ljutih feferona, to neće ni na koji način potaknuti trudove i prirodni porod. Eventualno će dobro očistiti vaša crijeva što nije na odmet kod prirodnog poroda. Stoga jedite ljuto ako vam odgovara u tim zadnjim tjednim trudnoće, ali ne očekujte da će ljuta papričica vašu bebicu natjerati da poželi izaći van iz trbuha.

Vježbanje

U ovoj fazi trudnoće pod vježbanje se misli na hodanje, jer sve drugo već predstavlja prilični napor budućoj mami koja nosi nekoliko kilograma trbuha na svojim nogama. Liječnici će svakako preporučiti hodanje u svakoj fazi trudnoće, pa ono ne može odmoći ni u fazi kad pokušavate potaknuti porod prirodnim putem. Međutim, nema istraživanja koja bi definitivno povezala hodanje s poticanjem trudova.

Seks

Ova metoda možda je najučinkovitija za poticanje poroda. Naime, spermiji sadrže prostaglandine, kemijski spoj koji se također nalazi i u lijekovima za induciranje poroda. Stoga postoji šansa da seks može pripomoći u poticanju poroda. Fantastična je i pomisao da trudnoću možemo završiti na jednaki način kao što smo ju započeli, pa nemamo razloga ne vjerovati da je to priroda još jednom tako savršeno posložila. Osim toga, tijekom seksa ženin mozak ispušta hormon sreće - oksitocin, koji sudjeluje u kontrakcijama maternice tijekom poroda. Jedini seks koji nije pred kraj trudnoće poželjan, je onaj nakon puknuća vodenjaka, zbog mogućih infekcija.

   
      
   

Stimulacija bradavica

Stimuliranjem bradavica također se oslobađa oksitocin koji djeluje na kontrakcije maternice. Taj hormon ima važnu ulogu kasnije i kod dojenja, jer se oslobađa bebinim cicanjem i pomaže maternici da se vrati u prvobitno stanje nakon poroda. Nije na odmet isprobati, a žene kažu da je puno učinkovitije kada vam u ovoj metodi pomogne vaš partner ili suprug.

Čaj od lišća crvene maline

Ovaj prirodni lijek odavno je poznat kao učinkovito sredstvo olakšavanja i skraćivanja poroda. Nije poznato ima li ulogu u izazivanju kontrakcija i poroda, ali će učvrstiti vašu maternicu i pomoći joj da se počne vraćati u svoje prvobitno stanje. Preporučuje se piti maksimalno tri šalice čaja dnevno. Kod ove metode također nemamo znanstvenih istraživanja koja bi potvrdila da lišće maline potiče porod, ali neće naškoditi niti vama, niti bebi, pa vrijedi pokušati. Jelena Kovačić 

trudnica u bolovima_fotolia

Mit ili istina: Ljuta hrana, seks i vježbanje potaknut će porod kod prenesenih beba?

<para>Naime, jedno istraživanje čiji su rezultati objavljeni u časopisu Pediatrics pokazalo je da djeca vole gutati i tablete od svojih kućnih ljubimaca. Tim stručnjaka koji je analizirao pozive roditelja upućene prema Regionalnom centru za trovanje u Ohiu od 1999. do 2014. godine došao je do alarmantnih zaključaka. Čak 88 posto poziva bilo je upućeno centru zbog trovanja životinjskim lijekovima.</para>
<para>Glavni akteri priča uglavnom su bila djeca mlađa od pet godina koja su slučajno progutala životinjske medikamente. Istraživanje je pokazalo da je do svakog četvrtog trovanja došlo u trenutku dok se lijek davao kućnom ljubimcu, a u 93 posto slučajeva djeca su progutala ili popila pseći lijek.</para>
<para>Najčešće su to bile situacije kad je ljubimac ispljunuo lijek, a dijete ga je naivno progutalo ili kada se lijek umiješao u komad sira ili mesa i dijete ga je potom progutalo. Šest posto djece zbog progutanog lijeka moralo je posjetiti liječnika, a najčešće se radilo o lijekovima za parazite ili konvulzije te o analgeticima.</para>
<para>Čak i u slučaju da su vaša djeca vrlo poslušna i razumna, nikad im ne ostavljajte lijekove na dohvat ruke. Djeca su preznatiželjna a šarene tablete koje sliče na bombone sigurno će privući njihovu pozornost. Čuvajte lijekove u čvrsto zatvorenim i po mogućnosti zaključanim ormarićima. Posljedice do kojih može doći ako dijete proguta neki lijek doista mogu biti kobne.</para>

Budite na oprezu: Djeca sve češće gutaju i lijekove za kućne ljubimce Kad su u pitanju djeca, čini se da opreza nikad dovoljno. Naime, jedno istraživanje čiji su rezultati objavljeni u časopisu Pediatrics pokazalo je da djeca vole gutati i tablete od svojih kućnih ljubimaca. Tim stručnjaka koji je analizirao pozive roditelja upućene prema Regionalnom centru za trovanje u Ohiu od 1999. do 2014. godine došao je do alarmantnih zaključaka. Čak 88 posto poziva bilo je upućeno centru zbog trovanja životinjskim lijekovima.
Glavni akteri priča uglavnom su bila djeca mlađa od pet godina koja su slučajno progutala životinjske medikamente. Istraživanje je pokazalo da je do svakog četvrtog trovanja došlo u trenutku dok se lijek davao kućnom ljubimcu, a u 93 posto slučajeva djeca su progutala ili popila pseći lijek.
Najčešće su to bile situacije kad je ljubimac ispljunuo lijek, a dijete ga je naivno progutalo ili kada se lijek umiješao u komad sira ili mesa i dijete ga je potom progutalo. Šest posto djece zbog progutanog lijeka moralo je posjetiti liječnika, a najčešće se radilo o lijekovima za parazite ili konvulzije te o analgeticima.
Čak i u slučaju da su vaša djeca vrlo poslušna i razumna, nikad im ne ostavljajte lijekove na dohvat ruke. Djeca su preznatiželjna a šarene tablete koje sliče na bombone sigurno će privući njihovu pozornost. Čuvajte lijekove u čvrsto zatvorenim i po mogućnosti zaključanim ormarićima. Posljedice do kojih može doći ako dijete proguta neki lijek doista mogu biti kobne. Petra Majetić 

tablete_djeca_pixabay

Budite na oprezu: Djeca sve češće gutaju i lijekove za kućne ljubimce

<para>Hunt, autorica knjige "Answering Children’s Questions About Death" čija se vlastita obitelj suočila s gubitkom vrlo bliske osobe. Neposredno prije sinovog trećeg rođendana suprug Abigail L. Hunt iznenada je preminuo. Tijekom godina koje su uslijedile bila je primorana odgovoriti na bezbroj pitanja o smrti oca koje je postavljao njezin sin. "Boli li smrt? Kada ću ja umrijeti? Zašto se ljudi pokapaju? Ima li mobitela u nebu?", bila su samo neka od njih.</para>
<para>Sva pitanja i odgovore godinama je zapisivala te ih je u jednom trenutku odlučila pretočiti u knjigu koja je ubrzo ugledala svjetlo dana. Kad je u pitanju razgovor djeteta i roditelja o smrti, autorica smatra da nema potrebe za širokim odgovorima. Napominje da je izuzetno bitno odgovoriti na svako pitanje (koliko god teško bilo) i pričekati svako sljedeće ako ga ima. Ponekad će dijete prihvatiti odgovor, a ponekad će postavljati još pitanja.</para>
<para>Evo nekih od najčešćih pitanja koja djeca postavljaju kad izgube blisku osobu i prijedlozi kako na njih što bezbolnije odgovoriti. Valja napomenuti da odgovori koje smo izdvojili polaze od pretpostavke da dijete razumije kako je Nebo sretno mjesto. To daje slobodu da roditelj uklopi svoja vjerovanja u odgovore koji su dani u knjizi. Isto tako, ovi odgovori ne bi trebali zauzimati mjesto kvalificiranog zdravstvenog stručnjaka već predlažemo da se njima služite kao svojevrsnim vodičem.
</para>
<heading4>
 Boli li smrt? 
</heading4>
<para>
Ne. Smrt obično nije bolna. Osobito kada umre netko tko je star, to je gotovo uvijek tiho i mirno. Filmovi ponekad prikazuju smrt kao bolnu, ali čak i kada je netko stradao u nekoj nesreći, često ne osjeti bol jer smrt dođe jako brzo. Ako je netko bolestan ili je dugo vremena patio, lijekovi pomažu u ublažavanju boli. Liječnici kažu da smrt obično nije bolna. Kada nastupi smrt, tijelo napokon miruje i ne osjeća bol.
</para>
<heading4>
 Kamo odlaze ljudi kada umru?
</heading4>
<para>
Većina ljudi vjeruje da kada netko umre, njihov duh ili duša odlazi u Nebo. Duša je dio osobe koji omogućuje da se osjećamo voljenima te čuva naša posebna sjećanja i osjećaje sreće i veselja. Duša nije poput našeg srca ili mozga, to je poseban dio koji se nikad ne razboli i nikad ne nestane. Mi ne možemo vidjeti nečiju dušu, ali vjerujemo da je ona stvarna...
</para>
<heading4>
 Kada ću ja umrijeti? 
</heading4>
<para>
Vjerojatno ćeš živjeti jako dugo. Nitko ne zna koliko će dugo živjeti, ali znamo da nitko ne živi zauvijek. Kada bismo živjeli vječno, svijet bi bio prilično prometno mjesto. Znamo da ljudi danas žive mnogo duže nego što su živjeli prije. Živimo duži, zdraviji život zbog napretka u medicini i razumijevanja vlastitog zdravlja. Kako starimo, znamo da ćemo jednom umrijeti, ali to ne znači da bismo se oko toga trebali brinuti.
</para>
<heading4>
 Hoće li se umrla osoba mene sjećati? 
</heading4>
<para>
Da, sjećat ćete se. Kada osoba umre, vjerujemo da poseban dio te osobe (njezina duša) odlazi u Nebo. Duša je dio osobe koji čuva posebna sjećanja te osjećaje sreće i veselja. Ona nije poput srca ili mozga. To je poseban dio svakoga od nas koji se nikad ne razboli i nikad ne nestane. Može ti nedostajati osoba koja je umrla, ali može nas utješiti ako vjerujemo da će nas se ta osoba zauvijek sjećati. Što više znamo o smrti, to bolje razumijemo da je smrt prirodan dio života. Čak i kad to znamo, još uvijek smo jako uznemireni kada netko koga volimo umre. Možemo biti tužni, zbunjeni, usamljeni ili uplašeni jer nam ta osoba nedostaje. Pomaže nam ako vjerujemo daje njezina duša otišla u Nebo i jednog dana, daleko u budućnosti, dio nas može biti s dušom te osobe u Nebu.
</para>
<heading4>
 Ima li mobitela u Nebu? 
</heading4>
<para>
To je trik pitanje. Neka djeca jednostavno žele znati ima li moderne tehnologije u Nebu, dok drugi žele kontaktirati s osobom koja je umrla. Nebo zasigurno može imati najnoviju tehnologiju, ali nažalost, nema mobilne mreže, e-maila ili sms poruka od Zemlje prema Nebu. Neka djeca pronalaze utjehu u razgovoru s umrlom osobom prije spavanja dok leže u krevetu. Druga djeca više vole sačuvati svoje misli i razgovarati s umrlom osobom na groblju. Općenito, kada djeca razmišljaju o umrloj osobi, osobe koje se brinu o njima to već znaju.
</para>
<heading4>
 Zašto se ljudi pokapaju kada umru? 
</heading4>
<para>
Groblje je mjesto gdje se tijelo umrle osobe pokopa uz neku ceremoniju i uz puno poštovanja. Groblje je mirno mjesto gdje možemo doći i razmišljati o osobi koja je umrla. Drugi ljudi koji dolaze na groblje također su tužni i obično poštuju tvoju privatnost dok si u posjetu groblju. Neki ljudi donose cvijeće ili druge predmete na groblje kako bi na poseban način obilježili tu prigodu. Neki smatraju kako je to način prisjećanja svojih najmilijih na neke posebne datume (rođendane, godišnjice braka i sl.) Nažalost, filmovi su iskrivili našu percepciju groblja. Radi se o divnim mjestima za sjećanje i razmišljanje u tišini.
</para>
<heading4>
 Što je nadgrobna ploča/nadgrobni spomenik? 
</heading4>
<para>
Nadgrobna ploča ili nadgrobni spomenik jest trajan znak gdje je pokopano tijelo umrle osobe. Također, to je i trajan podsjetnik na umrlu osobu. Obično je načinjen od kamena tako da može trajati jako dugo. Groblje je mirno mjesto gdje bližnji mogu doći kako bi razmišljali o osobi koja je umrla. Svaki put kada posjetite groblje taj će vam kamen pomoći da nađete grob umrle osobe. Postoje različite nadgrobne ploče i oznake i obično se mogu naći na većini groblja. Nakon posjeta groblju djeca mogu imati puno pitanja: zašto postoji ograda oko groblja, zašto ima tako puno grobova, dolazi li još netko na groblje, tko postavlja ploče na grobove, tko iskopa grob i sl. Imajte u pripremi jednostavne odgovore kako bi posjet groblju bio nešto lakši. Grobari se brinu o groblju i ograda im pokazuje gdje su granice groblja (slično kao ograda u dvorištu). Oni se vjerojatno brinu i o grobovima kako se obitelj ne bi trebala brinuti o tome.
</para>
<heading4>
 Kako je osoba umrla?
</heading4>
<para>
Očito je da će odgovor na ovo pitanje biti specifičan i ovisiti o stvarnim okolnostima. Budite što iskreniji, odgovarajte samo na pitanja koja su vam postavljena i čekajte daljnja pitanja. Ovo su neki od mogućih odgovora: „Ona je bila jako stara i njezino je tijelo prestalo raditi.“ „Doživio je nesreću i umro je.“ „Bila je jako bolesna i njezino tijelo više nije moglo ozdraviti.“ „Umro je iznenada prošle noći.“ „Živjela je jako dug život i sada je spokojna.“ Djeca će često doslovno shvatiti vaše odgovore. Ako je uzrok smrti vrlo tragičan, njihovu znatiželju može zadovoljiti ako im kažete da je smrt bila iznenadna. Ako je smrt nastupila u bolnici, važno je da vaši odgovori kod djeteta ne dovedu do razvoja straha od bolnica. Ako imate vremena pripremiti odgovor, razmislite kako će on zvučati u djetetovim ušima. Možete potražiti pomoć školskog psihologa ili pedagoga, zdravstvenog osoblja ili stručnjaka za mentalno zdravlje, prijatelja i obitelji.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-s-djetetom-razgovarati-o-smrti-bliske-osobe/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Djeca i gubitak bliske osobe: Odgovori na najčešća pitanja o smrti Najbolji način za odgovaranje na dječja pitanja jest dopustiti im da pitaju što god ih zanima. To najbolje zna Abigail L. Hunt, autorica knjige "Answering Children’s Questions About Death" čija se vlastita obitelj suočila s gubitkom vrlo bliske osobe. Neposredno prije sinovog trećeg rođendana suprug Abigail L. Hunt iznenada je preminuo. Tijekom godina koje su uslijedile bila je primorana odgovoriti na bezbroj pitanja o smrti oca koje je postavljao njezin sin. "Boli li smrt? Kada ću ja umrijeti? Zašto se ljudi pokapaju? Ima li mobitela u nebu?", bila su samo neka od njih.
Sva pitanja i odgovore godinama je zapisivala te ih je u jednom trenutku odlučila pretočiti u knjigu koja je ubrzo ugledala svjetlo dana. Kad je u pitanju razgovor djeteta i roditelja o smrti, autorica smatra da nema potrebe za širokim odgovorima. Napominje da je izuzetno bitno odgovoriti na svako pitanje (koliko god teško bilo) i pričekati svako sljedeće ako ga ima. Ponekad će dijete prihvatiti odgovor, a ponekad će postavljati još pitanja.
Evo nekih od najčešćih pitanja koja djeca postavljaju kad izgube blisku osobu i prijedlozi kako na njih što bezbolnije odgovoriti. Valja napomenuti da odgovori koje smo izdvojili polaze od pretpostavke da dijete razumije kako je Nebo sretno mjesto. To daje slobodu da roditelj uklopi svoja vjerovanja u odgovore koji su dani u knjizi. Isto tako, ovi odgovori ne bi trebali zauzimati mjesto kvalificiranog zdravstvenog stručnjaka već predlažemo da se njima služite kao svojevrsnim vodičem.


   Boli li smrt? 


Ne. Smrt obično nije bolna. Osobito kada umre netko tko je star, to je gotovo uvijek tiho i mirno. Filmovi ponekad prikazuju smrt kao bolnu, ali čak i kada je netko stradao u nekoj nesreći, često ne osjeti bol jer smrt dođe jako brzo. Ako je netko bolestan ili je dugo vremena patio, lijekovi pomažu u ublažavanju boli. Liječnici kažu da smrt obično nije bolna. Kada nastupi smrt, tijelo napokon miruje i ne osjeća bol.


   Kamo odlaze ljudi kada umru?


Većina ljudi vjeruje da kada netko umre, njihov duh ili duša odlazi u Nebo. Duša je dio osobe koji omogućuje da se osjećamo voljenima te čuva naša posebna sjećanja i osjećaje sreće i veselja. Duša nije poput našeg srca ili mozga, to je poseban dio koji se nikad ne razboli i nikad ne nestane. Mi ne možemo vidjeti nečiju dušu, ali vjerujemo da je ona stvarna...


   Kada ću ja umrijeti? 


Vjerojatno ćeš živjeti jako dugo. Nitko ne zna koliko će dugo živjeti, ali znamo da nitko ne živi zauvijek. Kada bismo živjeli vječno, svijet bi bio prilično prometno mjesto. Znamo da ljudi danas žive mnogo duže nego što su živjeli prije. Živimo duži, zdraviji život zbog napretka u medicini i razumijevanja vlastitog zdravlja. Kako starimo, znamo da ćemo jednom umrijeti, ali to ne znači da bismo se oko toga trebali brinuti.


   Hoće li se umrla osoba mene sjećati? 


Da, sjećat ćete se. Kada osoba umre, vjerujemo da poseban dio te osobe (njezina duša) odlazi u Nebo. Duša je dio osobe koji čuva posebna sjećanja te osjećaje sreće i veselja. Ona nije poput srca ili mozga. To je poseban dio svakoga od nas koji se nikad ne razboli i nikad ne nestane. Može ti nedostajati osoba koja je umrla, ali može nas utješiti ako vjerujemo da će nas se ta osoba zauvijek sjećati. Što više znamo o smrti, to bolje razumijemo da je smrt prirodan dio života. Čak i kad to znamo, još uvijek smo jako uznemireni kada netko koga volimo umre. Možemo biti tužni, zbunjeni, usamljeni ili uplašeni jer nam ta osoba nedostaje. Pomaže nam ako vjerujemo daje njezina duša otišla u Nebo i jednog dana, daleko u budućnosti, dio nas može biti s dušom te osobe u Nebu.


   Ima li mobitela u Nebu? 


To je trik pitanje. Neka djeca jednostavno žele znati ima li moderne tehnologije u Nebu, dok drugi žele kontaktirati s osobom koja je umrla. Nebo zasigurno može imati najnoviju tehnologiju, ali nažalost, nema mobilne mreže, e-maila ili sms poruka od Zemlje prema Nebu. Neka djeca pronalaze utjehu u razgovoru s umrlom osobom prije spavanja dok leže u krevetu. Druga djeca više vole sačuvati svoje misli i razgovarati s umrlom osobom na groblju. Općenito, kada djeca razmišljaju o umrloj osobi, osobe koje se brinu o njima to već znaju.


   Zašto se ljudi pokapaju kada umru? 


Groblje je mjesto gdje se tijelo umrle osobe pokopa uz neku ceremoniju i uz puno poštovanja. Groblje je mirno mjesto gdje možemo doći i razmišljati o osobi koja je umrla. Drugi ljudi koji dolaze na groblje također su tužni i obično poštuju tvoju privatnost dok si u posjetu groblju. Neki ljudi donose cvijeće ili druge predmete na groblje kako bi na poseban način obilježili tu prigodu. Neki smatraju kako je to način prisjećanja svojih najmilijih na neke posebne datume (rođendane, godišnjice braka i sl.) Nažalost, filmovi su iskrivili našu percepciju groblja. Radi se o divnim mjestima za sjećanje i razmišljanje u tišini.


   Što je nadgrobna ploča/nadgrobni spomenik? 


Nadgrobna ploča ili nadgrobni spomenik jest trajan znak gdje je pokopano tijelo umrle osobe. Također, to je i trajan podsjetnik na umrlu osobu. Obično je načinjen od kamena tako da može trajati jako dugo. Groblje je mirno mjesto gdje bližnji mogu doći kako bi razmišljali o osobi koja je umrla. Svaki put kada posjetite groblje taj će vam kamen pomoći da nađete grob umrle osobe. Postoje različite nadgrobne ploče i oznake i obično se mogu naći na većini groblja. Nakon posjeta groblju djeca mogu imati puno pitanja: zašto postoji ograda oko groblja, zašto ima tako puno grobova, dolazi li još netko na groblje, tko postavlja ploče na grobove, tko iskopa grob i sl. Imajte u pripremi jednostavne odgovore kako bi posjet groblju bio nešto lakši. Grobari se brinu o groblju i ograda im pokazuje gdje su granice groblja (slično kao ograda u dvorištu). Oni se vjerojatno brinu i o grobovima kako se obitelj ne bi trebala brinuti o tome.


   Kako je osoba umrla?


Očito je da će odgovor na ovo pitanje biti specifičan i ovisiti o stvarnim okolnostima. Budite što iskreniji, odgovarajte samo na pitanja koja su vam postavljena i čekajte daljnja pitanja. Ovo su neki od mogućih odgovora: „Ona je bila jako stara i njezino je tijelo prestalo raditi.“ „Doživio je nesreću i umro je.“ „Bila je jako bolesna i njezino tijelo više nije moglo ozdraviti.“ „Umro je iznenada prošle noći.“ „Živjela je jako dug život i sada je spokojna.“ Djeca će često doslovno shvatiti vaše odgovore. Ako je uzrok smrti vrlo tragičan, njihovu znatiželju može zadovoljiti ako im kažete da je smrt bila iznenadna. Ako je smrt nastupila u bolnici, važno je da vaši odgovori kod djeteta ne dovedu do razvoja straha od bolnica. Ako imate vremena pripremiti odgovor, razmislite kako će on zvučati u djetetovim ušima. Možete potražiti pomoć školskog psihologa ili pedagoga, zdravstvenog osoblja ili stručnjaka za mentalno zdravlje, prijatelja i obitelji.

   
      
   
 Petra Majetić 

tužno dijete_pixabay

Djeca i gubitak bliske osobe: Odgovori na najčešća pitanja o smrti

<para>Spada u kategoriju najčešćih dječjih kožnih bolesti i često je udružen s drugim atopijskim bolestima kao što su alergijska astma, alergija na hranu ili alergijski rinitis. Neki podaci govore da oko 15 do 20 posto djece predškolske i školske dobi muku muči s atopijskim dermatitisom.</para>
<para>Prvi put se obično javlja između trećeg i šestog mjeseca života. U 6o posto oboljele djece simptomi se pojavljuju do druge godine, a u 90 posto do pete godine života. Najčešće, atopijski dermatitis s godinama slabi, tako da do sedme godine 50 posto djece više nema simptome, tj. do puberteta njih 70 posto ozdravi.
</para>
<para>U dojenčadi i djece do druge godine života obično zahvaća obraze, vlasište, vrat, trup te vanjsku stranu ruku i nogu. U starije djece obično postoji sklonost lokalizaciji bolesti npr. zahvaćanju pregiba lakta, ručnog zgloba i sl. te kroničnom tijeku bolesti tj. ljuštenju i zadebljanju kože.</para>
<heading2>
 Što kaže priroda?
</heading2>
<para>
Liječenje atopijskog dermatitisa je simptomatsko i osnovni cilj je spriječiti nastanak suhe kože, ublažiti svrbež i kontrolirati osip te spriječiti komplikacije u vidu infekcija kože. Liječenje uključuje odgovarajuću njegu kože primjenom isključivo pH neutralnih sapuna te dobru hidratizaciju kože, jer je kod ove bolesti koža izrazito suha. Svakim danom sve je više onih koji se okreću prirodi koja nudi pripravke prikladne za rješavanje simptoma atopijskoga dermatitisa.
</para>
<heading4>
 Zob
</heading4>
<para>
Koloidna ili čista, sitno samljevena zob, u dermatološkoj i pedijatrijskoj primjeni već je stotinama godina. Na kožu djeluje umirujuće, pročišćavajuće, hidratizirajuće i zaštitno te sprečava gubitak vlage. Njezino djelovanje pripisuje se bogatom udjelu beta glukana i polisaharida. Posebno učinkovitom pokazala se kupka od zobi koju za svoje dijete možete napraviti i sami. U gazu stavite šaku-dvije po mogućnosti organskih zobenih pahuljica, zavežite je da ne ispada u vodu, te potopite u kupku i cijedite "mlijeko". Takva kupka djeluje protuupalno te značajno smanjuje svrbež i iritacije. Međutim, pri primjeni zobi kod djece valja biti oprezan. Neke studije pokazale su da su djeca s atopičkim dermatitisom sklona alergiji na zob, bilo u obliku hrane ili kozmetičkih proizvoda koji sadrže zob. Stoga se prije korištenja zobi kod djece konzultirajte obavezno s pedijatrom jer bi primjena zobenih kupki mogla pogoršati stanje.
</para>
<heading4>
 Shea maslac
</heading4>
<para>
Biljni maslac boje slonovače, koji se dobiva iz oraha američkog shea drveta. Ovo drvo visoko je dvadeset metara, a za zrenje prvog jestivog ploda potrebno je petnaest godina. Vrlo je poznato okluzivno i protuupalno sredstvo koje pomaže kod dječje suhe i upaljene kože. Koristi se izvana jer stvara film na koži koji sprječava gubitak vlage iz kože. Može se koristiti koliko god je koži potrebno jer nema štetnog djelovanja.
</para>
<heading4>
 Ulja i masti
</heading4>
<para>
Iznimno korisnima su se pokazale kreme i masti koje sadrže ekstrakt biljke gavez, s obzirom da je riječ o biljnoj zamjeni za kortikosteroide. Osim toga, vrlo dobre su i kreme na bazi nevena i noćurka, kao i ulje crnog kima, bademovo, maslinovo odnosno kantarionovo ulje. Preporučuju se i kreme s dodatkom uree ili esencijalnih masnih kiselina, kao i oralno uzimanje omega 3 (riba, ulja lana, oraha) i omega 6 masnih kiselina (noćurak, boražina).</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/uzimanje-antibiotika-u-prvoj-godini-zivota-uzrokuje-pojavu-atopijskog-dermatitisa-kod-beba/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Atopijski dermatitis - savjeti za liječenje na prirodan način Atopijski dermatitis je kronična upalna bolest kože karakterizirana crvenilom (ekcemom), suhom kožom i svrbežom te dugotrajnim tijekom bolesti s razdobljima poboljšanja i pogoršanja. Spada u kategoriju najčešćih dječjih kožnih bolesti i često je udružen s drugim atopijskim bolestima kao što su alergijska astma, alergija na hranu ili alergijski rinitis. Neki podaci govore da oko 15 do 20 posto djece predškolske i školske dobi muku muči s atopijskim dermatitisom.
Prvi put se obično javlja između trećeg i šestog mjeseca života. U 6o posto oboljele djece simptomi se pojavljuju do druge godine, a u 90 posto do pete godine života. Najčešće, atopijski dermatitis s godinama slabi, tako da do sedme godine 50 posto djece više nema simptome, tj. do puberteta njih 70 posto ozdravi.

U dojenčadi i djece do druge godine života obično zahvaća obraze, vlasište, vrat, trup te vanjsku stranu ruku i nogu. U starije djece obično postoji sklonost lokalizaciji bolesti npr. zahvaćanju pregiba lakta, ručnog zgloba i sl. te kroničnom tijeku bolesti tj. ljuštenju i zadebljanju kože.

   Što kaže priroda?


Liječenje atopijskog dermatitisa je simptomatsko i osnovni cilj je spriječiti nastanak suhe kože, ublažiti svrbež i kontrolirati osip te spriječiti komplikacije u vidu infekcija kože. Liječenje uključuje odgovarajuću njegu kože primjenom isključivo pH neutralnih sapuna te dobru hidratizaciju kože, jer je kod ove bolesti koža izrazito suha. Svakim danom sve je više onih koji se okreću prirodi koja nudi pripravke prikladne za rješavanje simptoma atopijskoga dermatitisa.


   Zob


Koloidna ili čista, sitno samljevena zob, u dermatološkoj i pedijatrijskoj primjeni već je stotinama godina. Na kožu djeluje umirujuće, pročišćavajuće, hidratizirajuće i zaštitno te sprečava gubitak vlage. Njezino djelovanje pripisuje se bogatom udjelu beta glukana i polisaharida. Posebno učinkovitom pokazala se kupka od zobi koju za svoje dijete možete napraviti i sami. U gazu stavite šaku-dvije po mogućnosti organskih zobenih pahuljica, zavežite je da ne ispada u vodu, te potopite u kupku i cijedite "mlijeko". Takva kupka djeluje protuupalno te značajno smanjuje svrbež i iritacije. Međutim, pri primjeni zobi kod djece valja biti oprezan. Neke studije pokazale su da su djeca s atopičkim dermatitisom sklona alergiji na zob, bilo u obliku hrane ili kozmetičkih proizvoda koji sadrže zob. Stoga se prije korištenja zobi kod djece konzultirajte obavezno s pedijatrom jer bi primjena zobenih kupki mogla pogoršati stanje.


   Shea maslac


Biljni maslac boje slonovače, koji se dobiva iz oraha američkog shea drveta. Ovo drvo visoko je dvadeset metara, a za zrenje prvog jestivog ploda potrebno je petnaest godina. Vrlo je poznato okluzivno i protuupalno sredstvo koje pomaže kod dječje suhe i upaljene kože. Koristi se izvana jer stvara film na koži koji sprječava gubitak vlage iz kože. Može se koristiti koliko god je koži potrebno jer nema štetnog djelovanja.


   Ulja i masti


Iznimno korisnima su se pokazale kreme i masti koje sadrže ekstrakt biljke gavez, s obzirom da je riječ o biljnoj zamjeni za kortikosteroide. Osim toga, vrlo dobre su i kreme na bazi nevena i noćurka, kao i ulje crnog kima, bademovo, maslinovo odnosno kantarionovo ulje. Preporučuju se i kreme s dodatkom uree ili esencijalnih masnih kiselina, kao i oralno uzimanje omega 3 (riba, ulja lana, oraha) i omega 6 masnih kiselina (noćurak, boražina).

   
      
   
 Petra Majetić 

allergic rash dermatitis skin texture of woman

Atopijski dermatitis - savjeti za liječenje na prirodan način

<para>Pogotovo kad počnu ljetni praznici i već tradicionalni odlasci na more. Ponekad se putovanje zbog gužvi na cesti, prometne nesreće ili neke treće sile na koju ne možete utjecati može odužiti i na cijeli dan. Važno je stoga dobro se pripremiti te osigurati dovoljnu količinu hrane i tekućine.</para>
<para>Najčešće na put nosimo klasične sendviče, nezdrave grickalice i puno puno kupovnih sokova. Može li se ovakav klasičan lunch paket izbjeći i možemo li na put krenuti s malo drukčijim putnim menijom? Sve se može kad se hoće jer na dohvat ruke nam je bezbroj recepata koji nude bolje i zdravije alternative hranjenja tijekom putovanja. Na vama je samo da ih prihvatite i isprobate neke od njih.
</para>
<heading2>
 Pileći sendvič
</heading2>
<para>
Za početak, izbjegavajte peciva od bijelog brašna te isprobajte integralna koja su puno zdravija. Ne stavljajte u sendvič klasične salame već npr. kratko preprženu piletinu ili puretinu. Obogatite ga i s ljetnim sezonskim povrćem, paprikom ili rajčicom.</para>
<para>
 Potrebni sastojci:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>integralno pecivo po želji</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 pileći ili pureći kratko preprženi odrezak</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>malo maslinovog ulja (po želji)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>malo jabučnog octa (po želji)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>malo crnog papra</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>dva komada mozzarelle</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>komad paprike</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 Priprema:
</para>
<para>Na polovicu peciva položite odrezak, mozzarellu i papriku, nakapajte s malo ulja i octa, malo popaprite i poklopite s drugom polovicom peciva.
</para>
<heading2>Šareni čips</heading2>
<para>
Umjesto kupovnih grickalica koje su bogate kalorijama i solju, pripremite primjerice šareni čips od povrća za koji vam je potrebno samo nekoliko sastojaka i malo uloženog vremena za njegovu pripremu.
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>1 batat</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 celer</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 mrkva</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 pastrnjak</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>2 žličice maslinovog ulja</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1/2 žličice soli</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 Priprema:
</para>
<para>Povrće operite te ogulite koru. Nasjeckajte povrće na tanke ploške. Prelijte maslinovim uljem i dodajte sol. Zatim posložite ploške na lim za pečenje. U prethodno zagrijanu pećnicu stavite lim za pečenje te pecite čips na 200ºC 30 minuta.
</para>
<heading2>
 Slatke okruglice
</heading2>
<para>
 Zasladite se okruglicama za koje ne morate brinuti hoće li se rastopiti. Glavni sastojci za pripremu ovog deserta su orašasti plodovi i sušeno voće koji u sebi kriju enorman broj nutrijenata važnih za djetetov fizički i mentalni razvoj.</para>
<para>
 Potrebni sastojci:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>100 g orašastih plodova (po izboru)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>4 žlice zobenih pahuljica</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>150 g sušenog voća (po izboru)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 banana</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>2 žlice meda</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 žlica rogača</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 žlica lanenih sjemenki</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 Priprema:
</para>
<para>Sve navedene sastojke stavite u mikser te miješajte dok svi sastojci ne budu usitnjeni. Složite 20 kuglica i položite ih na lim za pečenje. Pecite ih 15 minuta na 180ºC. Prije nego što krenete na put, ostavite ih preko noći u hladnjaku.
</para>
<heading2>
 Čaj od mente i limuna
</heading2>
<para>
Tijekom ljetnih mjeseci posebno je važno osigurati dovoljan unos tekućine. Voda je svakako najbolji način hidracije organizma stoga bez vode nikako nemojte krenuti na put. Osim vode, djeci kao alternativu za zaslađene sokove koje obožavaju piti možete ponuditi hladni čaj od mente i limuna.</para>
<para>
 Potrebni sastojci:
</para>
<itemizedlist>
 <listitem>
 <para>3 vrećice mente</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 litra vode</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>1 limun (nasjeckati ga na ploške)</para>
 </listitem>
 <listitem>
 <para>2 žličice meda</para>
 </listitem>
</itemizedlist>
<para>
 Priprema:
</para>
<para>U vruću vodu stavite vrećice mente i ostavite pet minuta da odstoje. Zatim zasladite medom. Ohladite čaj dva do tri sata u hladnjaku te dodajte ploške limuna.</para>

Putovanje s djecom: Ideje za pripremu zdravih sendviča, slatkiša i grickalica Neovisno koje prijevozno sredstvo koristili, uvijek postoji mogućnost da se putovanje s klincima do željenog odredišta oduži. Pogotovo kad počnu ljetni praznici i već tradicionalni odlasci na more. Ponekad se putovanje zbog gužvi na cesti, prometne nesreće ili neke treće sile na koju ne možete utjecati može odužiti i na cijeli dan. Važno je stoga dobro se pripremiti te osigurati dovoljnu količinu hrane i tekućine.
Najčešće na put nosimo klasične sendviče, nezdrave grickalice i puno puno kupovnih sokova. Može li se ovakav klasičan lunch paket izbjeći i možemo li na put krenuti s malo drukčijim putnim menijom? Sve se može kad se hoće jer na dohvat ruke nam je bezbroj recepata koji nude bolje i zdravije alternative hranjenja tijekom putovanja. Na vama je samo da ih prihvatite i isprobate neke od njih.


   Pileći sendvič


Za početak, izbjegavajte peciva od bijelog brašna te isprobajte integralna koja su puno zdravija. Ne stavljajte u sendvič klasične salame već npr. kratko preprženu piletinu ili puretinu. Obogatite ga i s ljetnim sezonskim povrćem, paprikom ili rajčicom.

   Potrebni sastojci:


   
      integralno pecivo po želji
   
   
      1 pileći ili pureći kratko preprženi odrezak
   
   
      malo maslinovog ulja (po želji)
   
   
      malo jabučnog octa (po želji)
   
   
      malo crnog papra
   
   
      dva komada mozzarelle
   
   
      komad paprike
   


   Priprema:

Na polovicu peciva položite odrezak, mozzarellu i papriku, nakapajte s malo ulja i octa, malo popaprite i poklopite s drugom polovicom peciva.

Šareni čips

Umjesto kupovnih grickalica koje su bogate kalorijama i solju, pripremite primjerice šareni čips od povrća za koji vam je potrebno samo nekoliko sastojaka i malo uloženog vremena za njegovu pripremu.


   
      1 batat
   
   
      1 celer
   
   
      1 mrkva
   
   
      1 pastrnjak
   
   
      2 žličice maslinovog ulja
   
   
      1/2 žličice soli
   


   Priprema:

Povrće operite te ogulite koru. Nasjeckajte povrće na tanke ploške. Prelijte maslinovim uljem i dodajte sol. Zatim posložite ploške na lim za pečenje. U prethodno zagrijanu pećnicu stavite lim za pečenje te pecite čips na 200ºC 30 minuta.


   Slatke okruglice


   Zasladite se okruglicama za koje ne morate brinuti hoće li se rastopiti. Glavni sastojci za pripremu ovog deserta su orašasti plodovi i sušeno voće koji u sebi kriju enorman broj nutrijenata važnih za djetetov fizički i mentalni razvoj.

   Potrebni sastojci:


   
      100 g orašastih plodova (po izboru)
   
   
      4 žlice zobenih pahuljica
   
   
      150 g sušenog voća (po izboru)
   
   
      1 banana
   
   
      2 žlice meda
   
   
      1 žlica rogača
   
   
      1 žlica lanenih sjemenki
   


   Priprema:

Sve navedene sastojke stavite u mikser te miješajte dok svi sastojci ne budu usitnjeni. Složite 20 kuglica i položite ih na lim za pečenje. Pecite ih 15 minuta na 180ºC. Prije nego što krenete na put, ostavite ih preko noći u hladnjaku.


   Čaj od mente i limuna


Tijekom ljetnih mjeseci posebno je važno osigurati dovoljan unos tekućine. Voda je svakako najbolji način hidracije organizma stoga bez vode nikako nemojte krenuti na put. Osim vode, djeci kao alternativu za zaslađene sokove koje obožavaju piti možete ponuditi hladni čaj od mente i limuna.

   Potrebni sastojci:


   
      3 vrećice mente
   
   
      1 litra vode
   
   
      1 limun (nasjeckati ga na ploške)
   
   
      2 žličice meda
   


   Priprema:

U vruću vodu stavite vrećice mente i ostavite pet minuta da odstoje. Zatim zasladite medom. Ohladite čaj dva do tri sata u hladnjaku te dodajte ploške limuna. Petra Majetić 

sendvic_pixabay

Putovanje s djecom: Ideje za pripremu zdravih sendviča, slatkiša i grickalica

<para>Novorođenče piški i kaki prosječno 10-12 puta dnevno, bez obzira je li dojeno ili jede adaptirano mlijeko. Iako nema strogog pravila, neka prosječna brojka je 6-8 mokrih pelena i 3-4 kakane pelene dnevno. Kako beba raste i napreduje, broj pelena smanjit će se na 8-10 dnevno.</para>
<para>Ako paket pelena za novorođenče ima između 70 i 90 pelena (ovisno o marki pelena i proizvođaču), računajte da ćete trebati oko 4 paketa pelena za prvih mjesec dana, a to će vas stajati oko 500 kuna (također ovisno o marki pelena).</para>
<para>Ako je bebica na adaptiranoj formuli, može se dogoditi da stolicu ima rjeđe od 3 ili 4 puta dnevno. Razlog je taj što je konzistencija njihove stolice malo tvrđa. Ali pedijatri kažu da vas učestalost stolice kod tek rođene bebe ne treba brinuti. Ako beba ima stolicu (nije zatvorena), normalno jede, napreduje na težini i općenito je mirna, ne treba alarmirati liječnika.</para>
<para>Ono što je važno je da novorođenčetu redovito mijenjate pelene svaka dva do tri sata. Novorođenče može piškiti male količine urina i po 20 puta dnevno, pa je važno da ga ne ostavljate predugo mokrog. To izaziva nervozu, neugodu, ali i pelenske osipe. Posebno za vrućih i sparnih dana.</para>
<para>Osim jednokratnih pelena opcija vam mogu biti i 
 <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/platnene-pelene/">platnene pelene</ulink> ili <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/bez-pelena-od-prvog-dana-prirodno-primjenjiva-metoda-ili-nemoguca-misija/">bezpelenaštvo.</ulink>
 
</para>

Koliko pelena će potrošiti novorođenče u prvih mjesec dana? Ako ste se odlučili za jednokratne kupovne pelene umjesto platnenih, vjerojatno vas zanima koliko ćete pelenica trebati u prvom mjesecu bebina života. Odgovor je kratak - puno! Novorođenče piški i kaki prosječno 10-12 puta dnevno, bez obzira je li dojeno ili jede adaptirano mlijeko. Iako nema strogog pravila, neka prosječna brojka je 6-8 mokrih pelena i 3-4 kakane pelene dnevno. Kako beba raste i napreduje, broj pelena smanjit će se na 8-10 dnevno.
Ako paket pelena za novorođenče ima između 70 i 90 pelena (ovisno o marki pelena i proizvođaču), računajte da ćete trebati oko 4 paketa pelena za prvih mjesec dana, a to će vas stajati oko 500 kuna (također ovisno o marki pelena).
Ako je bebica na adaptiranoj formuli, može se dogoditi da stolicu ima rjeđe od 3 ili 4 puta dnevno. Razlog je taj što je konzistencija njihove stolice malo tvrđa. Ali pedijatri kažu da vas učestalost stolice kod tek rođene bebe ne treba brinuti. Ako beba ima stolicu (nije zatvorena), normalno jede, napreduje na težini i općenito je mirna, ne treba alarmirati liječnika.
Ono što je važno je da novorođenčetu redovito mijenjate pelene svaka dva do tri sata. Novorođenče može piškiti male količine urina i po 20 puta dnevno, pa je važno da ga ne ostavljate predugo mokrog. To izaziva nervozu, neugodu, ali i pelenske osipe. Posebno za vrućih i sparnih dana.
Osim jednokratnih pelena opcija vam mogu biti i 
      platnene pelene ili bezpelenaštvo.
   
 Jelena Kovačić 

Birthmark on Asian baby girl legs

Koliko pelena će potrošiti novorođenče u prvih mjesec dana?

<para>U tome joj pomažu majčino mlijeko, dobre bakterije koje dobivaju od mame i tate, ali i prilično čisto okruženje. Međutim, čini se kako djeci pretjeranim pranjem, čišćenjem i steriliziranjem igračaka, ruku, posuda i svega što ih okružuje, zapravo radimo takozvanu medvjeđu uslugu.</para>
<para>Znanstvenik sa <emphasis>Sveučilišta u Chicagu</emphasis> koji je specijalizirao mikrobijalne ekosisteme, Jack Gilbert, u svojoj novoj knjizi <emphasis>Dirt Is Good: The Advantage of Germs for Your Child's Developing Immune System</emphasis>, tvrdi kako djeca trebaju biti izložena mikrobima iz prljavštine ako želimo da razviju snažan imunološki sustav.
</para>
<para>Prije nego razložimo argumente kojima dr. Gilbert to dokazuje, ne možemo se ne osvrnuti na to da doista nikada nije bilo više djece a alergijama, ekcemima, osjetljivošću na najblaže viroze. Nikada prije djeca nisu živjela čišće i sterilnije, ali nikada prije nisu niti pila toliko atibiotika i toliko često posjećivala liječničke ordinacije. Prije 20 godina djeca su se većinom igrala vani, po svim vremenskim uvjetima, u prašini, lokvama blata, sa zemljom, na asfaltu i u parkovima. I čini se da su bila otpornija.</para>
<para>Sada to pokušava dokazati i dr. Gilbert koji kaže da roditelji koji djecu ne izlažu korisnim bakterijama iz okoline, nenamjerno mogu potaknuti razvoj alergija, ekcema i astme. Njihovi organizmi postaju hiperosjetljivi.
</para>
<heading2>Kako funkcionira imunološki sustav i zašto je dobro da se djeca zaprljaju?</heading2>
<para>
U našem tijelu postaju stanice koje dr. Gilbert zove "vojnici", a stručno ime im je neutrofili. Oni su ti koji napadaju stanice bakterija i virusa, odnosno sve stanice za koje znaju da nisu dio standardne postave našeg organizma. Međutim, ako se neutrofile predugo ostavi da ništa ne rade, oni se počnu ponašati frustrirano i pomalo divljački u našem tijelu. Za primjer, kada u organizam uđe čestica peludi i oni to nakon dugog mirovanja prepoznaju kao strani objekt, luđački i divljački će na njega nasrnuti, čime će izazvati kaos i eksplozije, a taj kaost i eksplozije zapravo su upalni procesi. A upalni procesi na imunološkoj razini (razini obrane organizma od stranih čestica), manifestiraju se kao alergije, astma ili ekcemi.</para>
<para>Jedno ranije švedsko istraživanje iz 2013. dokazalo je kako su djeca čiji roditelji nisu sintetizirali dudu koja je završila na podu, već su ju "oprali" stavljanjem u svoja, pa potom u bebina usta, imala jači imunološki sustav od djece čiji su roditelji dudu redovito sterilizirali kad bi završila na podu. Čini se kako su mama i tata na bebu prenijeli bakterije iz svojih usta preko dude i time potaknuli bebin imunološki sustav na rad i obranu.</para>
<para>I dr. Gilbert kaže da ako duda padne na tlo (ili igračka, smokić, keksić), u tih nekoliko sekundi ona će pokupiti neke bakterije iz okoline, ali teško da će pokupiti i neke opasne patogene. Isto tako, ako pas lizne bebu, ako beba stavi ručice u usta nakon što je dirala pod... sve se to događa u svakodnevnom životu i rijetko kada je uzrok ozbiljnim oboljenjima. Štoviše, ulazak kućanskih bakterija u malim količinama u bebin organizam, samo može potaknuti njezin imunološki sustav da protiv njih vrlo rano razvije jaku obranu.
</para>
<heading2>Što kažu pedijatri?</heading2>
<para>
 <emphasis>Američka akademija pedijatara</emphasis> slaže se da razna sanitetska, antibakterijska sredstva ubijaju normalne bakterije i povećavaju broj vrlo otpornih bakterija, ali i dalje ne odustaju od stava da je higijena iznimno važna kao prva obrana od bolesti ili prevencija. Posebno ističu važnost pranja ruku, ali savjetuju da se djetetu ručice peru u toploj vodi i s običnim sapunom, a ne jakim antibakterijskim sredstvom.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/djeca-znaju-da-je-malo-prljavstine-dobro-za-njih/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<para>Svaki pedijatar i dalje će savjetovati da se ruke obavezno peru prije jela, nakon igre, nakon diranja životinja, kihanja, kašljanja i toaleta.</para>
<para>Stoga ponovno sve ostaje na roditeljskoj odluci. Možda je najbolje pronaći neku sredinu. Držati dobru higijenu u kući koja uključuje pranje ručica, zubića, redovito kupanje, čistu odjeću i urednu kosu i noktiće, ali bez opsesivnog ribanja i sintetiziranja svih površina u domu agresivnim antibakterijskim sredstvima. Isto tako, bilo bi dobro djeci dozvoliti da se povremeno valjaju u blatu, na travici, da se zaprljaju dok su vani i na taj način upoznaju imunološki sustav sa normalnim, uobičajenim i bezopasnim bakterijama koje će pomoći da ojačaju svoj imunitet.</para>

Dozvolite djeci da se zaprljaju, dođu u doticaj s bakterijama i bit će vam zdraviji i otporniji Kad se beba rodi ona tek treba do kraja razviti svoj imunološki sustav i obranu organizma od raznih bakterija i virusa. U tome joj pomažu majčino mlijeko, dobre bakterije koje dobivaju od mame i tate, ali i prilično čisto okruženje. Međutim, čini se kako djeci pretjeranim pranjem, čišćenjem i steriliziranjem igračaka, ruku, posuda i svega što ih okružuje, zapravo radimo takozvanu medvjeđu uslugu.
Znanstvenik sa Sveučilišta u Chicagu koji je specijalizirao mikrobijalne ekosisteme, Jack Gilbert, u svojoj novoj knjizi Dirt Is Good: The Advantage of Germs for Your Child's Developing Immune System, tvrdi kako djeca trebaju biti izložena mikrobima iz prljavštine ako želimo da razviju snažan imunološki sustav.

Prije nego razložimo argumente kojima dr. Gilbert to dokazuje, ne možemo se ne osvrnuti na to da doista nikada nije bilo više djece a alergijama, ekcemima, osjetljivošću na najblaže viroze. Nikada prije djeca nisu živjela čišće i sterilnije, ali nikada prije nisu niti pila toliko atibiotika i toliko često posjećivala liječničke ordinacije. Prije 20 godina djeca su se većinom igrala vani, po svim vremenskim uvjetima, u prašini, lokvama blata, sa zemljom, na asfaltu i u parkovima. I čini se da su bila otpornija.
Sada to pokušava dokazati i dr. Gilbert koji kaže da roditelji koji djecu ne izlažu korisnim bakterijama iz okoline, nenamjerno mogu potaknuti razvoj alergija, ekcema i astme. Njihovi organizmi postaju hiperosjetljivi.

Kako funkcionira imunološki sustav i zašto je dobro da se djeca zaprljaju?

U našem tijelu postaju stanice koje dr. Gilbert zove "vojnici", a stručno ime im je neutrofili. Oni su ti koji napadaju stanice bakterija i virusa, odnosno sve stanice za koje znaju da nisu dio standardne postave našeg organizma. Međutim, ako se neutrofile predugo ostavi da ništa ne rade, oni se počnu ponašati frustrirano i pomalo divljački u našem tijelu. Za primjer, kada u organizam uđe čestica peludi i oni to nakon dugog mirovanja prepoznaju kao strani objekt, luđački i divljački će na njega nasrnuti, čime će izazvati kaos i eksplozije, a taj kaost i eksplozije zapravo su upalni procesi. A upalni procesi na imunološkoj razini (razini obrane organizma od stranih čestica), manifestiraju se kao alergije, astma ili ekcemi.
Jedno ranije švedsko istraživanje iz 2013. dokazalo je kako su djeca čiji roditelji nisu sintetizirali dudu koja je završila na podu, već su ju "oprali" stavljanjem u svoja, pa potom u bebina usta, imala jači imunološki sustav od djece čiji su roditelji dudu redovito sterilizirali kad bi završila na podu. Čini se kako su mama i tata na bebu prenijeli bakterije iz svojih usta preko dude i time potaknuli bebin imunološki sustav na rad i obranu.
I dr. Gilbert kaže da ako duda padne na tlo (ili igračka, smokić, keksić), u tih nekoliko sekundi ona će pokupiti neke bakterije iz okoline, ali teško da će pokupiti i neke opasne patogene. Isto tako, ako pas lizne bebu, ako beba stavi ručice u usta nakon što je dirala pod... sve se to događa u svakodnevnom životu i rijetko kada je uzrok ozbiljnim oboljenjima. Štoviše, ulazak kućanskih bakterija u malim količinama u bebin organizam, samo može potaknuti njezin imunološki sustav da protiv njih vrlo rano razvije jaku obranu.

Što kažu pedijatri?

   Američka akademija pedijatara slaže se da razna sanitetska, antibakterijska sredstva ubijaju normalne bakterije i povećavaju broj vrlo otpornih bakterija, ali i dalje ne odustaju od stava da je higijena iznimno važna kao prva obrana od bolesti ili prevencija. Posebno ističu važnost pranja ruku, ali savjetuju da se djetetu ručice peru u toploj vodi i s običnim sapunom, a ne jakim antibakterijskim sredstvom.

   
      
   

Svaki pedijatar i dalje će savjetovati da se ruke obavezno peru prije jela, nakon igre, nakon diranja životinja, kihanja, kašljanja i toaleta.
Stoga ponovno sve ostaje na roditeljskoj odluci. Možda je najbolje pronaći neku sredinu. Držati dobru higijenu u kući koja uključuje pranje ručica, zubića, redovito kupanje, čistu odjeću i urednu kosu i noktiće, ali bez opsesivnog ribanja i sintetiziranja svih površina u domu agresivnim antibakterijskim sredstvima. Isto tako, bilo bi dobro djeci dozvoliti da se povremeno valjaju u blatu, na travici, da se zaprljaju dok su vani i na taj način upoznaju imunološki sustav sa normalnim, uobičajenim i bezopasnim bakterijama koje će pomoći da ojačaju svoj imunitet. Jelena Kovačić 

prljavo prljavstina pixabay

Dozvolite djeci da se zaprljaju, dođu u doticaj s bakterijama i bit će vam zdraviji i otporniji

<para>Kao roditelji male djece potaknuti nedostatkom kvalitetnog video sadržaja na hrvatskom jeziku na Youtube-u, diplomirani odgajatelj Irena Popović, magistar glazbene teorije Frane Duilo te doktor umjetnosti Glorija Oreb odlučili su napraviti kanal "<ulink url="https://www.youtube.com/channel/UCmHrW-xHrw3TxMwe-UVNgZA">Dječje pjesmice</ulink>." Kako bi što uspješnije realizirali svoju ideju, u pomoć im je uskočio i <ulink url="http://www.lemonade3d.com/">Lemonade3d Studio</ulink>, koji je za svoj rad u polju animacije osvojio preko 50 međunarodnih nagrada.</para>
<para>Ohrabreni svojim prethodnim pilot projektom "Mali&amp;Mala" i iznimno uspješnim videom "Volimo Životinje" koji ima preko četiri milijuna pregleda, odlučili su nastaviti razvijati koncept kvalitetnog, edukativnog i zabavnog sadržaja za najmlađe.</para>
<para>Stoga svjetlo dana nedavno je ugledala i prva od tri pjesmice koju su pripremili pod naslovom "Abeceda A-F" koju možete pogledati na <ulink url="https://www.youtube.com/watch?v=B1a14ZnRvZk">Youtube kanalu. </ulink>U ovom videu na zabavan način djeca mogu naučiti slova abecede te otkriti što radi auto, a što skriva ćup.</para>
<para>Doznali smo da se u njihovoj veseloj radioni "kuhaju" još mnogi uzbudljivi uradci pa stoga nestrpljivo očekujemo njihova nova iznenađenja.</para>

Dječje pjesmice - edukativni i zabavni video sadržaj za najmlađe Kao roditelji male djece potaknuti nedostatkom kvalitetnog video sadržaja na hrvatskom jeziku na Youtube-u, diplomirani odgajatelj Irena Popović, magistar glazbene teorije Frane Duilo te doktor umjetnosti Glorija Oreb odlučili su napraviti kanal "Dječje pjesmice Kao roditelji male djece potaknuti nedostatkom kvalitetnog video sadržaja na hrvatskom jeziku na Youtube-u, diplomirani odgajatelj Irena Popović, magistar glazbene teorije Frane Duilo te doktor umjetnosti Glorija Oreb odlučili su napraviti kanal "Dječje pjesmice." Kako bi što uspješnije realizirali svoju ideju, u pomoć im je uskočio i Lemonade3d Studio, koji je za svoj rad u polju animacije osvojio preko 50 međunarodnih nagrada.
Ohrabreni svojim prethodnim pilot projektom "Mali&amp;Mala" i iznimno uspješnim videom "Volimo Životinje" koji ima preko četiri milijuna pregleda, odlučili su nastaviti razvijati koncept kvalitetnog, edukativnog i zabavnog sadržaja za najmlađe.
Stoga svjetlo dana nedavno je ugledala i prva od tri pjesmice koju su pripremili pod naslovom "Abeceda A-F" koju možete pogledati na Youtube kanalu.  U ovom videu na zabavan način djeca mogu naučiti slova abecede te otkriti što radi auto, a što skriva ćup.
Doznali smo da se u njihovoj veseloj radioni "kuhaju" još mnogi uzbudljivi uradci pa stoga nestrpljivo očekujemo njihova nova iznenađenja. Klinfo.hr 

abeceda_video

Dječje pjesmice - edukativni i zabavni video sadržaj za najmlađe

<para>U pravilu ne traju dugo te se liječe siptomatski.
</para>
<heading4>
 Ljetni želučani virusi
</heading4>
<para>
Želučani virusi u pravilu traju do najviše tri dana, a prvi simptom koji oni uzrokuju jest povišena temperatura. Međutim, ako roditelj primijeti da su se uz temperaturu pojavili i simptomi poput proljeva, osipa ili glavobolje, dijete svakako treba odvesti doktoru. Virusni gastroenteritis mogu izazvati mnoge vrste virusa, ali su najčešći vrlo zarazni rotavirus, virus Norwalk, adenovirusi te norovirusi koji su otporni na niske temperature i zamrzavanje pa se lako šire hladnim desertima.
</para>
<heading4>
 Enteroviroze
</heading4>
<para>
Tzv. ljetne viroze najčešće uzrokuju virusi iz skupine enterovirusa te njima najviše podliježu djeca u dobi od četiri do 12 godina. Bolest se najlakše i najbrže prenosi prljavim rukama te kapljičnim putem tj. kašljanjem i kihanjem. Izvor im je i zaražena voda, posebice voda iz bazena i plićak na gradskim plažama. Enterovirusa ima sedemdesetak vrsta klasificiranih u nekoliko podskupina, a većinu njih prate sljedeći simptomi: promuklost, upala grla, visoka temperatura koja izaziva malaksalost i glavobolju. Kod većine djece pojavluju se i crijevne smetnje kao npr. vodenasti proljevi koji obično traju do tri dana te povraćanje. Samo rijetki slučajevi pokazali su da enterovirusi mogu prouzročiti i teže bolesti poput meningealne enteroviroze ili enterovirusnog encefalitisa.
</para>
<heading4>
 Bakterijske infekcije
</heading4>
<para>
Osim virusa, crijevne infekcije uzrokuju i bakterije kao što su salmonela i Campylobacter. Camylobacter je vrlo čest uzročnik bakterijskih infekcija kod djece u dobi do dvije godine. Najčešće se razmnožavaju u lako pokvarljivim namirnicama poput mesa, jaja i mliječnih proizvoda ili u nečistoj vodi. Neki od simptoma koje uzrokuju crijevne infekcije su: bol u trbuhu, proljev, ponekad povraćanje ili čak temperatura. Kako bi spriječili kvarenje namirnica i zaraza, ljeti posebno pažljivo i higijenski tretirajte prehrambene namirnice. Sirove mesne prerađevine i kobasice, perad, riba, školjke, jaja, kremaste slastice, sladoled, salate i majonezu odmah po kupnji spremite u hladnjak, sve namirnice koje sadrže puno bjelančevina i vode, ovisno o receptu dobro skuhajte, dobro operite i kuhinjske aparate, koristite ručnike koji se mogu iskuhati i često ih mijenjajte te izbjegavajte "sumnjive" restorane i slastičarnice.
</para>
<heading4>Kako pomoći djetetu?</heading4>
<para>
Virusne infekcije se uglavnom liječe simptomatski, što znači da se ublažavaju simptomi bolesti. Najopasnija nuspojava blagih ljetnih viroza je dehidracija. Mališanima izgubljenu tekućinu možete nadoknaditi postupkom rehidracije koji se provodi oralnom rehidracijskom otopinom. Sol za rehidraciju treba biti hladna ili sobne teperature i potrebno je davati malo po malo (na žlicu) posebno ako dijete povraća. Važno je pravilno pripremiti sol za rehidraciju. Prvo je potrebno prokuhati vodu te je ohladiti do sobne temperature pa zatim u njoj otopiti sol. Tako pripremeljenu sol možete čuvati u hladnjaku do 24 sata. Kod povišene temperature djetetu treba snižavati temperaturu tek kad ona prijeđe 38°C, a kao lijek se preporučuje paracetamol. Nije potrebno strogo se pridržavati dijete te treba čim prije početi jesti svu hranu kako bi se crijeva oporavila. Treba izbjegavati sirove i začinjene namirnice te voćne sokove.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/boli-ga-trbuscic-povraca-ima-proljev-kako-prezivjeti-zelucanu-virozu/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Ovo su najčešći ljetni virusi i bakterije koji haraju među djecom Virusi i bakterije tijekom ljetnih mjeseci ne biraju godine, mjesto i vrijeme. Vrlo često meta su im djeca, nalaze se posvuda, a toplo vrijeme dodatno omogućuje njihovo ramnožavanje. U pravilu ne traju dugo te se liječe siptomatski.


   Ljetni želučani virusi


Želučani virusi u pravilu traju do najviše tri dana, a prvi simptom koji oni uzrokuju jest povišena temperatura. Međutim, ako roditelj primijeti da su se uz temperaturu pojavili i simptomi poput proljeva, osipa ili glavobolje, dijete svakako treba odvesti doktoru. Virusni gastroenteritis mogu izazvati mnoge vrste virusa, ali su najčešći vrlo zarazni rotavirus, virus Norwalk, adenovirusi te norovirusi koji su otporni na niske temperature i zamrzavanje pa se lako šire hladnim desertima.


   Enteroviroze


Tzv. ljetne viroze najčešće uzrokuju virusi iz skupine enterovirusa te njima najviše podliježu djeca u dobi od četiri do 12 godina. Bolest se najlakše i najbrže prenosi prljavim rukama te kapljičnim putem tj. kašljanjem i kihanjem. Izvor im je i zaražena voda, posebice voda iz bazena i plićak na gradskim plažama. Enterovirusa ima sedemdesetak vrsta klasificiranih u nekoliko podskupina, a većinu njih prate sljedeći simptomi: promuklost, upala grla, visoka temperatura koja izaziva malaksalost i glavobolju. Kod većine djece pojavluju se i crijevne smetnje kao npr. vodenasti proljevi koji obično traju do tri dana te povraćanje. Samo rijetki slučajevi pokazali su da enterovirusi mogu prouzročiti i teže bolesti poput meningealne enteroviroze ili enterovirusnog encefalitisa.


   Bakterijske infekcije


Osim virusa, crijevne infekcije uzrokuju i bakterije kao što su salmonela i Campylobacter. Camylobacter je vrlo čest uzročnik bakterijskih infekcija kod djece u dobi do dvije godine. Najčešće se razmnožavaju u lako pokvarljivim namirnicama poput mesa, jaja i mliječnih proizvoda ili u nečistoj vodi. Neki od simptoma koje uzrokuju crijevne infekcije su: bol u trbuhu, proljev, ponekad povraćanje ili čak temperatura. Kako bi spriječili kvarenje namirnica i zaraza, ljeti posebno pažljivo i higijenski tretirajte prehrambene namirnice. Sirove mesne prerađevine i kobasice, perad, riba, školjke, jaja, kremaste slastice, sladoled, salate i majonezu odmah po kupnji spremite u hladnjak, sve namirnice koje sadrže puno bjelančevina i vode, ovisno o receptu dobro skuhajte, dobro operite i kuhinjske aparate, koristite ručnike koji se mogu iskuhati i često ih mijenjajte te izbjegavajte "sumnjive" restorane i slastičarnice.

Kako pomoći djetetu?

Virusne infekcije se uglavnom liječe simptomatski, što znači da se ublažavaju simptomi bolesti. Najopasnija nuspojava blagih ljetnih viroza je dehidracija. Mališanima izgubljenu tekućinu možete nadoknaditi postupkom rehidracije koji se provodi oralnom rehidracijskom otopinom. Sol za rehidraciju treba biti hladna ili sobne teperature i potrebno je davati malo po malo (na žlicu) posebno ako dijete povraća. Važno je pravilno pripremiti sol za rehidraciju. Prvo je potrebno prokuhati vodu te je ohladiti do sobne temperature pa zatim u njoj otopiti sol. Tako pripremeljenu sol možete čuvati u hladnjaku do 24 sata. Kod povišene temperature djetetu treba snižavati temperaturu tek kad ona prijeđe 38°C, a kao lijek se preporučuje paracetamol. Nije potrebno strogo se pridržavati dijete te treba čim prije početi jesti svu hranu kako bi se crijeva oporavila. Treba izbjegavati sirove i začinjene namirnice te voćne sokove.

   
      
   
 Petra Majetić 

bolesno dijete_pixabay

Ovo su najčešći ljetni virusi i bakterije koji haraju među djecom

<para>Ako ste roditelj djeteta od godinu dana i više, sigurno ste već itekako svjesni koliko ćete vremena i truda morati uložiti u njihov odgoj. Te male, a može se reći i prazne glavice, treba napuniti s raznim informacijama, ali i zdravim navikama kojima će se kasnije koristiti cijeli život, pa i na kraju primjenjivati na vlastitoj djeci.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Važno je da dijete što prije usvoji što više dobrih navika, jer će to i njemu, ali i vama olakšati život. Evo nekih od njih.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 1. Ne preskačite doručak – Djeca trebaju od vas usvojiti naviku konzumacije doručka, svaki dan. To je jedan od najvažnijih preduvjeta za stvaranje navike zdrave prehrane i kada porastu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 2. Pranje ruku i kupanje – Pranje ruku prije svakog jela, nakon svake nužde, nakon dolaska kući, igre, kada su bolesna i prehlađena i tako dalje jedan je od glavnih preduvjeta za zdravlje. Također, učenje važnosti osobne higijene cijelog tijela, pranja kose, umivanja, te pravilnog pranja spolovila jedna je od najvažnijih životnih navika koje dijete treba što prije usvojiti.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 3. Četkanje zubi – Od dana kada izbiju prvi zubići, potrebno je početi s usađivanjem navike njihovog pranja dva puta na dan, ujutro nakon doručka i navečer prije spavanja.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 4. Puštanje vode na WC-u
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 5. Idite u šetnje, prirodu, igralište – Provodite vrijeme sa svojom djecom što više na otvorenom. U doba kada je lako ostati zatvoren kod kuće pred TV ekranom ili igrati kompjuterske igrice, potrudite se djetetu usaditi zdravu naviku igranja na svježem zraku, suncu, snijegu i raznim vremenskim uvjetima. Djecu je vrlo lako pretvoriti u osobe koje neće htjeti izaći iz doma, a posebno ne bez igrice na mobitelu, tabletu i sl. Također, ograničite vrijeme gledanja TV-a i igranja igrica. Postoje brojne druge zanimljive igre i kvalitetnog provođenja vremena.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 6. Zajednički obroci – Otkad počinju jesti krutu hranu, počinju učiti o navikama za vrijeme jela, pa tako i zajedničkim obiteljski obrocima, kako funkcioniraju i koja je njihova važnost i dinamika.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 7. Čitajte svaki dan – Nema veze je li riječ o istoj priči ili ne, zapamtite da pričom prije spavanja dijete stječe naviku važnosti čitanja knjiga, koja će mu dobro doći kasnijem u životu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 8. Što manje slatkih gaziranih sokova – Možda ih je teško u potpunosti zaobići, no svakako njihovu konzumaciju treba smanjiti na minimum, jer su puna umjetnih šećera i drugih nezdravih sastojaka, koji pridonose prekomjernom debljanju djece. Inzistirajte na tome da dijete većinom pije običnu vodu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 9. Dovoljno sna – Potrebno je za dječji psihički i fizički razvoj. Dovoljno sna vrlo je važno za odrasli ljudski organizam, a zdrava navika spavanja stječe se u djetinjstvu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 10. Korištenje preparata za zaštitu od sunca – Sunce nema milosti, pa djeci od najranije dobi, odnosno od trenutka kada se smiju izlagati suncu i upotrebljavati preparate s UV filtrima, treba usađivati naviku da se njima redovito koriste.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 11. Naučite ih korištenju sigurnosnih pojasa – Djeca odmalena uče o važnosti korištenja sigurnosnih pojasa tijekom vožnje. Ta će im navika dobro doći za cijeli život, a mnogima i spasiti život.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Foto: ToniVC-Foter-CC BY-NC-ND</para>

Zdrave navike koje morate usaditi svojem djetetu Djecu od najranije dobi treba učiti navikama koje će im ostati za cijeli život… Ako ste roditelj djeteta od godinu dana i više, sigurno ste već itekako svjesni koliko ćete vremena i truda morati uložiti u njihov odgoj. Te male, a može se reći i prazne glavice, treba napuniti s raznim informacijama, ali i zdravim navikama kojima će se kasnije koristiti cijeli život, pa i na kraju primjenjivati na vlastitoj djeci.
   
Važno je da dijete što prije usvoji što više dobrih navika, jer će to i njemu, ali i vama olakšati život. Evo nekih od njih.
   
   1. Ne preskačite doručak – Djeca trebaju od vas usvojiti naviku konzumacije doručka, svaki dan. To je jedan od najvažnijih preduvjeta za stvaranje navike zdrave prehrane i kada porastu.
   
   2. Pranje ruku i kupanje – Pranje ruku prije svakog jela, nakon svake nužde, nakon dolaska kući, igre, kada su bolesna i prehlađena i tako dalje jedan je od glavnih preduvjeta za zdravlje. Također, učenje važnosti osobne higijene cijelog tijela, pranja kose, umivanja, te pravilnog pranja spolovila jedna je od najvažnijih životnih navika koje dijete treba što prije usvojiti.
   
   3. Četkanje zubi – Od dana kada izbiju prvi zubići, potrebno je početi s usađivanjem navike njihovog pranja dva puta na dan, ujutro nakon doručka i navečer prije spavanja.
   
   4. Puštanje vode na WC-u
   
   
   5. Idite u šetnje, prirodu, igralište – Provodite vrijeme sa svojom djecom što više na otvorenom. U doba kada je lako ostati zatvoren kod kuće pred TV ekranom ili igrati kompjuterske igrice, potrudite se djetetu usaditi zdravu naviku igranja na svježem zraku, suncu, snijegu i raznim vremenskim uvjetima. Djecu je vrlo lako pretvoriti u osobe koje neće htjeti izaći iz doma, a posebno ne bez igrice na mobitelu, tabletu i sl. Također, ograničite vrijeme gledanja TV-a i igranja igrica. Postoje brojne druge zanimljive igre i kvalitetnog provođenja vremena.
   
   6. Zajednički obroci – Otkad počinju jesti krutu hranu, počinju učiti o navikama za vrijeme jela, pa tako i zajedničkim obiteljski obrocima, kako funkcioniraju i koja je njihova važnost i dinamika.
   
   7. Čitajte svaki dan – Nema veze je li riječ o istoj priči ili ne, zapamtite da pričom prije spavanja dijete stječe naviku važnosti čitanja knjiga, koja će mu dobro doći kasnijem u životu.
   
   8. Što manje slatkih gaziranih sokova – Možda ih je teško u potpunosti zaobići, no svakako njihovu konzumaciju treba smanjiti na minimum, jer su puna umjetnih šećera i drugih nezdravih sastojaka, koji pridonose prekomjernom debljanju djece. Inzistirajte na tome da dijete većinom pije običnu vodu.
   
   9. Dovoljno sna – Potrebno je za dječji psihički i fizički razvoj. Dovoljno sna vrlo je važno za odrasli ljudski organizam, a zdrava navika spavanja stječe se u djetinjstvu.
   
   10. Korištenje preparata za zaštitu od sunca – Sunce nema milosti, pa djeci od najranije dobi, odnosno od trenutka kada se smiju izlagati suncu i upotrebljavati preparate s UV filtrima, treba usađivati naviku da se njima redovito koriste.
   
   11. Naučite ih korištenju sigurnosnih pojasa – Djeca odmalena uče o važnosti korištenja sigurnosnih pojasa tijekom vožnje. Ta će im navika dobro doći za cijeli život, a mnogima i spasiti život.
 

Foto: ToniVC-Foter-CC BY-NC-ND vam 

Zdrave navike koje morate usaditi svojem djetetu

<para>Postoji više od deset medicinski potvrđenih metoda zaštite od neželjene trudnoće, među kojima su najpopularnije pilule i kondomi, a sada je po prvi puta jedna aplikacija certificirana kao metoda zaštite i to od strane Europske unije.</para>
<para>Kreatorica aplikacije je Elina Berglund, fizičarka koja je bila dio tima koji je otkrio nedjeljivu subatomsku česticu - Higgsov bozon i za to osvojio Nobelovu nagradu za fiziku 2013. godine. Drugim riječima, radi se o vrlo školovanoj, stručnoj i cijenjenoj dami koja je napustila istraživanje čestica i odlučila se posvetiti traganju za jednom drugom misterijom - kako napraviti aplikaciju za mobilni telefon koja će biti pouzdano sredstvo zaštite od neželjene trudnoće?
</para>
<para>Problemu se posvetila zbog osobnog iskustva. Naime, deset je godina i sama uzimala hormonalnu kontraceptivnu terapiju, no zanimalo ju je postoji li neki prirodniji način da izbjegne trudnoću. Pouzdala se u matematiku i programiranje te je izjavila da izrada jedne takve aplikacije nije puno drugačija od proučavanja subatomskih čestica. Umjesto Higgsova bozona, proučavala je tjelesne temperature žena i podatke o njihovoj plodnosti.</para>
<para>Berglund i njezin suprug aplikaciju <ulink url="https://www.naturalcycles.com/en">Natural Cycles</ulink> objavili su 2014. godine u Švedskoj, a oslanja se na dnevnu tjelesnu temperaturu žene koja se mjeri iznimno preciznim i točnim termometrom, pa se podatci kombiniraju s informacijama o njezinu menstrualnom ciklusu. Na dane kada je rizik od trudnoće iznimno visok, crveno upozorenje podsjeća vas da bi bilo dobro izbjegavati spolni odnos ili koristiti zaštitu ako se želi izbjeći trudnoća. Zeleno svjetlo znači suprotno, odnosno da je rizik od trudnoće vrlo nizak.</para>
<para>Praćenje plodnosti tijekom ciklusa nije nikakva novost. Žene od davnina zapisuju ili pamte datume svojih menstruacija i već otprilike znaju i osjećaju kada su im plodni dani. Posebno ako su im ciklusi uredni i redoviti. Razlika je što su žene prije koristile samo svoj mozak, pa papir, pa kalendar, pa kalendar na mobitelu, a sada imaju posebnu aplikaciju. Na tržištu postoji više od tisuću aplikacija vezanih za praćenje menstrualnog ciklusa.
</para>
<heading4>Po čemu je aplikacija Natural Cycles drugačija?</heading4>
<para>
Natural Cycles je prva aplikacija na svijetu koja je odobrena od strane Europske zdravstvene agencije kao metoda ili sredstvo kontracepcije.
</para>
<para>U kliničkoj studiji u kojoj je sudjelovalo 4000 žena rezultati su pokazali da je aplikacija mnogo bolje sredstvo sprječavanja trudnoće od klasičnog računanja po kalendaru. Samo 7 od 100 žena koje su koristile aplikaciju ostalo je trudno, u usporedbi s 24 od 100 žena koje su računale "na pamet" pomoću kalendara. Stručnjaci to pripisuju vrlo preciznom termometru za mjerenje temperature kojeg zovu bazalni tjelesni termometar.</para>
<para>Međutim, aplikacija je i dalje značajno manje učinkovita od drugih medicinskih metoda kontracepcije. Ili nije?</para>
<para>Kontracepcijska pilula bi trebala biti 99,7% sigurna. Međutim, u praksi je njezina učinkovitost svega 92% jer žene nisu dosljedne u njezinom redovitom uzimanju pa se često dogodi trudnoća i uz pilulu. Učinkovitost aplikacije je 93% što će reći da je bolja i sigurnija od hormonalne pilule. Aplikacija je sigurnija i od kondoma, ali nije od spirale.</para>
<para>No, aplikacija će se sigurno svidjeti ženama koje žele prirodnu alternativu pilulama. Tako aplikaciju i promoviraju <emphasis>"Kontracepcija bez nuspojava"</emphasis>. Uz to, jedna je od rijetkih iza koje stoje klinička istraživanja. Aplikaciju za sad koristi oko 300.000 parova, a stoji oko 10 dolara mjesečno. Ukoliko se pretplatite na godinu dana, termometar dobivate besplatno.</para>
<para>U aplikaciji nema reklama, nema dijeljena podataka i svi podatci ostaju zaštićeni i tajni.</para>
<para>Elina Berglund kaže da joj cilj nije zamijeniti ostale oblike kontracepcije, već ponuditi ženama točniju, precizniju matematičku metodu računanja plodnih dana.</para>

EU je odobrila aplikaciju kao učinkovitu metodu kontracepcije Postoji više od deset medicinski potvrđenih metoda zaštite od neželjene trudnoće, među kojima su najpopularnije pilule i kondomi, a sada je po prvi puta jedna aplikacija certificirana kao metoda zaštite i to od strane Europske unije Postoji više od deset medicinski potvrđenih metoda zaštite od neželjene trudnoće, među kojima su najpopularnije pilule i kondomi, a sada je po prvi puta jedna aplikacija certificirana kao metoda zaštite i to od strane Europske unije.
Kreatorica aplikacije je Elina Berglund, fizičarka koja je bila dio tima koji je otkrio nedjeljivu subatomsku česticu - Higgsov bozon i za to osvojio Nobelovu nagradu za fiziku 2013. godine. Drugim riječima, radi se o vrlo školovanoj, stručnoj i cijenjenoj dami koja je napustila istraživanje čestica i odlučila se posvetiti traganju za jednom drugom misterijom - kako napraviti aplikaciju za mobilni telefon koja će biti pouzdano sredstvo zaštite od neželjene trudnoće?

Problemu se posvetila zbog osobnog iskustva. Naime, deset je godina i sama uzimala hormonalnu kontraceptivnu terapiju, no zanimalo ju je postoji li neki prirodniji način da izbjegne trudnoću. Pouzdala se u matematiku i programiranje te je izjavila da izrada jedne takve aplikacije nije puno drugačija od proučavanja subatomskih čestica. Umjesto Higgsova bozona, proučavala je tjelesne temperature žena i podatke o njihovoj plodnosti.
Berglund i njezin suprug aplikaciju Natural Cycles objavili su 2014. godine u Švedskoj, a oslanja se na dnevnu tjelesnu temperaturu žene koja se mjeri iznimno preciznim i točnim termometrom, pa se podatci kombiniraju s informacijama o njezinu menstrualnom ciklusu. Na dane kada je rizik od trudnoće iznimno visok, crveno upozorenje podsjeća vas da bi bilo dobro izbjegavati spolni odnos ili koristiti zaštitu ako se želi izbjeći trudnoća. Zeleno svjetlo znači suprotno, odnosno da je rizik od trudnoće vrlo nizak.
Praćenje plodnosti tijekom ciklusa nije nikakva novost. Žene od davnina zapisuju ili pamte datume svojih menstruacija i već otprilike znaju i osjećaju kada su im plodni dani. Posebno ako su im ciklusi uredni i redoviti. Razlika je što su žene prije koristile samo svoj mozak, pa papir, pa kalendar, pa kalendar na mobitelu, a sada imaju posebnu aplikaciju. Na tržištu postoji više od tisuću aplikacija vezanih za praćenje menstrualnog ciklusa.

Po čemu je aplikacija Natural Cycles drugačija?

Natural Cycles je prva aplikacija na svijetu koja je odobrena od strane Europske zdravstvene agencije kao metoda ili sredstvo kontracepcije.

U kliničkoj studiji u kojoj je sudjelovalo 4000 žena rezultati su pokazali da je aplikacija mnogo bolje sredstvo sprječavanja trudnoće od klasičnog računanja po kalendaru. Samo 7 od 100 žena koje su koristile aplikaciju ostalo je trudno, u usporedbi s 24 od 100 žena koje su računale "na pamet" pomoću kalendara. Stručnjaci to pripisuju vrlo preciznom termometru za mjerenje temperature kojeg zovu bazalni tjelesni termometar.
Međutim, aplikacija je i dalje značajno manje učinkovita od drugih medicinskih metoda kontracepcije. Ili nije?
Kontracepcijska pilula bi trebala biti 99,7% sigurna. Međutim, u praksi je njezina učinkovitost svega 92% jer žene nisu dosljedne u njezinom redovitom uzimanju pa se često dogodi trudnoća i uz pilulu. Učinkovitost aplikacije je 93% što će reći da je bolja i sigurnija od hormonalne pilule. Aplikacija je sigurnija i od kondoma, ali nije od spirale.
No, aplikacija će se sigurno svidjeti ženama koje žele prirodnu alternativu pilulama. Tako aplikaciju i promoviraju "Kontracepcija bez nuspojava". Uz to, jedna je od rijetkih iza koje stoje klinička istraživanja. Aplikaciju za sad koristi oko 300.000 parova, a stoji oko 10 dolara mjesečno. Ukoliko se pretplatite na godinu dana, termometar dobivate besplatno.
U aplikaciji nema reklama, nema dijeljena podataka i svi podatci ostaju zaštićeni i tajni.
Elina Berglund kaže da joj cilj nije zamijeniti ostale oblike kontracepcije, već ponuditi ženama točniju, precizniju matematičku metodu računanja plodnih dana. Jelena Kovačić 

natural cycles

EU je odobrila aplikaciju kao učinkovitu metodu kontracepcije

<para>Jedna nova studija <emphasis>Sveučilišta u Surreyju</emphasis> i <emphasis>Sveučilišta u Bristolu</emphasis> otkrila je kako manjak vitamina D tijekom trudnoće može naštetiti razvoju djeteta.
</para>
<blockquote>
 <para>Važnost vitamina D i njegov manjak ne smiju se potcjenjivati. Već je poznato da je on ključan za naš mišićno-koštani sustav, no naše istraživanje pokazalo je da akuo su razine ovog vitamina niske kod trudnice, to može negativno utjecati na njezino dijete u prvim godinama života, kazala je voditeljica istraživanja Andrea Darling.</para>
</blockquote>
<heading4>Socijalni i motorički razvoj</heading4>
<para>
Nakon proučavanja čak 7000 majki i njihove djece, znanstvenici su otkrili da djeca čije su majke u trudnoći imale prenisku razinu vitamina D, odnosno manje od 50 nmol na litru krvi, postižu najslabije rezultate na standardnim testovima grube i fine motorike u dobi od 2,5 godine. Ti testovi uključuju mjerenje koordinacije (udaranje lopte nogom, balansiranje na jednoj nozi i skakanje) te korištenje finih mišića (držanje olovke, građenje dvorca od sitnijih kockica i sl.).</para>
<para>Uz to, ista su ta djeca postigla slabije rezultate u vještinama socijalnog razvoja u dobi od 3,5 godine, a u usporedbi s djecom čije su majke tijekom trudnoće imale zadovoljavajuću razinu vitamina D u organizmu.</para>
<para>Dobra vijest je da vitamin D nije povezan s vještinama čitanja i kvocijentom inteligencije u kasnijoj dobi.
</para>
<heading4>Koliko vitamina D je dovoljno?</heading4>
<para>
U sunčanim periodima, bit će dovoljno dnevno provesti 30-60 minuta na suncu. Svakog dana izložite kožu sunčevim zrakama i vaš organizam "proizvest" će dovoljne količine vitamina D. Ako je vruće i sparno ljeto, suncu se izlažite prije 11.00 sati ili nakon 17.00 sati. Uz to, vitamin D dobivate i preko raznih multivitaminskih dodataka prehrani koje trudnice sve više uzimaju. Uz sunce i multivitamine, vitamin D pronaći ćete i u hrani, posebno u lososi, sardinama, skuši i svježoj tuni. Nešto manje količine vitamina D nalaze se u crvenom mesu, jajima i žitaricama.</para>
<para>Ako ste trudni u jesensko-zimsko-proljetnom periodu kada je manje sunca, uzimajte 10 mikrograma vitamina D dnevno. To će biti dovoljno, jer predoziranje ovim vitaminom također nije preporučljivo. U visokim razinama vitamin D je toksičan za organizam.</para>
<para>Razinu vitamina D možete provjeriti krvnim testom kod svog liječnika opće prakse, a oko dodataka prehrani u vidu vitamina svakako se posavjetujte sa svojim ginekologom.</para>

Trudnice na sunce: Manjak vitamina D u trudnoći može naštetiti vašoj bebi Posljednjih godina niz se istraživanja bavi pitanjem kako majčine navike i stil života tijekom trudnoće utječu na kasniji razvoj bebe nakon rođenja. Jedna nova studija Sveučilišta u Surreyju i Sveučilišta u Bristolu otkrila je kako manjak vitamina D tijekom trudnoće može naštetiti razvoju djeteta.


   Važnost vitamina D i njegov manjak ne smiju se potcjenjivati. Već je poznato da je on ključan za naš mišićno-koštani sustav, no naše istraživanje pokazalo je da akuo su razine ovog vitamina niske kod trudnice, to može negativno utjecati na njezino dijete u prvim godinama života, kazala je voditeljica istraživanja Andrea Darling.

Socijalni i motorički razvoj

Nakon proučavanja čak 7000 majki i njihove djece, znanstvenici su otkrili da djeca čije su majke u trudnoći imale prenisku razinu vitamina D, odnosno manje od 50 nmol na litru krvi, postižu najslabije rezultate na standardnim testovima grube i fine motorike u dobi od 2,5 godine. Ti testovi uključuju mjerenje koordinacije (udaranje lopte nogom, balansiranje na jednoj nozi i skakanje) te korištenje finih mišića (držanje olovke, građenje dvorca od sitnijih kockica i sl.).
Uz to, ista su ta djeca postigla slabije rezultate u vještinama socijalnog razvoja u dobi od 3,5 godine, a u usporedbi s djecom čije su majke tijekom trudnoće imale zadovoljavajuću razinu vitamina D u organizmu.
Dobra vijest je da vitamin D nije povezan s vještinama čitanja i kvocijentom inteligencije u kasnijoj dobi.

Koliko vitamina D je dovoljno?

U sunčanim periodima, bit će dovoljno dnevno provesti 30-60 minuta na suncu. Svakog dana izložite kožu sunčevim zrakama i vaš organizam "proizvest" će dovoljne količine vitamina D. Ako je vruće i sparno ljeto, suncu se izlažite prije 11.00 sati ili nakon 17.00 sati. Uz to, vitamin D dobivate i preko raznih multivitaminskih dodataka prehrani koje trudnice sve više uzimaju. Uz sunce i multivitamine, vitamin D pronaći ćete i u hrani, posebno u lososi, sardinama, skuši i svježoj tuni. Nešto manje količine vitamina D nalaze se u crvenom mesu, jajima i žitaricama.
Ako ste trudni u jesensko-zimsko-proljetnom periodu kada je manje sunca, uzimajte 10 mikrograma vitamina D dnevno. To će biti dovoljno, jer predoziranje ovim vitaminom također nije preporučljivo. U visokim razinama vitamin D je toksičan za organizam.
Razinu vitamina D možete provjeriti krvnim testom kod svog liječnika opće prakse, a oko dodataka prehrani u vidu vitamina svakako se posavjetujte sa svojim ginekologom. Jelena Kovačić 

trudnica pixabay

Trudnice na sunce: Manjak vitamina D u trudnoći može naštetiti vašoj bebi

<para>Smrzavanje kašica praktično je i kod vrlo zaposlenih mama koje jednostavno ne stignu svaki dan pripremati nekoliko novih jela.</para>
<para>Jelovnik beba u grubo se svodi na voće, povrće, meso, ribu i žitarice. Pravilo kod smrzavanja hrane za bebu je da se smrzava ili sirova namirnica koja se potom odmrzava i kuha, ili se smrzava kuhana hrana (termički obrađena) koja se potom odmrzava, grije i jede. Treba imati na umu da se ove grupe hrane neće jednako dobro "ponašati" nakon što su jednom bile smrznute pa odmrznute. Hrana može posmeđiti, izgubiti originalnu teksturu, postati vodena nakon odmrzavanja, gumenasta ili brašnasta te promijenjenog okusa.
</para>
<heading4>Koliko dugo se hrana za bebe smije držati na hladnom?</heading4>
<para>
U dubokom ledu ili zamrzivaču kašice i hranu za bebe je preporučljivo držati najviše tri mjeseca i svakako ju treba potrošiti unutar tog razdoblja. Ako je moguće smrznute obroke ponudite ponovno bebi unutar mjesec dana. Naime, smrzavanjem se unutar bebine kašice stvaraju kristalići leda koji upijaju nutrijente iz hrane, pa se kod odmrzavanja dio tih nutrijenata gubi otapanjem i isparavanjem tih kristalića vode. U svakom slučaju odmrznuta hrana nije tako hranjiva i kvalitetna kao svježa.</para>
<para>U hladnjaku se kuhani obroci od voća i povrća smiju držati najviše 48 sati, a kuhano meso, riba, mliječni proizvodi i jaja, najviše 24 sata. Ako se radi o miješanim povrtno-mesnim kašicama, ravnajte se po namirnici koja ima kraći rok trajanja, a to je u ovom slučaju meso, pa je maksimalno vrijeme držanja kašice u hladnjaku - 24 sata. Nakon 48 sati držanja bilo koje kašice u hladnjaku, u njoj se počinju razvijati prve bakterije. Stoga se preporučuje bebi svakog dana raditi svježu kašicu ili barem svaki drugi dan. Dobar trik je i držanje namirnice što duže u kompaktnom stanju. Na primjer, ako ste skuhali komad teletine, od jedne polovice usitnjavanjem napravite današnji obrok, a drugu polovicu stavite u hladnjak u komadu i usitnite ju s povrćem ili žitaricama tek sljedeći dan kada pripremate novu kašicu.
</para>
<heading4>Smijem li koristiti smrznuto voće i povrće za pripremu kašica?</heading4>
<para>
Već smo spomenuli da je svježe uvijek bolji izbor od smrznutog i da je bolje smrzavati kompaktne namirnice, npr. oguliti bananu, jabuku ili krušku i smrznuti je cijelu, a ne u obliku pirea. No ako u kašicama za bebe koristite odmrznuto voće i povrće, neće se ništa loše dogoditi za zdravlje vaše bebe.</para>
<para>Ono što je pod upitnikom je ponovno smrzavanje voćne ii povrtne kašice koja je već napravljena od smrznutog voća ili povrća. Ovdje bi se radilo o dvostrukom smrzavanju jedne te iste namirnice. Odgovor je li to loše i koliko je loše za bebinu probavu nemamo, jer nisu napravljena nikakva istraživanja na tu temu. Ono što znamo je da je u redu smrznuti sirove i svježe namirnice, odmrznuti ih, skuhati, pa ponovno smrznuti kao kuhano jelo. Ono što nije dobro je smrznuti kuhano jelo, odmrznuti ga, malo pojesti, pa ga ponovno smrznuti, odmrznuti drugi puta te jesti treći puta.</para>
<para>Kad su bebe u pitanju jako je važno da kupovno smrznuto povrće i voće obavezno skuhate prije posluživanja. Ono je smrznuto sirovo i povlači se po raznim tvornicama, pakirnicama, hladnjačama i skladištima, pa ga svakako treba termički obraditi. Pa čak i ako se radi o mrkvicama koje vaša bebica može već zubićima grickati i sirove. Smrznutu kupovnu hranu obavezno uvijek kuhajte!
</para>
<heading4>Kako smrzavati kašice za bebe?</heading4>
<para>
Najučinkovitiji alat za smrzavanje bebine kašice je pomoću posudice za led s malo većim utorima. Posudicu je potrebno jako dobro oprati i sintetizirati prije korištenja za smrzavanje bebine kašice. Najbolje ju je oprati u perilici posuđa ili vrućoj vodi s antibakterijskim sredstvom za pranje suđa. Potom kašicu usipajte u utore te prekrijte posudicu za led prijanjajućom plastično-prozirnom folijom.</para>
<para>Ova metoda ima niz prednosti, među kojima je najvažnija ta da se po potrebi izvadi i odmrzne ona količina "kockica" koju će beba pojesti u tom obroku, pa nema nepotrebnog bacanja hrane.</para>
<para>Neke mame koriste male staklenke od kupovnih kašica pa u njima smrzavaju kašice i kasnije ih u vrućoj vodi odmrzavaju, no to nije preporučljivo jer staklo od kojih su napravljene nije namijenjeno za ekstremne temperature, odnosno smrzavanje i potom potapanje u vruću vodu. Općenito je važno da hranu za bebe smrzavate u ambalaži koja je namijenjena za duboko zamrzavanje.</para>

Kako smrzavati voćne, povrtne i mesne kašice za bebe? Često se dogodi da mama napravi malo više kašice koja ne može dugo stajati, pa dolazi u dilemu što smije, a što ne smije smrzavati i ponovno odmrzavati te dati bebi jesti. Smrzavanje kašica praktično je i kod vrlo zaposlenih mama koje jednostavno ne stignu svaki dan pripremati nekoliko novih jela.
Jelovnik beba u grubo se svodi na voće, povrće, meso, ribu i žitarice. Pravilo kod smrzavanja hrane za bebu je da se smrzava ili sirova namirnica koja se potom odmrzava i kuha, ili se smrzava kuhana hrana (termički obrađena) koja se potom odmrzava, grije i jede. Treba imati na umu da se ove grupe hrane neće jednako dobro "ponašati" nakon što su jednom bile smrznute pa odmrznute. Hrana može posmeđiti, izgubiti originalnu teksturu, postati vodena nakon odmrzavanja, gumenasta ili brašnasta te promijenjenog okusa.

Koliko dugo se hrana za bebe smije držati na hladnom?

U dubokom ledu ili zamrzivaču kašice i hranu za bebe je preporučljivo držati najviše tri mjeseca i svakako ju treba potrošiti unutar tog razdoblja. Ako je moguće smrznute obroke ponudite ponovno bebi unutar mjesec dana. Naime, smrzavanjem se unutar bebine kašice stvaraju kristalići leda koji upijaju nutrijente iz hrane, pa se kod odmrzavanja dio tih nutrijenata gubi otapanjem i isparavanjem tih kristalića vode. U svakom slučaju odmrznuta hrana nije tako hranjiva i kvalitetna kao svježa.
U hladnjaku se kuhani obroci od voća i povrća smiju držati najviše 48 sati, a kuhano meso, riba, mliječni proizvodi i jaja, najviše 24 sata. Ako se radi o miješanim povrtno-mesnim kašicama, ravnajte se po namirnici koja ima kraći rok trajanja, a to je u ovom slučaju meso, pa je maksimalno vrijeme držanja kašice u hladnjaku - 24 sata. Nakon 48 sati držanja bilo koje kašice u hladnjaku, u njoj se počinju razvijati prve bakterije. Stoga se preporučuje bebi svakog dana raditi svježu kašicu ili barem svaki drugi dan. Dobar trik je i držanje namirnice što duže u kompaktnom stanju. Na primjer, ako ste skuhali komad teletine, od jedne polovice usitnjavanjem napravite današnji obrok, a drugu polovicu stavite u hladnjak u komadu i usitnite ju s povrćem ili žitaricama tek sljedeći dan kada pripremate novu kašicu.

Smijem li koristiti smrznuto voće i povrće za pripremu kašica?

Već smo spomenuli da je svježe uvijek bolji izbor od smrznutog i da je bolje smrzavati kompaktne namirnice, npr. oguliti bananu, jabuku ili krušku i smrznuti je cijelu, a ne u obliku pirea. No ako u kašicama za bebe koristite odmrznuto voće i povrće, neće se ništa loše dogoditi za zdravlje vaše bebe.
Ono što je pod upitnikom je ponovno smrzavanje voćne ii povrtne kašice koja je već napravljena od smrznutog voća ili povrća. Ovdje bi se radilo o dvostrukom smrzavanju jedne te iste namirnice. Odgovor je li to loše i koliko je loše za bebinu probavu nemamo, jer nisu napravljena nikakva istraživanja na tu temu. Ono što znamo je da je u redu smrznuti sirove i svježe namirnice, odmrznuti ih, skuhati, pa ponovno smrznuti kao kuhano jelo. Ono što nije dobro je smrznuti kuhano jelo, odmrznuti ga, malo pojesti, pa ga ponovno smrznuti, odmrznuti drugi puta te jesti treći puta.
Kad su bebe u pitanju jako je važno da kupovno smrznuto povrće i voće obavezno skuhate prije posluživanja. Ono je smrznuto sirovo i povlači se po raznim tvornicama, pakirnicama, hladnjačama i skladištima, pa ga svakako treba termički obraditi. Pa čak i ako se radi o mrkvicama koje vaša bebica može već zubićima grickati i sirove. Smrznutu kupovnu hranu obavezno uvijek kuhajte!

Kako smrzavati kašice za bebe?

Najučinkovitiji alat za smrzavanje bebine kašice je pomoću posudice za led s malo većim utorima. Posudicu je potrebno jako dobro oprati i sintetizirati prije korištenja za smrzavanje bebine kašice. Najbolje ju je oprati u perilici posuđa ili vrućoj vodi s antibakterijskim sredstvom za pranje suđa. Potom kašicu usipajte u utore te prekrijte posudicu za led prijanjajućom plastično-prozirnom folijom.
Ova metoda ima niz prednosti, među kojima je najvažnija ta da se po potrebi izvadi i odmrzne ona količina "kockica" koju će beba pojesti u tom obroku, pa nema nepotrebnog bacanja hrane.
Neke mame koriste male staklenke od kupovnih kašica pa u njima smrzavaju kašice i kasnije ih u vrućoj vodi odmrzavaju, no to nije preporučljivo jer staklo od kojih su napravljene nije namijenjeno za ekstremne temperature, odnosno smrzavanje i potom potapanje u vruću vodu. Općenito je važno da hranu za bebe smrzavate u ambalaži koja je namijenjena za duboko zamrzavanje. Jelena Kovačić 

Kako smrzavati voćne, povrtne i mesne kašice za bebe?

<para>Pčela svoj dom tj. košnicu rijetko napušta pa je u većini slučajeva osa ta koja bocka te zadaje muke roditeljima i djeci. Ose najviše vole napadati ruke i noge jer najčešće “grizu” u samoobrani.</para>
<para>Reakcija malih beba na ubode ovih insekata može biti intenzivnija stoga nije čudno ako se na koži pojavi crvenilo, otok i svrbež jer je to sasvim normalno. Neke bebice mogu imati i značajnije otekline i crvenila. Veliku pozornost roditelj bi trebao obratiti na ubode koji su se dogodili oko područja bebine glave (blizu ili u ustima, blizu oka ili na području uha). Na tim mjestima postoji veća sklonost izraženijoj reakciji, a crvenilo i oteknuće može biti veće i značajnije.
</para>
<heading4>
 Kako reagirati?
</heading4>
<para>
Nakon uboda pčele, na mjestu uboda ostaje žalac. Iz žalca se postepeno oslobađa otrov koji uzrokuje određene simptome stoga žalac treba što prije izvaditi. Najčešće se vadi pincetom, premda se u nekim situacijama može i noktom. Ne pokušavajte ga iščupati vertikalno jer se tako može dodatno ubrizgati otrov. Mjesto uboda obavezno dezinficirajte nekom antiseptičkom otopinom. Nakon dezinfekcije, slijedi stavljanje hladnog obloga na mjesto uboda. Također, postoje razne masti i kremice koje “hlade” kožu te sirupi i kapi koji ublažavaju simptome.
</para>
<heading4>
 Kada potražiti liječničku pomoć?
</heading4>
<para>
Pomoć stručnjaka obavezno potražite ako dijete neprestano plače (po nekoliko sati) te ako procijenite da bi razlog plača mogao biti upravo zbog uboda insekta. Liječnička pomoć potrebna je i ako se oteklina ili svrbež pogorša nakon 24 sata. Kod nekih bebica ubod insekata može izazvati i tešku alergijsku reakciju – anafilaksiju. Simptomi anafilaksije uključuju osip, svrab, grčeve u trbuhu, kašalj, otežano disanje, otežano gutanje, gušenje, pa čak i nesvjesticu. U takvim slučajevima hitno treba potražiti liječničku pomoć.
</para>
<heading4>
 Praktični savjeti
</heading4>
<para>
 → Tijekom boravka na otvorenom u blizini djeteta izbjegavajte jake parfeme, posebno one cvjetne, jer oni privlače insekte.</para>
<para>
 → Dijete pravilno odjenite za boravak u prirodi te mu pokrijte određene dijelove tijela.</para>
<para>
 → Na kolica postavite mrežicu za zaštitu od insekata.</para>
<para>
 → Izbjegavajte otvaranje slatkih namirnica u blizini djeteta.</para>
<para>
 → Kad vidite insekta u blizini djeteta, ne paničarite. Ne mašite rukama i ne tjerajte ga jer ćete ga tako samo uznemiriti. Dovoljno je samo mirno udaljiti se s djetetom.</para>
<para>
 → U slučaju preosjetljivosti djeteta na ubod insekata savjetujte se s nadležnim liječnikom radi pravodobne terapije.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/zdravlje/lijekovi-iz-kucne-radinosti-pomocu-prirodnih-metoda-tretirati-ubode-insekata-kod-djece/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Što kad bebu ubode osa ili pčela? Ljeto je omiljeno godišnje doba dvaju insekata koji svim roditeljima, a posebice onima s malim bebama tjeraju strah u kosti. Oni se zovu pčela i osa i nisu toliko opasni kako se na prvu čine. Pčela svoj dom tj. košnicu rijetko napušta pa je u većini slučajeva osa ta koja bocka te zadaje muke roditeljima i djeci. Ose najviše vole napadati ruke i noge jer najčešće “grizu” u samoobrani.
Reakcija malih beba na ubode ovih insekata može biti intenzivnija stoga nije čudno ako se na koži pojavi crvenilo, otok i svrbež jer je to sasvim normalno. Neke bebice mogu imati i značajnije otekline i crvenila. Veliku pozornost roditelj bi trebao obratiti na ubode koji su se dogodili oko područja bebine glave (blizu ili u ustima, blizu oka ili na području uha). Na tim mjestima postoji veća sklonost izraženijoj reakciji, a crvenilo i oteknuće može biti veće i značajnije.


   Kako reagirati?


Nakon uboda pčele, na mjestu uboda ostaje žalac. Iz žalca se postepeno oslobađa otrov koji uzrokuje određene simptome stoga žalac treba što prije izvaditi. Najčešće se vadi pincetom, premda se u nekim situacijama može i noktom. Ne pokušavajte ga iščupati vertikalno jer se tako može dodatno ubrizgati otrov. Mjesto uboda obavezno dezinficirajte nekom antiseptičkom otopinom. Nakon dezinfekcije, slijedi stavljanje hladnog obloga na mjesto uboda. Također, postoje razne masti i kremice koje “hlade” kožu te sirupi i kapi koji ublažavaju simptome.


   Kada potražiti liječničku pomoć?


Pomoć stručnjaka obavezno potražite ako dijete neprestano plače (po nekoliko sati) te ako procijenite da bi razlog plača mogao biti upravo zbog uboda insekta. Liječnička pomoć potrebna je i ako se oteklina ili svrbež pogorša nakon 24 sata. Kod nekih bebica ubod insekata može izazvati i tešku alergijsku reakciju – anafilaksiju. Simptomi anafilaksije uključuju osip, svrab, grčeve u trbuhu, kašalj, otežano disanje, otežano gutanje, gušenje, pa čak i nesvjesticu. U takvim slučajevima hitno treba potražiti liječničku pomoć.


   Praktični savjeti


   → Tijekom boravka na otvorenom u blizini djeteta  izbjegavajte jake parfeme, posebno one cvjetne, jer oni privlače insekte.

   → Dijete pravilno odjenite za boravak u prirodi te mu pokrijte određene dijelove tijela.

   → Na kolica postavite mrežicu za zaštitu od insekata.

    → Izbjegavajte otvaranje slatkih namirnica u blizini djeteta.

   → Kad vidite insekta u blizini djeteta, ne paničarite. Ne mašite rukama i ne tjerajte ga jer ćete ga tako samo uznemiriti. Dovoljno je samo mirno udaljiti se s djetetom.

   → U slučaju preosjetljivosti djeteta na ubod insekata savjetujte se s nadležnim liječnikom radi pravodobne terapije.

   
      
   
 Petra Majetić 

dijete_insekti_pixabay

Što kad bebu ubode osa ili pčela?

<para>Kao što znamo, bebe se rađaju iz vode, ne plaše se vode, često u njoj uživaju i instinktivno znaju zaroniti i izroniti. Kako dijete raste, može se razviti strah od vode pa učenje plivanja zapravo počinje eliminiranjem tog straha.</para>
<para>U grubo, prije učenja plivanja dijete bi trebalo svladati zaronjavanje lica u vodu bez da se zagrcne, imati razvijenu grubu motoriku i osjećati se općenito ugodno u vodi, odnosno ne imati panični strah od vode. Isto tako, dijete bi trebalo biti dovoljno zrelo da može percipirati, verbalizirati i pokazati opasnost koju eventualno osjeća u vodi.
</para>
<heading4>Učenje plivanja s profesionalcima u školi plivanja</heading4>
<para>
Gradski bazeni i klubovi koji nude škole plivanja obično imaju razne programe: od gimnastike za mame i bebe do obuke neplivača, no najveći broj njih učenje plivanja organizira za djecu od 5 ili 6 godina starosti na više. Škole plivanja moraju biti usklađene s programom Zavoda za sport i školstvo Republike Hrvatske.</para>
<para>
 <emphasis>Američka akademija pedijatara</emphasis> čije smjernice slijede pedijatri u svim razvijenim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, preporučuje da se s učenjem plivanja ne počinje prije navršene 4. godine. Smatra se da su tada mališani razvojno i emocionalno spremni učiti konkretne lekcije iz plivanja.</para>
<para>Ipak, konkretna odluka je na roditelju jer on najbolje poznaje svoje dijete. Ako je dijete motorički aktivno i spremno, ako sluša i ponavlja naredbe i upute, nema nikakav ili mali strah od vode, samo traži da ga se uči nove vještine u vodi i razumije potencijalne opasnosti, može se pokušati s učenjem plivanja.
</para>
<heading4>Što možete sami naučiti dijete prije 5. godine, odnosno prije samog učenja plivanja?</heading4>
<para>
Ono što roditelji mogu raditi s djecom do 5. godine je provoditi vrijeme u svladavanju osnova u bezenu ili na moru. Konkretno, u zajedničkom kupanju u bazenu ili na moru, manjoj djeci možete pokazati sljedeće:</para>
<para>- Da je boravak u vodi jako zabavan i da je se ne trebamo bojati, ali da trebamo slušati sami sebe i ne ići u duboku vodu ako osjećamo strah, da se ne odvajamo od odrasle osobe i ruba bazena, da moramo reći ako nam je voda prehladna ili nas smeta za kožu i slično. Sve te razgovore o vodi i poštovanju koji trebamo prema njoj imati u sigurnosnom smislu, možete voditi s djetetom dok se kupate i uživate u igranju.</para>
<para>- Potaknuti dijete da "roni". Počnite tako da dijete stabilno stoji na tlu u mirnoj vodi do njegovog pojasa. Potom neka si začepi nosić i samo lagano prisloni lice ispod površine vode. Sljedeći korak bit će da čučne i zaroni cijelu glavicu ispod površine vode, samo na sekundu. Kasnije će to biti dvije sekunde, pa tri, sve dok ne skupi hrabrost za nešto više. Kako dijete raste potičite ga da potaplja glavicu i "roni" sve duže, dublje i hrabrije, odnosno da sam odredi ritam napretka. Poanta je da se ne boji osjećaja potopljenosti na licu, odnosno glavici.</para>
<para>- Vježbati s djetetom plutanje na površini. Uhvatite ga ispod trupa, pa ispod leđa, i potičite da maše ručicama i nožicama i da mirno leži na vodi dok ga vi držite. Dijete će dobiti osjećaj plutanja tijela na površini i svladati osnovni položaj za učenje plivanja.</para>
<para>- Špricati se u vodi je dobro kako bi se dijete naviknulo na istovremeno obavljanje barem dvije radnje. Dok ga špricate dijete odolijeva vodi na svom licu i tijelu koja dolazi iz svih smjerova, a istovremeno ono mora obavljati još jednu aktivnost - špricati vas.
</para>
<heading4>Pomoćne rukavice, prsluci i pojasevi - da ili ne?</heading4>
<para>
Neki smatraju da nije djeci dobro stavljati pomoćne rekvizite s kojima će zbog zraka koji ih drži na površini dobiti krivi ili lažni osjećaj vode, dubine i sigurnosti. Kad ostanu bez njih, djeca ne znaju što činiti i osloniti se na vlastite vještine plutanja, ronjenja, mahanja ručicama.</para>
<para>Roditelji rukavice i šlaufiće djeci stavljaju da se sami osjećaju sigurnije, no pitanje je koliko su sigurni s obzirom na to da se oni mogu probušiti, ispuhati, skliznuti s djeteta...</para>
<para>Mnogi smatraju da je bolje biti prisutan i iskustvo s vodom učiniti što "prirodnijim", odnosno biti uz dijete i učiti ga nove vještine kroz zabavu.</para>
<para>Ipak, odluka je na roditeljima i oni koji se odluče na pomoćne rekvizite neka ih djetetu stavljaju kada tako osjećaju da trebaju, ali u kombinaciji s vremenom provedenim u vodi bez ikakvih rekvizita i "zračne" pomoći.</para>

U kojoj dobi su djeca spremna za učenje plivanja? Ljeto je idealno vrijeme za učenje plivanja, no roditelji se često pitaju je li njihovo dijete spremno i koji preduvjeti trebaju biti zadovoljeni da se počne s učenjem konkretne tehnike plivanja? Kao što znamo, bebe se rađaju iz vode, ne plaše se vode, često u njoj uživaju i instinktivno znaju zaroniti i izroniti. Kako dijete raste, može se razviti strah od vode pa učenje plivanja zapravo počinje eliminiranjem tog straha.
U grubo, prije učenja plivanja dijete bi trebalo svladati zaronjavanje lica u vodu bez da se zagrcne, imati razvijenu grubu motoriku i osjećati se općenito ugodno u vodi, odnosno ne imati panični strah od vode. Isto tako, dijete bi trebalo biti dovoljno zrelo da može percipirati, verbalizirati i pokazati opasnost koju eventualno osjeća u vodi.

Učenje plivanja s profesionalcima u školi plivanja

Gradski bazeni i klubovi koji nude škole plivanja obično imaju razne programe: od gimnastike za mame i bebe do obuke neplivača, no najveći broj njih učenje plivanja organizira za djecu od 5 ili 6 godina starosti na više. Škole plivanja moraju biti usklađene s programom Zavoda za sport i školstvo Republike Hrvatske.

   Američka akademija pedijatara čije smjernice slijede pedijatri u svim razvijenim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, preporučuje da se s učenjem plivanja ne počinje prije navršene 4. godine. Smatra se da su tada mališani razvojno i emocionalno spremni učiti konkretne lekcije iz plivanja.
Ipak, konkretna odluka je na roditelju jer on najbolje poznaje svoje dijete. Ako je dijete motorički aktivno i spremno, ako sluša i ponavlja naredbe i upute, nema nikakav ili mali strah od vode, samo traži da ga se uči nove vještine u vodi i razumije potencijalne opasnosti, može se pokušati s učenjem plivanja.

Što možete sami naučiti dijete prije 5. godine, odnosno prije samog učenja plivanja?

Ono što roditelji mogu raditi s djecom do 5. godine je provoditi vrijeme u svladavanju osnova u bezenu ili na moru. Konkretno, u zajedničkom kupanju u bazenu ili na moru, manjoj djeci možete pokazati sljedeće:
- Da je boravak u vodi jako zabavan i da je se ne trebamo bojati, ali da trebamo slušati sami sebe i ne ići u duboku vodu ako osjećamo strah, da se ne odvajamo od odrasle osobe i ruba bazena, da moramo reći ako nam je voda prehladna ili nas smeta za kožu i slično. Sve te razgovore o vodi i poštovanju koji trebamo prema njoj imati u sigurnosnom smislu, možete voditi s djetetom dok se kupate i uživate u igranju.
- Potaknuti dijete da "roni". Počnite tako da dijete stabilno stoji na tlu u mirnoj vodi do njegovog pojasa. Potom neka si začepi nosić i samo lagano prisloni lice ispod površine vode. Sljedeći korak bit će da čučne i zaroni cijelu glavicu ispod površine vode, samo na sekundu. Kasnije će to biti dvije sekunde, pa tri, sve dok ne skupi hrabrost za nešto više. Kako dijete raste potičite ga da potaplja glavicu i "roni" sve duže, dublje i hrabrije, odnosno da sam odredi ritam napretka. Poanta je da se ne boji osjećaja potopljenosti na licu, odnosno glavici.
- Vježbati s djetetom plutanje na površini. Uhvatite ga ispod trupa, pa ispod leđa, i potičite da maše ručicama i nožicama i da mirno leži na vodi dok ga vi držite. Dijete će dobiti osjećaj plutanja tijela na površini i svladati osnovni položaj za učenje plivanja.
- Špricati se u vodi je dobro kako bi se dijete naviknulo na istovremeno obavljanje barem dvije radnje. Dok ga špricate dijete odolijeva vodi na svom licu i tijelu koja dolazi iz svih smjerova, a istovremeno ono mora obavljati još jednu aktivnost - špricati vas.

Pomoćne rukavice, prsluci i pojasevi - da ili ne?

Neki smatraju da nije djeci dobro stavljati pomoćne rekvizite s kojima će zbog zraka koji ih drži na površini dobiti krivi ili lažni osjećaj vode, dubine i sigurnosti. Kad ostanu bez njih, djeca ne znaju što činiti i osloniti se na vlastite vještine plutanja, ronjenja, mahanja ručicama.
Roditelji rukavice i šlaufiće djeci stavljaju da se sami osjećaju sigurnije, no pitanje je koliko su sigurni s obzirom na to da se oni mogu probušiti, ispuhati, skliznuti s djeteta...
Mnogi smatraju da je bolje biti prisutan i iskustvo s vodom učiniti što "prirodnijim", odnosno biti uz dijete i učiti ga nove vještine kroz zabavu.
Ipak, odluka je na roditeljima i oni koji se odluče na pomoćne rekvizite neka ih djetetu stavljaju kada tako osjećaju da trebaju, ali u kombinaciji s vremenom provedenim u vodi bez ikakvih rekvizita i "zračne" pomoći. Jelena Kovačić 

plivanje ronjenje pixabay

U kojoj dobi su djeca spremna za učenje plivanja?

<para>Djeca koja su uključena u proces čitanja tijekom prvih godina života u kasnijoj dobi pokazuju bolje rezultate na testovima znanja i vještina u školi nego djeca koja su knjige zaobilazila u velikom luku. Čitanje knjiga proširuje vokabular, poboljšava memoriju, povećava kreativnost, empatiju prema drugim ljudima te općenito utječe na kvalitetu mentalnog zdravlja.</para>
<para>Svih dobroti koje donosi čitanje i ljubav prema knjigama itekako je svjestan i jedan lokalni frizer iz američke savezne države Iowa koji je praktički preko noći postao iznimno popularan među djecom i roditeljima. Naime, Courtney Holmes je svoje frizerske usluge najmlađima odlučio pružati besplatno i to ne zato da bi se malo reklamirao već da bi potaknuo dječicu na čitanje. Svako dijete koje sjedne na njegov frizerski stolac i pročita mu priča prema vlastitom izboru nagrađuje s besplatnim šišanjem i frizurom. U njegov sad već poznati salon vole dolaziti i predškolarci koji tek uče čitati jer "striček frizer" je uvijek spreman uletiti kad s nekom riječi zapnu.</para>
<para>No, kako priznaje Courtney Holmes, u početku nije sve išlo tako glatko te je u njegov salon rijetko koji klinac htio ući. S vremenom, to se promijenilo te je čitanje knjigica prilikom šišanja postao normalni ritual kao i redovi klinaca ispred frizerskog salona. Na početku svog hvalevrijednog poteza knjige za dječicu donosio je iz svoje kućne biblioteke, a s vremenom je uspio skupiti pozamašan broj dječje literature koju su mu znale darivati i nepoznate osobe. Postoje neka mjesta na svijetu u kojima je lijepo živjeti ako u njima imate priliku družiti se s dragim i plemenitim ljudima.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/citanje-knjiga-poboljsava-mentalno-emotivno-i-fizicko-zdravlje-djece/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Upoznajte frizera koji šišanje klinaca naplaćuje - čitanjem Već i ptice na grani znaju da je čitanje za dijete od najranije dobi jednako važno za njegov razvoj kao i briga o njegovim osnovnim potrebama (potreba za hranom, igrom, odmorom itd). Djeca koja su uključena u proces čitanja tijekom prvih godina života u kasnijoj dobi pokazuju bolje rezultate na testovima znanja i vještina u školi nego djeca koja su knjige zaobilazila u velikom luku. Čitanje knjiga proširuje vokabular, poboljšava memoriju, povećava kreativnost, empatiju prema drugim ljudima te općenito utječe na kvalitetu mentalnog zdravlja.
Svih dobroti koje donosi čitanje i ljubav prema knjigama itekako je svjestan i jedan lokalni frizer iz američke savezne države Iowa koji je praktički preko noći postao iznimno popularan među djecom i roditeljima. Naime, Courtney Holmes je svoje frizerske usluge najmlađima odlučio pružati besplatno i to ne zato da bi se malo reklamirao već da bi potaknuo dječicu na čitanje. Svako dijete koje sjedne na njegov frizerski stolac i pročita mu priča prema vlastitom izboru nagrađuje s besplatnim šišanjem i frizurom. U njegov sad već poznati salon vole dolaziti i predškolarci koji tek uče čitati jer "striček frizer" je uvijek spreman uletiti kad s nekom riječi zapnu.
No, kako priznaje Courtney Holmes, u početku nije sve išlo tako glatko te je u njegov salon rijetko koji klinac htio ući. S vremenom, to se promijenilo te je čitanje knjigica prilikom šišanja postao normalni ritual kao i redovi klinaca ispred frizerskog salona. Na početku svog hvalevrijednog poteza knjige za dječicu donosio je iz svoje kućne biblioteke, a s vremenom je uspio skupiti pozamašan broj dječje literature koju su mu znale darivati i nepoznate osobe. Postoje neka mjesta na svijetu u kojima je lijepo živjeti ako u njima imate priliku družiti se s dragim i plemenitim ljudima.

   
      
   
 Petra Majetić 

sisanje_youtube

Upoznajte frizera koji šišanje klinaca naplaćuje - čitanjem

<para>Ako je vaše dijete tjeskobno, nemirno i napeto, prepoznajte simptome na vrijeme kako bi mu mogli pomoći i kako bi se vaše dijete od najranije dobi naučilo boriti sa stresom.
</para>
<para>Djeca mogu osjećati stres zbog neke situacije u školi, bilo da se radi o učenju ili problemu s prijateljima, mogu ih pogoditi ratne situacije, prirodne katastrofe, smrt bliskih osoba, rastava roditelja, selidba ili rođenje sestre ili brata.</para>
<para>Bori li se vaše dijete od najranije dobi sa stresom vjerojatno ćete se susresti s tim da ima glavobolje ili probavne smetnje, a sve to uzrokuje pad imuniteta i izloženosti češćim virusnim oboljenjima i prehladama. Također, stres utječe na to da se djetetov mozak ne razvija kako bi trebao.
</para>
<para>Primijetite li nešto neuobičajeno u ponašanju vašeg djeteta, obvezno odmah pristupite rješavanju problema i pokušajte mu pomoći kako bi prevladalo stres i naučilo se boriti s njime i u kasnijoj životnoj dobi.
</para>
<heading4>Pokažite zanimanje za njihove probleme</heading4>
<para>
U prvom redu ovdje je bitno prepoznati simptome tjeskobe. Ponaša li se vaše dijete nervozno, napeto, grize nokte, slabije spava i loše jede, reagirajte odmah. Pokažite zanimanje za njega kako bi otkrili što se događa. Pitajte ga o tome kako se osjeća, kako se slaže s prijateljima i kako mu ide u školi. Naučite dijete da pokaže svoje emocije i da ih bude svjesno kako bi moglo kasnije i samo otkriti problem. Pokažite zanimanje, neka se vaše dijete osjeća sigurno i otvoreno s vama. Neka zna da u vama ima podršku i da ćete mu pomoći u rješavanju svakog problema.
</para>
<heading4>Djelujte pozitivno</heading4>
<para>
Dogodi li se u vašoj obitelji neka neočekivana situacija kao što su smrt, rastava ili selidba, pomozite djetetu da se što lakše nosi s time. Ako vidite da dijete reagira na takve situacije, popričajte s njime i dajte mu do znanja da će se sve riješiti i da će biti bolje. Naučite dijete da razmišlja pozitivno i da u takvoj situaciji razmišlja o onom dobrom u životu na čemu je zahvalno.
</para>
<heading4>Uvedite više hobija i slobodnih aktivnosti</heading4>
<para>
Vidite li da je vaše dijete potišteno i tjeskobno, pomozite mu tako što ćete u njegovo slobodno vrijeme uvesti što više tjelesne aktivnosti, izleta i hobija. No, pripazite da i time ne opterećujete dijete. Popričajte s njime, pitajte ga što bi htjelo raditi ako se radi o većoj djeci. Onu manju izvedite u prirodi, na zrak, u park, u šumu, na vožnju bicikla, rolanje... Izbor je na vama i vašem djetetu. Kada je ružno vrijeme, postoje aktivnosti koje možete i tada raditi. Pogledajte film u kinu, <ulink url="http://www.savjetnica.com/price-za-djecu/">čitajte lijepe i pozitivne priče za djecu</ulink> ili bojajte. Bojanke za djecu odlična su aktivnost kojom dijete razvija mozak, a u isto vrijeme bojanje djeluje opuštajuće.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/napetost-stres-kod-djece-sto-ih-najcesce-uzrokuje-kako-im-pomoci/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<heading4>Izgradite djetetovo samopouzdanje</heading4>
<para>
Kada je dijete malo, morat ćete ga često braniti i pomoći mu kako da se nosi s teškom situacijom. No, kako dijete odrasta, naučite ga da se zauzme za sebe. Tako će graditi svoje samopouzdanje i imat će vjeru u sebe kako i samo može riješiti svoje probleme. Naučite kada se od vas kao roditelja očekuje da pomognete djetetu, a kada se morate suzdržati od toga i vidjeti kako će ono samo riješiti problem. Ipak, uvijek dajte do znanja djetetu da se može osloniti na vas i da mu u svakom trenutku možete pomoći oko rješavanja problema.
</para>
<heading4>Budite primjer djetetu</heading4>
<para>
Djeca često oponašaju vaše ponašanje jer ste njihov uzor. Tako će vas kopirati i u stresnim situacijama i oponašati vas kada se oni suoče s nekim problemom. Također, zbog vašeg govora tijela ili načina na koji ste nešto rekli, djeca će osjetiti napetost i pretpostavljati da će neka vaša stresna situacija utjecati i na njih. Zato je važno da dijete bude sigurno u vas i vašu sposobnost da se znate nositi sa svojim problemima. Ako ste saznali da ćete dobiti otkaz, rastajete li se ili se vaša obitelji suočava s gubitkom bliske osobe, pokažite djetetu kako se pravilno nosi sa stresom. Umjesto da psujete, zapalite cigaretu ili popijete čašicu alkohola, nosite se sa stresom tako da ćete se opustiti uz čaj, dobru knjigu, pjenušavu kupku te ćete o svojim osjećajima pričati bez vike i optužbi.</para>
<para>Važno je da nikada ne ignorirate simptome misleći kako se vaše dijete nema oko čega brinuti. Iako su mala, djeca također osjećaju napetost i stres. Stres na djecu može utjecati tako da im trenutno uzrokuje zdravstvene probleme, a kasnije, u odrasloj dobi im skrati životni vijek. Stoga je važno reagirati na vrijeme i pomoći djetetu da se nosi s problemima na pravi način.</para>
<para>
 Tekst napisala: Maja Savanović
</para>

Tehnike za uklanjanje stresa kod djece U današnjem užurbanom svijetu odrasli nisu jedini koji doživljavaju stres. Stres osjećaju i djeca, a on ih čini napetima i uzrokuje im velike probleme. Ako je vaše dijete tjeskobno, nemirno i napeto, prepoznajte simptome na vrijeme kako bi mu mogli pomoći i kako bi se vaše dijete od najranije dobi naučilo boriti sa stresom.

Djeca mogu osjećati stres zbog neke situacije u školi, bilo da se radi o učenju ili problemu s prijateljima, mogu ih pogoditi ratne situacije, prirodne katastrofe, smrt bliskih osoba, rastava roditelja, selidba ili rođenje sestre ili brata.
Bori li se vaše dijete od najranije dobi sa stresom vjerojatno ćete se susresti s tim da ima glavobolje ili probavne smetnje, a sve to uzrokuje pad imuniteta i izloženosti češćim virusnim oboljenjima i prehladama. Također, stres utječe na to da se djetetov mozak ne razvija kako bi trebao.

Primijetite li nešto neuobičajeno u ponašanju vašeg djeteta, obvezno odmah pristupite rješavanju problema i pokušajte mu pomoći kako bi prevladalo stres i naučilo se boriti s njime i u kasnijoj životnoj dobi.

Pokažite zanimanje za njihove probleme

U prvom redu ovdje je bitno prepoznati simptome tjeskobe. Ponaša li se vaše dijete nervozno, napeto, grize nokte, slabije spava i loše jede, reagirajte odmah. Pokažite zanimanje za njega kako bi otkrili što se događa. Pitajte ga o tome kako se osjeća, kako se slaže s prijateljima i kako mu ide u školi. Naučite dijete da pokaže svoje emocije i da ih bude svjesno kako bi moglo kasnije i samo otkriti problem. Pokažite zanimanje, neka se vaše dijete osjeća sigurno i otvoreno s vama. Neka zna da u vama ima podršku i da ćete mu pomoći u rješavanju svakog problema.

Djelujte pozitivno

Dogodi li se u vašoj obitelji neka neočekivana situacija kao što su smrt, rastava ili selidba, pomozite djetetu da se što lakše nosi s time. Ako vidite da dijete reagira na takve situacije, popričajte s njime i dajte mu do znanja da će se sve riješiti i da će biti bolje. Naučite dijete da razmišlja pozitivno i da u takvoj situaciji razmišlja o onom dobrom u životu na čemu je zahvalno.

Uvedite više hobija i slobodnih aktivnosti

Vidite li da je vaše dijete potišteno i tjeskobno, pomozite mu tako što ćete u njegovo slobodno vrijeme uvesti što više tjelesne aktivnosti, izleta i hobija. No, pripazite da i time ne opterećujete dijete. Popričajte s njime, pitajte ga što bi htjelo raditi ako se radi o većoj djeci. Onu manju izvedite u prirodi, na zrak, u park, u šumu, na vožnju bicikla, rolanje... Izbor je na vama i vašem djetetu. Kada je ružno vrijeme, postoje aktivnosti koje možete i tada raditi. Pogledajte film u kinu, čitajte lijepe i pozitivne priče za djecu ili bojajte. Bojanke za djecu odlična su aktivnost kojom dijete razvija mozak, a u isto vrijeme bojanje djeluje opuštajuće.

   
      
   

Izgradite djetetovo samopouzdanje

Kada je dijete malo, morat ćete ga često braniti i pomoći mu kako da se nosi s teškom situacijom. No, kako dijete odrasta, naučite ga da se zauzme za sebe. Tako će graditi svoje samopouzdanje i imat će vjeru u sebe kako i samo može riješiti svoje probleme. Naučite kada se od vas kao roditelja očekuje da pomognete djetetu, a kada se morate suzdržati od toga i vidjeti kako će ono samo riješiti problem. Ipak, uvijek dajte do znanja djetetu da se može osloniti na vas i da mu u svakom trenutku možete pomoći oko rješavanja problema.

Budite primjer djetetu

Djeca često oponašaju vaše ponašanje jer ste njihov uzor. Tako će vas kopirati i u stresnim situacijama i oponašati vas kada se oni suoče s nekim problemom. Također, zbog vašeg govora tijela ili načina na koji ste nešto rekli, djeca će osjetiti napetost i pretpostavljati da će neka vaša stresna situacija utjecati i na njih. Zato je važno da dijete bude sigurno u vas i vašu sposobnost da se znate nositi sa svojim problemima. Ako ste saznali da ćete dobiti otkaz, rastajete li se ili se vaša obitelji suočava s gubitkom bliske osobe, pokažite djetetu kako se pravilno nosi sa stresom. Umjesto da psujete, zapalite cigaretu ili popijete čašicu alkohola, nosite se sa stresom tako da ćete se opustiti uz čaj, dobru knjigu, pjenušavu kupku te ćete o svojim osjećajima pričati bez vike i optužbi.
Važno je da nikada ne ignorirate simptome misleći kako se vaše dijete nema oko čega brinuti. Iako su mala, djeca također osjećaju napetost i stres. Stres na djecu može utjecati tako da im trenutno uzrokuje zdravstvene probleme, a kasnije, u odrasloj dobi im skrati životni vijek. Stoga je važno reagirati na vrijeme i pomoći djetetu da se nosi s problemima na pravi način.

   Tekst napisala: Maja Savanović
 Klinfo.hr 

napetost stres pixabay

Tehnike za uklanjanje stresa kod djece

<para>Njezin 5,5-godišnji dječačić odlično se slaže s djecom u vrtiću i svojim vršnjacima i iznimno je društven, međutim, kada treba stupiti u kontakt s tetom u vrtiću ili nekom drugom odraslom osobom, svaka komunikacija za njega prestaje. Prema riječima naših stručnjaka psihologa velika je mogućnost da ovaj dječačić muku muči sa selektivnim mutizmom pa smo stoga ovaj poremećaj koji nas je zaintrigirao odlučili detaljnije istražiti.</para>
<para>
 Selektivni mutizam je poremećaj kojeg karakterizira nemogućnost govora u određenim socijalnim situacijama. Djeca naime razumiju što im netko govori i mogu normalno govoriti u situacijama u kojima se osjećaju ugodno, sigurno i opušteno. Međutim, kad odu u vrtić, školu ili neku drugu socijalnu sredinu koju smatraju nezaštićenom zonom prestaju sa svakim oblikom komunikacije. Tipične karakteristike djeteta sa selektivnim mutizmom su sljedeće:</para>
<para>→ Teško uspostavljaju vizualni kontakt</para>
<para>→ Izrazito su emocionalno osjetljivi i emocionalni</para>
<para>→ Često su zabrinuti i imaju problema s različitim strahovima</para>
<para>→ Kod kuće znaju biti ćudljivi, nefleksibilni, vole "šefovati"</para>
<para>→ Imaju izraženu sklonost umjetnosti i kreativnosti</para>
<para>→ Povećano su osjetljivi na buku, gužvu, dodir</para>
<para>→ Kada osjete da ih netko promatra pokreti im postaju ograničeni ili nespretni
</para>
<heading4>
 Uzroci poremećaja
</heading4>
<para>
Glavni uzrok selektivnog mutizma još nije u potpunosti utvrđen. Međutim, pojedine studije smatraju da uzrok leži u genetskoj predispoziciji za anksioznost. Neki stručnjaci pak uzroke vide u tzv. "inhibiranom temperamentu" što znači da djeca već u novorođenačkoj dobi pokazuju strah od nepoznatih i novih situacija. Neka druga istraživanja razloge traže u razvojnim poremećajima govora, utjecaju značajnih životnih kretanja i utjecaju trauma i stresova kroz koje je dijete prošlo u ranom djetinjstvu. Treba naglasiti da mutizam nije posljedica teškoća ili kašnjenja u razvoju te da on nije povezan s bilo kojim vidom zlostavljanja ili nebrige.
</para>
<heading4>
 Terapija i tretman
</heading4>
<para>
Kroz određene tretmane i terapiju stanje se može poboljšati, a ono zavisi od djeteta i težine poremećaja. Budući da je izravno vezan za anksioznost, djeci s ovim poremećajem treba pristupiti iznimno oprezno. Ukoliko im se pristupi na odgovarajući način postoji velika vjerojatnost da će dijete postupno razviti socijalne vještine koje mu nedostaju. Prisiljavanje, moljenje ili podmićivanje kako bi se navelo dijete da progovori stručnjaci nikako ne savjetuju. Djetetu sa selektivnim mutizmom iznimno je bitno da ga roditelj uvjeri da će uvijek biti uz njega kad mu je teško, kad se nečega boji, kad je tužno ili se zbog bilo čega osjeća loše. Svaki i najmanji djetetov napredak i postignuće roditelj bi trebao primijetiti, pohvaliti, pokazati razumijevanje. Samo tako dijete ima šanse pobijediti u bitci sa selektivnim mutizmom.</para>

Dijete ima poteškoća u komunikaciji s odraslima! Možda se njegov problem zove selektivni mutizam? Ne tako davno na e-mail naše redakcije stigao je vapaj zabrinute mame koja je zatražila pomoć naših suradnika i stručnjaka jer njezino dijete ima problema u komunikaciji s odraslim osobama. Njezin 5,5-godišnji dječačić odlično se slaže s djecom u vrtiću i svojim vršnjacima i iznimno je društven, međutim, kada treba stupiti u kontakt s tetom u vrtiću ili nekom drugom odraslom osobom, svaka komunikacija za njega prestaje. Prema riječima naših stručnjaka psihologa velika je mogućnost da ovaj dječačić muku muči sa selektivnim mutizmom pa smo stoga ovaj poremećaj koji nas je zaintrigirao odlučili detaljnije istražiti.

   Selektivni mutizam je poremećaj kojeg karakterizira nemogućnost govora u određenim socijalnim situacijama. Djeca naime razumiju što im netko govori i mogu normalno govoriti u situacijama u kojima se osjećaju ugodno, sigurno i opušteno. Međutim, kad odu u vrtić, školu ili neku drugu socijalnu sredinu koju smatraju nezaštićenom zonom prestaju sa svakim oblikom komunikacije. Tipične karakteristike djeteta sa selektivnim mutizmom su sljedeće:
→ Teško uspostavljaju vizualni kontakt
→ Izrazito su emocionalno osjetljivi i emocionalni
→ Često su zabrinuti i imaju problema s različitim strahovima
→ Kod kuće znaju biti ćudljivi, nefleksibilni, vole "šefovati"
→ Imaju izraženu sklonost umjetnosti i kreativnosti
→ Povećano su osjetljivi na buku, gužvu, dodir
→ Kada osjete da ih netko promatra pokreti im postaju ograničeni ili nespretni


   Uzroci poremećaja


Glavni uzrok selektivnog mutizma još nije u potpunosti utvrđen. Međutim, pojedine studije smatraju da uzrok leži u genetskoj predispoziciji za anksioznost. Neki stručnjaci pak uzroke vide u tzv. "inhibiranom temperamentu" što znači da djeca već u novorođenačkoj dobi pokazuju strah od nepoznatih i novih situacija. Neka druga istraživanja razloge traže u razvojnim poremećajima govora, utjecaju značajnih životnih kretanja i utjecaju trauma i stresova kroz koje je dijete prošlo u ranom djetinjstvu. Treba naglasiti da mutizam nije posljedica teškoća ili kašnjenja u razvoju te da on nije povezan s bilo kojim vidom zlostavljanja ili nebrige.


   Terapija i tretman


Kroz određene tretmane i terapiju stanje se može poboljšati, a ono zavisi od djeteta i težine poremećaja. Budući da je izravno vezan za anksioznost, djeci s ovim poremećajem treba pristupiti iznimno oprezno. Ukoliko im se pristupi na odgovarajući način postoji velika vjerojatnost da će dijete postupno razviti socijalne vještine koje mu nedostaju. Prisiljavanje, moljenje ili podmićivanje kako bi se navelo dijete da progovori stručnjaci nikako ne savjetuju. Djetetu sa selektivnim mutizmom iznimno je bitno da ga roditelj uvjeri da će uvijek biti uz njega kad mu je teško, kad se nečega boji, kad je tužno ili se zbog bilo čega osjeća loše. Svaki i najmanji djetetov napredak i postignuće roditelj bi trebao primijetiti, pohvaliti, pokazati razumijevanje. Samo tako dijete ima šanse pobijediti u bitci sa selektivnim mutizmom. Petra Majetić 

sramezljivo dijete_pixabay

Dijete ima poteškoća u komunikaciji s odraslima! Možda se njegov problem zove selektivni mutizam?

<para>

</para>
<para> Posebno roditelje koji su prema zakonu dužni obaviti prijavu djeteta nakon rođenja kako bi ono moglo dobiti svoje prve osnovne dokumente. Ako roditelj ne zna otkuda krenuti i što mu je sve potrebno od papira kako bi prijavio dijete, sam postupak može biti iznimno naporan i kompliciran. Stoga smo se mi odlučili upustiti u "borbu s papirima" te vam na jednom mjestu predočiti sve informacije o tome kome, kada i kako prijaviti dijete.</para>
<heading4>
 Matični ured
</heading4>
<para>
Prva stanica na koju se morate uputiti jest matični ured u kojem roditelji određuju djetetovo ime te dobivaju izvod iz matice rođenih, rodni list, domovnicu i OIB za svoje dijete. Za sobom trebate ponijeti otpusno pismo iz rodilišta (nije neophodno), izvod iz matice vjenčanih (daje se na uvid), osobne iskaznice oba roditelja (daje se na uvid), a trebat će vam i obrazac Zahtjeva za izdavanje isprava iz matice rođenih i knjige državljana koji možete isprintati <ulink url="http://www.udu-zz.hr/obrsciou.htm">OVDJE</ulink> ili osobno podići u matičnom uredu. Ako ne znate u koji matični ured treba otići, dijete se prijavljuje u ured u općini kojoj pripada rodilište u kojem je rođeno. Ako je ono rođeno u bolnici, onda ga u roku od 15 dana od rođenja matičaru prijavljuje bolnica.</para>
<para>
 Važno je za napomenuti da za upis djeteta u maticu rođenih moraju biti prisutna oba roditelja osim u posebnim slučajevima kada drugi roditelj više nije živ, da mu je nepoznato prebivalište, ako je lišen roditeljske skrbi, te potpuno ili djelomično lišen poslovne sposobnosti u kojem mu je određeno da ne može poduzimati radnje koje se tiču osobnih stanja.
</para>
<heading4>
 Nadležna policijska uprava
</heading4>
<para>
Nakon što ste riješili domovnicu i rodni list, vaša sljedeća stanica je policijska uprava u kojoj prijavljujete mjesto prebivališta djeteta te dobivate djetetov matični broj građana. Ako oba roditelja imaju prijavljeno prebivalište na istoj adresi, samo jedan od roditelja uz predočenje osobne iskaznice može otići na policiju.</para>
<para>Ako roditelji imaju prijavljeno prebivalište na različitim adresama, prebivalište djeteta prijavljuje se na adresi jednog roditelja, uz suglasnost drugog roditelja. Za prvu prijavu mjesta prebivališta potrebno je priložiti rodni list djeteta (na uvid + kopija), domovnica djeteta (na uvid + kopija), osobne iskaznice oba roditelja (na uvid) te popunjeni obrazac 1 prijave prebivališta koji možete isprintati <ulink url="https://www.mup.hr/UserDocsImages/Dokumenti/OBRAZAC%201_preb_bor.pdf">OVDJE</ulink> ili preuzeti u prostorijama MUP-a.
</para>
<heading4>
 Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje
</heading4>
<para>
Budući da ćete s djetetom na prvi pregled kod pedijatra ići s navršenih mjesec dana života, do tada, točnije u roku od 15 dana nakon rođenja djeteta morate ga prijaviti u sustav zdravstvenog osiguranja u područnom uredu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje prema mjestu prebivališta. Na svu sreću u zavod ne moraju ići oba roditelja. Dijete može biti osigurano i preko tvrtke u kojoj je jedan od roditelja zaposlen, pa je za prijavu zadužen poslodavac. U područni ured HZZO-a potrebno je podnijeti rodni list djeteta (na uvid + kopija), uvjerenje o MGB-u (uvid + kopija), potvrdu o prebivalištu djeteta (na uvid + kopija), 
 uvjerenje o prebivalištu roditelja na kojeg se prijavljuje dijete (na uvid) te obrazac zahtjeva T2 koji možete isprintati <ulink url="http://www.hzzo.hr/tiskanice/">OVDJE. </ulink>Nakon prijave dobit ćete potvrdu zdravstveno osigurane osobe, odnosno privremenu zdravstvenu iskaznicu za dijete.</para>
<para>Porezna uprava</para>
<para>Premda nije obavezno, svoje novorođenče možete upisati na poreznu karticu kako biste dobili priznanje porezne olakšice. Prijava se podnosi nadležnoj Poreznoj upravi, a dijete se prijavljuje na jednog roditelja. U Poreznu upravu potrebno je donijeti poreznu karticu koju dobivate od poslodavaca (original) rodni list djeteta (na uvid + kopija) i osobnu iskaznicu roditelja (na uvid).
</para>

Prijava djeteta nakon rođenja: Koje sve dokumente morate pribaviti? 

Na samo spomen hrvatske birokracije i šume kroz koju se mora proći da bi se došlo do određenog dokumenta, mnoge zaboli glava. 


 Posebno roditelje koji su prema zakonu dužni obaviti prijavu djeteta nakon rođenja kako bi ono moglo dobiti svoje prve osnovne dokumente. Ako roditelj ne zna otkuda krenuti i što mu je sve potrebno od papira kako bi prijavio dijete, sam postupak može biti iznimno naporan i kompliciran. Stoga smo se mi odlučili upustiti u "borbu s papirima" te vam na jednom mjestu predočiti sve informacije o tome kome, kada i kako prijaviti dijete.

   Matični ured


Prva stanica na koju se morate uputiti jest matični ured u kojem roditelji određuju djetetovo ime te dobivaju izvod iz matice rođenih, rodni list, domovnicu i OIB za svoje dijete. Za sobom trebate ponijeti otpusno pismo iz rodilišta (nije neophodno), izvod iz matice vjenčanih (daje se na uvid), osobne iskaznice oba roditelja (daje se na uvid), a trebat će vam i obrazac Zahtjeva za izdavanje isprava iz matice rođenih i knjige državljana koji možete isprintati OVDJE ili osobno podići u matičnom uredu. Ako ne znate u koji matični ured treba otići, dijete se prijavljuje u ured u općini kojoj pripada rodilište u kojem je rođeno. Ako je ono rođeno u bolnici, onda ga u roku od 15 dana od rođenja matičaru prijavljuje bolnica.

   Važno je za napomenuti da za upis djeteta u maticu rođenih moraju biti prisutna oba roditelja osim u posebnim slučajevima kada drugi roditelj više nije živ, da mu je nepoznato prebivalište, ako je lišen roditeljske skrbi, te potpuno ili djelomično lišen poslovne sposobnosti u kojem mu je određeno da ne može poduzimati radnje koje se tiču osobnih stanja.


   Nadležna policijska uprava


Nakon što ste riješili domovnicu i rodni list, vaša sljedeća stanica je policijska uprava u kojoj prijavljujete mjesto prebivališta djeteta te dobivate djetetov matični broj građana. Ako oba roditelja imaju prijavljeno prebivalište na istoj adresi, samo jedan od roditelja uz predočenje osobne iskaznice može otići na policiju.
Ako roditelji imaju prijavljeno prebivalište na različitim adresama, prebivalište djeteta prijavljuje se na adresi jednog roditelja, uz suglasnost drugog roditelja. Za prvu prijavu mjesta prebivališta potrebno je priložiti rodni list djeteta (na uvid + kopija), domovnica djeteta (na uvid + kopija), osobne iskaznice oba roditelja (na uvid) te popunjeni obrazac 1 prijave prebivališta koji možete isprintati OVDJE ili preuzeti u prostorijama MUP-a.


   Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje


Budući da ćete s djetetom na prvi pregled kod pedijatra ići s navršenih mjesec dana života, do tada, točnije u roku od 15 dana nakon rođenja djeteta morate ga prijaviti u sustav zdravstvenog osiguranja u područnom uredu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje prema mjestu prebivališta. Na svu sreću u zavod ne moraju ići oba roditelja. Dijete može biti osigurano i preko tvrtke u kojoj je jedan od roditelja zaposlen, pa je za prijavu zadužen poslodavac. U područni ured HZZO-a potrebno je podnijeti rodni list djeteta (na uvid + kopija), uvjerenje o MGB-u (uvid + kopija), potvrdu o prebivalištu djeteta (na uvid + kopija), 
   uvjerenje o prebivalištu roditelja na kojeg se prijavljuje dijete (na uvid) te obrazac zahtjeva T2 koji možete isprintati OVDJE. Nakon prijave dobit ćete potvrdu zdravstveno osigurane osobe, odnosno privremenu zdravstvenu iskaznicu za dijete.
Porezna uprava
Premda nije obavezno, svoje novorođenče možete upisati na poreznu karticu kako biste dobili priznanje porezne olakšice. Prijava se podnosi nadležnoj Poreznoj upravi, a dijete se prijavljuje na jednog roditelja. U Poreznu upravu potrebno je donijeti poreznu karticu koju dobivate od poslodavaca (original) rodni list djeteta (na uvid + kopija) i osobnu iskaznicu roditelja (na uvid).
 Petra Majetić 

roditelji_pixabay

Prijava djeteta nakon rođenja: Koje sve dokumente morate pribaviti?

<para>No ako ih vaša djeca obožavaju i mole vas da im napravite njihov omiljeni <emphasis>fast food</emphasis>, znajte da ga možete napraviti u vrlo zdravoj varijanti. Izgledat će potpuno isto poput svoje nezdrave i masne varijante, možda će biti mrvicu drugačijeg okusa, ali bit ćete sigurni da su s ovim hamburgerom i krumpirićima vaša djeca dobila vrlo korisne i bogate nutrijente.
</para>
<para>Recept za burgere koje donosimo u nastavku je vegetarijanski, odnosno bez mesa, ali sadrži grah koji je izvrstan izvor proteina, složenih ugljikohidrata za energiju, vlakna i nutrijenata poput bakra, magnezija, kalija i željeza. Za pripremu burgera treba vam svega 10 minuta, a kad ih jednom oblikujete, možete ih smrznuti za brzi obrok u narednim danima. Plus vegetarijanskog burgera je i taj što ima izvrstan okus i topao i hladan, pa ako vam ostane viška, možete ga poslužiti kasnije uz hladnu miješanu salatu i, primjerice, hladni umak od jogurta.</para>
<para>U pripremu možete uključiti i djecu, jer si tako povećavate šansu da će popapati ono što su si uz vašu pomoć sami pripremili.
</para>
<heading2>Zdravi burger</heading2>
<para>
 Potrebni sastojci:
</para>
<para>400 g crvenog graha
400 g bijelog graha
60 g zobenih pahuljica
1/2 ljubičastog luka
1 čajna žličica (kajenskog) papra
1 čajna žličica crvene paprike
3 režnja češnjaka
sitno sjeckani svježi peršin
soli po želji
1 jaje po potrebi i želji (da se smjesa poveže)
krušne mrvice za lakše oblikovanje burgera</para>
<para>Sitno nasjeckajte luk i češnjak i pomiješajte s grahom i začinima. Dajte djeci da izmiješaju sve zajedno i naprave mekanu smjesu. Po potrebi dodajte jaje kako bi se smjesa povezala i/ili krušne mrvice kako bi lakše oblikovali burgere. Ako želite da burger bude veganski, umjesto jaja dodajte malo vode za omekšavanje smjese.</para>
<para>Burgere pecite na papiru za pečenje u pećnici oko 10-15 minuta na 180 stupnujeva, na maslinovom ulju u tavici ili na grilu.</para>
<para>Poslužiti ih možete u integralnom pecivu, zajedno s povrćem, umacima i sirom poput klasičnog burgera ili uz hladnu povrtnu salatu i hrskavi tost koji možete također ispeći na grilu.</para>
<para>***
</para>
<heading2>Zdravi krumpirići</heading2>
<para>
 Potrebni sastojci:
</para>
<para>Batat
1 čajna žličica dimljene crvene paprike
1 čajna žličica češnjaka u prahu
maslinovo ulje
sol i papar po želji</para>
<para>Zagrijte pećnicu na 190 stupnjeva. Dobro operite batat, ali ostavite ga u njegovoj kori. Izrežite ga u duguljaste komade poput standardnog pommes fritesa. Osušite krumpiriće u papirnatom ručniku pa ih začinite sa spomenutim začinima i dobro rukama promiješajte u posudi s maslinovim uljem. Druga varijanta je da posložite krumpiriće na papir za pečenje i prelijete ih maslinovim uljem.</para>
<para>Pecite krumpiriće 15-20 minuta ili do željene hrskavosti.</para>
<para>
 DOBAR TEK!
</para>

Napravite djeci zdravi i nutritivno bogati hamburger s krumpirićima Liječnici kažu da po velikim ljetnim vrućinama treba izbjegavati meso te jako začinjenu, slanu i masnu hranu. To bi značilo da hamburger i krumpirići nikako ne dolaze u obzir. No ako ih vaša djeca obožavaju i mole vas da im napravite njihov omiljeni fast food, znajte da ga možete napraviti u vrlo zdravoj varijanti. Izgledat će potpuno isto poput svoje nezdrave i masne varijante, možda će biti mrvicu drugačijeg okusa, ali bit ćete sigurni da su s ovim hamburgerom i krumpirićima vaša djeca dobila vrlo korisne i bogate nutrijente.

Recept za burgere koje donosimo u nastavku je vegetarijanski, odnosno bez mesa, ali sadrži grah koji je izvrstan izvor proteina, složenih ugljikohidrata za energiju, vlakna i nutrijenata poput bakra, magnezija, kalija i željeza. Za pripremu burgera treba vam svega 10 minuta, a kad ih jednom oblikujete, možete ih smrznuti za brzi obrok u narednim danima. Plus vegetarijanskog burgera je i taj što ima izvrstan okus i topao i hladan, pa ako vam ostane viška, možete ga poslužiti kasnije uz hladnu miješanu salatu i, primjerice, hladni umak od jogurta.
U pripremu možete uključiti i djecu, jer si tako povećavate šansu da će popapati ono što su si uz vašu pomoć sami pripremili.

Zdravi burger

   Potrebni sastojci:

400 g crvenog graha
400 g bijelog graha
60 g zobenih pahuljica
1/2 ljubičastog luka
1 čajna žličica (kajenskog) papra
1 čajna žličica crvene paprike
3 režnja češnjaka
sitno sjeckani svježi peršin
soli po želji
1 jaje po potrebi i želji (da se smjesa poveže)
krušne mrvice za lakše oblikovanje burgera
Sitno nasjeckajte luk i češnjak i pomiješajte s grahom i začinima. Dajte djeci da izmiješaju sve zajedno i naprave mekanu smjesu. Po potrebi dodajte jaje kako bi se smjesa povezala i/ili krušne mrvice kako bi lakše oblikovali burgere. Ako želite da burger bude veganski, umjesto jaja dodajte malo vode za omekšavanje smjese.
Burgere pecite na papiru za pečenje u pećnici oko 10-15 minuta na 180 stupnujeva, na maslinovom ulju u tavici ili na grilu.
Poslužiti ih možete u integralnom pecivu, zajedno s povrćem, umacima i sirom poput klasičnog burgera ili uz hladnu povrtnu salatu i hrskavi tost koji možete također ispeći na grilu.
***

Zdravi krumpirići

   Potrebni sastojci:

Batat
1 čajna žličica dimljene crvene paprike
1 čajna žličica češnjaka u prahu
maslinovo ulje
sol i papar po želji
Zagrijte pećnicu na 190 stupnjeva. Dobro operite batat, ali ostavite ga u njegovoj kori. Izrežite ga u duguljaste komade poput standardnog pommes fritesa. Osušite krumpiriće u papirnatom ručniku pa ih začinite sa spomenutim začinima i dobro rukama promiješajte u posudi s maslinovim uljem. Druga varijanta je da posložite krumpiriće na papir za pečenje i prelijete ih maslinovim uljem.
Pecite krumpiriće 15-20 minuta ili do željene hrskavosti.

   DOBAR TEK!
 Jelena Kovačić 

vegetarijanski burger pixabay

Napravite djeci zdravi i nutritivno bogati hamburger s krumpirićima

<para>Ako je dijete nakon dojenja ili bočice još uvijek gladno, to može biti znak da treba početi s kašastim obrocima. Dijete koje je po svom razvojnom stupnju spremno jesti kašicu, pokazat će to svojim ponašanjem. Primjerice, spremno će otvarat usta kad se žlica odigne od tanjura.</para>
<para>Međutim, kako bi dijete moglo jesti i probavljati kašice, moraju dozreti neke od njegovih tjelesnih funkcija. Za početak, iznimno je važna oralna motorika koja mora proći važan razvojni stupanj. Naime, dojenče mora moći osjetiti kašicu u ustima, jezikom je utjerati u grlo i progutati.</para>
<para>Novorođenčad i dojenčad orijentiraju se isključivo na slatko. Na svaki drugi okusni podražaj, kao što je gorko, kiselo ili slano, reagiraju pljuckanjem,iskrivljavanjem lica i okretanjem glave na stranu. Stoga, dijete se mora početi zanimati i za druge okusne podražaje. Najčešće druge okuse počne "doživljavati" nakon trećeg mjeseca života.</para>
<para>Kako jedenje kašice definitivno sa sobom nosi veći napor za crijeva i probavne žlijezde od majčinog ili zamjenskog mlijeka, treba također pripaziti i na djetetov probavni mehanizam koji mora dovoljno sazrijeti kako bi bez problema mogao probavljati kašicu.</para>
<para>Kašice sadrže više mineralnih tvari od majčina ili zamjenskog mlijeka stoga i djetetovi bubrezi trebaju biti spremni izlučiti veći dio soli. Za to su sposobni s otprilike četiri mjeseca.</para>
<para>Prvi kašasti obroci trebali bi služiti tome da se dijete između ostalog upozna sa žlicom, novim okusom i novim podražajem u ustima. Stručnjaci stoga preporučuju da se prvih nekoliko dana djetetu serviraju samo male porcije iste kašice kako bi se dijete naviknulo na novi oblik prehrane. Nove će se kašice lakše uvesti ako se najprije pomiješaju s već poznatom. Tekućinu poput mlijeka ili čaja djetetu treba ponuditi nakon kašice.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/bebe/darujemo-malu-kuharicu-s-vocnim-kasicama-za-bebe/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Kada početi s uvođenjem kašastih obroka? Probavne funkcije različito brzo sazrijevaju od djeteta do djeteta. Neka djeca jedu kašice već sa četiri, većina s pet do sedam, a neka s osam do devet mjeseci života. Ako je dijete nakon dojenja ili bočice još uvijek gladno, to može biti znak da treba početi s kašastim obrocima. Dijete koje je po svom razvojnom stupnju spremno jesti kašicu, pokazat će to svojim ponašanjem. Primjerice, spremno će otvarat usta kad se žlica odigne od tanjura.
Međutim, kako bi dijete moglo jesti i probavljati kašice, moraju dozreti neke od njegovih tjelesnih funkcija. Za početak, iznimno je važna oralna motorika koja mora proći važan razvojni stupanj. Naime, dojenče mora moći osjetiti kašicu u ustima, jezikom je utjerati u grlo i progutati.
Novorođenčad i dojenčad orijentiraju se isključivo na slatko. Na svaki drugi okusni podražaj, kao što je gorko, kiselo ili slano, reagiraju pljuckanjem,iskrivljavanjem lica i okretanjem glave na stranu. Stoga, dijete se mora početi zanimati i za druge okusne podražaje. Najčešće druge okuse počne "doživljavati" nakon trećeg mjeseca života.
Kako jedenje kašice definitivno sa sobom nosi veći napor za crijeva i probavne žlijezde od majčinog ili zamjenskog mlijeka, treba također pripaziti i na djetetov probavni mehanizam koji mora dovoljno sazrijeti kako bi bez problema mogao probavljati kašicu.
Kašice sadrže više mineralnih tvari od majčina ili zamjenskog mlijeka stoga i djetetovi bubrezi trebaju biti spremni izlučiti veći dio soli. Za to su sposobni s otprilike četiri mjeseca.
Prvi kašasti obroci trebali bi služiti tome da se dijete između ostalog upozna sa žlicom, novim okusom i novim podražajem u ustima. Stručnjaci stoga preporučuju da se prvih nekoliko dana djetetu serviraju samo male porcije iste kašice kako bi se dijete naviknulo na novi oblik prehrane. Nove će se kašice lakše uvesti ako se najprije pomiješaju s već poznatom. Tekućinu poput mlijeka ili čaja djetetu treba ponuditi nakon kašice.

   
      
   
 Petra Majetić 

kasice_pixabay

Kada početi s uvođenjem kašastih obroka?

<para>Svi znamo za kisik, vodik, kalcij, kalij, fosfor ili magnezij, a neki od nas pamte i one "egzotičnije" poput kriptona, rubidija ili niobija. Najmanji broj nas zna čemu služe svi ti elementi i metali, odnosno gdje se, kako i kada koriste u svakodnevnom životu i industriji.</para>
<para>Zato nas je oduševio interaktivni periodni sustav elemenata koji ilustrira upravo to. Tako saznajemo da se kobalt koristi za izradu magneta, stroncij za izradu vatrometa, a argon se nalazi u žaruljama.</para>
<para>Ovo interesantno sredstvo za učenje osmislio je Keith Enevoldsen i stavio ga na stranicu <ulink url="http://elements.wlonk.com/ElementsTable.htm">elements.wlonk.com</ulink>. Uz svaki element stavio je barem jedan primjer njegove uporabne vrijednosti (osim za elemente koji ne postoje u prirodi).</para>
<para>Kada kliknete na pojedini element periodnog sustava, otvori se mali dodatni prozor u kojem možete pročitati više o samom elementu, ali i o predmetima koji se od njega izrađuju. Nije potrebno posebno opisivati, već vas pozivamo da sami sa svojim školarcima <ulink url="http://elements.wlonk.com/ElementsTable.htm">
 pogledate kako to funkcionira
 </ulink>. Tekstovi su na engleskom, ali pisani jednostavnim izrazima koje će djeca razumjeti.</para>
<para>Na stranici se može napraviti preuzimanje periodnog sustava u pdf-u.</para>

Ovaj interaktivni periodni sustav uči djecu gdje i kako se elementi zapravo i koriste Zahvaljujući osnovnoj i srednjoj školi svi znamo što je periodni sustav elemenata i mogli bismo ih odmah nabrojati barem deset. Svi znamo za kisik, vodik, kalcij, kalij, fosfor ili magnezij, a neki od nas pamte i one "egzotičnije" poput kriptona, rubidija ili niobija. Najmanji broj nas zna čemu služe svi ti elementi i metali, odnosno gdje se, kako i kada koriste u svakodnevnom životu i industriji.
Zato nas je oduševio interaktivni periodni sustav elemenata koji ilustrira upravo to. Tako saznajemo da se kobalt koristi za izradu magneta, stroncij za izradu vatrometa, a argon se nalazi u žaruljama.
Ovo interesantno sredstvo za učenje osmislio je Keith Enevoldsen i stavio ga na stranicu elements.wlonk.com. Uz svaki element stavio je barem jedan primjer njegove uporabne vrijednosti (osim za elemente koji ne postoje u prirodi).
Kada kliknete na pojedini element periodnog sustava, otvori se mali dodatni prozor u kojem možete pročitati više o samom elementu, ali i o predmetima koji se od njega izrađuju. Nije potrebno posebno opisivati, već vas pozivamo da sami sa svojim školarcima 
      pogledate kako to funkcionira
   . Tekstovi su na engleskom, ali pisani jednostavnim izrazima koje će djeca razumjeti.
Na stranici se može napraviti preuzimanje periodnog sustava u pdf-u. Klinfo.hr 

periodni sustav elemenata

Ovaj interaktivni periodni sustav uči djecu gdje i kako se elementi zapravo i koriste

<para>Kako bi ovaj vrijedan projekt ugledao svjetlo dana, UNICEF organizira prvu humanitarnu utrku <ulink url="http://www.mlijecnastaza.hr">MLIJEČNA STAZA</ulink> s ciljem prikupljanja sredstava i podizanja svijesti o važnosti najbolje skrbi za najmlađe. Na utrci se očekuje 3000 sudionika, a samo događanje odvijat će se dva dana – 9. i 10. rujna u Zagrebu. U subotu, 9. rujna, održat će se revijalna dječja trka na Europskome trgu, uz brojne edukativne i zabavne aktivnosti za cijelu obitelj, dok će se u nedjelju, 10. rujna, održati glavne utrke na 5 i 10 kilometara, a start i cilj bit će na Trgu Eugena Kvaternika.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Prihod od kotizacija bit će usmjeren u otvaranje prve banke humanog mlijeka u Hrvatskoj u jednoj od zagrebačkih bolnica. Banke humanog mlijeka neprofitne su organizacije za prikupljanje, ispitivanje, obradu, čuvanje i distribuiranje humanog mlijeka. Svojim djelovanjem pomažu prijevremeno rođenoj djeci i novorođenčadi da prežive prvo, neizvjesno razdoblje života i lakše se oporave uz pomoć najhranjivijeg i najzdravijeg mlijeka koje za njih postoji. Većina banaka humanog mlijeka nalazi se u sklopu bolnica, pri bankama krvi i tkiva ili u sklopu dječjih odjela. U Europi ih je trenutačno 213, a Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u regiji koja još uvijek nema banku humanog mlijeka.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
„Za početak svake utrke važan je dobar start – zato je djeci, posebno onoj najmlađoj i najranjivijoj, važno dati vjetar u leđa. Pozivamo sve da budu zvijezde <ulink url="http://www.mlijecnastaza.hr">MLIJEČNE STAZE</ulink> i da pomognu u brizi za prijevremeno rođenu djecu i drugu novorođenčad koja treba našu pomoć. Sve što trebate napraviti jest prijaviti se na <ulink url="http://mlijecnastaza.hr">mlijecnastaza.hr</ulink> i trčati svoju utrku ili navijati. Svatko od nas može biti zvijezda vodilja za najmlađe”, izjavila je Valentina Otmačić, predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
MLIJEČNA STAZA okupit će odrasle i djecu, rekreativne i profesionalne trkače, donositelje odluka, korporativni sektor i poznate osobe. Zamišljena je kao dugoročan projekt koji će okupljati i aktivirati sve one koji žele pružiti svoju pomoć i podršku najranjivijoj djeci u Hrvatskoj. Svoju podršku MLIJEČNOJ STAZI dale su i UNICEF-ova ambasadorica dobre volje Bojana Gregorić Vejzović te poznata triatlonka Đurđica Orepić − Ironwoman.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Utrka MLIJEČNA STAZA održava se pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Više informacija o utrci možete pronaći na internetskoj stranici <ulink url="http://www.mlijecnastaza.hr">www.mlijecnastaza.hr</ulink>, na Facebook stranici UNICEF-a te na portalu <ulink url="http://www.trcanje.hr/">Trčanje.hr</ulink>.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 </para>

Humanitarna utrka za prvu hrvatsku banku humanog mlijeka UNICEF u suradnji s Ministarstvom zdravstva i Hrvatskom udrugom grupa za potporu dojenju pokreće milijun kuna vrijedan projekt osnivanja prve hrvatske banke humanog mlijeka kako bi se prijevremeno rođenoj djeci pružila najbolja skrb Kako bi ovaj vrijedan projekt ugledao svjetlo dana, UNICEF organizira prvu humanitarnu utrku MLIJEČNA STAZA s ciljem prikupljanja sredstava i podizanja svijesti o važnosti najbolje skrbi za najmlađe. Na utrci se očekuje 3000 sudionika, a samo događanje odvijat će se dva dana – 9. i 10. rujna u Zagrebu. U subotu, 9. rujna, održat će se revijalna dječja trka na Europskome trgu, uz brojne edukativne i zabavne aktivnosti za cijelu obitelj, dok će se u nedjelju, 10. rujna, održati glavne utrke na 5 i 10 kilometara, a start i cilj bit će na Trgu Eugena Kvaternika.
   
Prihod od kotizacija bit će usmjeren u otvaranje prve banke humanog mlijeka u Hrvatskoj u jednoj od zagrebačkih bolnica. Banke humanog mlijeka neprofitne su organizacije za prikupljanje, ispitivanje, obradu, čuvanje i distribuiranje humanog mlijeka. Svojim djelovanjem pomažu prijevremeno rođenoj djeci i novorođenčadi da prežive prvo, neizvjesno razdoblje života i lakše se oporave uz pomoć najhranjivijeg i najzdravijeg mlijeka koje za njih postoji. Većina banaka humanog mlijeka nalazi se u sklopu bolnica, pri bankama krvi i tkiva ili u sklopu dječjih odjela. U Europi ih je trenutačno 213, a Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u regiji koja još uvijek nema banku humanog mlijeka.
   
„Za početak svake utrke važan je dobar start – zato je djeci, posebno onoj najmlađoj i najranjivijoj, važno dati vjetar u leđa. Pozivamo sve da budu zvijezde MLIJEČNE STAZE i da pomognu u brizi za prijevremeno rođenu djecu i drugu novorođenčad koja treba našu pomoć. Sve što trebate napraviti jest prijaviti se na mlijecnastaza.hr i trčati svoju utrku ili navijati. Svatko od nas može biti zvijezda vodilja za najmlađe”, izjavila je Valentina Otmačić, predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku.
   
MLIJEČNA STAZA okupit će odrasle i djecu, rekreativne i profesionalne trkače, donositelje odluka, korporativni sektor i poznate osobe. Zamišljena je kao dugoročan projekt koji će okupljati i aktivirati sve one koji žele pružiti svoju pomoć i podršku najranjivijoj djeci u Hrvatskoj. Svoju podršku MLIJEČNOJ STAZI dale su i UNICEF-ova ambasadorica dobre volje Bojana Gregorić Vejzović te poznata triatlonka Đurđica Orepić − Ironwoman.
   
Utrka MLIJEČNA STAZA održava se pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović.
Više informacija o utrci možete pronaći na internetskoj stranici www.mlijecnastaza.hr, na Facebook stranici UNICEF-a te na portalu Trčanje.hr.
   
  promo 

Humanitarna utrka za prvu hrvatsku banku humanog mlijeka

<para>. Pitate se - a kako ja uopće na to mogu utjecati? Možete! Itekako.</para>
<para>
 Panični strah od poroda prva je emocija koje se treba riješiti. Strah se rađa u našem umu, u našim mislima i tamo raste, sve više i više dok se ne pretvori u "čudovište". No ostaje činjenica da smo ga sami svojim mislima prenapuhali i da je nešto što je u početku bilo samo neugodna pomisao, izraslo u prave napadaje panike. Stoga treba početi s eliminiranjem straha i panike da će nešto poći po zlu.</para>
<para>Prva pomisao neka vam radije bude da žene rađaju tisućama godina i da je porod kao i sve ostalo u vezi vašeg djeteta, čudo prirode i života, savršeno osmišljeno i dizajnirano te da vaše tijelo zna točno što mu je raditi. Tijelo će se samo pripremati mjesecima za taj čin i u ključnom trenutku izdajnik vašeg tijela može jedino biti vaš prestrašeni um.</para>
<para>Mantra koju si treba ponavljati je: <emphasis>"Imam prilike iskusiti to predivno čudo života. Neću se bojati jer moje tijelo zna što treba činiti, a moj um bit će smiren i pomoći mi umanjiti bol. Liječnici su tu da mi pomognu i sve će biti u najboljem redu. Ničega se ne bojim i sretna sam što ću uskoro u rukama držati svoje malo sunce".</emphasis>
</para>
<para>Osim ove pozitivne mantre, donosimo šest navika i mjera koje također možete poduzeti kako bi vaš porod bio što lakši i bezbolniji.
</para>
<heading4>Vjerujte svojem tijelu</heading4>
<para>
Kao što smo već spomenuli, žensko tijelo stvoreno je da nosi, othrani i donese na svijet novi život. Dizajnirano je da čuva plod u maternici, a kad dođe vrijeme za rađanje, maternica će bebu kontrakcijama guruti prema zdjelici, zdjelica će se raširiti, tkivo rodnice navlažiti, mozak će lučiti endorfine koji umanjuju bolove, a pomoći će i sama bebica, čija je lubanja dovoljno mekana da se prilagodi porođajnom kanalu. Ovo je samo grubi opis svega što se događa s vašim tijelom tijekom poroda, ali poanta je da vjerujete svome tijelu da zna što radi i da vas neće izdati ako mu dozvolite da napravi ono što zna i treba, kako bi na svijet donijelo vašu kćer ili sina.
</para>
<heading4>Pronađite mehanizme koji će vam pomoći i olakšati vam bol</heading4>
<para>
Prirodni porod je bolan i to ne treba uljepšavati. Zato je važno da si pronađete načine i mehanizme kojima ćete si tu bol malo olakšati na licu mjesta, u rađaoni. Svakako idite na trudnički tečaj gdje ćete naučiti pravilno disati pod opterećenjem, jer je disanje izvrstan način izbacivanja stresa. Raspitajte se i o hipnoporodu ili raznim tehnikama meditacije. Pomoći može i akupresura i druge drevne tehnike koje se koriste za samoiscjeljivanje. Budite otvorenog uma i dozvolite si da vam alternativne metode pomognu u smanjivanju boli jer, ne zaboravite, alternativne tehnike ujedno su i najprirodnije i najzdravije za vas i vašu bebu.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/trudnoca/hipnoporod-ili-opusteno-radanje/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>
<heading4>Pokušajte pronaći liječnika koji preferira prirodne porode</heading4>
<para>
Znamo da je u Hrvatskoj nemoguće izabrati doktora i naručiti si ga da bude u bolnici baš u trenutku kad vas uhvate trudovi i morate u rađaonu, ali kad stignete u rodilište svakako upoznajte medicinski tim koji će vas poroditi s odlukom da želite prirodni porod. Ako će vaš suprug ili partner biti prisutan na porodu, neka on bude vaš glasnogovornik za ili protiv svih zahvata i postupaka koje (ne) želite za sebe i svoje dijete. Naravno, ovdje pričamo o situacijama kada je s medicinske strane sve u redu s majkom i bebom i nema stvarnih i realnih zapreka za prirodni porod.
</para>
<heading4>Pokušajte ne dobiti previše kila</heading4>
<para>
Prirodni porod lakši je ženama koje nemaju prekomjernu težinu i nisu gojazne. Isto tako će u porodu pomoći fizička izdržljivost i spremnost. Stoga je važno vježbati tijekom trudnoće do mjere do koje je to moguće s bebom u trbuhu. Posebno je dobra joga kao priprema za porod, zbog niza blagih vježbi za zdjelicu i donja leđa. Ako niste ljubiteljica vježbanja, pokušajte barem s hodanjem. Svakodnevno hodajte najmanje pola sata u udobnim tenisicama i uz odgovarajući hidraciju može učiniti veliku razliku.
</para>
<heading4>Ne "trčite" prerano u rodilište</heading4>
<para>
Jednom kad dođete u bolnicu uhvatit će vas napetost i možda neki strah koji niste očekivali. Stoga kada osjetite prve trudove, pokušajte što duže ostati doma, na svojem teritoriju gdje se osjećate opušteno, među ljudima koje volite. Posebno ako vam rodilište nije predaleko od vaše kuće ili stana. Kada se trudovi počnu pojavljivati u pravilnom razmaku svakih 4 do 6 minuta u periodu od najviše dva sata, a vi osjećate izrazito jaku bol, vrijeme je za polazak u bolnicu.
</para>
<heading4>Pijte vodu i jedite kvalitetno</heading4>
<para>
Pred kraj trudnoće zadnje što vam treba je zatvor. Stoga pijte barem 10 čaša vode dnevno kako bi održali crijeva zdravima i olakšali tijelu izbacivanje vode i toksina. Isto tako, jedite hranu bogatu proteinima koji će hraniti mišiće i dati vam dugotrajnu energiju. Vrlo je važno unositi i hranu bogati vlaknima koja će također probavni sustav, a time i imunitet držati zdravima u trenutcima kada vam organizam prolazi kroz veliki šok poroda.</para>

Šest jednostavnih navika mogu vam pomoći da imate zdrav i lakši prirodni porod Ako liječnik potvrdi da nema nikakvih zdravstvenih zapreka da svoje dijete donesete na svijet prirodnim putem, onda je na vama da se pripremite za taj veliki dan, odnosno pothvat, te da se pobrinete da sve protekne u što manjoj boli i stresu . Pitate se - a kako ja uopće na to mogu utjecati? Možete! Itekako.

   Panični strah od poroda prva je emocija koje se treba riješiti. Strah se rađa u našem umu, u našim mislima i tamo raste, sve više i više dok se ne pretvori u "čudovište". No ostaje činjenica da smo ga sami svojim mislima prenapuhali i da je nešto što je u početku bilo samo neugodna pomisao, izraslo u prave napadaje panike. Stoga treba početi s eliminiranjem straha i panike da će nešto poći po zlu.
Prva pomisao neka vam radije bude da žene rađaju tisućama godina i da je porod kao i sve ostalo u vezi vašeg djeteta, čudo prirode i života, savršeno osmišljeno i dizajnirano te da vaše tijelo zna točno što mu je raditi. Tijelo će se samo pripremati mjesecima za taj čin i u ključnom trenutku izdajnik vašeg tijela može jedino biti vaš prestrašeni um.
Mantra koju si treba ponavljati je: "Imam prilike iskusiti to predivno čudo života. Neću se bojati jer moje tijelo zna što treba činiti, a moj um bit će smiren i pomoći mi umanjiti bol. Liječnici su tu da mi pomognu i sve će biti u najboljem redu. Ničega se ne bojim i sretna sam što ću uskoro u rukama držati svoje malo sunce".

Osim ove pozitivne mantre, donosimo šest navika i mjera koje također možete poduzeti kako bi vaš porod bio što lakši i bezbolniji.

Vjerujte svojem tijelu

Kao što smo već spomenuli, žensko tijelo stvoreno je da nosi, othrani i donese na svijet novi život. Dizajnirano je da čuva plod u maternici, a kad dođe vrijeme za rađanje, maternica će bebu kontrakcijama guruti prema zdjelici, zdjelica će se raširiti, tkivo rodnice navlažiti, mozak će lučiti endorfine koji umanjuju bolove, a pomoći će i sama bebica, čija je lubanja dovoljno mekana da se prilagodi porođajnom kanalu. Ovo je samo grubi opis svega što se događa s vašim tijelom tijekom poroda, ali poanta je da vjerujete svome tijelu da zna što radi i da vas neće izdati ako mu dozvolite da napravi ono što zna i treba, kako bi na svijet donijelo vašu kćer ili sina.

Pronađite mehanizme koji će vam pomoći i olakšati vam bol

Prirodni porod je bolan i to ne treba uljepšavati. Zato je važno da si pronađete načine i mehanizme kojima ćete si tu bol malo olakšati na licu mjesta, u rađaoni. Svakako idite na trudnički tečaj gdje ćete naučiti pravilno disati pod opterećenjem, jer je disanje izvrstan način izbacivanja stresa. Raspitajte se i o hipnoporodu ili raznim tehnikama meditacije. Pomoći može i akupresura i druge drevne tehnike koje se koriste za samoiscjeljivanje. Budite otvorenog uma i dozvolite si da vam alternativne metode pomognu u smanjivanju boli jer, ne zaboravite, alternativne tehnike ujedno su i najprirodnije i najzdravije za vas i vašu bebu.

   
      
   

Pokušajte pronaći liječnika koji preferira prirodne porode

Znamo da je u Hrvatskoj nemoguće izabrati doktora i naručiti si ga da bude u bolnici baš u trenutku kad vas uhvate trudovi i morate u rađaonu, ali kad stignete u rodilište svakako upoznajte medicinski tim koji će vas poroditi s odlukom da želite prirodni porod. Ako će vaš suprug ili partner biti prisutan na porodu, neka on bude vaš glasnogovornik za ili protiv svih zahvata i postupaka koje (ne) želite za sebe i svoje dijete. Naravno, ovdje pričamo o situacijama kada je s medicinske strane sve u redu s majkom i bebom i nema stvarnih i realnih zapreka za prirodni porod.

Pokušajte ne dobiti previše kila

Prirodni porod lakši je ženama koje nemaju prekomjernu težinu i nisu gojazne. Isto tako će u porodu pomoći fizička izdržljivost i spremnost. Stoga je važno vježbati tijekom trudnoće do mjere do koje je to moguće s bebom u trbuhu. Posebno je dobra joga kao priprema za porod, zbog niza blagih vježbi za zdjelicu i donja leđa. Ako niste ljubiteljica vježbanja, pokušajte barem s hodanjem. Svakodnevno hodajte najmanje pola sata u udobnim tenisicama i uz odgovarajući hidraciju može učiniti veliku razliku.

Ne "trčite" prerano u rodilište

Jednom kad dođete u bolnicu uhvatit će vas napetost i možda neki strah koji niste očekivali. Stoga kada osjetite prve trudove, pokušajte što duže ostati doma, na svojem teritoriju gdje se osjećate opušteno, među ljudima koje volite. Posebno ako vam rodilište nije predaleko od vaše kuće ili stana. Kada se trudovi počnu pojavljivati u pravilnom razmaku svakih 4 do 6 minuta u periodu od najviše dva sata, a vi osjećate izrazito jaku bol, vrijeme je za polazak u bolnicu.

Pijte vodu i jedite kvalitetno

Pred kraj trudnoće zadnje što vam treba je zatvor. Stoga pijte barem 10 čaša vode dnevno kako bi održali crijeva zdravima i olakšali tijelu izbacivanje vode i toksina. Isto tako, jedite hranu bogatu proteinima koji će hraniti mišiće i dati vam dugotrajnu energiju. Vrlo je važno unositi i hranu bogati vlaknima koja će također probavni sustav, a time i imunitet držati zdravima u trenutcima kada vam organizam prolazi kroz veliki šok poroda. Jelena Kovačić 

porod kod kuće

Šest jednostavnih navika mogu vam pomoći da imate zdrav i lakši prirodni porod

<para>Instinkt za sisanjem jedan je od najsnažnijih nagona kod novorođene djece. Refleks je presudan za kvalitetno hranjenje u početku bebina života i obično traje do prve godine života. Neke bebe imaju jako izražen refleks čak i kada nisu gladne te se ne mogu zasititi sisanja. Takvim bebama treba duda varalica. Prve dude su bile komadi tkanine umočene u šećer ili med dok su ih kasnije izrađivali od drveta, koralja, sedefa ili slonovače. Moderni dizajn počeo se oblikovati na početku 20. stoljeća te je bio inspiriran otiscima zubi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Philips je razvio širok asortiman duda varalica različitih boja, oblika i veličina u skladu s različitim dobnim skupinama i potrebama beba.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="c7a62324-35e1-11eb-bd76-0242ac130027" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<heading2>Omiljeni predmet vaše bebe</heading2>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Philips nudi bogat asortiman različitih vrsta <ulink url="http://www.philips.hr/c-m-mo/dude">duda varalica dizajniranih za prirodno umirivanje</ulink>: Mini, Soothie, Classic, Freeflow te izuzetno meke dude varalice. Mogu se izabrati dude za bebe u rasponu od 0 do 18+ mjeseci starosti. Sve vrste iz Philipsove ponude ortodontski su prilagođene djetetu. U obliku kapi prate prirodan razvoj nepca, zuba i desni. Lako ih je sterilizirati i čistiti te sadrže 0% BPA (bisfenol A) koji se često koristi za proizvodnju plastike i može uzrokovati negativne posljedice za zdravlje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Mini dude su izuzetno male i lagane. One su namijenjene za najmlađe bebe stare od 0 do 2 mjeseca. Soothie dude su za bebe starosti od 0 do 3 mjeseca. Napravljene su od jednog komada medicinskog silikona. Sadrže fleksibilan štitnik dizajniran u obliku medvjedića. Classic dude dostupne su u mnogo različitih boja i dizajna. Mogu ih koristiti bebe stare od 0 do 6 mjeseci. Freeflow dude sadrže dodatni protok zraka za bebinu kožu. Napravljene su za bebe od 0 do 18+ mjeseci starosti. Izuzetno meke dude varalice prilagođene su za nježnu bebinu kožu. Sadrže izuzetno meki i fleksibilni štitnik. On prati oblik bebinog obraza, uzrokuje manje tragova te minimalno nadražuje i iritira kožu.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Philips također nudi i linije grickalica za prednje i stražnje zube koje ublažavaju bolove djeteta u raznim fazama prilikom nicanja zubi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>
 <hmn:image xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="f927c556-35e1-11eb-ad86-0242ac130027" variation="a4d9b814-eea2-11ea-bbfa-a629cfa791e6"/>
</para>
<heading2>Duda varalica – utjeha za velike i male</heading2>
<para>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Duda varalica se koristi već stoljećima i pokazala se kao spasonosno rješenje kod <ulink url="http://www.philips.hr/c-m-mo/dude">ublažavanja napetosti ili nelagode kod beba</ulink>. Uvelike olakšava život roditeljima jer smiruje dijete, omogućava mu da lakše zaspi te mu daje osjećaj sigurnosti. Dude varalice iz Philipsovog asortimana mogu odgovoriti na zahtjeve i potrebe beba različitih dobnih skupina te biti podrška roditeljima već i u prvim tjednima bebinog života. Omogućit ćete sebi i vašem djetetu da se opustite, uživate i mirno naspavate.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Sisanje najprije zadovoljava potrebu za hranom, ali se javlja i kao način ublažavanja osjećaja samoće i straha. Kako se dijete bude razvijalo, osjećat će sve manju potrebu za dudom, a do tog prijelaznog razdoblja oslobodit ćete ga suza i stresa u njegovoj najranijoj dobi.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Bez obzira radi li se o refleksnom sisanju ili o emotivnoj potrebi za utjehom, Philipsove dude varalice prirodno će umiriti vaše dijete pružajući mu podršku i udobnost.</para>

Duda varalica: prirodan način za smirenje vaše bebe Instinkt za sisanjem jedan je od najsnažnijih nagona kod novorođene djece. Refleks je presudan za kvalitetno hranjenje u početku bebina života i obično traje do prve godine života. Neke bebe imaju jako izražen refleks čak i kada nisu gladne te se ne mogu zasititi sisanja. Takvim bebama treba duda varalica. Prve dude su bile komadi tkanine umočene u šećer ili med dok su ih kasnije izrađivali od drveta, koralja, sedefa ili slonovače. Moderni dizajn počeo se oblikovati na početku 20. stoljeća te je bio inspiriran otiscima zubi.
   
Philips je razvio širok asortiman duda varalica različitih boja, oblika i veličina u skladu s različitim dobnim skupinama i potrebama beba.
 


   

Omiljeni predmet vaše bebe

   
Philips nudi bogat asortiman različitih vrsta duda varalica dizajniranih za prirodno umirivanje: Mini, Soothie, Classic, Freeflow te izuzetno meke dude varalice. Mogu se izabrati dude za bebe u rasponu od 0 do 18+ mjeseci starosti. Sve vrste iz Philipsove ponude ortodontski su prilagođene djetetu. U obliku kapi prate prirodan razvoj nepca, zuba i desni. Lako ih je sterilizirati i čistiti te sadrže 0% BPA (bisfenol A) koji se često koristi za proizvodnju plastike i može uzrokovati negativne posljedice za zdravlje.
   
Mini dude su izuzetno male i lagane. One su namijenjene za najmlađe bebe stare od 0 do 2 mjeseca. Soothie dude su za bebe starosti od 0 do 3 mjeseca. Napravljene su od jednog komada medicinskog silikona. Sadrže fleksibilan štitnik dizajniran u obliku medvjedića. Classic dude dostupne su u mnogo različitih boja i dizajna. Mogu ih koristiti bebe stare od 0 do 6 mjeseci. Freeflow dude sadrže dodatni protok zraka za bebinu kožu. Napravljene su za bebe od 0 do 18+ mjeseci starosti. Izuzetno meke dude varalice prilagođene su za nježnu bebinu kožu. Sadrže izuzetno meki i fleksibilni štitnik. On prati oblik bebinog obraza, uzrokuje manje tragova te minimalno nadražuje i iritira kožu.
   
Philips također nudi i linije grickalica za prednje i stražnje zube koje ublažavaju bolove djeteta u raznim fazama prilikom nicanja zubi.
 


   

Duda varalica – utjeha za velike i male

   
Duda varalica se koristi već stoljećima i pokazala se kao spasonosno rješenje kod ublažavanja napetosti ili nelagode kod beba. Uvelike olakšava život roditeljima jer smiruje dijete, omogućava mu da lakše zaspi te mu daje osjećaj sigurnosti. Dude varalice iz Philipsovog asortimana mogu odgovoriti na zahtjeve i potrebe beba različitih dobnih skupina te biti podrška roditeljima već i u prvim tjednima bebinog života. Omogućit ćete sebi i vašem djetetu da se opustite, uživate i mirno naspavate.
   
Sisanje najprije zadovoljava potrebu za hranom, ali se javlja i kao način ublažavanja osjećaja samoće i straha. Kako se dijete bude razvijalo, osjećat će sve manju potrebu za dudom, a do tog prijelaznog razdoblja oslobodit ćete ga suza i stresa u njegovoj najranijoj dobi.
   
Bez obzira radi li se o refleksnom sisanju ili o emotivnoj potrebi za utjehom, Philipsove dude varalice prirodno će umiriti vaše dijete pružajući mu podršku i udobnost. žena.hr 

Duda varalica: prirodan način za smirenje vaše bebe

<para>Četiri tjedna prije poroda važno se pripremiti za porod. Tada se počinju javljati i lažni trudovi, a nekada se znaju javiti i ranije. Važno je znati po čemu se razlikuju od pravih trudova kako bi se izbjegla nepotrebna panika.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Maternica se za vrijeme cijele trudnoće priprema za porod. Građena je od vezivnog tkiva i glatkih mišićnih vlakana. U trupu maternice postoji najviše mišićnog tkiva, a mišićni snopići u zidu uterusa za vrijeme trudnoće povećavaju svoj volumen procesom hiperplazije i hipertrofije. S rastom ploda rasteže se maternica i dovodi je u stanje veće za čak 10 puta od uobičajenog.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Važne karakteristike maternice o kojima ovisi kvaliteta trudova su elastičnost mišića maternice i sposobnost kontraktilnosti. Pod kontrolom vegetativnog živčanog sustava su kontrakcije maternice, a trud je zapravo elektromehanički fenomen zbog kojeg dolazi do skraćenja vlakana miometrija.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Pravi trudovi
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Pravi trudovi započinju bolnim stezanjima trajanja oko pola minute, a javljaju se u pravilnim razmacima do 30 minuta. Nakon nekog vremena se jačina kontrakcija pojačava te se vrijeme između kontrakcija skraćuje na 10 minuta što je dovoljan razmak za odlazak u rodilište.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Na samom početku porođaja uobičajena su tri truda u razmaku od 10 minuta, a kada žena uđe u drugo porođajno doba broj trudova u 10 minuta se povećava.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kod normalnog porođaja se javljaju koordinirane kontrakcije maternice koje efikasno i lako šire vrat maternice. U normalnom porođaju je potrebno oko 200 trudova, a prvi porođaj najčešće traje oko 12 sati, a kod višerotkinje do 5 sati.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
U zadnjim tjednima trudnoće aktivnost mišićnog tkiva maternice postaje sve jača te osjetljivija na hormone. Ti hormoni utječu na miometrij zbog čega se već četiri tjedana prije porođaja mogu osjetiti kontrakcije. Takve kontrakcije su niske amplitude i nepravilne zbog čega nisu bolne.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 Lažni trudovi
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Zbog lažnih trudova žene često misle kako je porođaj počeo, ali takvi trudovi služe samo za pripremu samog čina rađanja kao i uvježbavanje maternice za porođaj.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Trudnicama je nekada teško razlikovati pravilne od lažnih kontrakcija. No lažne kontrakcije se smiruju za vrijeme kretanja trudnice dok kod pravih kontrakcija to nije slučaj.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Kod lažnih je trudova bol smještena na donjem dijelu trbuha, a kod pravih trudova bol počinje u dnu kralježnice i postepeno se širi prema donjem dijelu trbuha.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
 
</para>
<para>Preuzeto sa: <ulink url="http://www.savjetnica.com/kako-prepoznati-lazne-trudove/">Savjetnica.com</ulink>
 <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"/>
Foto:  © AntonioDiaz - fotolia</para>

Kako prepoznati lažne trudove Naučite ih raspoznavati kako biste izbjegli nepotrebnu paniku Četiri tjedna prije poroda važno se pripremiti za porod. Tada se počinju javljati i lažni trudovi, a nekada se znaju javiti i ranije. Važno je znati po čemu se razlikuju od pravih trudova kako bi se izbjegla nepotrebna panika.
   
Maternica se za vrijeme cijele trudnoće priprema za porod. Građena je od vezivnog tkiva i glatkih mišićnih vlakana. U trupu maternice postoji najviše mišićnog tkiva, a mišićni snopići u zidu uterusa za vrijeme trudnoće povećavaju svoj volumen procesom hiperplazije i hipertrofije. S rastom ploda rasteže se maternica i dovodi je u stanje veće za čak 10 puta od uobičajenog.
   
Važne karakteristike maternice o kojima ovisi kvaliteta trudova su elastičnost mišića maternice i sposobnost kontraktilnosti. Pod kontrolom vegetativnog živčanog sustava su kontrakcije maternice, a trud je zapravo elektromehanički fenomen zbog kojeg dolazi do skraćenja vlakana miometrija.
   
   Pravi trudovi
   
   
Pravi trudovi započinju bolnim stezanjima trajanja oko pola minute, a javljaju se u pravilnim razmacima do 30 minuta. Nakon nekog vremena se jačina kontrakcija pojačava te se vrijeme između kontrakcija skraćuje na 10 minuta što je dovoljan razmak za odlazak u rodilište.
   
Na samom početku porođaja uobičajena su tri truda u razmaku od 10 minuta, a kada žena uđe u drugo porođajno doba broj trudova u 10 minuta se povećava.
   
Kod normalnog porođaja se javljaju koordinirane kontrakcije maternice koje efikasno i lako šire vrat maternice. U normalnom porođaju je potrebno oko 200 trudova, a prvi porođaj najčešće traje oko 12 sati, a kod višerotkinje do 5 sati.
   
U zadnjim tjednima trudnoće aktivnost mišićnog tkiva maternice postaje sve jača te osjetljivija na hormone. Ti hormoni utječu na miometrij zbog čega se već četiri tjedana prije porođaja mogu osjetiti kontrakcije. Takve kontrakcije su niske amplitude i nepravilne zbog čega nisu bolne.
   
   Lažni trudovi
   
   
Zbog lažnih trudova žene često misle kako je porođaj počeo, ali takvi trudovi služe samo za pripremu samog čina rađanja kao i uvježbavanje maternice za porođaj.
   
Trudnicama je nekada teško razlikovati pravilne od lažnih kontrakcija. No lažne kontrakcije se smiruju za vrijeme kretanja trudnice dok kod pravih kontrakcija to nije slučaj.
   
Kod lažnih je trudova bol smještena na donjem dijelu trbuha, a kod pravih trudova bol počinje u dnu kralježnice i postepeno se širi prema donjem dijelu trbuha.
 

Preuzeto sa: Savjetnica.com
   
Foto:  © AntonioDiaz - fotolia Žena.hr 

Kako prepoznati lažne trudove

<para>" - ovo je samo jedan u moru primjera koji pokazuje kako djeca doživljavaju neuspjeh. Ruku na srce, gubiti ne voli nitko, ni odrasli ni djeca. Međutim, iskustva su pokazala da se najmlađima neuspjeh može učiniti još gorim nego što zaista jest, jer ga djeca percipiraju drugačije nego mi odrasli. Stoga ne iznenađuje da se ponekad zbog neuspjeha ili gubitka u igri “bore” s tugom ili frustracijom.
</para>
<heading4>
 Tuga zbog neuspjeha i gubitka u igri
</heading4>
<para>
Intenzitet i trajanje njihove emocije ovisi o tome koliko im je bilo nešto važno, temperamentu djeteta te perfekcionizmu. Neka djeca, npr. treće mjesto na nekom sportskom natjecanju doživljavaju vrlo intenzivno i tragično. Katkad i ne dovrše sudjelovanje u igri do kraja nego odustanu kad procjene da bi mogli izgubiti, a kod neke se čak javlja otpor na bilo koju novu igru, natjecanje ili zadatak zbog straha od toga da će možda izgubiti. Koliko su djeca zapravo paralizirana strahom da će izgubiti? Očito dovoljno, jer tuga koja se može pojaviti zbog neuspjeha nekad je pojačana i drugim neugodnim osjećajima poput osjećaja razočarenja, krivnje, srama itd.
</para>
<heading4>Kako pomoći djetetu?</heading4>
<para>
Niti jedan roditelj ne želi biti svjedokom djetetovog neuspjeha, stoga nerijetko pokušavaju dijete držati dalje od situacija u kojima postoji rizik od neuspjeha. Međutim, to nije dobar put jer je za dijete važno da shvati da svatko u životu, i odrasli i djeca, prije ili kasnije dožive neuspjeh. Stoga, kada dijete doživi neuspjeh reći mu da se s pravom osjeća loše nije ispravno jer mu se na taj način pojačava osjećaj krivnje i srama. Ono što treba je jednostavno mu "dozvoliti" da se osjeća tužno. Dajte mu do znanja da vam je jasno kako mu je teško i da je potpuno normalno da se tako osjeća. Budite puni suosjećanja i razumijevanja. Pokažite djetetu da vidite da je tužno jer je izgubilo i verbalizirajte djetetu otkuda tuga. Recite mu: “Znam da ti je bilo baš važno pobijediti. Danas je pobijedio netko drugi i tužan si što ti nisi pobijedio.”</para>
<para>Ako na život gledamo kao na jednu veliku društvenu igru, najzanimljiviji i truda vrijedni potezi češće završe neuspješno nego uspješno, ali svaki neuspjeh predstavlja veliko iskustvo i uči nas idućim potezima. Kako biste spriječili djetetov osjećaj tuge, manje vrijednosti i niskog samopouzdanja važno je da u djetinjstvu naučite svoju djecu da uz uspjeh, koji nas uvijek veseli, postoji i neuspjeh koji je također sastavni dio života.
</para>
<heading4>
 Slikovnica o neuspjehu 
</heading4>
<para>
U tome vam može pomoći i slikovnica <ulink url="http://shop.klinfo.hr/proizvod/slikovnice/prednarudzbe-jezic-tuzan-nije-pobijedio-igri/">“Ježić je tužan jer nije pobijedio u igri”</ulink> koja se bavi osjećajem tuge zbog neuspjeha u zadanome pothvatu ili aktivnosti. U slikovnici djeca kroz jednostavnu priču i likove mogu prepoznati vlastitu situaciju i emociju tuge koja se zbog nje javlja. U njoj možete potražiti i vrlo koristan dodatak sa savjetima za roditelje koji će vam pomoći da bolje razumijete ponašanje svojega djeteta, zadovoljite njegovu emocionalnu potrebu koja stoji iza tuge te da mu pomognete naučiti regulirati taj negativan osjećaj. Autorice slikovnice su mag. psihologije, certificirana terapeutkinja igrom Tatjana Gjurković i mag. psihologije, praktičarka terapije igrom Tea Knežević, a namijenjena je za klince od druge do šeste godine života.
</para>
<para>
 <ulink url="https://goo.gl/m8rt9z"/>
</para>

Kako pomoći djetetu da se uspješno nosi s neuspjehom? “Ali ja sam danas htio pobijediti, nije pošteno! Tata, ja sam se trudio i danas sam želio pokazati da sam najbolji! " - ovo je samo jedan u moru primjera koji pokazuje kako djeca doživljavaju neuspjeh. Ruku na srce, gubiti ne voli nitko, ni odrasli ni djeca. Međutim, iskustva su pokazala da se najmlađima neuspjeh može učiniti još gorim nego što zaista jest, jer ga djeca percipiraju drugačije nego mi odrasli. Stoga ne iznenađuje da se ponekad zbog neuspjeha ili gubitka u igri “bore” s tugom ili frustracijom.


   Tuga zbog neuspjeha i gubitka u igri


Intenzitet i trajanje njihove emocije ovisi o tome koliko im je bilo nešto važno, temperamentu djeteta te perfekcionizmu. Neka djeca, npr. treće mjesto na nekom sportskom natjecanju doživljavaju vrlo intenzivno i tragično. Katkad i ne dovrše sudjelovanje u igri do kraja nego odustanu kad procjene da bi mogli izgubiti, a kod neke se čak javlja otpor na bilo koju novu igru, natjecanje ili zadatak zbog straha od toga da će možda izgubiti. Koliko su djeca zapravo paralizirana strahom da će izgubiti? Očito dovoljno, jer tuga koja se može pojaviti zbog neuspjeha nekad je pojačana i drugim neugodnim osjećajima poput osjećaja razočarenja, krivnje, srama itd.

Kako pomoći djetetu?

Niti jedan roditelj ne želi biti svjedokom djetetovog neuspjeha, stoga nerijetko pokušavaju dijete držati dalje od situacija u kojima postoji rizik od neuspjeha. Međutim, to nije dobar put jer je za dijete važno da shvati da svatko u životu, i odrasli i djeca, prije ili kasnije dožive neuspjeh. Stoga, kada dijete doživi neuspjeh reći mu da se s pravom osjeća loše nije ispravno jer mu se na taj način pojačava osjećaj krivnje i srama. Ono što treba je jednostavno mu "dozvoliti" da se osjeća tužno. Dajte mu do znanja da vam je jasno kako mu je teško i da je potpuno normalno da se tako osjeća. Budite puni suosjećanja i razumijevanja. Pokažite djetetu da vidite da je tužno jer je izgubilo i verbalizirajte djetetu otkuda tuga. Recite mu: “Znam da ti je bilo baš važno pobijediti. Danas je pobijedio netko drugi i tužan si što ti nisi pobijedio.”
Ako na život gledamo kao na jednu veliku društvenu igru, najzanimljiviji i truda vrijedni potezi češće završe neuspješno nego uspješno, ali svaki neuspjeh predstavlja veliko iskustvo i uči nas idućim potezima. Kako biste spriječili djetetov osjećaj tuge, manje vrijednosti i niskog samopouzdanja važno je da u djetinjstvu naučite svoju djecu da uz uspjeh, koji nas uvijek veseli, postoji i neuspjeh koji je također sastavni dio života.


   Slikovnica o neuspjehu 


U tome vam može pomoći i slikovnica “Ježić je tužan jer nije pobijedio u igri” koja se bavi osjećajem tuge zbog neuspjeha u zadanome pothvatu ili aktivnosti. U slikovnici djeca kroz jednostavnu priču i likove mogu prepoznati vlastitu situaciju i emociju tuge koja se zbog nje javlja. U njoj možete potražiti i vrlo koristan dodatak sa savjetima za roditelje koji će vam pomoći da bolje razumijete ponašanje svojega djeteta, zadovoljite njegovu emocionalnu potrebu koja stoji iza tuge te da mu pomognete naučiti regulirati taj negativan osjećaj. Autorice slikovnice su mag. psihologije, certificirana terapeutkinja igrom Tatjana Gjurković i mag. psihologije, praktičarka terapije igrom Tea Knežević, a namijenjena je za klince od druge do šeste godine života.


   
 Petra Majetić 

dijete_tuga_pixabay

Kako pomoći djetetu da se uspješno nosi s neuspjehom?

<para>Tijekom ljeta na raspolaganju nam je niz događanja, na moru i u kontinentalnoj Hrvatskoj, koja su idealna za obiteljski izlazak i druženje No u velikim gužvama ponekad je teško držati oko na djeci, posebno ako ih imate dvoje, troje, četvero ili više. Vrlo često se dogodi da se dijete izgubi jer djeca su znatiželjna i često će krenuti za nečim što ih zanima u svom tom šarenilu događanja i ponude. Svaki roditelj zna da je potrebna samo jedna sekunda da dijete "nestane", a strah koji se potom javlja je neopisivo neugodan.</para>
<para>Sva sreća, postoji nekoliko trikova i savjeta koji vam mogu pomoći da djecu držite zajedno i blizu sebe, odnosno da ih lakše imate na oku kada se krećete u velikim gužvama.
</para>
<heading4>Odjenite ih u istu boju</heading4>
<para>
Pokušajte uskladiti njihove majice u istu boju jer ako se malo udalje od vas, vaš mozak će vrlo brzo skenirati okolinu i fokusiranije tražiti vašu djecu. Isto tako, djeca će lakše vidjeti jedno drugo i lakše se držati zajedno.
</para>
<heading4>Naučite ih da se uvijek drže za ruke</heading4>
<para>
Ako se radi o jednom ili dvoje djece, za ruku ih možete držati vi i vaš suprug/a. No ponekad jednostavno želite šetati opušteno, zagrljeni sa suprugom ili pak djecu naučiti da se samostalno kreću kroz gužve. U tom slučaju ključno je da se drže za ruke. Ako su prolazi uski pa se treba provlačiti među ljudima, jedan roditelj neka ide prvi, a drugi na začelju. Najstarije dijete može biti predvodnik vlakića i slijediti roditelja tako da ga drži za ruku.
</para>
<heading4>Fotografirajte djecu</heading4>
<para>
Ako idete u veliku gužvu, bilo bi dobro da napravite fotografiju djece prije ulaska u gužvu. Ako se koje dijete izgubi, imat ćete fotografiju koju ćete moći dati zaštitarima ili policiji da vide kako točno dijete izgleda i što u tom trenutku ima na sebi.
</para>
<heading4>Budite prisutni</heading4>
<para>
Bez obzira koliko bilo važno, pokušajte ne telefonirati ili surfati na svom pametnom telefonu dok se s djecom krećete kroz gužvu. Kao i u vožnji, tako i u ovoj kompleksnijoj radnji navigiranja kroz masu ljudi, vaša pažnja bit će ometana i može se dogoditi da djeca u sekundi odlutaju. Isto vrijedi i za gledanje štandova. Ako ste odlučili stati, okupite prvo djecu oko sebe.
</para>
<heading4>Naučite djecu da traže pomoć</heading4>
<para>
Ako se ipak izgube, naučite djecu da se obrate odrasloj osobi, ali ne bilo kojoj odrasloj osobi već policajcu, zaštitaru ili nekoj osobi u uniformi. Ako takvih osoba nema, naučite ih da uđu u prvu trgovinu i maknu se s ceste te da zamole prodavačicu da im pomogne. Isto tako, djeca trebaju znati svoje ime i prezime, adresu i po mogućnosti broj telefona.
</para>
<heading4>Odredite mjesto susreta</heading4>
<para>
Prije nego uđete u gužvu, dogovorite se s djecom ili najstarijim djetetom gdje ćete se naći i susresti ako se izgube. Pripazite da to bude neko sigurno mjesto gdje djeca ne moraju prelaziti cestu.
</para>
<heading4>Povodac za najmanje</heading4>
<para>
Znamo da se neki roditelji nikako ne slažu s držanjem djece na povodcu, ali ako ste među onima kojima to jednostavno olakšava život i nemate većih problema s pomišlju da dijete vežete uz sebe, dvogodišnjaka ili trogodišnjaka ćete tako najlakše držati uz sebe u gužvi.
</para>
<heading4>Pretvorite sigurnost u igru</heading4>
<para>
Ako djeci kažete: "Da ste uvijek blizu mene", moguće da će to kroz jedno uho ući unutra, a kroz drugo van. Zato pokušajte preformulirati ovu uputu na način da djeci bude izazov. Na primjer, zadajte im da uvijek smiju biti samo dva koraka ispred vas. Tko se udalji više, dobiva samo jednu kuglicu sladoleda, a ne dvije. Ili ih zadužite da svakih 15 minuta zbroje sve članove obitelji i prijatelje koji su s vama i dođu vam dati izvješće. Neka se sva djeca uhvate za ruke i neka glume vlakić uz glasni "ču-ču". Tako ćete ih i čuti. Djeci možete dati zadatak da budu policajci i da oni paze na vas. Znači ne smiju dozvoliti da im se udaljite više od tri koraka.</para>

Kako paziti na djecu dok se krećete kroz gužvu? Tijekom ljeta na raspolaganju nam je niz događanja, na moru i u kontinentalnoj Hrvatskoj, koja su idealna za obiteljski izlazak i druženje. Tijekom ljeta na raspolaganju nam je niz događanja, na moru i u kontinentalnoj Hrvatskoj, koja su idealna za obiteljski izlazak i druženje No u velikim gužvama ponekad je teško držati oko na djeci, posebno ako ih imate dvoje, troje, četvero ili više. Vrlo često se dogodi da se dijete izgubi jer djeca su znatiželjna i često će krenuti za nečim što ih zanima u svom tom šarenilu događanja i ponude. Svaki roditelj zna da je potrebna samo jedna sekunda da dijete "nestane", a strah koji se potom javlja je neopisivo neugodan.
Sva sreća, postoji nekoliko trikova i savjeta koji vam mogu pomoći da djecu držite zajedno i blizu sebe, odnosno da ih lakše imate na oku kada se krećete u velikim gužvama.

Odjenite ih u istu boju

Pokušajte uskladiti njihove majice u istu boju jer ako se malo udalje od vas, vaš mozak će vrlo brzo skenirati okolinu i fokusiranije tražiti vašu djecu. Isto tako, djeca će lakše vidjeti jedno drugo i lakše se držati zajedno.

Naučite ih da se uvijek drže za ruke

Ako se radi o jednom ili dvoje djece, za ruku ih možete držati vi i vaš suprug/a. No ponekad jednostavno želite šetati opušteno, zagrljeni sa suprugom ili pak djecu naučiti da se samostalno kreću kroz gužve. U tom slučaju ključno je da se drže za ruke. Ako su prolazi uski pa se treba provlačiti među ljudima, jedan roditelj neka ide prvi, a drugi na začelju. Najstarije dijete može biti predvodnik vlakića i slijediti roditelja tako da ga drži za ruku.

Fotografirajte djecu

Ako idete u veliku gužvu, bilo bi dobro da napravite fotografiju djece prije ulaska u gužvu. Ako se koje dijete izgubi, imat ćete fotografiju koju ćete moći dati zaštitarima ili policiji da vide kako točno dijete izgleda i što u tom trenutku ima na sebi.

Budite prisutni

Bez obzira koliko bilo važno, pokušajte ne telefonirati ili surfati na svom pametnom telefonu dok se s djecom krećete kroz gužvu. Kao i u vožnji, tako i u ovoj kompleksnijoj radnji navigiranja kroz masu ljudi, vaša pažnja bit će ometana i može se dogoditi da djeca u sekundi odlutaju. Isto vrijedi i za gledanje štandova. Ako ste odlučili stati, okupite prvo djecu oko sebe.

Naučite djecu da traže pomoć

Ako se ipak izgube, naučite djecu da se obrate odrasloj osobi, ali ne bilo kojoj odrasloj osobi već policajcu, zaštitaru ili nekoj osobi u uniformi. Ako takvih osoba nema, naučite ih da uđu u prvu trgovinu i maknu se s ceste te da zamole prodavačicu da im pomogne. Isto tako, djeca trebaju znati svoje ime i prezime, adresu i po mogućnosti broj telefona.

Odredite mjesto susreta

Prije nego uđete u gužvu, dogovorite se s djecom ili najstarijim djetetom gdje ćete se naći i susresti ako se izgube. Pripazite da to bude neko sigurno mjesto gdje djeca ne moraju prelaziti cestu.

Povodac za najmanje

Znamo da se neki roditelji nikako ne slažu s držanjem djece na povodcu, ali ako ste među onima kojima to jednostavno olakšava život i nemate većih problema s pomišlju da dijete vežete uz sebe, dvogodišnjaka ili trogodišnjaka ćete tako najlakše držati uz sebe u gužvi.

Pretvorite sigurnost u igru

Ako djeci kažete: "Da ste uvijek blizu mene", moguće da će to kroz jedno uho ući unutra, a kroz drugo van. Zato pokušajte preformulirati ovu uputu na način da djeci bude izazov. Na primjer, zadajte im da uvijek smiju biti samo dva koraka ispred vas. Tko se udalji više, dobiva samo jednu kuglicu sladoleda, a ne dvije. Ili ih zadužite da svakih 15 minuta zbroje sve članove obitelji i prijatelje koji su s vama i dođu vam dati izvješće. Neka se sva djeca uhvate za ruke i neka glume vlakić uz glasni "ču-ču". Tako ćete ih i čuti. Djeci možete dati zadatak da budu policajci i da oni paze na vas. Znači ne smiju dozvoliti da im se udaljite više od tri koraka. Jelena Kovačić 

guzva ljudi pixabay

Kako paziti na djecu dok se krećete kroz gužvu?

<para>. Skraćeno DGA je poremećaj koji se odnosi na nejasan govor djeteta uzrokovan teškoćama u koordinaciji pokreta usana, jezika i nepca. Javlja se izolirano ili u kombinaciji s drugim teškoćama. Nazivaju je još i verbalnom dispraksijom ili apraksijom ranom govora.
</para>
<heading4>
 Simptomi u ranoj dobi djeteta
</heading4>
<para>
Djeci s DGA-om dijagnoza se obično postavlja između druge i treće godine života. Neka istraživanja su pokazala kako se poteškoće mogu utvrditi i puno ranije. Najuobičajeni simptomi u ranoj dobi djeteta su: ne brbljanje u dojenačkoj dobi, korištenje samo nekih glasova, kašnjenje s pojavom prvih riječi, poteškoće u kombiniranju različitih glasova, poteškoće s hranjenjem.</para>
<para>Ovaj govorni poremećaj učestaliji je kod dječaka nego kod djevojčica te je ponekad vrlo teško postaviti dijagnozu jer postoji čitav niz poremećaja jezika i govora kod kojih se susreću jednaki simptomi odnosno obilježja. Neka su iskustva pokazala da dječja govorna apraksija nerijetko ostaje i nezamijećena u predškolskoj i školskoj dobi. Često djecu s ovom dijagnozom znaju okarakterizirati kao lijenu i nemarnu. Oko polovice djece s DGA-om pokazuje i teškoće u zadržavanju pažnje, a oko 20% ih ima ADHD.
</para>
<heading4>
 Kako se dijagnosticira?
</heading4>
<para>
Proces dijagnosticiranja DGA-e ni u svijetu još uvijek nije razjašnjen niti postoji valjani test za dijagnostiku. DGA-u dijagnosticira logoped koji provodi kompletnu obradu djeteta. Pod tim se podrazumijeva procjenjivanje djetetove oralno-motorne mogućnosti, građe govornih organa, kvalitete djetetovog glasa i prozodije te kvalitete izgovora.</para>
<para>Iznimno je važno što prije otkriti ovu poteškoću u govoru i što ranije pristupiti njenom ublažavanju ili otklanjanju. Veliku važnost u ovoj priči imaju i roditelji kojima se preporuča svakodnevni rad kod kuće na vježbama i zadacima po uputama logopeda. Koliko god da je to ponekad naporno i iscrpljujuće, uvijek imajte na umu da se dijete primjerice ne izražava razgovjetno zato što ono tako želi već zato što ne zna i ne može trenutno bolje.</para>
<mediaobject>
 <videoobject>
 <videodata fileref="https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/sto-uciniti-ako-dijete-pocne-govoriti-nekim-svojim-jezikom/"/>
 </videoobject>
</mediaobject>

Poteškoće u razvoju: Dječja govorna apraksija Ako ste primijetili da dijete jednu riječ izgovora svaki put na drugačiji način, ako rečenice ne sklapa tečno, naglašava one slogove koji ne bi trebali biti naglašeni (obično prvi slog), teško imitira dugačke, kompleksne riječi unatoč ponavljanju, možda se njegov problem zove dječja govorna apraksija . Skraćeno DGA je poremećaj koji se odnosi na nejasan govor djeteta uzrokovan teškoćama u koordinaciji pokreta usana, jezika i nepca. Javlja se izolirano ili u kombinaciji s drugim teškoćama. Nazivaju je još i verbalnom dispraksijom ili apraksijom ranom govora.


   Simptomi u ranoj dobi djeteta


Djeci s DGA-om dijagnoza se obično postavlja između druge i treće godine života. Neka istraživanja su pokazala kako se poteškoće mogu utvrditi i puno ranije. Najuobičajeni simptomi u ranoj dobi djeteta su: ne brbljanje u dojenačkoj dobi, korištenje samo nekih glasova, kašnjenje s pojavom prvih riječi, poteškoće u kombiniranju različitih glasova, poteškoće s hranjenjem.
Ovaj govorni poremećaj učestaliji je kod dječaka nego kod djevojčica te je ponekad vrlo teško postaviti dijagnozu jer postoji čitav niz poremećaja jezika i govora kod kojih se susreću jednaki simptomi odnosno obilježja. Neka su iskustva pokazala da dječja govorna apraksija nerijetko ostaje i nezamijećena u predškolskoj i školskoj dobi. Često djecu s ovom dijagnozom znaju okarakterizirati kao lijenu i nemarnu. Oko polovice djece s DGA-om pokazuje i teškoće u zadržavanju pažnje, a oko 20% ih ima ADHD.


   Kako se dijagnosticira?


Proces dijagnosticiranja DGA-e ni u svijetu još uvijek nije razjašnjen niti postoji valjani test za dijagnostiku. DGA-u dijagnosticira logoped koji provodi kompletnu obradu djeteta. Pod tim se podrazumijeva procjenjivanje djetetove oralno-motorne mogućnosti, građe govornih organa, kvalitete djetetovog glasa i prozodije te kvalitete izgovora.
Iznimno je važno što prije otkriti ovu poteškoću u govoru i što ranije pristupiti njenom ublažavanju ili otklanjanju. Veliku važnost u ovoj priči imaju i roditelji kojima se preporuča svakodnevni rad kod kuće na vježbama i zadacima po uputama logopeda. Koliko god da je to ponekad naporno i iscrpljujuće, uvijek imajte na umu da se dijete primjerice ne izražava razgovjetno zato što ono tako želi već zato što ne zna i ne može trenutno bolje.

   
      
   
 Petra Majetić 