Ponavljanje ružnih riječi koje djeca čuju od odraslih

Poštovani! Imam dečkića od 3,5 godina. Problem je u tome što moj brat tj. njegov ujak ima jako ružan rječnik. Moj sin kad je u njegovoj blizini upija sve njegove riječi, kao neka spužva.

shutterstock_1735801265.jpg

I onda se mi borimo da to ispravimo. Trebam li mu zabraniti druženje s ujakom? Trebam li ga kazniti kad kaže nešto ružno? Hvala!

Draga mama,

na Vašem mjestu ne bih sinu zabranjivala da se druži s ujakom. Iz Vašeg pisma zaključujem da ujak provodi vrijeme s Vašim sinom te da on voli to druženje. Sigurna sam da ujak ima pregršt dobrih osobina koje će sigurno i pozitivno utjecati na razvoj Vašeg djeteta. Možete malo razmisliti o njegovim pozitivnim osobinama, sjetiti ih se.

Ono što jest moj savjet je da razgovarate sa svojim bratom i zamolite ga da pripazi na rječnik kada provodi vrijeme s nećakom. Sigurno neće iskorijeniti sve proste riječi, možete mu čak reći da ne očekujete da nikada više neće reći ništa prosto, ali da biste mu bili zahvalni kada bi pripazio.

Vašem djetetu pak možete objasniti zbog čega nije dobro govoriti proste riječi. On je već dovoljno „velik“ da shvati te stvari. U njegovoj dobi prema razvojnoj psihologiji razvija se mišljenje te djeca činjenice, iskustva povezuju logično.

Sinu možete reći da se jako neugodno osjećate (tj. objasnite mu kako se osjećate) kada govori ružne riječi i zamolite ga da to ne čini. To učinite vrlo ozbiljno i uvjerljivo, pokažite mu koliko je to bitno.

Kažnjavanje jest legitiman dio odgoja, te ga kao takvog i u ovoj situaciji možete koristiti. Važno je da ga prvo upozorite da ćete ga kazniti kada govori ružne riječi. Kazna neka ne bude teška i velika, možete mu uskratiti nešto u čemu uživa, a ne tiče se zadovoljavanja osnovnih potreba.

Dakle, prvo razgovarate s njim vezano uz ružne riječi i kažnjavanje. Kada zaista i kaže ružnu riječ upozorite ga da prestane jer ćete ga prema dogovoru kazniti. Ukoliko tada ponovi ružnu riječ, bez iznimke, dosljedno provedite kaznu bez pomilovanja. Bitno je da shvati da mislite ozbiljno. Upravo zbog toga je bitno da kazna bude nešto manje, što ćete vi kao roditelji uspjeti provesti.

Često se događa da roditelji u afektu „odrape“ kaznu te im poslije bude žao pa popuste što je djetetu poruka, ako sam dovoljno uporan uspjeti ću u naumu, ili mogu govoriti ružne riječi, ništa mi se neće dogoditi. Moj je savjet da kazna bude posljednja stepenica (poslije razgovora s ujakom, razgovora s Vašim dječakom, vašeg promišljanja kako ćete ga kazniti, razgovora oko kažnjavanja, upozorenja; sada ću te kazniti) te ponavljam kada već dođe do nje provedite je do kraja i budite dosljedni. Pozdrav!