Do tada se nismo razdvajale na duže od dva sata, kada bi ju pričuvali baka i deda i s tim nikada nije bilo problema, na odlasku bih ju uvijek lijepo pozdravila i nikada nije niti zacendrala za mnom. Doma je zaigrano i veselo dijete. Jako voli slušati dječje pjesmice, listati slikovnice, igrati se kockicama i lopticama. Prohodala je prije dva tjedna i kod kuće samostalno hoda. U jaslicama su stvari bitno drugačije. Imala je vrlo tešku adaptaciju (ne znam mogu li reći da se uopće adaptirala) bez obzira na to što smo prema jaslicama jako pozitivni. Nikada se nisam iskrala kada bih ju ostavljala, uvijek sam ju lijepo pozdravila, rekla kako ću se vratiti po nju, poljubila ju i bez osvrtanja izašla. Ona je čim sam se ja okrenula počela s plakanjem/vrištanjem. Prva tri tjedna nije bilo apsolutno nikakvog pomaka. Ostavljala sam ju vrlo kratko (max. 2h) jer bi cijelo vrijeme vrištala. Nije čak ni tetama dopuštala da joj se približe, kada bi pokušale, bacala je igračke na njih. Nakon ta tri tjedna, oslobodila se prema tetama, no tete kažu da se u prisustvu druge djece ponaša jako bojažljivo, kao da treperi. Ukoliko joj netko pokuša oteti igračku, bori se, ali gotovo cijeli dan provede sama sjedeći u kutu. U vrtiću ne želi niti puzati, hodanje da ne spominjem. Ručak pojede svaki put i spava bez problema. Obzirom da ja radim u smjenama, nije nužno da je svaki dan u vrtiću, ali do sada sam ju svakodnevno vodila i išla po nju uvijek u isto vrijeme (nakon spavanja) jer smatram da je dobro da ima nekakav ritam koliko god meni bilo teško biti bez nje doma. Zanima me mislite li da bi bilo bolje da te dane kada sam slobodna bude u vrtiću samo 2.5-3 sata ili da ju ostavim i na spavanju jer tako mora ostati kada ja radim, a pokupe ju baka i deda? Pitala sam tete, imaju oprečno mišljenje. Postoji li način da joj olakšam socijalizaciju i prilagodbu? Obzirom da smo kod kuće dosta vremena same, kad nam netko dođe u goste ona plače gotovo cijelo vrijeme, ali kada recimo odemo u šetnju, imam dojam da bi svako dijete koje sretnemo poljubila i igrala se njime. Unaprijed hvala, N Draga mama,
Ovisno o osobnim karakteristika djeteta, dobi djeteta, dotadašnjem odnosu s roditeljem, tetama, ponašanju druge djece, prilagodba na vrtić traje duže ili kraće. Iako su neka istraživanja pokazala da normalna prilagodba djeteta na vrtić traje dva tjedna do mjesec dana, ono što je iznimno važno jest pratiti da li postoje neke promjene u djetetovom ponašanju što će odražavati smirivanje, odnosno prilagodbu. Prema ovome što ste napisali – „Nakon ta tri tjedna, oslobodila se prema tetama“ – Vaša curica je sve bolje i počela se prilagođavati. To što tete navode – „da se u prisustvu druge djece ponaša jako bojažljivo, kao da treperi. Ukoliko joj netko pokuša oteti igračku, bori se, ali gotovo cijeli dan provede sama sjedeći u kutu.“ – može ukazivati na to da se nije u potpunosti prilagodila, ali i može ukazivati da joj trenutno više odgovara biti sama nego s drugom djecom. Nekoj djeci treba neko vrijeme da se opuste, snime drugu djecu i okolinu, da bi se upustili u interakciju. No, upravo zbog toga su tu tete, koje joj trebaju pomoći da uspostavi interakciju s drugom djecom na način koji odgovara njezinim osobnim karakteristikama. Ono što je isto tako bitno jest da Vi uočavate da pokazuje interes za drugu djecu u parku. To je važno, i sada je na tetama i Vama kada ste s njom u parkiću, da reagirate na iskazani interes za drugu djecu.
Druge dvije važne stvari koje ukazuju da se dijete prilagođava jest to što dijete jede u vrtiću i to što spava. Spavanje osobito odražava da se može smiriti u tolikoj mjeri da zaspi.
Iako je roditeljima jako teško kada je djetetu teško, važno je da roditelj isto tako uočave te pozitivne promjene, da ojača dijete kako bi se moglo nastaviti zdravo razvijati. Također, neki komentari teta znaju dosta zbunjivati roditelje poput rečenica: „Ukoliko joj netko pokuša oteti igračku, bori se, ali gotovo cijeli dan provede sama sjedeći u kutu. U vrtiću ne želi niti puzati, hodanje da ne spominjem.“. Pitanje koje mi se nameće jest – kako jede ako je cijelo vrijeme sama u kutu? Ako idu van, da li ona ostaje u kutu? Kada spava i onda nije u kutu? Dakle, zaključak bi bio da je neki određeni period u kutu. Dalje pitanja bi bila – kako se igra kada je u kutu sama? Djeluje li tužno ili kao da joj ta igra odgovara? Ima li ijedan pogled koji je uputila drugoj djeci, osim borbe za igračku, koji odražava njezin interes za komunikaciju s drugom djecom? Nadalje, ono što je važno znati vezano za dijete u dobi od 15 mjeseci jest da se njihov interes za vršnjake tek tada počinje javljati, te da je normalno da se dijete još uvijek više igra samo nego sa drugom djecom. Dolazi do tzv. perioda paralelne igre kada se djeca igraju jedno pored drugog, dvije različite igre. Svjesni toga da je ono drugo dijete pored njih, ali još nemaju potebu da se igraju s njim.
Što se tiče toga da li biste ju trebali uzimati ranije kada radite Vi kraće, dok se ne prilagodi u vrtić, svakako bi preporuka bila „ne“. Da bi dijete nešto moglo prihvatiti, iznimno je važna dosljednost i stalnost. To ste i sami naveli i u dobrom pravcu razmišljate. Dakle, budući da ste već krenuli s tim da spava u vrtiću, moja preporuka bi bila da nastavite tako, istim ritmom kao i do sada. Kada se prilagodi na vrtić, tada ćete moći unositi više promjena u dnevni ritam.
Nadam se da će Vam ovaj odgovor biti koristan za Vas i Vašu malenu.
Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, specijalizirani terapeut igrom