I prije nije baš bila previše oduševljena odlaskom u vrtić, ali nije bilo nikakavih većih problema. Sada kaže da mora stalno piškiti u vrtiću (kod kuće ne ide često), pa joj se ne da spavati, pa joj smeta neka prijateljica i tako svaki dan neki novi izgovor. Problem je u tome što ona zaplače pa govori tetama da pozovu tatu da dođe po nju. One su to i napravile jednom i sada ona stalno to pokušava. Osim toga je li u redu da one pred njom meni govore da ne znaju što je sa njom, da se ona promijenila, da je prije bila tako dobra itd. Nakon toga ona počne plakati. Da li da budem uporna i kako? Zahvaljujem. Lela
Draga mama,
Ponekada djeca, nakon stanke regresiraju i to pokazuju kroz svoje ponašanje (učestalo piškenje) ili smišljavanje izgovora (ne želi spavati, smeta joj prijateljica). Ono što bi za Vašu djevojčicu bilo jako važno je da odgajateljice pronađu način kako da je smire, kako da je zainteresiraju za igru u vrtiću, za vršnjake i slično. Zbog toga Vam predlažem da se obratite odgajateljicama za jedan individualan razgovor vezano za ova nova ponašanja Vaše djevojčice. Ukoliko nakon tog razgovora ne budu stvari drugačije, predlažem Vam da se obratite vrtićkom psihologu koji potom može još dodatno razgovarati sa odgajateljicama i uputiti ih na najbolji pristup Vašem djetetu.
Što se tiče Vašeg pitanja o komentarima odgajateljice pred Vašom djevojčicom, poželjno je da se takvi razgovori vode bez njezinog prisustva. Komentiranjem pred djetetom, ne može biti korisno za dijete i njegov razvoj zbog čega je poželjno to izbjegavati. Na individualnom razgovoru sa odgajateljicama, možete ih zamoliti da se ovakvi komentari izbjegavaju pred djetetom.
Ono što Vi kao majka možete učiniti da joj bude lakše jest organizirati druženja Vaše djevojčice sa nekim drugim djetetom iz skupine izvan vrtića. Ako Vaša djevojčica razvije prijateljstvo sa barem jednim djetetom, sati koje treba provesti u vrtiću će joj biti lakše.
Nadalje, ono što je jako važno je da svojoj djevojčici olakšate odvajanje od sebe. Prema Vašem opisu situacije, ne mogu zaključiti zbog čega se Vaša djevojčica tako počela ponašati. Tek kada dođete do tog uzroka, znati ćete djelovati. Pitanja koja Vam mogu pomoći da dođete do odgovora su: da li se i inače Vaša djevojčica teško odvaja od Vas (ili nekih drugih članova obitelji)? Kako se smiruje u tim situacijama? Što joj pomaže (to je važno za znati jer to sredstvo smirenja joj se onda može ponuditi u vrtiću)? Da li je Vaša djevojčica kod kuće uvijek u centru pozornosti (nekoj djeci, koja su jedinci, teško pada vrtić jer tada ne dobivaju istu količinu pažnje kao kod kuće, tj. kao što su navikli)? Koliko je Vama samoj teško odvojiti se od svoje djevojčice? Jeste li tužni što morate ići na posao i ostaviti je? Imate li osjećaj da ju ponekad pretjerano zaštićujete ili joj pomažete u situacijama u kojima može i sama, ali Vam je nje žao pa ćete ipak učiniti to nešto umjesto nje (npr. gotovo svaki dan joj obući cipele iako motorički to sama zna samo zato jer Vas moli)? Ima li neku prijateljicu/prijatelja van vrtića? Kako se s njom/njim igra? Da li je ona glavna ili prihvaća tuđa pravila bez pogovora?
Ako je naviknuta da se mnogo toga radi umjesto nje, možda i od svojih vršnjaka očekuje da se tako ponašaju prema njoj. Budući da se vršnjaci međusobno u većini slučajeva tako ne ponašaju jedni prema drugima, svako „ne“ drugog djeteta može joj puno teže pasti nego da je naviknula na taj odgovor.
Ovo su samo neka od pitanja. No već i ovi odgovori na ova pitanja mogu Vam pomoći da dođete na put koji Vas može dovesti do uzroka zašto Vaša djevojčica tako teško prihvaća vrtić.
Što se tiče Vašeg zadnjeg pitanja, mislim da uz pomoć odgajatelja te promišljanja o uzrocima problema, trebate biti ustrajni u tome da Vaša djevojčica ide i dalje u vrtić. U suprotnom, olakšat ćete joj trenutno sitauciju, no kada krene u školu ponovno će se zateći u društvu u kojem se i dalje neće snalaziti ukoliko ne razvije socijalne vještine.
Također, ukoliko se ovo ponašanje nastavi i iduću školsku godinu, svakako porazgovarajte sa psihologom kako bi zajedno otkrili što to muči Vašu djevojčicu i zbog čega joj je tako teško u društvu s vršnjacima te što Vi kao majka možete učiniti da joj pomognete.
Pozdrav,
Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, Centar Proventus